PRIRUČNIK

uz početnicu za devetogodišnje obrazovanje

UVOD

Polazak u školu

Polazak djeteta u školu jedan je od najvažnijih trenutaka u njegovom životu. Od nas odraslih
zavisi hoće li taj trenutak biti ugodan ili ne.

Upisom u prvi razred razvoj, odgoj i obrazovanje djeteta postaje zajednička briga škole i
roditeljskog doma u ostvarenju zajedničkog cilja, a to je sretno i obrazovano dijete.
Dijete u školi dobiva prve velike životne obaveze, upoznaje nove ljude: svoje vršnjake i učitelje,
stiče nove spoznaje o svijetu koji ga okružuje kao i o sebi samome. Bezbrižno djetinjstvo sa
mnogo igre zamjenjuje se sada novim obavezama.
Stoga koliko je dijete pripremljeno za polazak u prvi razred, u tolikoj će mjeri moći prihvatiti
obaveze koje donosi škola. Ali nije dovoljno da je spremno samo dijete, potrebna je i
spremnost roditelja da mu pomogne na pravi način i osigura uslove za uspješan rad.

Djetetu često nije lako prilagoditi se novoj sredini i za mnoge to traje sedmicama, jer djeca su
različita. Ako prilagođavanje ide teže to se pokazuje u promjeni ponašanja ili su takva djeca
upadljivo nemirna ili se pretjerano povlače, a moguće su i druge reakcije djece: zaboravnost,
plakanje, strahovi, poremećaj apetita, sna, izbjegavanje škole. Često uzrok takvog ponašanja
može biti nemogućnost uspostavljanja kontakta s učiteljicom ili prijateljima u razredu, te
neprihvaćanje školskih obaveza. Sve ove teškoće u prvim sedmicama su normalne, ali je bitna
reakcija nas odraslih na to. Naša reakcija treba ići u pravcu razumijevanja i strpljenja, a ne
kritike ili čuđenja. Djetetu u toj prilagodi može i pomoći priča roditelja o školi npr. da će u školi
saznati puno lijepih i novih stvari, da će učiteljica brinuti o njemu, da će upoznati mnoge
prijatelje u školi, da će ići na izlete.
Roditelj treba poslati jasnu poruku djetetu da je sigurno da će se snaći u školi, da vjeruje u
njega, da će mu pomoći ako zatreba i da je spreman pomoći u rješavanju eventualnih
poteškoća.

Osnovni cilj i zadatak prvog razreda jeste da dijete nauči čitati i pisati na maternjem jeziku i
načiniti prve korake u upoznavanju struktura i osobina književnog teksta. Nauči li to dobro,
znači da je ostvarena zadaća prvog razreda, da je dijete steklo polaznu osnovu za uspješno
dalje školovanje. Da bi se u djetetu probudila želja i radoznalost za novim znanjima, učitelj/ica
treba mu prilagoditi metode i oblike rada, motivaciju za rad, komunikacijske postupke.

1
1. PSIHOFIZIČKE OSOBINE ŠESTOGODIŠNJAKA

INTERESI RAZVOJ
LIČNOSTI

MORALNI SPOZNAJ
RAZVOJ NI
RAZVOJ

KARAKTERISTIKE
ŠESTOGODIŠNJAKA
EMOCION GOVORNI
ALNI RAZVOJ
RAZVOJ

AKTIVNOSTI I
SOCIJALNI STVARALAŠTVO
RAZVOJ

KARAKTERISTIKE ŠESTOGODIŠNJAKA

SPOZNAJNI RAZVOJ

 opaža globalno, ali već analizira i izdvaja bitne osobine

 percepcija i predodžbe su tačnije
 mnoga zapažanja su vrlo precizna
 razlikuje osnovne boje i prelazne tonove
 osim pojmova veliko i malo ima i pojam srednje
 počinje razlikovati desno i lijevo
 orijentiše se u vremenu kroz jučer i sutra
 kod posmatranja slike ne nabraja likove na slici, već uz opisivanje daje tumačenje
događaja cjelovito
 u igri koja ga zanima istraje i do 95 minuta, a voljna pažnja traje do 14 minuta
 voli igre „moći“ i mogu biti zlobni
 varaju u igri
 pamćenje se brzo razvija, ne namjerno je, ali se javlja i namjerno zapamćivanje
 povezana sjećanja počinju se javljati sa 6 – 7 godina

2
 s opažajno – praktičnog prelazi na verbalno mišljenje
 uočava veze između dijelova neke cjeline, onog što je poznato i što je novo
 pri analiziranju izdvaja bitne i nebitne osobine

 uz induktivno javlja se i deduktivno zaključivanje

 mašta je bujna, ali kontrolisana, razlikuje maštu od stvarnosti

GOVORNI RAZVOJ

 prelazi od situacionog ka kontekstnom govoru

 govor se i dalje razvija i bogati rječnik
 vidno mjesto zauzimaju pridjevi
 razvija se unutrašnji govor
 početak pohađanja škole može biti uzrok javljanja mucanja
 ispravno čuje i izgovara sve glasove
 ponekad nepravilno dišu, „gutaju“ glasove, govore prebrzo ili presporo
 još nije sposobno govoriti vodeći računa o sagovorniku
 često govori zamjenice

AKTIVNOSTI I STVARALAŠTVO

 preovladava zajednička igra

 veoma rijetko se igra samo
 dominiraju stvaralačke igre
 igra je puna pokreta, mašte i emocija, ponekad je ispunjena pretjeranim uzbuđenjima
 razlikuju se u pogledu konstruktivne sposobnosti
 posebno mjesto zauzimaju igre sa pravilima i igre uloga
 svjesno razlikuju igru od rada
 ima potrebu zaštititi ono što je započelo
 likovni izraz je bogatiji i izražajniji shodno bogatijem iskustvu
 crtanje je tačnije i detaljnije
 crta predmete iz sjećanja, ali i na osnovu direktnog posmatranja
 ima omiljene melodije koje voli slušati

EMOCIONALNI RAZVOJ

 postaje kapriciozno, svadljivo, plašljivo

 imaju česte bolove u stomaku
 javlja se i stidljivost u odnosu sa nepoznatim osobama
 u trenu jako voli, privrženo je i nježno, a zatim odmah mrzi, vrijeđa, odbacuje
 umanjuju se strahovi ranog djetinjstva jer se povećava kritičnost
 druženje i igra sa vršnjacima predstavljaju izvor radosti
 senzibilnije je u uočavanju i doživljavanju

3
SOCIJALNI RAZVOJ

 bira sebi drugove za igru

 želja za isticanjem je snažna, ali postoji nesigurnost (zato ga ne smijemo u negativnom
smislu upoređivati sa drugom djecom, rugati mu se, ismijavati)
 potrebno je omogućiti samo potvrđivanje fizičkim vježbama, prepričavanje, ....
 zbog efikasnosti često doživljava konflikte (pomoći mu u rješavanju konflikata razložnim
i strpljivim objašnjavanjem njegovog i ponašanja drugih)

 omogućiti mu da se slobodno igra i ostvaruje svoje zamisli

 igrajući se u grupi spontano uče
 vođe nisu djeca koja se nameću snagom, već inventivnošću i idejama

MORALNI RAZVOJ

 postaje svjesno pravila ponašanja

 svjesno razlikuje šta je dobro a šta loše
 vrijednosni sistem stiče iz svakodnevnog života – imitacijom (ono što vidi i doživi),
identifikacijom, kroz literaturu
 putem priča upoznaje ljude, ljudske vrijednosti, posljedice ljudskih postupaka
 proširuje svoje iskustvo i samo može vrednovati svoje i ponašanje drugih

INTERESI

 interes za igru je još veliki

 raste interes za spoznavanje namjernim učenjem
 vole razgovarati s odraslim i međusobno
 vole slušati, pričati i prepričavati, skupljati predmete i praviti zbirke

RAZVOJ LIČNOSTI

 dijete formira sliku o sebi

 sposobno je za procjenjivanje sopstvenih rezultata rada (potrebno ga je u tome
vježbati)
 sve više se razlikuju po specifičnim sposobnostima
 individualnost svakog djeteta izrazitija je nego u ranijim razdobljima
 karakteristična je bipolarnost u odnosima sa okolinom (naizmjenično dobri i loši odnosi)

4
 2. ČITANJE I PISANJE – KOMUNIKACIJSKE DJELATNOSTI U NASTAVI
MATERNJEG JEZIKA

Temeljna je zadaća predmeta BHS jezika i književnosti da učenici nauče komunicirati,

iskazivati svoje misli i osjećaje te primati poruke drugih na maternjem jeziku. Ta se zadaća
ostvaruje u nekoliko osnovnih spoznajnih jezičkih aktivnosti, a to su: slušanje, govor, čitanje,
pisanje

 SLUŠANJE

Slušanje je radnja slušnih organa kojom se zapažaju govor i drugi zvukovi. U prvim
susretima sa školom dijete najčešće prima informacije slušajući riječi učiteljice – učitelja,
roditelja i svojih vršnjaka. Slušni osjet takođe omogućuje sluhovno pamćenje koje se sastoji u
pamćenju zvukova odnosno glasova koji je čovjek čuo i omogućuje njihovu reprodukciju.
Sluhovno pamćenje vrlo je važno za uočavanje i usvajanje svih jezičkih aktivnosti što se temelje
na zvuku odnosno slušanju. Psiholozi naglašavaju veliko značenje slušanja rimovanih pjesmica
već od druge godine života.U prvom razredu osnovne škole zato treba nastaviti sa slušanjem i
čitanjem rimovanih stihova i bogato ih koristiti u učenju glasova i slova.
Zvukovi se dijele na zvukove i tonove. Šum je neodređeni zvuk koji nastaje nepravilnim
treperenjem zvučnih valova. Tako govorimo o šumovima potoka, lišća, kiše ... Ton je zvuk koji
nastaje pravilnim treperenjam zvučnih valova, a ima sljedeće osobine: visinu, jačinu, boju i
trajanje. Glasovi su zvukovi koji nastaju radom govornih organa, odnosno titrajima glasnih žica.

Postoji nekoliko vrsta slušanja:

 Slušanje radi prijema informacija i poruka – To je slušanje koje dijete povezuje sa svojom
okolinom, gdje dijete prima razne informacije od roditelja, rođaka, susjeda, prijatelja, iz
medija, a kad pođe u školu od učitelja i učiteljice.
 Slušanja radi razumijevanja drugoga – To je slušanje kojim se razvija kultura slušanja
sagovornika, razumijevanje tuđeg govora, prepoznavanje govornih oblika koje
izgovaraju drugi, razumijevanje govornih poruka, ...
 Izgovor glasova standardnom BHS jeziku. - Dijete u prvi razred donosi govor sdvojih
roditelja i okoline koji više ili manje odudara od jezičkog standarda. Pravilan izgovor
pojedinih glasova dijete će naučiti oponašajući izgovor učitelja – učiteljice koji će slušati
u nastavi, a posebno u okviru izgovornih vježbi.
 Pravilno naglašavanje riječi – vžno je da učenik dobro čuje i slušno zapamti učiteljev
izgovor.
 Intonacija rečenica – Bitna je za pojmovno upoznavanje i razlikovanje izjavnih, upitnih i
uzvičnih rečenica sa kojim se učeniic susreću u prvom razredu.

