1.

TEORIJA NATIVIZMA PEDAGOŠKI PESIMIZAM JE TEORIJA KOD KOJE JE NASLJEĐE GLAVNI

FAKTOR ZA ČOVJEKOV RAZVITAK.

2. TEORIJA EMPIRIZMA PEDAGOŠKI OPTIMIZAM JE TEORIJA U KOJOJ DRUŠTVENA SREDINA I

ODGOJ ODREĐUJU RAZVOJNI PUT ODGAJANIKA.

3. TEORIJA KONVERGENCIJE (W. STERN) – U PROCESU ČOVJEKOVA RAZVOJA UZIMA U OBZIR

I UNUTARNJE I VANJSKE FAKOTRE TJ. NASLJEĐE, DRUŠTVENU SREDINU I ODGOJ.

4. MULTIFAKTORSKA TEORIJA ILI SAVREMENA TEORIJA – JE TEORIJA U KOJOJ NA RAZVOJ

ČOVJEKA PORED NASLJEĐA, DRUŠTVENE SREDINE I ODGOJA, ODGAJANIK TAKOĐER IMA
AKTIVNU ULOGU U VLASTITOM ODGAJANJU.

6. ODGAJATELJ JE SLICAN VRTLARU ZATO STO SE LJUDSKA PRIRODA POPUT PRIRODNE

PRIRODE RAZVIJA IZ SEBE SAME UZ POMOC NEOPHODNE NJEGE I ZASTITE U PROCESU
RAZVOJA . DIJETE SE SAMO RAZVIJA NA MANJE VISE PRIRODAN NACIN ANALOGNO
ORGANSKOM RASTU POPUT BILJKE. ODGAJATELJ LICI KIPARU KOJI DAJE ZELJENU FORMU
NEKOM PREDMETU. ODGAJATELJ MORA SVOJA SREDSTVA I NACINE DJELOVANJA
USAGLASITI SA LJUDSKOM PRIRODOM I CILJEM KAO STO IH RECIMO KIPAR USKLADZUJE S
PRIRODOM KAMENA ILI DRVETA.

7. EMPATIJA JE UŽIVLJAVANJE AKTI PROICIRANJA SAMOG SEBE U NEČIJI POLOŽAJ, OBLIK

IDENTIFICIRANJA S NEKIM. KOMPONENTE EMPATIJE SU: KOGNITIVNO-INTELEKTUALNA I
AFEKTIVN-EMOCIONALNA. U LITERATURI SU NAM POZNATE DVIJE TEORIJE EMPATIJE.
JEDNA JE USMJERENA VIŠE PSIHOLOŠKI, A DRUGA SOCIOLOŠKI.
PSIHOLOŠKA TEORIJA NAGLAŠAVA KONCEPCIJU VLASTITOG „JA“, KOJA UKLJUČUJE
SPOSOBNOST SAMOPROMATRANJA, ZAUZIMANJE DISTANCE U ODNOSU NA SEBE I SVOJE
PONAŠANJE I FORMIRANJE POJMA O SEBI. DOK SOCIOLOŠKA NE NEGIRA POTREBU
KONCEPCIJE O VLASTITOM „JA“, I ONA NAGLAŠAVA KOMUNIKACIJU S DRUGIMA I
PREUZIMANJE RAZLIČITIH SOCIJALNIH ULOGA.

WATZLAWICKA T. KOMUNIKACIJE AKSIOMI

1. NIJE MOGUĆE NE KOMUNICIRATI;

2. KOMUNIKACIJA IMA SADRŽAJNI ASPEKT I ASPEKT ODNOSA;
3. ODNOS JE UVJETOVAN INTERPERETACIJOM PONAŠANJA;
4. KOMUNIKACIJA JE NEVERBALNA I VERBALNA; I
5. KOMUNIKACIJA MOŽE BITI SIMETRIČNA ILI KOMPLEMENTARNA.
TEORIJA KOMUNIKACIJE. WATZLAWICKA KARAKTERISTIKE

1. ČOVJEKA PROMATRATI U ODNOSU S DRUGIMA;

2. MEĐULJUDSKI ODNOS PROUČAVATI U KOMUNIKACIJI.
3. POVRATNA INFORMACIJA – BITNA ZA PONAŠANJE;
4. MEĐUSOBNO UTJECANJE UVJETOVANO JE SITUACIJOM I NA NJU DJELUJE;

5. POSTOJE RAZLIČITI STUPNJEVI SVJESNOSTI O NAŠEM PONAŠANJU; I

6. KOMUNIKACIJA JE ČITAVO PONAŠANJE I UTJEČE NA PONAŠANJE

SPECIFIČNOSTI ODNOSA ODGAJATELJ – ODGAJANIK:

1. PROŽETOST PROFESIONALNOG I OSOBNOG
2. NERAVNOPRAVNOST
3. POTEŠKOĆE OSTVARIVANJA RECIPROCITETA.

VAŽNOST EMPATIJE U ODGOJU (OBJASNITI)

1. OKTRIVANJE OCJEĆANJA KOJA PRATE PONAŠANJE;
2. PRIHVAĆANJE OSOBE ONAKVE KAKVA JEST;
3. OTKRIVANJE EMOCIONALNO-MOTIVACIJSKIH FAKTORA;
4. SHVAĆANJE ODGAJANIKA U NJEGOVU TOTALITETU;
5. BIRANJE ADEKVATNIH ODGOJNIH SREDSTAVA I POSTUPAKA;
6. PRILAGOĐAVANJE KOMUNIKACIJE UČENICIMA; I
7. USPJEŠNOST ODGOJNOG DJELOVANJA.

OSPOSOBLJAVANJE PO MILATU (OBJASNITI)

OSPOSOBLJAVANJE JE FUNKCIJA OBRAZOVANJA, ODGOJA I IZOBRAZBE.
KAKO SE SVI PEDAGOŠKI PROCESI RAZVIJAJU U RAZLIČITIM UVJETIMA I NA
NJIH DJELUJU RAZLIČITI ČINITELJI. ZNAČI ŠTO JE VIŠE OBRAZOVANJA,
ODGOJA I IZOBRAZBE, ŠTO SU BOLJI UVJETI I ŠTO JE VIŠE ČINITELJA
OSPOSOBLJENOST JE VEĆA – VEĆE SU KOMPETENCIJE.
  Grafički prikaz međuljudskog odnosa

doživljaj ponašanje stimulans doživljaj

A (A) (akcija) (podražaj) B (B)

osoba osoba
A Interakcija B

doživljaj stimulans ponašanje doživljaj

A (B) (podražaj) (reakcija) B (A)
 INFORMACIJA PREMA KOMUNIKACIJI
INFORMACIJA
SADRŽAJ PORUKE
A B

KOMUNIKACIJA
IZVORNA INFORMACIJA

A B
POVRATNA INFORMACIJA

SADRŽAJ PORUKE
A B
MEĐUSOBNO UTJECANJE