Biološka oštećenja

Biološka oštećenja organskih materijala uzrokuju mnogi

organizmi, kao što su:
- gljivice truleži
- plijesni
- kukci
- školjke
- puževi
- račići i
- glodavci.
Ova su oštećenja uglavnom mehaničkog karaktera, a
najčešće
se susreću na drvetu
Mikroorganizmi izlučuju izlučuju fermente razgradnje ili
druge
agresivne tvari
TEORIJSKE OSNOVE ZAŠTITE KOROZIJE

Af ↓R↓ (smanjuje ili poništenje afiniteta za proces korozije,

povećava otpor koroziji)

- promjenom unutrašnjih faktora korozije

- promjenom vanjskih faktora korozije ili
- nanošenje prevlaka na konstrukcijske materijale.
Prevlačenjem se zapravo mijenjaju i unutrašnji i vanjski faktori korozije

Zaštita metala od kemijske korozije

Borba protiv kemijske korozije metala, ( vrućim oksidativnim plinovima
i u lošim mazivima, smanjenjem ili poništenjem afiniteta ili zamjenom
običajnih konstrukcijskih materija (metala) plemenitim metalima
odnosno internim nemetalima.
Zamjenom ili obradom agresivne sredine:
zaštitom atmosfere – u metalurgiji zavarivanjem
smanjenjem parcijalnog tlaka ili zamjenom zraka dušik argon
Zaštita metala od elektrokemijske korozije
Borba protiv kemijske elektro kemijske korozije ( u vodi,
vodenim otopinama, u tlu, vlažnoj atmosferi itd)
Osnivaju se na smanjenju brojnika ili povećanju
nazivnika na desnoj strani jednadžbe.
( E K − E A ) − (η K − η A )
v=k
Sa ⋅ R
Budući da je razlika elektrodnih potencijala katode i anode korozijskih
članaka mjera afiniteta za elektrokemijsku koroziju, taj se afinitet
može smanjiti povišenjem elektrodnog potencijala
anode ili sniženjem elektrodnog potencijala katode.
Anode se oplemenjuju zamjenom metala plemenitijem npr. zamjena
čelika bakrom
Katodne se oneplemenjuju promjenom sastava elektrolita ili katodnom
polarizacijom (uklanjanjem kisika iz vode, smanjenjem relativne
vlažnosti zraka)
 Elektrokemijska se korozija može usporiti povećanjem katodne
polarizacije koja snižava radni potencijal katode, odnosno
povećanjem anodne polarizacije koja povisuje radni
potencijal anode.

Katodna polarizacija povećava se legiranjem metalima koji imaju visok

prenapon katodne depolarizacije (npr. legiranjem cinka živom) ili
uklanjanjem djelotvornih katoda (npr. rafinacijom aluminija).

Anodna polarizacija povećava se legiranjem malom količinom

plemenitijih
metala (npr. čelika s 0,3 do 0,5 % Cu) ili velikom količinom metala
sklonih
pravoj pasivnosti (npr. legiranjem čelika s > 12% Cr).
- anodni inhibitori koče također koroziju
Povećanje električnog otpora u strujnom krugu korozijskih
članaka koči proces korozije.
- čvrsti korozijski produkti nastali kemijskom ili elektrokem.
korozijom (npr. Pb u sulfatnoj kiselini, Zn u atmosferi itd.)

Takvi su metali kemijski pasivni

- adsorpcijski inhibitori (npr. škrob) koji se dodaju elektrolitima

da bi na površini metala nastali filmovi visoke električne otpornosti.

- povećanjem električnog otpora elektrolita (npr. zamjenom

morske vode za hlađenje slatkom)

- nemetalne prevlake (npr. oksidne prevlake na aluminiju,

fosfatne prevlake na čeliku
Zaštita metala od posebnih oblika i vrsta korozije

Lokalne, selektivne i interkristalne korozije

- izbjegavati uvjete nastajanja

- kontakt dvaju metala vrlo različitih elektrodnih potencijala ionizacije

- izbjegavati lokalne galvanske članke

- kaljenjem austenitnih nehrđajućih čelika izbjegava njihova sklonost

interkristalnoj koroziji.

- napetosna korozija – statičko i dinamičko naprezanje

- uklanjanjem erozijskih korozijskih čestica iz fluida i sl.

 Zaštita nemetala od korozije

Zaštita anorganskih nemetala od korozije najčešće se temelji

na poboljšavanju njihovih svojstava ili na izolaciji od okoline
npr. otpornost portlandskog cementa na koroziju poboljšavaju
se
npr. dodatkom troske visoke peći.
U kiselim medijima portlandski cementa zamijenit ćemo
boksitnim (taljenim) cementom
KOROZIJA BETONA OVISI:
- izboru agregata
- pripremi smjese
- ugradnje
- kompatibilnosti
- zaštiti betona – izbacivanja bitumena vodeno staklo

Drvo se redoviti zaštićuje od biološkog oštećivanja org. premazima

i impregnacijom
Ispitivanja korozije

KLASIFIKACIJA ISPITIVANJA
LABARATORIJSKA
TERENSKA(POLJSKA)
EKSPLATACIJSKA (POGONSKO INDUSTRIJSKA)

Terenska i eksploatacijska ispitivanja izvode se u uvjetima koji vladaju

u praksi.
To su obična ili ne ubrzana ispitivanja koja redovito dugo traju, a
provode
se na predmetima upotrebne vrijednosti.
Laboratorijska ispitivanja gotovo se isključivo vrše na uzorcima i
najčešće
su ubrzana pa kraće traju.
 Svrha ispitivanja korozije može biti:

- izbor optimalnih konstrukcijskih materijala,

- zaštitnih postupaka ili sustava,
- razvoj novih konstrukcijskih materijala,
- osvajanje i određivanje djelotvornosti novih zaštitnih postupaka i
sustava,
- utvrđivanje korozijskog ponašanja određenoga konstrukcijskog
materijala, tj. njegova područja upotrebljivosti,
- određivanje agresivnosti neke sredine,
- kontrola kvalitete konstrukcijskih materijala ili provođenja zaštitnih
postupaka,
- dijagnostika oštećenja opreme te istraživanje mehanizma
korozije i zaštite.

metodama koje mogu biti:

- kvalitativne i
- kvantitativne.
 LABARATORIJSKA ISPITIVANJA

Vizualni pregled i srodne metode

- najvažnija kvalitativna metoda ispitivanja korozije
pratimo promjene uočljive na materijalu ili u agresivnom mediju
(redovito u tekućini) ili u toku ispitivanja.

Završni pregled
upotrebljavaju se i priručna pomagala
(npr. povećalo,
džepni nožić,
ručna turpija itd.)
 Vizualnim pregledom utvrđujemo:

- da li je uopće došlo do korozije,

- da li je zahvatila cijelu izloženu površinu ili samo njezin dio,
- promjene oblika ili izgleda površine materijala (npr. potamnjene,
zamućenje ili povećanje hrapavosti),
- da li su nastali čvrsti korozijski produkti, koje su boje ti produkti, imaju
li oni oblik ljuski, filma ili sloja, prianjaju li na materijal, da li su tvrdi ili
meki, kompaktni ili rahli, vlažni ili suhi,
- jesu li se na površini materijala pojavili mjehuri, udubine ili pukotine,
- da li je materijal perforiran,
- je li agresivna tekućina otapanjem produkata korozije promijenila
boju ili su se ti produkti u njoj suspendirali, odnosno istaložili itd.
 Vizualno zapažanje dobro je:
Dokumentirano opisati
(opis, detalji,crteži, fotografije, ova metoda prihvatljiva je za
početak lab.
ispitivanja i za sva ostala ispitivanja.

Nedostatak metoda subjektivnost, zato usporedno s vizualnim

pregledom
primjenjuju druge metode.

- optički (metalografski)
- mikroskop – posebni vizualni pregled – usporedna metoda
prije i
- poslije ispitivanja zatim morfologija korozije ispitivanja
produkata
- površine korodiranog materijala- promatra poprečni presjek
materijala
(dubina prodiranja korozije)
- mogu poslužiti i indikatori anodnih i katodnih mjesta
npr. ( feroksilnog reagensa) za čelik već i druge metale.

npr. za aluminij i njegove legure primjenjuje se ali zarinski

indikator koji
na anodnim mjestima poprima crvenu, a na katodnim mjestima
ljubičastu boju.

- defektoskopskim metodama,
- radiografske metode, prozračivanja materijala rendgenskim
zrakama,
odnosno snopovima elektrona
- ultrazvučnih, magnetskih i elektromagnetskih metoda
otkrivanja defekata
pukotina
 METODE VAGANJA

1.Metoda gubitka mase

Najraširenija kvantitativna metoda ispitivanja korozije.

Vaganjem uzoraka ili predmeta prije izlaganja agresivnoj sredini.

Gubitak mase, sveden na jedinicu početne geometrijske ploštine
izloženog materijala (površinski gubitak mase = Δm/S)

Na temelju dobivenih podataka izračunava prava prosječna brzina

korozije u razdoblju između vremena t1 i t2 formulom

h
m1 − m2 ∆m
v= =
S (t 2 − t1 ) S∆t
m1 - masa uzorka (produkta) prije ispitivanja
m2 - njegova masa nakon ispitivanja i skidanja produkta
čvrste korozije.
Δm - pokusno vrijeme

Vk - g cm-2 d-1; g m-2 d-1, mdd ( mg dm-2 d-1)

- koja se preračunava u prosječnu brzinu produkta
korozije u materijalu

h ∆V ∆m v
vp = = = = ( µma )
−1

∆t S∆t sρ m ∆t ρ m
h - pros. dubina prodiranja korozije
Δm – smanjenje volumena uzrokovano korozijom
ρm – gustoća materijala koji korodira

Postaje previsoki faktori u sve jedinice prema tablici

Metoda gubitka mase prikladna je za ispitivanje opće korozije i
one lokalne korozije za koju je moguće odrediti faktor
ograničenosti kao omjer ukupne geometrijske ploštine
S izloženim materijalima i kordinirane geometrijske ploštine S

S ∆m ∆m
ko = = ko
S ′′ S ′′ S
Metodom gubitka mase ne mogu se ispitivati:

- pojave selektivne korozije,

- interkristalne korozije,
- napetosne korozije .
- ispitivanje korozije organskih materijala praćene
( pojavom bubrenja )
 Točnost metode gubitka mase ovisi prije svega o načinu
uklanjanja čvrstih produkata korozije
Služe:
- mehanički,
- kemijski i
- elektrolitički postupci

Mehaničko čišćenje - površine materijala provodi se trljanjem četkama

od
čekinja ili od meke žice, struganjem drvenim lopaticama,
gumenim čepovima ili strugačima i sl.

