Content downloaded/printed from HeinOnline

Wed Aug 21 07:29:37 2019

Citations:

Bluebook 20th ed.

Joachim Herrmann, Reforming the Main Trial, 4 CROATIAN ANN. CRIM. L. & PRAC. 255, 278
(1997).

APA 6th ed.

Herrmann, J. (1997). Reforming the main trial. Croatian Annual of Criminal Law and
Practice, 4(1), 255-278.

Chicago 7th ed.

Joachim Herrmann, "Reforming the Main Trial," Croatian Annual of Criminal Law and
Practice 4, no. 1 (1997): 255-278

McGill Guide 9th ed.

Joachim Herrmann, "Reforming the Main Trial" (1997) 4:1 Croatian Annual of Crim L &
Practice 255.

MLA 8th ed.

Herrmann, Joachim. "Reforming the Main Trial." Croatian Annual of Criminal Law and
Practice, vol. 4, no. 1, 1997, pp. 255-278. HeinOnline.

OSCOLA 4th ed.

Joachim Herrmann, 'Reforming the Main Trial' (1997) 4 CROATIAN ANN CRIM L & PRAC 255

-- Your use of this HeinOnline PDF indicates your acceptance of HeinOnline's Terms and
Conditions of the license agreement availablehttps://heinonline.org/HOL/License
at
-- The search text of this PDF is generated from uncorrected OCR text.
-- To obtain permission to use this article beyond the scope of your license, please use:
Copyright Information

Use QR Code reader to send PDF to your smartphone or tablet device

 UDK 343.139
PrimIjeno: 15. oiujka 1997.
pregledni znanstveni rad

Dr. sc. Joachim Herrmann'

MODELI REFORME GLAVNE RASPRAVE U KAZNENOM

POSTUPKU U ISTOtNOJ EUROPI: USPOREDNOPRAVNA
PERSPEKTIVA

Autor u 6lanku pokazuje mogude reformske zahvate u glavnoj raspravi

kaznenogpostupka na temelju izbora raznih rjefenja u inkvizitomom i akuza-
tornom procesnom tipu. Ti su zahvati, medutim, mogudi samo nakon pallji-
vog proueavanja uloga procesnih sudionika u tim postupcima. Pri tome, pra-
vilno razumijevanje uloge stranaka tralipoznavanje slolenih okolnosti u koji-
ma djeluje svaki procesni sustav, poglavito najina okoneanja postupka bez
izvodenja optufenika na glavnu raspravu, nadina pripremanjapredmeta za
sudenje i sL Produbljena usporedba izmedu dvaju procesnih modela mole ze-
mljama u Istodnoj Europi pruliti solidnu osnovicu za reformu glavne
rasprave.

I. Uvodne napomene

Isto6noeuropske zemIje prolaze kroz razdoblje brzih promjena ne samo u gos-

podarskom i politiakom 2ivotu nego i pravnom poretku. Zajedno s liberalizacijom
i modernizacijom poslovanja i trgovine, pravna se reforma, ukljutujudi reformu
kaznenog prava, smatra jednom od najvainijih tekudih zada6a. Njezini zagovor-
nici 6esto svoj pogled usmjeravaju na zapadne pravne sustave kao inspirativne
modele za taj veliki pothvat.
Stoga se u ovom 61anku nastoji izidi u susret tome zanimanju na naiin 9to 6e
se 6itateljima, usporednopravnom metodom, ponuditi giri prikaz nadina djelova-
nja zapadnih procesnih sustava, njihovih ideologkih sastavnica te razliditih rjege-
nja za pojedine procesne probleme. Pri tome, naglasak 6e biti na usporedbi razli-
6itih uloga koje sudac, tulitelj, optutenik i branitelj imaju na sudenju u raznim

Dr. sc. Joachim Hermann, redovni profesor na Pravnom fakultetu Sveudiligta u Augsburgu, SR
Njemaika. Clanak je na engleskom jeziku objavljen u Sant Louis-Warsaw Transantlantic Law
Journal, Vol. 1996, str. 127-151. Autor posebno zahvaljuje na prijevodu na hrvatski jezik prof. dr. sc.
Davoru Krapcu s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

255
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 -278

procesnim sustavima. Potom 6e se ispitati problemi gire naravi, kao npr. oni
povezani s proceduralnim varijantama rjegavanja nekog kaznenog predmeta bez
izvodenja optuienika pred raspravni sud, posebice u ranijim procesnim stadijima.
NadaIje, kako niti jedan procesni sustav ne moie dopustiti da se za svaki kazneni
predmet vodi kazneni postupak u tzv. redovnom obliku, izlo2it 6e se razliditi za-
padni mehanizmi pojednostavljenog odnosno skradenog postupanja i razmotriti
njihova eventualna vainost za zemIje Istoine Europe.
IzIaganja u 61anku nisu ogranidena na kontinentalnu tradiciju tumadenja za-
konskih procesnih normi, ve6 nastoje pokazati i praktiano djelovanje sli6nih
pravnih ustanova u okruiju razliditih procesnih sustava.

II. Inkvizitorno sudenje i akuzatorna rasprava - glavne znaeajke dvaju

procesnih modela

Kao 9to je poznato, mogu se op6enito razlkovati dva modela sredignjeg sta-
dija kaznenog postupka, inkvizitorno sudenje u kontinentalnoj Europi, latinskoj
Americi i dijelovima Azije te akuzatorna rasprava koja je povezana s anglo-ame-
riikom pravnom tradicijom 2
.

U inkvizitornom sudenju sudac je duian prikupiti i izvesti sve dokaze. On

odluduje o redu izvodenja dokaza, poziva i ispituje svjedoke, vjettake i optute-
nika. To je ispitivanje sveobuhvatno jer sudac mora ne samo pribaviti iskaze tih
osoba nego i istovremeno provjeriti u kojoj su mjeri oni vjerodostojni. Optuiba i
obrana mogu u ogranidenoj mjeri sudjelovati u izvodenju dokaza: npr. mogu pos-
tavljati dopunska pitanja ili predlagati da se izvedu novi dokazi; no, njihova su
prava ogranidena tako da u stvarnosti oni imaju sporednu ulogu koja ne ide daIje
od nadziranja suieve djelatnosti.
Inkvizitorno sudenje moie se oznaiti kao paternalistieki i autoritarni postupak
pod dominacijom suca kao driavnog sluibenika. U njemu je tefikte stavIjeno na
provodenje jedne hijerarhijski ustrojene istrage o "istini". Okrivljenik se nalazi u

Usp. opdenito: M. Damagka, The Faces of Justice and State Authority: A ComparativeApproach to
the Legal Process (1986; skra6eno: Faces of Justice); isti pisac: Evidentiary Barriersto t Conviction and
Two Models of Criminal Procedure:A Comparative Study, 121 U. Pa. L. Rev. 506 (1973, skradeno:
Evidentiary Barriers); isti pisac: Structures ofAuthority and Comparative CriminalProcedure, 84 Yale
L.J. 480 (1975); J. Herrmann, Various Models of Criminal Proceedings, 2 S. Afr. J. Crim. L.
&

Criminology 3 (1978, skradeno: Various Models); isti pisac: The anglo-American as Opposed to the
Continental Approach to Criminal Law, 14 De Jure 39, 58 (South Africa, 1981); isti pisac: The
Philosophy of CriminalJustice and the Administration of Criminal Justice, 53 Rev. Int. dr. pen. 841
(1982, skradeno: Criminal Philosophy); isti pisac: Models for the Reform of Criminal Procedure in
Eastern Europe: Comparative Remarks on Changes in the Trial Structure and European Alternatives to
Plea bargaining, u: Criminal Science in a Global Society: Essays in Honor of Gerald O.W. Mueller 61
(Edward Wise ur., 1994, skradeno: Models for Reform); T. Weigend, Criminalprocedure:Comparative
Aspects, u: 2 Encyclopedia od Crime and Justice 537 (Sanford Kadish ur., 1983).

256
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istoinoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

poloiaju podredenog subjekta 6ije su mogu6nosti obrane priliano ogranidene upra-

vo zbog premo6nog, sveobuhvatnog oficioznog suda6kog nadzora nad procesom.
Na akuzatornoj raspravi iznosenje dokaza i ispitivanje osoba u rukama je
suprotstavljenih i ravnopravnih stranaka. Tulitelj (progonitelj) zapoiinje raspra-
vu iznogenjem dokaza kojima potkrepljuje svoje tvrdnje da je optuienik podinio
kazneno djelo. Nakon toga branitelj mole iznijeti svoje dokaze te ispitivati svje-
doke iji su iskazi povoljni za optutenika. Stranka koja poziva svjedoka ne smije
pri tzv. glavnom ispitivanju postavIjati sugestivna pitanja u cilju demonstracije
kredibiliteta svjedoka ili istinitosti odgovora (jer se smatra da bi se takvim pitanji-
ma svjedoka moglo zavesti na davanje 2eljenog, ali ne i istinitog odgovora). Ona
dakle implicitno jamai za svjedokovu vjerodostojnost. No, provjera te vjerodos-
tojnosti u rukama je protustranke za tzv. unakrsnog ispitivanja nakon glavnog
ispitivanja. Pri tome su dopugtena i sugestivna pitanja. U unakrsnom ispitivanju
6esto se mogu ustanoviti kontradikcije u svjedodenju 6asom kada svjedok postane
prisiljen ispravIjati ili dopunjavati svoje ranije navode.
Na akuzatornoj raspravi sudac ima priliano pasivnu ulogu. On nadzire stra-
na6ko izvodenje dokaza i odluduje o prigovorima na dopustivost izvodenja poje-
dinih dokaza koje stranke naizmjeniano iznose. U odredenoj mjeri sudac smije i
sam sudjelovati u dokazivanju: npr. sugerirati jednoj stranci da svjedoku postavi
dodatna pitanja, da pozove nove svjedoke, odnosno sam postaviti takva pitanja ili
pak samoinicijativno pozvati kojeg novog svjedoka.
Utvrdivanje 6injeni6nog stanja na akuzatornoj raspravi mole se nazvati
"eksperimentalnim" ili "kompetitivnim", "natjecateljskim". Ono odrafava demok-
ratske vrijednosti ne samo zato gto je u rukama porotnika kao predstavnika naro-
da nego i zato gto se odvija kroz suprotstavljanje dviju formalno ravnopravnih
stranaka pred sucem. Aktivna uloga koju obrana ima na takvoj raspravi pred-
stavIja izljev liberalisti6ke filozofije prema kojoj je obrana iskljudivo stvar samoga
pojedinca. Na drugoj strani, medutim, takva obrana moie zna~iti i prevelik teret
za optuienika, posebice ukoliko nema dovoljno sredstava za angatiranje brani-
teIja. Da bi taj problem otklonili, neki procesni sustavi razvili su mehanizme
dodjeljivanja besplatnog branitelja siromagnim optuienicima.

