SVEUČILIŠTE U MOSTARU

PRAVNI FAKULTET

PAN-EUROPA I GROF COUDENHOVE-

KALERGI
(Seminarski rad iz predmeta Povijest europskih integracija)

Mentor: prof. dr. sc. Jelena Zovko Student: Križan Čilić

Mostar, lipanj 2019.

 SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................... 2

1. GROF RICHARD VON COUDENHOVE-KALERGI – ŽIVOTOPIS ....................... 3

2. PAN-EUROPA ............................................................................................................. 6

3. PAN-EUROPA DANAS ............................................................................................ 14

LITERATURA ............................................................................................................... 16

1
 UVOD

Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove-Kalergi (16. studenog 1894. Japan,

Tokio - 27. srpnja 1972. Austrija Schrunsu) bio je austrijski političar i jedan od prvih
promotora europskog ujedinjenja u 20. stoljeću. On je osnivač Paneuropske unije. U
berlinskim novinama Vossische Zeitung 15. 11. 1922. godine i u bečkim Neue Freie
Presse 17. 11. 1922. godine objavio je članak pod nazivom Paneuropa – jedan
prijedlog. U njemu je tražio, kao posljedicu Prvoga svjetskog rata, kojeg je on definirao
kao katastrofalni građanski rat između Europljana, političko i ekonomsko jedinstvo
europskih država.

Paneuropska unija Bosne i Hercegovine nastajala je 1994. godine pod nazivom

Bosanskohercegovačka paneuropska unija. Godine 2006. preregistrirala se na državnoj
razini i od tada djeluje pod sadašnjim imenom. Vijeće ministara BiH dalo je dozvolu da
Paneuropska unija u svojem imenu koristi ime BiH čime je pokazala kolika je važnost
ove organizacije kojoj je glavni cilj što skoriji ulazak BiH u veliku europsku obitelj.

U okviru Paneuropske unije BiH djeluje i podgrupa za mlade koji su glavni nositelji
aktivnosti. Paneuropska unija ima jako dobru suradnju s mnogim institucijama u BiH i u
inozemstvu kao što su Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH, Direkcija za
europske integracije, Vlada Federacije BiH, Vlada Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo,
Općina Stari Grad, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zaklada Konrad Adenauer,
Zaklada Robert Schuman, Zaklada Otto von Habsburg, Movimento Cristiano Lavoratori,
Fondazione Europa Popolare i tako dalje.

2
 1. GROF RICHARD VON COUDENHOVE-KALERGI –
ŽIVOTOPIS

Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove-Kalergi (16. studenog 1894. Japan,

Tokio - 27. srpnja 1972. Austrija Schrunsu) bio je austrijski političar i jedan od prvih
promotora europskog ujedinjenja u 20. stoljeću.

Slika 1. Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove-Kalergi

Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ee/Coudenhove-
Kalergi_1926.jpg/220px-Coudenhove-Kalergi_1926.jpg (24.06.2019.)

Po ocu, potječe iz austrijske grofovske obitelji von Coudenhove-Kalergi. Von

Coudenhove u tom obiteljskom imenu dolazi od Flamanskog plemstva, a Kalergi od
grčkog (bizantskog) plemstva s Krete. Njegova majka Mitsu Aoyama je bila Japanka iz
buržujske obitelji. Rođen je u Tokyu gdje je njegov otac grof Heinrich von Coudenhove-

3
Kalergi bio veleposlanik Austro-Ugarske. Veći dio mladosti je proveo na obiteljskom
veleposjedu u Češkoj (Poběžovice), kao drugi od sedmero djece svojih roditelja. Njegov
otac se potrudio da Richarda i njegovog godinu dana starijeg brata Johannesa nauči
Mađarski i Ruski jezika1, te dobro poduči mačevanju i streljaštvu, kako ih se nitko ne bi
usudio izazvati na dvoboj, što je u ono doba predstavljao nemali rizik za živote
plemenitaške sinova.