5
  GOVOR

Govor je sposobnost izricanja misli i osjećaja pomoću artikuliranih glasova i riječi. Razvoj
govora počinje već u prvoj godini života. On obuhvata razumijevanje i značenje riječi, njihovo
povezivanje u rečenicu i razumijevanje pročitanog. Dijete uočava i prstićem pokazuje na
predmete oko sebe, pitajući se šta je to. Roditelj će strpljivim imenovanjem tih predmeta,
pravilnim ponavljanjem djetetovog govora, naizmjeničnim slušanjem i govorenjem djetetu,
razvijati djetetov govor, bogatiti dječiji rječnik.

U prvom razredu devetogodišnje osnovne škole govor je najčešće povezan sa slušanjem, s

kojim se povezuje odmah pri dolasku djeteta u školu i s čitanjem. Čitanje je zapravo govor
napisanog teksta.

Početnu razvijenost govorne sposobnosti djeteta treba posmatrati s obzirom na:

 sposobnost artikuliranja glasova u standardnom BHS jeziku

 naglašavanje u odnosu na standardni naglasak
 bogatstvo rječnika
 sposobnost artikuliranja manjih i većih govornih cjelina.

Oblici govora u prvom razredu su: govor, nastavni govor, razgovor, pričanje,
prepričavanje i opisivanje.

 PISANJE

Za ispravno pisanje potrebna je razvijena glasovna osjetljivost, prepoznavanje oblika

slova i prepoznavanje pripadnosti slova određenim glasovima. Pri pisanju dijete mora usvojiti
i dvije nove vještine – grafomotorička aktivnost i stvaranje teksta. Pri učenju pisanja
uobičajeno je poći od učenja oblika slova i vježbanja „preslikavanja“ slova pa i njihovih
elemenata (uspravne i kose linije), kako bi dijete ovladalo preciznim pokretima prstiju.
Pisanje je istodobno intelektualno i motorička aktivnost koju omogućuje više vještina
što se očituju u međusobnom slijedu kod pisanja određenog slova.To su ove vještine (v.m.
Čudina – Obradović, 2005.):

 dugoročno pamćenje oblika (slike) slova

 dugoročno pamćenje veze između slova i odgovarajućeg glasa
 sticanje motoričkih pokreta potrebnih za pisanje određenog slova koji se, kad se
jednom sateknu, kasnije automatski aktiviraju.
 izvođenje pisanja određenog slova.

 ČITANJE

Faze usvajanja tehnike čitanja

Usvajanje tehnike čitanja prolazi kroz 4 faze:

6
 1. Faza cjelovitog prepoznavanja
Kad dijete uči čitati najprije uči značenje cijele napisane riječi napamet. To je
logografska strategija: cijela napisana riječ je znak za izgovorenu riječ. Ako se tako
naučene riječi uklope u cjelinu teksta, dijete će «čitati» tekst tako što će prepoznavati
naučene riječi i po smislu pogađati ostale riječi. Naravno, pri tome čini mnoge pogreške
npr. ako još nije naučilo riječ «škola», onda će rečenicu « Ana i Ivo idu u školu» pročitati
kao «Ana i Ivo idu u kino», ili kući i slično. Iz toga zaključujemo da dijete riječ koju prvi
put čuje pogađa po smislu cijele rečenice, a ako riječ stoji sama za sebe, ne može je ni
pogađati.

2. Faza početne glasovne analize

U ovoj fazi dijete počinje obraćati Pažnju na glasove koji tvore riječ, tj. slova. Sada
nepoznate riječi ne pogađa samo po smislu cjeline teksta, nego i po prvom slovu, tj.
glasu u riječi. Tako će rečenica iz prethodnog primjera «Ana i Ivo idu u školu» ovaj put
glasiti «Ana i Ivo idu u šetnju». Dakle, dijete će riječ «školu» pogađati prema prvom
slovu, tj. glasu «š».

3. Faza pretvaranja slova u glas

Ovdje je dominantna abecedna strategija, tj. dijete prepoznaje slovo i prevodi ga u
njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza zahtijeva glasovnu analizu riječi i glasovno
pamćenje pa ju je stoga veoma teško svladati. Kad dijete stekne sposobnost
prevođenja slova u glas, ono može pročitati svaku riječ, pa i onu, čiji smisao ne poznaje.

4. Faza složenog prevođenja grafičkih u glasovne jedinice.

U ovoj se fazi dijete u prevođenju slova u glas rukovodi cjelinom gramatičke i
sintaktičke strukture, a nove riječi izgovara i naglašava po analogiji s poznatima.
Dominantna strategija je ortografska strategija. Koriste je i djeca i odrasli, tako da pri
čitanju ne rastavljaju više napisanu riječ na njene osnovne elemente, tj. grafeme, nego
uočavaju poznate pravopisne cjeline. Kombinacija je logografske strategije i glasovne
analize.

Vještina čitanja

Vještina čitanja je posljedica kulturnog razvoja govora. Čovjek nema posebnu čitalačku
sposobnost kao što ima sposobnost govora. Najvažniji zadatak djeteta u početnom školovanju
jeste usvajanje tehnike čitanja. Savladavanje tog zadatka otvara mu put za sve kasnije učenje.

Aktivnost čitanja prolazi kroz sljedeće faze:

 raščlanjivanje riječi u glasove

 učenje i pronalaženje veze između napisanog slova i pripadajućeg glasa – dešifrovanje
 povezivanje glasova u cjelovitu riječ
 uočavanje značenja riječi
 ponavljanje prethodnog procesa u sljedećoj riječi
 uočavanje zajedničkog smisla prethodne i nove riječi

7
  ponavljanje prethodnog procesa u dodavanju sljedeće riječi, i sve tako do posljednje
riječi i uočavanja smisla cijele rečenice.
Kad učenik potpuno usvoji vještinu čitanja, on je tada dobro uvježbao dešifrovanje da je
ono postalo automatizovano.

3. PLANIRANJE GRADIVA

Planiranje i programiranje nastavnog gradiva je odgovoran posao. Ono mora uvažavati brojne
segmente među kojima se posebno ističu:
- obavezni nastavni plan i program
- sredina u kojoj se realizuju nastavni sadržaji i specifičnosti te sredine
- opremljenost škole
- iskustvo učitelja
- broj učenika u odjeljenju i njegovu strukturu
- posebne aktivnosti učitelja.
Planiranje gradiva obuhvata ciljeve i zadatke nastave, indikatore uspješnosti, nastavne
metode i metodičke module pomoću kojih se najlakše dolazi do cilja, oblike rada, te ishode,
odnosno očekivane rezultate. Savremeno planiranje nastave podrazumijeva korelaciju
(povezivanje) sadržaja nastavnih predmeta (međupredmetna korelacija) i sadržaja unutar
samog predmeta (unutarpredmetna koleracija).

Prilikom planiranja moramo voditi računa da dijete prvog razreda ne opteretimo obavezama
koje bi ugrozile njegov normalan psihofizički razvoj. Nastavu ne smijemo ni pretvoriti u igru.

Učitelj će za svaki čas odrediti konkretne nastavne zadatke – obrazovne, vaspitne i

funkcionalne. Nastavne zadatke treba postaviti na dva nivoa: a) obavezni nastavni zadaci, b)
prošireni nastavni zadaci.

Planiranje gradiva ima sljedeće faze:

 Pripreme za planiranje – odvija se prije početka školske godine i obuhvata sljedeće:

a) neophodno je da se učitelj/ica prije planiranja upoznaju sa rezultatima ispitivanja

koja su provedena prilikom upisa u prvi razred osnovne škole
b) detaljno proučavanje programskih sadržaja za prvi razred devetogodišnje osnovne
škole
c) prikupljanje i proučavanje stručne literature, raspoloživih udžbenika, priručnika,
nastavnih listova
d) upoznavanje sa uslovima rada u školi, te didaktičkim sredstvima kojima škola
raspolaže

8
 Izrada godišnjeg (globalnog) plana rada

Izrađuje se na početku školske godine. Timski ga izrađuje aktiv učitelja prvog razreda.
Godišnji plan sadrži:

 nastavne teme utvrđene aktuelnim nastavnim planom i programom

 nastavne sadržaje
 posebne aktivnosti – posjete, susreti, ekskurzije, pozorišne predstave, izleti,
takmičenja
 povremene aktivnosti
 napomene.

 Izrada mjesečnog (operativnog) plana rada

Izrađuje se za kraći vremenski period od mjesec dana. I mjesečni planovi se izrađuju

timski. Sva odjeljenja jednog razreda nisu ista, pa će nastavnik voditi računa o
specifičnostima svog odjeljenja. Tim specifičnostima će prilagoditi: metode i oblike
rada, nastavna sredstva, težinu nastavnih sadržaja itd.
Operativni plan sadrži:
 nastavno područje i nastavnu jedinku
 ciljeve i zadatke
 ishode učenja (znanje i razumijevanje, sposobnosti, stavovi i vrijednosti)
 nastavne metode i oblike rada
 nastavna sredstva i pomagala
 literaturu
 korelaciju sa drugim nastavnim predmetima

 Priprema za nastavni sat

Prema distribuciji poslova i radnih zadataka u okviru 40-satne radne sedmice, imajući na umu
kvalitet izvođenja nastave, pripremanje je obavezno.
Pisana priprema da bi bila funkcionalna mora sadržavati osnovne didaktičke odrednice:
a) Naziv predmeta, razred, redni broj nastavnog sata
b) Nastavno područje
c) Nastavna jedinka
d) Metode rada
e) Oblike rada
f) Nastavna sredstva (izvore znanja)
g) Cilj
h) Zadatke (odgojni, obrazovni i funkcionalni)

9
4. NASTAVNE METODE

Nastavne metode mogu se podijeliti na opšte metode u nastavi maternjeg jezika i posebne
metode u nastavi početnog čitanja i pisanja.

Nastavne metode izravno ovise o nastavnoj djelatnosti i sadržaju rada na koji se odnose pa po
njima najčešće dobivaju i ime.

 Govorna metoda dijeli se na monološku i dijalošku ili metodu razgovora

- Monolog koristi učitelj/ica, ali u prvom razredu samo u iznimnim slučajevima.

