Professional Documents
Culture Documents
Borivoj Gerzić - Susreti Sa Znamenitim Srbima
Borivoj Gerzić - Susreti Sa Znamenitim Srbima
Jedan
1.
Vreme: 3. februar 2003, oko 10 sati uveče.
Mesto: Istarska ulica, Topčidersko brdo, Beograd.
Raspoloženje: konspirativno.
Izlazim iz kuće da uzmem nešto iz auta, noć je, dva starija čoveka, bok uz bok, idu
pustom ulicom, jedan, niži, malo pogrbljen, s naočarima i kapom, govori, drugi,
namrgođen, s rukama na leđima, mrmlja, prolaze pored auta.
Prvi: On je napustio odbor, ali ja sam to skrivao od vas...
Drugi: Hm, hm…
Prvi nastavlja da govori.
Odlaze ulicom.
2.
Vreme: 16. jul 2003, oko 10 sati uveče.
Mesto: Istarska ulica, Topčidersko brdo.
Raspoloženje: konspirativno.
Izašao sam da odnesem đubre do kontejnera na uglu ulice, vraćam se s praznom kantom,
u susret mi idu dve osobe, vidim Mihajla Markovića, pored njega neko koga ne
prepoznajem, učini mi se da je to žena, pomislim: možda njegova supruga. Razgovaraju.
Kada sam prišao, vidim da je druga osoba Dobrica Ćosić, gleda u mene, prolazim s
kantom, namerno, između njih, čujem da M. Marković kaže: „To je bilo dvadeset
procenata, je li tako?“ Ćosić ne kaže ništa, odlaze.
3.
Vreme: 18. jul 2003, oko 10 sati uveče.
Mesto: Istarska ulica, Topčidersko brdo.
Raspoloženje: zavereničko.
Ležim na krevetu i gledam televiziju, prozor je otvoren, čujem korake na ulici, pa muški
glas koji kaže: „Divergencija...“, onda drugi muški glas kaže nešto što ne čujem, zatim
jasno čujem reč „eshatologija“... Glasovi polako zamiru, bat koraka još nekoliko
trenutaka.
4.
Vreme: 31. maj 2004, oko 8 sati uveče.
Mesto: Istarska ulica, Topčidersko brdo.
Nosim kesu sa đubretom da je bacim u kontejner na uglu ulice, odozgo, iz pravca
Topčiderske zvezde, približava se neka prilika, ima ruku-metalnu protezu, ili nešto slično,
kada mi se približi, vidim Dobricu Ćosića, u kabanici, nosi kišobran iza leđa, poprečno,
držeći ga obema rukama, mimoilazimo se.
5.
Vreme: 20. maj 2005, oko podneva.
Mesto: Topčiderska (velika) zvezda.
Dva
Vreme: 4. maj 2004, oko 1 sat posle ponoći.
Mesto: Klub književnika, Beograd.
Odlazim u ve-ce posle nekoliko piva, u hodniku vidim ženu Mome Kapora s cvećem u
rukama, zove se Cica, znam je od pre dvadeset i kusur godina, ona me ne prepoznaje.
Ulazim u ve-ce, uza zid uz pisoar stoji Momo, vidim, otpozadi, razbarušenu sedu kosu, u
farmerkama je, prolazim pored njega, osetim da ne bi želeo da stanem blizu, ulazim u
kabinu, pišam, čujem iz Mominog pravca: „Uhuauu“ (stenjanje), onda tišina, pišam i
dalje, onda još jednom: „Uhuauu.“ Prostata, pomislim. Momo odlazi, pišam i dalje, i
mene muči prostata.
Tri
Vreme: 4. april 2008, 13 časova.
Mesto: Ugao Kičevske i Patrijarha Gavrila.
Četiri
Vreme: oko 1970. godine
Mesto: Zlatibor, leto.
Moji drugovi i ja, desetogodišnjaci, igramo fudbal na palisadskom igralištu, dolazi Milić
od Mačve, koji u blizini ima neobičnu kuću, zovemo je čardak ni na nebu ni na zemlji,
igra i on s nama, jurca po terenu, krlja nas i gura se, neprestano dovikuje da mu dodamo
loptu („Daj, daj!, daj!“), hoće pošto-poto da bude glavni.