To se redovito obavlja pod mlazom vode ili bar u vlažnom stanju.

Kemijsko čišćenje - izvodi se u otopinama koje ne djeluju
agresivno na konstrukcijski materijal, ali lako otapaju ili bar
razrahljuju čvrste produkte korozije.

Elektrolitičko čišćenje - provodi se katodno, tj. spajanjem uzoraka (predmeta)

s negativnim polom izvora istosmjerne struje, tako da se na njima razvija
vodik koji razrahljuje produkte

Konstrukcijski materijali obično se ocjenjuju prema različitim standardima i

propisima na temelju prosječne brzine prodiranja korozije izražene u
mm a-1 . Za opću orijentaciju može međutim poslužiti klasifikacija materijala
u tablici
Orijentacijska klasifikacija konstrukcijskih materija s obzirom
Na prosječnu brzinu prodiranja korozije

Prosječna brzina
Postojanost materijala Upotrebljivost prodiranja korozije
materijala Vp/mm ·a -1

potpuno postojan uvijek upotrebljiv < 0,001

vrlo postojan uglavnom upotrebljiv 0,001 do 0,01
postojan obično upotrebljiv 0,01 do 0,1
smanjeno postojan katkad upotrebljiv 0,1 do 1
slabo postojan iznimno upotrebljiv 1 do 10
nepostojan neupotrebljiv > 10
 Metoda prirasta mase

Slično metodi gubitka mase, primjenjuje se kada

produkti korozije dobro , prianjaju na osnovni materijala
( visoka temp. korozije atmosfera korozije)

Ova metoda nije upotrebljiva ako su nastali produkti

onečišćivanja prašinom,
pepelom, čađom, koksom
Mjerenje porasta mase redovito se prate procesi bubrenja
tehničkih poliplasta.
izračunava se površinski prirast mase (Δm'/S), odnosno
konvencionalna
prosječna brzina korozije
m1 − m2 ∆m′
v′ = =
S∆t S∆t ′
m1 - masa uzorka (produkta) prije ispitivanja
m2 - njegova masa nakon ispitivanja i skidanja
produkta čvrste korozije.
Δm – pokusno vrijeme

δ 2 − δ1
v ′ρ = = PB ⋅ v p
∆t
Radi li se o plinskoj koroziji, često se izračunava i prosječna
brzina
rasta sloja korozijskih produkata ako je poznat Pilling-
Bedworthov omjer,

PB gdje je:

δ1 - debljina sloja prije pokusa, a

δ2 - nakon pokusa.
 METODE PRAĆENJA POPRATNIH POJAVA

1. Mjerenje množine razvijenog vodika

Procesi korozije mogu se ispitivati praćenjem različitih popratnih

pojava, npr. razvijanje vodika u toku elektrokemijske korozije
metala uz vodikovu depolarizaciju mjeri se volumen oslobođenog
vodika V(H2) uz poznat tlak i temperaturu, a njegova se množina
izračunava općom jednadžbom stanja idealnog plina:

pV ( H 2 ) n( H 2 )
nH = vH =
RT S∆t
 Ako je naboj z iona metala nastalih korozijom konstantan i
poznat, onda je prava prosječna brzina korozije:

2 Mm
v= v( H 2 )
z
Ova metoda se koristi isključivo u laboratorijskim uvjetima i vrlo je
osjetljiva
2. Mjerenje množine potrošenog kisika

Za proces korozije koji teku uz potrošak kisika – mjerimo volumen

potrošenog kisika pri konstantnim tlakom temp. i volumenom

Vrijede izrazi :
V∆p 4M m
n(O2 ) = v= v(O2 )
RT z
Također ova metoda je i laboratorijskog karaktera i moguća
je konstrukcija krivulje potrošnje kisika i toka korozije.

U ovoj metodi greške su u sekundarnim procesima korozije

3. kombinirana metoda

- istodobno vodika i kisika kao depolarizacija - mjeri

oslobađanje vodika i
potrošenog kisika

4.Ostale metode
Ispitivanje koncentracije : volumetrijskim, kolorimetrijskim,
spektrofotometrijskim, polarografskim i drugim analitičkim
postupcima.
 Metode mjerenja dimenzija
Mjerenje promjene dimenzija
Ova metoda određuje se:

a) smanjenje dimenzija- ako na materijalu ne nastaju čvrsti produkti

korozije ili ako se ti produkti lako uklanjaju,
b) povećanje dimenzija – ako čvrsti kompaktni sloj ostaje na površini
metala

-upotrebljavaju pomična mjerila osjetljivosti 0,1 mm i

mikrometarski vijci osjetljivosti 0,001 mm

Ova mjerenja mogu biti korisna kod cjevovoda , spremnika

Mjerenja
Smanjene dimenzija izravno dobivaju podatci o prosječnoj brzini
prodiranja korozije vp, a otuda i o pravoj prosječnoj brzini korozije v.
Te se brzine izračunavaju po formulama
 δ 2 − δ1
vp =
2∆t
ρm(δ 1 − δ 2 )
v = ρm ⋅ v p =
2∆t
metodom povećanja dimenzija plosnatih limenih uzoraka
(npr. plinska korozija), uz uvjet da nastaje samo jedan čvrsti produkt
poznatog Pilling-Bedworthova omjera (PB) mogu se približno
preračunati

′
δ 2 − δ1
vp = ′
2( PB − 1)∆t ρm(δ 2 − δ 1 )
v=
2( PB − 1)∆t
 Mjerenje dubine pittinga

- dubina pitinga mjeri se mikrometarskim komparatorom s

kazaljkom ili
šiljastim pipalom male dubine
(ali ne < 3 mm) ispituje se metalografskim mikroskopom
bitno je dobro pripremiti površinu kako bi ovi uređaji dali što
točnije rezultate.
Još je moguće koristiti mikrografske, ultrazvučne, magnetske
i radiografske postupke.
Bitno je max. dubina prodiranja prodiranja u žarištima koja se
pojavljuje
na čitavom uzorku.
 MEHANIČKE METODE

Mjerenje prekidne sile i produljenja

Korozija uzrokuje promjene mnogih mehaničkih karakteristika među

kojima
se najčešće kidalicom određuje prividni gubitak vlačne (prekidne)
čvrstoće materijala u toku pokusa, dakle, smanjenje prekidne sile za
uzorke (tzv. epruvete) ili za ispitivane uzorke.
Prava čvrstoća prije pokusa (бv)1 odnosno prividna čvrstoća nakon njega
(бv)2 definirane su izrazima:

F1
(σ v )1 = (σ v ) 2 =
F2
A1 A1
F1- prekidna sila za epruvetu izrađenu od
nekorodiranog materijala,
F2 - prekidna sila za korodiranu epruvetu ili epruvetu naknadno
isječenu iz korodiranog materijala, a
A1- početna ploština presjeka epruvete koji je okomit na smjer
naprezanja

Prosječna brzina korozije izračunava se :

F1 − F2 (σ v )1 − (σ v ) 2
vσ = =
F1 ∆t (σ v )1 ∆t
Budući da epruvete pri kidanju pucaju na mjestu najmanjeg presjeka,
ovom se metodom zapravo određuje maksimalno smanjenje presjeka
zbog korozije pa se može izračunati i maksimalna prosječna brzina korozije
 A1lρm m1 ( F1 − F2 )
v max = =
F1 S∆t F1 S∆t
l - duljina epruvete,
m1- njezina početna masa, a
ρm- gustoća materijala
Za žičane uzorke ili pomoću promjera

2 2
D1 ρm( F1 − F2 ) ( D1 − D2 ) ρm
v max = v=
4 F1 ∆t 4 F1 ∆t
D2 – promjer (prosječan
D1 – početni promjer žice
nakon kidanja
 Korozijska svojstva metala

Vrste nehrđajućih čelika

Najvažnije su antikorozivne legure na osnovi željeza nehrđajući

čelici, tj. čelici visokolegiranim kromom, a eventualno i niklom te
drugim elementima.

Po svojoj strukturi nehrđajući čelici mogu biti:

- feritni s prostorno centriranom kubičnom rešetkom α-željeza

- martenzitni s prostorno centriranom tetragonskom rešetkom
- austenitni s nemagnetičnom plošno centriranom kubičnom
rešetkom γ - željeza i
- miješane strukture
 Opće značajke nehrđajućih čelika
- trajno pasiviraju zbog utjecaja kroma
- nastajanje oksidantnih slojeva dobrih korozijskih svojstava
- prava pasivnost – u vrućim medijima

Mane

Pititng i pukotinska korozija pojavljuju se na metalima sklonima pravoj

pasivnosti, pa i na nehrđajućim čelicima, kao posljedica lokalne
depasivizacije u sredinama koje osim pasivatora.

- naslage poput čađe, koksa, kamenca, hrđe okujine, troske mulja, uljnih
kapi- pogoduju pitting
 Interkristalna korozija pojavljuje se samo onda ako su
nehrđajući čelici u senzibilnom stanju kada samo
granicame zrna izbočene čestice krom - željeza-
karbida(sa 70-90% Cr) između kojih se nalazi legura s
< 12% Cr tj. ispod granice pasivnosti - što stvara članak
.