- .U nastavnoj praksi razgovor je metoda prilikom koje se smjenjuju pitanja učitelja i
odgovori učenika. Ova metoda koristi se prilikom usvajanja novih znaka, kada
pretpostavljamo da učenici već posjeduju određena znanja i iskustva koja se odnose
na gradivo koje treba usvojiti. Metoda razgovora može uspješno da se primjenjuje u
slučajevima kada želimo provjeriti ranije usvojena znanja.
- Po metodičkoj svrsi najčešće su vrste razgovora:
motivacijski (vrlo često se primjenjuje na početku nastavnog sata i tokom analize
nekog problema) i
heuristički (učiteljica putem pitanja vodi učenike do pravilnog odgovora, tj do nove
spoznaje).

 Metoda slušanja je veoma važna u prvom pitanju kada učenici stiču nova znanja i
sposobnosti: pravilan izgovor glasova, pravilno i tačno sastavljanje riječi i rečenica,
podsticanje pomoću muzike, zvukova, slušanje izražajnog čitanja i dr.

 Metoda rada s tekstom (metoda čitanja) koristi se na svim stupnjevima školovanja. U

prvom razredu učitelj čita učenicima neku bajku, priču ili drugi tekst. Kada su učenici
savladali vještinu čitanja, oni sami čitaju tekstove koji se obrađuju. Čitanje može biti:

- logično
- usmjereno (svrha je analiza nekog teksta ili zauzimanje kritičkog stava prema
tekstu)
- interpretativno
- stvaralačko

 Metoda grafičkih radova (metoda pisanja) u prvom razredu ima svoje podvrste:
a) početko pisanje – povlačenje tankih i debelih linija
b) prepisivanje riječi i rečenica
c) odgovori na pitanja
d) diktat
e) pisanje sastava – pismenih vježbi.

10
  Metoda demonstracije (pokazivanja) – učitelj/ica pokazuje pravac pisanja slova,
pravilno povezivanje slova u riječi, riječi i rečenice za globalno čitanje, pokazuje razne
slike i aplikacije potrebne za usvajanje znanja.

 Metoda praktičnih radova – npr. oblikovanje slova od glinamola, plastelina, konca ili
žice.

U nastavi početnog čitanja i pisanja koriste se i sljedeće metode:

 Metoda globalnog čitanja – povezivanje slika nekih predmeta sa riječima koje

predstavljaju te slike. Na primjer, pored slike mačke napisana je riječ „mačka“. Dijete
napisanu riječ doživljava kao cjelinu. Dijete počinje globalno čitati i prije polaska u
školu, posmatrajući razne natpise na ulici, trgovinama.
 Analitčko – sintetička metoda – Učitelj/ica polazi od priče ili pjesme koja će
zainteresovati učenike, a u sebi sadrži riječ koja počinje slovom koje trebamo
obrađivati. Uočavamo željeno slovo u riječi, a zatim tražimo i druge riječi koje u sebi
imaju učeno slovo (na početku, u sredini, na kraju). Zatim uočavamo oblik slova
(grafičku strukturu slova), oblikujemo slovo od plastelina, konca ili žice, a potom ga
pišemo u sveske. Poslije usvajanja grafičke strukture slova, slijedi povezivanje učenog
slova u riječima i rečenicama sa ostalim slovima koje učenici poznaju.

5. NASTAVNI OBLICI

 Frontalni oblik rada

U neposredno (direktno) organizovanoj nastavi najčešće se primjenjuje frontalni (zajednički,
kolektivni) oblik nastavnog rada. U frontalnom radu jedan nastavnik neposredno poučava
zajednički sve učenike. Nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i nastavnim sadržajem,
odnosno on je posrednik između nastavnog sadržaja i učenika.

Svi učenici nalaze se pred istim ciljevima i zadacima učenja i njihova je aktivnost
usmjerena na nastavnika. Ne uspostavljaju se interakcijski odnosi između učenika.
Pretpostavlja se da svi učenici pod vodećom ulogom nastavnika u određeno vrijeme, na istim
sadržajima teže ostvarivanju zajedničkog cilja (usmjerenost na prosječnog učenika.
Svim učenicima osigurava istovremeno posmatranje, prenošenje poruka, sistematično
ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvitak njihovih sposobnosti. Najpogodnija primjena
frontalnog oblika rada je u uvodnom dijelu časa. Frontalni rad je posebno pogodan za
korištenje filma, CD, TV emisija u nastavi.

Nedostaci frontalnog oblika rada su:

– učenik stavljen u pasivnu poziciju i receptivno usvajanje znanja

– ne vodi se računa o spoznajnim i drugim mogućnostima učenika
– ne uvažava se prethodna pripremljenost i iskustva učenika
– ne personalizira se rad s učenicima
– ne vodi se računa o različitosti tempa rada i napredovanju učenika

11
 – zapostavljanje individualnih osobina učenika; nastava se prilagođava tzv.
«prosječnom» učeniku, koji zapravo ne postoji, pa ona ne zadovoljava potrebe ni
mogućnosti natprosječnih učenika a uopće je ne mogu pratiti oni koji za tim prosjekom
zaostaju (po sposobnostima, predznanju, ritmu rada itd.).

 Grupni oblik rada

Grupni oblik rada temelji se na zajedničkom radu tri do šest učenika na rješavanju
određenih zadataka tokom nastave. Veće grupe učenika dijele se u povremene ili stalne manje
grupe u kojima uče i rješavaju određene zadatke;

Vrste zadataka u grupnom obliku rada :

a) istovrsni – nediferencirani rad u grupama – sve grupe obavljaju isti zadatak, ali se
unutar svake obavlja podjela rada prema složenosti zadataka
b) raznovrsni – diferencirani rad u grupama – svaka grupa dobiva posebni zadatak, dio
nastave jedinice ili teme
c) rad u ciklusima – grupe rade na različitim zadacima, u predviđenom vremenu
izmjenjuju zadatke, sve dok svaka grupa ne uradi sve zadatke.
Nastavni rad u kojem dominira rad u grupama odvija se po etapama, koje metodičari
različito određuju iako većina ističe tri temeljne etape/faze:

 uvodni dio – dogovor o radu – zajednički je za sve učenike, u njemu se provodi

sadržajna i psihološka priprema za rad, upoznaje se program rada, formiraju grupe,
zadaju zadaci rada, odlučuje o načinu rada, pripremaju izvori znanja, itd.
 glavni dio rada – rad u grupama - odvija se kao samostalan rad učenika u grupama
na temelju podjele rada unutar same grupe, dok nastavnik samo pomaže učenicima
u savladavanju određenih teškoća. Tokom rada u grupama važno je da učenici
obave podjelu rada unutar grupe, dogovore se o radu, prikupe odgovarajuće
podatke, vode bilješke, provedu raspravu i pripreme izvještaj grupe.
 završni dio – obuhvata izvještavanje grupa o obavlejnom radu, raspravu o njima u
odjeljenju i nastavnikovo objašnjavanje rada (dodatna tumačenja, dopunjavanje
izvještaja, zadavanje dodatnih zadataka i sl.). Nastavnikovo dodatno objašnjavanje
rada posebno je važno pri upoređivanju i povezivanju raznovrsnog rada u grupama.

Kako svaki nastavni rad valja zaključiti provjeravanjem njegove djelotvornosti, navedenim
dijelovima nastavnog rada treba dodati etapu provjeravanja učinkovitosti nastavnog rada.

Rad u skupinama ima niz prednosti, kao:

 neposredan odnos učenika s izvorima znanja, i s ostalim učenicima u grupi - razvija
se samostalnost i kooperativnost među učenicima;
 uspostavljaju se takmičarski odnosi pri čemu se takmičari međusobno pomažu
razvijanje radnih sposobnosti,

12
  individualizirani rad u grupi

Nedostaci rada u grupi:

 složenost organizovanja rada u grupama
 dugi uvodni dio i velik utrošak nastavnog vremena, pa tim oblikom rada treba
obraditi važne nastavne sadržaje
 često nesnalaženje učenika, posebno pri usvajanju same tehnike rada u grupama,
tako da ne uočavaju bitne sadržaje.
 u stalnim učeničkim grupama dominiraju bolji učenici, čijim se rezultatima rada
koriste slabiji učenici, što uzrokuje njihovu pasivnost u radu
 rad u grupama zahtijeva savremenu razrednu učionicu s namještajem koji se brzo
može prilagoditi radu u grupama
 potrebna odgovarajuća oprema za praktičan rad učenika, mnogo različitih izvora
znanja ali i spremnost i spretnost nastavnika da osigura materijalne preduslove za
takav rad.

 Rad u paru (tandemu)

Temeljna oznaka rada u paru jest to da dva učenika zajednički obrađuju jedan problem,
bilo u nastavi, bilo izvan nje. Radeći u paru, učenici se lakše sporazumijevaju i sarađuju. Radom
u paru učenik se osposobljava da svoj rad upoređuje s radom drugog učenika, da pažljivo sluša
svog sagovornika, da upoređuje svoje sposobnosti sa sposobnostima svog para, da se brzo
odluči u svladavanju teškoća. Učenici u paru udružuju svoje znanje i sposobnosti, zajednički su
odgovorni za učinak svog rada. Učenike u taj oblik rada valja uvesti postupno i sistematično.

Razlikujemo instruktivni i zajednički rad u paru.

 instruktivni rad u paru - bolji učenik pomaže slabijem u sticanju i provjeranju znanja

 zajednički rad u paru - učenici u paru traže rješenje ili svaki radi samostalno a zatim
zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima i predlažu rješenje.

Pri sastavljanju parova učenika uvažavaju se različti stavovi, kao: mjesto sjedenja, slobodan
izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, učeničke sposobnosti, osobine učenika, itd.

Vrste rada u paru prema zadatku koji obavljaju:

 svi parovi rade isti zadatak

 svaki par radi poseban zadatak
 grupa parova radi na istom zadatku.
Nastavni rad u kojem se radi u parovima obuhvata:

 pripremanje učenika
 upoznavanje s uputstvima za rad
 rad parova na rješavanju zadataka
 izvještaj parova o urađenom
 završni rad – provjera rada.

13
 Nedostaci rada u paru su:

 ograničena saradnja na samo dva učenika

 moguća pojava suparništva i izbijanje sukoba, te
 nastavnikovo otežano praćenje rada svih parova.

 Individualni oblik rada

Individualni rad je rad u kome svaki učenik radi samostalno. Prednosti individualnog rada
su te što je učenik doveden u neposredan odnos s nastavnim sadržajem. Učenik razvija svoju
samostalnost, stiče samopouzdanje i razvija svoje stvaralačke sposobnosti, a uspjeh u učenju
zavisi od njega samog. U takvom radu nema saradnje s ostalim učenicima, već samo
povremeno s nastavnikom, bilo radi dodatnih uputstava ili nadzora. Individualnim radom se
učenici uvode u samostalan rad.