Pet
Vreme: 1976. godina
Mesto: Istarska ulica, Beograd
Slava Bogojević, slikar, pripit, sedi na podu kod nas u stanu, dolazi komšinica sa sprata,
Jana, koja ima poveću zadnjicu. Slava se smeje i viče: „Jano, guzaro!, Jano, guzaro!“,
nategne iz flaše, pa se opruži na podu.
Šest
Vreme: oko 1985. godine
Mesto: Dom omladine, Beograd
Dragan Lubarda na izložbi studentskih crteža u Domu omladine, prilazi našem društvu, s
pivskom flašom u ruci, pita jednog momka i unosi mu se u lice: „Ej, kad si poslednji put
jebao?“, ovaj ćuti, Lubarda se okreće ka meni i pita to isto.
Sedam
Vreme: 1986. godina
Mesto: Istarska ulica, Beograd
Marija Milutinović, glumica, došla kod moje majke u posetu sa Batom Stojkovićem, ja
sam sa društvom u drugoj sobi, igramo poker u sitan novac. Bati je ubrzo dosadilo sa
ženama, pa je došao kod nas u sobu i pridružio nam se u pokeru, za pola sata ostajemo
bez dinara, sve nam je pokupio.
Osam
Vreme: 1997. godina
Mesto: Hilandarska ulica, Beograd
Idem ulicom, po svoj prilici zamišljen, u susret mi dolazi Jovan Ćirilov. „Hej“, kaže, „ne
gledaj dole, gledaj gore, u nebo.“
Devet
Vreme: 2008. godina
Mesto: I hirurška klinika, Beograd
U krcatom hodniku bolnice, Slobodan Mašić u invalidskim kolicima, sav crven,
nepomična grimasa, ne vidi me, prolazim pored njega i ne javljam mu se.
Deset
Vreme: 12. april 2011.
Mesto: Skadarska ulica, Beograd.
Zabava na Dorćolu, osetim da mi je neko seo na ivicu fotelje i naslonio mi se otpozadi na
ramena, blago me zagrlivši (baš sam pričao vic). Okrenem se, Rada Đuričin me zagrlila.
„Oh, izvinite“, kaže, i malo ustukne, „mislila sam da ste neko drugi.“ „Ništa“, kažem, „vi
ste vrlo prijatni“, kažem, i razmišljam da li na tome da ostane (nastavljam s vicem), posle
otprilike pola minuta, ona ustaje i odlazi.
Jedanaest
Vreme: 31. mart 2011.
Mesto: Istarska ulica, Topčidersko brdo
Pored mene prolazi čovek u dvobojnoj trenerci modernog dizajna, hukće, maše rukama
kao robot, ide brzim korakom, pogled uperen u zemlju, prolazi… odlazi, Dušan
Kovačević.
Dvanaest
Vreme: bilo kad u poslednjih desetak godina.
Mesto: Kičevska ulica
Aleksandar Šandorov, pijanista, izlazi sa kesom iz samoposluge, ja ulazim: „Zdravo“,
kažem. „Zdravo“, kaže on. Drugom prilikom, ja izlazim iz samoposluge s kesom, on
ulazi. Isti pozdravi. Slika se menja utoliko što susret može da se odigra i na Kalenić
pijaci.
Trinaest
Vreme: 7. nov. 2017.
Mesto: I hiruška klinika, Beograd.
Idem da posetim strica koji je operisan. S njim u sobi je Ljubomir Simović. Leži,
pokriven do guše, i on je operisan. Pita me jesam li prevodio Harvuda (stric mu je valjda
pričao da se bavim prevođenjem). „Pintera“, kažem. „Aha“, kaže on, nezainteresovan.
Pitam ga kakve ima probleme. „Kamenje u želucu“, kaže. Onda se ispravi: „U žučnoj
kesi… Kamenje, žučna kesa, pomešao sam“, kaže, „zbog anestezije.“ Razgovaramo o
bolestima i lekarima, pa prelazimo na seljake i poljoprivredu. Polako se uspravlja u
krevetu. Stric je zaspao.
Četrnaest
Vreme: 2. jul. 2019.
Mesto: Terazije, Beograd.
Vida Ognjenović, zagledana u pametni telefon, ide ivicom trotoara, zanosi se i bokom
izlazi na ulicu, jedva je izbegnem u autu.
Краћа верзија овог текста објављена је у Београдском књижевном часопису, бр. 39–41, лето-јесен-
зима 2015.
http://www.bgknjizevnicasopis.rs/preuzimanje/tekstovi/2015/BKC39GerzicBorivoj.pdf