III. PovUesni uspjeh akuzatorne rasprave

A) Opde razvojne crte

Tijekom posljednjih 125 godina na europskom je kontinentu zamjetan stalni

pomak od inkvizitornoga prema akuzatornom modelu. Spanjolska je jog 1868. i
1882. godine poduzela nekoliko koraka u smjeru engleskog modela kaznenog
postupka'. Norveika je krenula u istom pravcu 1887. godine gto je prihvatila i

'Enrique R. Vadillo, CriminalProcedurein Spain, u: "Criminal Procedure Systems in the European

Community" (C. van den Wyngaert ur., 1993), str. 383.

257
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom posrupk u Isto6noj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

Danska 1916. godine 4 . Svedski procesni zakonik iz 1948. godine predvidio je

mogu6nost da stranke pred sudom odlude ho6e li se rasprava voditi prema inkvi-
zitomom ili akuzatornom modelu. Kako je u praksi potonji ubrzo postao popu-
laran, zakon ga je 1988. godine propisao obligatornim. Iste godine je i Portugal
krenuo prema akuzatornom modelu'. Italija ga je prihvatila 1989. godine a Al-
banija ju je slijedila 1995. godine6 . Rusija je u Deklaraciju o pravima iz 1992.
godine kao i Ustav iz 1993. godine uk1judila klauzulu koja omogudava uvodenje
stranaikog postupka' tako da je ruski Zakon o poroti iz 1993. godine, kojim je
ponovno uvedeno porotno sudovanje u nekim kaznenim stvarima, propisao stra-
naiki model rasprave'. I Nacrt ruskog ZKP, pripravljen nedavno u tamognjem
ministarstvu pravosuda, predlake akuzatorni model. Izvan Europe, Japan je svoje
inkvizitorno sudenje zamijenio 1949. godine akuzatorno modeliranom raspravom
po uzoru na ameridki postupak9
.

Treba naglasiti da u navedenom razdoblju nije bilo reforme u suprotnom

smjeru. Naprotiv, i druge zemlje bivgeg socijalizma, kao npr. Cegka i Estonija,
nedavno su zapodele razmatrati mogudnost prijelaza s inkvizitornog na akuza-
torni model glavne rasprave.

B. Glavni razlozi za uvodenje akuzatornogamodela

Ovo girenje akuzatornoga modela opravdava se ustavnopravnim, psihologkim

i strukturnim razlozima.
Prije svega, izgleda da se svi slatu oko toga da inkvizitorno sudenje vige ne
odgovara ulozi koja se zahtijeva od sudstva u suvremenoj driavi. Sudac koji bi
djelovao kao jedini istralitelj i utvrdiva6 injenica smatra se reliktom XIX. sto-

Vagn Greve, Criminal Procedure in Denmark, u: Criminal Procedure Systems in the European
Community, cit. u bilj. 3, str. 51.
Jurge de Figueiredo Dias & Maria J. Antunes, Criminal Procedure in Portuga u: Criminal
Procedure Systems in the European Community, cit. u bilj. 3, str. 317.
' Usp. npr. Piermaria Corso, Criminal Procedure in Italy, u: Criminal Procedure Systems in the
European Community, cit. u bilj. 3, str. 223; Ennio Amodio & Eugenio Selvaggi, An Accusatorial
System in a Civil Law Country: The 1988 Italian Code of CriminalProcedure, 62 Temp. L. Rev. 1989,
str. 1211; Lawrence J. Fassler, The Italian Criminal Procedure Code: An Adversarial System of
CriminalProcedure in Continental Europe, 29 Colum. J. Transnational L. 1991, str. 245; William T.
Pizzi & Luca Marafioti, The New Italian Code of CriminalProcedure: The Difficulties of Building and
Adversarial Trial System on a Civil Law Foundation, 17 Yale J. Int 'I. L. 1992, str. 1.
' Il. 168. Ustava RSFSR iz 1978. godine, prihvaden na 7. zasjedanju Vrhovnog sovjeta RSFSR 12.
IV. 1978. Na torn propisu utemeljena je Deklaracija iz 1992. godine; l. 123. $ 3 Konstituciji
Rossiyskoi Federatsii, prev. u: Constitutions of the Countries of the World (A.P. Blaunstein & G. H.
Flanz ur.) 1994.
8 Usp. Stephen C. Thaman, The Resurrection of Trial by Jury in Russia, 31 Stan. J. Int'l L, 1995, str.
61, 98; Steven R. Plotkin, The JuryJury Trialin Russia, 2 Tul. J. Int'l & Comp. L. 1994, str. 1, 13.
'Shigemitsu Dando, Japanese CriminalProcedure(prijevod na engleski: B.J. George, Jr.) 1965.

258
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Isto6noj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

ljeda. Poznato je da je tada u kontinentalnoj Europi bio zamijenjen stari, "6isti",

inkvizitorni postupak, u kojem je sudac istovremeno bio istralitelj i presuditelj,
"mjegovitim" ili "reformiranim" postupkom koji je razdvojio procesne funkcije
progona i sudenja"'. No, potom reforma kaznenog postupka nije otilla daIje:
zadriala je staru, inkvizitornu, ulogu suca na glavnoj raspravi. Takvo, inkvizi-
torno strukturirano sudenje bilo je tipiano za hijerarhijski nadin razmilljanja u
XIX. stoljedu kada se smatralo da sluibeniaka kontrola nad postupcima utvrdi-
vanja injenianog stanja mora imati prvenstvo pred privatnom inicijativom i kada
se nisu vidjele nikakve ozbiljnije tegko6e u zadriavanju suca kao glavnog inkvizi-
tornog tijela na raspravi.
No, tijekom nagega stolje6a sudstvo je u zemIjama Zapadne Europe istinski
postalo tre6a grana viasti sa zadadom da odluduje u sporovima izmedu driavne
viasti i gradana te da 9titi prava pojedinca od neopravdanih ili prekomjernih
posega driavne vlasti. Tu novu njegovu ulogu najbolje vidimo u modernim ustav-
nim i upravnim sudovima. No, ona je nespojiva sa starom ulogom suca koji u
kaznenom pravosudu, na glavnoj raspravi, nastupa kao istralitelj 6injeni6nog
stanja.
Tim se ustavnopravnim razlozima prikljutuju psihologki, koji takoder govore
u prilog zamjene inkvizitornog sudenja s raspravom prema stranaikom modelu.
U inkvizitornom sudenju sud istovremeno obavIja nekoliko zada6a: sam ispituje
svjedoke, vjettake i okrivljenika, sam provjerava istinitost njihovih odgovora, sam
ocjenjuje njihove iskaze te, na kraju, sam odluduje o krivnji ili neduinosti okriv-
ijenika. Ocjenjujudi iskaze optuienika, svjedoka i vjegtaka, sudac mora istovre-
meno ocijeniti i uspjeinost vlastitog ispitivanja tih osoba. No, moiemo opravdano
sumnjati je Ii on sposoban uspjeino rijehiti te disparatne zadatke koji su veliko
psihologko opteredenje.
Takoder, na suca velik utjecaj ima spis predmeta. Kako sudac radi pripreman-
ja rasprave mora prouditi spis predmeta, postoji vjerojatnost da 6e na raspravi na
izvodenje pojedinih dokaza gledati istim odima kako su ranije gledali javni tuti-
telj ili policija, koji su sadinili spis. Stoga se kod suca mogu javiti tegkode u nepris-
tranom izvodenju i ocjeni dokaza, naro6ito u prihvadanju i kontroliranju novih
teza o postojanju 6injenica koje se dokazuju, koje pred njega iznosi obrana".
Inkvizitorno sudenje strukturirano je tako da na obranu prebacuje velike i ne-
opravdane terete. Kad god, naime, suieva pitanja otkriju da on ne vjeruje optu-
2eniku ili njemu naklonjenim svjedocima, sudac nuino, u odima obrane, poprima
izgled pristranosti u korist optuibe. K tome, za okrivljenika i branitelja moie biti
vrlo te~ko slobodno predstaviti i na glavnoj raspravi razvijati svoju verziju doga-
daja, 9to im je u 6istom akuzatornom modelu mogude kroz instituciju case for the
defense (prezentiranja 6injeni~nih i pravnih pitanja slu~aja). Oni ovdje mogu sa-
mo pokugati obranu "sinkronizirati" sa sudevim vodenjem postupka, tj. njegovim

mHerrmann, Various Models, cit. u bilj. 2, str. 14.

Damaika, cit. u bilj. 2, str. 519.

259
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

ispitivanjem svjedoka i vjegtaka. To medutim zahtijeva da svoju priliku utjecanja

na utvrdivanje injenica trale kroz "upadice" u sudevo izvodenje dokaza, 9to kod
njega moie izazivati odbojnost i averziju.
Akuzatorno strukturirana rasprava nema takvih nedostataka. Optuienik na
njoj moie neometano iznositi svoju obranu. Kako su verzije optuibe i obrane me-
dusobno jasno suprotstavljene, slabe to6ke u njihovim konstrukcijama te razlidite
mogudnosti u izvodenju dokaza postaju jasno vidIjive. Mole se op6enito redi da
6e optuienik uvijek spremnije prihvatiti osudu ako je na sudenju imao fair, pofte-
nu priliku da iznese svoju obranu.
Dakle, isto6noeuropske driave "u tranziciji" morat 6e odluditi 2ele li zadriati
inkvizitorno sudenje, unato6 njegovim nedostacima, ili 6e slijediti op6i trend te
prihvatiti akuzatorni, stranaiki sustav. Ipak, bez obzira na tu odluku, one ne
smiju zaboraviti da nema uniformnog modela inkvizitornog sudenja ili akuza-
torne rasprave. Izmedu pojedinih, konkretnih postupaka utemeljenih na tim mo-
delima postoje znadajne razlike, bag kao gto postoje razlike izmedu akuzatornih
rasprava u zemIjama anglo-ameri6kog prava te zemaIja Zapadne Europe. Stoga
neke od tih razlika moramo razmotriti u nastavku.

IV. Usporedba nekih aspekata inkvizitornog sudenja i akuzatorne rasprave

A. Sudjelovanje laika u sudenju

Spomenuli smo da je porotno sudovanje ponovno uvedeno u nekim dijelo-

vima Rusije. Ono se jog nalazi u eksperimentalnom razdoblju, ali izgleda da pos-
tupno dobiva na zamahul2 . No, kako u drugim zemIjama Istoine Europe takvih
planova nema, o toj problematici ovdje nedemo raspravIjati.
U najvedem broju zemaIja danas postoje prisjednidki ili mjegoviti sudovi, sas-
tavIjeni od profesionalnih i laiikih sudaca. Glavna pitanja koja se na njih odnose
jesu: nadin novadenja i postavIjanja sudaca laika, mogu Ii se laiiki suci smatrati
demokratskim predstavnicima naroda ili samo agentima odredenih politiakih
interesa te koje funkcije mogu imati tijekom sudenja.
U kontinentalnoj Europi mjegoviti su sudovi ustanovIjeni u prollom stoljedu
kako bi se ograni6ila vlast profesionalnih sudacan. No, u prvim godinama nakon
stjecanja neovisnosti, profesionalni suci stajali su jog uvijek pod sumnjom da
predstavljaju staru, autoritarnu driavnu viast. Postojala je opda bojazan da su
zadriali svoje stare sklonosti t1adenja pojedinca - nekadagnjih podanika, a sada
driavljana s punim gradanskim i politiakim pravima. Stoga se smatralo potreb-

Thaman, rad cit. u bilj. 8, str. 130.