Oženio se 1915. godine, još kao student. Mladenka Ida Roland nije bila iz
plemenitaške obitelji, bila je Židovka, razvedena i po zanimanju glumica. Bila je i 13
godina starija od Richarda. Richardova obitelj je taj brak isprva vrlo teško prihvatila.
Nakon smrti Ide Roland (1881. - 1951.) 1952. godine se oženio groficom Alexandrom
von Tiele iz Švicarske. Nakon što je i ova bila umrla 1968. godine, oženio se 1969. godine
austrijskom Židovkom Melanie Benatzky Hoffmann. Nije imao vlastite djece, ali su
njegove prve dvije supruge prije braka s njime imale po jedno dijete - Ida kćer Eriku, a
Alexandra sina Alexandra.

Nakon raspada Austro-Ugarske, uzeo je Čehoslovačko državljanstvo, a 1939.

godine je postao i Francuskim državljaninom. Njegov glavni jezik je ostao njemački.

Nakon što je 1917. godine doktorirao u Beču sa tezom Die Objectivität als
Grundprinzip der Moral2, 1923. godine objavljuje prvu svoju knjigu Pan-Europa -
zapravo manifest nove organizacije imenom Paneuropska unija, koju je on pokrenuo
godinu dana ranije, 1922. godine. Iste godinepostao je član lože Humanitas u Beču.

Od 1924. do 1938. godine Richard von Coudenhove-Kalergi uređuje

časopis Paneuropa, a u razdoblju 1925. - 1928. god. objavljuje svoje kapitalno
djelo Kampf um Paneuropa3.

Prema Coudenhove-Kalergiju, Pan-Europa bi uzela neke dobre elemente od

Austro-Ugarske, u jednoj formi koja bi morala biti fleksibilnija i kompetitivnija,
stanovnici Pan-Europe bi uz svoj jezik govorili još i engleski. Smatrao je da socijalizam

1
Grof Heinrich von Coudenhove-Kalergi je govorio čak 16 jezika.
2
Objektivnost kao temeljno načelo morala.
3
Borba za Paneuropu.

4
i individualizam treba ugraditi u forme uzajamne kooperacije i međusobnog obogaćivanja
- nadvladavajući porive za borbom između ta dva principa.

Na prvom kongresu Paneuropske unije održanom uz sudjelovanje čak dvije tisuće

delegata u Beču 1926. godine, izabran je Richard von Coudenhove-Kalergi za
predsjednika Središnjeg vijeća te prve organizacije koja se u 20. stoljeću zauzimala za
međunarodno povezivanje europskih država i naroda na demokratskim osnovama. Takvu
ulogu je nastavio obnašati sve do svoje smrti.

Tijekom 1920.-ih i 1930.-ih godina uspio je za paneuropsku ideju pridobiti razne

vrlo prominentne političare. Adolf Hitler je snažno kritizirao tu ideju, a i općenito
liberalne ideje koje je javno zastupao Richard von Coudenhove-Kalergi, koji je posve
jasno kritizirao preveliko jačanje državne vlasti koje su u to doba zagovarali i ljevičarski
i desničarski radikaalizmu. Godine 1937. objavljuje knjigu Totaler Staat - Totaler
Mensch, koja će 1938. godine biti prevedena na engleski i objavljena pod imenom The
Totalitarian State Against Man, u kojoj knjizi on vrlo odlučno kritizira idejne postavke i
praktične forme vladavine talijanskog fašizma, ruskog komunizma i njemačkog nacizma,
ideologija koje su vodile istom rezultatu - totalitarnoj državi. Kao javni protivnik nacizma
i hitlerovskog antisemitizma, Richard von Coudenhove-Kalergi je odmah
nakon Njemačkog priključenja Austrije 1938. godine preko Čehoslovačke izbjegao u
Francusku, čije državljanstvo prima već 1939. godine; potom odlazi u Sjedinjene
Američke Države, te II. svjetski rat provodi u New Yorku. Ondje sreće Otta von
Habbsurga, kasnijeg dugogodišnjeg najbližeg suradnika u vođenju Paneuropske unije.

