Čitateljski raj

~1~
 Čitateljski raj

Ljubavni roman Gloria

broj 737

Sken i obrada:
Čitateljski raj

~2~
 Čitateljski raj

Raspršeni snovi

Heather je bila očajna. Svi njezini planovi su propali. Znala je

da se neće moći još neko vrijeme maknuti od kuće, iako je od
smrti majke prošlo više od godine dana. Činilo joj se u početku je
tu majčinu smrt otac prihvatio i bolje nego se itko nadao, ali sve
je to bilo varljivo. Pokazalo se da to baš i nije tako. Najprije se to
moglo vidjeti po potpunoj bezvoljnosti, po neizlasku iz kuće, po
nekoj čudnoj zatvorenosti i nebrizi za sve što se dešava oko
njega... Patila je i Heather, ali čini se da se ništa nije moglo
usporediti s njegovim bolom. Sve bi bila u tom času dala da se on
pomakne tek koji korak od kuće. Bojala se i kako će ti restorani
raditi bez njegova nadzora, jer iako su u najmu, ipak se znalo tko
im je utemeljitelj i čije ime nose.
A onda se naglo dogodio preokret.
Nekako nakon pola godine počeo je izlaziti, izbivao je iz kuće
do kasno u noć, a sve pod izlikom da je u klubu i da igra šah. Iako
je Heather to bilo čudno, činilo joj se da je bolje i to nego da
zatvoren u kući bulji u plafon. Iako je nešto naslućivala, ipak nije
joj bilo ni na kraj pameti ono što se s njim doista zbivalo.
A onda je, slučajno, u taj, kako ga je on zvao „klub“, ušao
Ralph, Heatherin najbolji prijatelj, i ostao zatečen onim što je
vidio - Jude je igrao na ruletu i oko njega se okupilo društvo koje
je zdušno navijalo, kao što se to može vidjeti u filmovima. Čuo je
sa strane kako jedan od tih kartaša govori:
- Ovdje ga se može manje varati nego na kartama. Treba ga
opet dovabiti za stol. Nisam mogao vjerovati da će se taj čovjek
pretvoriti u nitkova.
- Nije on nitkov nego budala. Samo, pitam se kako muškarac
može tako poludjeti zbog smrti žene. Ali, sve mi to ne miriše na
dobro.
- Zašto?
- Pa, tu je i ta Heather.
- Kakve to ima veze?
- Tko zna što će poduzeti kad sve dozna.

~3~
 Čitateljski raj

- Ništa. Prikrit će što je uopće radio, u što se upleo, jer će je

biti sram, a dotle ćemo i mi omagliti.
Ralph je bio zaprepašten ovim što je čuo.
Ne znajući da li da se javi Judu ili ne, dvojio je tek trenutak.
Bolje da se napravi da ga nije vidio jer će to biti i jedini način da
upozori Heather u što joj se otac upustio.
Takvi ljudi, čedni i brižni, znaju poludjeti. Morat će nešto
učiniti, tim prije jer je vidio s kim ovaj igra - s najvećim
prevarantima u kasinu.
Iako se i sam mislio zabaviti, više nije imao volje za to. Polako
se izvlačeći iz toga prostora i ne gledajući pred sebe, naletio je na
vlasnika kasina, Harveya, inače svoga dobrog znanca, iako se ne
bi moglo reći i prijatelja. Vjerojatno misleći da je ovaj doživio
neku neugodnost i da zato napušta kasino, upitao ga je:
- Nešto ti nije večeras ovdje po volji? Još nisi ni sjeo, a već
izlaziš. Mogu li kako pomoći? Ne volim kad mi klijentela odlazi
nezadovoljna, a pogotovo kad su mi prijatelji.
- Ma, ne, nije stvar u tome. Vidio sam za ruletom čovjeka koji
me ne iznenadio nego šokirao. Ali, ne bi me to toliko ni začudilo
da se ne bojim za nj.
- Ovi koji ovamo dolaze, ne trebaju tutore. Tko te to toliko
brine?
- Jagger.
- Oh, znači ipak?
- Što to sad znači? Nešto se desilo što je čak i tebe zabrinulo?
Možda bi moralo. Jer, koliko sam uspio vidjeti, oko njega je
društvo koje nije baš visokih moralnih principa. A ti znaš što to
znači. On je sam po sebi jadan, nikamo se nije micao iz kuće, i sad
bi mogao ne samo ostati jadan zbog gubitka žene, nego se i
raskućiti. Heather, njegova kći, imala je neke druge namjere, ali,
tko zna što će od svega toga sad biti. Reci mi, dolazi li dugo
ovamo?
- Zar je to važno?
- I te kako, Harvey - rekao je to malo podrugljivo Ralph. Ni ti
nećeš mirno spavati ako tvoji prevaranti do kraja opeljuše toga

~4~
 Čitateljski raj

čovjeka. A možeš imati i komplikacija s policijom. No, nema više

nagađanja. Da čujem što si ti primijetio, ili da budem precizniji,
što ti znaš? Molim te istinu, da bih znao otkud da počnem.
Mora da je Harvey shvatio da se s Ralphom nije za igrati i, na
njegovo čuđenje, počeo je priču:
- Koliko znam, prokartao je svu gotovinu. Koliko je to točno
novca, ne znam, ali s obzirom da je meta onih najokorjelijih,
sigurno nije malo. A čime se on uopće bavi? Što inače posjeduje?
- Dao je u zakup sve svoje restorane, a koliko znam, ima
četiri. Solidan prihod ima od toga, ali prema priči Heather, dva od
tih restorana trebaju obnovu, onu temeljitu. A taj je sad novac
otišao u vjetar. Ali, dobro je ako je samo to. Tko zna nije li koji
restoran već na bubnju. Ja znam da je on odrastao čovjek, da
može raditi što hoće, ali mene sve to ipak brine. Ovamo ljudi
dolaze tužni, željni da razbiju brigu, a u tren se nađu na dnu. A
sad molim istinu do kraja. Kako stvari s njim stoje? Pozovi svoje
poslušnike da mi kažu, inače ću napraviti skandal.
- Nemoj. Sad mi to baš ne bi trebalo. Ionako me netko tužio.
Svaki čas mi mogu izbanuti neželjeni gosti. Kocka nije zabranjena,
ali i tu postoje neka pravila. Samo „kesom“ se posluje Nema
zalaganja, nema ničega što bi bilo izvan pravila. A stari je pro-
kockao mnogo novca, a čini se da je i jedan restoran otišao. Bojim
se da će i drugi ako se ne sabere.
- Što? Kako to misliš? - upitao je Ralph, iako je odgovor znao.
- Navlače ga na kartanje, a tu je slab, a i lakše se tu vara.
- I što da sad učinim ja? Mogu li uopće išta?
- Pa, probat ću ja.
Nemoj me varati. Ti znaš da sam ja prijatelj njegove kćeri i da
ću sve učiniti da je zaštitim. Da čujem što ćeš učiniti?
- Došapnut ću onome kome trebam da će doći racija. I
pokupit će se svi oni koji se toga boje.
- A koliko je tih?
- Ne mnogo, ne varam te, ali dovoljno da i drugi shvate da se
što prije odavde izgube. Oni koji su ovdje iz čiste zabave, koji su
ljubitelji kocke, ali do neke granice, ti će ostati.

~5~
 Čitateljski raj

Ralph nije mogao svojim očima vjerovati ono što je vidio.

Jedan po jedan su se, samo što je ovaj došapnuo jednom „kibicu“
nešto, a ovaj to prenio drugom, raspršili kao da ih neka nevidljiva
sila odvlači.
- Vidiš - počeo je Harvey - vjeruju mi. A i to nešto znači.
- Ne znam što, ali ako te to raduje, čast ti svaka. No, sad mogu
ići. Ali, nemoj kad odem da se ponovi to isto. Moram nešto učiniti
zbog Heather. Pitam se samo kako joj to reći i kako ocu otvoriti
oči. Jer, bojim se najgorega.
- Misliš da bi si mogao nešto učiniti?
- Mislim, a ni to ne bi bila reklama za tvoj kasino. Ali, to nije
moj problem.
- Zamjeraš mi što radim ovaj posao? Nemaš pravo. To je
posao kao i svaki drugi. Ali, ja se ne postavljam nikom kao tutor.
Ne mogu to čak ni svojima najbližima, a kako ću tek nekom
drugom. No, sad si mi dao brige. Nisam ni ja baš tako neosjetljiv
kako ti se, možda, čini. Ali, nisam Bog da mogu utjecati da ljudi
čine samo dobro. Uostalom, to ni on ne može. Razmisli o svemu
tome ako budeš poduzimao bilo kakve korake kad je u pitanju taj
Jagger. No, obećajem ti da ću, ako više uopće dođe ovamo,
pripaziti na nj i one, što je još važnije, oko njega.
Ralphu je bilo svega dosta. Mučilo ga je sad nešto drugo -
kako sve to reći Heather da je ne dotuče do kraja. Jer, ta je cura
imala velike planove, a sad je ostala - ni na čemu. Ako je
prokockao sve to, ne samo da neće moći na studij, nego je pitanje
uopće egzistencije. Doduše, vjerovao je da su još ta tri restorana,
ali tko zna u kakvom su stanju i hoće li uopće više moći nastaviti
raditi.
Nije znao kamo bi sad. Bilo je prekasno da ode potražiti
Stevena i da s njim o svemu porazgovara, a bome nije bilo vrijeme
ni za razgovor s Heather. Možda bi ipak bilo dobro da
porazgovara s ocem i da vidi što bi mu on na sve to rekao.
Sve je to u životu tako čudno. Kad nemaš svojih briga, ili
barem kad misliš da nisu takve koje ne bi mogao riješiti, desi ti se
da te tuđe toliko okupiraju da se moraš njima baviti.

~6~
 Čitateljski raj

U tim razmišljanjima instinktivno se uputio prema

roditeljskoj kući.

***

Čudno je kako čovjek ipak ima neka predosjećanja iako i ne

zna razlog tomu. Heather je osjećala da se s ocem nešto dešava,
pogotovo zadnjih tjedan dan, ali nije ga se čak usudila ni pitati što
je.
Prestao je izlaziti, opet bi se povlačio u svoju sobu i tek
odgovarao i to nevoljko, kad bi ga nešto pitala. Bila se toliko
zabrinula da je htjela nazvati Ralpha, jedinog kućnog ali i svog
prijatelja pred kojim nije bilo tajni. A onda je on nazvao nju. I bio
izravan kao i inače, što je i nije zabrinulo:
- Što radiš?
- Ništa.
Zar se to može tebi desiti, tebi koja si radoholičarka. A znam
da s knjigovodstvom restorana imaš posla i više nego možeš sve
to u roku obaviti. Ne vjerujem, osim ako ne možeš jer te nešto
muči. Molim s istinom na sunce! Pa zato sam tu da ti pomognem
ako mogu.
- Bojim se da mi nitko ne može više pomoći - počela je tonom
koji je mogao značiti samo jedno. Ili je otkrila što je otac učinio, ili
je vidjela nešto u knjigama, ili je, što je još gore, čula to na ulici.
Zato je znao da mora biti oprezan, jer sad više nije bio samo otac
u pitanju, sad je to bila i ona.
- Jesi li da negdje popijemo kavu?
- Pa, radije bi, ako ti se da, da dođeš k meni doma. Domaćice
mi nema pa možemo u miru razgovarati.
- A tata?
- On i tako ne izlazi iz svoje sobe.
- Opet kriza?
- Ne znam kako bih to više nazvala. No, bojim se.
- Čega?

~7~
 Čitateljski raj

- Pa i onoga najgorega. Znaš, koji put mislim da želi da ga

jednostavno nestane s ovoga svijeta. Jedno vrijeme sam mislila da
ne može preboljeti mamu, a sad je nešto drugo posrijedi. Ne
znam što, ali nešto jest. Zato mi se i ne da izlaziti iz kuće. Samo da
si nešto ne učini.
- Heather, ne pretjeraj! Ma što da se s njim zbiva, nije da mu
se ne bi moglo pomoći. Ako je i dio od toga što kažeš istina, on je
zreo za psihijatra.
- I ja tako mislim. Ali, kako mu to i reći da ne učinim još nešto
gore?
- Mogu li ta nekako pomoći?
- Ne znam. Ali, kad bi se pružila prilika, možda.
- Pa da sad ovako na telefon ne pogađamo što je, dolazim.
Da nije tako brzo spustio slušalicu, možda bi mu ipak rekla
da je bolje da odu nekamo van, ali sad je bilo gotovo. Sad je samo
razmišljala o jednom - da li da ocu kaže da on dolazi, da im se
pridruži u razgovoru, ili da sve prepusti slučaju. Ne jednom je
znala čuti da je to i najbolje.
I kad je sve pripremila za Ralphov dolazak, zazvonio je
telefon. Mislila je da se to on javlja ili da ne može doći ili da, ipak,
idu vani, pa je i ne čekajući da on prvi progovori, počela ona:
- Znači, ipak si se predomislio? Dolaziš li ili da te čekam vani?
- Oprostite, s kim ja to razgovaram?
- Ralph, nisi to ti? - sad je i ona zbunjeno upitala.
- Ne, nisam Ralph.
- A tko se i koga trebate?
- Ako je to kuća Jaggerovih, trebao bih Juda?
- A tko ste vi?
- Njegov partner s kartanja. Nema ga već tjedan dana na
kartanju pa sam se zabrinuo. Znate, kad si u takvom društvu,
nikada se na zna. No, ja se nadam da smo se mi izmaknuli na
vrijeme. A tko ste vi? - na kraju svega toga što je taj čovjek
izbrbljao, tek sad ju je to upitao.
- Ja sam mu kći. Nisam znala da moj otac karta. Mislila sam
da ide na šah.
~8~
 Čitateljski raj

- Bolje da niste, ili, možda, ipak nije. Samo mu recite da se ne

pojavljuje više ondje. Mnogi su od tih prevaranta uhićeni, a oni
koji nisu, nadam se da će biti uskoro. No, ne bih više o tome.
Svakome prema zasluzi, iako nisam siguran da smo mi obojica to
zaslužili.
Ali, ja sam se razbrbljao. Pozdravljam vas, draga gospođice,
nadajući se da vam nisam pokvario dan.
Kako je on u taj čas spustio slušalicu, Heather nije imala
snage učiniti isto. Počela se tresti, sva se uznojila, došlo joj je da
počne vriskati, razbijati sve po kući... Hvalila je Bogu što će doći
Ralph jer on sigurno zna odgovore na mnoga pitanja, ali ako i ne,
znat će joj reći što da učini.
Još nije ni naslutila dokle je sve to došlo, kako su spali na
niske grane, kako će odsad morati, doslovce „krpati kraj s krajem“
da bi uopće preživljavali.
Sjela je, još ne ispuštajući slušalicu iz ruke, ali i dalje drhteći.
Poveselila se kad je čula zvono na vratima. Potrčala je da ih
otvori.
Ugledavši je onako blijedu, zbunjenu, nije Ralph još znao
uzrok tomu, iako ga više ništa ne bi iznenadilo. Tek kad je vidio
slušalicu u njezinoj ruci, upitao ju je:
- Ili si nekoga namjeravala zvati, ili je netko zvao tebe? Ma što
da jest od toga, uzrujalo te.
- Užasno, ali uđi u kuću pa ću ti sve ispričati.
Ralphu je tisuću misli navrlo u glavu. Najviše ga je brinulo je
li saznala za njegovo hazardiranje. Ako jest, opet nije znao koliko,
pa je odlučio biti vrlo oprezan. Da bi nekako sve to omekšao,
počeo je, gotovo bezbrižno.
- Ma što da jest, nema razloga za paniku. No, da čujem? -
govorio je sjedajući u svoju fotelju, kako bi znao reći - stolac za
odmor.
- Zvao je neki čovjek, malo prije nego si ti došao, predstavivši
se kao očev partner s kartanja. Govorio je o nekim uhićenjima, o
nečemu što neće samo na tome završiti, i kad sam ga htjela nešto
i sama pitati, više nije bilo vremena. Spustio je slušalicu. Očajna
sam. Ne znam o čemu se tu radi, ali nešto nije u redu. Mora da se

~9~
 Čitateljski raj

otac zbog nečega zabrinuo, da se u nešto uvalio iz čega se ne zna

iskobeljati. Što ti misliš što je to? Ili ti, možda, već znaš što je to pa
si mi i došao reći? Molim te s istinom na vidjelo jer i sam znaš da
je to najbolji način da doskočim nečemu što bi bilo djelotvorno.
- Nešto sam načuo - počeo je on oprezno. Zato sam i odlučio
doći k tebi. No, nema, barem ja tako mislim, još razloga za paniku.
- Što je u pitanju? Nemoj me štedjeti jer više mi se poslije
majčine smrti ne može ništa desiti što bi bilo gore.
- Neki dan sam navratio u kasino. I vidio ti ondje oca. Bio je u
nekom društvu koje mi se nije činilo da ima ikakve moralne
skrupule. Ali, i ne samo to. Čuo sam razgovor između dvojice,
očito čestih posjetitelja kasina, prevaranta, kako razgovaraju o
tvom ocu. Ono što sam čuo, i ne mora biti istina, ali, zaključio sam,
a sad pogotovo, da bi nešto i moglo biti u tome.
- Što si čuo? - prekinula ga je nervozno, još držeći telefon u
raci.
- Da je prokartao novac. Veliku svotu, ali da je na redu sad i
restoran. Molim te, ne uzrujavaj se dok sve ne izvidimo, a potom s
njim i ne porazgovaramo. Dotad, nećemo ga pustiti da ide onamo.
Ja sam već poduzeo neke korake i bez da te pitam jer mi se učinilo
da to netko mora. No, čak da je i tako, još se nešto spasiti dade. Ne
tješim te nego naprosto tako mislim.
Ralpha je najviše mučilo to što je Heather zašutjela. Bojao se
što će učiniti, neće li sve poslati k vragu, otići i pustiti oca da se
sam snalazi u onome u čemu sigurno i ne bi mogao. Ali, ima
momenata kad čovjeku sve dojadi, kad više ne zna ni što bi ni
kako bi. Ako je itko ikad bio u takvoj situaciji, sad je bila Heather.
Stoga je Ralph nastavio besmislenim obrazlaganjem nečega u
što niti je vjerovao niti bi ikad opravdavao, ali sad nije imao
drugog izbora ni izlaza. Da ga je netko slušao, rekao bi da govori
gluposti. Ali kad ne znaš što bi, bilo koja izgovorena riječ čini ti se
dobrodošlom. No, onda je došlo do preokreta.
Ona je vratila slušalicu na mjesto, nalila sebi i njemu kavu, i
pri punoj svijesti, čak i mirnije nego bi to itko dragi bio u stanju,
upitala ga:

~ 10 ~
 Čitateljski raj

- S čime da počnem? Što da prvo učinim? Možda se, kako ti

kažeš, još nešto spasiti da. Iako mi je svega toga na vrh glave. Ako
je odlučio raskućiti nas, neka to učini što prije. I tako mogu početi
razgovor. Ja razumijem tugu, ja razumijem da se netko u svemu
tome i ne može snaći, ali toliko ludosti da učini, to ipak ne mogu.
Znaš, kako sad stvari stoje, najbolje bi bilo da sve ostavim, da sve
prokarta pa neka se poslije snalazi kako zna. Ja mu sigurno ne bih
više bila rame za plakanje. I ja se želim na nekoga nasloniti, i ja
sam ranjena i ranjiva, ali, čini se da to nikoga nije briga.
- Ako me pitaš s čim da počneš, onda me slušaj. Najprije
razgovorom. Reci mu što si čula, provjeri u banci što je i je li išta
ostalo na knjižicama, i neka ti to bude vodilja u razgovorima.
- Uzrajat ću se. Reći ću mu i ono što, možda, ne bih smjela.
Ali, nisam ni ja nadčovjek.
- Nitko, Heather, nije. Ne branim ga, ali najbolji ljudi,
najosjetljiviji baš počine takve gluposti kakve je počinio on.
Najvažnije je da smo to otkrili na vrijeme.
- I ti držiš da je vrijeme sad kad smo ostali, najvjerojatnije,
bez svega? Možda smo se tek spasili gladi i života na ulici, a sve
drago vidjet ćemo. No, ne znam hoću li mu to reći još danas ili ću
to ostaviti za neku drugu priliku. Iako, mislim da bih mu morala
prenijeti poruku koju mu je, kako se predstavio, ostavio partner.
- Možda da otad sve i počneš.
- Vidjet ću, Ralph. No, sad nešto za tebe. Nemoj brinuti. Čak i
da smo ostali najednom restoranu, za život ocu to je dovoljno. Ja
ću se zaposliti negdje drugdje, a studirat ću, možda, ako bude za
to vremena. I prilike, dabome. Pitanje je jedino da li da ostanem
ovdje ili da odem nekamo gdje ću moći početi život ispočetka.
- Nikad nisam volio one koji bježe.
- Ti bi to tako shvatio?
- A kako drugačije? I zašto? Ma što da se desi, ovdje su mnogi
uza te, ovdje će, možda, biti i onih zluradih, ali i te znaš kakvi su i
neće to iznenaditi. I da ne filozofiramo, nikamo nećeš dok se sve
ne raščisti. Ali ni inače... jedino... - stao je, ali kako mu je smiješak
na usnama zatitrao, ona je znala na što misli, pa mu je čak
zaprijetila prstom govoreći:

~ 11 ~
 Čitateljski raj

- Opet brineš što sam još sama?