' Herrmann Mannheim, Trial by Jury in Modem Continental CriminalLaw, 53 L. Q. Rev., 1937, str.
338, 406; Gerhard Casper & Hans Zeisel, Lay Judges in the German CriminalCourts, 1 J. Leg. Stud.,
1972, str. 135; John Langbein, Mixed Court and Jury Court: Could the ContinentalAlternative Fill the
American Need?, Am. B. Found. Res. J. 1981. str. 195.

260
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u lstotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

nim laiike suce oviastiti da u kaznenim predmetima odluduju zajedno s profesio-

nalnima, ne samo o krivnji i kazni nego i o svim pitanjima vodenja postupka na
raspravi. Pri tome uspostavljen je takav ustroj mjegovitih sudova koji je laiikim
sucima pri glasovanju davao aritmetiaku vedinu nad profesionalnim sucima.
U dvadesetom stolje6u funkcije su se laiakih sudaca promijenile. Profesionalni
suci postali su zaista neovisni nositelji sudbene djelatnosti koji uzivaju povjerenje
javnosti. Lai6ki suci vige ne moraju biti "psi 6uvari" profesionalnih sudaca, ve6
mogu biti samo demokratska legitimacija kaznenog pravosuda. Tako npr. oni
jamie da 6e se u kaznenim stvarima suditi na svima, a ne samo pravicima ra-
zumljiv na6in. To je vaino stoga gto je pravo u kontinentalnoj Europi 6esto sro-
6eno u apstraktnim, laicima tegko razumljivim terminima. Sudjelovanje laika u
sudenju prisiljava profesionalne suce da tumade i objagnjavaju pravnu normu,
raspravljaju o pravnim pitanjima te, na kraju sudenja, navedu razloge za odluku
na jeziku koji je svima razumljiv.
Empirijska istraiivanja mjegovitih sudova u Njemaikoj pokazala su, medutim,
da je stvarni utjecaj laiekih sudaca na odluku o krivnji i kazni minimalan": na
odluku o krivnji oni utje6u samo u 1,4% a na odluku o kazni u 6,2% slu6ajeva!
Taj neznatni postotak navodi ve6i broj komentatora na prijedlog za ukidanjem
institucije laiikog suca. Doista, njemaiki je zakonodavac 1975. godine poduzeo
korak u tom pravcu: smanjio je broj laiakih sudaca u vije6ima koja sude za naj-
tele stvari sa gest na dva (u ovom asu takvih tendencija u Njemaikoj nema).
Europske driave uspostavile su vige razliditih mehanizama za novadenje i pos-
tavljanje (izbor) laiakih sudaca. U komunizmu od tih se sudaca obekivalo da zas-
tupaju ideologiju vladaju6e partije pa je, u skladu s tim, partija imala najvige utje-
caja na njihov izbor. Danas su u zemljama Zapadne Europe lai~ki suci demokrat-
ski predstavnici naroda. No, ne biraju se na opdim izborima, nego posredno, na
razne nacine u lokalnim zajednicama. U Njemaikoj npr. lokalna uprava priprema
liste prospektivnih sudaca porotnika". One koje sadrie imena dragovoljaca pri-
javljenih na oglase u novinama u kojima se traie suci porotnici; imena predlo-
2enika koje su iznijele stranke koje sudjeluju u lokalnoj samoupravi te kona6no
imena s lokalnih popisa birada. Njema6ko pravo trai da liste moraju odrafavati
"sve grupe stanovnika". No, do sada su praksi fiziaki radnici i domadice uvijek bili
premalo predstavljeni, gto se obiano opravdavalo okolnogdu da se za suce porot-
nike u stvarnosti biraju samo one osobe koje za to imaju pravog interesa.
Nakon gto su lokalne vlasti dvotredinskom vedinskom odlukom potvrdile tzv.
"pralistu" prospektivnih sudaca porotnika, ona se dostavlja jednom povjerenstvu
koje s liste bira suce porotnike prema jednoj priliano kompliciranoj proceduri.
Izabranim je osobama sudjelovanje u sudenju gradanska duinost, koja, po nje-
ma6kim propisima, traje 6etiri godine (mandat je jog jednom obnovljiv). Kako ih

" Casper & Zeisel, rad cit. u bilj. 13, str. 185-91; usp. i John Langbein, Comparative Criminal
Procedure: Germany, 1977, str. 137-138.
" Langbein, cit. u bilj. 13, str. 206-208.

261
I. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u karnenom postupku u Istotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

sudovi obiano pozivaju na sudenje jedanput mjese6no, moie se re6i da oni, tije-
kom vremena, steknu znadajno iskustvo u obavljanju sudaike funkcije.
Treba naglasiti da se mjegoviti sudovi mogu nadi u inkvizitornim i akuzator-
nim sustavima . No, dominacija profesionalnih sudaca nad laiikima vjerojatnija
je u inkvizitornim sustavima. To je odito neizbjeina posIjedica vrlo aktivne uloge
koju u njima ima profesionalni sudac.

B. Uloga suca, tujiteja i obrane u utvrdivanju einjenica

U inkvizitorno uredenom suenju sudac mora poduzeti sve korake potrebne za

utvrdenje je Ii okrivljenik podinio kazneno djelo. Njemaiki ZKP navodi da de
sud, na vlastitu inicijativu, izvesti dokaze o svim njenicama vainim za odluku".
Francuski ZKP ne pozna takve doinosti, ved samo upuduje na suievu "savjest" pri
utvrdivanju 6injeni6nog stanjal'. No, nema sumnje da u oba sustava sudac ima
duinost pronalatenja istine, bez obzira na to 9to u tom smislu njema6ko pravo
propisujepravn4 a francuski moralnu duinost.
U svim inkvizitornim sustavima sudac odluduje koji de se dokazi pribaviti i ko-
jim 6e se redom izvoditi na sudenju. Tulitelj i obrana mogu traliti da se dokazni
postupak nadopuni. No, to je njihovo pravo ogranideno. U francuskom pravu
npr. tulitelj i obrana ne mogu postavIjati neposredno pitanja svjedocima" jer se
smatra da bi se tako mogli uplitati u suievu strategiju rasvjetljavanja 6injenianih
pitanja te zbunjivati laitke suce u mjegovitim vijedima "asiznih sudova" nadleinih
za najvei broj kaznenih predmeta. Stoga stranke mogu postavIjati pitanja samo
preko profesionalnog suca. Ipak, u praksi, francuski sudac 6esto dopulta stranka-
ma izravno postavIjanje pitanja nakon 9to je iscrpio viastita pitanja20 a branitelju
ponekad omogudava da svjedoka podvrgne rigoroznom unakrsnom ispitivanju.
Velik dio kaznenih stvari u Francuskoj spada u nadleinost "popravnih sudo-
va" i "policijskih sudova". U njima odluduju samo profesionalni suci. Na sude-
njima koja oni vode kazneno se djelo moie dokazati bilo kojom vrstom dokaza2 1
.
Naj~eeie se stoga ispitivanje svjedoka zamjenjuje 6itanjem zapisnika o njihovim
ranijim iskazima pred istrainim sucem ili policijom". No, 6itanje takvog zapisnika
otefava obranu jer branitelj nema prilike provjeravati vjerodostojnosti iskaza
osobe koji je ostao zabiljefen u zapisniku. U vedem broju slu6ajeva zapisnicima
koje je sastavila policija praksa daje toliku vainost da se na okrivljenika preba-

6Stanley Anderson, Lay Judges andJurors in Denmark, 38 Am. J. Comp. L. 1990, str. 839.
Usp. § 244. st. 2. njem. StPO (ZKP). Engleski prijevod toga zakona objavljen je u: 10 American
Series of Foreign penal Codes (prijevod H. Nieblera, 1965).
" d. 310(1) franc. Code de procedure p6nale. Engleski prijevod toga zakona objavljen je u: 29
American Series of Foreign Penal Codes (prijevod: Gerald Kock & Richard Frase, 1988).
Cl. 312, 332, 442. i 454. st. 1. franc. ZKP.
Usp. A. V. Sheehan, CriminalProcedurein Scotland and France, 1975, str. 212.
d. 427. i 536. franc. ZKP.
Sheehan, cit. u bilj. 20, str. 202-10.

262
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Isto~noj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb). vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

cuje teret dokazivanja nepostojanja 6injenica o kojima zapisniaki registrirani

iskazi govore. Branitelj doduge mole predlofiti svjedoka koji bi iskazivao u korist
obrane, ali odluka o tom prijedlogu potpuno je prepultena suievoj diskrecijskoj
ocjeni.
U Njemaikoj inkvizitorno nadelo nema tako ekstremno giroki opseg. Nje-
maiki ZKP propisuje da tulitelj i branitelj imaju pravo obradati se svjedoku i
postavljati mu dopunska pitanja nakon 9to je sudac zavrgio sa svojim ispitiva-
njem. Sudac smije zabraniti samo nepravilna ili irelevantna pitanja24 . U nje-
maikom postupku vlada snaino nadelo neposrednosti: usmeni iskaz osobe pred
sudom u pravilu se ne mole zamijeniti 6itanjem ranijeg zapisnika o tom iskazu
koji je sastavila policija ill driavni odvjetnik5. Od tog nadela postoji samo neko-
liko ogranitenih izuzetaka. Konaino, driavni odvjetnik i obrana imaju pravo
predlagati izvodenje novih dokaza i sud te prijedloge smije odbiti samo u okviru
striktno odredenih zakonskih uvjeta26 . Stoga se moie redi da njemaika glavna
rasprava, premda strukturirana prema inkvizitornom nadelu, sadrfi prilidan broj
vainih akuzatornih elemenata.
No, teikode mogu nastati i u akuzatornim sustavima u kojima stranke odre-
duju koje 6e dokaze ponuditi i izvesti na raspravi. Glavni je problem granica do
koje sudac smije idi zamjenjujudi stranku prilikom izvodenja dokaza kada sam
postavIja (dodatna) pitanja ili pak sam pribavIja (dodatne) dokaze. Sliano kao u
inkvizitornim sustavima, niti akuzatorni ne pokazuju na ovomrnmjestu jedinstvenu
sliku.
U SAD npr. sudac na raspravi ima priliano pasivan poloiaj. On nadzire stran-
ke koje izvode dokaze; sam izvodi ili pribavIja dokaze sasvim izuzetno i rijetko. U
mnogim sustavima sudac na raspravi pred porotom ne smije komentirati dokaznu
snagu svjedo6enja kako ne bi kod porotnika stvorio utisak da je jednoj stranci
naklonjeniji nego drugoj27 . Zabrana komentiranja dokaza suca prisiljava da osta-
ne oprezan tijekom 6itavog sudenja: bilo koja suieva izjava ili pitanje, pa 6ak i
ton glasa, mole dovesti do 2albi stranaka da je nepravilno utjecao na porotu. Cak
i tamo gdje je sucu pred porotom dopugteno komentirati dokaze, ili na sudenjima
bez porote (bench trials), sudac ostaje priliano pasivan.