Postoje:

a) istovrsni – nediferencirani zadaci – svi učenici obavljaju iste zadatke. On nije

stimulativan jer su takvi zadaci prelagani za učenike s nadprosječnim, a preteški za
učenika s ispodprosječnim sposobnostima.
b) raznovrsni – diferencirani zadaci, prilagođeni mogućnostima i potrebama svakog
učenika koji im omogućava da razvijaju svoje sposobnosti

Prednosti individualnog oblika rada je razvijanje sposobnosti, samopuzdanja i stvaralaštva.

Nedostaci - nemogućnost govorne saradnje s ostalim učenicima i nastavnikom, otuđivanje
od rada kad se naiđe na poteškoće, zatvaranje u sebe, jačanje individualnosti, mala
učinkovitost pri obradi novih nastavnih sadržaja, i dr.

Individualan rad postaje individualiziran kada svaki učenik rješava zadatak koji
odgovara njegovim sposobnostima, tempu i načinu rada.

JUTARNJI SASTANAK

“Jutarnji sastanak direkno odgovara na potrebe djece, na potrebu da su važna i da pripadaju,

i na potrebu za zabavom………”

Roxann Kriete

14
 Jedan od najznačajnijih perioda u planiranju
dnevnih aktivnosti je jutarnji sastanak.

Sastanak započnite unaprijed utvrđenim znakom,

signalom za okupljanjem. Sastanak se dalje odvija
tako što i djeca i učitelj sjede u krugu - najbolje na
podu, uz poštivanje predhodno utvrđenih pravila kao
što su: ”Slušamo jedni druge dok govorimo” i sl.
zavisno od situacije koja se pojavi.

Grupna pravila se donose skupa sa djecom, uvažava

se njihovo mišljenje i prijedlozi a učitelj pazi da
pravila budu formulisana u pozitivnoj konataciji npr.
umjesto ”Ne treba se tući” treba napisati ”Probleme
rješavamo dogovorom”…

Sastanak otpočinje pjesmom ili veselim pozdravom nekada je to zagrljaj uz rečenicu:

- “Drago mi je što te vidim”, pozdravi na različitim stranim jezicima i sl. Jutarnje vijesti vode
djeca uz pomoć učitelja ili djeteta dana. Govori se o vremenu, promjenama, predviđamo
kakvo će vrijeme biti sutra, određujemo dan u sedmici, mjesec, broje se dani do ili od nekog
značajnog datuma, broji se koliko je djece prisutno, odsutno i sl. Svakoga dana prekrižimo po
jedan broj na listi do sto, a po jedan predmet (slamku, žir, kesten) dodajemo nizu koji ide do
deset. Dijete dana može da se pripremi za taj dan i ispriča neku zanimljivost o sebi, svojoj
porodici ili da izrecituje pjesmicu, predstavi neku novu igru ili ideju. Tako stiče samopouzdanje
i slobodu da govori pred drugima a učitelj ga hrabri i podstiče drugu djecu na pozitivne reakcije
i pažljivo slušanje.

15
Tada otpočinje razgovor o temi za taj dan. Već jutarnjom porukom učitelj je nagovijestio temu
dana i zainteresovao djecu za razgovor i razmišljanje. Djeca se uvode u oblast o kojoj je riječ
ali tako da izazovemo njihovo interesovanje, otvorimo razne probleme i pitanja i nastojimo
zajedno sa djecom osmisliti načine za njihovo rješavanje.

U razgovoru uvijek nastojte da povežete prethodno znanje i iskustvo sa novim koje treba da
usvoje podsjećajući ih na to što već znaju a mogu koristiti i u narednim aktivnostima. Dobro
pratite komentare, ideje i razmišljanja kako biste utvrdili da li ste pravilno isplanirali aktivnost
- odnosno da Ii su aktivnosti primjerene uzrastu, prethodnom znanju i interesovanjima i budite
spremni da ih modifikujete ili potpuno promijenite.

 Jutarnji sastanak pomaže djeci da povežu iskustva doživljena kod kuće i u školi, te
olakšava djeci prelaz iz situacije od kuće u školsku situaciju.

 Vrijeme i prilika da se iskaže dobrodošlica svim učenicima i razgovara o planovima za

predstojeći dan u školi.

 Vrijeme i prilika da djeca razgovaraju o događajima koji su za njih važni, a koji su se

dogodili van škole i podijele ih sa druigarima…..

Tipičan jutarnji sastanak

 Pozdravljanje ( pjevanje)

 Čitanje jutarnje poruke

 Osvrt na dnevni plan aktivnosti

 Kalendar

 Predstavljanje nove aktivnosti

 Sastanak ne bi trebao da traje duže od 20 minuta za malu djecu,ili 30 minuta za

starije grupe.
Ne zaboravite:

 Jutarnji sastanak treba da razvija osjećaj pripadnosti, važnosti svakog pojedinog

djeteta, ali i saradnju i kooperaciju među djecom.

 Jutarnji sastanak treba da gradi atmosferu poštovanja, uzajamnog uvažavanja i

slušanja.

 Jutarnji sastanak treba da je zabavan i traje primjereno uzrastu i interesovanjima djece.

 Učitelj samo usmjerava jutarnji sastanak i pomaže da svako dijete dođe do izražaja i
izgradi osjećaj kompetencije i samopouzdanja.

16
  Pravila uspostavljaju zajednički djeca i učitelji – ona su jasna, primjerena i razumljiva
za svu djecu, važe za svako vrijeme i za svu djecu ali i učitelje.

 Jutarnji sastanak pomaže djeci da se bolje organizuju, povežu prethodna iskustva i

znanja i shvate šta se od njih očekuje.

NAČINI KORIŠTENJA JUTARNJE PORUKE

1. Uspostavljanje veze između škole i kuće.

Pozdravite svoj razred, učinite da se osjećaju važni, pametni, sposobni i produktivni.

Primjer:

Dobro jutro dragi (pametni,

vrijedni,...) prvačići! (leptirići ili
slično)

Dobro došli vrijedni čitaoci! Zdravo

pisci i ilustratori !

2. Utvrđivanje i ponavljanje u čitanju

Primjer:

Dobro jutro vrijedni čitaoci.

Volite li čitati? Koja vam je omiljenja priča /

knjiga?

Uskoro ćemo razgovarati o knjigama koje

smo pročitali.

Razmislite o knjizi koja vam se veoma

sviđa.

17
Primjer:

Zdravo prvačići,
Nadam se da ste danas svi zdravi.
Još uvijek je zima i napolju je hladno.
Danas učimo slovo Z z. Zato ćemo raditi neke
zanimljive i zabavne aktivnosti. Zlatan će biti pomagač
zato što njegovo ime počinje slovom _____.

6. UČENIČKI PORTFOLIJ

Šta je učenički portfolij? Mnogi nastavnici koriste portfolij kao sredstvo kojim skupljaju uzorke
dječijih radova. Portfolij može biti mapa, registrator ili u bilo kojem drugom obliku koji
omogućava nastavniku da prikaže dječiji rad, koji će
tokom godine biti pregledan od strane roditelja,
direktora, drugih učitelja ili samog djeteta.

Portfoliji su način izvještavanja kroz rad, koristeći

uzorke, te su proširenje tradicionalnih oblika izvješća
koji se obično daju učenicima.

Portfoliji su individualni. Trebaju ga sastavljati zajedno

nastavnik i učenik, te u njega stavljati:

 Radne uzorke – razne nastavne listove koji

odražavaju učenje u učionici. Ako je moguće bilo bi
dobro da su iz svih područja učenja.
 Fotografije stvari koje su djeca napravila ili
aktivnosti u koja su bili uključeni. Svaku fotografiju
treba da prati pisani opis.
 Dječije odabrane radove – omogućite djetetu da
odabere slike ili komadiće vlastitog rada koje želi da
stavi u portfolij i zamolite ih da opišu zašto su ga
izabrali. Stavite njihov opis u portfolij.

18
U svaki deskriptor pišemo:

- Datum aktivnosti
- Opis aktivnosti i kratak pregled teme koju proučavamo
- Ciljeve i zadatke
- Popis ishoda koji se očekuju da dijete postigne ili koje vještine je dijete pokazalo.

ŠTA IDE U UČENIČKI PORTFOLIJ?

Govorne aktivnosti

(razvoj govora)

 Primjeri zapisa djetetovog dnevnika

 Kopije znakova ili naljepnica koje je dijete napravilo
 Lista naziva knjiga koje je dijete pročitalo ili koje je učitelj ili neko drugi od odraslih
pročitao djetetu
 Kopije priča, pjesmica ili pjesama koje je dijete napisalo ili izdiktiralo

Dramska igra i grupne aktivnosti

(razvoj ličnosti i socijalni razvoj)

 Zabilješke i anegdote koje dokumentuju interakciju između datog dijeteta i drugog

dijeteta. Ovakve interakcije mogu upućivati na djetetovu sposobnost da pravi izbore,
rješava probleme i sarađuje sa drugima
 Zabilješke i anegdote koje dokumentuju događaje sa različitih ekskurzija. Takvi događaji
mogu ilustrovati djetetovu socijalnu svjesnost
 Zabilješke sa roditeljskih sastanaka

19
Umjetničke aktivnosti

(razvoj fine motorike)

 Djetetovi crteži. Dijete može diktirati ili zapisati opise ili objašnjenja crteža
 Fotografije djetetovih konstrukcija napravljenih od kockica ili projekata koje su označene
i datirane
 Kolaži i drugi primjeri djetetovog korištenja različitih materijala
 Primjeri djetetovih zapisa

Pokretne aktivnosti

(razvoj krupne motorike)

 Zabilješke o djetetovim pokretnim aktivnostima, u učionici ili napolju, koje odražavaju

djetetove razvojne vještine
 Zabilješke, fotografije i anegdote koje demonstriraju djetetove vještine i napredak u
muzičkm aktivnostima i manipulativnim igrama
 Zabilješke iz razgovora sa djetetom o njegovim najdražim aktivnim igrama

Matematičke i naučne aktivnosti

(razvoj koncepta)

 Fotografije djeteta kako mjeri ili broji određene sastojke kao dio aktivnosti kuhanja
 Dijagrame na kojima je dijete zabilježilo raspored sađenja, njege i zalijevanja biljaka
 Primjeri radova koji pokazuju djetetovo razumjevanja koncepta brojeva. Npr. broj 4 koji je
oblikovan od zrnevlja graha zalijepljenog na komadu papira i odgovarajući broj zrna graha
 Primjeri radova, zabilješke i intervjui koji ilustruju djetetovo razumijevanje matematičkih
koncepata
 Fotografije i podaci koji su prikupljeni preko kontrolnih listova i intervjua koji dokumentuju
djetetovo konceptualno razumijevanje, sposobnost predviđanja, istraživanja i rješavanja
problema.