- Pa zar nemam i za to razloga? Lijepa, mlada, iz ugledne
obitelji - a bez dečka.
- Sve u svoje vrijeme. A osim toga, ti znaš moje kriterije. Bolje
zauvijek sam nego s bilo kim samo da ne ostaneš ruglo. Ja to tako
ne doživljavam. I vidjet ćeš da će sve doći na moje. Samo dok
pohvatam sad sve ove konce. A hoću.
- Takvu te volim. I vjerujem ti. A ti znaš gdje možeš potražiti
pomoć ako je ustrebaš.
- Znam i hvala ti zbog toga.

Izgubljena djevojka

Heather si je tek, kad se sve to desilo, predbacivala da nije

postupila prema ocu ljudski, a još manje kao kći. Napravio je to
što je napravio, nije mislio, ali nije mu uopće više bilo stalo ni do
čega - pa ni do života. Morala je i ona malo pripaziti na nj, a ne
misliti samo na sebe i na taj nesretni studij. Ovako, da nije bilo
Ralpha, doslovce bi se njih dvoje našlo na ulici, ali bi
najvjerojatnije on učinio do kraja što je sad tek pokušao - ubiti se.
Nije smjela ni pomisliti što bi se desilo da se taj dan Rita,
njihova domaćica, nije vratila. Zasigurno bi ga ona pustila da
odsamuje u svojoj sobi jer je to bilo i najlakše. Ovako je ova čvrsta
i odlučna žena, otvorila vrata njegove sobe i kad ga je nakon
nekoliko poziva vidjela nepomičnog, prvo što je učinila bilo je da
je nazvala hitnu pomoć.
I da se ti ljudi nisu našli u času u kući, zasigurno mu ne bi
bilo spasa.
Kad se ona vratila kući, on je već bio u bolnici, lako nije
odmah shvatila o čemu je riječ, Rita je bila odrješita čak i
preoštra:
- I ti bi trebala malo paziti. On ti je otac. Najlakše se tako
ponašati. Pustiti ga da samuje, pa što bude. Ako je tako, najbolje
bi bilo da odeš od kuće. Ja sam stara, ali još ne toliko da bih ga
pustila da „crkne“. Ljuta sam, užasno sam ljuta. Kad bi sve to tvoja

~ 12 ~
 Čitateljski raj

majka mogla vidjeti, ne bi se uopće ljutila na nj nego na tebe. On

je živio za tebe, a što ti sad radiš njemu? Nisam to očekivala, ali i
ne samo ja. Pa i majčina sestra te, neću reći baš osuđuje, ali misli
da bi mu se trebala više posvetiti. No, sad dosta i mojih prodika.
Otiđi u bolnicu, porazgovori sa psihijatrom i vidi što ti je činiti.
Imaj pritom u vidu da je on bolesnik. Možda i teži i teže izlječiv
nego da ima tumor na bilo kojem dijelu tijela. Jer, tumor se
odstrani, i gotovo, a ovo se liječi i pitanje je izlječenja vrlo upitno.
- Što je rekao liječnik? Hoće li biti posljedica? Je li što
oštećeno? Užasno mi je.
- I može ti biti. Nema više s moje strane tetošenja, nema
umirivanja, nema opravdanja za tvoje postupke koje sam imala
dosad. Pobrini se za oca, a to znači da ćeš se brinuti i za sebe. On
je tvoju majku bezgranično volio, za nj život poslije nje nema više
smisla. Jedino ga ti možeš uvjeriti da ima jer da treba tebi. A ti
promisli kako si se sve ovo vrijeme ponašala.
- Ne znam što da kažem na ovu tvoju oštrinu - počela se
braniti Heather - ali nije baš sve tako ni kako ti kažeš. On je
morao biti svjestan da ja postojim, znao je za moje želje, znao je
da bi mi morao pomoći, unatoč svemu u čemu smo se našli. Jer,
nije samo on gubitnik. To sam i ja, možda i više. Moja je majka
cijeli život podmetala leđa za nj, čak više nego i za mene. On
osjeća taj gubitak, ali i ja. Znala bi mi govoriti da će se meni
posvetiti kad tati ne bude više toliko trebala. Dakle, i tako se na
sve može gledati. No, neću više o tome. Idem, kako si i sama rekla
u bolnicu, i najprije ću potražiti liječnika.
- Idi. I pazi se.
- Na što misliš?
- Govori istinu. Nema muljanja, nema opravdanja, njemu to
neće pomoći. A neće ni tebi. Oboma vam treba jedan iskren
razgovor i uputa kako dalje. Ja mislim da on više neće biti
sposoban za neke velike poslove, ali ne treba ga lišiti rada uopće.
Jer, tad tek neće znati što će sa sobom. Uostalom, to su tek moja
nagađanja. Čut ćeš od pametnijih ljudi što misle o svemu.

~ 13 ~
 Čitateljski raj

I kako se spremala za odlazak u bolnicu samo je rekla Riti: -

Hvala ti na iskrenom razgovoru. Ja se nikad ne bih mogla ljutiti na
tebe, pa ma što da mi kažeš.
- Oh, samo bi mi još i to trebalo! Cijeli sam vam život
posvetila i ne bih voljela da sve ode u vjetar.

***

Heather je s nekim strahom čekala dežurnog psihijatra da se

pojavi. Bilo ju je i strah i sram. Tko zna što će on misliti o njoj i što
će joj reći. Najvjerojatnije nešto slično što je čula i od Rite - da je
samoživa, egoistična razmažena cura kojoj je jedino stalo do sebe
same. Tako razmišljajući sva se naježila, ali već u glavi i odlučila
kako će se braniti. Čak je sročila u glavi i čitave rečenice kojima će
napadati i braniti se ako to bude potrebno.
U jednom času se trgnula jer je čula plač koji je dopirao iz
jedne od soba.
Bilo joj je neugodno, ali i sama bi mogla za koji čas zaplakati
kad bi čula da je s ocem loše. Stoga se odmaknula brzo u kraj
hodnika i ondje čekala dežurnog. No, to joj se čekanje pretvorilo u
vječnost. I onda kad je već mislila izići u predvorje, vidjela je da se
vrata krajnje sobe otvaraju i da se na njima pojavljuje čovjek u
bijeloj kuti koji je zasigurno bio taj koga je ona čekala. Stoga mu je
prilazila i kad se dovoljno približila, pružila mu je ruku i
predstavila se:
- Ja sam Heather Jagger. Moj tata je dovezen ovamo prije
nekih pet-šet sati. Recite mi, molim vas, kako je? Užasno mi je
teško.
- Zašto? Zašto vam je teško? Jer, po onome što je pokušao
učiniti, nije to od danas. Morali ste nešto primjećivati, morali ste
nešto i poduzeti. Koliko sam shvatio i da ste bili doma, ne biste
ništa učinili i on bi najvjerojatnije bio sad mrtav. A možda bi mu
to bilo i bolje. Kad to kažem, ja kao psihijatar, onda mi morate
vjerovati.
- Ne moram - bila je toliko uzrujana da se ovaj čovjek čak i
iznenadio. Imao je on svoje prokušane metode liječenja cijelih
obitelji, ali malo je kad doživio ovako nešto. Ovoj je curi došla
~ 14 ~
 Čitateljski raj

voda do grla i dalje joj je bilo svejedno. Morat će se pozabaviti i

njome a ne samo ocem. Jer, istina je da je on izgubio ženu, ali
njezin je gubitak dvostruk - izgubila je i majku i oca. Stoga je i on
sad malo popustio i nešto je blaže upitao:
- Imate li od čega živjeti, unatoč svemu što je učinio?
- Na znam što znate, ali unatoč njegovom kockanju, još nismo
ni gladni ni na ulici. A što će dalje biti, to ćemo vidjeti. No, jedno je
sigurno - više u kasino neće kročiti.
- Vi ćete mu zabraniti?
- Možda ga baš neću vezati lancima da bude u kući, ali naći ću
načina da saznam svaki put kamo ide, ali ima tu još nešto.
- Što?
- Dio restorana je i moje i neće se moći niti založiti niti
prodati.
- Kad ima posla s takvima s kakvima je on imao, ti su u stanju
učiniti i ono što nama ne bi nikad palo na pamet. Vi nemate
pojma što je to mafija. Kartaška mafija.
- Tko vam je sve to ispričao?
- Vaš prijatelj koji je i sad s njim. I molio me da vas ne puštam
k njemu.
- Ne želi me otac vidjeti? Ali, zašto? Nije, valjda, tako loše?
- Ne bi to bilo dobro ni za vas ni za njega. Jer, emocije bi
proradile. Ovako je najbolje. Ispumpali smo mu želudac, nema
opasnosti od recidiva, i on će zaspati, ako već nije. Nema smisla
da ga se sad uzbuđuje, a koristi ne bi od toga bilo nikakve.
- Bože, što da radim? Što mi sad predstoji? Izgubljena sam.
Čini mi se prvi put u života. A tek sam na njegovu početku.
- Morat ćete zajedno s ocem na tjednu terapiju dok ne vidimo
što i kako dalje. Jasno, sve je to dobrovoljno. Možete to i odbiti, ali
s obzirom na situaciju, ne bih vam preporučio da to učinite. No,
sve je u vašim rukama, doduše bilo je i dosad, ali radilo se, očito, o
pogrešnim prctejenama. A kako me čeka još pacijenata, morat
ćemo se pozdraviti, no samo da vam još kažem da mi se javite
najkasnije u ponedjeljak. Tad bismo već mogli početi s terapijom.
- Javit ću se.

~ 15 ~
 Čitateljski raj

- A sad pričekajte prijatelja pa možete malo zajednički

porazgovarati o svemu. Dio razgovora obavio sam i s njim. On je
jedan krasan mladi čovjek koji vas, čini se, dobro pozna, ali i voli.
A toga je danas tako malo.
- Da, mi smo kao rođaci, a ne samo prijatelji. On je u našoj
kući bio kao doma. Volio je moju majku strahovito jer je rano
ostao bez svoje. Nikad nisam mislila da će i mene dočekati nešto
slično. Ali, čini se da je sudbina ipak nepredvidiva. Što baš i nije
dobro, iako...
- Dobro je jer što bi bilo s ljudima kad bi znali što ih čeka,
čega se moraju čuvati, kamo smiju ići i s kim se uopće trebaju
družiti. I još samo nešto, draga gospođice. Ne brinite. Nema
situacije koje se ne mogu riješiti, a to znači popraviti. Ali, za to
treba volje i upornosti. Ne znam čega više. A meni se čini da vama
toga ipak ne nedostaje.
- Ali, kako sad?
- Lako. Sve su to, kako mi psihijatri kažemo, probe. A sad vas
moram ostaviti. Vi pričekajte prijatelja. Rekao sam sestri da mu
kaže da iziđe iz sobe kad vaš otac zaspi. A to samo što se nije
desilo.

***

Mel je bio užasno ljut na oca. Sve mu se to, taj njegov život,
manje sviđao. Nikad nije točno znao što radi, a novca nikad nije
nedostajalo. Čudio se i majci koja je morala više voditi računa o
njegovom izbivanju, pogotovo noću, a sve pod izgovorom da mu
je takav posao. Čuvanje kasina bilo je, navodno, silno isplativo. I
kad ga je kao osamnaestogodišnjak jasno upitao čime se on to
bavi kad radi samo noću, čuo je prilično grub odgovor:
- To se tebe ne tiče! Imaš sve i budi zadovoljan. Mnogi tvoji
kolege bi bili sretni da su na tvom mjestu. I još nešto. Sad si
punoljetan, i ako ti nije pravo, ako si bilo čime nezadovoljan, znaš
gdje su vrata.
Iako nije otišao, sve je vrijeme razmišljao o tome. I kad mu se
pružila prilika da upiše pomorski fakultet, učinio je to iz dva

~ 16 ~
 Čitateljski raj

razloga - prvo jer značilo otići do kuće, a drugo jer će manje biti
doma i kad ga završi.
I te četiri godine studiranja su proletjele takvom brzinom da
nije mogao vjerovati. Bio je presretan kad se ukrcao odmah
poslije završetka studija na brod, ali i što će uštedjeti dovoljno
novca da si osigura kakav-takav smještaj. Ovo sad bio je njegov
prvi povratak kući nakon prvog isplovljavanja, i nekako mu se
činilo da su se i doma stvari promijenile.
Ali, ništa od toga! Otac je tek prvu večer kad je došao ostao
doma, a poslije se sve nastavilo po starom. Čim bi povečerali, on
bi se odjenuo u presvečano odijelo i krenuo „na posao“. Mel je sad
bio siguran da je to nešto mutno, ali nije mu bilo ni u peti da je to
prevaranstvo kojem nema premca. No, ništa nije komentirao, tek
je majci rekao:
- Ti se ne bi ljutila kad bih otišao malo obići neke stare
prijatelje?
- Ali, dijete moje, pa zašto bih se ljutila? Nećeš, valjda, sve
vrijeme biti meni uz suknju? Samo idi. Kad može otac, možeš i ti.
- Mama - počeo je Mel oprezno - nije se ništa u njegovu
ponašanju, da ne kažem životu, izmijenilo? A ja sam mislio da
ipak jest.
- Nije, a i neće. - Ali, kako?
- Sine, niti znam točno čime se bavi, a nije me više, da ti pravo
kažem, i briga. To čuvanje kasina su ipak samo priče. Meni i tako
još ne preostaje dugo od života i neću ga potratiti uludo,
svađajući se s njim. Sve ima svoj početak i kraj.
Ali, kako te to nikad nije zanimalo? Moralo je, mama. Pa on bi
nas sve mogao osramotiti.
- Nitko ni za koga ne može odgovarati. Svi koji me znaju,
znaju da živim skromno i čestito, da ovo što radim je plemenito, a
njegov život je, na žalost, nešto drugo. Sad mi je gotovo svejedno.
No, da je nešto protuzakonito, već bi bio u zatvoru.
- Možda nije kazneno, ali je nemoralno. Nijedno ni drugo nije
lijepo. A sve će doći na vidjelo kad-tad.
- Znam, ima nešto što me u zadnje vrijeme malo uzbunilo.
Zapravo ne malo.
~ 17 ~
 Čitateljski raj

- Što to, mama?

- Priča, svako malo o nekom restoranu koji je kupio i kako bi
se, navodno, počeo baviti ugostiteljstvom. U svemu ga mogu
zamisliti osim u tome. Čak nešto govori kako i tebi mora nešto
ostaviti.
- Znači ti sumnjaš da je on taj restoran zaradio na neki
nezakonit način?
- Pa tako nekako.
- Otkudti sad to?
- Ne znam. Možda intuicija, ili neki predosjećaj. Ali, neću se
čak ni time opterećivati. Ne bih ti to ni rekla, da se ne bojim da ti
to on ne kaže i da ti to nespreman prihvatiš.
- Mama, ne brini. Ja imam svoj poziv, težak je, ali je čestit.
Mislim ako budem plovio tek desetak godina da ću imati osnovu
da počnem nešto drugo ako me to više ne bi radovalo. A dotad
neću ulaziti ni u šta drugo, pa čak ni što bi bilo najpoštenije.
Možda mi tatu pogrešno shvaćamo, možda ga i osuđujemo tek na
temelju nekih naših indicija, ali trebalo bi sve to izvidjeti pa tek
onda donijeti konačan sud. Možda ne bi bilo loše da se malo
pozabavim i time sad dok sam doma.
- Ne znam. Ne znam ima li smisla tratiti vrijeme njegovim
ponašanjem na koje i tako nećeš moći utjecati.
- To i ne mislim.
- Ali, što će ti sve to onda?
- Da se znamo vladati ako nas nešto zaskoči, ako nas on
dovede u situaciju da se moramo braniti. Sutra ću ga na večer
pratiti i vidjeti kamo to on ide, kamo se kreće, s kim izbiva tolike
noći.
- Radi kako znaš, ali čuvaj se.
- Ne brini. Niti mi je deset godina da se ne bih znao čuvati,
niti mislim da je on baš u nekom kriminalnom gnijezdu.
- Dobro, sine. Možda se jednom i to mora rasvijetliti. Možda
smo to trebali učiniti i prije. No, tko bi? Ti si bio premalen, a ja
nisam nikad imala snage za to. Ali, znaš kako se ono kaže - svaka
lija kad-tad dolija. Bolje da ga mi ulovimo, nego netko drugi.

~ 18 ~
 Čitateljski raj

Nego, znam da sam ti sve ovo vrijeme imala na umu nešto drugo
reći.
- Što?
- Sjećaš li se Hugha Duvalla?
- Da, što je s njim? On je bio sjajan dečko. Najbolji u svemu.
Prognozirali su mu sjajnu budućnost.
- Još malo pa je završio u zatvoru.
- Zašto?
- Pretukao je oca. Saznao je da vodi dvostruki život. Na
jednom kraju New Yorka imao je njih dvoje, a na drugom drugu
ženu i još jedno dijete. I tako je uspješno vodio takav život sve
dok toj njegovoj kćeri nešto nije postalo sumnjivo. Slijedila ga je i
imala je što vidjeti. Njezin dragi tata imao je obitelj, zakonsku, o
kojoj se brinuo više nego o njoj i majci. I kad je to otkrila, išla je
do kraja. Pozvonila je jedan dan na vrata, otvorio joj je polubrat i
rekla mu tko je, što je, i čija je.
Kako je u međuvremenu njegova majka bila teško oboljela,
pomutio mu se razum i tako je oca snažno udario da je Ovaj pao.
Da nije bilo prisebnosti majke, zasigurno bi ostao ležati na podu
vlastite kuće. Čim je došao k sebi, nakon što je tjedan dana
odležao u bolnici, obje su ga žene potjerale.
- I gdje je sad?
- Nemam pojma. Ali, čini se da je odselio nekamo na istok.
Bolnica je morala sina prijaviti jer je to ipak bio veliki udarac, ali
čini se da su oni u sudskom vijeću imali razumijevanja za toga
dečka i osudili su ga tek uvjetno. Kao bio je smanjeno ubrojiv.
- Pa i bio je.
- Ti bi tako nešto mogao učiniti?
- Da tata nešto učini tebi, bih. Inače ne. Ali, zašto me to pitaš.
Da i ti ne sumnjaš u nešto takvo?
- Ne sumnjam, sine. U tako nešto - ne. Ali sve drugo mi pada
na pamet, što bi moglo biti i gore. Jer, u današnje vrijeme varanja
su postala čak društveno prihvatljivo ponašanje. No, o čemu ti ja
to punim glavu a došao si se nakon toliko vremena kući odmoriti.