' $ 240. st. 2. njem. ZKP.

1 Id., $ 241.st.2.
Id., $ 250; Langbein, cit. u bilj. 14, str. 67; Joachim Herrmann, The German CriminalJusticeSystem:
The Trial Phase-Appelate and Review Proceedings, u: The Criminal Justice System of the Federal
Republic of Germany, 2 Nouvelles etudes p6nales, 1981, str. 65, 78-79.
* $$ 244.st.3-5, 245. njem. ZKP.
" J. H. Wigmore, 3 Evidence in Trials at Common Law, $§ 784 (James Chadboum, rev. 1970);
Charles T. McCormick, McCormick on Evidence 8 (Edward Cleary ed., 3rd ed. 1984); Michael
Graham, Tightening the Reins of Justice in America, 1983, str. 83-84.

263
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istodnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

U ameriikom sustavu stranke imaju giroke ruke u planiranju strategije svojeg

parnidenja. Stoga one unose tonove borbenosti u postupak2 8. One ne prezaju od
agresivne retorike kako bi porotu zavele s puta njezinog tratenja istine. Mnogi
ameritki pravnici i danas podriavaju takvu natjecateljsku, kompetitivnu teoriju
sudenja premda ona nailazi na sve vige kriti6ara. Raniji predsjednik Vrhovnog
federalnog suda SAD, Burger, kritizirao je ameriiku praksu zato 9to nagraduje
vjegtinu i spretnost stranke, 6ak i njezinu lukavost9.
Ciesto se 6uje, posebno medu kontinentalnim pravnicima, da je manevriranje
njihovih ameridkih kolega na raspravi nuzno povezano sa strana6kom prirodom
postupka. Engleska praksa pokazuje medutim da to nije toino. Engleska se sude-
nja vode, u pravilu, u ozradju profesionalizma, suradnje i umjerenosti. Za razli-
ku od ameri~kog kolege, engleski se punomo6nik stranke u kaznenom postupku
smatra vezanim striktnim profesionalnim standardima.
Engleski suci imaju vrku kontrolu nad sudenjem od svojih ameriikih kolega.
Oni su spremniji intervenirati u izvodenje dokaza kako bi pomogli u rasvjet-
ljavanju injenica 3 . Oni ne oklijevaju postavIjati dopunska pitanja svjedocima i
komentirati njihove odgovore. Ponekad oni idu i predaleko, pa prizivni sudovi
moraju kritizirati takve pretjerano aktivne suce. U jednoj takvoj odluci Prizivni je
sud (Court of Appeal) rekao da se "sudac koji sam vodi ispitivanje, na stanovit
nadin, sputta u arenu gdje 6e ga zaslijepiti pragina sukoba; tako 6e se nesvjesno
ligiti prednosti koje pruta mirno i nestrasno promatranje"3 2 . U jednom je pred-
metu raspravni sudac desto prekidao izvodenje dokaza tako da je onemogu6io
punomo6nika stranke u obavljanju funkcije; to su vigi sudovi ocijenili te~kom
povredom sudaike duinosti tako da je sudac, na prijedlog lorda kancelara, na
kraju morao dati ostavku".
Engleski suci rijetko se koriste ovlastima da pribave dodatna svjedodenja kako
time ne bi omeli strana6ko iznogenje dokaza. Nedavno je Kraljevsko povjerenstvo
za kazneno pravosude (Royal Commission on CriminalJustice) u svojem izvje§6u
konstatiralo da suci ne pozivaju svjedoke ak i ako bi svjedodenjem mogli pri-
donijeti utvrdivanju 6injenica". Stoga se u izvjegdu predlale da 6eide od puno-
mo6nika zatrale pozivanje takvih svjedoka a po potrebi da ih suci i sami pozivaju.
Takvo stajaligte, medutim, izaziva stanovite sumnje, bududi da je Prizivni sud u

" Marvin E. Frankel, Tha Search for Truth: An Umpireal View, 123 U. Pa. L. Rev. 1975, str. 1031,
1032; Graham, cit. u bilj. 27, str. 249-250.
* Usp. McDonald,A Center Report: CriminalJustice, The Center magazine, Nov. 1968, str. 69, 75.
* Alfred Denning, The Road to Justice, 1955, str. 37; Richard M. Jackson, Enforcing the Law, 1972,
str. 163.
" Walker & Walker's English Legal System, 7th. ed. 1994, str. 498-499; Graham cit. u bilj. 27, str. 82-
83.
Yuil vs. Yuill 1945, 1 All E.R., str. 183, 189.
Alfred Denning, The Due Process of Law, 1980, str. 62.
The Royal Commission on Criminal Justice, Report, 1993, str. 123.

264
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istofnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

nekim svojim nedavnim rjeiidbama zauzeo stajaligte da se suci torn ovlaidu mogu
poslutiti samo u iznimnim sluajevima".
U drugim zemIjama koje su uvele akuzatorno modeliranu raspravu sudac je
ovlatten nadzirati i nadopunjavati strana6ko izvodenje dokaza. Japanski ZKP iz
1949. predvidio je obje mogu6nosti: glavnu raspravu prema inkvizitornom ili
prema akuzatornom modelu, koji je uglavnom slijedio ameri6ki uzor". U praksi
je, medutim, ubrzo prevladao akuzatorni". Jedan od razloga za to bila je okolnost
da je spis predmeta prije sudenja postao nedostupan raspravnom sucu. Bez po-
znavanja stanja stvari sucu je na glavnoj raspravi vrlo teiko da sam ispituje svje-
doke ili iznosi druge dokaze. On de postati aktivniji jedino ako na raspravi ocijeni
da je to u interesu utvrdivanja istine3 8. Sudac takoder smije prekinuti strana6ko
ispitivanje svjedoka te ga daIje voditi sam kad god smatra to prikladnim".
U vedskoj je nakon uvodenja akuzatorne rasprave strankama i sucima bilo
potrebno neko vrijeme kako bi nau6ili uravnotefiti svoje uloge na raspravi. Opde-
nito, danas se tamo suci u svojoj ulozi ponagaju priliano uzdriano, kako se ne bi
uplitali u strana6ko iznogenje dokaza. Prije svega, oni se ustefu od pomaganja
tufitelju, do6im su aktivniji u slu6ajevima kada ocijene da pomo6 treba obrani. U
takvom slu6aju ne oklijevaju od iznogenja sugestija, postavIjanja dopunskih pi-
tanja, pa 6ak i pribavIjanja dodatnih dokaza.
Novi talijanski ZKP iz 1989. godine ne ogranidava sudevu ulogu na raspravi
na potpunu pasivnost, premda sadriava odredbe koje ogranitavaju suieve ovIasti
da strana6ko iznogenje dokaza nadopunjuje pribavIjanjem dokaza po sluibenoj
duinosti. Kako bi se osigurala nepristranost, sucima zakon onemoguduje uvid u
istraine spise prije glavne rasprave. Oni dobivaju zapisnike i izvjeg6a samo o
onim dokazima koji se ne mogu izvesti na glavnoj raspravio. Isto tako, raspravni
sudac ne smije postavljati dopunska pitanja svjedoku prije nego 9to stranka zavrfi
svoje ispitivanje". Sudac smije pozvati novog svjedoka ili pridonijeti nov dokaz
samo nakon 9to su stranke zavrgile s iznogenjem dokaza te ako je to "apsolutno
nuino" za sluaj4 2 . No te je restrikcije, koje idu daIje nego u nekim drugim susta-
vima akuzatornog postupka, talijanski kasacijski sud nedavno izmijenio3
.

Zapadni kritidari upozoravaju da cilj rasprave u akuzatorni strukturiranom

postupku nije otkrivanje istine". No, taj argument, koji je, ini se, utemeljen na

" Regina vs. Grafton, 1993, 2. O.B. 1 01; Regina vs. Sharp, 1993, 3 All E.R. 225.
Keiji Soshoho (Keisoho), 6l. 304.
* Dando, cit. u bilj. 9, str. 374.
Keiji Soshoho (Keisoho), 6l. 298.st.2.
Keiji Soshoho (Keisoho), 6l. 201. st.1.
el. 431. tal. ZKP.
* Id., 6l. 506. st. 2.
aId., 6l. 507.
Cassazione penale, 1992, No. 648.
"Darnaka, Evidentiary barriers, cit. u bilj. 2, str. 580.

265
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istonoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

pogresnoj prenisi da duinost pronalatenja istine ima samo sudac u inkvizitor-

nom sudenju, izIaje nas opasnosti konfuzije koncepcijskih pitanja sa stvarnoldu
akuzatorne rasprave. Na akuzatorno strukturiranim raspravama glavna je funk-
cija stranaka, posebice tulitelja, da iznesu dokaze kako bi se mogle utvrditi 6inje-
nice. Stoga je talijanski kasacijski sud u pravu kad istide da je cilj novog akuza-
torno strukturiranog talijanskog procesnog sustava pronalaienje "istine" u pro-
cesu 4 5 . No, sasvim je drugo pitanje u kojoj mjeri moke sudac na akuzatornoj ras-
pravi aktivno sudjelovati u utvrdivanju 6injenianog stanja. Kako 9to je redeno, u
nekim zemIjama, poput SAD i Svedske, sudac je u tome priliano uzdrian pa ne
sudjeluje u pronalakenju istine. No, isto se tako u drugim zemljama sudac smatra
odgovornim za supstituciju stranaikog (ne)iznogenja dokaza kako bi se ipak u
konkretnom slu6aju dollo do istine. To ilustrira aktivna uloga koju ponekad ima
engleski sudac. Stovige, u Danskoj i Juinoj Africi sudac ima pravnu duinost osi-
gurati da se svi vaini dokazi iznesu na raspravi".
Stoga bi bilo pogregno smatrati da akuzatorno strukturirana rasprava suca
oslobada svake odgovornosti za pronalaienje istine. Postoje u tom pogledu razli-
6iti sustavi. Stoga zemIje Istoine Europe mogu birati izmedu vige razliditih mo-
dela u kreiranju sudeve uloge u slu6aju da se odiu6e uvesti akuzatomo strukturi-
ranu raspravu u svoj kazneni postupak.