5
 2. PAN-EUROPA

Iako je njene izvore moguće tražiti idući stoljećima unazad, za većinu je Europska
zajednica čedo političke i ekonomske atmosfere u kojoj se Europa našla neposredno
nakon Drugog svjetskog rata. 4

Ideju europskog ujedinjenja ne možemo smatrati idejom novijeg datuma. Ne

možemo isključivo tvrditi da ta ideja pripada drugoj polovini XX. stoljeća. Ideja
povezivanja europskih zemalja zasnovanih na političkim, strateškim, idejnim, državnim,
regionalnim ili globalnim interesima postojala je i mnogo ranije. Pokušaj ujedinjenja
Europe star je koliko i sama Europa. Rimska imperija je svojevremeno obuhvaćala
cjelokupnu do tada poznatu europsku teritoriju. Carstvo Karla Velikog iz ranog perioda
IX. stoljeća kontroliralo je veći dio zapadne Europe.5

Početak XVIII. stoljeća poznat je po Napoleonovom carstvu, koje se prostiralo nad

većim dijelom europskog prostora. U XIX. stoljeću, za vrijeme Drugog svjetskog rata
(1939.-1945.), Adolf Hitler je nacističkom okupacijom jedno vrijeme kontrolirao veći dio
europskog prostora. Svi napori su propali i bili bezuspješni jer su se zasnivali na prisilnom
podčinjavanju drugih naroda, umjesto na razvoju međusobne suradnje. Era političke
moderne predstavlja ideju povezivanja europskih zemalja sa ciljem zajedničke odbrane
od vojne agresije.

Prvi najznačajniji predstavnik i zagovornik stvaranja zajednice europskih država

koje bi brinule o očuvanju europskog mira bio je francuski vojvoda Maximillian de Sulli.
Njegova ideja se zasnivala na zajednici kršćanskih država koje bi predvodila Francuska.
Značajan doprinos razvoju ideje europskog ujedinjenja dao je i Saint Pierre, Francuz
demokratskog opredjeljenja koji se snažno protivio apsolutizmu Luja XIV. Saint Pierre
je tvorac ideje poznate kao federativna zajednica nezavisnih europskih država. U svojoj

4
Misita, N., Osnovi prava Evropske unije, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilišta
u Sarajevu, Sarajevo, 2008., str. 13.
5
Džombić, J., I., Evropske inicijative i institucije, II izdanje, Friedrich-Ebert-Stiftung, Sarajevo, 2012., str.
21.

6
ideji je otišao toliko daleko da je razvio projekt europske republike, koji će stabilnost
zajednice osigurati stvaranjem institucije kao što je savezni parlament. 6

Koliko su Francuzi davali značaj ovoj ideji govori i podatak da je pravnik

francuskog porijekla Charles Montesquieu, štampao 1734. godine dokument čiji je
sadržaj bio zasnovan na ideji ujedinjenja Europe. Spis je nosio naslov Razmišljanja o
europskoj univerzalnoj monarhiji.

Dalje, kada govorimo o spisima koji govore o europskom ujedinjenju, neophodno

je spomenuti i spis Jean-Jacques Rousseau, pod nazivom O federaciji kao sredstvu koje
kombinira korist malih republika sa velikim državama. Francuski filozof, socijal-utopista
Saint-Simon, predstavio je ideju ujedinjenja Europe na osnovu sporazuma između
Francuske i Engleske. U svojoj ideji predstavljao je koncept stvaranja zajedničkog
parlamenta.

Dalje, karakteristika njegove ideje je monarhistički oblik vladavine, gdje se ne bi

ukinule europske nacije. Ulogu vrhovnog organa imao bi dvodomni europski parlament,
čije odluke bi priznavali nacionalni parlamenti i nacionalne vlade. Karakteristika ove
ideje je što bi u donji dom parlamenta bili birani predstavnici iz naučnog i poslovnog
svijeta, što bi upravo značilo da bi upravljanje Europom bilo povjereno stručnim ljudima.