~ 19 ~
 Čitateljski raj

- Mama, ja sam odrastao čovjek, koji zna da se u današnjem

svijetu svašta događa. Čak i više nego ti možeš i zamisliti. Volio
bih, međutim, da ne brineš. Barem ne dok je mene.
- Ne brinem. Ali, znaš, onoliko koliko to ipak činim, i jest zbog
tebe. Samo se bojim da te ne osramoti.
- Pa, rekli smo da nitko nikoga ne može toliko osramotiti
koliko to svatko može sam sebe.
Njihov dalji razgovor prekinuo je telefon. Mel nije ni pokušao
dići slušalicu jer nije ni pomislio da to netko zove njega. No, čim
ju je majka dignula, isti mu ju je čas tutnula u ruke, čak i ne
govoreći tko ga treba. Da ju je malo pažljivije promatrao,
primijetio bi izraz njezina lica koji bi mu mnogo toga rekao.
Ovako je tek pažljivo slušala što on govori:
- Ashley, ti si? Bože, pa kako si saznala da sam uopće stigao?
Tko je taj koji nema drugog posla nego širi glasove po New
Yorku?
Nije dalje ništa rekao jer je očito ona preuzela riječ, ali ga je
čula kako je pita:
- A kad bi željela da iziđemo? Danas baš i nisam voljan. Ali,
ako se tebi toliko izlazi, spremit ću se začas. No, nisam za izlaske
na neka ekskluzivna mjesta. Možda drugi put.
Mora da je ova opet nešto rekla što ga je smirilo, jer je on
brzo rekao:
- Dobro, dolazim. Bit ću tu najkasnije za sat vremena. Budi
spremna. Da znam da će biti gust promet, došao bih taksijem. No,
vidjet ću još. Ali, dolazim svakako.
Još nije ni odložio slušalicu kad je čuo majčin upit: - Što ta
hoće?
- Pa, ništa posebno. Želi da nekamo iziđemo. Kaže da je čula
da sam ovdje već tjedan dana i da nikamo ne izlazim. Navodno svi
iz nekadašnjeg društava se večeras nalaze pa ona zove i mene. Ja
bih, navodno, trebao biti iznenađenje večeri. Ali, nije ti drago što
se javila?
- I nije.
- Imaš li neki razlog za to?

~ 20 ~
 Čitateljski raj

- Ne jedan - rekla je Kate, što je Mela iznenadilo, ali nije htio

da sve ostane nedorečeno, nego ju je još jednom upitao zašto joj
se ta cura ne sviđa.
- Svašta se o njoj pričalo. Od onoga da je hodala tko ju je htio,
do onoga da je čak i kockala ili bila, kako se to danas kaže,
promatračica nekih koji bi je za to plaćali, a ona bi otkrivala karte
drugima koji bi masno zarađivali.
- Tko bi to rekao? Ja je pamtim kao vražićka iz škole, ali sve je
ostalo tek na tome. No, život nas očito mijenja. Nije loše da si mi
to rekla. Ako me odvede u kakav kasino, barem ću znati na čemu
sam i kako da se vladam.
- Misliš?
- Pa, ako je okorjeli kockar, vjerojatno misli da sam ja u
stanju, sišavši s broda, potrošiti na ruletu pola onoga što sam
zaradio. A meni je to najodvratnija igra koja postoji. Uvijek se
pitam koji i kakvi su to ljudi koji se time igraju, ako se to i može
nazvati igrom. Sad si i mene svime time zaitrigirala. Imam neki
čudan predosjećaj da ću ondje otkriti nešto značajno.
- Ništa mi se to ne sviđa, sine.
- Mama, ne brini. Svako je zlo za neko dobro, ne jednom si mi
ti sama znala reći. Ali, ja se znam čuvati. A sad se idem spremiti.
Idem, konačno, u život - rekao je to, poljubio majku i krenuo
prema svojoj sobi.

Bolna spoznaja

Morao sam to znati! Morao sam ga slijediti, otkriti čime se

tolike godine bavi, a ne sve pustiti tako kako jesam! Nisam smio
ni sebe, ni mamu, pa konačno ni njega dovesti u takvu situaciju u
koju jesam - ponavljao je cijelu noć, a još više ujutro Mel vrativši
se s sinoćnje zabave, ako se to više uopće moglo nazvati zabavom.
Njegov otac je običan kartaš i to onaj najnižeg tipa, onaj koji
mami naivce da kartaju, a potom sve čini da ih se prevari, da im
se oduzme novac. Kad ga je sinoć vidio onako zanesenog, prljavog
izraza lica, da baš se to tako moglo nazvati, bilo ga je sram.

~ 21 ~
 Čitateljski raj

Najprije je mislio da će se pokazati i pred svima mu reći što ga

ide, ali onda je odlučio ipak nešto drugo - što prije se izgubiti
odavde da se na bi doveo u napast.
Bila je sreća što se ni Ashley ovdje atmosfera baš nije
svidjela, čak mu se činilo da je u jednom času pogledala prema
stolu gdje je bio otac i s nekim prezirom rekla:
- Neki ljudi su užasni!Ili je, možda, bolje reći odvratni.
- Na što misliš? - uspio ju je kao nezainteresirano upitati, a
ono što je čuo, samo je dolilo ulje na vatru.
- Nemaju stila ni u kartanju ni u ponašanju, a još manje u
izgledu. Ja bih takvima zabranila dolazak ovamo. Sve mora na
nešto nalikovati, imati neki imidž. Ovo više nije kasino, ovo je
obična kartašnica za one koji tu nalaze tek interes. Nisam zato da
ostanemo ovdje.
Da mu majka nije rekla za Ashley ono što jest, sigurno bi mu
se ovo svidjelo, ali ona nije osuđivala takvo ponašanje nego sastav
ljudi koji joj se, očito, nisu svidjeli. Nisu bili dovoljno „fini“. A
među njima i njegov i otac. Stoga je bio presretan kad je
predložila da odu u jedna klub u kojem su se znali nalaziti kad su
još bili srednjoškolci.
Iako se silno trudio da ne pokaže kako se osjeća, svako malo
ona bi ga priupitala:
- Nešto nisi baš najbolje raspoložen? - a on bi se branio, čak i
uspješno odgovorom koji je bio i istinit:
- Pa, sve me ovo zbunjuje. Znaš, brod čovjeka promijeni, čak
toliko da se znam pitati ima li i takav život previše smisla. Brod je
najsličniji zatvoru. Unutra ti je dobro, ništa ti ne nedostaje, samo
si ipak zatvoren. I svi se osjećate nekako jednako. I onaj zadnji
mornar i ja kako drugi časnik.
- I kapetan?
- Pa, ja bih rekao da je njemu i najteže. I u takvim uvjetima on
je odgovoran za sve. I za ljude, i za teret, a bome i za koješta što
mu se može pripisati. Sad je najveće zlo droga koju mu u svakom
času svatko može podmetnuti, a da on nema pojma. I sad mi reci
kojim se to novcem može platiti. No, ima to i drugu stranu

~ 22 ~
 Čitateljski raj

medalje, pa si taj život svatko tumači na svoj način. Čuo sam čak
jednoga mornara kako govori u dokolici na brodu:
- Ovo je najudobniji zatvor na svijetu. Jedva čekaš kad će te
pustiti iz njega, a kad si vani, kad ćeš opet u nj ući. I baš je tako.
Mora da Ashley ova večer nije bila onakva kakvu je očekivala,
jer ni u klubu u koji su poslije otišli, nije bilo nikoga zanimljivoga,
a i društvo koje je očekivala negdje mora da je zapelo, pa je
odmah poslije ponoći predložila mu da ipak odu doma.
Ispričavajući se čak umorom, on ju je prilično grubo
presjekao riječima:
- Ne brini. Bit će još dana da iziđemo, da se onako kao nekad
svi nađemo i proslavimo sazrijevanje. Ja sam ovdje najmanje tri
mjeseca.
I samo što ju je otpratio do kuće, krenuo je pješice u šetnju
gradom.
Niti mu se išlo kući, ali niti mu je ostajalo ovdje samom.
Najradije bi se bio uvukao u svoju sobu i čekao jutro. Pošto-poto
je želio izbjeći susret s ocem jer bi zasigurno u vlastitom domu
pukao.
I sreća je da se ipak brzo uputio kući i došao prije njega. Iako
ga je čuo kako polako otvara vrata, nije se ustao, iako se pitao bi li
to ipak bilo najbolje. No, suzdržao se i samo se okrenuo na drugu
stranu.
Otac godinama naviknut ulaziti kao najtiši lopov u kuću,
učinio je to i ovaj put, samo što su sad Melove misli bile drugačije.
Sad je znao i što radi, i način na koji to radi, jedino nije znao kako
sve to objelodaniti i privesti ga u red dok je, barem je tako mislio,
još vrijeme za to.
Cijelu noć se tek prevrtao po krevetu, ali ničemu se nije
dosjetio. Mučilo ga je jedino da li i na koji način da sve to kaže
majci. No, neće joj prešutjeti jer nije smio ni zamisliti što bi se i s
njom desilo da to sazna na neki drugi način, a njega ne bude u
blizini. Vjerojatno bi si bila u stanju nešto učiniti, a on bi učinio
ono što je i Hugh. Možda i nešto gore.
Jedva je dočekao jutro da ustane i da pokuša svoje zamisli i
realizirati. Bio je pred samo ustajanje čvrsto odlučio sve iznijeti

~ 23 ~
 Čitateljski raj

na vidjelo, ali kad je ugledao majku, zabrinut, malo je to sve

splasnulo. Sad je samo bila dvojba - reći joj nasamo ili kad se i
otac ustane. A to će biti tek oko ručka. Kako je bila nedjelja, to će
biti baš tako. Majka ne radi, a čini se da je on nedjelju ostavio i za
„odmor“.
No, ni nju nisi mogao baš prevariti tako lako, samo što je ona
sad to tumačila na drugi način. Bila je uvjerena da se razočarao u
Ashley pa je to i nije baš previše mučilo. Čak ga nije ni pitala kako
se proveo što mu je bilo čudno. No, on je kiptio, on nije znao ni
kako da počne niti da li da uopće počne razgovor. Bilo bi, možda,
opet najlakše zatvoriti oči pred svim i pustiti da se sam kobelja sa
svime. I učinio bi to da se nije bajao za majku. Ona, čestita žena,
ne bi podnijela tu sramotu. Stoga je znao da će danas ići na sve ili
ništa. Samo je pitanje sata, a i trenutka kad će sve to početi. Sad
mu je palo još nešto na pamet onaj restoran o kojem je čuo priču.
Mora da ga je zaradio na kocki, ali još nije siguran je li baš to
uspio. Čeka neki trenutak, možda moment kad će to i službeno
postati njegov, neki sudski proces pa će onda s tim izići na javu.
Sve te muke koje su ga razdirale otvrdnule su mu lice i kad se
otac konačno ustao, odmah je shvatio da nešto nije u redu. Imao
je još snage da ga upita:
- Nisi se sinoć baš dobro proveo? Mama mi je rekla da si bio
vani. Nešto se desilo?
- Desilo se, oče. Nešto što me cijeli život mučilo, ali što ipak
nisam očekivao. Ili sam se, možda, zavaravao. A niti sam smio niti
za to imao opravdanja.
- Zašto si tako tajnovit?
- Zato što me sram čak i izgovoriti čime se moj otac bavi, što
radi i kako me uzdržavao. Krađom od usta tko zna čije i koliko
djece.
Kartaškom brzinom i snagom suzdržavanja okorjelog
prevaranta, ovaj je odmah reagirao, čak i uspješno glumeći
iznenađenje:
- Ma o čemu ti to? Tko ti je napunio uši tim glupostima?
Istina je - nastavio je odmah - sinoć u kasinu i sam zakartao, ali

~ 24 ~
 Čitateljski raj

zar si i ja ne smijem katkad dati oduška? I u čemu je moj toliki

grijeh?
Majka je stala kao ukopana sa zdjelom juhe ispred stola
shvaćajući svaku riječ koju je Mel izgovorio. Znači to je tako. Sav
taj novac koji je završavao u njegovim džepovima je prljav,
pokraden ili zarađen na najprljaviji mogući način. I to joj je bilo
dovoljno da se i ona uključi u razgovor, čak mnogo oštrije nego ju
je Mel ikad čuo:
- Sumnjala sam da sve to nije pošteno zarađeno, ali zatvarala
sam oči pred istinom. Nešto iz straha da ne odeš, a nešto jer sam
se bojala sramote. Ali, bila bih te najradije ostavila odavno. No, i
za to nisam imala hrabrosti. Ali, sad je dosta! Mislim da bi bilo
najbolje da se spakiraš i da odeš svojim pajdašima. I tako se
jedino uz njih osjećaš dobro i sigurno. Koliko se takav život može
nazvati takvim. Da ne kažeš da te izbacujem na ulicu, predlažem
da prodamo kuću, novac podijelimo. Ja ću se vratiti svojima u
Philadephiju, a ti radi sa svojim životom što ti drago. Je ne želim
da mi žene s djecom dolaze kucati na vrata i tražiti svoj imetak.
Melu se činilo da bi svaka njegova riječ sad bila suvišna pa je
čak pokušao sve to smiriti na jedan drugačiji način. Dati potporu
onome što je majka rekla, ali dati i ocu mogućnost da kaže koju.
Nije uopće znao što bi taj mogao reći u svoju obranu, osim što je
prilično pokorno počeo:
- Nisam mislio da će me to toliko obuzeti. A kad sam ušao u
taj krug, bilo je teško poslije izvući se iz svega. Ne znam ništa
drugo tako dobro raditi kao kartati. Ali, znam da je i do ovoga
moralo doći. Bojao sam se toga, ali vjerovali mi ili ne, sad mi je
lakše. I ja sam živio u nekom strahu kako će sve to završiti. I
premda vam se činim beskrupuloznim, nije mi uvijek bilo
svejedno. Ali, ni ti ljudi koji onamo dolaze, nisu sveci. Zašto da se
netko brine za njih kad to ne čine oni sami. I tako se može ne sve
gledati. Konačno, ja sam to tako i doživljavao, iako je bilo budala
koje bih najradije bio poslao kući.
- Ali, ipak nisi - uskočila je Kate. - Da si to učinio samo
jednom, bilo bi mi lakše. Ovako je sve crno od početka do kraja. I
samo mi sad, reci čiji je taj restoran? Ne samo da ga neću ja
prihvatiti, nego nećeš ni ti. Ako ga nisi prenio na sebe, i nemoj jer
~ 25 ~
 Čitateljski raj

ću ja sve učiniti da ti se to onemogući. Čak ću te i tužiti, a lako će

biti naći i svjedoke koji će potvrditi tvoju rabotu.
- Nisam ga prenio jer nije samo toga budale. Mislim da je
vlasnica i njegova kći, barem jednog dijela. No, ona mi je rekla u
telefonskom razgovoru da ne želi ni čuti za to. Ako ga je otac
prokartao, neka mi bude sav. Doduše, rekla je nešto što me
zgromilo, ali bolje da to i ne spominjem.
- Što? - Mel nije mogao to prešutjeti jer mora da je to nešto
strašno kad se čak i oca zaprepastilo.
- Da neka mi u njemu uživaju unuci. Oni koji neće biti krivi
zbog mojih grijeha, ali koji bi mogli ispaštati.
Očito ovaj čovjek nije bio svjestan što govori jer da jest, ne bi
tako nešto ni izgovorio. Ali, valjda su i njemu popustile kočnice,
valjda je i njemu sve ovo bilo olakšanje. Jer, kad su svi zašutjeli, on
se obratio Kate i skrušeno je upitao:
- Mogu li kako ovo sve popraviti?
- Ne pitaj to mene. Ti jedini znaš što si činio i što si zgriješio,
ali i može li se to popraviti, to ne moraš činiti zbog mene, jer
mene se to više i ne tiče, to ako misliš da će te spasiti, učini zbog
sebe. Ja s tim od danas nemam više ništa.
To je rekla, stavila je juhu na stol, otišla potom u kuhinju i
donijela ostalo jelo. Pozvala ih je za stol, samo im govoreći:
- Nikad to nisam učinila, ali i ja imam pravo na pogreške. Izići
ću se malo prošetati. Vi jedite ako vam se uopće jede. Ja ću se
vratiti kad se malo razbistrim. Potom se obratila Melu:
- Žao mi je, sine, što će ti godišnji ovako proteći. Za sve sam
ipak ja kriva. Zatvarala sam oči pred onim pred čim nisam smjela.
Morala sam se pitati tolike godine što ti otac radi, gdje sve to
vrijeme izbiva i otkud mu novac. A njega je bilo i previše. Doduše,
nikad nisam ni penija uzela za sebe, ili čak za tebe. S njim je on
raspolagao i pravio se velikodušan. Čak je nešto, kakve li ironije,
završilo i u dobrotvorkinim svrhama. Niti mene to ne amnestira.
Samo bih voljela kad bi ti bio izvan svega. Bio si premlad da bi se
bavio ocem jer on se trebao baviti tobom. I kad je to činio,
griješila bih kad bih rekla da mu je bilo teško, ali kako je pola
dana prespavao, nije baš imao ni mnogo vremena za tebe. Ako

~ 26 ~
 Čitateljski raj

sam ikad vjerovala u sudbinu, onda ću morati odsad. Bog te donio

baš sad kući, a i Ashley ti je pomogla da se sve to raspetlja. Morat
ću joj na kraju biti i zahvalna, iako sam ti rekla što i o njoj mislim.
Ona je dio toga svijeta. Sad još na nešto višem nivou, ali brzo će
postati dio toga društva u njegovom najgorem obliku.
Nitko joj nije mogao na to što je izgovorila čak ni odgovoriti
jer se naprosto izgubila iz kuće. A i što joj reći?
Nije bilo vrijeme ni za kakve isprike jer njima čak sad nije
bilo ni mjesta ovdje. Jer, kome se ispričati? Glavni akteri sad
negdje kubure sa životom, možda se i kaju što su se dali navući na
tanak led, a možda neki od njih i nisu više „živi. Vjerojatno je
užasan osjećaj kad znaš, ako ti to uopće može doprijeti do svijesti,
da si kriv čak i za nečiju smrt, iako nisi digao baš ti ruku na nj.
Sve je to prolazilo glavom i ocu i sinu, ali svatko je od njih
imao razloga i za optužbu i za opravdanje svega što se u
proteklom razdoblju s njima događalo. Oba su muškarca,
međutim, mislila na Kate.
Mel je znao što i kako sve to proživljava majka, a Justin kako
se iz svega toga izvući, a da Kate bude zadovoljna i da mu oprosti
ako je to ikako moguće.
Začudo, Mel nije mrzio oca, nije prema njemu osjećao ono što
je sinoć. Nije se ni pitao zašto je tomu tako. Jer, nije ni on mogao
negirati ono što je i majka u svoj svojoj tuzi rekla - kad je bio
doma, i kad je bio uz nj, bio je nježan čak i više nego bi se od
njega, s obzirom na ono čime se bavio, moglo i očekivati. Valjda je
i to bilo razlogom, što ga je mimo upitao:
- Tata, što ćeš učiniti?
- S čime? - upitao je odsutno.
- Pa, sa svojim životom. Mama nije baš voljna, to si shvatio,
tek tako preći preko svega. Ona nije samo velika kršćanka, ona je
prije svega pravičan čovjek. A korijenske promjene i nisu lake.
- Ne znam. Ništa više ne znam. Ali siguran sam u jedno -
svima bi bilo lakše, pa i meni samom, da nestanem. Fizički sa
zemlje.
- Možda i bi - počeo je na užasno Justinovo iznenađenje Mel -
ali ti ni za to nemaš snage. Jer, da si je imao, ne bi se upustio u ono

~ 27 ~
 Čitateljski raj

u što jesi. Ja imam za tebe prijedlog, samo neću ga ni izreći jer

znam da je to nemoguće da ga uopće realiziraš.
- Ipak mi reci.
- Vrati, za početak, taj restoran. Ako je ta cura rekla to što
jest, ne treba ti ništa drugo. Ja ne vjerujem u kletve, možda to i
nije tako, ali užasno je čak i za čuti. Tko zna što se s tim njezinim
ocem zbivalo kad je završio tu gdje jest. Možda je bio sasvim
običan čestiti čovjek koji je u jednom času našao na prekretnici i
otišao je u ralje vama okorjelim kartašima. A možda ste ga i
mamili da dolazi sve dok to netko nije prekinuo, ali ne iz
milosrđa, jer, koliko sam shvatio, tu ga i nema, nego opet netko
tko je čuvao svoju kožu.
- Da, baš tako se to zbilo, ali svi smo se pitali što je Harveyu
da je odjednom postao tako mekan.
- A tko ti je taj?
- Vlasnik kasina. Inače neumoljiv, odjednom se od vuka
pretvorio u janje. Mora da mu je netko stao na žulj, pa je sve nas
uplašio. Čak je, barem mi je tako rekao jedan moj znanac, pronio
glas jednu večer da se svi povučemo jer da dolazi racija. Glupi
kakvi smo bili, to smo i učinili, iako mi je poslije bilo jasno da nije
bilo riječi ni o kakvoj raciji, nego da je taj spašavao toga Jaggera.
To može značiti samo jedno - taj čas se u kasinu nalazio netko
moćan koji se tu najvjerojatnije zatekao slučajno i čuo dio priče.
Ali, taj Jagger je odjednom prestao dolaziti. Počele su kružiti
glasine da se čak pokušao i ubiti, ali ne vjerujem u to. I on je, baš
kako si ti meni rekao, preslab za tako nešto.
- Tko zna koga je sve unesrećio tim svojim hazardom.
- Pa, koliko sam shvatio i nema nikoga do te kćeri. A ona je,
očito, preponosna da se petlja s nama. Zato se i bojim išta tu
čačkati.
- Morat ćeš. Ne kažem da će biti lako, ali nije nikome tko je
dopao vaših šapa. Pa, konačno, od nečega se mora početi. Možda
je i najbolje od onoga najtežega. A ja gubitak toga restorana
shvaćam baš tako.
- Hoćeš li mi pomoći?
- Kako?