C. Spis predmeta

Ve6 je naglageno kako na inkvizitorno sudenje u velikoj mjeri utjeae spis

predmeta sa zapisnicima o dokazima pribavIjenim kod policije ili driavnog od-
vjetniitva u prethodnom (predistrainom, prim. prev.) postupku. U francuskom
pravu, gdje je pred sudom mogude svjedodenje u cijelosti zamijeniti 6itanjem
zapisnika, spis predmeta ima dominantan utjecaj. Dakako da se takva sudenja ne
mogu smatrati neovisnim sudbenim istraiivanjem istine u konkretnom slu6aju.
Niti u njemaikom pravu, koje naglageno trati osobno iskazivanje svjedoka na
raspravi, ne smijemo zanemariti valnost spisa. Spis moke nepravilno utjecati na
suca4 7 ; sudac se mo2e slutiti spisom kao scenarijem za navodenje svjedoka na
oiekivani iskaz.
NadaIje, moramo uzeti u obzir i psihologiju percepcije. Psiholozi smatraju da
percepcija ovisi o nesvjesnim postavkama koje netko formira u pogledu stanovi-
tog dogadaja. Oni definiraju percepciju kao kompromis izmedu onoga 9to netko
odekuje vidjeti odnosno zapaziti i onoga 9to u stvarnosti zapaia. To na6elo, odito,
ima implikacije u pogledu suca koji je proditao spis a na raspravi treba utvrdivati
6injenice u predmetu.

Cassazione penale 1992, No. 648.

Usp. South African Criminal Procedure Act, § 186.
* Herrmann, Criminal Philosphy, cit. u bilj. 2, str. 855-56.

266
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istoinoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 -278

Jedan daljnji problem lefi u tome §to se u inkvizitornim sustavima podaci o

ranijim osudama redovito prilatu spisu predmeta. U kojoj je mjeri sudac koji
odlu6uje o krivnji za neku provalnu kradu pri tome predodreden podatkom da je
okrivljenik ved za takva djela bio osudivan? Premda je jasna zabrambena norma
da se sudac pri odlu6ivanju o krivnji osloni na te podatke, ono 9to 6e se stvamo
odigrati u njegovoj (pod)svijesti znatno se od te norme razlikuje.
U nekim akuzatornim sustavima, npr. u Svedskoj, sudac prije rasprave tako-
der dobiva spis predmeta. No, gvedski ga suci ne 6itaju jer znaju da ne moraju
voditi raspravu. Neki ga doduge prou6avaju kako bi mogli nadzirati izvodenje
dokaza i po potrebi ga nadopunjavati. No, takva se praksa tamo kritizira zbog
istih razloga koje smo malobas spomenuli u odnosu na inkvizitorno strukturirane
postupke. Stoga se moie re6i da je ta kritika opravdana jer spis predmeta moie
utjecati i na suca u akuzatornom tipu postupka - na kraju rasprave ako sudac
odluduje o optuienikovoj krivnji4
.

U engleskom postupku pred porotom sudac prima zapisnike o dokazima koje

optuiba namjerava izvesti na raspravi. No, to se ne smatra problematianim jer na
raspravi o krivnji ne odluduje sudac nego porota. Naprotiv, u postupku za tzv.
sumarna kaznena djela, u kojem odluduju o krivnji i kazni, magistrati u pravilu ne
primaju unaprijed informacije o dokazima koji 6e se pojaviti na raspravi. Infor-
macije o ranijoj osudivanosti okrivljenika primIjene prije odluke o njegovoj kriv-
nji smatrale bi se tamo posebno 9tetnim i nepravilnim.
U postupcima pred porotom u SAD, kao i na sudenju pred profesionalnim
sucima bez porote (sliano i po novom talijanskom ZKP) sudac ne raspolate spi-
som predmeta prije rasprave. Ipak, moie se dogoditi da sudac prije rasprave
odrfi nekoliko pripremnih ro6ilta na kojima 6e saznati stanovitu kolidinu infor-
macija o kaznenom djelu i podinitelju.
Mole se dakle op6enito redi da u akuzatorno strukturiranim postupcima pos-
toji pravilo po kojem se sudac unaprijed ne obavjeitava o dokazima u prilog
optuibe. No, zemIje koje razmatraju mogu6nosti uvodenja takvoga procesnog
modela mogle bi, barem za prvo, prijelazno razdoblje, zadriati spis predmeta sve
dok stranke ne bi stekle iskustva s novim modelom. No, niti u takvoj soluciji su-
dac ne bi smio biti unaprijed obavijeiten o optuienikovoj kriminalnoj karijeri
prije nego §to donese odluku o krivnji.

D. Uloga tujiteja (progonitelja)

U suvremenim inkvizitorno strukturiranim postupcima tulitelj ima pasivnu

ulogu jer sudac ima primarnu odgovornost za ispitivanje okrivljenika i svjedoka.
U njema6koj su praksi npr. tutiteljeve funkcije znatno ogranidene jer se cijeli spis
nalazi u rukama suca; prijepise zapisnika tulitelj dobiva samo u tefim slu6aje-
vima.

' Herrmann,

267
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istodnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997. str. 255 - 278

U akuzatorno strukturiranim postupcima tulitelj je jedan od glavnih aktora

jer je na njemu dulnost pokretanja postupka te iznogenja stvari pred sudom na
objektivan i nepristran nadin 49. Bilo bi pogregno razumjeti njegovu ulogu tako da
bi mu npr. bilo doputteno prikrivati dokaze koji idu u korist optuienika. U engle-
skom i ameridkom pravu tulitelj je stranka, ali ne smije "strandariti" u postupku.
U praksi se ponekad od tuitelja trati i odredeno aktivno procesno ponaganje
kako bi se sa6uvala njegova objektivnost. Tako npr. ako tutitelj prilikom glavnog
ispitivanja (svojeg) svjedoka ustanovi da svjedok laino iskazuje na optuienikovu
9tetu, on o tome mora obavijestiti branitelja kako bi taj o tome mogao voditi
raduna prilikom unakrsnog ispitivanja. Isto tako, kad.god tulitelj sazna da bi
iskaz nekog svjedoka bio u korist optuienika, on o tome mora obavijestiti brani-
telja kako bi ovaj mogao svjedoka pozvati na raspravu. U Engleskoj je obitaj da
tuitelj pomate branitelju da pronade nekog vainog svjedoka do kojeg sam ne bi
mogao doprijeti. U Svedskoj se stranke mogu sastati prije zapodinjanja postupka
te odluditi koja 6e od njih pridonijeti koje dokaze na raspravi". Sliana se praksa
sada razvija i u Italiji".

E. Uloga obrane

U inkvizitornim sustavima okrivljenik i branitelj suodeni su s vige poteiko6a; u

akuzatornim njihov je poloiaj povoljniji jer im struktura rasprave omogu6ava da
obranu neometano iznesu odmah nakon tuliteljeve prezentacije optuibe. Na taj
natin pozicija obrane postaje jasno odredena i prikladna za prosudbu u uspo-
redbi s pozicijom optuibe.
I unakrsno ispitivanje svjedoka i vjeitaka obrani je lakle u akuzatornim nego
inkvizitornim sustavima. Akuzatorni sustavi ustanovljavaju za to ispitivanje po-
sebnu procesnu fazu naglagavajudi neometano izvodenje tog dokaza, jer se sma-
tra kako precizno provjeravanje vjerodostojnosti svjedo6enja sugtinski pridonosi
otkrivanju istine u konkretnom slu6aju.
U inkvizitornim sustavima ispitivanje koje obavIja sudac obuhvada glavno i
unakrsno ispitivanje. U nekim zemljama, nakon ispitivanja koje je proveo sudac,
branitelj moie neposredno postavljati pitanja svjedoku. Ipak, niti takvo se ispi-
tivanje ne moke usporediti s unakrsnim ispitivanjem u akuzatornom sustavu.
Naime, sudac, koji primijeti da je branitelj svojim pitanjima otvorio jednu novu
liniju pitanja smjesta 6e branitelja prekinuti i ponovno zapodeti viastito ispiti-
vanje. Na taj nain vjerojatno de pomutiti ili 6ak potpuno razbiti braniteljevu
strategiju.

" Usp. Berger vs. United States, 295 U.S. 78, 88 (1935): "...The U.S. Attorney is the representative
not of an ordinary party to the controversy, but of a sovereignty... whose interest, therefore, in a
criminal prosecution is not that it shall win a case, but that justice shall be done".
' Herrmann, Models for Reform, cit. u bilj. 2, str. 70.
51 Id

268
 I. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istodnoj Europi usporednopravna perspektiva
Hrvatski jetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

F. Branitelj siromagnih okrivljenika

Gotovo svi sustavi modernog kaznenog pravosuda predvidaju mogu6nost

imenovanja branitelja okrivljeniku koji nema sredstava da sam angatira odvjet-
nika. Kljuino je medutim pitanje pod kojim se uvjetima okrivljeniku dodjeljuje
takav branitelj. U tom pogledu postoji ve6i broj razliitih rjefenja; svima je za-
jedniaka okolnost da ne postoji sustav koji bi to dodjeljivanje predvidao u svim
kaznenim predmetima.
U SAD federalni vrhovni sud odludio je 1972. godine da se okrivljeniku mora
dodijeliti branitelj u predmetima zaprijedenim kaznom zatvora bez obzira na nje-
zino trajanje52 . U Engleskoj dodjeljivanje branitelja ovisi o diskrecijskoj ocjeni dr-
iavnih slu2benika. Zakon o pravnoj pomodi (Legal Aid Act) iz 1988. godine pro-
pisuje da se branitelj treba dodijeliti "kad god izgleda da je to poteljno u interesu
pravednosti".5 3 Pri odlu6ivanju sud razmatra postoji Ii vjerojatnost da bi optuienik
mogao biti osuden na kaznu zatvora, predmet Ii sadrfi teika pravna pitanja te je
Ii vjerojatno da 6e optuienik sam pridonositi dokazima i izvoditi dokaze na
raspravi.
Ako u Engleskoj ili SAD optuienik ne 2eli dodjeljivanje branitelja, na ras-
pravi 6e se braniti sam" jer u anglo-ameriakom pravu ne postoji ustanova obve-
zatne obrane 6ak niti u postupcima za najtefa kaznena djela. Ta sloboda izbora
(branitelja) smatra se izljevom individualistiake filozofije na kojoj je utemeljen
sustav kaznenog pravosuda. No, treba dodati da su ameri6ki sudovi oklijevali u
dosljednoj primjeni ove ideje. Godine 1975. ameri6ki je federaini vrhovni sud
izrekao da se odreknu6e od prava na branitelja moie smatrati vaIjanim samo ako
je udinjeno "svjesno i voljno"". Tomu pridolazi stajalifte po kojem se optuieniku
moie dodijeliti branitelj izmedu odvjetnika nazoinih na raspravi (standby coun-
sel) - 6ak i uz protivIjenje samog optuienika". Funkcija je takvog branitelja da
optuieniku pomogne savjetom kad god to ovaj zaleli. Tako je ameritko kazneno
pravosude nadelo individualne slobode zapravo nadopunilo jednim elementom
socijalne pomodi.
U sustavima kaznenog pravosuda kontinentalne Europe ovo se pitanje rjegava
na drukiiji nadin. Po njemu, okrivljeniku se postavIja branitelj po sluibenoj du2-
nosti bez obzira na njegovu privolu. To se 6ini, u pravilu, u slu6ajevima teikih
kaznenih djela, u slu6ajevima u kojima se obekuje teika kazna, u slu6aju ako je
okrivljenik dugevno bolestan ili poremeden ili je protiv njega odreden istraini
zatvor u duljem trajanju . Obvezatna obrana utemeljena je na zamisli da je optu-

Argensinger vs. Hamlin, 407 U.S. 25 (1972)

Legal Aid Act, 1988, ch. 34 $ 21 (2); usp. Walker & Walker, cit. u bilj. 31, str. 243- 45.
Usp. npr. Rex vs. Woodward (1943) 29 Crim. App. 159 (Eng. K.B. 1943); Faretta vs. California,
422 U.S. 806 (1975)
" Faretta vs. California, 422 U.S. 806, 821 (1975)
1 McKaskle vs. Wiggins, 465 U.S. 168, 175 (1984)
" $ 140. njem. StPO; 6l. 274, 417. franc. ZKP.