20
 Dragi roditelji,

Baš kao i Vi, želim da se uvjerim da je Vaše dijete sposobno da izvuče

najbolje od škole. Jedna od metoda koju ću koristiti da pratim napredak
Vašeg djeteta je korištenje registratora.

U toku godine, Vaše dijete i ja ćemo odabirati i ubacivati materijale u

registratore. Ja ću odabirati i detaljno komentarisati određene dijelove
koji pokazuju kako Vaše dijete napreduje. Vaše će dijete takođe
odabirati radove za registrator. Kada budemo razgovarali o odabiru
radova za registrator, Vaše će dijete razviti dalje sposobnosti
razmišljanja i rješavanja problema. U isto vrijeme, bolje ću razumjeti
razmišljanja i vrijednosti Vašeg djeteta.

U tom registratoru, takođe ću čuvati kontrolne radove i dostignuća u

čitanju i pisanju, kao i Vaše bilješke o napretku Vašeg djeteta.

Kada pogledate u registrator, već na prvi pogled ćete vidjeti kako se

Vaše dijete razvija kao čitač, pisac i mislilac. Pozivam Vas da
razgovaramo o učenju Vašeg djeteta, kao i da pogledate registrator
kada god to poželite.

S poštovanjem,

učiteljica ________________________________

7. PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIKA

Ocjenjivanje je svaki vid ljudske djelatnosti kojom se procjenjuje nečiji rad i uspjeh.

Ocjenjivanje u školi je nerazdvojivi dio nastavnog procesa. Dugo vremena ono se odnosilo
uglavnom na ocjenjivanje znanja učenika. Vremenom, ocjenjivanje je počelo obuhvatati i
druge aspekte učeničkog napretka, pa danas, osim znanja, ocjenjivanjem se vrednuju, prije
svega, radne sposobnosti, navike, interesovanja i objektivne mogućnosti učenika, te niz drugih
aspekata kao što su odnos prema radu, saradnja, urednost, analiza, sinteza i druge.

21
 Ocjene i ocjenjivanje imaju višestruku funkciju. Osnovna funkcija je izražavanje suda
nastavnika o napredovanju i postignućima učenika. Osim što je namijenjena učenicima, ocjena
je namijenjena i roditeljima jer ih obavještava o postignućima njihove djece, te
nastavnicima/cama kao kontrola osobnog rada. Kako bi ocjenjivanje bilo valjano i imalo svoju
svrhu, ono se mora provoditi kontinuirano uz primjenu različitih tehnika i oblika ispitivanja.

Za razliku od brojčane ocjene koja je sintetička, opisna ocjena je analitička. Postupkom

opservacije djece prikupljaju se svi potrebni podaci za njihovo praćenje, a opisnom procjenom
njihovih postignuća u odnosu na neki raniji period analitički se iskazuju nivoi postignuća iz svih
praćenih aspekata. Opservacija i ocjenjivanje se obavljaju kontinuirano uz prikupljanje radova
učenika koji se odlažu u posebnu mapu (portfolio). Na osnovu prikupljenih radova i pribilješki
koje nastavnik vodi na tim radovima izvodi se opisna ocjena na kraju određenog vremenskog
perioda (polugodište i kraj nastavne godine). Samo takva ocjena trebala bi biti objektivna i
pokazivati realan uspjeh učenika/ca.

Opisnom ocjenom nastavnik govori učeniku i roditeljima o prirodi znanja, vještina,

navika, šta zna, koje sadržaje slabije poznaje koliko je dijete samostalno, zna li primijeniti
naučeno, kakav je u odnosu na drugu djecu, prihvata li obaveze, koliko je aktivan u radu s
drugima, povlači li se iz grupe. Opisno ocjenivanje je zahtjevna aktivnost, teška , traži stalno
praćenje i dokumentotovanje tvrdnji u opisu. Ocjenjivanje je indikator valjanosti ukupnih
pristupa u razredu:

- opisuje znanje
- daje sliku razreda
- ima prognostičku valjanost
- motivacioni je činilac
- služi i učeniku kao orijentir u daljem radu

Pri ocjenjivanju moramo:

 Tačno odrediti sadržaj, šta pratimo i ocjenjujemo, koja znanja, vještine, sposobnosti.
 Uraditi standarde koji definišu prolaznost, koliko dijete treba da zna za pojedini nivo
postignuća.

Praćenju napredovanja učenika prethodi ispitivanje predznanja na početku školske

godine. Ti inicijalni pokazatelji predstavljaće orijentir nastavniku u planiranju ukupnog rada,
boljem razumijevanju zastoja u napredovanju, odnosno izraženijih teškoća.
Veoma je važno da nastavnici nikad ne upoređuju dijete s drugom djecom, nego da
porede postignuća određenog djeteta u različitim vremenskim intervalima i na kontinuumu
koji se zove školska godina.

Važno je ne izreći, niti napisati bilo šta što bi uticalo na dijete u smislu gubljenja
samopoštovanja.

Ocjenom ne vršimo klasifikaciju učenika nego njihovih postignuća, i to prvo po

segmentima,pa na razini predmeta, odnosno školskog uspjeha

22
DESKRIPTORI ZA PRAĆENJE NAPREDOVANJA UČENIKA – ZEHRA HUBIJAR

 Pažnja, mogućnost slušanja i zapažanja

- Zainteresorano je, pažljivo sluša priču, pjesmu,nastavnikov govor ili govor drugih učenika
- Povremeno pokazuje interes prema sadržajima koji su predmet analize
- Nezainteresirano je, ne reaguje na poticaje . . .
- Želi nastavnikovu pažnju samo za sebe i tada pokazuje interes za rad
- Zapaža važne pojedinosti na slici ili u okruženju uz nastavnikovo vođenje
- Uspješno je u zapažanju bez posredovanja
- Površno je u posmatranju; uočava samo pojedine detalje
- Ne zapaža važne pojedinosti
- Pažnja u potpunosti izostaje baš kad je potrebno njeno prisustvo
- Pažljivo sluša ali ne može reprodukovati sadržaj
- Sluša i može reprodukovati sadržaj pomoću detaljnih pitanja
- Pažljivo sluša i pamti i najmanju pojedinost, uspješno reprodukuje
- Pažljivo prati samo usporen govor, pamćenje fragmentarno, potrebno je vođenje do
razumijevanja značenja pročitanog

 Govor i jezičko/jezično izražavanje

- Razlikuje sve glasove,korektna je artikulacija svih glasova

- Griješi u artikulaciji glasova ...
- Ovladao je glasovnom analizom riječi
- Prepoznaje određene glasove na početku,u sredini, na kraju riječi
- Samo je djelomično ovladao/la glasovnom analizom riječi
- Prepoznaje određeni glas na početku i na kraju riječi
- Zna šta je glas, šta je slovo
- Rječnik i brzina govora
- Govori prirodnom lakoćom, bira riječi
- Govori lijepo i tečno
- Unosi elemente mašte i kreativnosti u izražavanje
- U govoru pravi duge pause od rečenice do rečenice,ponavlja rečeno
- Govori sporo (oklijevajući govor)
- Ima teškoća u izboru riječi i zato govori sporo

 Čitanje i razumijevanje pročitanog

- “Čita” slovo po slovo, sriče

- “Čita “slovo po slovo, bez sricanja
- Ščitava, ali ne razumije smisao
- Ščitava, razumije pročitano
- Čita sporo riječ po riječ, ali zna šta je pročitao
- Čita sporo riječ po riječ, ne razumije pročitano

23
- Čita tečno i razumije pročitano
- Čita pravilno poznat tekst, razumije pročitano
- Samostalno čita poznate i nepoznate tekstove, razumije i može odgovoriti na pitanja koja
se odnose na sadržaj, likove i njihove osobine
- Može pročitati lijepo i izražajno poznat tekst
- U usmjerenom čitanju brzo se snalazi, pronalazi informacije
- Može čitati tekst kritički
Posjeduje bogatstvo riječi koje mu omogućavaju brzo čitanje i snalaženje upoznatom i
nepoznatom tekstu, tekstu manjeg i većeg obima

 P i s a nj e

- Pravilno piše štampana slova bez teškoća

- Piše pravilno, ali problem su mu slova (koja slova?)
- Pisanje je “teško”, linija naglašeno debela zbog neadekvatnog pritiska olovkom na hartiju
- Ima poteškoća u pisanju slova (kojih) i u povezivanju slova u riječi
- Pogrešno oblikuje slova zbog nerazvijenosti precizne motorike
- Može pravilno prepisati riječi
- Prepisuje rečenice pravilno
- Piše riječi po diktatu
- Piše rečenice po diktatu pravilno
- Piše pravilno pojedinačne rečenice
- Može napisati rečenice međusobno povezane veznicima a, i, ali..
- Može napisati rečenice o sadržajima iz svakodbevnog života
- Može napisati sastav i objasniti, obrazložiti
- Unosi argumente u pisanje
- Piše sastave koji se odnose na određenu tematsku oblast
- U sastavu može opisati iskustvo, osjećaje
- Sastavlja maštovite priče
- Piše bez napora, ima jasan i tečan stil, dovoljno gramatički korektno
- Može temama prići na originalan način
- Zna napraviti sintezu informacija
- U pisanju može izraziti stav
- Može sačiniti plan teksta i u pisanje unijeti elemente organizacije

 Brzina reagovanja

- Reaguje brzo ali na neadekvatan način, najčešće pogrešno

- Reaguje brzo i tačno i na adekvatan način (u skladu s normama ponašanja u razredu)

24
  Zalaganje,motiviranost

- Veoma želi da uspije i ulaže izuzetne napore

- Ne trudi se ali uspijeva i ostvaruje dobre rezultate zahvaljujući sposobnostima
- Njegovo/njezino je zalaganje na razini prosjeka
- Povremeno je oduševljen(a) radom, tada ulaže trud i napor
- Rijetko je zainteresiran za rad

 Otvorenost za saradnju, kooperativnost, ponašanje

- Otvoren/na je i iskren(a) u komunikaciji, želi saradnju i uspješno komunicira s vršnjacima

- Zna podijeliti brigu i radost s drugima
- Želi igrati u igrokazu, rado preuzima uloge likova
- Ima vodeću ulogu u grupi i u igri
- Rado pomaže drugima
- Vidi samo sebe
- Odbija saradnju, teško se snalazi u grupnom radu
- Povlači se iz grupe
- Ima potrebu da ometa rad drugih