~ 28 ~
 Čitateljski raj

- Pa da ti počneš razgovor s tom djevojkom.

- Ne znam, oče - rekao je Mel jer ma koliko želio da se otac
počne rješavati toga svega, ipak mu se činilo da najveći dio toga
tereta mora sam podnijeti. No, da ga ne bi baš do kraja
obeshrabrio, ipak je rekao:
- Ti počni, pa ako zapne, ja ću nastaviti. Ali, svojim
metodama. To sigurno neće biti lako za tebe i ocrtat će te na onaj
način na koji to i zaslužuješ. Može li tako?
- Pristajem na sve samo da krene. Najviše mi je zbog mame.
Ti i ne slutiš kako bih se osjećao da me doista ostavi. A shvatio
sam da govori ozbiljno. I tu mi moraš pomoći.
- Tata, ta i neću i ne mogu. Odluka što će mama učiniti, mora
biti njezina. Znam da bi zbog mene sve napravila, ali to baš neću.
Ja sam tako malo kući, a bit će vremena kad neću dolaziti ni
toliko. More je tako čudno. Zarobi te, čak toliko da ti je svejedno
gdje ćeš na kraju obreti se. Ona je bila sve ovo vrijeme žrtva i
mene i tebe. Tko zna što bi učinila sa svojim životom da nije bilo
nas. Podredila nam se potpuno. Ne mogu reći da je posao
odgajateljice nije radovao, ali teško mi je vjerovati da bi bila stala
samo na tome da nije imala s nama problema. Svaki na svoj način
joj ih je poremetio. I sad je zaslužila da konačno kaže što želi, ali
najprije samoj sebi. Čak je i ti pusti da porazmisli. Doduše, što bi
ti više forsirao da se odluči, to bi ona s tim odugovlačila. I o tome
vodi računa. Ja ni tebi ne želim ništa oko vašeg odnosa savjetovati
jer i ta želim biti sasvim neutralan. Ne bi mi bilo drago da se
pravite kao da se ništa nije desilo.
- Tek sad sam očajan, jer tek sad shvaćam što sam radio, kako
sam vas sve unesrećio.
- Zbog nas ne žali jer najveće si zlo nanio sam sebi. Ništa se
ne može usporediti s nečistom savjesti. Ne ljuti se, iako ne znam
sve, ali imat ćeš dosta toga raščistiti sam sa sobom. I stoga ništa
ne odlazi. Što prije kreneš u bitku i sam sa sobom i sam protiv
sebe, to bolje.
- Znam, ali isto tako znam na kakve ću sve zapreke nailaziti.
Ima u tom mom društvu svakakvih ljudi pa čak i onih koji su
skloni svemu.

~ 29 ~
 Čitateljski raj

- I ucjenama?
- I tome.
- Za te ne brini. Takve najlakše pokoleba nečiji čvrsti stav.
- Misliš?
- Siguran sam. Ni o kome ne vodi računa nego o svom cilju. A
on je jasan, barem bi trebao biti - zbogom života kakav sam
vodio!
I to je bilo sve. Možda i više nego je očekivao i nego što je čak
i mislio da će tako završiti, zaključio je Mel. Teško je bilo reći je li
bio baš zadovoljan sa svime, ali nije mogao ni on oca tek tako
odbaciti, unatoč ljutnji koja još nije jenjala, a pitanje je i kad će i
hoće li ikad do kraja.

Žrtve ljubavi

Heather se ponašala prema ocu baš onako kako joj je rekao

liječnik. Nije previše spominjala ni taj njegov pokušaj
samoubojstva, ali ni njegovo hazardiranje. Tek kad bi on nešto
natuknuo, a činio je to sve češće, ona bi odmahnula rukom i tek
rekla:
- Tata, što je, tu je. Moramo neke stvari ne zaboraviti nego
vidjeti kako dalje. Ja imam plan, ali on mi ništa ne znači ako ga ti
ne budeš prihvatio. Nitko ne može sam, ali nitko to i ne smije.
- Koji je to tvoj plan?
- Jedan od restorana prodati, a ova dva srediti. I preuzeti ih
opet pod našu komandu. Onaj četvrti, koji si prokockao, neka ide
k vragu. Živjet ćemo i bez njega iako se meni najviše sviđao.
- Odšutio je ovu zadnju rečenicu iako je Heather znala da ga
se dojmila, ali nije i ostalo što je od njega tražila.
- Ja to sam neću više biti u stanju raditi. Star sam, a i inače
nikakav.
- Sve je to točno, ali moraš pokušati. Jer, bez truda nema
ništa. Konačno, mislio si da nećeš štošta moći raditi, a ipak jesi.

~ 30 ~
 Čitateljski raj

Iako je ovo bila tek blaga aluzija na njegovo dojučerašnji

život, vidjela je da se pocrvenio. No, nije se uplašila, čak joj je bilo
i drago zbog toga. Sjetila se što joj je i psihijatar rekao - mora
znati pa i osjećati sram zbog svega. I to spada u terapiju.
- Znaš, neki dan sam sreo čovjeka kojem sam prepustio lokal
- nikad nije izrekao prokockao, ali nije ni trebao. To se znalo, to je
neprestance visjelo u zraku. - Ponovio je ono što je rekao i tebi.
Žao mu je, žalio bi sve to nekako ispraviti, ja sam stekao dojam da
na njega vrši netko pritisak. Čak bih rekao da mu je to pitanje i
opstanka.
- Tata, ono što sam mu rekla kad je prvi put nazvao, ponovit
ću opet. Ne želim ga uopće vidjeti, ne želim nikakvu samilost od
njega ili od bilo koga s kim si se družio zadnjih šest mjeseci. Neke
stvari treba preboljeti, iako to ne znači i zaboraviti. Ali, ja taj
restoran više ne doživljavam našim. Dapače, odvratna mi je i
pomisao na nj.
- Možda, ipak, da nekako promisliš... - nije ni on posustajao.
- Nema tu više nikakvog razmišljanja. Sve je jasno i sve neka
bude onako kako si ti odlučio.
- Ali to je bila moja glupost.
- Jest, ali tvoja je. Nje se treba sramiti, ali je se ne može
negirati. I neću više o tome. Ti znaš moj stav od prvog dana i neću
više na to trošiti riječi. A i ti svoju preostalu energiju upotrijebi za
nešto pametnije. Tako ćeš mi najviše pomoći. I sebi, jasno.
Jude je znao da više tu nema niti što dodati niti, kako se ono
kaže, odbiti, i pokunjeno je napustio sobu i otišao u svoju. Samo
sad se Heather nije ponašala kao nekad - puštajući ga da ondje
meditira tko zna o čemu sve ne i tko zna dokle.
Doviknula mu je kad je već otvarao vrata svoje sobe.
- Pred večer ćemo otići vidjeti kako radi onaj u 38 ulici.
- A da odeš najprije sama? - opet je htio izbjeći odlazak, što je
Heather mislila da čini svjesno - sram ga je uopće susreta s
ljudima jer sve se pročulo, iako je New York ogroman grad.
- I ne pokušavaj to izbjeći! - bila je tako kategorična da je
znao da će, ma što da bude, i ma kako da se bude osjećao, ipak

~ 31 ~
 Čitateljski raj

morati s njom. - Mislim da je došlo vrijeme da i pokoju moju

usvojiš. Znaš kako bi mama znala govoriti...
- Znam - odgovorio joj je glasom koji je jedino izražavao tugu.
Bio je to kraj današnjeg razgovora, barem dok se ne upute u
restoran. Znala je da mu sad ne smije popustiti, da mora izigravati
ono što nije - odlučnu djevojku koja ima u rukama ne više samo
svoj život nego i život svoga oca.
Znala je da neće biti lako, ali kome je danas život bajka. S tim
se ne samo tješila, nego i mirila.
Je li to stan Jaggerovih? - Rita je čula dosad nepoznat glas.
Svaki put kad bi se netko nepoznat javio, ona bi zadrhtala. Bojala
se da netko ne zove od gazdinih bivših prijatelja. Teško da bi ih
tako mogla i nazivati, možda bi bilo bolje reći poznanika koji su
ga u sve to uvalili. I ona je, a kako onda ne bi Heather, sve to
željela što prije izbrisati iz glave i nastaviti živjeti onako kako su
živjeli prije svega ovoga što im se desilo. A začudo, ona se nije
ništa manje sekirala od Heather. Patila je zbog sebe, ali patila je i
zbog nje. Držala ju je svojom, pogotovo otkad joj je majka umrla.
Ne može reći da se u njezinom odnosu išta promijenilo i prema
njezinom ocu, iako je bilo trenutaka kad bi ga najradije bila
ošamarila. Ali, imala je ona i za nj opravdanja, iako se to čak nije
usudila ni izreći.
Do smrti žene bio je bez ikakvih obveza, a kad se ona
razboljela, dao je sve te restorane u zakup kako bi mogao što više
biti uz nju. I kad su već svi shvatili da joj je došao kraj, on to još
nije prihvatio. Znao je, jadan, ili barem predosjećao, što će sve to
za nj značiti i nije se čuditi što je krenuo stranputicom. Nije bio
jedini koji se tako ponašao, samo tako je to u životu - što se nama
ne dešava, i rte znamo da je to moguće. Ta trenutačna zanesenost
mislima koje su je odvele u nedavnu prošlost, spriječila ju je da
čak odgovori i na postavljeni upit, ali kad je ovaj neznanac
ponovio ga, ona se trgnula. No, kroz glavu joj je proletjelo sad
nešto drugo - tko zove i što da kaže.
Možda bi bilo najbolje iako i najgluplje da kaže da nije, ali
ako je nešto važno, opet bi pogriješila. Stoga je malo zbunjeno,
ipak odgovorila: - Jest. A koga ste trebali?

~ 32 ~
 Čitateljski raj

- Mladu gospođicu.
Nema je. A tko ste vi? Zar ne bi bio red da se predstavite?
Tako barem naleže bonton. Ili vama to nije poznato? Što me i ne
bi čudilo - bila je tako oštra jer je bila uvjerena da je to netko do
njegovih kartaških partnera.
- Nakon ove lekcije koju ste mi održali, moram vam reći da
me sram što se ponašam tako kako se ponašam, ali nekako još
vjerujem da ću privoljeti gospođicu da me barem sasluša. Znam
da joj nije lako, znam što joj je otac učinio, ali nije ni meni moj
pričinio baš radost. I sve što ovo sad radim, radim ne zbog njega,
jer to nije ni zaslužio, radim zbog majke koje će umrijeti ako se
sve to ne riješi. Moj otac jest bitanga, cijeli život je radio
nemoralne stvari, iako ne i kazneno odgovorne, ali tko zna što je
gore ili ako hoćete, po njegovom shvaćanju bolje. Ja moram na
neki način s njom stupiti u kontakt, moram joj reći da taj restoran
nikad neće biti moga oca, da ću sve učiniti da ga predam ako ne u
ruke njezina oca, onda u neke dobrotvorne svrhe. Ja joj moram
reći da mi s tim nemamo ništa, da nam je nanio užasnu sramotu, i
ako je i njoj njezin barem načas, onda bi nas morala razumjeti.
Gospođo, po vašoj šutnji čini mi se da počinjete shvaćati da smo
svi jadni i da se svi toga trebamo što prije riješiti. Možete li nam
vi nekako pomoći? Ako mislite da možete, učinite tako.
- Ne znam - čuo je Mel već malo mekši i mirniji glas ove
nepoznate žene. A i situaciji kad se hvataš kao utopljenik za
slamku, i to ti se čini mnogo.
- Od vas tražim, zapravo molim vas tek jedno - privolite je na
sastanak sa mnom, ili ako joj je i to mrsko, na sastanak s nekim
posrednikom. Moram prije nego odem nešto učiniti. Rekao sam
vam već i zašto.
- A kamo idete? - izletjelo je domaćici, što je Mel jedva
dočekao. Njemu se činilo da je bilo sad najvažnije u ove žene
pobuditi ili sažaljene ili zanimanje, a dalje bi s sve bilo lakše. I
jedva dočekavši taj njezin upit, počeo je naširoko i nadugačko:
- Ja sam pomorac. Nekoliko sam mjeseci na brodu, a tek
nekoliko doma. I to ne ovisi o meni. Zapravo nikad ne znaš gdje
ćeš i kad ćeš negdje doći ili ostati. To je i razlog što bih se želio s

~ 33 ~
 Čitateljski raj

njom sastati što prije. Jer, bilježnik će nas pozvati, ja barem tako
pretpostavljam, vrlo brzo. A što mu reći? Meni je glupo da se toga
odreknemo, a i ne znam u kakvoj je pravnoj formi sve to. Zapravo,
bit ću iskren, uopće ne znam što raditi. Gospođica Jagger to
sigurno zna. I samo kad bi je netko privolio načas da me sasluša, a
vjerujem da bi sve dalje išlo lakše. Ne poznam je, ali sigurno nije
nerazumna.
- Ne znam, gospodine, što da vam kažem, a najmanje vam
mogu išta obećati. Ali, pokušat ću. Razgovarat ću s njom kad se
vrati s posla. No, ne držite me za riječ čak ni onda ako i mene
odbije.
- Neću, ali znat ću cijeniti i vaš pokušaj. Jer, znate, nitko od
nas nije u zavidnoj situaciji. Možda je ona i još u goroj. Ja od moga
oca i nisam nikad očekivao bogzna što, a ona od svoga sigurno
jest. I čini mi se, ako je istina što sam čuo, da se sve to ne bi desilo
kod vas da joj nije umrla majka. Tad mnogi izgube orijentaciju, pa
i oni najsnažniji. A ja bih rekao da su žene jače od nas muškarca,
pa ma kakvim se mi predstavljali.
- Sve što ste rekli, točno je, ali to ipak nikom ne da je pravo da
se ponaša tako kako se ponašao moj gazda. I da mi nije Heather,
ne bih ni ja ovdje više se zadržala ni sata.
- Vjerujem vam, ali znate, kod nas mornara se kaže da posada
zadnja napušta brod. A vas na neki način doživljavam baš tako.
No, da vas više ne gnjavim, molim vas još jednom da sve
pokušate. Ja ću biti tako slobodan pa ću vam se javiti sutra ujutro
da vidim što mi je činiti. Samo, molim vas, recite joj, ako se nikako
ne želi sastati sa mnom, da mi barem kaže ima li ona ijednu
ustanovu kojoj bi željela pokloniti novac od prodaje toga
restorana. Ja ću ga sigurno prodati samo je pitanje kome potom
dati novac. Ni cent neće u našu kuću.
- Opet vam kažem da ću pokušati, ali ne i inzistirati. Jer, ona
je preranjiva da joj namećem i ja boli. Mislim da je njezin život
tim činom njezina oca krenuo u sasvim drugom smjeru, onakvom
kakvim ga ona nije ni u snu zamišljala. No, sad je što je. I ona će se
morati na neki način smiriti i prilagoditi situaciji. Jer, ima nešto i
u njoj što bi valjalo srediti.

~ 34 ~
 Čitateljski raj

- U svakom od nas ima.

- To je sigurno, ali nije svatko u istom sosu. A ona to sad i jest.
Znate, ja mislim da ona nikad neće prežaliti što nije nastavila stu-
dij, što se nije uhvatila u koštac sa životom na neki drugačiji
način, a ne ovaj na koji je prisiljena. Toga se i najviše bojim. Pa i to
njezino apsolutno odbijanje da se sastane s vama, govori samo za
sebe. I to je na neki način bijeg. Ja nisam nikakav psiholog Ja sam
obična žena koja može ipak prepoznati što se i s njom zbiva.
Morat ću porazgovarati i s Judeom i ukazati mu na sve što se oko
njega zbiva, a čemu je ponajviše on kumovao. Jer, ni njega, ma
kako mu sad bilo teško, ne može se amnestirati svega toga. Sve se
to užasno zakompliciralo, ali nitko nije bez problema. Samo,
znate, svakom se njegovi čine najtežima. No, sad sam se i ja
raskokodala, kako bi znao reći Jude dok je još bio sav svoj.
- Nema više s njim komunikacije?
- Ima, ali nije to više kao nekada. Sad je to više sila nego
potreba. No, svemu se tome i nije za čuditi. Kad netko kao on
ostane sam, kad izgubi živomu potporu kakvu je on imao, čak je i
normalno da od njega postane ono što se njemu desilo. Pa,
konačno, zar je vaš problem lakši? Zar i vaša majka nije bila cijeli
život žrtvom ponašanja vašega oca? I što sad? Nitko joj ne može
sad reći što da čini. Ona mora sama odlučiti. Jer, ma kakav da jest,
ona je to sve podržavala, iako razlozi mogu biti različiti. No, vidite
na što ste me vi nagnali? Pričam priče o ljudima koje jedva da
znam. I pametujem.
- I to treba - rekao je Mel, a potom shvatio u što se sve nije
upustio u priči s ovom ženom. Stoga je osjetio da je dosta
razgovora, da je mora pozdraviti, zahvaliti joj se još jednom što ga
je uopće saslušala i ponoviti zamolbu. Nekako mu se činilo da bi
od svega ovoga moglo ipak nešto biti. A njemu je bilo tek važno
da ova djevojka pristane samo da mu kaže što će učiniti s tim
novcem od proda je restorana jer sad je bio uvjeren da je jedino
to moguće.
Stoga joj je na kraju još samo rekao:
- Hvala vam, gospođo. I ne znate koliko ste mi olakšali život
samo zato što ste me saslušali. A tek ako biste uspjeli nagovoriti

~ 35 ~
 Čitateljski raj

gospođicu da me i ona sasluša, mogao bih reći da sam i sretan

čovjek.
Na ovo više nije dobio nikakav odgovor. Čuo je tek nešto kako
- doviđenja - i spuštanje slušalice.
Bio je toliko uzbuđen zbog svega toga da nije ni primijetio da
ga itko sluša i promatra. A sve to vrijeme nepomično stajala je
majka i jedva se suzdržavala da mu ne kaže da sve pusti k vragu.
Jer, bilo joj je užasno kad je čula njegova gotovo preklinjanja da se
vidi s tom curom. Pa, konačno, ni njezin otac nije nevinašce
kakvim ga sad svi prikazuju. Ako je njezin, kako mu je sinoć rekla
cijeli život bio gad, ipak nije ni ovaj zaslužio baš pohvale.
Suzdržala se u zadnji čas da išta od toga kaže sinu jer je pre-
dosjetila da je i njemu svega dosta, ali kad ju je on spazio, samo ju
je upitao:
- Sve si čula?
- Pa, gotovo da i jesam.
- I ne odobravaš moje pothvate, a jedino ih tako mogu
nazvati?
- Lagala bih ti kad bi rekla da me baš oduševljavaju.
- To je jedini način da sve popravimo. Ja drugačije ne znam, a
čini se ni ti.
- Mel, ne možemo život vratiti unazad. Možemo, istina, nešto
popraviti, ali samo do jedne granice. Napravio si to što jesi, i neka
na tome stane. Ni ti se ne možeš spuštati na nivo na koji se ne bi
trebao spustiti. Rekao si toj ženi što želiš. Bio si iskreniji nego je
ona prema tebi, i to je dovoljno. Ako hoće sastanak s tobom
dobro, a ako ne, neka ti savjest bude mirna. Sve si pokusao. Molim
te da dalje ne srljaš. To mi moraš obećati. Jer, ni njezin otac nije
uzoran, ma što da mu se desilo. Tako se ne ponašaju razboriti
ljudi. A to što se sve pravda smrti mu žene, možda i naš otac ima
neko opravdanje za svoje postupke. I sve je to tek pokušaj da se
na nekoga drugoga svali krivnja. Ja na to ne pristajem. Nemoj ni ti
biti sad žrtva nečega čega ne bi trebao.
Začudo, prvi put je sad i Mel počeo na sve gledati nekako
drugačije. Ma kako da joj je bilo teško, ovo što je izgovorila, imalo

~ 36 ~
 Čitateljski raj

je razloga i otvorilo mu je oči. Je li baš to, ili i nešto drugo, ali

činilo mu se da mu polako pada kamen sa srca.