269
I. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istonoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

ienikovo slobodno raspolaganje viastitim pravima manje vaino od zaitite njego-

vih procesnih prava tijekom sudenja te pravilnosti utvrdivanja 6injeni6nog stanja.
Treba naglasiti da su na6elo obligatorne obrane zadriale i one kontinentalne
zemlje koje su se s inkvizitornog preusmjerile na akuzatorni sustav. Na taj nadin
liberalistiaki je akuzatorni ustroj kombiniran sa socijalnim promig1janjima o tome
da optuieniku pred kaznenim sucem uvijek treba pravno pomodi u obrani.
Ostaje, dakako, sloieno pitanje nadina remuneracije postavljenog branitelja.
U nekim driavama SAD te Italiji branitelja se moie imenovati da okrivljeniku
pruta pravnu pomod besplatno, pro bono. No, to nije poteljno jer takvo imeno-
vanje stavlja odvjetnike pod telke financijske terete i etiake dileme: oni se moraju
pobrinuti da okrivljenici uvijek dobiju potrebnu zaltitu i pomod, ali, istovremeno,
ne primaju nikakvu nagradu za rad niti nadoknadu trogkova.
Engleski a ponekad i ameritki suci, u slu6ajevima u kojima se optuienik sam
brani na raspravi, poduzimaju radnje u njegovu korist: obavjegduju optuienika da
ima pravo unakrsno ispitivati svjedoke te predlagati dokaze; pomatu mu u pos-
tavljanju pitanja te na vlastitu inicijativu isklju6uju iz dokaznog materijala neza-
konite dokaze koje je podnijela optuiba. Sliano postupaju gvedski suci a i suci u
drugim europskim zemljama koje su prihvatile akuzatorno strukturirani postu-
pak. To dakako ne znadi da je u takvim slu6ajevima "kota6 vraden unatrag": su-
cevo pomaganje optuieniku ne znai i istra2ivanje 6injenica odnosno iznogenje
dokaza, 9to je i dalje pridriano tulitelju.

G. Ispitivanje optuienika

U tipianom inkvizitornom postupku sudac ispituje okrivljenika na potetku su-

denja". S optuienikovog glediita, njegovo ispitivanje prije izvodenja drugih doka-
za moie se smatrati povlasticom bududi da tako ima priliku da prvi pred sudom
iznese svoju verziju sluaja. No, ta poviastica 6esto se pretvara u teret. Ako naime
sudac prilikom ispitivanja okrivljenika zaklju&i, na temelju svojeg poznavanja spi-
sa predmeta, kako okrivljenik ne iskazuje istinito, postavit 6e okrivljeniku dopun-
ska i kontrolna pitanja pa de okrivljenik na taj nadin zapravo biti podvrgnut una-
krsnom ispitivanju na samom podetku rasprave te prisiljen da se brani protiv spi-
sa predmeta (odnosno rezultata tuiiteljeve istrage) prije nego 9to su izvedeni bilo
kakvi dokazi na sudenju.
U njemaikom pravu sudac mora na podetku ispitivanja okrivljenika upozoriti
da nije duian odgovarati na pitanja 9. No, iskustvo pokazuje da se njemaiki okriv-
ijenici, zbog psiholoikih razloga, sasvim izuzetno koriste imo svojim pravom. Oni
se, naime, boje negativne sudeve interpretacije takve gutnje odnosno njezinog
konainog u6inka koji bi mogla imati na odluku o krivnji i kazni.

* $ 243. st. 4. i 2. njem. StPO; 61. 328. st. 1. franc. ZKP.

'9 $ 243. st. 4. i 1. njem. StPO.

270
 I Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istonoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski jetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

U engleskom i ameri6kom pravu optutenik ima povoljniji poloiaj. Ukoliko

odludi da se javiti kao svjedok u vlastitoj stvari, na raspravi ga prvo ispituje njegov
branitelj. To mu daje priliku da razvije svoju verziju slu6aja i naglasi sve povoljne
aspekte, slobodno od prekidanja ili reme6enja kontrolnim pitanjima. Tek nakon
braniteljevog ispitivanja tutitelj smije optuienika podvr6i unakrsnom ispitivanju.
Stovige, od optutenika se u ameriakom i engleskom pravu odekuje da se jave kao
svjedoci u vlastitoj stvari tek nakon 9to je optuiba zavrgila iznoienje svojih doka-
za. U Engleskoj optufenik svjedoi prije iznogenja drugih dokaza u korist obrane;
u SAD on ima pravo izabrati u kojem 6asu 2eli iznijeti svoje svjedodenje. Rezultat
je toga da on moke parirati dokazima koji su izneseni pred sudom. On moke pri-
6ekati sa svojim svjedodenjem do okonianja tuliteljevog iznogenja dokaza, potom
ocijeniti u kojoj je mjeri tufitelj bio uspje~an sa svojim dokazima i djelatno nas-
tupiti tek tada ako zakljudi da su tuliteljevi dokazi bili takvi da iziskuju posebnu
argumentaciju zaito ih sud ne bi trebao slijediti pri odludivanju (to doduge pone-
kad mole predstavljati za optuienika i ozbiljan teret).
Oni europski sustavi koji su se opredijelili za akuzatorno strukturirane pos-
tupke rjegavaju ta pitanja na razlidit nadin. U Svedskoj se nakon tufiteljevog izno-
genja optuibe na podetku rasprave trati od optutenika izjagnjenje priznaje li ili
osporava djela iz optuibe. Nakon 9to je tufitelj iznio svoje dokaze, optutenik
mote, u slobodnom iznogenju obrane, iznijeti svoj prikaz sluaja. Ukoliko pri
tome zapadne u tegkode, moe mu pomodi sudac; no sudac ga nikada ne smije
podvrdi pravom unakrsnom ispitivanju. Ono je naime u djelokrugu tuitelja koji
6e ga zapoteti nakon 9to je optuTenik zavrlio sa svojim prikazom. Kad ga tulitelj
zakljudi, optuienikov branitelj smije postavljati dopunska pitanja'.
U Italiji optuienika se ispituje nakon 9to je tulitelj iznio dokaze optulbe," pri
6emu ga prvi ispituje branitelja, nakon toga tu2itelj.
U svim zapadnim sustavima kaznenog pravosuda optutenik je zaiti6en pra-
vom gutnje ili tzv. privilegijem protiv samooptutivanja. No to pravo nije uvijek
"dobrodollo"; izgleda da se njima okrivljenik u inkvizitorno strukturiranom ka-
znenom postupku tele mo2e koristiti nego u akuzatornom.

H. Dokazno pravo

Japan i europske kontinentalne zemIje koje su prihvatile akuzatorni model

glavne rasprave nisu, uz neke iznimke, prihvatile kompliciran sustav anglo-ame-
ri~koga dokaznog prava. Tako npr. u japanskom i europskom pravu nisu, iz ra-
nije spomenutih razloga, dopugtena sugestivna pitanja na glavnom ispitivanju".
Ta zabrana je neizostavna ukoliko 2elimo oduvati tipiane znadajke akuzatorne
glavne rasprave.

Herrmann, Models for Reform, cit. u bilj. 2, str. 73.

I'l. 503. tal. ZKP; Norme de attrazione, di coordinamento e transitorie del Codice di procedura
penale, 61. 150.
' Keiji Soshoho Kisoku, 61. 1993; 6l. 499. St. 3. tal. ZKP.

271
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istoanoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

Anglo-ameri6ko pravo dopuita postavIjanje sugestivnih pitanja pri glavnom

ispitivanju u iznimnim slu6ajevima6. Npr. ako se pokafe neprijateljstvo svjedoka
prema stranci koja ga je predlofila i ispituje ga, sugestivna pitanja su dopultena
jer se smatra da nema opasnosti kako bi stranka takvog svjedoka mogla zavesti
na davanje obekivanih odgovora. Isto tako, smatra se da se na svjedoka ne mole
nepravilno utjecati ako se sugestivno pitanje odnosi na 6injenice koje su nespor-
ne, npr. svjedokovo ime i zanimanje. Vjerojatno se ti izuzeci dopugtaju i u praksi
japanskih te europskih akuzatornih sustava".
Japanski i talijanski sustav, kao i anglo-ameri6ko pravo, ne doputta svjedo-
cenje po cuvenju, tzv. hearsay U engleskom i ameridkom pravu pravila koja se
odnose na tu zabranu tijekom vremena postala su vrlo komplicirana i nepre-
gledna; japansko i talijansko pravo, naprotiv, ta slofena pravila ne poznaju.
Ne smije se medutim zaboraviti da je zabrana svjedo6enja po 6uvenju esenci-
jalna pretpostavka za ostvarenje optutenikovog prava da se na sudenju suo6i sa
svjedocina koji ga terete. U vedem broju europskih inkvizitornih sustava to je
medutim optuienikovo pravo znatno ograniteno. Npr. u njemaikom postupku
dozvoljeno je da na glavnoj raspravi policijski sluibenik svjedo6i o onome 9to je
6uo kao driavni sluibenik u svojoj djelatnosti kaznenog progona od informatora
ili "prikrivenih istralitelja" koji se zbog oduvanja njihove anonimnosti na glavnu
raspravu ne pozivaju osobno kao svjedoci, premda bi njihovo svjedo6enje pred-
stavIjalo vafan dokaz za odluku.
Korigtenje informatora i "prikrivenih istratitelja" u6inkovito je istraino sred-
stvo kod organiziranog kriminaliteta. No, premda je poteljno prikriti identitet
takvog svjedoka, ipak je drugo pitanje smije li se njegov iskaz koristiti kao dokaz
na glavnoj raspravi; tako je njenaiko iskustvo pokazalo da ima slu6ajeva u ko-
jima postoji ozbiljna opasnost donogenja pogregne osude. Europski Sud za ijud-
ska prava zakljudio je u presudi Liidi protiv Svicarske iz 1992. godine', rasprav-
ljajudi o primjeni 61. 6. konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodana, da
postoji povreda toga 6lanka ako u kaznenom postupku sud kao svjedoka na glav-
nu raspravu ne pozove policijskog agenta koji se infiltrirao u grupu krijuminara
opojnih droga. Takav agant naime mofe na glavnoj raspravi biti neposredno ispi-
tan, ali uz primjenu posebnih mjera zaltite od razotkrivanja njegova identiteta.