Za Saint-Simonovu doktrinu možemo reći da je nagovijestila načela europskog

ujedinjenja XX. vijeka. Zagovornik ideje europskog ujedinjenja bio je i francuski
književnik Victor Hugo, koji je 1872. godine napisao:

„Naš kontinent će biti država jednog naroda. Neće biti granica, ni carine, ni zabrana,
biće samo slobodnog kretanja roba i ljudi.“ 7

Njegovo vizionarstvo je poznato i po isticanju potrebe stvaranja jedinstvenog

europskog novca. Da u razvoju ideje europskog ujedinjenja nisu prednjačili samo
Francuzi svjedoči i spis njemačkog filozofa Immanuela Kanta poznat pod naslovom Ka
vječnom miru, u kojem je izložen koncept federalno organizirane ujedinjene Europe.
Takva Europa treba da se temelji na principima građanskog ustava, koji u svakoj državi

6
Ibid, str. 22.
7
Ibid, str. 23.

7
treba da je republikanski, i međunarodnom pravu, koje treba da se zasniva na federalizmu
slobodnih država.

Isto tako, potrebno je spomenuti i talijanskog političara Giuseppe Mazzini, koji je

bio osnivač pokreta Mlada Europa. Njegova ideja ujedinjenja Europe zasnivala se na
bratstvu i solidarnosti europskih naroda. Poslije Prvog svjetskog rata, početkom XX.
stoljeća, dolazi do stvaranja Paneuropskog pokreta, u kojem je duboke tragove ostavio
austrijski grof Kalergi, koji je autor knjige Paneuropa, objavljene 1923. godine u Beču.8

Paneuropski manifest je objavljen 1924. godine. Paneuropski pokret svoj prvi

kongres održava 1926. godine u Beču. Kongres je odobrio Paneuropski manifest i objavio
smjernice Europske konfederacije. Paneuropski pokret se zasnivao na savezu europskih
država, ravnopravnosti nacionalnih država, sklapanju saveza sa Rusijom, stvaranju
carinske unije, stvaranju jedinstvenog privrednog prostora, čvrstim garancijama za
nacionalne države, zaštiti nacionalnih manjina i suradnji Europe sa drugim državama
članicama Lige naroda.

Rađanje fašizma i Drugi svjetski rat za određeno vrijeme su zaustavili razvoj ideje
ujedinjene Europe. Po završetku Drugog svjetskog rata ideja ujedinjene Europe sve više
dobiva na značaju. Ugledni javni političari, privrednici i naučnici sve više počinju javno
da se zalažu za europsko ujedinjenje i europsko jedinstvo. Među prvim državnim
predstavnicima koji se javno deklariraju za jedinstvenu Europu bio je britanski premijer
Winston Churchill, koji je naglašavao:

„Ako Europa želi da se spasi od bijede i propasti, mora da gradi novo povjerenje u
europsku porodicu naroda... Dajmo Europi političku strukturu u kojoj Europa može da
živi u miru, sigurnosti i slobodi... Moramo stvoriti savez europskih država, a prvi korak
na tom putu je stvaranje Europskog savjeta. Ako sve europske države ne budu
opredijeljene da pristupe Uniji, mi moramo da krenemo sa poslom, i da one europske
države koje to hoće i mogu povežemo i ujedinimo...“ 9

Odmah poslije završetka Drugog svjetskog rata nastaju brojni europski pokreti, što
je rezultiralo njihovim okupljanjem u Hagu od 7. do 10. svibnja 1948. godine. Na

8
Ibid, str. 24.
9
Loc. cit.

8
Europskom kongresu u Hagu okupili su se delegati iz 19 europskih zemalja. Kongresom
je predsjedavao britanski premijer Winston Churchill. Neki od najvažnijih zaključaka
Kongresa su:

1. naglašena je potreba stvaranja ekonomskog i političkog ujedinjenja Europe sa

ciljem osiguranja sigurnosnog i socijalnog napretka;

2. izražena je spremnost europskih država da prenesu dio vlastitog suvereniteta na

nadnacionalni nivo, kojim bi se osiguralo zajedničko ekonomsko i političko djelovanje;

3. naglašena je potreba razvoja demokratskog sistema upravljanja, kao i potreba

stvaranja europske skupštine;

4. naglašena je potreba daljeg razvoja zaštite ljudskih prava, i u tu svrhu stvaranja

Suda pravde.10

Svjetski je rat uništio austro-ugarsku velesilu, dok je njemačku osakatio. U svjetskoj

politici ni Njemačka ni države-nasljednice Austro-Ugarske nemaju nikakve vodeće uloge.
Obje posljednje europske velesile – Francuska i Italija – imale su u ratu teritorijalnih
dobitaka, ali su pretrpjele toliko gubitaka u ljudskim životima i novcu da njihov politički
položaj u svijetu počiva na nesigurnim temeljima. Njihov utjecaj dalje od Europe,
Sredozemlja i Afrike jako je skučen. One su europska sila prvoga reda, ali svjetske
velesile tek drugog reda. Ostale velesile među sobom dijele narode i sirovine svijeta i
organiziraju kontinente, Francuska pak dotle pilji u Rajnu, a Italija u Jadran.
Svjetskopolitičku sposobnost djelovanja Europe na taj način koči njezina razjedinjenost.
Sa svojega središnjeg položaja u svijetu Europa je potisnuta na njegov rub. 11

Europsko pitanje i europska mržnja okružuju međunarodno ozračje te neprestano

siju nemir i u najmiroljubivijim dijelovima svijeta. Stoga europsko pitanje nije lokalan,
nego internacionalan problem, a dok ne bude riješeno ne može se ni pomišljati na miran
razmah svijeta. Europsko je pitanje danas za svijet otprilike ono što je cijelo jedno stoljeće
bilo balkansko pitanje za Europu, izvor vječne nesigurnosti i uznemiravanja.

10
Ibid, str. 25.
11
Coudenhove-Kalergi, R., Paneuropa, Hrvatska paneuropska unija, Zagreb, 2005., str. 43.

9
 Europsko pitanje bit će riješeno tek okupljanjem europskih naroda. To će se
okupljanje dogoditi ili dragovoljno, stvaranjem nekog sveeuropskog saveza, jedne
paneuropske federacije, ili pak nasilno, ruskim osvajanjem.

Bilo da na europsko pitanje odgovori Europa ili pak Rusija, nikako nije moguće da
se europsko sitnodržavlje nametne uz ona četiri velika svjetska carstva: britansko i rusko,
američko i istočnoazijsko carstvo. Europska svjetska hegemonija nepopravljivo je
izgubljena, ali još nije izgubljena njena samostalnost, još je tu njezino kolonijalno carstvo,
njezina kultura, njezina budućnost. 12

Ako se na vrijeme okupi, Europa bi još uvijek mogla sudjelovati u podijeli svijeta
kao peti ravnopravan čimbenik, dok je naprotiv rascjepkana, neminovno tone u političku
bezutjecajnost, sve dok jednoga dana, bankrotiravši, osiromašena i zadužena ne postane
žrtvom ruske invazije.13

Dakle, osnivač Paneuropske unije je Richard Coudenhove-Kalergi. U berlinskim

novinama Vossische Zeitung 15. 11. 1922. godine i u bečkim Neue Freie Presse 17. 11.
1922. godine objavio je članak pod nazivom Paneuropa – jedan prijedlog. U njemu je
tražio, kao posljedicu Prvoga svjetskog rata, kojeg je on definirao kao katastrofalni
građanski rat između Europljana, političko i ekonomsko jedinstvo europskih država.