 Pamćenje, razumijevanje i reprodukcija

- Pamti i najmanju pojedinost i zna reprodukovati nakon prvog čitanja

- Brzo zapamti kraću pjesmu
- Pamti samo važne pojedinosti koje se odnose na tok događaja
- Može zapamtiti samo ako je sve predstavljeno konkretno i uz brojne poticaje
- Pamti ono što je njemu dopadljivo (pojedinost u toku radnje,postupak lika ...)
- Ne može kazati niti jednu rečenicu o pročitanom, ali na ilustraciji je uočljiva tematska veza
s pročitanim sadržajem
- Analizirajući crtež moguće je ustanovit i preferencije u sadržaju
- Pamti pojedinosti, ali ih može reprodukovati samo pomoću detaljnih pitanja i to po
principu: Pitanje-odgovor

 Samostalnost-nesamostalnost

- Samostalno je i sistematično u radu. Rješava zadatke bez greške

- Radi samostalno ,ali pravi mnogo pogrešaka
- Samostalno je u radu i zaključivanju. Zna braniti svoj stav
- Samostalno je, ima stav, ali uvažava i stavove drugih
- Samostalno je, ali stalo mu je do mišljenja drugih
- Samostalno radi i ne uvažava mišljenje drugih
- Nesamostalno je, traži stalno pomoć drugih
25
- Nesamostalno je, mnogo griješi

 Urednost i preciznost

- Uredan/dna je i precizan/zna u rješavanju zadataka

- Precizan/zna je,ali ne obraća pažnju na urednost
- Povremeno obraća pažnju na urednost i preciznost
- Ne pazi na urednost i preciznost,površan je

 Doživljajna sfera

- Doživljava intenzivno sve situacije i nalazi adekvatne riječi da izrazi doživljaj

- Doživljava intenzivno sve,ali ne nalazi riječi da to izrazi
- Doživljavanje je fragmentarno,ali mnogo govori o doživljenom
- Ne doživljava situacije,ali se uporno javlja,želi govoriti
- Apatično je, ne unosi se u sadržaj ,niti situacije, ne želi govoriti

 Vrijednosti, interesi

- Ima jasno razgraničenje između prihvatljivog ,dozvoljenog ,neprihvatljivog nedozvoljenog

,dobrog i lošeg
- Osjetljivo je na nepravedan ,nekorektan pristup i ponašanje
- Cijeni prave vrijednost
- Ne cijeni vrline,sve i može i ne može ,može i ovako i onako
- Voli sve što je tekst,knjiga
- Voli kada je u knjizi dominantna ilustracija,a ne tekst
- Voli obimnije priče

 Originalnost i kreativni elementi

- Inventivan je ,uvijek ima neku ideju ,nudi originalna rješenja

- Predviđa ,anticipira slijed događaja ,nudi alternativna rješenja
- Zna odvojiti bitno od manje bitnog
- Raspolaže pravim bogatstvom asocijacija
- Nalazi originalne riječi da izrazi doživljaj,opiše sadržaj ,reprodukuje
- Brzo se snalazi ,brzo i adekvatno reaguje u novoj situaciji uz upotrebu adekvatnih riječi
- Dodaje elemente kreativnosti (riječ,kretnju,komentar, neverbalne signale u igrokazu i u
situacijama kada preuzima ulogu lika
- Ima smisla za humor,vedar je i omiljen u razredu
- Pokazuje izrazitu sklonost prema ......................................
- Dopišite deskriptore

 Teškoće s kojima se suočava

- Teško artikuliše glasove, govor je nejasan

- Ima teškoća u glasovnoj analizi riječi, ne može rastaviti riječi na glasove

26
- Ne prepoznaje glas na početku riječi
- Ne prepoznaje glas u sredini riječi
- Ne prepoznaje glas na kraju riječi
- Ne prepoznaje inicijalnu, medijalnu, ni finalnu poziciju glasa
- Ne može sastaviti riječ od datih glasova
- Ne osjeća i ne prepoznaje ritam i rimu, aliteraciju
- Ima teškoća u razumijevanju govora
- Često traži da mu se ponovi pitanje, zahtjev, zadatak
- Griješi u artikulaciji pojedinih glasova
- Uočljive su teškoće tipa: (a) zamjena glasova; (b) izostavljanje glasova; (c) dodavanje
glasova; d) ponavljanje sloga; (e) izostavljanje sloga
- Teško govori ..................................................
- Uočljiv je strah od govora i situacija koje zahtijevaju verbalnu komunikaciju
- Zbog brzopletosti griješi u govoru

 U čitanju

- Pravi neprirodne, duge pauze od slova do slova (sriče) i tako mu «izmiče «smisao
«pročitanog»
- Teško ščitava
- Čita napamet
- Nedostupno mu je značenje pročitanog
- Ima teškoća u reprodukciji pročitanog

8. NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA NASTAVU BOSANSKOG, HRVATSKOG,

SRPSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

 NASTAVNI PLAN:

SEDMIČNI BROJ GODIŠNJI BROJ

NASTAVNI PREDMET NASTAVNIH ČASOVA NASTAVNIH ČASOVA

Bosanski, hrvatski, srpski 3 102

jezik i književnost

 NASTAVNI PROGRAM: za prvi razred propisuje sljedeće sadržaje (prenosimo doslovno

iz Okvirnog nastavnog plana i programa):

27
 I POLUGODIŠTE II POLUGODIŠTE

Razvoj govora

Usvajanje velikih i malih

I štampanih slova, ščitavanje
Priprema za usvajanje i čitanje (pravilnost i
štampanih slova latinice razred
razumijevanje pročitanog)

ULOGA I ZNAČAJ

Jezik je važan činilac u razvoju svakog ljudskog bića. Ima posebno naglašenu informativnu i
komunikativnu vrijednost jer je zajednički za ljude koji žive u određenoj zajednici. Govor je
aktivnost komunikacije pomoću jezika.

Razvoj dječijih govornih sposobnosti moguće je posmatrati u kontekstu usvajanja jezika. Govor
se razvija govorom. Posredstvom programskih sadržaja ovog nastavnog predmeta razvijamo
jezično osjećanje učenika, korektno vladanje rečenicom, razvijamo gramatičko-pravopisne
aspekte i uvodimo ih u različite oblike usmenog i pismenog izražavanja.

Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost kao nastavni predmet je sistem jezičkog i
književnog znanja. Program nastave jezika uključuje sadržaje nastave gramatike, pravogovora
i pravopisa, sadržaje usmenog i pismenog izražavanja. Program nastave književnosti sadrži
književna djela, osnove teorije književnosti i samostalno, izvanškolsko čitanje.

Jezik ima obrazovnu, odgojnu, funkcionalnu, komunikacijsku funkciju, ali je i moćno sredstvo
djelovanja na pojedinca, grupe i zajednicu u cjelini.

Na funkcionalnom nivou jezik i govor utiču na psihološke i lingvističke sposobnosti: zapažanje

i imenovanje bitnih elemenata, mogućnost poređenja, diferencijacije, pojmovnu distinkciju,
uopštavanje, zaključivanje.

U prvom razredu bavimo se govorom djeteta i dalje radimo na razvijanju pojedinih kvaliteta
usmenog govora.

Brojni su činioci koji utiču na kultivisanje govora: nivo govorne razvijenosti (kvalitet
diskriminacije glasova i artikulacije, razvijenost i bogatstvo rječnika), prisustvo govornih

28
smetnji i poremećaja, kvalitet govora u razredu i ukupnom okruženju, razvijenost individualnih
programa, izbor sadržaja koji poticajno djeluju na govorni razvoj. Govor je u osnovi
komunikacije i ukupnog učenja. Važno je znati da nastava bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika
daje osnovna znanja iz jezika i književnosti, osnovnu pismenost u gramatičkopravopisnom,
stilskom, sadržajnom i kompozicijskom smislu.

Ta znanja utiču na uspjeh u učenju i drugih nastavnih predmeta. Čitanje je sredstvo i metoda
učenja. Ako dijete ima problema sa čitanjem – sigurno će se to odraziti na njegova postignuća
u svim nastavnim predmetima. A neuspjeh obeshrabruje i rađa nove neuspjehe. Nastavu
čitanja i pisanja nužno je posmatrati u kontekstu ukupnog napredovanja učenika i posvećivati
joj onoliko pažnje koliko stvarno utiče na osvješćivanje smisla stalnog učenja. Čitanje i učenje
su u osnovi komunikacije i sami su komunikacija. Samo pismen čovjek može djelovati efikasno,
živjeti sa svrhom, radošću, punoćom i mudrošću.

O D G O J N O – O B R A Z O V N I C I LJ E V I U I RAZREDU

SPOZNAJNO PODRUČJE AFEKTIVNO PODRUČJE PSIHOMOTORIČKO

PODRUČJE

Vještine i Stavovi i Interesi

Z N A NJ A sposobnosti vrijednosti usmjereni
prema : - rukovanje
Šta čujem, a Sposobnost - život je priborom za
šta pravilnog vrijednost - knjizi i znanju pisanje i crtanje
vidim? i smislenog (čitanju i
(glasovi i govora - znanje je sadržajima - položaj tijela pri
zvukovi, važno koje nudi čitanju i pisanju
predmeti Sposobnost knjiga )
i bića) pravilnog i - pismenost je - koordinacija
jasnog važna za - lijepom u pokreta šake i
Slovo–glas izražavanja pojedinca i svim prstiju, kao i
zajednicu sadržajima, pokreta očiju
Riječ-slog Sposobnost (čitanje mi je posebno u
posmatranja i potrebno da jeziku i - gipkost pokreta
Riječ –rečenica zapažanja bih mogao književnosti) i estetika
bitnih učiti iz knjiga, rukopisa
Poznavanje elemenata a pisanje da - ljepoti
štampanih Sposobnost bih kazao šta kazivanja - brzina i tačnost
slova latinice analize mislim u (usmena i u
i sinteze pisanoj formi) pisana forma) prepoznavanju
Ovo je priča oblika, struktura
Sposobnost boja

29
Ovo je pjesma klasifikacije - i iskustvo je - vlastitom
elemenata važno u napredovanju - klasifikacija
Lik u priči učenju slova, slogova,
Praćenje toka - kreativnom riječi
Ovo je dobro, događaja - priroda je izrazu
a ovo nije u priči otvorena - čujem –pišem
dobro knjiga iz koje - potrebi
ponašanje Uočavanje mogu učiti učenja o - poručujem
zato važnih načinima simbolom,
što…. Pojedinosti - vrline učenja crtežom,
ispravnog kretnjom
Šta treba Uočavanje ponašanja - prema
zapamtiti likova /sklad misli, poboljšanju - mimika, gest,
i njihovih riječi i djela/ kvaliteta pantomima,
Zašto je nešto osobina komunikacije neverbalna
lijepo, a nešto - nadzor nad govorom komunikacija u
nije lijepo Sposobnost govorom i funkciji poruke
u sadržaju, zamišljanja ponašanjem - istraživanju,
postupku? situacija traženju - pravim slova od
i ponašanja - disciplina kreativnijih plastelina,
Riječ-značenje rješenja gline,izrezujem
Izbor riječi i Sposobnost - odgovornost iz novina
Rečenica pravilnog i
jasnog - marljivost
Prihvatljivo, izražavanja
neprihvatljivo - poštenje
u govoru Uočavanje
slijeda, - istinoljublje
Ovo govori prvo, drugo.. pravdoljublje
pisac, a ovo sastavljanje
lik iz priče plana