***

- Moram s tobom ozbiljno razgovarati - počela je domaćica

razgovor s Heather čim je. ova ušla u kuću.
- Opet imaš neke primjedbe na tatu?
- Imam na sve.
- Pa, počni. I tako mi je svega dosta. Više ne znam ni što da
počnem, ni kako da dalje nastavim. Čini mi se da mi netko
neprestance postavlja klipove pod noge.
- Sama si kriva.
- Ovo je nešto novo? Što sam sad je skrivila? U čemu je
problem?
- U tvom odnosu prema problemu, baš ako želiš istinu. Desilo
se to što jest, i tu stranicu treba okrenuti na ono pozitivno - ako je
to moguće.
- Nema više ništa pozitivnoga u mom životu - rekla je na rubu
plača. Riti je to bio znak da zastane da vidi što se sad desilo i da
pričeka s onim što je namjeravala reći.
- Ne znam otkud sad dodatni pesimizam, ali ako se već javio,
voljela bih čuti što se desilo što ja ne znam.
- U svim restoranima došlo je do pada prometa. Mislim da će
nam ih unajmljivač vratiti ih čim istekne najam.
- Pa, zar je to razlog za depresiju?
- Što ću s njima?
- Zar nisi rekla da ćeš ti otkazati njemu kad sve istekne i da
ćeš se uhvatiti sama u koštac sa svime time?
- Jesam, ali tek kako mogućnost. Još nisam sprema na to. Za
to trebaju silne pripreme.
- Trebaju, slažem se, ali nešto se može rješavati, kako se ono
kaže, i u hodu.
- Više ništa ne mogu! Dosta mi je svega! Kad me uhvati ovo
stanje koje me uhvatilo, najradije bih sve to poslala k vragu.

~ 37 ~
 Čitateljski raj

- Pa pošalji! Što čekaš? Nitko ti neće reći kako da živiš i kako

da se ponašaš jer nitko ili malo tko te i razumije. I drugima se
dešavaju ružne stvari, ali ne klonu duhom, a tebi se desilo nešto
što se ljudima dešava svaki dan. Sve se da popraviti, osim smrti.
Ali, meni se čini da vas dvoje ne žalite toliko za majkom koliko
jadikujete nad svojim sudbinama. Još malo pa ćete okriviti majku
što je umrla i što vam se je ostavila.
- Ti si luda! Kako možeš tako nešto uopće izreći? Pa i znaš što
sam doživjela i proživjela? Ovo bi bilo previše i za nekoliko života,
a kamoli za jedan. I kad sam očekivala tvoju potporu jer sam
mislila da je imam, čujem ovako nešto.
- Imaš je, i imat ćeš je dok ti ona bude trebala. A meni se čini
da ti više nikoga ne slušaš, da čuješ samo odjeke svojih htijenja,
želja i ni sama ne znam čega sve ne.
- Što je sad to?
- To što sam rekla. Ti se ne pitaš, recimo, što je s ljudima koji
ne znaju što će s tim restoranom koji je njihov otac dobio na kocki
od tvoga? Čak i ne pomišljaš da se svega toga žele riješiti, a ne
znaju kako. Sve što do tebe traže, jest da im kažeš u što da te
novce daju. I oni su jadni jer da nisu, ne bi te kumili da im barem
to kažeš. Najlakše je reći - ne želim ih vidjeti ni čuti! Jer, ni u toj
obitelji nisu svi baš kockari.
- Nego što su?
- Ono što si i ti.
- A to je?
- Žrtve slabića koji su im, slučajno, roditelji. I ništa više. I zato
te molim da još jednom promisliš i kažeš mi što će ti ljudi s tim
restoranom. Zadržat ga sigurno neće. Oni su ga voljni prodati i
novac uložiti u nešto što bi ti odredila. Dakle traže samo to.
- Razgovarala si s njima?
- Zvao je sin toga jadnika.
- Malo blaži kockar? Taj, čini se, još ima dušu? Ali, bez obzira
na to što te, čini se, osvojio, ja mu ne vjerujem. A i kako bi?
- Taj još ima pameti i srca, ako te baš zanima. I ništa od tebe
ne traži osim da mu kažeš što želiš. Pa, ako već ne želiš ni da ga

~ 38 ~
 Čitateljski raj

vidiš ni čuješ, on će biti zadovoljan da mu barem preko

posrednika kažeš što da radi. I zar traži mnogo?
- Traži. Spašava svoga oca kockara.
- Spašava i tvoga. Ti kao da ne shvaćaš tko je ovdje što učinio.
Bez obzira na naivnost tvoga oca, to ga ne opravdava. Učinili su
neoprostivu pogrešku, oba. Samo je pitanje tko za koga traži i
nalazi više opravdanja. I uz koga je javno mnijenje. Samo i to je
varljivo.
I kad je to ova najmanje očekivala, čula je Heather kako joj
kazuje:
- Reći ću odvjetniku da se restoran proda i novac da domu za
nezbrinutu djecu.
Bilo je to i više nego je domaćica očekivala. Sad će onom
jadniku skratiti muke kad nazove. A baš ga je tako doživljavala.
Svatko od njih dvoje bio je na žrtva onih koji su ih, navodno,
voljeli.

Čuda se ipak dešavaju

Iako bi se teško mogao nazvati sretnim, Melu je bilo lakše što

se uspio riješiti toga restorana. Istina, nije sve ispalo onako kako
je to on želio, ali njemu je i tako bilo važno da sve što se od njega
dobije, ide u dobrotvorne svrhe. S tim se čak složila i majka
rekavši mu jutros:
- Nemaš pojma koliko mi je zbog svega toga lakše. To me već
počelo progoniti. Zamisli da je sve to izbilo na vidjelo? Iako je
New York ogroman, vrlo brzo bi se sve pročulo. Ne znam tko bi
uspio to preživjeti. Ja sigurno ne bih.
- Mama, sad je tako kako je, moglo je biti i bolje, ali moglo je i
gore. Da nije bilo te Jaggerove domaćice, do te cure, ma kako se
trudio, ne bih uopće uspio doći. Bez obzira na sve, to mora da je
neka budala. Ili jadnica koja je ljuta na cijeli svijet.
- Kako to misliš? Meni se čini baš suprotno. To je cura od
principa. A tko zna što je ona o nama čula.
- A što je mogla čuti?
~ 39 ~
 Čitateljski raj

- Svašta, Mel. Ti kao da zaboravljaš što je otac cijeli život

radio, kako se ponašao, a ovo je tek djelić onoga što mi znamo.
Tko zna koliko je iza njega ostalo ucviljenih obitelji. I tako se
može razmišljati. A i treba.
- Može, ali treba se razlučiti krivce od žrtava.
- A zašto bi to ona činila? Možda misli da smo cijeli život
živjeli prevarantski i ne želi s nama imati nikakvog posla. I zar bi
joj se uopće to smjelo zamjeriti?
- Ni isključivost nije vrlina.
- Nije, ali ona se, barem koliko si mi ti rekao, našla u čudu -
majka umrla, otac počeo kockati, njoj je onemogućen stadij. Zar ti
se sve to malo čini? A tko zna i koliko joj je godina.
- Ne brani je. Možda ćemo se jednom i nas dvoje sresti, a tad
će me čuti. Zapamtit će i ona mene, baš onako kako sam i ja nju i
njezinu obitelj. Ja znam tko je naš otac, ja znam što je sve učinio,
ja sam mu to i rekao, ali i ona mora shvatiti da ni njezin nije „suho
zlato“. Lako je druge blatiti, ali očito je teško blato pomesti ispred
svoje kuće.
- Vjerojatno je tako, ali što te sve to više brine? Sad kad je to
privedeno kako-tako kraju, sad se treba usredotočiti da to
funkcionira najbolje moguće, da i ona vidi, a sigurno će to
kontrolirati, da si se trudio i da si uspio. I neka sve stane na tome.
Konačno, tek si jedan mjesec doma pa će ti se, mora da se i
sretneš s njom.
- Ma, daj, mama, gdje?
- U tom domu. Ja sam sigurna da će ona odlaziti onamo, da je
i inače išla, da nije baš bez osjećaja kako se tebi čini. Ja bih čak
rekla da njoj nije ni do toga restorana nego do časti. Njezin je otac
po njezinu shvaćanju, okaljao čast Jaggerovih. I to je razlogom da
je ljuta na na sve, a pogotovo na nas. Kad to i ti shvatiš, lakše ćeš
neke stvari razlučivati.
- Možda i da, ali, vjeruj mi, jedva čekam da se ukrcam na
brod.
- Bježiš?

~ 40 ~
 Čitateljski raj

- Pa i to se maže tako nazvati, ali mislim da će mi posao, a

njega na brodu uvijek ima, odagnati misli od ovoga dopusta i
svega onoga što sam proživio.
- A ja?
- Pa, morat ćeš i ti neke stvari prihvatiti takve kakve jesu.
- A tata?
- Ne znam na što misliš?
- Što će biti s njim?
Ne znam. No, nekako se ponaša čudno u zadnje vrijeme. Čak
su mi neki njegovi postupci i nedokučivi. Jučer je bio kod
liječnika, a ne pamtim kad je uopće išao na ikakav pregled. Čak
mislim da osjeća neke tegobe, ali o njima ne govori jer nas ne želi
i time opterećivati. Ja to tumačim psihičkim smetnjama.
- Grižnjom savjesti?
- Pa, ne znam može li se to baš tako nazvati, iako bi, možda,
imalo i tih elemenata. Jer, spoznaja da smo ga razotkrili, a još više
da sam ja spremna na sve, čini se da ga je uplašila.
- Ajesi li?
- Ne znam hi sama. Žao mi ga je. A ja sam ipak kršćanka.
Vidjet ću što ima, koliko ima tako zarađenog novca i poslije
razgovora s njim, odlučit ću što ću. A što bi ti učinio da si na mom
mjesta?
- Mama, ne ljuti se, ali ponajprije ja se ne bih doveo u takvu
situaciju. Prema tome, nema tu savjeta. Učini ono što misliš da
moraš. Odluka mora biti tvoja i ničija.
- Nije lako. A otac ti je.
- Ja sam odrastao čovjek, meni ne treba više otac. Kad mi je
trebao, bilo ga je premalo. Barem sam ja tako osjećao. I da nije
bilo tebe i tvoje skrbi, tko zna kakva bi bila moja životna putanja.
- Sad pretjeruješ. Jest da je dosta izbivao, jest da se i ponašao
čudno, ali nemoj nikad reći da te nije volio, da ti nije čak i
udovoljavao željama. Svatko da je onoliko koliko može, ili koliko
procijeni da treba. Ne branim ga, čak mislim da djelomično i imaš
pravo, ali i meni bi se štošta dalo prigovoriti.
- Što sad ovo znači?

~ 41 ~
 Čitateljski raj

- Ja sam te čvrsto držala u svom zagrljaju i nikome, čak ni

njemu nisam dala onu slobodu koji sam trebala. Ja sam bila ta
koja je tobom „raspolagala“. I to je moja pogreška. Možda sam čak
i kriva za cijeli njegov život što je bio takav kakav je. On mi je to
vraćao na neki čudan način. Imao je novac, pravio se njime važan,
mislio je čak da mi to godi i tako je život prolazio. Stvari se mogu,
zar ne, i tako gledati?
- Mogu, kad ih tako predstaviš.
I kad je majka još nešto htjela reći, prekinuo ih je telefon.
Prihvativši slušalicu, nakon predstavljanja čula je da je zovu iz
centrale bolnice.
Ozbiljnost njezina izraza govorila je Melu sve. Tek je shvatio
kad je naglas ponovila:
- Srušio se na ulici? Ali, kada? Nisam znala da ima problema.
Nije se uopće tužio sve do zadnjih dana, ali sad je odlazio na
preglede. Mislili smo da je to rutinski. Možemo li odmah doći? Je
li sad pri svijesti? Bože, nikad jedno zlo ne dolazi samo - počela je
nabrajati, ali mora da je onaj s druge strane spustio slušalicu jer
kad ju je Mel preuzeo, više nikoga nije bilo na liniji.
Čekao je trenutak da se majka pribere i da kaže što se desilo.
No, nju je to, vjerojatno, tako jako pogodilo da joj je trebalo
vremena da uopće progovori. A kad i jest, bilo je to nešto
zbrkano, nesuvislo, ništa iz toga nisi mogao razabrati.
- Tati je pozlilo. Ništa ne razumijem. Ali, kako? Pa otkad je sve
to? I dokle će nas te nesreće pratiti...?
- Mama, najprije mi reci tko je zvao?
- Dežurni liječnik iz centralne bolnice. Našli su kod tate
dokumente. Ondje leži već dva sata.
- Kako je dospio onamo?
- Srušio se na ulici, ljudi su, koliko sam shvatila, pozvali hitnu,
i to je sve što znam.
- Je li sad pri svijesti?
- Čak ni to nisam pitala.
- Bože, pa to mora da je nešto ozbiljno - rekao je zabrinuto
Mel, ali majka uopće nije na to reagirala. Tek je rekla:

~ 42 ~
 Čitateljski raj

- Spremi se idemo u bolnicu. Ma što da jest, vidjet ćemo. Sad

je i tako sve gotovo. Nadajmo se da nije najgore. Ali i da jest, ne
bih se uopće čudila. Sad sam tek shvatila da ni njemu sve ovo
vrijeme nije bilo lako. Bio je slabić koji se „ušetao u to društvo“ i
više nije znao iz njega izići. A sad kad smo ga pritisnuli sa svih
strana, osjetio je ono što je trebao i prije - da život koji je vodio to
i nije. Samo, sad ne trebamo zaći u drugu krajnost. Nikoga ne
treba optuživati ni kriviti nizašto.
- Jasno da ne. Idem se spremiti i u bolnici smo začas. Ja još
vjerujem da nećemo ondje zateći nešto najgore.
- Nadajmo se - rekla je majka i sama se krenula odijevati.

***

- Heather, pročitaj ovu osmrtnicu.

- Zar nemaš drugog posla nego sad čitaš i tko je umro? Pa ne
očekuješ da će to biti netko tvoj?
- To je navika. A nije ni loša. Tako se malo viđam s onima s
kojima bih trebala, da si ne bih mogla oprostiti kad im ne bih
otišla barem na sprovod. Vidjet ćeš kad ostariš što to znači.
- Ma šalim se. I ja bacim, valjda pod tvojim utjecajem, pogled
na ta stranicu. Ali, tko te to sad zaintrigirao? Netko nama važan?
- Pa i da. Na neki način, iako ćeš se ti teško složiti sa mnom.
- Da čujem?
- Umro je Justin Murray. Kazuje li ti to ime što? Ja bih rekla... -
nastavila je Rita zabrinuto.
- Bože, pa to je onaj kockar! Što mu samo bi? Nije si, valjda,
sam presudio?
- Ne bi me čudilo. Takvi najčešće završavaju tako. Bio je u
zadnje vrijeme i on pod pritiskom, možda i većim nego se nama
činilo. Tu je taj njegov sin, a i žena je, čini se, poštena. I kad na to
tako gledaš, onda sve ispadne ovako kako jest.
- Ne mora značiti.
- Jasno da ne mora, ali ni to ne treba isključiti. Hoćemo li reći
ocu što se desilo?

~ 43 ~
 Čitateljski raj

- Ne znam. Da to samo ne bi na nj djelovalo loše.

- Kako to misliš?
- Pa, znaš, evo kako svi ti završavaju... Da mu ne bi što palo i
samom na pamet?
- Ne brini. Ovo može samo biti pouka. A i sam ti je psihijatar
rekao da se ne treba s njim komunicirati u rukavicama. Izvest ću
to već nekako kad budemo pili kavu.
- Na tvoju odgovornost.
- Ne brini. Ali, o nečem drugom razmišljam.
- Samo me nemoj tjerati da idem na pogreb. Jer, to sigurno i
neću, i ne mogu.
- Ne pada mi na pamet da ideš ti, ali ja bih čak i mogla. Samo,
kad biste vas dvoje bili drugačiji. Ovako mi je bolje ostati doma i
zapaliti za nj svijeću. Taj njegov sin je čestit čovjek, on je znao sve
mane svoga oca, ali pokušao je, barem pod kraj njegova života,
izvesti ga na pravi put.
- I vidiš kamo ga je odveo.
- Ne budi zločesta, Heather. Zar si zaboravila što je Jude
učinio? Zar nismo sve to prolazili baš kao i ovi ljudi što sad
prolaze? A znaš onu narodnu - o mrtvima samo lijepo.
- Imaš pravo. Ali u meni je još toliko gorčine da mi sad i
samoj smeta.
- Riješi je se. - Kako?
- Nekim korisnim radom. Pomaži drugima, budi uz one
kojima to treba. Otidi jedan dan u taj dom kojem se da je donacija
od toga restorana. Vidi kako to funkcionira, a i tako ćeš sad
morati ići onamo jer za koji tjedan bit će i ostavinska rasprava.
- I što se to mene tiče?
- Pravno to uopće nije riješeno.
- Pa kako nije? Rekla sam što želim.
- Rekla si što želiš, ali nisi pristala da to učiniš i kod
bilježnika. Bila si tvrdoglava. Ali, nećemo sad o tome. Radije se
pripremi na ono što te čeka.

~ 44 ~
 Čitateljski raj

- A to je?
- Susret s tim Melom Murrayem. Koliko sam ga je mogla
shvatiti, on je čovjek koji ništa iza sebe ne ostavlja neriješeno. A
kako će najvjerojatnije uskoro na brod, željet će to obaviti prije
odlaska.
- Opunomoćit ću nekoga.
- Neće tako ići jer su stvari tu prilično zakomplicirane.
Vlasnici ste i ti Jude, a s druge strane sad nasljednici toga
Murraya.
- Nikad ih se neću riješiti.
- Možda i nećeš, ali je ne vidim u tome više nikakva zla. Ljudi
nastavljaju živjeti i poslije većih tragedija.
- Zar ih u našoj kući nije bilo dosta? I to ne samo za jedan
život?
- Ništa od takve jalove rasprave, Heather. Bit će onako,
nasreću, kako zakon kaže, a ne kako si ti to zacrtala u svojoj glavi.
Sve je ovo što nam se desilo, ali i tim jadnicima Murrayima, jedno
veliko iskustvo. A, kome je gore, to sam Bog zna. Samo onaj tko je
imao smrtni slučaj u kući, može ih razumjeti.
- Mi smo imali, ali to je nešto drugo. Moja je majka bila
svetica, a taj čovjek je bio...
- Čovjek, Heather. I nečiji muž, a bome i otac. Ne znam zašto
bi ti više žalila za svojim ocem nego taj Mel žali za svojim, pa čak i
kad je bio takav kakav je bio. Znaš, roditelje, na sreću ili žalost, ni
sama ne znam kako da kažem, ipak ne biramo.
Vjerojatno bi se one nastavile prepucavati da se odnekud u
sobi nije stvorio Jude. I na njihovo iznenađenje rekao:
- Umro je Murray.
- Tko ti je to rekao? Neki iz starog društva? Ne bi me to uopće
čudilo - britko je počela Heather, ali nije očekivala odgovor koji je
dobila:
- Da, javio mi je jedan koji je s nama kartao pozivajući me na
sprovod.
- I što si odlučio? - nije posustajala dalje Heather.

