Professional Documents
Culture Documents
Pedagogija - Nauka o Vaspitanju
Pedagogija - Nauka o Vaspitanju
Pedagogija - Nauka o Vaspitanju
BIJELJINA
2
Pojam pedagogije
3
Pedagogija kao nauka, predmet pedagogije i zadaci
pedagogije
Zadaci pedagogije:
4
Pedagoški pravci
5
Pedagoške discipline
Podela naučnih disciplina može da bude različita, jer može da se izvrši prema više
kriterijuma. Ukoliko se kao kriterijum uzme vreme, tada se pedagogija može podeliti na
savremenu, odnosno opštu i istoriju pedagogije. Iz osnovno-, srednje- i visoko-školske
pedagogije, koje pripadaju oblasti vaspitanja mladih, razvija se didaktika i metodika
pojedinih predmeta. Ukoliko se kao kriterijum uzme mesto gde se pedagoška delatnost
odvija, opšta pedagogija se deli, osim na predškolsku i školsku i na vanškolsku, internatsku i
porodičnu. Nijedan kriterijum za podelu ne može u potpunosti da prikaže sistem pedagoških
disciplina, zbog kompleksnosti same vaspitne delatnosti, pa se pribegava kombinaciji tih
kriterijuma. Jedna važna disciplina koja se na taj način izdvaja je specijalna pedagogija koja
se primenjuje u radu sa vaspitanicima koji su fizički i/ili psihički ometeni u razvoju. Ona se
dalje može podeliti na surdo, tiflo, oligofrenu, orto i logopediju. Nisu sve naučne discipline
jednako razvijene. Recimo, didaktika je veoma razvijena, ali je penološka pedagogija znatno
manje.
6
Predškolska pedagogija
Predškolska pedagogija je grana pedagogije koja se bavi problemima vaspitanja dece uzrasta
od tri do sedam godina, kada se manje-više neorganizovano deluje na dete (u porodici, vrtiću
i okolini). Proučava cilj, zadatke, sadržaj, sredstva, oblike, metode itd. vaspitanja dece pre
polaska u školu.
Nastavnicima omogućava da ih bolje poznaju i lakše vaspitavaju.
Temelje ovoj pedagoškoj disciplini postavili su J. A. Komenski (“Informatorium za
materinsku školu”) i Frebel (“Vaspitanje čoveka”)
Školska pedagogija
Školska pedagogija je grana pedagogije koja se bavi teorijom škole kao specijalne vaspitno-
obrazovne ustanove ili radne organizacije.
Predmet proučavanja školske pedagogije su bitna pitanja iz oblasti vaspitanja i obrazovanja u
školi. Središnja pitanja bavljenja školske pedagogije su: struktura i realizacija nastavnih
planova i programa, teorija škole kao specifične vaspitno-obrazovne ustanove ili radne
organizacije, organizacija nastave(didaktičke teorije), proces vaspitanja i obrazovanja u
školi(metodika vaspitnog rada), položaj najbitnijih faktora vaspitno-obrazovnog procesa u
školi, interpersonalni odnosi u školi (pedagoška komunikologija), saradnja roditelja i škole,
ulogu stručnih i rukovodnih organa; pitanje upravljanja i nadzora nad radom škole, ulogu i
zadatke stučnih saradnika u školi; profesionalnu orijentaciju i usmeravanje, metodologija
pedagoških istraživanja u školi, pa čak i povratnom vezom, tj. pitanjima planiranja kadrova i
upisnom politikom.
Zadaci školske pedagogije proističu iz njenog predmeta. Nužno je napomenuti da se
univerzalni, trajni i nepromenljivi zadaci školske pedagogije ne mogu utvrditi jer je ona živa i
dinamična, otvorena za promene kao što je živ i dinamičan proces vaspitanja i obrazovanja.
7
Didaktika i metodika
8
Vanškolska pedagogija
Proučava vaspitni rad sa decom i omladinom koji nije u domenu školske pedagogije, a
značajan je za vaspitanje dece (u porodici, dečjim pionirskim i omladinskim organizacijama,
društvima, ...)
Bavi se organizovanjem društvenog života, usmeravanjem slobodnog vremena, aktivnog
odmora i zdrave razonode.