Sprečavanje:
Dovoljno dugim zagrijavanjem u određenom temp. području

- desenzibilizacija toplinska obradom

- stabilizacija dodatkom karbidotvornih metala i
- sprečavanje izlučivanja karbida smanjivanje sadržaja
ugljika(ispod 0,02%)
 Feritni nehrđajući čelici
Sastavom feritnih nehrđajućih čelika,
12 do 30 % Cr
0,01 do 0,2 % C ,

velikim omjerom Cr/C osigurava se stabilnost α-rešetke sve

do tališta.
- krom, kao feritizator (stabilizator ferita), pri povišenim
temperaturama
sprečava pretvorbu α-rešetke u γ-rešetku pa se dodatkom tog
metala
ne mora samo prekoračiti granica pasivnosti nego i
prevladati djelovanje ugljika kao austenizatora (stabilizatora
austenita)

Korozijska postojanost i stabilnost strukture feritnih nehrđajućih čelika

čine ih prikladnima za upotrebu u vrućim oksidativnim plinovima
 13 % Cr postojan u zraku do ~ 800 °C, a čelik s 27 % Cr do ~
1125 °C ako još dodamo Al (do 8 %), silicijem (do 4 %), kobaltom
(do 3 %) dobijemo vatrostalnu leguru (1350 °C)

- ovi čelici skloni su interkristalnoj koroziji iznad 980 °C tako da je

problem kod zavara, i njihovoj blizini dodajemo titan niobi ili tantal
te zagrijavanjem iznad 680 do 880 °C duže vrijeme (10 -16min)
djelomično uklanja mogućnost i interkristalne korozije su na vruće
koncentracije lužina NaOH, KCl

Feritni nehrđajući čelici podložni su vodikovoj bolesti koja je slična

napetosnoj koroziji.
 MARTENZITNI NEHRĐAJUČI ČELICI

- imaju manji omjera Cr/C

- pri višim temp. imaju austenitnu strukturu koja polaganim
hlađenjem prelazi u feritnu uz istodobno izlučivanje veće
količine karbida.

Lako otvrdnjavaju kaljenjem, tj. naglim hlađenjem nakon

zagrijavanja u
austenitnom temperaturnom području, pri čemu nastaje martenzit
kao metastabilna uključinska (intersticijska) otopina ugljika u
tetragonskoj rešetki FeCr - legura.
 - sadrže 12 do 18% Cr i 0,15 do 1,2% C, primjenjuju se u
kaljenom stanju

Martenzitni nehrđajući čelici najčešće se upotrebljavaju za izradu

alata, lopatica parnih turbina i jedaćeg pribora.

Korozijsko svojstvo srodno je feritnim nehrđajućim čelicima

 Austenitni nehrđajući čelici

Austenitni nehrđajući čelici redovito sadrže nikl kao glavnu

austenizatorsku
komponentu koja pri niskim temperaturama stabilizira austenitnu
strukturu.

U takvim čelicima obično ima 17 do 25 % Cr i 8 do 20 % Ni

Sadržaj kroma mnogo viši od granice pasivnosti, što uvelike

poboljšava tehnološka svojstva.

Najčešće se upotrebljava
→18 - 8 (17- 20% Cr i 8 -12 % Ni 0,06 – 0,286)
 Da li za zavarivanje prema okupljanje zrna primjena:
- prehrambena i
- kemijska industrija.

→ 25 - 22 ( 22 - 26% Cr, 12 -15% Ni 0,06 - 0,26)

- bolja su im korozijska svojstva

- slabije je otporan na kloridnu kiselinu
Uklanjaju se svi korozijski faktori koji uzrokuje napred navedene
korozije.

Također je potrebno senzibilizacije za interkristalnom korozijom

zagrijavanjem 400 - 500°C > 10 sati a između 700 - 800 °C
<1minutu
- tipična moguća interkristalna korozija raspad uz zavar
- sprečavanje : kaljenje gašenje tj. zagrijavanje na 1000 -
1100°C od 10 - 40 minuta i naglim hlađenjem ( u vodi)

Dodatkom titana, niobija, ili stabilizacija otpornost na

interkristalnu koroziju

Vruća koncentracija otopina klorida – izaziva napetosnu koroziju

Kombinacijom različitih omjera legirajućih elemenata te drugih

legirajućih elemenata ovisno o namjeni moguće je ovu vrstu čelika
pripremiti za veće agresivne medije.
U praksi spontano Cr- Ni tipa 18- 8 moguće je dobiti
austenitno - feritni čelik
Čelik miješane strukture dobivaju se ciljanim žarenjem tj. napuštanje
kaljenog martenzitnog Cr- čelika prelazi u perlit jer je poželjno svojstvo
dvije ili više strukturne faze.

- feritno - martenzitna čelik 13% Cr, 0,12% C velika žilavost koji

daje ferit i tvrdoća koju daje martenzit.
- CrNi čelici 18- 8 zamijenjeni kaljenim austenitno - martenzitnim
čelikom 13% Cr, 4 % Ni, 9%Mn uz 0,23 %C a drugi sastav
martenzitno - austenitno struktura
- dobrom čvrstoćom, tvrdoća, žilavost , korozijska postojanost
uspoređujući ih s feritnim , austenitnim i martenzitnim itd.
 ISPITIVANJE KOROZIJE NEHRĐAJUČIH ČELIKA
- specifično ispitivanje:
- kvaliteta pasivnog filma
- vrsta korozije (točkasta, interkristalna i napetosna

Postojanje pasivnog filma:

Na njihovoj površini ne izlučene bakra iz bakar sulfata
Mjera – u ispitivanju potrebno da se aktivira nehrđajućeg čelika (u HCl)

Statičkim smirenjem krivulja anodne depolarizacije drugim

elektrokemijskim ispitivanjem optički, elektronski mikroskopima,
rendgenski, grafoskopskim i ostalim metodama.
- sklonost točkastoj i pukotinskoj koroziji
- u NaCl TeCl3 CASS - test
Nizak potencijala probijanja ili pitting – potencijal
- registrira se kao skokoviti porast gustoće električne
struje u području pasivnosti
Interkristalna korozija:

- metalografskim
- mehaničkim i
- električkim metodama

Koristi se Hueyevim testom, vrela natrijeva kiselina NHO3 = 65% i

određivanju gubitka mase u vremenskom razdoblju ako je gubitak
manji od 2 mm a-1materijal nije sklon interkristalnoj koroziji
ANTIKOROZIVNE LEGURE NA OSNOVI LIJEVANOG ŽELJEZA

Legiranjem lijevanog željeza – moguće je povećati korozijsku

postojanost.

Legirajući elementi: Cr, Ni, Al, Si

Obično se izvodi visoko legiranje Cr- lijev, Ni-lijev, feroaluminij,
ferosilicij.

Kromirani - lijev : vrlo tvrd, otporan na habanje (12 – 35% Cr)

Ni- lijev- povećava se otpornost na krhkost, ne podliježe
grafitizaciji otporan je
na lužine, otopine soli i na neke kiseline.

Feroaluminij 6 -10% Al - čvrst, , krhka legura

postojano – vrućim oksidima, plinovima do 900°C
Ferosilicij – (14- 17 % Si) čvrsta otopina film α- željeza

Korozijski postojana od lijeva – vrlo je krhak

Silicijski lijev – upotrebljava se za izradu dijelova postrojenja kemijske

industrije, crpki, ventila , miješalica.
- postojan je u mnogim kiselinama , SiO2 – film, kremama na površini
čine ga otpornim u film
 LAKI METALI
Aluminij i njegove legure
Aluminij u tehničkom čistom stanju sadrži > 99% Al uz Fe i Si kao stalne
pratioce te uz Mn, Ti, Mg, Cu i Zn kao povremene pratioce.

U visokorafiniranom Aluminiju, tzv. rafinalu ima > 99,99 Al

Al je vrlo postojan u vrućim oksidativnim plinovima jer se prekriva slojem
Al203 izvrsnih zaštitnih svojstava.

Ni prisutnost SO2 ili H2S u takvim plinovima gotovo nimalo ne smanjuje

njegovu prisutnost.

Loša mehanička svojstva iznad 300°C

U mazivima i tekučim gorivima aluminij je korozijski postojan, i to čak u

prisutnosti spojeva dvovalentnog sumpora.
Aluminij je korozijski dovoljno otporan na hladnu sulfatnu
kiselinu, na
oksidativne kiseline.

Al u kontaktu sa ostalim metalima u prisutnosti elektrolita često

ubrzava
njegovu koroziju

Rafinacijom se poboljšavaju korozijska svojstva aluminija

Al se vrlo često čegira sa Cu, Mn, Mg, Si, Cr, Zn i drugim

metalima
radi povećanja čvrstoće i tvrdoće.
 TITAN i njegove legure

Titan ima povoljna mehanička svojstva - svojom velikom čvrstoćom

(1000 – 1500 MPa ), zbog male gustoće metala 4, 54 gcm-3
karakterističan; velik omjer mehaničke otpornosti i težine- upotrebljava
se u konstrukcijski materijal u avijaciji u raketnoj tehnici.

-sklon je pravoj pasivizaciji u elektrolitima te se sve više primjenjuje u

procesnoj industriji.
U tehnički čistom stanju titan obično sadrži > 99,2 % Ti, a ostatak čine
elementi – pratioci Fe, Si, C, O i N.

- u vrućim – oksidnim plinovima titan nije osobito postojan

Titan se elektrokemijski pasivira zbog niskog potencijala i male anodne

gustoće struje pasiviranja.
Titan se u elektrolitima ponaša slično kao i austenitni nehrđajući
čelici.
- u atmosferi , slatkoj i morskoj vodi u otopinama mnogih soli u
vlažnim kloru u razrijeđenim anorganskim kiselinama pa čak i u
zlatotopci( tj . smjesi HCl, w=36% i HNO3, w= 65% u volumnom
omjeru 3:1)titan je postojaniji i od nehrđajućih čelika.