Coudenhove je počeo svojom idejom oduševljavati političare i druge važne osobe

toga vremena. Intelektualci kao što su Heinrich i Thomas Mann, Stefan Zweig, Gerhard
Hauptmann, Reiner Maria Rilke, Franz Werfel i mnogi drugi podupirali su njegove ideje.
Čehoslovački državni predsjednik Masaryk pripadao je pristalicama tih ideja kao i
austrijski savezni kancelar Ignaz Seipel ili francuski ministar vanjskih poslova Aristide
Briand. Oko 2000 osoba prisustvovalo je prvom Paneuropskom kongresu koji je održan
od 3. do 6. 10. 1926. godine u Beču.14

Aristid Briand je na zahtjev Coudenhove-Kalergia 5. 9. 1929. godine u govoru pred

Ligom naroda predložio stvaranje Federacije europskih nacija. I njemački ministar
vanjskih poslova Gustav Stresemann također je podupirao ovu inicijativu. Razvoj

12
Ibid, str. 49.
13
Ibid, str. 50.
14
Pan-europska Unija Bosne i Hercegovine, http://www.paneuropa.ba/o-nama/ (24.06.2019.)

10
situacije u Njemačkoj krenuo je kobnim putem, koji je završio već poznatim scenarijem,
dolaskom na vlast nacional-socijalista i naposljetku Drugim svjetskim ratom. Pan-
europska je unija bila zabranjena u Njemačkoj, a Coudenhove se koncentrirao na održanju
neovisnosti Austrije od koje je, prema njegovom mišljenju, ovisila budućnost cijele
Europe.

Drugi svjetski rat Coudenhove-Kalergi, kao i njegov nasljednik u funkciji

predsjednika Pan-uropske unije nadvojvoda dr. Otto von Habsburg, proveo je u
Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon rata, Coudenhove je uvidio kako najveća
opasnost Europi prijeti od imperijalističkog komunizma. Godine 1947. osnovao je
Europsku parlamentarnu uniju i počeo s obnovom Paneuropske unije. Kao i prije rata opet
je glavni cilj organizacije bila borba protiv svih vrsta totalitarizama i ujedinjenje
Europe.15

Dr. Otto von Habsburg izabran je 1957. godine za potpredsjednika Paneuropske

unije, a nakon smrti Coudenhove-Kalergija 1972., a na prijedlog francuskoga državnog
predsjednika Georgesa Pompidoua, izabran je za predsjednika Međunarodne
paneuropske unije. Po pitanju europskog ujedinjenja Paneuropska unija dala je jasno do
znanja kako nije spremna priznati Jalta-granicu, željezni zastor kao granicu Europe koji
ju je dijelio na istok i zapad. Uspostavljeni su kontakti s različitim skupinama tadašnjeg
istočnog bloka.

Nakon izbora dr. Otta von Habsburga u Europski parlament 1979. godine16,
paneuropska se misao počela u ovom demokratskom parlamentu sve više etablirati. Tako
je u Europskom parlamentu osnovana i paneuropska radna skupina koja danas broji oko
100 članova tj. zastupnika. Prva inicijativa Habsurga bila je postavljanje prazne stolice u
plenarnoj sali Europskog parlamenta kao simbol pripadnosti paćeničkog naroda Srednje
i Istočne Europe europskoj obitelji, a koji su tada bili pod sovjetskim režimom.
Paneuropski su se parlamentarci, između ostalog, zalagali za uvođenje jedinstvene
europske putovnice, izgradnju graničnih kontrola ili pak za dvanaest zvjezdica na plavoj
zastavi kao službenom simbolu Europe.

15
Loc. cit.
16
Prvi izravni izbori.

11
 Dana 19. 8. 1989. godine, na povijesnom paneuropskom pikniku, poslana je jasna
poruka kako se Europa mora ujediniti. Započet je kraj sovjetskog komunizma u Istočnoj
i Srednjoj Europi. Još u listopadu 1989. godine u bivšem istočnom bloku osnovane su
prve panueropske grupe. U Mađarskoj je postojao jedan odjel još 1988. godine.