L Zaftita prava gradana

Prava gradana na razlidit se nadin zaitiduju u pojedinim sustavina kaznenog

pravosuda. Pogregno bi, medutim, bilo a priori zakljuditi da je ta zaitita u6inko-
vitija u akuzatornim nego u inkvizitornim sustavima. Kao 9to je ve6 sponenuto,

a Usp. Ruper Cross & Colin Tapper, Cross on Evidence, 7. izd. 1990, str. 270-71; McCormick, cit. u
bilj. 27, str. 12-13.
Keiji Soshoho Kisoku, l. 199-3.
00 tome v. D. Krapac, Engleski kazneni postupak, Zagreb, 1996, str. 85 (prim. prev.)
Liidi vs. Switzerland, 238 Eur. Ct. H.R. ser. A, 1992. str. 4.

272
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istonoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

akuzatorski sustavi strukturirani su na nadin koji omogu6ava bolju zaititu vedeg

broja individualnih prava. Npr. pravo na gutnju ili optuienikovo pravo na neo-
metano iznogenje obrane u akuzatornom sustavu mogu se vrlo uspjeino ostvari-
vati. Isto tako, kontradiktoma glavna rasprava u tom tipu postupka opdenito
optuteniku vige omoguduje su6e1javanje i pobijanje dokaza optube.
No, to ne trebamo uzeti kao dokaz univerzalnog suda da je akuzatorni sustav
danas boiji od inkvizitomoga. Ima i drugih individualnih prava, koja se zagtiduju i
u modernim inkvizitornim sustavima: npr. pravo optuienika da mu se sudi u pri-
mjerenom roku, pretpostavka okrivljenikove neduinosti, okrivljenikvo pravo da
ispituje svjedoke, okrivljenikovo pravo na besplatnu pravnu pomod branitelja i sl.
Zaitita prava gradana u kaznenom postupku u velikoj mjeri ovisi o razliditim
vrijednosnim stavovima, filozofskim migjenjima i politiakim osvjedo6enjima u
konkretnom druitvu. Opde je poznato da je ona u zapadnim zemljama vrlo uzna-
predovala u posljednjih nekoliko deset1jeda. Isto6noeuropske zemlje sada trebaju
odluditi na koji 6e nadin slijediti taj moderni razvoj i kako 6e ga utjeloviti u svoju
nacionalnu tradiciju.
Jedno daljnje je pitanje trebamo li glavnu raspravu urediti tako da ona slufi
kao pravno sredstvo za saniranje povreda prava gradana koje su se dogodile u
prethodnom stadiju kaznenog postupka. Ovdje se moramo upitati treba li npr. iz
spisa raspravnog predmeta izdvojiti dokaze pribavljene nezakonitim pretragama
stana ili nezakonitim ispitivanjima (osumnjidenih) osoba od strane policije. U
mnogim zapadnim sustavima na6i demo pravila o izdvajanju takvih dokaza (tzv.
ekskluzijska pravila) 6iji je, medutim, postanak i razvitak vrlo razlidit i koja se
danas opravdavaju razliditim svrhama.
U SAD sudska je praksa, prije svega praksa federalnog vrhovnog suda, stvo-
rila vrlo razradeni sustav ekskluzijskih pravila, namijenjenih ponajprije "disci-
pliniranju" policije". Kako je u ustroju policijskih tijela SAD naelo hijerarhi6-
nosti slabo zastupljeno, federalni vrhovni sud smatrao je nuinim uspostaviti u~in-
kovit mehanizam vanjskog nadzora nad zakontoku policijske djelatnosti putem
ekskluzijskih pravila koja dovode do zabacivanja spoznajnih materijala prikuplje-
nih kod policije na neustavan na6in.
U njemaikom pravu, medutim, ne smatra se potrebnim da se policijsko po~to-
vanje zakonitosti osigurava ekskluzijskim pravilima budu6i da su tamo policijska
tijela ustrojena na temelju snainog nadela hijerarhianosti. Stoga se kao svrha
ekskluzijskih pravila shva6a zaltita pojedindevih prava i sloboda od prekomjernog
posizanja driavnih vlasti. Konaina je posljedica toga da se u njemaikom kazne-
nom postupku zabacuju ne samo dokazi koje je nezakonito pribavila policija nego
i bilo koji subjekt, dakle i privatni gradani.

"0 ekskluzijskim pravilima u SAD usp. npr. Wayne LaFave & Jerold Israel, Criminal Procedure,
Vols. 1-3 (2. izd. 1992); Jerold Israel & Wayne Lafave, Criminal procedure - Constitutional
Limitations (5. izd. 1993); John Burkoff, Exclusionary Rules, u: 2 Encyclopedia of Crime and
Justice (S. Kadish, ur., 1983), str. 715.

273
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istofnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski Ijetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

Za isto6noeuropske zemlje koje reformiraju sustave svojeg kaznenog pos-

tupka, ne postavIja se kao glavno pitanje uvesti ili ne ekskluzijsko pravilo, nego
koju mu svrhu odrediti. Nedavno su tri zemIje, Rusija, Turska i Madarska, doni-
jele propise o ekskluziji svih nezakonito pribavljenih dokaza". S tako giroko pos-
tavIjenom normom te su zemIje htjele izbje6i precizan odgovor na pitanje o svrsi
ekskluzijskoga pravila. No ubrzo se pokazalo da u praksi takve odredbe ne dje-
luju 9. Policijski izvidi te izvidi drugih tijela kaznenog progona potpuno bi se
naime paralizirali ako bilo koju nepravilnost u primjeni propisa o pribavljanju
dokaza sankcioniramo ekskluzijskim pravilom. Stoga to iskustvo opominje refor-
miste kaznenog postupka da pri konstrukciji ekskluzijskih pravila ne izbjegavaju
odgovore na nadelna pitanja te da pailjivo odvaguju razlidite interese iji se su-
kob mora rijegiti procesnom normom.
Herhert Packer je tvrdio kako su ekskluzijska pravila sugtinski povezana s
pravnim sustavima koji po6ivaju na tzv. modelu "primjerenog postupka", due
process model, tj. na takvom 6iji je primarni cilj zaitita prava gradanam. Ta se kon-
statacija danas mole primijeniti samo na ameridko pravo u kojem praktiaki, osim
ekskluzijskih pravila, nema drugih uinkovitih nadina kontrole policijske djelat-
nosti. No, njemaiki primjer pokazuje da tih nadina ima u drugadijem policijskom
ustroju. Na kraju krajeva, nije odlueno pitanje na koji su naein prava gradana u
nekom sustavu zaitidena, nego jesu li ueinkovito zagtidena.

V. Mehanizmi rjegavanja kaznenih predmeta bez glavne rasprave

Provodenje glavne rasprave u svakom kaznenom predmetu nesumnjivo bi zagu-

gilo svaki sustav kaznenog pravosuda. Stoga se u najvedem broju zemaIja uspos-
tavljaju posebni oblici pojednostavljenog, skradenog postupanja. U grubo, mogu se
razlikovati tri njihove vrste: tzv. guilty plea u anglo-ameri6kom sustavu; kazneni na-
log u vedem broju europskih kontinentalnih zemaija, posebice Njemaikoj, Italiji i
Francuskoj (te Japanu) te razni oblici skradenih i pojedostavljenih rasprava ii sud-
skih sjednica. Njihova je svrha, kao 9to i sam naziv pokazuje, pojednostavIjenje i
skradenje postupka, dok je svrha gulity plea te kaznenog naloga u potpunoj zamjeni
glavne rasprave drugaiijim nadinom rjegenja kaznene stvari.

A. Guilty plea i plea bargaining

U SAD i u Engleskoj najvedi broj kaznenih predmeta rjegava se na temelju

guilty plea, tj. optuienikovim priznanjem osnovanosti optuibe pred sucem na te-

" 1. 50. st.2. Ustava RSFSR iz 1993. godine i Ugolovno-protsessualnyj kodeks te zemije, $$ 69. st.3,
432, 433; § 60. st. 3. mad. Buinteto elijaras; 6l. 254. st. 2. tur. ZKP.
* Usp. Thaman, cit. u bilj. 8, str. 94.
H. Packer, The Limits of the Criminal Sanction, 1968, str. 168-69.

274
 J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istoinoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

melju kojeg sudac odmah izride kaznu . Optuienik moie priznati osnovanost bilo
koje optuibe, 6ak i one za najtefa kaznena djela poput umorstva (murder). Pri-
znanjem krivnje smatra se da se optuienik odrekao ustavnog prava da spor izme-
du njega i tuitelja (driave) presudi porota na glavnoj raspravi.
U SAD, a donekle i u Engleskoj, guilty plea naj6ede je rezultat pregovaranja
izmedu optuibe i obrane a ponekad i suca. Kod priznanja optuienik 6e za uzvrat
dobiti ublaienje optuibe ili izredene kazne. Takvu praksu, medutim, 6esto kritizi-
raju oni koji smatra da pregovaranje okrivljenika izlate neprihvatljivim pritisci-
ma. No, unato6 tome, to se pregovaranje (plea bargaining) opdenito smatra u6in-
kovitom procedurom koja koristi svim ukljueenim procesnim subjektima.
U ameri~kom pravu obiano se trai od suca da prije prihvata opkrivljenikove
izjave da priznaje optuibu provjeri postojanje "injeniane osnovice"". Uz to, fede-
ralni vrhovni sud SAD smatra da sudac ne moie prihvatiti tu izjavu bez konsta-
73
tacije da je ona dana uz punu svijest i volju okrivljenika; na taj nadin zapravoun-
osi jedan inkvizitorni element u dispozitivno strukturirani postupak.
Talijanski ZKP ne poznaje inadicu guilty plea, ali ureduje tzv. patteggiamento,
sliani postupak pregovaranja stranaka7 1: u bilo kojem momentu prije sudenja tu-
2itelj, optutenik i branitelj mogu se sporazumjeti o kazni koju bi okrivljenik tre-
bao "dobiti" i tu kaznu predlo2iti sucu. Ako sudac taj prijedlog prihvati, uvjeren
da za optuibu postoji vaijana 6injeni6na osnovica te da se okrivljenika ne moie
smatrati neduinim, okrivljeniku mole izredi kaznu smanjenu do dvije tredine za-
konskog okvira, pri emu ne moie prije& gornju granicu od dvije godine zatvora.
Patteggiamentoje brz i ekonomidan postupak koji je u talijanskoj praksi znat-
no smanjio broj kaznenih predmeta s glavnom raspravom. Na jednoj strani, u
njemu okrivljenik ne mora dati nikakvu formalnu izjavu da se smatra krivim; na
drugoj, niti sud ne utvrduje krivnju ved samo izride kaznu oko koje su se slo2ile
obje stranke.