Titan kao konstrukcijski materijala legira se Al (2 - 7%), Cr ( 1- 3%

), Mo ( 1- 4%), Mn (0,8 -2%) Sn (2- 3%) i V ( 3-5%)

Krom i molibden povećavaju vatrootpornost , a Al - vatrostalnost

Legiranjem s 0,1 % Pt ili paladija stabilizira se pasivno stanje

titana u HCl i H2SO4
 MAGNEZIJ i njegove legure

Od svih konst. materijala Mg ima najmanju gustoću ( 1,71 gcm-3 )

prikladan za izradu lakih konst. (avijacija)
- ima loša mehanička svojstva i nepostojan je u mnogima sredinama
- primjenjuje i njegova jedina Mg- legura

Magnezij je najplemenitiji konstrukcijski materijal, redovito korodira uz

vodikovu depolarizaciju u slabo lužnate neutralnim i kiselim sredinama

Kontaktom gotovo sa svim drugim metalima u elektrolitima korozija

magnezija se ubrzava

Legure Mg ( zovu se ELEKLTRONI) sadrže Al ( 2 – 11 %),

Zn (do 6 %) i Mn (do 3%)

Mg - legure s > 2,5 % uzrokuju sklonosti nastajanju pukotina

NEPLEMENITIJI OBOJENI TEŠKI METALI

- Cu - i - legure
- Ni – i – legure
- Kobalt – ne legure
- Crom
- Tantal
- Cirkonij i njegove legure
- Zn i njegove legure
- Kadmij Cd
- Sn (kositar) i njegove legure
- Pb i njegove legure
 BAKAR i njegove legure

Bakar je vrlo žilav metal, male čvrstoće, te visoke električne i toplinske

vodljivosti
- lako se oblikuje i obrađuje primjenjuje se u elektrotehnici
termoenergetskim
i procesnim postrojenjima.
Legure od bakra često se upotrebljavaju i redovito imaju bolja meh. i
korozijska svojstva.
Bakar u oksidantnim plinovima iznad 200 °C oksidira prelazeći u
pretežno smeđi sloj Cu2O koji čvrsto prianja uz površinu metala i obično
je prekriven filmom crnog CuO
Tehnički bakar u nerafiniranom stanju sadrži > 0,01% kisika
( u obliku Cu2O u interkristalnim prostorima) na temperaturi > 400 °C
- postaje krhak uslijed redukcije

Cu2O + 2H → 2Cu + H2O(g)

H2O(g) – vodena para pod visokim tlakom uz naglu promjenu temp.
je vrlo opasana
Slojevi oksida i sulfida nastali kemijskom korozijom bakrenih kontakata
naglo povećavaju električni otpor što ugrožava pouzdanost električnih
uređaja i instalacija
U vlažnoj atmosferi u prirodnim vodama i u tlu bakar se prekriva zelenim
ili plavkastim slojem „patinom“ to je sloj produkta korozije snažnog zaštitnog
djelovanja

Patina je obično slabo topljiva, hidratirana bazična sol bakra.

- u slanoj vodi – karbonatna patina xCuCO3 · yCu(OH)2 ·zH2O

- u industrijskoj atmosferi – sulfatna patina CuCO3 → CuSO4
- u morskoj vodi – kloridna patina
Cu - ioni nastali korozijom u vodi ili živežnim namjernicama
otrovni su za ljude bez težih posljedica, zbog toga na Cu – nema
biljnih i mikroorganizama.

Elementi pratioci (Sb, Bi, Ni, Ag, Al, S, Se, Te, i O) uklanjaju se iz
lokalno pirometalurškom ili elektroličkom rafinacijom te se
povećava žilavost i električna provodnost te poboljšava
korozijska svojstva

Bakrene legure

Među bakrenim legurama najvažnije su one koje sadrže:

kositar, olovo, aluminij, berilij, silicij, mangan, nikl i cink.
Legure kojima osnovno legirajuće komponente nisu ni cink ni
nikala nazivaju se BRONCAMA.
Legure s cinkom (Zn) poznate su pod nazivom mjed(mesnig)
ako sadrže vise od 20% Zn.

Visokim legiranjem cinkom i niklom dobiva se novo srebro(alpaka)

Legure sa niklom (kupronikl) različitih komercijalnih naziva koristi se

najviše u elektrotehnici.

Legure sa cinkom ili niklom i vise do 80% Cu nazivaju se crvenim metal

ili crveni lijev.
Po korozijskom ponašanju bronce vrlo su srodne bakru a po mehaničkim
svojstvima bolje su od njega.
 x-pz-Priprema površine

ODMAŠĆIVANJE VODENIM OTAPALIMA

Sposobnost odmašćivanja imaju ovi vodeni mediji
- lužnate otopine
- otopine površinski aktivne tvari
- kisele otopine
Lužnate otopine

-za odmašćivanje pripremaju se otapanjem hidroksida

karbonata, silikata, fosfata borata te cijanida …
Takve se otopine dispergiraju (raspršuju) i suspendiraju
masne tvari mineralnog i biološkog i porijekla
>t, > pH tvari se razgrađuju u sapune
(soli masnih kiselina) i glicerol (topivi u vodi)
Najznačajniji su silikati i fosfati
Na silikati i Na- fosfat NaOH ,
KOH, NaCO3·H2O – H2CO3

Sredstva za kvašenje
-su organske tvari koje smanjuju napetost površine
vode i vodenih otapala.

Hidrofilni dipolni dio molekule čine manje skupine atoma

(-SO3-,COO- OH- NH3) sklone otapanju u vodi
Hidrofobni sastoji se od ne polarnih lanaca i prstena
ugljikovodika koji su vrlo odbojni.
Anion aktivno sredstvo za kvašenje Na ili soli org. kiseline
Sredstvo za kvašenje djelotvorno lužnatu neutralnom i
kiselim otapalima(polietilenglukol, poli propilenglukoli)
Kation aktivno sredstva za kvašenje soli su organska baza
klorida ili sulfati amina.

Ostale metode odmašćivanja

- odmašćivanje vodenom suspenzijom(kašama)

- odmašćivanje spaljivanjem
- odmašćivanje vlažnom vodenom parom
 Odmašćivanje kašama
-bečko vapno – K-O- MgO

2 - 4 masena dijela vode -1 dio tog praška

KO→ KOH Ca(OH)2 gašeno vapno →OH-
- taljenje- isparivanje vode

Odmašćivanje spaljivanjem

- zagrijavanjem predmeta iznad 200°C uz dovoljan pristup

zraka CO2 i H2O(g)

- problem čađa – treba ga ukloniti trljanjem ili otpuhivanjem

Odmašćivanje vlažnom vodenom parom

-mehaničko djelovanje i trljanje tj . smanjenje viskoznosti

masnih tvari
-masnoće se na taj način cijede vrućom vodom- tako da se
postiže grubo odmašćivanje
-moguće je poboljšati dodatcima gore spomenutih tvari
čime se pospješuje djelotvornost postupka
MEHANIČKA PREDOBRADA
VRSTE MEHANIČKE PREDOBRADE

- cilj: kvaliteta površine podloge tj. smanjiti povećati hrapavost

površine
- uklanjanje produkata korozije (npr. hrđa , okujine patine )
i drugih nečistoća (čađa, koks, pepel, kamenac s
površine metala.

Mehanička predobrada zasniva se na trenju i obrađivanjem

oštro bridnim zrncima– abraziva , žičanim ili vlaknastim
četkama
 Za mehaničku predobradu služi :

-brušenje i poliranje abrazivnim alatima i sredstvima

-poliranje utiskivanjem
-četkanje (grebanjem)
-obrada mlazom
-ostali postupci

Brušenje i poliranje abrazivnim alatima sredstvima

-brušenjem se poboljšava kvaliteta površine materijala a

i uklanjaju se ostale nečistoće (korozija i kamenac i sl.)
Brušenje se odvija stupnjevita upotreba sve sitnijih zrnaca
abraziva.

Razlikujemo predbrušenje te grubo i fino brušenje

-poliranje se provodi gdje treba veća glatkoća površine pri
čemu se uklanjaju mikroizbočine snažnim pritiskom ta se
obrada također obavlja stupnjevito
(predpoliranje fino poliranje posjajivanje)
ABRAZIVI
- mineralne i umjetne i anorganske tvari dovoljne
tvrdoće
- bitna tvrdoća po Mohru

bečko vapno 4- 5
staklo 4 - 6.5
pješčenjak 5- 6
kremen 5.5 - 6,7
kremen , kvarc 7
smirak (šmirgl) 7–9
korund (Al2O3 ) 9
dijamant 10
ABRAZIVI TVRDOĆA
Abrazivi tvrdoće > 9 po Mohru – upotrebljavaju se za
abrazive svim materijala
- brušeni alatnih kaljenih čelika
- tvrdih metala
- keramike

Šmirgl (smirak), korund, kremenom

-ugljični čelici
Staklo
- granol
- drvo
Glinica – vrlo fina zrnca zaobljenih bridova
- fino poliranje
Abrazivi se klasiraju prema veličini zrna

veličina zrna u μm

12 - 16 2000- 1190 predbrušenje sivih

odljevaka
24 - 30 840 - 50 predbrušenje
36- 100 590 - 125 grubo brušenje
120 - 280 125- 37 fino brušenje
320 - 800 37 - 11 vrlo fino brušenje
(predpoliranje)
1000 - 3000 11- < 5 fino poliranje
<1 posjajivanje
Abrazivi primjena
- u obliku alata i sredstva za brušenje i poliranje
- kompaktne brusne alate i keramičko vezivo
- lijepljene alate
- paste za brušenje i poliranje

Brušenje i poliranje abrazivnim tijelima i zrncima

- sitni predmeti (matice čavli, zakovice dugmadi igle )