Nakon pada željezne zavjese, Paneuropa se zauzela za osnivanje paneuropskih

grupacija u zemljama Srednje i Istočne Europe. Politički se koncentrirala na
produbljivanju, proširivanju i duhovnoj obnovi Europske unije.

Godine 2004. zakazani termin za novo proširenje Europske unije17 Paneuropa je

smatrala veoma bitnim korakom za ponovno ujedinjenje Europe. Dalja ujedinjenja tj.
ulazak ostalih zemalja Jugoistočne Europe, koje još uvijek nisu članice EU, bitan su cilj.
Paneuropa se zalaže na ustrajnom učvršćivanju europskog mnoštva. U prosincu 2004. na
generalnoj Skupštini u Stasbourgu za novog predsjednika Međunarodne paneuropske
unije izabran je Alain Terrenoire, a za počasnog je predsjednika izabran nadvojvoda
Habsburg.18

Paneuropska unija Bosne i Hercegovine 19 nastajala je 1994. godine pod nazivom

Bosanskohercegovačka paneuropska unija. Godine 2006. preregistrirala se na državnoj
razini i od tada djeluje pod sadašnjim imenom. Vijeće ministara BiH dalo je dozvolu da
Paneuropska unija u svojem imenu koristi ime BiH čime je pokazala kolika je važnost
ove organizacije kojoj je glavni cilj što skoriji ulazak BiH u veliku europsku obitelj.

Svoj rad koncentrirala je na organizacije različitih okruglih stolova i konferencija,

a posebno treba istaknuti one održane u ožujku 2006. godine20, rujnu 2007. godine21,
rujnu 2008. godine22, rujnu 2009. godine23, rujnu 2010. godine24, rujna 2012. godine25.

17
Dalje u tekstu: EU.
18
Pan-europska Unija Bosne i Hercegovine, http://www.paneuropa.ba/o-nama/ (24.06.2019.)
19
Dalje u tekstu:BiH.
20
BiH i europske integracije – Sarajevo.
21
Iskustva Bosne i Hercegovine u povijesnom i aktualnom europskom kontekstu – Sarajevo.
22
Bosna i Hercegovina kao mjesto dijaloga kultura – Sarajevo.
23
Kuda ide Bosna i Hercegovina – između integracije i izolacije – Banja Luka.
24
Jugoistočna Europa pred vratima EU – Izazovi za Bosnu i Hercegovinu – Međugorje.
25
Bosna i Hercegovina u EU – EU u Bosni i Hercegovini.

12
 Predstavnici Paneuropske unije BiH redovito sudjeluju na skupštinama
Međunarodne paneuropske unije, kao i drugim sastancima i konferencijama diljem
Europe, a uvijek s ciljem promoviranja BiH kao zemlje koja ima što ponuditi Europi.

U okviru Paneuropske unije BiH djeluje i podgrupa za mlade koji su glavni nositelji
aktivnosti. Paneuropska unija ima jako dobru suradnju s mnogim institucijama u BiH i u
inozemstvu kao što su Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH, Direkcija za
europske integracije, Vlada Federacije BiH, Vlada Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo,
Općina Stari Grad, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zaklada Konrad Adenauer,
Zaklada Robert Schuman, Zaklada Otto von Habsburg, Movimento Cristiano Lavoratori,
Fondazione Europa Popolare i tako dalje. 26

26
Pan-europska Unija Bosne i Hercegovine, http://www.paneuropa.ba/o-nama/ (24.06.2019.)

13
 3. PAN-EUROPA DANAS

Kalergi je već u svom djelu postavio strategiju nastanka i razvoja Pan-Europe, pa

tako na neki način već kroz samo djelo poziva na organizaciju konferencije te daje
smjernice za program i zaključke konferencije. Kao sljedeći korak navodi kreiranje
ugovora o arbitraži, potom stvaranje carinske unije, a kao krunu paneuropske težnje
navodi kreiranje Ustava uz preporuku da se u sve institucije uvede engleski jezik čime bi
se premostila različitost europskih jezika a što bi olakšalo komunikaciju i na svjetskoj
razini.Kao najveće protivnike u stvaranju Pan-Europe razvrstao je u četiri skupine i to:
Nacionalni šovinisti, Komunisti, Militaristi i Carinski zaštićene industrije.