Sposobnost
zaključivanja

Sposobnost
samoevaluacije
i evaluacije

Specifične Oblici jezičke i Komunikacijski Nastavna sredstva

metode i postupci socijalne Postupci
komunikacije Slike predmeta,
Glasovna analitičko Slušanje govora bića,
-sintetička metoda Rad u grupi, ja s i čitanja pojava
drugima

30
 Globalna metoda i drugi sa mnom Slušamo glasove u Slike događaja
prirodi
Kombinovana Rad u paru i oponašamo Crteži
metoda
Kooperativni rad Slušam, pamtim i Niz slika koje
Grupna obrada znam predstavljaju
Slova Frontalni rad događaj
Slušam, doživljavam
Monografska obrada Individualni rad Ilustrovana razredna
slova Izražavam riječima slovarica
(povremeno: u Individualizovani rad
usvajanju slova Igraonice – Slušam i izražavam Razredna slovarica
složenije grafičke maštaonice Pokretom bez ilustracija
strukture, predaha
nakon usvajanja više Igraonice – radionice Razgovor Individualne
od 15 slova, u radu s Imitacija slovarice
djecom sa posebnim Igraonice –
potrebama, pričaonice Igranje uloga Aplikacije
u individualnom
programu) Individualni Pričanje Slogovnice
programi
u učionici za Prepričavanje Kartoni riječi

Opis (perceptivni i Filmovi

doživljajni nivo),
dodir mi kaže, Glina, plastelin
osjećam , to mi liči
na…

Igra kao situacija,

postupak i sredstvo

PROGRAMSKI SADRŽAJI

Jezičko izražavanje (slušanje, govor i čitanje )

Vježbe slušanja uzornog književnog govora, čitanja, pripovijedanja; prepoznavanje i

imenovanje predmeta i bića, zapažanje osobina; vježbe diskriminacije glasova; vježbe
artikulacije. Razvijanje jezičkog osjećaja djece posredstvom spontane (nenamjerne) imitacije,
svjesne (namjerne) imitacije, organizovanih usmjerenih imitacija, stvaralačke primjene
(prepoznavanje i oponašanje glasova i zvukova, ritma), neverbalna komunikacija (gest,
mimika, pantomima u komunikaciji i igranju uloga).

Razvijanje sluha za gramatičku ispravnost govora; uočavanje značenja riječi; razmišljanje o

značenjima riječi; riječ i promjena konteksta.

31
Bogaćenje rječnika, razvoj jezičnog stvaralaštva (pričanje, razgovor, rekreativni razgovor, opis,
dramatizacija, slika događaja kao podsticaj, niz slika (vježbe tipa: Tišina mi je rekla; Muzika mi
je šapnula; stvaranje priče naizmjeničnim učešćem nastavnika i učenika; Ja sam voditelj i
upoznaću vas; Sjedimo u krugu, mikrofon je moj i reći ću nešto lijepo o mom drugu, drugarici).

Razvijanje spontanosti govora (memorisanje i reprodukcija stihova, zagonetki, pitalica,

brzalica).

Poticanje i razvijanje stvaralačke mašte i stvaralačkog mišljenja radi praćenja napredovanja

u govoru, uspjeha u samostalnom sastavljanju rečenica, teksta, u dikciji (Novo ime za dan, noć,
olovku, knjigu, drvo, cvijet; Da sam vjetar; Poželim da vjetar odnese zauvijek; Želim da).

Razumijevanje sadržaja rečenica, teksta, besmislenih iskaza i besmislenih književnih tekstova,

uspostavljanje logike u iskazima, pričama. Transformacija smislenog u besmisleni iskaz i
obrnuto.

Transformacija smislenog iskaza u besmisleni iskaz i obrnuto.

Humorističko pričanje, prepoznavanje elemenata vedrine, smijeha, šale u priči, iskazu.

Vježbe stvaralačkog slušanja ( izbacio bih iz priče, pozvao bih u priču, promijenio bih kraj priče,
slušao sam i «vidim», zapamtio-ilustrujem).

Kritičko slušanje: Nije tako u priči; Nije to rekao; Priča ne počinje tako;

Podsticaji kognitivnom, jezičkom, emotivnom i kreativnom razvoju: sadržaji posredne i

neposredne stvarnosti, posebno sadržaji književnih tekstova

Grigor Vitez: Gitara jesenjeg vjetra; Nasiha Kapidžić-Hadžić: Lutke u školi; Vesna Parun:
Uspavankaza ježa;
Zehra Hubijar: Zeko i djeca; Gvido Tartalja: Kratkotrajna škola; Luko Paljetak: Gramatička
česma;
Narodna priča: Zekina kućica; Bosiljka Letić – Fabri: Jesen
Filmske priče za djecu, TV emisije su poticaji i sredstva u realizaciji svih sadržaja.

Priprema za usvajanje štampanih slova

Predvježbe za usvajanje velikih i malih štampanih slova latinice, ščitavanja i čitanja

Predmet- slika – riječ, riječ – glas; glasovna analiza riječi (glas na početku, na kraju i u sredini
riječi);
Razvijanje fonematskog sluha i fonematskog kapaciteta. Riječ-rečenica (rečenica ima dvije
riječi, tri ili više riječi). Riječi (duže i kraće, broj glasova). Rečenice (zamjenjujemo riječ u
rečenici, a da rečenica ne promijeni smisao); upitne, uzvične i izjavne rečenice i pisanje riječce
“LI” (učenici se samo pojmovno trebaju upoznati sa upitnim, uzvičnim i izjavnim rečenicama
te sa pisanjem riječce “LI”); usvajanje štampanih slova latinice (veliko i malo slovo na istom
nastavnom času). Ščitavanje i pokušaji čitanja riječi, rečenica, kraćeg teksta (pravilnost

32
razumijevanje pročitanog, reprodukcija pročitanog na osnovu detaljnih pitanja u usmenoj
formi, ilustrovanje). Razvijanje sposobnosti povezivanja riječi u smislene cjeline (rečenice,
nizove rečenica, kraće tekstove); zamjena riječi u rečenici; dopunjavanje rečenica, teksta;
vježbe s kartonima riječi; grupisanje riječi oko izbarane riječi (ŠKOLA, a druge riječi su nebo,
more, knjiga, učenje, oblak, zeko, uspjeh, radost, briga, pjesma, jato, livada, djeca…);
objašnjenja: zašto je ta riječ uz riječ ŠKOLA; čitanje kraćih rečenica; uspostavljanje logičkog
slijeda u poremećenom slijedu rečenica; čitanje kraćih tekstova; šta sam zapamtio?
Čitam. Zapamtio sam ko nije dobar u priči.

OČEKIVANI REZULTATI

Smanjit će se razlike među djecom u pogledu prethodnih postignuća.

Usvajanje pojedinih segmenata elementarne pismenosti (pravilan govor, mogućnost
analitičko-sintetičkog pristupa riječima i rečenicama, poznavanje štampanih slova latinice,
ščitavanje i čitanje riječi i rečenica, razumijevanje pročitanog i mogućnost reprodukcije).
Poboljšat će se sposobnosti artikulacije i ukupnog kvaliteta govora (u međusobnoj
komunikaciji i u vježbama reprodukcije, odnosno produkcije sadržaja).
Ovladat će glasovnom analizom riječi. Poboljšat će se fonematski sluh i fonematski kapacitet.
Usvojit će štampana slova latinice, čitati i razumjeti pročitano u skladu s individualnim
razvojem i mogućnostima učenja.
Obogatit će rječnik u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Stvarat će nove riječi.

Očekivani rezultati su istovremeno i nastavni ciljevi.

INDIKATORI USPJEŠNOSTI

Koliko djeca doživljavaju školu kao svoj drugi dom, raduju se, maštaju i stvaraju; da li je uočljivo
napredovanje učenika u usvajanju znanja i vještina navedenih u definisanim ishodima učenja:
učenici uspješnije govore i komuniciraju; ispoljavaju interes prema knjizi i znanju, žele učiti;
Znaju slova, pravilno čitaju jednostavnije riječi i rečenice, razumiju pročitano.
Spretniji su u rukovanju priborom za crtanje i pisanje, brži su u reakcijama, bolje razumiju
nastavnikova pitanja, napomene, objašnjenja. Radoznali su.
Razlike između inicijalne i finalne slike o znanjima, vještinama i ukupnim postignućima učenika
je indikator uspjeha i nastavnikovog profesionalnog umijeća

DIDAKTIČKO – METODIČKE NAPOMENE

U prvom razredu osnovne škole pažnja je usmjerena na razvoj govora i usmenog

izražavanja, predvježbe za čitanje, iščitavanje, čitanje, razumijevanje pročitanog i reprodukciju
sa ili bez elemenata kreativnosti. Elementi svih prethodno navedenih područja uključeni su u
programske sadržaje, ali bez naznačenih obaveza u pojmovnom smislu. Riječ je o
šestogodišnjem djetetu koje vlada rečenicom sa približnom strukturom rečenice odraslih.
Ovladalo je govorom i sistemom pravila bez poznavanja pravila. Savladana je većina padeža,
predstoji usvajanje “finijih aspekata jezičkog sistema”. U spješno oponaša ljude, životinje,
bliska mu je dramska imitacija i aktivnosti koje podrazumijevaju promjenu, dinamiku. Sasvim