- rotacijski ili vibracijski uređaji rastresitim abrazivnim
tijelima 5 - 10 min u bubnjevima
Bubnjevi za brušenje i poliranje – u šesterokrakim ili
osmerokrakim prizmatičnim posudama
-tehnologija se prilagođava vrsti i tvrdoći materijala
koji se obrađuje
Punjenje bubnja 1:1 do 10:1

- suhi postupak – grublja obrada do grubog poliranja

- mokri postupak – voda, vodene otopine ali i sredstva za
odmašćivanje i čišćenje
- moguće je kontinuirani i diskontinuirani rad što ovisi o radnom
stroju i karakteru proizvodnje

Vibracijski uređaji za brušenje i poliranje

POLIRANJE UTISKIVANJEM

Pred poliranje i fino poliranje utiskivanjem najčešće se

obavlja u bubnjevima kuglama od kaljenog čelika promjera
0.6-10 mm- polira se na visoki sjaj
Poliranje kuglom izvodi se mokrim i suhim postupkom
obrada se vrši u osmerokrakim bubnjevima 1kg robe
3-5kg kugli

ČETKANJE ( ručne i rotacijske)

Četkanje i grebanje četkama od žice ili vlaknastih materijala

Žice ugljični čelik i nehrđajući čelik (CrNi) mjedi
Vlakna – umjetno (najlonska) biljna i životinjska
- ručno ili strojno
PREDOBRDA MLAZOM

Čišćenje ili mijenjanje hrapavosti površine moguće je provesti

suhim ili mokrim mlazom čestice čija se kinetička energija
u trenutku sudara s predmetom djelomično promatra
mehanički učinak
- sredstva:
- klasirano zrno abraziva ( metal ili organski materijal)

KREMEN PIJESAK
- najjeftinija, dobra efekt čišćenja
- brzo se troši
- opasno za čovjeka
PJESKARENJE
Oštro bridna zrnca prirodna ili umjetna obrada
(pjesak ili korund) pod pritiskom čiste metal do metalnog
sjaja
Korund se manje troši i manje je štetan po ljudski život

Metalne čestice –od lijevanog ili ugljičnog čelika (sačma ili

lomljevine.)
MLAZ se čestica dobiva :
- pneumatičkim suhim ili mokrim postupkom primjenom
komprimiranog zraka
- centrifugalnim –suhim ili mokrim zrakom
- hidrauličkim postupkom
Sačmarilica :
- s bubnjem
- o okretnim stolom
- protočnim transporterom

KEMIJSKA PREOBRADA
- kemijska se predobradba materijala provodi kem. reakcijom
koje mogu biti spontane ili izazvan električnom strujom
(elektrolizom)

Postupci se dijele na:

- kemijske u užem smislu riječi
- elektrolitičke(elektrokemijske)
Kemijsko nagrizanje crnih metala

Kiselinama i lužinama
50- 250 gcm3 NaOH otapa hrđu sa metala uz inhibitor ne šteti
Materijalu uz dobro ispiranje sa vodom a po potrebi neutralizacija
kiseline

Oksidativni postupak služi za skidanje hrđe okujine debljih

slojeva na povišenim temperaturama medij NaOH ili taline
300- 560 °C uz naglo hlađenje i ispiranje
 Kemijsko nagrizanje obojenih metala

Obojeni metali nagrizaju se kiselinama ili lužinama u većini

vrijede predbrusni postupci za crne metale no specifičnost
su za:
Al i Al- legure –NaOH ( 5 - 20 % )-otapaju ne samo predmet
korozije nego i sam aluminij, uz dodatak inhibitora moguće
je ublažiti topljenje metala (obrada traje 1- 5 min)
Dobro isparati sa vodom
ELEKTROLITIČKO NAGRIZANJE

Elektrolitičko nagrizanje ili elektro nagrizanje metala provodi

se električnom strujom u vodenim otopinama
( limovi, trake, žice)
Elektro nagrizanje se izvodi katodnom, anodnom
kombinacijom(katodno anodno) ili bipolarni postupkom
izmjenične struje.

Katodni postupak – dobar- no moguća je vodikova bolest zbog

razvijanja vodika.

Anodnom obradom – razvija kisik dobar no otapa metal.

Elektro nagrizanje - kiselim otopinama u prvom redu dolazi u
obzir za obradu ugljičnih i nisko legiranih čelika te lijevanog
željeza.

Elektro nagrizanje u lužnatim otopinama (NaOH = 5 - 20%) koji

sadrži ( liganide, cijanide, glukomate oksidative itd.) ugljičnih i
nisko legiranih čelika te lijevanog željeza
KEMIJSKO POLIRANJE
Izlaganje metala djelovanjem nekih otopina moguće je povećati
glatkoću površine (kem. poliranjem)
I. faza visoki sjaja (kem. posjajivanje )

Kemijsko nagrizanje zasniva se na geom. podloge prvo se

otapaju izbočine a tek onda udubine mikroprofila

Proces otapanja upravlja difuzija iona metala kroz visoki sjaja

koji je tanji na izbočinama nego na udubinama.

Posljedice toga je ubrzano otapanje izbočina tj. povećanje

glatkoće površine
Kemijsko satiniranje – obrada na polu sjaj
Ugljični čelici HNO3 , HCl, H2SO4, HF kiselinom C2H2O4
25% uz H2O (vodikov peroksid) 30- 60 min.

Nehrđajući čelici HNO3 , HCl, H2SO4 ( 20 – 50 ° C) 1- 5

minuta postupak se zove BIJELO PALJENJE

Al- i Al- legure HNO3 ( 80 – 120 ° C) 0,5 - 5 minuta

Bakar sjajno paljenje HNO3 H2SO4 10 g cm
ELEKTROLITIČKO POLIRANJE
Anodna obrada – povećavamo glatkoću površine metala -
nazivamo elektrolitičkim ili elekto poliranjem , gdje se u
početku postiže visok sjaj elektrolitičko posjajivanje)

Osnovni proces otapanje metala slično kao i kemijsko poliranje

Sekundarni proces
2H2O → O2 + 4H++ He-

ili nastajanje metalnih oksida prema jednadžbi:

xMe +y H2O →Mex O4 + 2yH+ + 2ye-

Najčešće se elektro poliraju:

- ugljični i legirani čelici

- Al, Cu, i njihove legure

Temp. 45- 65 °C 5 – 10 Adm2 1- 10 minuta

Najvažnije su univerzalne kupelji za elektrolitičko poliranje

Jaequetori elektroliti
- HClO4 5 - 65 % i vode 5 - 40 %
- octena kiselina
Moguće je obrađivati:
ugljične i nehrđajuće čelike lijevano željezo
Al, Ti, Ni, Cr, Zn, Cd, Sn, Pb, i njihove legure

Elektrolitičko poliranje ne služi isključivo kako pred obradba

već i za završnu finu obradu prevlake doradu tj. za
završno oblikovanje zupčanika i vratila.
JETKANJE MATERIJALA (HRAPAVLJENJE)

U određenim slučajevima metalni odnosno nemetalni materijali

mora ohrapaviti što se čini mehaničkim postupcima ili jetkanjem
(najedanjem) tj kemijskim otapalima ( nanošenje boja, lakova
prevlaka i sl.)

Jetkanjem se može povećati čvrstoća prianjanja a, primjena je

u metalografiji graviranje i oblikovanje predmeta za lijepljenje
u proizvodnji vrlo finih vodiča ploča za električne uređaje.
- ugljični čelici jetkaju se već spomenutim sredstvima
bez inhibitora
- bakar i njegove legure sličnim postupcima
KEMIJSKO UKLANJANJE ANORGANSKIH ONEČIŠĆENJA

- ljevački pijesak, troska ( poslije zavarivanje itd.)

- grafit , zrnca abrazivna površina, pepeo čađa
- kamenci

Kombinira se:
- sredstvo za odmašćivanje i nagrizanje HF
- uranjanjem u taline
- kamenac HCl , NHO3 -otapaju CaCO3 MgCO3

ultrazvuk
UKLANJANJE PREVLAKE

Uklanjanje metalnih prevlaka

Uklanjamo stare i neuspjele prevlake
mehaničkim ili kemijskim putem Predobrada npr.
- prebrusiti
- otopiti kemijski
- elektrolitičkim jetkanjem

Postoji niz postupka uklanjanja metalnih prevlaka

Npr. Al –prevlaka NaO4 (200gcm3 60 – 90 ° C 30 minuta )
2HCl….
 - uklanjanje anorganskih nemetalnih prevlaka

Anorganske nemetalne prevlake mogu se odstraniti

postupcima mehanički ili kem. predobradbe odnosno kem.
otapanjem.

Oksidni spojevi uklanjaju se kem. nagrizanjem ili dekapiranjem

Emajli – mlazom abraziva (pjeskarenjem ) ili s
HF 20- 30% ( 25 °C)

Temperaturnim šokovima raspucavanje i ljuštenje

IX-II PZ-NANOŠENJE METALNIH PREVLAKA

Uklanjanje organskih prevlaka

- mehanička predobradba
- odmašćivanje

Boje, lakovi, guma, bitumeni, paljenje plamenom čišćenje

Koristi se svojstvo lakova da bubre, mekšaju i djelomično
otapanje u organskim
otapalima ( razrjeđivači , benzin itd.)
 NANOŠENJE METALNIH PREVLAKA

Postupci prevlačenja metalima

Nanošenje metalnih prevlaka naziva se METALIZACIJA
(platiranje) a provodi se:
- FIZIKALNIM
- KEMIJSKIM POSTUPCIMA

U načelu je li materijal prevlake već prije prisutan u obliku

metala ili teh. nastoji kem.
(elektrokem) reakcijom u tijeku obrade.
 Fizikalni postupci:

- VRUĆE URANJANJE
- METALIZACIJA PRSKANJEM
- PLATIRANJE
- NAVALJIVANJE
- NAVARIVANJE
- OBLAGANJE
- LEMLJENJE
- LJEPLJENJE

Kemijski postupci

- GALVANO TEHNIKA
- IONSKA IZMJENA
- REDUKCIJA U OTOPINI
Dvije važne metode prevlačenja:
- difuzijska metalizacija
- metalizacija naparivanjem

mogu biti:
- kemijski ili
- fizikalni postupci

Neki od spomenutih postupaka ( vruće uranjanje, navarivanje

platiranje i ionska izmjena) služe isključivo za prevlačenje
metala, a drugi su postupci upotrebljavaju i za prevlačenje
nemetalnim metala.