Zato je pozvao sve demokratske stranke da podrže ideju ujedinjenja Europe i budu
nosioci ideje i razvoja. Vjerovao je kako je bitno da se ideja o Pan-Europi najprije
ukorijeni u glavama ljudi te je smatrao da će se nakon početnog postrojavanja povesti
bitka između Anti-Europejaca i Pan-Europejaca kao borba između prošlosti i budućnosti,
između ograničenosti i uviđavnosti, između barbarstva i kulture. U svom djelu je opisao
i znak pod kojim će se Pan-Europa ujediniti, a to je znak Sunčeva križa – „crven križ na
Suncu od zlata, znameni čovječnosti i umnosti“, kao barjak ljubavi i duha.

Trenutne članice Pan-Europe su:

− Albanija;
− Andora;
− Austrija;
− Belgija;
− BiH;
− Bugarska;
− Češka;
− Engleska;
− Estonija;
− Finska;
− Francuska;
− Hrvatska;
− Italija;
− Kosovo;
− Letonija;
− Luxemburg;
− Mađarska;
− Makedonija;

14
 − Njemačka;
− Rumunjska;
− San Marino;
− Slovačka;
− Slovenija;
− Španjolska;
− Srbija;
− Švedska;
− Švicarska.

Praksa održavanja konferencija je zadržana do danas i zastupljena je u svim

zemljama članicama.

Zahvaljujući radu Paneuropske unije, 1947. godine nastaje Europska parlamentarna

unija - nominalno privatna organizacija sastavljena od članova parlamenata različitih
zemalja, koja je promicala ideju zajedničkoga europskoga tržišta, te bliske međunarodne
suradnje demokratskih europskih zemalja - i koja predstavlja preteču Vijeća
Europe osnovanoga 1950. godine. Vijeće Europe je 1950.-ih godina zasnovano na
onakvim načelima i sa onakvim ciljevima kakve je između dva svjetska rata bila zacrtala
Paneuropska unija; to vrijedi osobito za (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda iz 1950.-te godine, do danas temeljni akt na kojemu počivaju
europske asocijacije.

Osim jedinstva Europe, Paneuropska unija promiče poštivanje

načela supsidijarnosti, a pod krilaticom "grčka mudrost, rimsko pravo i kršćanska vjera"
obuhvaća tri temeljne odrednice zajedničkoga europskoga identiteta, u kojem su
podjednako sudjelovali grčka filozofija, rimska pravna stečevina i kršćanski humanizam.
Panueropska unija se zalaže za Europu kao jedinstveni prostor utemeljen na pravu naroda
na samoodređenje, pravu narodnosnih skupina na slobodan razvoj i na ljudskim pravima
svakog pojedinca; te kao prostor koji obuhvaća zemlje zajedničkog europskog naslijeđa
do granica do kojih se poštuju sloboda i demokracija. Posebnu pozornost obraća na
socijalni nauk, otvorenost svijetu i zaštitu okoliša.

15
 LITERATURA

1. Coudenhove-Kalergi, R., Paneuropa, Hrvatska paneuropska unija, Zagreb, 2005.

2. Džombić, J., I., Evropske inicijative i institucije, II izdanje, Friedrich-Ebert-Stiftung,

Sarajevo, 2012.

3. Misita, N., Osnovi prava Evropske unije, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni
fakultet Sveučilišta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.

4. Pan-europska Unija Bosne i Hercegovine, http://www.paneuropa.ba/o-nama/

(24.06.2019.)

5. Richard Nikolaus Eijiro von Coudenhove-Kalergi,

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ee/Coudenhove-
Kalergi_1926.jpg/220px-Coudenhove-Kalergi_1926.jpg (24.06.2019.)

16