33
je svjesno okruženja koje je bilo u njegovom iskustvu, ali će polaskom u školu u njegov život
ući potpuno novi svijet i novi načini postavljanja zahtjeva.
Dijete će govorom u usmenoj formi izražavati misli, osjećaje, raspoloženja, poručivati.
Posredstvom govora ono traži mjesto u grupi i načine integrisanja, odobrava ili se
suprotstavlja. Govorom, jednostavno komunicira. U oblikovanju komunikacijskog sadržaja
važni su: pravilnost, jasnoća, fluentnost, ali i efektnost izražavanja. U osnovi je ovakvog
izražavanja adekvatan izbor riječi, strukturisanje rečenice, gramatička pravilnost, ukupna
artikulacija i organizacija. Uspješna komunikacija je načelo cjelokupnog rada u školi i
snalaženja u životu. Ta nova situacija traži komunikacioni kontekst, komunikacijske situacije i
adaptacioni okvir. S tim treba računati. Prvi mjesec je mjesec snalaženja, traženja sebe među
drugima i s drugima. To vrijedi za sve nastavne predmete i obaveze u njima. Zato je moguće
planiranjem sadržaja uspostaviti tematske krugove, obezbijediti međusobno prožimanje, ali
ne i preklapanje sadržaja.
Od prvog dana nastavnik će koristiti dječiju radoznalost, otvorenost, dinamičnost i
usmjeravati ukupnu aktivnost prema novim spoznajama i drugim segmentima koji su sastavni
dijelovi programa. Dijete oponaša nastavnika, spontano usvaja lekseme iz nastavnikovog
govora. Za sve vidove slušanja važan je sadržaj, priča i način pričanja, prezentacije i uživljavanje
u situaciju.
Djetetu je bliska igra. U ovom je uzrastu važno imati u vidu da je mnoge sadržaje
moguće realizovati u igri i kroz igru. Igra je u funkciji ostvarivanja nastavnih ciljeva. Nastavnik
bi morao razumijevati smisao svih aktivnosti, a ne prihvatati slijepo bilo čije sugestije. Dijete
zna i može veoma pažljivo slušati pod uslovom da je nastavnikova priča živa i zanimljiva. Igra
ne smije biti sama sebi svrha. Dijete se veoma lijepo igra i bez nas. U uslovima školskog učenja
na jednoj su strani učenici, na drugoj sadržaji. Između su načini posredovanja. Igra je sredstvo
i metod pri ostvarivanju odgojnoobrazovnih ciljeva. A u igri su primjenjive sve nastavne
metode, ali u kombinaciji: pričanje i objašnjavanje, metode koje podrazumijevaju upotrebu
teksta, ilustracija, kao i specifične metode (globalna, glasovna analitičko-sintetička,
kombinovana).
Važno je da učenici ne usvajaju pravila i definicije. Na bazi slušanja formira se osjećaj
za pravilnost, normu, standard.
U učenju su važna emocionalna stanja. Prisustvo ili odsustvo ljubavi i razumijevanja,
straha i napetosti mogu usporiti ili ubrzati govorni razvoj i dovesti do napretka, ili izazvati
poteškoće.
Ako dijete nema razvijenu glasovnu osjetljivost, ako zamjenjuje glasove, dodaje,
izostavlja, ili ima drugi problem nastavnik će strpljivim i upornim radom pokušati otklanjati
smetnje. Važno je da ne «osvješćuje» teškoću kao takvu. Nastavnik ne smije pokazivati
zabrinutost.
U prvom polugodištu učenici ne usvajaju slova i čitanje. To je vrijeme predviđeno za
govorni razvoj. Nastavnik će koristiti oblike izražavanja i vježbe primjerene šestogodišnjem
djetetu (prepričavanje na osnovu detaljnih pitanja, opisivanje na niovu opažanja svojstava
predmeta i bića uz angažovanje svih čula, razgovor, pa i raspravljanje o pitanjima koja su
njima važna, pričanje o sadržaju slika).
Ne zahtijevajte od djeteta da preslikavaju grafičke strukture slova jer je to besmislena
aktivnost. Motoriku šake dijete može vježbati na smislenim sadržajima. U drugom polugodištu
uključite slovo kao znak.
Treba imati na umu činjenicu da je učenje socio-kulturni, ali i kognitivni i krajnje lični
fenomen. Ta saznanja treba usmjeriti prema individualizaciji ukupnog rada.

34
9. PRIJEDLOG OPERATIVNOG PLANA I PROGRAMA

Drage kolege, okvirni nastavni plan i program BHS jezika i književnosti doslovno ističe:

U PRVOM POLUGODIŠTU UČENICI NE USVAJAJU SLOVA I ČITANJE. TO JE VRIJEME

PREDVIĐENO ZA GOVORNI RAZVOJ. Nastavnik će koristiti oblike izražavanja i vježbe
primjerene šestogodišnjem djetetu (prepričavanje na osnovu detaljnih pitanja, opisivanje
na niovu opažanja svojstava predmeta i bića uz angažovanje svih čula, razgovor, pa i
raspravljanje o pitanjima koja su njima važna, pričanje o sadržaju slika).

Uvažavajući gore navedeno, mi vam dajemo prijedlog operativnog plana i programa. Vi ćete
ga prilagoditi vjerskim i školskim praznicima kao i uslovima rada.

Evo nekoliko napomena koje mogu pomoći pri pisanju pismene pripreme i realizacije
sedmičnih aktivnosti, a u cilju određivanja kognitivnih, afektivnih i spoznajnih aspekata.

STICANJE ZNANJA I RAZUMIJEVANJE POJMOVA:

 zapažanje pojedinosti, razvijanje govornih sposobnosti

 reprodukovanje i memorisanje zagonetki
 podsticanje učenika na slobodnu komunikaciju
 opis životinja, lična iskustva sa životinjama
 prepoznavanje i imenovanje predmeta i bića (globalno čitanje)
 podsticanje učenika na slobodnu komunikaciju
 sposobnost posmatranja i zapažanja
 sposobnost zapažanja bitnih svojstava
 razvoj jezičkog osjećaja posredstvom spontane imitacije
 osobine bića
 nijansiranje značenja riječi
 šta čujem, šta vidim – glasovi i zvukovi
 razlikovanje pjesme i priče
 promjena konteksta riječi
 neverbalna komunikacija
 usmjerena organizirana imitacija
 bogaćenje rječnika
 stvaranje priče naizmjeničnim učešćem nastavnika i učenika
 sastavljanje gramatički ispravnih rečenica
 sastavljanje rečenica – globalno čitanje
 pričanje na osnovu niza slika
 pričanje toka događaja u priči
 uočavanje bitnih detalja na slici i sastavljanje priče
 sastavljanje rečenica na osnovu poticajne riječi
 poticanje stvaralačke mašte

35
  ovo je pjesma – usvajanje i reprodukovanje stihova
 lik u priči, uvođenje učenika u etičke vrijednosti i etičku analizu likova
 funkcionalno i gramatički ispravno komuniciranje
 razvijanje spontanosti govora
 spontanost govora koji prati dječije igre
 spontanost govora i pravilna artikulacija
 dopunjavanje izostavljenih riječi
 transponovanje besmislenog sadržaja u smisleni
 humorističko pričanje, prepoznavanje vedrine i smijeha u pjesmi
 slika i riječ, pozicija slova u riječi
 slog – riječ, sinteza, analiza
 uočavanje pozicije slova u riječi (inicijalna, medijalna, finalna)
 rečenica, riječ, slog, glas
 razmak između riječi
 glasovna analiza riječi
 broj glasova – duže i kraće riječi
 pravilnost čitanja i razumijevanja pročitanog
 broj slogova i slova u riječi
 nizovi rečenica, povezivanje riječi u smislene cjeline
 čitanje i pisanje riječi i rečenica od poznatih slova
 vježbe poticanja stvaranja novih riječi
 čitanje po ulogama
 veliko slovo na početku rečenice i tačka na kraju rečenice, jasnost i preciznost pri
pismenom prepričavanju
 poznavanje velikih i malih štampanih slova latinice

RAZVIJANJE SPOSOBNOSTI

 sposobnost pravilnog i jasnog izražavanja

 sposobnost memorisanja i reprodukovanaj kraćih tekstova
 vježbe usmenog izražavanja
 sposobnpost zapažanja bitnih elemenata
 razvijanje sposobnosti lijepog i pravilnog govora, uočavanje i zaključivanja
 upoređivanje, razlikovanje i zaključivanje
 uočavanje bitnih svojstava
 sposobnost zamišljanaj situacija i ponašanja u određenoj situaciji
 uočavanje bitnih svojstava bića
 sposobnost zaključivanja
 bitna svojstva priče, pričavanje na osnovu datih slika
 razvoj govora
 razvoj jezičkih sposobnosti i sposobnosti imaginacije
 razvijanje jezičkih sposobnosti, govor i razgovor
 razvoj stvaralačke mašte i stvaralačkog mišljenja
 njegovanje tačnosti, preciznosti i konciznosti govora
 razvijanje sposobnosti uočavanja bitnih elemenata
 razvijanje osjećaja za ritmičnost koja prati dječije igre
 razvijanje osjećaja za pravilnu artikulaciju
36
  sposobnost zapažanja izostavljenih riječi ili dijelova rečenice
 sposobnost uočavanja besmislenog iskaza
 sposbnost transponovanja besmislenog iskaza u smisleni
 sposobnost uočavanja smiješnog i humorističnog, zamjena dijelova priče
 razvijanje grafomotoričkih sposobnosti
 razvijanje fonematskog sluha i kapaciteta
 razvijanje gipkost pokreta i estetike rukopisa
 sposobnost analize i sinteze
 čujem i pišem, vježbanje naučenih slova
 razumijevanje pročitanog
 tvorba novih riječi zamjenom jednog slova
 razvijanje osjećaja za pravilnost, jasnoću i fluentnost govora
 bogaćenje rječnika
 sposobnost zamišljanaj situacija
 razvijanje stvaralačke mašte
 zapažanje bitnih elemenata

VRIJEDNOSTI, STAVOVI, PONAŠANJE

 škola je značajna za sticanje znanja

 znanje je važno
 iskustvo je veoma važno u životu
 značaj učenja i čitanja
 ljepota kazivanja
 iz prirode možemo puno naučiti
 posmatram, zapažam, zaključujem
 učimo puno iz okruženja
 zauzimanje stavova prema određenoj situaciji
 stvaranje stavova o svom ponašanju na osnovu ponašanja likova u priči
 njegovanje logičkog mišljenja
 značaj smislenog ilijepog govora
 nadzor nad govoreom i ponašanjem
 njegovanje odmjerenosti u govoru i razgovoru
 spontanost u komunikaciji
 njegovanje govorne korektnosti
 razvijanje osjećaja za nelogične situacije
 razvijanje osjećaja za pomoć onima koji su u nevolji
 govorna logičnost
 sklad misli, riječi i djela
 njegovanje drugarstva, plemenitosti i humanosti
 knjiga je važna za sticanje znanja
 sklad riejči i pokreta
 sklad riječi i misli
 iskustvo i strpljivost su važni u učenju
 njegovanje upornosti, istrajnosti, preciznosti
 vrijednost čitanja, pisanja i razumijevanja pročitanog

37
 značaj čitanja i pisanja, vježbanje rukovanja priborom za pisanje
 pismenost je važna
 razvoj interesa za čitanje i pisanje
 razvijanje smisla za kreaciju
 razvijanje ljubavi prema knjizi
 pravilan govor i osjećaj za jezičku korektnost
 maštovitost u saopštavanju poruka
 njegovanje otvorenosti i dinamičnosti u komuniakciji
 jasnost i preciznost u sporazumijevanju
 njegovanje i razvijanje urednosti
 iskrenost, marljivost i odgovornost
 razvijanje solidarsnosti i prijateljstva

38