Većina postupaka daje metalne prevlake koje uz podlogu

prianjaju običnom ADHEZIJOM.
VRUĆE URANJANJE

Metalne se prevlake mogu nanositi uranjanjem osnovnog

metala u talinu pokrivnog metala.
Moraju biti ostvarena dva uvjeta:

- da osnovni materijal ima mnogo više talište od pokrivnog

- i da su oba metala legiraju, bilo međusobno otapanje bilo
tvorbom intermetalnih spojeva

Na površini podloge u tijeku obrade nastaje legura na

koje se pri vađenje zaostaje film taline koji se
hlađenjem skrućuje.
 Prevlaka se sastoji:

- površinskog sloja istovjetnom sastavom taline

- među sloja legure u kojoj ima udio
osnovnog materijala

Kvalitetnu podlogu vrućim uranjanjem moguće je dobiti ako

talina potpuno kvasi sve obrađene plohe, da bi se to postiglo
predobradbom se mora osigurat postupna čistoća
površine i taline.
Vrućim se uranjanjem najčešće nanose prevlake
Zn, Sn, Pb, Pb- legure, Al i to na ugljični čelik i lijevano željezo.
PREDOBRADBA
Pripremamo predmet : odmašćivanjem, nagrizanjem
ispiranjem, nakon čega slijedi FLUKSIRANJE( obrada fluksom )
tj. završna obrada koja osigurava kvašenje osnovnog metala
talinom.

Prema načinu primjene fluksa razlikuje se:

mokri i suhi postupka vrućeg uranjanja

Mokri postupak obuhvaća fluksiranje i vruće uranjanje u

jednoj operaciji.
Fluksa: kloridna i fluoridna ZnCl2 3Na4Cl uz moguće dodatke
NaCl HCl

Svrha je fluksiranje:

- otapanje filmova oksida i hidroksida

- oksidacija talina
- predgrijavanje metala
- sprečavanje prskanja
Metal se sporo provlači kroz fluksa 1- 3 mm min-1
Najbolji su pjenušavi fluksovi
Suhi postupak fluksiranja kao posebna operacija predobradbe
Prevlačenje vrućim uranjanjem

Jednostavno i ovisi o temp. trajanju obrade brzini uranjanja

i vođenju sastavu taline

Mogući su i nepoželjni procesi:

- talina otapa osnovni metal npr. čelik uspješnost
prevlačenja
- temp. taline minimalno mora biti barem 20 ° C viša od tališta
metala prevlake
- temp. taline ne smije biti previsoka zbog brzine difuzije
(brzo) i krhke legure
Predmet zagrijava talinu koja je toplinski
spremnik – zbog toga i potrebno veliko masne taline
dovoljno toplinskog kapaciteta

Rad mora biti kontinuiran

Naknadna obrada:
-način vađenja - cijeđenje višak taline se odstranjuje
pretresanjem ploče se provuku između valjka

Primjena i svojstva prevlake

- pocinčavanje
Vrućim uranjanjem prevlače se različiti predmeti od podložnih
ploča do stupova dalekovoda te poluproizvoda
(limova, ploča trake žica , cijevi profila)
Primjene u atmosferi i slanoj vodi

Kositrenje – živežnim namjernicama slatkoj vodi

- bijeli lim – konzervi i ambalaže općenito
- olovo (s 2% Sn – legure)
- aluminij

SVOJSTVA

debljina premaza 20 – 100 μm

porozne
hrapavost – neravnomjernost
gubitci materijala
Značajke postupka

- visoka produktivnost postupka

- gubitak materijala
- nije poželjno prekidat proces zbog tehnološki problema
stavljanja pogona u funkciju.
Metalizacija prskanjem( štrcanjem) kapljica rastaljenog
metala na površini osnovnog metala.

Mlaz kapljica s kompresiranim zrakom u dodiru sa podlogom

brzinom od 50 – 80 m s-1 sudarene kapljice se spljošte, naglo
i hladno skrućuju u kružne pločice steže i što su mikroizbočine
obloge što uvjetuje prianjanje
Daljnjim prislanjanjem na pločice metal se zavaruje kao sloj
 Metalizacija prskanjem često se naziva ŠOPIRANJEM
Metode predobradbe
-hropavljenje podloge – pjeskarenjem, sačmarenjem, jetkanjem,
strojnom obradom

Prevlačenje prskanjem
-pomoću ručnih ili stacionarnih pištolja , metal se obično tali
na ušću pištolja izravno plamenom dobivenim spaljivanjem
gorivog plina ili djelovanjem električnog luka
(plinski ili elektrolučni pištolji)
- prevlake dobe – i nanose se 3 - 4 sloja
Naknadna obrada zbog
- manje hrapavosti
- smanjenja štetnog utjecaja
- veće čistoće prianjanja
- dodatna zaštita od korozije.
Primjena i svojstva

Metalizacija prskanjem radi zaštite od korozije obavlja se

žicom od: Zn, Al, Pb, Sn nehrđajući čelici bakar, Ni –legure,
kadmij i dr,

- široka primjena ovog postupka gotovo za sve metale

- mogući rad na terenu i objektima
- prevlake su hrapave

Značajke postupka
- univerzalan postupak – elastičan postupak
- gubitak materijala u okolinu (15 - % npr. na žicama)
PLATIRANJE se naziva nanošenje materijala prevlakom
na metal postupcima plastičnog deformiranja - obloga:

- obično platiranje
- ekspozicijsko platiranje
- platiranje prahom

Platirani se proizvodi nazivaju bimetalnim ili običnim metalima

Obično platiranje
-koristi uobičajene metode plastične obrade, hladno ili vruće
valjanje ili provlačenje ili vruće prešanje.

Eksplozijsko platiranje - udarno djelovanje izazvano

deformacijom sloj površinskog ili praškastog plastičnog
eksploziva
 Platiranje prahom

metode: - plastičnoj obradi

- eksplozijski postupak
Platiranje tvrdim predmetima mekšim prevlakama u prahu
u bubnjevima sa kuglama( vijci i matice) podložne pločice,
čavli okovi opruge itd.

NATALJIVANJE I NAVARIVANJE
Nataljivani se nazivaju lijevane metalne prevlake na osnovni
materijala pri temp. nižoj od njegovog tališta.
Navarivanjem se npr. metalna podloga prevlači drugim
metalom pri temp. višoj od tališta obaju metala što je tehnički
srodno zavarivanju.
NATALJIVANJE, OBLAGANJE, LEMLJENJE I LIJEVANJE

Mehaničko prekrivanje jednog materijala drugim naziva se

oblaganje u užem smislu riječi.

Na taj se način najčešće prekrivaju unutrašnjost čeličnih

betonskih i drvenih posuda olovnim limom koji se
međusobno spajaju lemljenjem ili zavarivanjem , one ne
prianjaju za podlogu

Čvrsto se prianjanje pokrivnog metala može postići lemljenjem

i lijepljenjem.
Lemljenjem se metalne obloge s podlogama spajaju među
slojem lema (leguri ili metala) relativno nisko talište.
Sn Sb –legure ( meko ili tvrdo lemljenje
Meko lemljenje- lem s talištem ispod 450 °C npr. SnSb -legura

Tvrdo lemljenje – primjena metala ili legura višeg tališta

(Cu, bronca, mjed )
Fluksa - boroks

LIJEPLJENJE
- izvodi se anorganskim ili organskim ljepilima
Anorgansko ljepilo – sadrži vodeno staklo
Organsko ljepilo – prirodna i umjetna smola s hlapivim
otapalima ( mogu biti jedno ili dvokomponentno ljepilo,
suše se hlapljenim otapalom ili kemijskim otvrdnjivanjem.
DIFUZIJSKA METALIZACIJA

Difuzija je fizikalna pojava spontanog miješanja međusobno

topljivih tvari koje se u neposrednom dodiru, a posljedica je
termičkog gibanja čestica unutar svake tvar u smjerovima
dvije dodirne plohe različitih koncentracija – uvjetuje proces
koji teži izjednačavanju koncentracija obiju tvari unutar
cijelog sustava.

Taj se proces primjenjuje za površinsko legiranje tj. za korištenje

difuzijskih prevlaka

δ = kDt δ - debljina prevlake

k - konstanta
D - konstanta difuzije
t - vrijeme
Razlikujemo FIZIKALNO I KEMIJSKU difuziju
metalizacijom se mogu provesti iu čvrste , tekuće i plinovite
(parne ) faze

Najvažniji postupci difuzijske metalizacije:

- ŠERADIZIRANJE - tj. prevlačenje legurom cinka ( koji je

izumio englez Sherad Cowper-Coles
- ALATIRANJE – prevlačenje legurama Al
- INKROMIRANJE- prevlačenje legurama krome
- TERMOSILICIRANJE –tj. prevlačenje legurama silicija
i silicija
- TERMOBORIRANJE- prevlačenje legurama bora i boridima
DIFUZIJSKA METALIZACIJA IZ ČVRSTE FAZE
-difuzijska metalizacija iz čvrste faze redovito se izvodi
FIZIKALNIM POSTUPKOM - dužim zagrijavanjem
predobrađenim predmetom praškastoj radnoj smjesi s
velikim udjelom aktivne tvari, koju treba dovesti u što većem
dodiru ploštinu između predmeta i aktivne tvari.
DIFUZIJSKA METALIZACIJA U TEKUĆE FAZE
Difuzijska metalizacija dobije se kondenzacijom pare
elemenata koji s podlogom tvari leguru.
Moguće je fizikalni i kemijski postupak (reakcija pare s
metalom)
Oba se postupka zovu difuzijska metalizacija iz parne faze
jer se aktivna temp. nalazi u obliku pare.
Uređaj za metalizaciju
Fizikalna metalizacija uz plinsku fazu – primjena
inkromiranja i za platiranje čelika (trake ,cijevi profilni predmeti)
Kemijska metalizacija iz parne faze služi za nanošenje svih
difuzijskih prevlaka
Naknadna obrada

- hlađenje bez pristupa zraka

- mehanička obrada
- termička obrada (kaljenje, žarenje)
- premazivanje organskim otapalima
Primjena i svojstva prevlake
Difuzijskom se metalizacijom pretežno prevlače metalni
predmeti malih i srednjih dimenzija i to najčešće
konstrukcijski alatni nehrđajući čelici ostali materijali rjeđe

Šeradiziranje – upotreba crni metali radi zaštite od korozije

u vlažnim i atmosferskim uvjetima te u prirodnim i
industrijskim vodama.
Tim se postupkom obrađuju vijci čavli matice , limovi opruge.