B. Kazneni nalog

Kako guilty plea kao natin okonianja kaznenog postupka isk1judivo na temelju
sudskoga priznanja krivnje nije u skladu s na6elom tratenja materijalne istine u
inkvizitornim kaznenim postupcima mnogih zapadnoeuropskih zemalja, a u izvje-
snoj mjeri i Japana, ti su postupci ustanovili drugadije oblike postupanja, pre-
teino pisane forme, namijenjene brzom okonianju postupka u slu6ajevima lakiih

" Usp. npr. Archbold, Pleading, Evidence and Practice in Criminal Cases (P. Richardson, ur., 1993),
§§ 4-83, 4-169; Jackson's "Machinery of Justice" (J. Spencer, ur., 8. izd., 1989), str. 260; LaFave
&

Israel, cit. u bilj. 67, § 20.

n Tzv.factual basis. Usp. Israel & LaFave, cit. u bilj. 67, str. 412.
Odluka u predmetu Boykin vs. Alabama, 395 U.S. 238 (1969)
14 1. 444-448. tal. ZKP; Amodio & Selvaggi, cit. u bilj. 6, str. 1219; Fassler cit. u bilj. 6, str. 264; Pizzi

& Marafioti, cit. u bilj. 6, str. 21-23.

275
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u Istotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

kaznenih djela. U takvim slu6ajevima npr. njemaiki driavni odvjetnik moie od

suca zatraiiti izdavanje kaznenog naloga umjesto da podnese optuibu na temelju
koje bi sud morao zakazati glavnu raspravu". On to moie u6initi ako stanje stvari
prema do tada prikupljenim podacima pokazuje dovoljno dokaza za zakljudak da
je okrivljenik podinio kazneno djelo i obekuje da okrivljenik ne6e prigovoriti izda-
vanju kaznenog naloga. Zahtjev za izdavanjem kaznenog naloga sadrfi prijedlog
naloga s kratkim 6injeniinim opisom djela te sankcijom koja se izride (noviana
kazna ili uvjetna kazna zatvora do jedne godine). Potom se zahtjev sa spisima
dostavlja sucu, koji ga rutinski prihvada i potpisuje, 6ak ne preispituju6i njegovu
utemeljenost, i na koncu dostavlja preporudenom pogtom okrivljeniku. U odnosu
na okrivljenika kazneni je nalog zapravo ponuda da prihvati izredenu kaznu i ti-
me, dakako, prizna krivnju. U tom smislu on nalikuje anglo-ameritkoj guilty plea:
prihva6anjem pladanja noviane kazne ili uvjetne kazne zatvora okrivljenik izbje-
gava neugodnosti i trogkove vodenja glavne rasprave, a driavni odvjetnik i sam
kazneni sudac dobivaju u6inkovito sredstvo za rasteredenje svojega kalendara.
No, ukoliko se okrivljenik ne slo2i s nalogom, moie protiv njega podnijeti pri-
govor, na temelju kojeg sudac mora zakazati i provesti regularnu glavnu ras-
pravu.
Uz neka manja odstupanja slidni postupci postoje u Francuskoj, Italiji i Japa-
nu". No u tim zemljama kaznenim nalogom moie se izredi samo noviana kazna.
K tome, u Italiji postoji mogudnost da se okrivljenik privoli na izdavanje naloga u
tome 9to mu izretena noviana kazna moie biti upola manja od predvidenog za-
konskog minimuma za kazneno djelo u pitanju. U Japanu tulitelj mole predlotiti
izdavanje kaznenog naloga nakon 9to je okrivljenik upoznat s tim skradenim na-
6inom postupanja te je na nj pristao.

C. Sumarni i skraienipostupci

Postoji velik broj skra6enih postupaka u razliditim sustavima kaznenog pravo-

suda. Ovdje demo kratko navesti samo neke, koji bi mogli biti zanimljivi za re-
formska nastojanja u zemljama Istoine Europe.
Tako npr. u dijelovima ameriakog prava postoji mogudnost odriavanja sude-
nja na temelju 6injenica oko kojih su se stranke nagodile (stipulatedfacts)": optu-
ienik sklapa prethodni sporazum s tuliteljem po kojem se stranke odribu izvo-
denja dokaza na glavnoj rasprave te pristaju da sudac u predmetu odluduje na
temelju ranije saiinjenih zapisnika. Takav sporazum stranaka, koji dovodi do
skradenog postupka, posve je u skladu s idealom "6istog" akuzatornog postupka i
nadela stranaike autonomije u njemu.

$$ 407-412. njem. StPO; Joachim Herrmann, Bargaining Justice - A Bargain for German Criminal
Justice, 53 U. Pitt. L. Rev. 1992, str. 760-763.
SCIl. 524-528. franc. ZKP; 61. 459-464. tal. ZKP; Ul. 461-470. jap. Keiji Soshoho; Dando, cit. u bilj. 9,

str. 494-97.
" LaFave & Israel, cit. u bilj. 67, $ 20.6(c); Damaika, Faces of Justice, cit. u bilj. 2, str. 99-100.

276
 J. Herrmana: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u lstotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

I u francuskom pravu nalazimo slu6ajeve u kojima se ispitivanje svjedoka na

glavnoj raspravi zamjenjuje 6itanjem zapisnika. To su sluajevi iz nadleinosti
"popravnih sudova" te "policijskih sudova"7 . No, za razliku od SAD, u francus-
kom se pravu ne trali okrivljenikova privola, a 6injenice na kojima 6e sud uteme-
ijiti svoju odluku okrivljenik moie pobijati pravnim lijekovima. Stoga je pojed-
nostavljeno postupanje ovdje izraz hijerarhijski strukturiranog pravosuda i obi-
ljeije tipianog inkvizitornog kaznenog postupka.
U Italiji okrivljenik mote, uz tuliteljevu suglasnost, zatratiti da se pripremno
ro6ilte za glavnu raspravu pretvori u "skra6eno sudenje", giudizio abbreviato'.
Ono 6e se provesti nejavno, in camera, bez izvodenja dokaza, tako da de se odlu-
ka temeljiti iskljudivo na spisu predmeta. Talijanski ZKP nastoji taj oblik uiniti
primamljivim za okrivljenika time 9to propisuje obvezatno umanjenje kazne izre-
6ene na skradenom sudenju za jednu tredinu kazne koja bi se inade mogla izredi u
konkretnom slu6aju. Ova nova talijanska institucija moke se smatrati primjerom
modernog "konsenzualnog pravosuda" koje stavlja jak naglasak na kooperativno
ponaganje okrivljenika u kaznenom postupku"'.
Konsenzualno pravosude je zamisao na kojoj su utemeljeni i neki oblici po-
jednostavljenog postupka u Japanu1 . Na potetku rasprave sudac pita okrivljenika
2eli li poloiiti priznanje. Ako ovaj to u6ini u predmetima laklih kaznenih djela,
sudac 6e proditati spis predmeta i voditi postupak uz znatno olabavljene propise
dokaznog prava. No, zadrian je zahtjev da okrivljenikovo priznanje mora biti
potkrijepljeno drugim dokazima.

VI. Zakljufak

Cilj ovoga napisa bio je predotavanje 6itatelju koliko se, prou6avanjem stra-
nog kaznenog procesnog prava, u okviru tradicionalnog razlikovanja izmedu aku-
zatornih i inkvizitornih procesnih sustava, moke prona6i razliditih uredenja ka-
znenog postupka u pogledu nekih njegovih strukturalnih i funkcionalnih pitanja.
Da bismo ispravno shvatili ta pitanja, vaino je donijeti, u prvom redu, pravilnu
prosudbu uloga koje pojedini procesni subjekti imaju u odredenom kaznenom
postupku. No, nije dovoljno istraliti kompleksnost djelovanja svakoga sustava, tj.
samo okolinu u kojoj se odvija glavna rasprava, nego treba upoznati i razlidite
nadine na koji se kazneni predmeti pripremaju za odlu6ivanje o glavnoj stvari te
usporediti temeljne zamisli na kojima po6ivaju razliditi, inkvizitorni i akuzatorni,
sustavi kao i razlidite vrijednosti koje iz tih zamisli proizlaze. Samo na temelju
takvog, gireg pristupa zemlje Istoine Europe koje pripremaju reforme svojeg

C. 427, 536. franc. ZKP; Sheehan, cit. u bilj. 20, str. 74.
1'
" il. 438-443. tal. ZKP; Fassler, cit. u bilj. 6, str. 265-267; Pizzi & Marafioti, cit. u bilj. 6, str. 23-26.
Fassler, cit. u bilj. 6, str. 265- 267.
d. 291, 292 jap. Keiji Soshoho; Dando, cit. u bilj. 9, str. 377-379.

277
J. Herrmann: Modeli reforme glavne rasprave u kaznenom postupku u lstotnoj Europi: usporednopravna perspektiva
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 4, broj 1/1997, str. 255 - 278

kaznenog pravosuda mogu raspolagati zrelim i pouzdanim, referentnim mode-

lima za utemeljenje novih njegovih oblika.
Oni koji se danas nalaze na 6elu takvih reformskih pothvata moraju odluditi
koliko opcije, koje se nude kroz usporedno pravo, odgovaraju pravnoj tradiciji nji-
hovih zemaija odnosno u kojoj mjeri mogu poslutiti tamognjim zadanim reform-
skim ciljevima. Glavni cilj reforme kaznenog procesnog prava u tim zemljama

-
uspostavljanje ravnotele izmedu teinje za u6nkovitoldu kaznenog progona s isto
tako udinkovitom zaltitom prava gradana - zasigurno nije jednostavno ostvariti; no
stremljenje njegovoj realizaciji je nuino ako 2elimo osigurati bolju budu6nost svo-
jem kaznenom pravosudu u cjelini.

Summary

REFORMING THE MAIN TRIAL IN THE CRIMINAL PROCESS

IN EASTERN EUROPE: MODELS FOR THE REFORM IN
A COMPARATIVE PERSPECTIVE

In this article the author demonstrates how comparative research into foreign criminal
justice system can offer a variety of choices for the reform of criminal procedure. As the
starting point, the customary dichotomy of the inquisitorial and the adversarial trial may
be used for appreciation of the differing roles of the judge, prosecutor, defense counsel
and accused in the main trial. Yet an understanding of the roles of the parties to the main
trial is not enough for acquiring a proper understanding of how the systems operate. The
processes by which cases can be disposed of without a full trial and by which they are pre-
pared when they go to trial, are as important as the environment of the trial itself. A com-
parison of the inquisitorial and adversarial models also demonstrates underlying policies
and values.
Armed with this knowledge, the countries of Eastern Europe which are currently re-
forming their criminal justice system, can have reliable options for its modeling. Those in
charge for the reform, will have to decide how these options conform to traditional phi-
losophy and legal tradition in their respective countries and how they can serve the objec-
tives of the planned reform. The main goal of the reform in these countries will be to
strike a balance between efficient crime control and equally efficient protection of indi-
vidual rights. Arriving at this goal will not be easy, but it will be necessary if one will en-
sure a better future for the administration of criminal justice in these countries, concludes
the author.

278