~ 45 ~
 Čitateljski raj

- Da se osjećam bolje, išao bih. Ali, ne mogu doći ni do

kupaonice da se ne držim za nekoga. Smlavila me gripa. Čini se da
mi je organizam prestao biti otporan. Valjda je sve to utjecalo na
nj.Ali, neću se dati. Poslat ću telegram obitelji. To je red. Jer, ma
koliko da je on meni zagorčio život, ni ja njemu nisam ostao
dužan.
Kad je to izgovorio, okrenuo se prema kćeri i mirno joj rekao:
- Ne očekujem da sve ovo razumiješ, ali jednom možda i
hoćeš. Svatko ima oca i majku, svakom su njegovi dragi, pa ma
kako oni izgledali ostalom svijetu. Ja sam siguran da taj Mel voli
svoga oca iako zna kakav je, što je radio i čime se bavio. Da ga nije
volio, pustio bi ga ide dalje stranputicom kojom je sve ovo
vrijeme išao.
Riti je bilo drago ovo što je čula. Bila je sigurna da je ovo
doprlo i do Heatherine svijesti. Zasad joj se to činilo dovoljnim.

***

Gospođice Jagger, hvala vam još jednom što ste pristali

donirati prihod od ovog restorana nama. Znate, ovdje se zbog
toga život apsolutno promijenio. Imamo sve ono što imaju i prave
obitelji. Vi nemate pojma kako se djeca već sad raduju Uskrsu jer
znaju da će im Zeko donijeti darove o kojima su nekad tek mogli
sanjati. Ali ni to nije sve. Gospodin Murray je darovao našem
domu i pozamašnu svotu novca. Ne znam ni sama kako mi je to
objasnio, ali, recimo, rekao je da je to otac uštedio, ali da njima to
ne treba. Zbilja je to rijetkost. Malo sam kad srela ljude kojima
novac ne treba. Jer, ne bi mi bilo čudno da su baš bogati, ili da on
radi neki drugi posao. Ali on tuče mjesecima more, a ovako je
velikodušan prema djeci koja su ostavljena.
I da ne duljim, vas dvoje ste nas usrećili. Znate kako se ono
kaže - Bog će vam platiti.
I kad je Heather nešto htjela na to dodati, vidjela je da je
upraviteljica usmjerila pogled prema ulazu u dom. Ne znajući tko
ide, i sama se okrenula prema tom smjeru. I zastala kao ukopana.
Na ulazu je stajao najljepši čovjek kojeg je ikad u životu
vidjela. Mora da je i on bio iznenađen njome jer je zastao, ali nije
~ 46 ~
 Čitateljski raj

odvajao pogleda od nje. Upraviteljici je bilo sve jasno. Ovi dvoje se

i ne poznaju, pa je sva sretna uzviknula:
- Konačno!
U tom času se Mel počeo približavati Heather, ali još nije
imao snage pružiti joj ruku. Čekao je da ih upraviteljica predstavi
jer je bio siguran da tada ta djevojka neće napraviti scenu.
- Vi se, vidim, i ne poznate. Ovo je Mel Murray, a ovo je
Heather Jagger - rekla je hvatajući jedno pa drugo za ruke i
spajajući ih. - Vi ste doista naši spasitelji. Ako ikad išta u životu
budete trebali, znate gdje se i kome možete obratiti. Sve vrijeme
sam se pitala kako to da se nikad ne sretnete ovdje. Čak sam se i
bojala da će gospodin Mel otputovati, a da se nećete ni upoznati.
Znam i što ćete reći. To uopće nije važno. Važna su djela. I to je
točno, ali djela čine ljudi. A vi to oboje jeste. Načula sam nešto
kroz što ste oboje prolazili, i kako ste to riješili i mogu vam reći da
vam je i to za čestitati. Ja sam, da se gospođica Heather ne
uvrijedi, čak čula da je gospodin Mel tu bio uporniji. Ali, uvijek je
tako. Nije važno tko je počeo, nego krajnji ishod. A sad bih vas
molila da idete sa mnom vidjeti kako smo uredili igraonicu. Kažu
da takve nema nadaleko.
I njih su dvoje kao đačići krenuli za ovom ženom koja nije
znala od sreće što bi im prvo pokazala. A kad im je pritrčala jedna
djevojčica i objesila se Heather za ruku pitajući je:
- Jesi li nam sve ovo dala ti? - Heather je tek pogled usmjerila
na Mela, a to je bio i odgovor. Ali, mala se nije dala. Očito joj je
nedostajala majka jer se ipak opet usmjerila na Heather i držeći
je za ruke odvela k jednom dječaku koji je stajao sa strane i
svojim velikim tužnim očima sve to promatrao.
- Znaš, teta, ovo je moj brat Rony. On je jako tužan jer nema
mame. Ali ja mu kažem da će ona jednoga dana doći po nas.
U tom mu je času prišao Mel, podigao ga uvis i kao da mu
je najbliži, upitao ga je:
- Imaš li ti, Rony, kakvih posebnih želja?
- Imam - čuo se slabašan glas dječačića.
- A da mi kažeš?
- Volio bih imati veliki, veliki brod.
~ 47 ~
 Čitateljski raj

- Voliš brodove?
- Najviše.
- Zašto?
- Zato što možeš s njima ići kamo želiš, što putuješ, i samo
putuješ.
- A ti? - odjednom se i Rony ohrabrio.
- Ja radim na brodu. Ja sam stalno na putu. I za koji dan ću
opet otputovati. A kad se vratim, donijet ću ti najveći mogući
brod! Samo budi dobar i slušaj tete ovdje.
- Ja sam ovdje najbolji.
- Što to znači?
- Prvi idem spavati, složim sve igračke, uvijek operem ruke, i
tako...
I Mel i Heather su shvatili da su se previše zadržali kod ovoga
dječaka i da drugi ne bi bilo ljubomorni, obilazili su i druge
gladeći ih po glavicama i pružajući im potporu u onom u čemu su
ta djeca tražila.
I da nije bilo vrijeme ručka, sigurno ne bi tako brzo napustili
igraonicu. Ovako su pozdravili djecu, obećali im da će opet doći, a
potom s ravnateljicom krenuli prema njezinoj sobi.
Heather se našla u čudu. Nije znala što sad, kako započeti
razgovor s ovim čovjekom i što mu uopće reći. No, nije ni trebala.
On kao da je predosjetio njezine muke, i čim su došli u
ravnateljičinu sobu, počeo je govoriti umjesto Heather.
Vrlo brzo su se o svemu dogovorili. Restoran će prenijeti na
dom, pa će prihod i dalje biti njihov. Sve će to učiniti domski
odvjetnik tako da oni nemaju s tim ništa.
- Hvala Bogu da je tako - rekla je Heather. Već sam se
pobojala.
- Čega? - malo ju je pokušao provocirati Mel.
- Ma tko zna kakvih sve ne zavrzlama.
- I bilo bi ih da nije u pitanju donacija - rekla je ravnateljica, a
ovo dvoje samo se pogledalo. Tek je Heather, na Melovo
iznenađenje, rekla:

~ 48 ~
 Čitateljski raj

- Da sam znala da će sve ovako završiti, ne bih pravila tolike

komplikacije.
- Sve je dobro što se dobro završi - rekla je ravnateljica, a njih
su se dvoje opet značajno pogledali. I u jednom času Mel joj se
obratio:
- Recite, Heather, jeste li zato da mi pomognete kupiti neke
igračke ovoj djeci za Uskrs. Ja to i ne znam. Davno je tome kad
sam bio dijete.
- Jasno da hoću, ali ni ja nisam baš tako mlada. Tko zna hoću
li pogoditi ono što žele.
- Mlađa od mene jeste - rekao je i ne dajući joj mogućnost da
išta više kaže, uhvatio je za ruku i poveo prema izlazu.
Začuđenoj upraviteljici tek je doviknuo:
- Ako uspijemo sve kupiti danas, vratit ćemo se, a ako ne, evo
nas sutra. U koje vrijeme je najzgodnije da dođemo?
- Kad god hoćete ili možete. Vi ste uvijek dobrodošli.
I ruku pod ruku izišli su iz doma. To nitko ne bi očekivao,
nitko tko je poznavao Heather.
Izgleda da se čuda ipak dešavaju.

Ljubav o kakvoj je tek maštala

Mel i Heather bi gotovo svaki dan navraćali u dom. Bilo je

zanimljivo da se nisu pritom dogovarali kad će doći, ali uvijek bi
se ondje našli u isto vrijeme ili bi koje od njih pričekalo da ono
drugo dođe. Kao da je i jedno i drugo da nekako „tempiralo“
vrijeme za te susrete. I ono najzanimljivije, niti im je to bilo čudno
niti su se toga sramili.
Nitko tomu i ne bi davao neko značenje do Jaggerove
domaćice Rite. Ona je jedno popodne upitala Heather, kad je ova
odbila kavu jer joj je rekla da je već uobičajeno da je popije s
Melom kad iziđu iz doma:
- Znači družiš se s tim Melom?
- Družim. A što ti je u tome čudno?

~ 49 ~
 Čitateljski raj

- Sve, Heather. Kad se samo sjetim koliko sam muke imala

tek da mu se javiš, a vidi sad ovo. No, nije mi zbog toga žao.
Dapače. Rekla sam ti da mi se svidio od prvog časa kad je
progovorio. Ima taj čovjek nešto u sebi. No, sad mi reci je li i lijep
toliko koliko je dopadljiv? Jer, nije sigurno nezamjetljiv.
I opet je Rita čula nešto čemu se nije nadala, ali i opet joj nije
bilo krivo zbog toga:
- Predivan je. Dosad nisam nikoga ljepšega vidjela. Čak sam
se iznenadila kad sam ga prvi put ugledala.
- Znači i to. - Što to?
- Meni se čini da ti nisi daleko od toga da se u nj i zaljubiš?
- To baš ne, jer njemu, očito, tako nešto ne pada ni na pamet.
Više od mjesec dana smo zajedno, ali on mi nije uputio, tako reći,
čak nijedan kompliment. Jer, kad je tako, o ljubavi nema ni
govora.
- Nisu riječi uvijek važne, ili barem ne kod svakoga.
- Kako to misliš?
- Pa, zar tebi doista nije čudno što se svaki dan nalazite u
domu u isto vrijeme, što ste počeli onamo odlaziti i družiti se tako
intenzivno? Zar ti doista misliš, iako ima i toga, da je njemu toliko
stalo samo do te djece? To se može riješiti i na drugačiji način. No,
neću se ja sad u to petljati jer ni s tobom nikad nisi načisto kako
ćeš reagirati.
- Zar sam tako nemoguća?
- Sad sve manje, ali bila si na granici ludila. Čak toliko da sam
se bila uplašila. Pa vidi što su ti ljudi doživjeli, a kako su se
ponašali. Pa i tu očevu smrt preboljeli su, ja bih rekla, ljudski.
Nikoga njome nisu opterećivali, nikoga krivili, a sjeti se što si ti
radila. Ne prigovaram ti, samo te podsjećam kako da se i dalje
prema tome čovjeku ponašaš. Ne znam bi li promijenila mišljenje
o njemu da ga sad vidim, da s njim porazgovaram, ali sumnjam.
Čovjek koji je imao snage nazvati onda kad je i njemu i tebi bilo
najgore, ne može biti loš. Sve ti ovo govorim što ćeš jednoga dana
i ocu morati reći kako stvari stoje. On to zaslužuje.
- Zašto?

~ 50 ~
 Čitateljski raj

- To sama procijeni. Uopće ne mislim da će njega to

povrijediti, ali da će biti iznenađen, hoće. Ni on nije bio baš za
neke velike razgovore i dogovore s tim ljudima, iako se meni
činilo samo zbog tebe.
- Nisam sigurna.
- Provjeri, i ispitaj prije nego bi te išta moglo zateći. Otac je
već dobro, ja bih rekla i bolje nego sam se i nadala, ali to ne znači
da još nije ranjiv.
- Na sve misliš.
- Moram. Na neki način si me i ti natjerala da se tako
ponašam. Nemoj da ovo sad zvuči kao prigovor, ali ima u svemu
tome i toga.
- Što bih ja da te nema?
- Ništa. Bio bi netko drugi. Uvijek se nađe za sve situacije
neko rješenje. Ili izlaz, ako baš hoćeš točniji odgovor. A sad mi još
samo reci dokle je on doma?
- Nemam pojma, ali čini mi se da je, kad smo se počeli
sastajati, rekao da bi potkraj ovoga mjeseca morao ići na brod.
- Pa to je još kakvih dvadesetak dana.
- Bože, kako vrijeme brzo prolazi! - uzviknula je Heather, a
Rita je u tom glasu prepoznala nešto što najvjerojatnije nije ni ova
djevojka - strah zbog njegova odlaska, bojazan od samoće i
nečega na što je bila već naviknula i što ju je silno usrećivalo, ili,
možda, tek ispunjavalo sve ove dane.
Iako je poslije ovoga razgovora Heather bila zamišljenija
nego inače, Ritu to čak i nije zabrinjavalo. Ona je imala svoju
filozofiju o tom njihovom odnosu. Zasad su se oni bojali jedno
drugog. Ne zato što nisu bili sigurni u ono što se rađa, nego zato
što su znali što ih je spojilo i dovelo do veze koju nitko nije
očekivao. Pa čak ni oni sami.
Bila je iznenađena kad ju je nekako poslije toga razgovora
nazvao Mel, iako to dosad nikad nije učinio, i to samo zato da je
pita je li raspoložena za odlazak u kazalište.
Začuđena tim pozivom, reagirala je malo čudno, no on to,
nasreću, i nije tako shvatio:

~ 51 ~
 Čitateljski raj

- A što se tako dobro prikazuje kad želiš da odemo onamo?

Nešto što te podsjeća na neki detalj iz vlastitog života?
- I da i ne. To je neka suvremena drama jednog mladog
američkog autora za kojeg čak i nisam dosad čuo. Ali, reklame su
strahovito agresivne, pa ako im je vjerovati, to bi nas moglo malo
razveseliti. Možda bismo se u nekim scenama čak i prepoznali.
- Samo zbog toga? - prvi put je pokazala, ali valjda što ga ne
gleda, malo znatiželje pa čak i izazova.
- Ne samo zbog toga, Heather. Svaki dan kad se probudim,
pomislim što ću raditi i kad ću se s tobom sastati. To je postao
smisao moga boravka na kopnu. I ne znam kako ću odsad izdržati
plovidbu i tolike dane na moru da se ne vidimo.
- Kao i dosad - izletjelo joj je, a zapravo je htjela reći da će i
njoj biti teško. I da bi to popravila, barem koliko-toliko, brzo je
nadodala: - Nije mi dosad uopće ni doprlo do mozga da ćeš
uskoro otići. I ti ćeš meni nedostajati. Jako.
- Konačno da nešto tako i do tebe čujem. Sve ovo vrijeme sam
se bojao da si sa mnom samo zbog toga što si se vezala uz tu
djecu, što me podržavaš u tome što radim, što želiš da im
osiguraš, barem djelomice, ono što im inače nedostaje - ljubav. Ni
to mi se nije činilo malo. Jer, onaj koji toliko ima osjećaja za djecu,
negdje u sebi, možda duboko skriveno, ima osjećaja i za sve oko
sebe. Ja si ne umišljam da ćeš se u mene ludo zaljubiti, jer ono što
te mučilo sve ovo vrijeme, nije sigurno nestalo kao rukom
odneseno, ali ponavljam to po tko zna koji put da ni ja ni mama
nismo nijednog trenutka odobravali takav očev život. Ali, kad
jednom u nj uđeš, očito je da ostaješ u njemu zarobljen. I u tome
je problem.
- I tko zna kako bi sve završilo da ga smrt nije u svemu
presjekla. A da se želio iz svega izvući, bio sam siguran. No, ni ja
se ne volim toga sjećati. A kako je onda tebi, da i ne govorim. No,
hvala Bogu, sve je to iza nas. Ja bih se čak usudio reći da smo
uspjeli ondje gdje naši roditelji nisu. I to bi nas moralo radovati. A
i njih. Za moju mamu znam da je tako. A što je s tvojim ocem?
- Ne znam.

~ 52 ~
 Čitateljski raj

- Kako to? Pa ja sam mislio da ste vi vrlo bliski, da mu kažeš

svaki detalj iz života koji ti se desi? Ili ima nekih problema koje
on, ipak, ne smije znati? Ili barem ne još?
- Moj otac polako dolazi k sebi. On je doživio dva udara za
koja i ne znam koji je bio teži. Je li to majčina smrt ili ovo što je na
kraju učinio.
- Razumijem, ali se i bojim.
- Čega?
- Da mu neće biti drago naše druženje.
- Ne znam. Koji put mi se čini da se neće petljati u moj život, a
potom opet mislim da će ga sve to podsjećati na ono što bi želio
što prije zaboraviti. No, pravo da ti kažem, čak me i nije previše
briga za to. Jer, ja sam bila uza nj kad mu je bilo najteže, pa bio bi
red da i on bude uza me kad sam sretna.
- A sretna si?
- Jesam, Mel, sretna sam. Ti si mi ispunio prazninu koja me
sve više obuzimala, ti si me uspio zainteresirati za tu djecu i ona
su mi postala preokupacija. I što više da želim do života?
- I ja se osjećam slično, ali ja želim i više. No, neću sad o tome
preko telefona. Kad se vidimo, reći ću ti ono što sam trebao,
barem mi se tako sad čini, onog časa kad sam to osjetio. Jedva
čekam, Heather večer.
- I ja - čuo ju je kako to čvrsto izgovara prije nego je spustila
slušalicu.
Oboje su poslije ovoga razgovora bili mirniji, ali ne toliko da
su mogli biti i sigurni da će se večeras desiti ono što su željeli - da
će jedno drugom reći da su zaljubljeni, da više ne bi mogli jedno
bez drugoga. A ne bi, ili bi im to bilo strahovito teško.

***

Mel sutra odlazi na brod. Heather je bila toliko nervozna da

to više nije mogla ni sakriti, a nije smatrala ni da treba. I kako se
to obično u životu dešava, ne kažeš baš uvijek u pravo vrijeme i
na pravom mjestu ono što treba. Naletio joj je jutros otac upitavši
je, ne baš nježno:

~ 53 ~
 Čitateljski raj

- Što se to s tobom zbiva, kćeri?