Alitiranje - se izvodi radi zaštite različitih metala i to zbog

oksidacije, sulfidne korozije , vrućim plinovima
dijelovi plamenika, peći
( npr. rešetke ložišta elektro zagrijevanje tijela itd.)
Inkromiranje – se izvodi radi zaštite različitim metala od
djelovanje oksidativnih i drugih vrućih plinova (SO2, H2S)
vlažne atmosfere vode oksidativnih kiselina.

Termosiliciranje služi za oblogu crnih metala (nisko ugljičnih

čelika i sivog lijeva – ponašaju se srodno ferosiliciju)

Termoboriranje – provodi se zbog povećane čvrstoće i tvrdih

elemenata ? od crnog metala (FeB, Fe2B )
METALIZACIJA PRSKANJEM
Metalizacija naparivanje se provodi kondenzacijom pare
metala na određenim podlogama.

FIZIKALNO NAPARIVANJE(PDV- postupak)

KEMIJSKO NAPARIVANJE( CVD- postupak)

Fizikalno naparivanje – najčešće se izvodi termičkim

vakumskim postupkom
termičko fizikalno naparivanje – u vakumskim komorama
kemijsko naparivanje – (reaktivno) koji kem. reakcijama tvore
prevlaku
 Ni(CO)4 →Ni + 4CO
TiH2 → Ti+ H2
WFe +3 H2 → W + 6HF

Primjena i svojstvo prevlake

- složeni profili – šuplji predmeti
- nanošenje aluminija
- podloge metaloplasti, keramika

Načelno navarivanje se prevlače metali i nemetalne podloge

različitim metalima i legurama.
Fizikalnim se navarivanjem nanose prevlake:
Al, Cr, Cu, Zn, Cd, Pb, Sn, Ag, Au, Sn- bronce , CuAl- legure-
Oštrice čeličnih britvica (žileta) naparuju se Cr i na kraju se
nanose tanki film platine.
Kemijski se naparuju elektronički elementi , sapnice,
lopatice plinske turbine, alati, dijelovi ventila, plamenici,
raketni motor, sateliti, nuklearne opreme. kem. industrije,
kirurški implatanti (umjetni srčani zalisci)

Značajke postupka

- uređaj za metalizaciju naparivanje vrlo su skupi

- rad sa uređajima kompliciran
- prevlake nisu sasvim ravnomjerne dobro za nanošenje
tankih filmova
- metode za nanošenje skupih metalnih prevlaka
(plemenitih metala) zbog iskorištenja pokrivenog materijala.
Nabrizgavanje (nabacivanje, metalizacija, …)
GALVANOTEHNIKA

- postupak izlučivanja metalnih prevlaka katodnom reakcijom

iona koji sadrže metal tj. elektrolizom
nazivaju se galvanotehnika

Galvanizacija ili elektroplatiranje elektrolit – kupelji –

vodene otopine.Vodljivi materijali ( metal grafit) mogu se
Galvanski izravno prevući među sloj koji je električki vodljiv.

Galvanizacija se izvodi tako da se predmet uroni u

elektrolit spoji s negativnom katodom izvore istosmjerne
struje niskog napona da bi se električki krug
spojio masu postojan električki vodljiva anoda i spojena
(+) izvorom istog izvora
Masa m galvanske izbočine metalne prevlake
prema Faradayevu zakonu određena je izrazom:

η k MIt
m=
zF
ηk- katodno iskorištenje struje
M- molarna masa atoma prevlake
I- električna struja
 GALVANOTEHNIKA

- postupak izlučivanja metalnih prevlaka katodnom reakcijom

iona koji sadrže metal tj. elektrolizom
nazivaju se galvanotehnika

Galvanizacija ili elektroplatiranje elektrolit – kupelji –

vodene otopine.Vodljivi materijali ( metal grafit) mogu se
Galvanski izravno prevući među sloj koji je električki vodljiv.

Galvanizacija se izvodi tako da se predmet uroni u

elektrolit spoji s negativnom katodom izvore istosmjerne
struje niskog napona da bi se električki krug
spojio s masom mora postojati električki vodljiva anoda i
Spojena (+) izvorom istog izvora
 V

- +

V, A

+
K - A

Slika 1. Shema uređaja za galvanizaciju

Masa m galvanske izbočine metalne prevlake
prema Faradayevu zakonu određena je izrazom:

η k MIt
m=
zF
ηk - katodno iskorištenje struje
M - molarna masa atoma prevlake
I - električna struja
t - vrijeme
z - valencija atoma metala
F- Faradayeva konstanta
Budući da je :
n=V·ρ = Ѕ·δ·ρ

V - volumen prevlake
ρ - njezina gustoća
S - ploština materijala na kojem je nanesena prevlaka
δ – prosječna debljina prevlake

- za brzinu prevlačenja vrijedi izraz

δ η k ⋅ M ⋅ I η k ⋅ M ⋅ ju
v gal = = =
t zF ⋅ S ⋅ ρ F ⋅S ⋅ρ
ju - katodna gustoća struje
U galvanotehnici vgal se obično izračunava u (μm min-1)

η k ⋅ M ⋅ ju
vgal= 6,2185·102
z⋅ρ
pripadne jedinice : M, ju , ρ ≡ g∙mol-1 , Adm-2 , g cm-3

Kupelj – galvanski elektrolit – mora sadržavati ione koje sadrže

metal prevlake
Mogući oblici su:

Ni2+ + 2e → Ni
Sn(OH)62- + 4e- → Sn + 6OH-
Zn(CN)4 2- + 2e → Zn + 4CN-
Katodno iskorištenje struje
-korisni procesi tj. procesi redukcije iona
sporedni katodni procesi (izlučivanje vodika , galvanski pitting)
iskorištenje 0,65 – 1 ( kod kromiranje 0,08- 0,38)

Anodno iskorištenje struje

-kad god je moguće u galvanotehnici se primjenjuje topljive
anode od onog metala koji čini prevlaku, u tom se slučaju
anodni proces sastoji od otapanja anode
- iskorištenje struje ovisi :
- sastav kupelji,
- temperaturi,
- gustoći struje,
- brzini relativnog gibanja kupelji.
Moć raspodjele galvanskih postupaka

Galvanskim je postupcima svojstveno da daju prevlaku

neravnomjerne debljine po mikro profilu i po
makro profilu predmeta.

Posebne metode predobradbe

- čistoća i glatkoća podloge

- nanošenje među sloja npr. Hl- Zn
- nanošenje pogodnih i jeftinih među slojeva metala
GALVANASKE KUPELJI

Kupelji se pripremaju otapanjem odgovarajućih kemikalija

u vodi.
Osnovne kemikalije (otapanjem ) ili kemijskom reakcijom
(proporcionalan) ione nosilac metala.
Kemikalije mogu biti: jednostavne ili kompleksne soli ,
kiseline, oksidi i hidroksidi.

Važniji galvanski postupci:

Kadmiranje - cijanidima jk = 0,8 - 4 t = 15 - 40

- fosfatno ηk 0,85 - 0,98
Kositrenje - fluorboratno jk = 2 - 28 Adm-2
- sulfatno ηk = 0,8 – 1,0 t = 20 - 38
Kromiranje - kiselo
- neutralno 10 - 20 0,08 - 0,13 t = 13 - 35
Niklanje jk Adm-2
- fluorboratno 5-10 0,95 - 1 t = 50- 60
- sulfatno
- kloridno

Pobakrivanje jk Adm-2
- cijanidno 0,3 – 0,7 0,65 – 0,98
- fluorboratno

Pocinčavanje
- amonijak… 0,5 – 1,0 0,90- 1,0 15 - 50
- cijanidno
- cinkatno
- kloridno
Poolovljivanje
- prekloratno 0,25 – 5 0, 90 – 1, 0 15 – 50
- fluorsilikatno
- fluorboratno
- fenalsulfatno

Posrebrivanje
- cijanidno 0,5 – 15 0,70 – 1 15- 50
0,05- 4 0, 50 – 1 15 - 80

Pozlaćivanje
- cijanidno 0,1 – 6 0,60 - 1
- kloridno
Galvanske kupelji – osim nosioca metala gotovo uvijek
sadrže i određene dodatke koji omogućavaju izlučivanje
kvalitetnih prevlaka pri trajanju rada.