Opšti zahtevi:
- Vaspitna usmerenost individualnih aktivnosti mora biti povezana sa vaspitnim
nastojanjima škole
- Trebalo bi da odgovara potrebama učenika
- Da sve faktore delovanja izvan škole učini organizovanim
Porodična pedagogija
9
Specijalna pedagogija
10
Pedagogija kroz istoriju
Antičko doba
Prva razmatranja pedagoške teorije su dali još antički filozofi, posebno sofisti, poput Sokrata,
Platona i Aristotela. Platon je recimo, svoje viđenje sistema obrazovanja i vaspitanja dao u
delu „Država i Zakoni“ i to viđenje je bilo idealizovano i u skladu sa tadašnjim ustrojstvom
države. Slična viđenja su imali i drugi navedeni filozofi i ona su se ticala isključivo
robovlasničke omladine i bila usmerena ka interesima vladajuće klase. Bez obzira na to
ograničenje, ova razmatranja su doprinela razvitku pedagogije, jer su nametnula potrebu za
celovitim sistemom obrazovanja, vaspitanjem dece od najranijeg uzrasta i ljudima koji će se
profesionalno baviti obrazovanjem, a davala su i na značaju samom vaspitanju i ulogama igre
i priča u procesu obrazovanja. U starom Rimu izdvaja se teoretičar Kvintilijan koji posebnu
važnost daje razvijanju govorništva i metodama vaspitanja.
Srednji vek
Doba feudalizma nije donelo veći pomak u pedagogiji. Dominiralo je učenje napamet
hrišćanskih dogmi, a centralna figura je bio učitelj — „magister dixit“ bio je princip kojim se
znanje svodi na ono što govori učitelj. Potrebe deteta, kao i njegove mogućnosti nisu bile
važne, a cilj vaspitanja bila je „priprema“ za život nakon smrti i u skladu sa tim deca su
vaspitavana da budu pokorna, a kao najčešće sredstvo postizanja pokornosti učenika
korišćena je fizička kazna.
11
Renesansa
Renesansa je, između ostalog, donela i procvat pedagoškoj misli. Ističu se Vitorino da Feltre,
Erazmo Roterdamski, Ludvig Vives, Fransoa Rable i drugi. Ono na čemu humanisti posebno
insistiraju je obogaćivanje sadržaja o kojima će se učiti, posebno prirodnih nauka i istorije
koje su u prethodnom periodu bile zapostavljene, nove metode vaspitavanja, drugačiji odnos
prema detetu, čije potrebe i mogućnosti sada postaju važne, uvođenje obaveznog fizičkog
vaspitanja itd. Tomas Mor daje svoje utopijsko viđenje vaspitanja koje je poslužilo kao
osnova budućem socijalističkom poretku.
Novi vek
Na prelazu iz srednjeg u novi vek izdvaja se češki pedagog Jan Amos Komenski (1592—
1670), koji je ne samo teoretičar, već i čovek koji je radio na ostvarenju svojih koncepcija, te
svoje ideje i praktično proverio i tako ih učinio životnim. U svojim idejama on propagira
potrebe široke narodne mase tako što spaja naturalističku filozofiju renesanse i
materijalistički pogled filozofa Fransisa Bejkona. Komnenski se može smatrati osnivačem
didaktike i njegovo delo „Velika didaktika“ (lat. Didactica magna) jedna je od prvih
celovitijih pedagogija. Posebno je zaslužan za uvođenje razredno-predmetno-časovnog
sistema kao i određenih pedagoških principa koje je i potkrepio argumentima. Napisao je i
mnoge udžbenike koji su se dugo vremena upotrebljavali u Evropi, a takože je pomagao i
organizaciju obrazovanja u mnogim zemljama, kao što su Engleska i Švedska. Ipak, njegov
koncept vaspitanja nije oslobođen verskog uticaja, posebno u domenu moralnog vaspitanja.
12
Literatura
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Педагогија
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Педагогија#Педагошке_дисциплине
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Школска_педагогија
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Педагогија#Историјат
http://predmet.singidunum.ac.rs/pluginfile.php/12922/mod_folder/content/0/2.%20%20Siste
m%20pedago%C5%A1kih%20disciplina.ppt?forcedownload=1
http://www.pef.uns.ac.rs/index.php/2015-03-31-06-44-10/predavanja/category/72-opsta-
pedagogija?download=407:1-pedagogija-kao-nauka-odnos-sa-drugim-naukama-
konstituisanje
https://studenti.rs/download/?f=46526
13