- Ništa! Po čemu zaključuješ tako nešto? Zar sam nemoguća?
Zar ti išta prigovaram? Zar se ponašam nedostojno? A i ja bih
tebe mogla pitati nešto slično, pa ipak šutim.
Kad je izgovorila zadnju rečenicu, znala je da je pretjerala, da
nije smjela tako reagirati, ali sad je bilo kasno da išta popravi. I
jednostavno je zaplakala. A to je Judeu bilo i najteže. Zaridala je
svom snagom, možda čak i jače nego kad joj je majka umrla.
Ni on nije znao kako bi reagirao, ali, začudo, brzo se snašao.
Pomislio je na ono na što bi svatko normalan - ona je nesretno
zaljubljena. I nekako je razgovor i počeo odatle.
- Tko je on?
- O čemu ti to, tata? - sad je ona iznenađeno upitala jer nije
mogla vjerovati da je to toliko očito.
- Tako kako se ponašaš, sve mi nalikuje na nesretno
zaljubljenu curu. Pa ako se varam, negiraj to. Nitko nije bio lišen
ljubavnih jadi, pa zašto bi to bila ti? A i još nešto. Tu ti nitko ne
može pomoći. Ne bi čak mogla ni majka da je živa. Tek toliko da
znaš. Ali, možda se nešto može olakšati. Pa ako može, da čujem?
Da počnemo od onoga najvažnijega, barem se meni tako čini. Tko
je on?
Trebalo joj je tek koja sekunda da se ohrabri i da, čak i
sigurno, kaže:
- Mel Murray.
Iako se trudila da prepozna bilo kakvu reakciju na njegovu
licu, da prema njoj shvati što o tome misli, on je ostao kao stijena.
Mučilo ju je tih nekoliko sekunda što šuti, a kad je progovorio,
opet nije znala na čemu je:
- Tako, valjda, mora biti. Ne smijem ni riječi reći. Jer, to što
mu je otac bio takav kakav je, ne znači da je on loš. Uostalom, i
njegova bi majka mogla misliti isto kad si ti u pitanju. Ali, da sam
baš zbog toga sretan, nisam.
- Zašto?
Uvijek će me podsjećati na ono što sam ti učinio. Uvijek ću
imati grižnju savjesti zbog ludosti kojom sam ti još malo

~ 54 ~
 Čitateljski raj

upropastio život. A mislio sam da je to sve iza mene. Samo, ovako

nešto nisam smio ni pomisliti, a kamoli izgovoriti, i zato mi
oprosti. Dosta si zbog mene ispaštala, i ne bi više trebala ni jedne
jedine sekunde. Ali, meni se čini da nije sve samo u tome. Ima tu
još nešto?
- Ima.
- A da čujem?
- On sutra odlazi.
- Kamo?
- Na brod i neće ga biti mjesecima. A ti znaš što to može
značiti. Bojim se, tata. On će me zaboraviti, on će biti zaokupiran
tko zna čime sve ne, tim prije što sam ja bila takva kakva sam.
- A kakva si to bila?
- Nemoguća. Nisam ga htjela ni čuti, a da i ne govorim da se
nisam htjela uopće s njim sastati. Bio mi je crn pred očima.
- Sve to nema veze, ako su vaši osjećaji jaki, ako ste se našli.
Što kaže njegova majka na vašu vezu?
- Ne znam.
- Nisi je još upoznala?
- Ne. Nisam na tome inzistirala, jer bi se moglo desiti da i on
poželi tebe upoznati, a ja nisam bila sigurna želiš li ti to ili bi ga
glatko odbio.
- Oh, Bože, kad ću ti prestati stvarati probleme!? Meni se sve
to može sviđati ili ne, ali nikad ne bih priječio da učiniš ono što ti
srce nalaže. Pa čak kad bi to bio, kako se ono kaže, i „crni Ciganin“.
Sad više za to nema vremena, ali reci mu da ja nemam ništa
protiv njega, no reci mu istinu - da mi sve to teško pada jer me
sjeća na ono što bih tako silno želio zaboraviti. Samo to i ništa
drugo. No, čini se da je Bog odlučio kazniti me do kraja. I ne samo
mene već i tu Melovu majku. Ni njoj neće biti lako. I nju će sve to
podsjećati na ono što je u životu prolazila. Žao mi je što si ipak
brinula zbog mene. Možda bi odsad pa ubuduće sve dvojbe koje ti
se pojave, trebala odmah riješiti. Bilo bi tada svima lakše, a naj-
više tebi samoj. No, bit će vremena u životu i za takvo ponašanje. I

~ 55 ~
 Čitateljski raj

što da ti više kažem nego da ga pozdraviš i zaželiš mu od mene

sretno more.
- Tako se to kaže?
- Koliko ja pamtim, da. Ali, čudim se, zapravo, kako bi nam
mogao u obitelj ući i jedan pomorac. Takvih, koliko ja pamtim,
nije još bilo.
- Malo si pretjerao.
- Zašto?
- Pa mi nismo išli tako daleko. Mi se jedno drugom sviđamo,
mi smo sve ovo vrijeme bili neprestance zajedno, ali nismo
razgovarali o ženidbi.
- Pa i zašto biste? To dolazi samo po sebi. Ali, nemoj i time
glavu razbijati. Što bude, bit će. A što na sve kaže naša šefica Rita?
- Ništa. Njoj je sve to normalno, čak bih rekla da je i
zadovoljna. Ona je svemu i kumovala. Da nije bilo nje, ne bih ni
pristala uopće na bilo kakav kontakt s njim. Ona je tako čudesna
žena. Koji put mi se čini da mi pogađa i misli. Ona je prva
predosjetila ono što sam ja osjetila tek kasnije.
- Vidi, vidi, a meni ni riječi. Mora da sam i dalje u njezinim
očima monstrum koji sve uništava pred sobom.
- Nisi, ali ona želi da shvatiš da se može živjeti i s problemima
samo ako ih se pokuša barem rješavati. Ali ne na način na koji si
to ti učinio. I tu ima pravo. Ona je rođeni psihijatar. Nemaš pojma
koliko mi je pomogla, a na indirektan način i tebi. No, sad kad
sam čula što sam željela čuti, moram ti reći da mi je lakše, iako
sam očekivala nešto drugo.
- Neću te ispitivati što, ali DO prilici mogu zaključiti. Ali, ne
boj se. Živjet ću odsad onakav život kakvog sam dostojan. I ono
što je još važnije, koji te neće žalostiti.
- Hvala ti, tata! - rekla je Heather, prišla ocu i naslonila svoju
glavu na njegove grudi baš kao nekad kad bi joj nešto bilo teško i
kad bi u očevom zagrljaju tražila sigurnost.
Sve je to kroz kuhinjski prozor promatrala domaćica i oči su
joj se napunile suzama. Bila je sretna jer joj se činilo da se u ovu
kuću konačno vraća nekadašnji mir. I učinila je ono što bi i inače u

~ 56 ~
 Čitateljski raj

takvim prilikama. Donijela im je oboma čaj s keksima koje je

samo ona znala ispeći.

***

Iako je mislila da će je Mel zamoliti da dođe pred njegovu

kuću kako bi ga ona odvezla na aerodrom, ipak se to nije desilo. U
jednom se času pobojala da on uopće ne želi da ga ona isprati. A
onda se ona okuražila i upitala ga:
- Kad ti točno polijeće avion?
- U podne.
- Dobro, bit ću ondje sat prije. Ne bih mogla ostati doma, a
znati kako odlaziš tko zna koliko dugo. Hoće li te još tko pratiti?
-upitala je misleći najvjerojatnije na njegovu majku.
- Ne. Ne volim rastanke. Ma kamo da bih odlazio, ponavljala
bi se ista scena. Mama bi jedva suzdržavala suze, a meni bi bilo
još teže. Znao sam u čemu je ostavljam i trebalo mi je uopće
vremena da se smirim. A ni sad mi nije lakše. Čak bih rekao da mi
je i teže. Ostaješ ti tu, a ja tko zna kad ću se vratiti. Ali, i nešto
drugo. Tko zna kako će to među nama sve završiti. Je sam siguran
u svoje osjećaje, ali tko zna što nosi vrijeme koje je ispred nas. Ja
se ne bojim sebe, mene strah za tebe.
- Možda će ti biti lakše ako kažem da ja mislim suprotno. No,
vidjet ćemo. A da mi je teško, i koliko, to ti ne mogu ni opisati.
- Heather - počeo je nekako tužno - neki put mi se čini da se
život ipak poigrao s nama oboma, da bih odmah potom zaključio
da nam i nije tako loš, kako nam je u početku izgledalo. I to me
ohrabruje. Ali, neću sad i o tome. Imat ću vremena na brodu o
svemu dobro promisliti.
- I ja, čekajući te - rekla je i to je bilo sve. Toga se sjećala sad
kad je kretala na aerodrom.
Iako je krenula mnogo ranije nego je to trebalo, jer nikad nisi
mogao znati nećeš li negdje zaglibiti u prometu, ipak je počela
gubiti živce kad je pred sobom ugledala kolonu koja se uopće nije
micala.

~ 57 ~
 Čitateljski raj

Nije se više mogla iz nje maknuti, a znala je da će je Mel

čekati i ako ne dođe, tko zna što će pomisliti.
Čim je ugledala dežurnog prometnika, upitala je što je, i kad
je čula da nema micanja dok ne dođe dežurna ekipa jer se desila
prometna nesreća, poludjela je. Počela je po torbici tražiti
mobitel, ali upravo se desi ono što ne očekuješ - ostavila ga je
doma na stolu. Još je vjerovala da će ga barem stići poljubiti prije
nego uđe u bescarinsku zonu, ali kako je vrijeme odmicalo, sve je
manje bila sigurna da će moći i to.
Očajna, vrtjela je ključevima auta ne znajući što da radi. Čak
je u jednom času pretekla i jedan auto, ali dalje nije mogla.
Policajac koji je to vidio tek joj je priprijetio prstom.
Na kraju joj se ipak posrećilo. Kolona se počela smanjivati i
ona je uspjela ući na parkiralište tek koju minutu prije ulaska
putnika u avion. A Mela je, izbezumljenog, spazila kako ulazi u
bescarinski prostor. Zazvala je tako jako da su se ljudi počeli
okretati. Iako je žamor na aerodromu bio užasan, čula je kako joj
dovikuje:
Izbezumila si me. Ali, hvala Bogu da si došla. Ne bih uopće
krenuo da nisi. Ne bih mogao podnijeti da odem, a da ne znam što
je s tobom. Nazvat ću te čim stignem na brod.
Bila je sreća što nije mogao vidjeti u njezinim očima suze jer
je vjerovala da bi ga to razgnjevilo. Kako se s razglasa čuo zadnji
poziv za ukrcaj, to ga je još vidjela kako joj rukom šalje poljubac.
Danas joj baš i nije išlo od ruke sve kako je željela. Ali,
vjerovala je da će biti još prilike da mu kaže ono što želi - da ga
voli.
Da, baš to. Sad je bila sigurna da je to ljubav o kakvoj je tek
maštala.

Ljubav se ne može kupiti

Vrijeme je bilo najveći Heatherin neprijatelj. Dani su joj

prolazili tako sporo da se pitala je li to objektivno tako ili je to
osjećaj koji je prožima jer Mela nema. Ali nije bilo samo to u

~ 58 ~
 Čitateljski raj

pitanju. Činilo joj se da on i ne zove onako i onoliko koliko bi ona

željela. Svaka subota na večer bila je rezervirana za nj. Kako je
obično bio negdje na otvorenom moru, to su signali bili jedva
čujni pa se mučila i kad ga je čula jer nije mogla hvatati svaku
riječ - tek bi je smirilo kad bi joj na kraju uzviknuo - volim te,
Heather. I više nego možeš zamisliti.
Zaljubljenom nikad dosta nježnosti, ni pažnje, pa tako nije
bilo ni njoj. Činilo joj se da bi joj trebao svaku večer prije spavanja
poslati poruku za laku noć, ili je, čak i nazvati, bez obzira koliko
posla imao. Kad se zbog svega toga potužila Ralphu, ovaj joj je sa
smiješkom odgovorio, očito ne shvaćajući težinu njezine boli:
- Curo moja, znači tu smo. Strelice su duboko u srcu. A to je,
priznam, teško.
- Kako to misliš?
- Pa luda si od ljubavi za njim, a ja sam mislio kako će ti on
ostati cijeli život najvećim neprijateljem. Nisam mogao vjerovati
da će ti se baš to desiti. S njim, dabome. Ali i to je sve u životu
nepredvidivo. Još ću početi vjerovati u sudbinu.
- Pa, ti si mi neprestance prigovarao što sam sama. Ti i
najviše. Pa što se sad čudiš?
- Ne bih to tako nazvao, nego bih ti htio nešto reći, iako još ne
znam je li vrijeme za to.
- Što?
- Koliko će on biti na brodu?
- Najmanje pola godine, ako ne i više. To se nikad ne zna.
Mnogo, i ne znam što se sve može u tom vremenu dogoditi.
- Na što misliš?
- Na svašta.
- Znaš što bih ti želio reći, iako nisam siguran da ćeš to i
shvatiti. To je mnogo vremena za ljubav, ali ako je to ono što ste
oboje očekivali, pa i željeli, i nije. To može značiti i nešto dobro.
To je ispit zrelosti za jednu vezu. A kud ćeš više do toga. No, ako
budeš vidjela ili osjetila da više ne možeš izdržati bez njega, ili on
bez tebe, i za to postoji rješenje.
- Koje?

~ 59 ~
 Čitateljski raj

- Pa odeš k njemu na brod.

- To je nemoguće! - uzviknula je kategorički, na što se Ralph
samo nasmijao. Ali nije propustio da kaže:
- Štošta je za tebe bilo nemoguće, ali kad je ljubav u pitanju,
sve je moguće. Zar ti to još nitko nije rekao? Ako nije, sad shvati
da je to tako. No, da bi malo razbila sva ta razmišljanja oko njega,
hoćeš li da nas dvoje u subotu odemo na jednu feštu? I meni i tebi
to sad treba.
- Koju?
- Mark se zaručuje.
- Pa nije me pozvao.
- Nije nikoga. Dogovorili smo se da ćemo ga iznenaditi. Ti
znaš koji su bili njegovi stavovi o zarukama, ženidbi uopće -
najprije karijera, pa onda sve ostalo. A sad se promijenio
redoslijed stvari. To samo potvrđuje ono što sam tebi malo prije
rekao. U ljubavi je i nemoguće moguće. I ne brini. Onda, idemo li
ili ne?
- Idemo, ali prije toga da mi kažeš što je s Mijom? Ja sam
najprije mislila da je to obična svađa koja će potrajati tek koji dan,
a kako vidim, i nije baš tako. Pa da čujem? I o tome će ovisiti hoću
li ići ili ne.
- Ljuti se jer sam je ostavio, kako ona kaže, samu, na onoj
svečanosti koju je upriličio gradonačelnik. A to je trajalo tek koju
minutu. Pored njega je bila i njegova kći i ja sam je morao
pozdraviti, i kad sam potom Miju tražio pogledom da je upoznam
sa svima, ona se bila izgubila. Bila je, navodno, povređena što sam
je pustio kao jadnicu da čeka i da joj se smilujem da je konačno
predstavim. Ona je to protumačila da je se sramim. A ti znaš da to
nije istina. Sve su to užasni nesporazumi preko koji nitko od nas
ne želi tek tako proći. Ja sigurno neću. Jer, kad bi mi tako nešto
uopće palo na pamet, ne bih je zaslužio, a ona bi me morala toliko
poznavati da to razumije. Ona mi je bila, a i još je, važnije od
svega, ali nešto i njoj treba biti jasno. Tko zna koliko će još biti
takvih situacija i ja se ne mislim opterećivati njima.
- Da, ali ipak...

~ 60 ~
 Čitateljski raj

- Znam na što misliš, ali neke stvari trebaju u nama sazrijeti,

a dalje ćemo vidjeti. Ja je volim, ona to zna, znam i da ona voli
mene, ali neki kompromisi su potrebni i u vezi kakva je naša. Pa
mi smo više od pet godina zajedno, i bili smo planirali na jesen
vjenčanje.
- Hoće li joj biti žao što ona neće biti ondje?
- Ne znam.
- Nećeš je zvati?
- Ne znam.
- A da to učinim ja?
- Ako misliš da ćeš joj time pomoći, zovi je.
- Mene momentalno zanimaš ti. Hoće li to tebi pomoći ili
odmoći. Jer, kako je osjetljiva, mogla bi i to pogrešno protumačiti.
- Mogla bi, ali to će onda doista biti njezin problem. Baš kao
što je i ovo o čemu smo razgovarali, kad je Mel u pitanju, tvoj.
- Nikad s tobom na zelenu granu. A ja sam mislila da je samo
sa mnom tako sve neizvjesno.
- Draga moja, nema ljubavi bez boli - nisam to ja prvi rekao.
No, sad dosta razgovora koji nas samo žalosti. Sad mi još reci ideš
li i dalje u dom?
- Idem.
- I to te čini sretnom?
- I više do toga. U svakom kutku toga doma, vidim Mela. Čak
me to ponekad i rastuži. Poludjela sam kad sam vidjela kako je
jednom dječaku poslao razglednicu na kojoj je veliki brod. Čak
mu je napisao da je to njegov i da će mu takav donijeti kad dođe.
- Htjela si da i tebi tako nešto pošalje?
- Ima li u tome išta čudno?
- Nema, kad bi ti bila dijete, ali ne kaže se badava da su
zaljubljenici zapravo velika djeca. No, nas dvoje u zadnje vrijeme
brbljamo o svemu i svačemu, samo ne onom što nas je dosad
brinulo.
- Misliš na tatu?
- Da.

~ 61 ~
 Čitateljski raj

- Dobro je. Mislim čak da je postao brižljiviji nego je ikad bio.

Kao da bi mi htio nadoknaditi ono što drži da je propustio.
- A je li se smirio kad je Mel u pitanju?
- Pa, ja bih rekla da jest, a ako ipak nije, onda to mudro
skriva. No, vjeruj mi da mi je zbog toga svejedno. Ne želim da itko,
pa ni on, raspolaže mojim izborom, da mi čak i prigovori zbog
toga. Ja znam da mu nije svejedno, da ga to podsjeća na ono što bi
želio zaboraviti, ali nešto i on mora ispaštati. To je čak i najmanja
cijena svemu.
- Imaš pravo, Heather. No, ako ovako nastavimo, raznježit
ćemo se. Učinila si od mene čovjeka koji je sve prije nego
muškarac.
- Ne brine me to. A sad još da se dogovorimo kad ćemo se
naći kod Marka?
- Ondje ćemo svi doći oko sedam. Tad sam čuo da počinje
ceremonija.
- S darom?
- Pa, ja ću mu kupiti papuče. On se zgražavao svim
muškarcima koji su bili pod utjecajem žena, a vidi sad njega. Ti
mu kupi pregaču. Kad se zezamo, neka to bude do kraja.
- Neće se uvrijediti?
- Ma ni govora! Mislim da će mu biti drago. A i tu tajnovitost
željela je Lucy a ne on. Ona se do zadnjega časa bojala da će on
odustati pa je htjela izbjeći eventualni skandal. Radije da sve
prođe u tajnosti nego da to objavi, a onda do toga - ništa. Znači,
vidimo se.
- Jasno i radujem se tome.

***

Heather je bila presretna što je uspjela nagovoriti Miju da ide

k Marku. Bila je čak i tvrđa nego je mislila da će biti. Bilo joj je
smiješno kako je sve to ona iskrivila i na koji je način tumačila to
njegovo ponašanje. Sve je mogla i razumjeti i prihvatiti osim da je
se Ralph srami i da je to bio razlog što je nije isti čas predstavio.

