OSNOVE ELEKTROKEMIJE

ELEKTROKEMIJA  grana kemije koja proučava međuovisnost kemijske i električne energije

galvanski članci  uređaji u kojima se kemijska energija pretvara u električnu

Reaktivnost metala

pokus: reakcija 5 različitih metala s HCl

 Svi osim Cu reagirali su s HCl
o Mg(s) + 2HCl(aq) → MgCl2(aq) H2(g)
o 2Al(s) + 6HCl(aq) → 2AlCl3(aq) + 3H2(g)
o Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl2(aq) + H2(g)
o Fe(s) + 2HCl(aq) → FeCl2(aq) + H2(g)
 U svim reakcijama metali su reducirali vodikove ione iz otopine, a oni sami oksidirali su se u
odgovarajuće ione
o Magnezij – najburnije reagirao
o aluminij – burno
o cink – manje burno
o željezo – sporo
o bakar – 0
 to ovisi o reaktivnosti metala, tj. o njihovoj sposobnosti oksidacije
o oni koji lakše otpuštaju elektrone – lakši su reducensi i reagiraju burnije s HCl,
istiskujući iz nje vodik
o bakar je najmanje reaktivan i jedini ne može reducirati vodikove ione

Pokus 2. ispitati mogu li neki metali reducirati, osim H+ iona iz otopine, i katione drugih metala?

 trake Zn, Pb i Cu u otopini MgSO4

 Nema reakcije jer su Zn, Pb i Cu slabiji reducensi od Mg

 samo je Mg, kao jači reducens, istisnuo cinkove ione iz

otopine u elementarni Zn
  Mg i Zn, kao jači reducensi reducirali su ione Pb2+ u
elementarno olovo, a Cu nije

 u sva tri pokusa došlo do reakcije jer su sva tri metala jači
reducensi od Cu pa su reducirali njegove ione u elementarni Cu

Galvanski članci i elektrodni potencijal

 Kad se cinkova pločica stavi u otopinu cinkova sulfata, uspostavlja se

dinamička ravnoteža između atoma cinka i cinkovih iona
 Polučlanak  metal uronjen u otopinu vlastitih iona

Elektrodni potencijal
 težnja metala da se oksidira
 Različiti metali imaju različitu težnju za oksidacijom, odnosno različit elektrodni potencijal.
 Zn pokazuje veću težnju za oksidacijom od bakra, pa se na cinkovoj elektrodi oslobađa više
elektrona
 Zn ima negativniji elektrodni potencijal od Cu
 Ako se ovi polučlanci spoje tako da se pločice povežu električnim vodičem (žicom), a njihovi
elektroliti elektrolitskim mostom nastaje galvanski članak
o metalne pločice su elektrode (anoda i katoda)
o elektrode moraju biti različitog elektrodnog potencijala
o elektrolitski most omogućuje prijenos struje pomoću iona, a sprječava miješanje
elektrolita
Daniellov članak (1835)
 struja koja protječe člankom posljedica je redoks reakcija na elektrodama tijekom kojih
elektroni spontano prelaze s jednih čestica na druge

 Shematski prikaz Daniellovog članka

Napon članka Ečl

 razlika potencijala među elektrodama

Elektrodni potencijali članka

 određuju se prema standardnoj vodikovoj elektrodi
 prema dogovoru elektrodni potencijal standardne vodikove
elektrode je 0 na svim temperaturama
 Spoji li se standardna vodikova elektroda s bilo kojom drugom
elektrodom, očitavanjem napona na voltmetru određuje se
elektrodni potencijal ispitivane elektrode

 S pomoću vrijednosti standardnog elektrodnog potencijala E° može

se izračunati napon bilo kojeg galvanskog članka

Elektrokemijski izvori el. Struje

 baterije – najčešće neobnovljivi galvanski članci
 akumulatori – obnovljivi galvanski članci, što znači da se nakon izbijanja mogu po9novno
nabiti primjenom vanjskog izvora struje
 Leclancheov ili suhi članak

 Gorivni članci
o galvanski članci u kojima se kemijskom reakcijom između
goriva i oksidansa neposredno dobiva električna energija
o oni se ne pune
o vodikov članak (ćelija): vodik je gorivo, kisik je oksidans
o el. energija nastaje sintezom vodika i kisika u vodu

 Elektrolizni članci
o članci u kojima se na elektrodama odvija kemijska reakcija pod utjecajem
istosmjerne električne struje
o kemijska reakcija se naziva elektroliza
Korozija metala
 elektrokemijsko trošenje metala
 uvijek se više troši metal s negativnijim elektrodnim potencijalom
 korozija željeza počinje tako da se željezo negdje na površini oksidira i prijeđe u ionsko stanje

 oslobođeni elektroni na metalnoj površini reduciraju kisik uz prisutnost vode i nastaju

hidroksidni ioni

 reakcijom željezovih (II) iona i hidroksidnih iona nastaje željezov (II)hidroksid

 a oksidacijom toga produkta s kisikom i vodom nastaje nestabilni

 taj se razlaže u stabilniji hidratizirani željezov(III) oksid, tj. hrđu.

Zaštita od korozije
1. dodavanjem inhibitora (npr. anodički -oksidansi koji stvaraju oksidni sloj na površini ili
katodički – sprječavaju dovod kisika na katodnu površinu)

2. katodnom zaštitom – metal koji treba zaštititi spoji se s većim blokom metala
elektronegativnijeg elektrodnog potencijala pa će se onda taj trošiti (pr. Mg koji štiti Fe)

3. eloksiranjem – elektrolitička oksidacija. Tako nastaje oksidni sloj koji čvrsto prijanja uz
podlogu (Al)

4. galvanizacija – presvlačenje metala drugim metalom (kromiranje, poniklavanje,

pobakrivanje, pocinčavanje, pozlaćivanje)