Dodaci za :

- pH – vrijednost kupelji jake i postupne disocirane kiseline

- električnim provodljivosti - jaki elektrolit
- olakšavanje otapanje anoda jakih kiselina
- smanjivanje hrapavosti poroznost i krhkost
 ISPITIVANJE GALVANSKIH POSTUPAKA

Na uspjeh pri provođenju galvanskih postupaka utječu

mnogi faktori,a najvažniji su oni:

- način predobradne podloge

- sastav kupelji tj. vrsta i koncentracija redovitih
sastojaka i onečišćivanje te pH- vrijednosti
- prosječna katodna gustoća struje
- temperatura kupelji
- međusobni položaj predmeta i anode te druge
geometrijske okolnosti
- relativno gibanje predmeta i kupelji

Hullova ćelija – mjerenje područja radnih gustoća

struje, te položaj anode i katode
 48

10
2

anoda
64

katoda

127

HULLOVA ĆELIJA
visina ćelije – 65 mm,nivo punjenja – 250 cm3
anoda – debljina do 5 mm,katoda – duljina 100 mm
temperatura – konstantna
KONTROLA I ODRŽAVANJE GALVANSKE KUPELJ
-kontrola sastava galvanskih kupelji – izvode se brzim
analitičkim metodama( kalometrijskim metodama)
- kontrola – djelotvornost dodataka za sjaj i kvašenje

jk 1 x
−2
= (5 . 10 − 5, 241g
Adm A cm
- filtracijom
- čišćenja – strojnih
Pogonsko provođenje galvanizacije

- radna kada s armaturama , od izvora istosmjerne struje i

duge električne opruge,
ventilacijskog sustava uređaja za odmašćivanje i kemijska
predobrada – obrada otpadnih voda.

Naknadna obrada

Naknadna obrada galvanskih prevlačenih predmeta uključuju

sušenje te mehaničke, toplinske kemijske odnosno
elektrolitičke operacije
- sušenje
- mehanička obradba.
POSEBNI GALVANSKI POSTUPCI

Modifikacije galvanskog postupka s obzirom na veličinu i

oblik predmeta:

- galvanizacija sitnih predmeta

- kontinuirana galvanizacija traka i žica
- galvanizacija izvan kade
- galvanizacija promjenjivom strujom
- galvansko izlučivanje kompozitnih prevlaka
- galvansko prevlačenje u neutralnim vodenim sredinama

Primjena i svojstva prevlake

Metali
Cu, Ni, Zn, a rijetko Sn, Pb, Cd, An, Ag, Al
Podloge: ugljični čelik: Cu, SL, Zn- legure, Al, Al- legure

Vrste:
- jednoslojne galvanske prevlake
- višeslojne monometalne
- polimetalne prevlake

Primjenjuje se mogućnost više tehnika za nanošenje

među sloja.

Primjena:
Galvanska se prevlaka najčešće nanosi radi zaštite od
korozije u atmosferi, vodi s drugim agresivnim sredinama.
Bitna je zaštita od habanja( tvrdo kromiranje ili nanošenje
različitih kompozitnih prevlaka.
Estetski izgled obradka:

sjajno niklovanje, kromiranje smanjenje trenje (Sn. legure)

Olakšavanje lemljenja( kadmiranjem) kositrenje

povećanje električne vodljivosti( posrebrivanje,
pozlaćivanje povećanje dimenzija- radi popravka
istrošenih dijelova (reparatura)
 Prevlaka Svrha Debljina μm

Al / čelik Zaštita od korozije Oko 20 μm

Cu / čelik Smanjenje trenje, 5 - 25

Povećanje elek. vodljivosti 10 -
Cr/ Č Reparatura 3 -1000
2,5 -7.5- 12,5
Ni/Cu Zaštita od korozije 5-15
Cu- legure Estetski dojam 3- 12
Zaštita od habanja 20 - 50

Višeslojne monometalne prevlake najvažnije su dvoslojne

prevlake Ni
- dvoslojno prevlačenje Cu na čeličnu podlogu
ZNAČAJKE POSTUPKA

- najvažniji ind. postupak nanošenje metalne prevlake

Dobre strane galvanotehnike:

- raznovrsnost izbora metala

- čvrsto prianjanje prevlake
- jednostavna regulacija njihove debljine
- niska temperatura obrade
- visoka čvrstoća prevlake
- dekorativni učinak
- moguća automatizacija
Loše strane galvanotehnike:

- brzina prevlačenja prilično mala približno 2 μm min-1

- potrebna predobradba kod nekih podloga
(SL, visoko legirani čelici itd.)
- slaba moć mikro raspodjele( ravnomjerno debljina na
profilnim predmetima)
- galvanski pitting
- mehaničke napetosti
- nepoželjnih kem. elektro vodljivih reakcija
- skupa oprema
- velika potencija električne energije
- otpadne vode
KEMIJSKA METALIZACIJA U OTOPINI

Metalizacija u vodenim elektrolitima koji sadrže ione

metala prevlake mogu se provesti kemijskim postupcima
bez primjene električne struje i to:
- ionskom izmjenom
- kemijskom redukcijom

Metalizacija ionskom izmjenom (zamjenom ili supstitucijom)

temelji se na spontanom izlučivanju prevlake plemenitog
metala iz vodene otopine
njegovih iona na podlogu neplemenitijeg metala, koji se
istodobno spaja ionizacijom.
Metalizacija kemijskom redukcijom:

sastoji se od djelovanja reducensa na ione metala

prevlake pri čemu su oba rektanta u elektrolitu.
Takva se obrada provodi obično ( nekatalitičkom) ili
katalitičkom redukcijom.

Metalizacija ionskom izmjenom :

- najpoznatiji primjer metalizacije ionskom izmjenom

pobakrivanje čelika u vodenim otopinama bakra u sulfatu
prema jednadžbi:

Fe + CuSO4 → Fe SO4 + Cu
Pri čemu se odvija parcijalne ionske reakcije oksidacije
i redukcije:

Fe → Fe2+ + 2e-
Cu → CU2+ + 2e-

Koje zbrajanjem daju sumarni redoks proces

Fe + Cu2+ → Fe2 + + Cu

- brzo prevlačenje
- slabo prianjanje
- praškasti, spužvasti talog
Proces se usmjerava i uravnotežuje raznim dodirnim
( ligandima)
- moguć je dobiti deblje prevlake

Prednosti:
- malo investicija
- jednostavnost postupka
- kratko vrijeme

Nedostaci:
- održavanje kupelji
- poroznost prianjanje
Metalizacija običnom redukcijom

Metalizacija običnom ili nekatalitičkom redukcijom u otopini

uglavnom se primjenjuje za pobakrivanje, čelika i nemetala
te za posebrivanje i pozlačivanje bakra, i njegovih
legura i nemetala.

Za tu svrhu služe vodene otopine reducenusa i nosilaca

metala prevlake u kojima se nalazi tvari koje reguliraju i
održavaju pH- vrijednosti, ligande za vezivanje matala u
komplekse
Najvažniji reducens za matalizaciju
redukcijom formaldehid (formalin) HCHO koji u lužnatoj
otopini reducirane ione srebra, bakra ili zlata u metal prevlake.
Posrebrivanje

HCHO + 3HO- + 2Ag+ →HCOO- + 2H2O→2Ag

Otopine
2,5 - 20 gcm3 AgNO3
0,1 - 0,5 gdm3 PdCl2
0,01 -1 gdm3 HAuCl44H2O
METALIZACIJA NATALIČKOM REDUKCIJOM

Metal kat. redukcijom u otopini služi, prije svega , za niklanje i

pobakrivanje metala i nemetala, a rjeđe nanošenje zlata Co,
NiCo- legura

Tehnologija srodna metalizaciji običnom redukcijom

-mogu se primijetiti stabilnije kupelji manje sklone taloženju
metala u masi otopine , na stjenkama kade i na površini nosača.
Predobradba metalnih i nemetalnih podloga za
katalitičkom metalizacijom uglavnom se obavlja na
običan način (već opisan ranije), a nekada su nužne
i specifične operacije, pripreme koje su u prvom redu
provedene prije niklanja, pobakrivanja , Cu legure u
hipofosfatnoj kupelji, odnosno prije metalizacije poliplasta.

Nužno je stvoriti centar klica –nastanak početka metalizacije

kataličkom redukcijom
Za tu svrhu najčešće služe kaloidne otopine dobivene
miješanjem dvaju ili više komponenata
( npr. SnCl2 , PbCl2 ) Pd- klice mogle djelovati katolitički

Primjena kod ABS- masi a rjeđe kod duroplasta

 ISPITIVANJE METALNIH PREVLAKA

- tehnički nadzor
- ulazna kontrola materijala podloge
- pregled opreme
- tehnička kontrola tehnološkog procesa s predobradbom
prevlačenje i naknadna obrada.
- završna kontrola prevlake

Ispitivanje:

- statistički odabrani uzorci

( za tehnički prijem preporučenih proizvoda)
- kontrola izgleda prevlake
- kontrola nanosa debljine prevlake
(primjenjuju se standarni i interni propisi)
 Tehničke karakteristike:

- poroznost
- kemijski ili fazni sastav
- čvrstoća prianjanja
- otpornost na habanje
- tvrdoća i ostala mehanička svojstva
- korozijska svojstva
- hrapavost
- električna vodljivost

MJERENJE DEBLJINE PREVLAKE

- nerazorne metode – fizikalne

- razorne metode – fizikalne i kemijske
Nerazorne metode mjerenje debljine prevlake najčešće
se izvodi:

- metodom vaganja
- metoda povećanja dimenzija
- magnetska metoda
- metodom vrtložnih strujanja
- metoda povratne disperzije
- metoda flourmentacije rendgenskih zraka

m2 ⋅ m1
δ2 =
S ⋅ ρ2
Razorne metode mjerenja

Većina razornih metoda mjerenja debljine prevlake izvodi

se njihovim lokalnim ili potpunim uklanjanjem uzorka
fizikalnim ili kemijskim postupkom

- lokalno uklanjanje prevlake brušenjem (metoda tetive)

- lokalno uklanjanje prevlake elektro erozijom
(spektro metodom)
- potpunim uklanjanjem prevlake kemijskim ili anodnim
otapanjem
- metodom gubitka mase
- metodom mjerenje volumena vodika
- metode mjerenje dimenzija