~ 62 ~
 Čitateljski raj

Kad je Mia vidjela da se ona čak i naljutila na nju, malo je

popustila, ali i rekla:
- Idem k Marku zbog tebe.
- Nemoj - nije se ni ova više dala, jer bila je sigurna da je u
užasnoj zabludi. Konačno, imao je Ralph pravo kad je rekao da ga,
valjda, toliko pozna da bi morala znati da su njegove reakcije
onakve kakve joj je on i predočio. I da joj nije bilo stalo da smiri
Ralpha, najradije bi joj bila rekla što je ide - da je obična budala.
Kako su se bile dogovorile da će Heather doći po nju, tako je
to ova i učinila. No, zabrinula se kad je došla pred kuću, a nju nije
vidjela. Čak je pomislila da se ova ipak predomislila, a onda je ova
izbanula, sva zacrvenjena od nekog, očito, uzbuđenja. Onakva
kakva je već bila, iskrena i bez dlake ne jeziku, odmah je počela s
isprikom.
- Zadržala me na telefonu Ashley. Ta cura ne zna što bi sa
sobom, pa gnjavi druge svojim problemima.
- Što je sad?
- Muči je neki njezin prijatelj koji je na brodu i koji joj se ne
javlja onoliko koliko bi to ona željela. Zapravo, iz onoga što mi je
govorila, čini se da ona od njega očekuje i nešto drugo - rekla je i
ne sluteći ništa Mia.
- Što?
- Pa ja bih rekla da je ona odavno bacila oko na nj, ali čini se
da je on mrtav-hladan.
- A ipak se javlja.
- Ma, javlja se, ali to je onako iz dosade. Znaš što su već
mornari u stanju činiti kad su na moru danima pa i mjesecima.
Sve što od njih čuješ, treba odmah prepoloviti.
- Misliš? - zagonetno je, ali i tužno upitala Heather i tek je sad
Mia shvatila što je rekla. Najprije je sve to povezala s tim njezinim
dečkom, mornarom, a onda se pitala nije li to ista osoba koja se
javlja i jednoj i drugoj, ali premalo. Bilo je prekasno da išta više ta
doda, sad se samo pitala kako je mogla biti tako nepromišljena i
kako je mogla izvaliti takvu glupost. Ubit će je Ralph, ali čak i da
on ne kaže ništa, sama si neće moći oprostiti što se uplela u nešto
u što doista nije trebala.
~ 63 ~
 Čitateljski raj

Da bi nekako prekinula takav razgovor, počela je nešto frfljati

o Marku i njegovoj odluci da se zaruči, ali sve je to bilo nekako
traljavo, sve je to nalikovalo na nategnuti razgovor. I jedna i druga
su jedva čekale da dođu pred Markovu kuću i da se priključe
ostalima.
Samo da ne budu prve, pomislila je Heather jer tko zna što bi
ondje mogle i zateći. Ni sama ne zna zašto je pomislila da bi i ta
Ashley mogla biti ondje. To bi joj sad najmanje trebalo.
Čim su ušle u Markovo dvorište, ono je bilo puno automobila.
Ralph je nešto razglabao s jednom nepoznatom curom koja joj se
ovako na daljinu i nije sviđala. Bila je prenapadno odjevena,
prenašminkana, čak bi se moglo reći preizazovna, kao da nekom
želi ovdje pomrsiti račune. No, čim ih je Ralph primijetio, ostavio
je ta curu i pritrčao k njima dvjema. Način na koji se obratio Miji
govorio je sve. Iako ljut, barem je htio da ostavi takav dojam, oči
su ga izdale. I kad mu je to rekla Heather, obrecnuo se na nju
grdeći je:
- Imaš li ti svoga posla?
- Imam, jasno da imam, ali sad mi je ovaj tvoj važniji.
Tvdoglav si i ti i Mia i ne samo to. Čak mi je sad žao što sam išla
po nju.
Trebalo vas je pustiti da još malo patite. Možda bi vama tada
doprlo do pameti što gubite svakim časom što ste posvađeni.
Drugi put se neću petljati.
- Neće biti drugi put - javila se Mia, što je, očito, oraspoložilo
Ralpha jer ju je zagrlio, poljubio i nešto šapnuo. No, ona nije
mogla izdržati da to ne ponovi naglas:
- Zar me se tako prosi?
- Imaš li ti neki drugačiji prijedlog?
- Imam.
- Pa reci ga!
- Klekni pred mene, sada, i tek ću tada biti zadovoljna i
prihvatit ću prosidbu.
I kad to zbilja nitko nije očekivao, on je baš to učinio. Iako je
on bio čovjek pun zezancije, ovo nikome nije nalikovalo na to. Tek

~ 64 ~
 Čitateljski raj

se kad je još bio na podu, začuo pljesak, ali Heather je primijetila

suze i Mijinim očima. Sve što je u tom času poželjela, bilo je da i
Mel jednom učini nešto slično. Ali, ako sve ovako potraje, nečekat
će se.
- Slavimo li mi to dvostruke zaruke? - upitao je Steven, našto
je Mia odgovorila:
- Ne, to još nišu zaruke, to je tek prosidba. Zaruke će biti
takve da će se pola New Yorka naći na njima. Neka i on zna s kim
se ženi i tko je tko u ovoj našoj vezi.
- A ne zna se?
- Možda znaju tek neki. Recimo, Heather.
- Oh, i za nju sam čuo štošta - rekao je Steven, što je natjeralo
crvenilo na Heatherine obraze. Samo, njezin ne može kleknuti, a
sumnjam da će to ikad moći i učiniti, jedino ako bude na
plivajućem madracu.
- Kako to misliš?
- Pa on je, koliko sam čuo pomorac, a ti nikad nemaju čvrsto
tlo pod nogama, ali ne bih rekao da ga imaju i one koje ih čekaju.
Znajući u kakvom je stanju Heather, brzo je uskočio u ta
rapru Ralph hvaleći njihovu vezu na način koji je sve iznenadio.
Heather je to bilo drago, ali ne i Ashley. Kako je ona znala o
kome je riječ, odlučila je prekinuti to veličanje njihove veze. I vrlo
se mudro, onako sa strane, obratila prisutnima.
- Na žalost, Steven ima pravo. Sve u životu treba uzeti s
rezervom.
- Otkud ti sad to? - upitao je Ralph sluteći da bi ova mogla
napraviti kakvu spaćku. Najradije bi bio prekinuo taj razgovor, ali
Ashley nije to imala namjeru.
- Možda bi bilo bolje da pročitaš poruku koju sam malo prije
nego sam došla ovamo, dobila od toga koji je toliko obožavan. Na
sreću da ja nisam od tih koja previše vjeruje muškarcima, a
pogotovo ne pomorcima. Znate i sami kako se kaže da oni imaju
curu u svakoj luci. Ali, kako je to kruh sa sedam kora, i to je
normalno. No, tko će od vas velikih muških pročitati poruku? Ili
vam ipak nedostaje za to hrabrosti. Pa kad je tako, ja ću sama:

~ 65 ~
 Čitateljski raj

„Ahley, ovdje bi bilo nešto za nas.Ako ikad budem kapetan,

pozvat ću te da sa mnom oploviš svijet. Pusa, Mel.“
Oni koji nisu znali o čemu je ovdje riječ, bili su sigurni da je
ova cura to zbog nekoga rekla, nekoga je ovim željela povrijediti,
nekome nanijeti bol onako kako se to od nje i moglo očekivati.
Bila je sreća što su se u taj čas vrata Markove kuće otvorila i
što se na vratima pokazao on sam. Bio je začuđen, ali nije bio i
ljut. Tek im se obratio:
- Može li se išta bez vas dogoditi? A ja sam bio uvjeren da će
ovo ostati tajnom.
- Zašto? - Ralph se prvi oglasio. Ono što si nam ti priredio,
nije ništa prema onome što sam ja malo prije izveo na tvom
dvorišta.
- Što?
- Kleknuo sam pred Miju i pred svima je isprosio.
- I je li pristala?
- Bože, pa ma što da sad kaže, jedva je to dočekala. Ali, to i
tako nije ništa novo. Ja se nikad nisam „špinčio“ kako sam u toj
našoj vezi glavni. Ja sam ono što si i ti - običan papučar. A sad
dosta ovakvih glupih priča. Imaš li ti mjesta u kući za nas sve?
- Imam i da vas je još toliko. I kad je to izgovorio, spazio je
Ashley. Nitko nije mogao prosuditi raduje li se što je i ona ta, ili
mu je zbog nečega ipak krivo. Samo su rijetki znali da je ona i na
nj bacila oko, da mu se jedno vrijeme nabacivala, da je čak sve to
mirisalo i na neko hodanje, a onda je sve to poremetila, čini se,
njegova majka koja je toliko bila protiv nje da je i on shvatio da od
toga nema ništa.
Koji joj je sad bio cilj što je ovamo došla, nitko nije znao, ali je
Ralph naslućivao. Netko joj je morao došapnuti da je Mel
zaljubljen u Heather i sad je jedino željela to razbucati. Kako je
počela, to bi joj, ako nešto ne poduzme, moglo i uspjeti. I odlučio
se na sve ili ništa.
- Ja sam zaprosio Miju, ali i Heather je isprošena.
- Vidi, vidi, a ona mudro šuti - rekao je Mark, naslućujući
neku Ralphovu igru. Mora da je ona bila vezana uz Ashley,

~ 66 ~
 Čitateljski raj

pomislio je, a znao je i što bi to moglo značiti i kakve imati

posljedice ako je ona ta stavila svoje prste. I sad je rekao najveću
laž koju je mogao izgovoriti.
- Sad mi je mnogo toga jasnije.
- O čemu ti to? - Ralph nije prestajao.
- Malo prije nego ćete doći, zvao je ovamo. Ne znam odakle
mu broj, a još manje kako je znao da ćete ovdje biti. Valjda neko
sedmo čulo.
- I što je poručio?
- Zvao je Heather na mobitel ali ona se nije javljala. A on je u
brizi. Sad mi je jasno da mu je sigurno Rita rekla da je ovdje. Jer,
ta žena i tako sve zna, ona je svakom loncu poklopac.
Iako su mnogi povjerovali da se desilo baš to što su ova
dvojica izvodila, jedino nije Heather. Ona je znala i čemu sve to
vodi i zašto su njih dvojica zaigrali igru kakvu jesu.
Bilo joj je baš to teže od ičega. Jer, ma tko što rekao, ma kako i
kad joj se Mel više javljao, uvijek će joj u ušima zvučati ono što je
poručio toj Ashley. Čak nije ni važno ima li poruka dvosmisleno
značenje, on se s njom dopisuje, a ona jedva čeka subotnji poziv, a
poruka ako stigne dobro, a ako ne, nikom ništa. Da je taj čas imala
mobitel uza se, poslala bi poruku ona njemu i rekla mu da smatra
da je njihova veza doživjela kraj, da ga razumije, ali da se ne da
nikom, pa ni njemu, vući za nos.
Proslava koja je trebala frcati zezancijiom, više to nije bila.
Nitko osim Ralpha i Marka nije znao zašto, ali nisu ni oni stajali
skrštenih ruku. U trenu je Ralph nazvao Melovu majku, rekao je o
čemu je riječ i zamolio je da nazove sina i da mu kaže da se hitno,
ako mu je stalo do Heather, javi.
Mora da je majka najozbiljnije shvatila što je čula, jer samo
nekoliko minuta poslije zazvrndao je opet telefon kod Marka. Bio
je to sad doista Mel. Presretan, Mark je zazvao Heather i pružio
joj slušalicu. Uz napomenu da svi čuju:
- Ovaj je luđi čak i od mene.
Čini se da se Heather tek sad smirila. Razgovor je trajao
dugo.

~ 67 ~
 Čitateljski raj

- Potrošit će cijelo bogatstvo na nj - rekao je Ralph.

Mark je samo dodao:
- Heather vrijedi i više. Ona i nema cijene. Ljubav se i tako ne
može kupiti.
Ovo je bilo dovoljno svima da nastave ondje gdje su stali kad
su došli ovamo i dok se nije u sve upetljala Ashley. Kako je poslije
toga više nitko nije gledao, izgubila se, a da to nitko nije ni
primijetio.
Tek je Mark upitao Ralpha:
- Tko ju je doveo ovamo?
- Nemam pojma. Ali, mora da je od nekog saznala, a mora da
je i znala da će ovdje biti Heather. I pokušala je učiniti ono što
radi cijeli život - prkosi, svađa, razbija sve što joj dođe pod ruke.
Ne volim se nikom prijetiti, ne želim nikome zla, ali jednom i toj
njezinoj zlobi mora doći kraj. Ja mislim da joj je ovo dobra
poruka.
- Pa, volio bih da jest. Jer, ona je ipak nesretna.
- Za nešto smo si i sami krivi, Mark - rekao je Ralph i potražio
Miju. Ona je nešto živo raspravljala s Heather. Nije ni morao biti
ondje da sazna što je to.

Sretnica

- Ne znam što da ti kažem, Heather. Nitko, a najmanje ja ima

pravo da ti išta prigovori, pa onda prigovor i ne očekuj. Ali ti znaš
da je sve to vrlo riskantno, da se možeš i razočarati, ali kad bismo,
opet, tako gledali na stvari, malo bi tko ikad išta započimao bojeći
se krajnjeg ishoda. Odlučila si, pa idi. No, bilo bi mi strahovito
teško da se razočaraš. A u životu je sve moguće.
- Znam. No, ne brini se, Rita. Svi ste mi govorili da živnem, da
će mi mladost proteći u neprestanoj i bespotrebnoj brizi oko
nečega i za nekim, pa sad kad je već tako kako je, bolje je da idem.
Mel je to od mene tražio, Mel mi je čak rekao da ćemo se, ako ja to
budem željela, negdje u Europi i vjenčati jer on po prilici zna što
bi mi se sve moglo i pripisati. Oboje smo shvatili da smo jedno

~ 68 ~
 Čitateljski raj

drugom potpora, da ne možemo više ovako, i zar nije

najnormalnije da sam se odlučila za to za što jesam. Iako me u
početku brinuo otac, iznenadila sam se sad. Je li to gluma, je li to
pranje savjesti, je li to čak i strah koji zatomljuje na takav način,
ne znam, ali što jest da jest, olakšao mi je odluku.
- Mislim da je konačno shvatio da si odlučila svoj život uzeti u
svoje ruke, da ga to ispunjava srećom, bez obzira što tko o tome
mislio. A to i jest ono najpravilnije. I za to treba imati i pameti, i
hrabrosti. To bi ti trebalo biti drago i zbog još nečega - on je
sasvim došao k sebi. Što se njega tiče, možeš mirno otići. No,
nešto me drugo kopka.
- Reci.
- Zar ne misliš da ne bi trebala otići k Melovoj majci? Ti
odlaziš k njezinom sinu, možda ćete se čak i vjenčati negdje tamo
bez ikoga svoga, pa zar neki blagoslov ne bi trebala dobiti i od nje.
Ali čak ni to nije važno. Važno je da tu ženu upoznaš, da konačno i
ona vidi tebe, da si kažete ono najnužnije što je i običaj u takvim
prilikama. Ne vjerujem da bi to bilo krivo Melu.
- Na sve misliš, Rita.
- Moram. Ja te i tako doživljavam kao kćer, a to onda
podrazumijeva i takvu brigu. Onda?
- Otići ću. Samo moram se najaviti.
- Učini to što prije jer nemaš mnogo vremena. A tko zna
možda ti i ona ima što dati za sina, možda ćeš je razveseliti,
pogotovo ako ona nema pojma o vašoj odluci. Ima li, što ti misliš?
- Doista ne znam.A u svom egoizmu, nisam Mela ni pitala. Sad
kad mi to govoriš, pitam se kako mi to nije prije samoj palo na
pamet?
- Ne muči se još i time. Samim tim što ćeš je posjetiti, sve ćeš
riješiti.
Kako je Heather bila djevojka koja ništa nije ostavljala za
sutra, dohvatila je telefon i nazvala Melovu majku. Rita se sva
usredotočila na taj razgovor. Način na koji ga je započela, toliko ju
je dirnuo da je počela plakati. I njoj je nedostajala majka, i ona je
u toj ženi tražila baš nju. No, mora da se i ova ponašala -
majčinski. Na kraju je čula kako joj Heather govori:

~ 69 ~
 Čitateljski raj

- Doći ću još danas. Tako me raduje da ću vas konačno

upoznati. Ne znam kako to već dosad nisam učinila. A da nije bilo
moje Rite, možda bih i otišla, a da se ne javim. Ne znam kako se to
moglo dogoditi. Valjda sam bila previše zaokupljena - zastala je i
vidjelo se da traži riječi kojima bi izrazila pravi smisao onoga što
želi reći, da bi na kraju ipak smogla snage i izrekla pravu riječ -
ljubavlju.
Nema majke kojoj ovo ne bi doprlo do srca, zaključila je Rita,
sretna što sve, barem dosad, teče i bolje nego je mogla i misliti.
Iako je brinula i više nego je to pokazivala, ipak se trudila da sve
ide svojim tijekom. Na Heatherinu odluku i tako nije mogla
utjecati, a onda je bolje da ova osjeti podršku nego bilo kakvu
zadršku.
Toliko je u ovoj kući svega toga prošla, ali činilo joj se da se
ništa ne može usporediti s ovim Heatherinom odlaskom.

***

Avion je sletio na barcelonski aerodrom s nekoliko sati

zakašnjenja. Nisu im uopće rekli u New Yorku zašto kasne, ali i da
jesu, ništa to ne bi mijenjalo u Heatherinom raspoloženju. Ona se
toliko odjednom počela bojati svoje odluke da je sve drugo
zanemarivala. Jedino što joj je sad palo na pamet bilo je - što ako
je Mel ne dočeka. Ne zato što bi to htio, nego i njemu se moglo
nešto ispriječiti. Taj strah je bio toliko jak da se nije usudila,
kako je mislila da hoće, prva izletjeti iz aviona. Učinila je to među
zadnjima. I onda je počela igra očima. Toliko je sijevala okolo da
ga u toj zbrci uopće nije vidjela. Mora da je on to primijetio, pa joj
je prišao s leđa, blago joj rukama zatvorio oči i samo uspio izreći:
- Stigla si, konačno, ljubavi.
Stajala je ukipljena, bez riječi, ali nije ni trebala ništa reći. On
je primijetio na svojim rukama njezine suze što ga je posebno
dirnulo. Znao je što osjeća, jer se i sam tako osjećao, i da je
mogao, najradije bi je odmah odnio na brod. No, njegovi su
planovi bili drugačiji. Sve je sredio, sve je želio da bude baš onako
kako to ona i zaslužuje. Kapetan i njegova žena čekaju ih kod

~ 70 ~
 Čitateljski raj

matičara i oni će najprije onamo. On želi da ona na brodu bude

tretirana onako kako i zaslužuje - kao njegova supruga.
Kad su se konačno oboje pribrali, nisu ispuštali iz zagrljaja
dugo, veoma dugo. A onda je tek on rekao:
- Nisam te službeno još zaprosio, ljubavi, pa to činim sad. Ali,
pazi, nemoj me odbiti! Hoćeš li se udati za mene? Sad, ovdje, pa
da na brod dođeš kao moja žena?
- Ali, kako?
- Tako kako sam rekao. Sve sam sredio. Kod matičara nas
čekaju kumovi. Rita mi je poslala tvoj krsni list, jedino što nisam
imao. Premda mi je matičar rekao da bi nas vjenčano i bez toga.
Ovi Španjolci su užasno konzervativni. Ništa bez vjenčanja. Ali i ja
sam. Ne bih podnio da ti bilo tko uputi bilo kakav pogled koji bi te
podcijenio, ražalostio ili te bilo na koji način uvrijedio. Onda, još
nisam čuo tvoj odgovor, iako da me i odbiješ, znam što bih učinio.
Bila je toliko sretna, da se sad već počela i igrati s njim.
Upitala ga je vragolasto:
- Da čujem što bi učinio?
- Odnio bih te na rukama do vijećnice i na tom putu bih te,
valjda, uvjerio da je to najbolje za oboje.
- A je li baš tako, Mel? Mi se ipak premalo poznamo pa se čak
i pribojavam kako će sve to završiti.
- Heather, ljubav se prepozna odmah. Tu jedino nema
zavaravanja ni muljanja. Tražio sam te cijeli život i sad kad sam te
našao, ne mislim te ni časa ispustiti iz ruku. Uz tebe se, unatoč
tvojoj mladosti, čovjek osjeća tako sigurno, tako smireno da ti to
čak ne mogu ni opisati.
Tako se i ona osjećala. Iako nije baš bila sad od velikih riječi,
naslonila se na njegova prsa i tko zna koliko bi tako stajali da je
on ipak nije nježno odmaknuo i rekao:
- Morat ćemo požuriti. Naši kumovi su sigurno već
nestrpljivi. Možda bi čak mogli i pomisliti da si me odbila.
U taj je čas dohvatio mobitel i okretao nečiji broj.
Pretpostavila je da su to oni, i čim je čula da se netko javlja, uzela
mu je mobitel iz ruku i jednostavno upitala:

~ 71 ~
 Čitateljski raj

- Je li sve spremno? Mladenka je stigla. Vi i ne znate u što se

upuštate. Ako bilo što krene po krivu, vi ćete biti odgovorni.
- Prihvaćamo odgovornost - čula je odgovor. - Ona koja je
uspjela tako zdrmati Mela, mora da vrijedi. I ne samo to. Ta je i
sretnica.
Bilo je ovo dovoljno Heather da se doista tako i osjeća.

kraj

~ 72 ~