Univerzitet za poslovne studije

Istočno Sarajevo

Predmet: Biohrnana i zaštita hrane

Genetski modificirani organizmi

SEMINARSKI RAD

Profesor: Žarko Pavić Student: Alden Topuz

Sarajevo 2019
 SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 3
2. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI ....................................................................... 4
2.1. Genetska modifikacija .................................................................................................................. 4

2.2. Genetski modificirani organizmi .................................................................................................. 4

2.2.1. Nastanak genetski modificiranih organizama........................................................................ 5

3. GENETSKI MODIFICIRANI MIKROORGANIZMI (GMM) ............................................ 6

4. GENETSKI MODIFICIRANE BILJKE (GMB) ................................................................... 6
4.1. GM biljke „prve generacije“ ........................................................................................................ 7

4.2. GM biljke „druge generacije“ ...................................................................................................... 7

4.3. GM biljke „treće generacije“ ........................................................................................................ 8

5. GENETSKI MODIFICIRANE ŽIVOTINJE (GMŽ) ............................................................ 8

6. PREDNOSTI I NEDOSTACI GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA ............... 9
7. ZAKONODAVSTVO O GMO U BiH ................................................................................ 10
7.1.Kako je bh. Zakonom o GMO-u uređeno puštanje GMO-a u okoliš? ........................................ 11

8. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 12
9.LITERATURA ...................................................................................................................... 13

2
1. UVOD
Tema moga rada su „Genetski modificirani organizmi“ i na narednim stranama objasnit ću
definiciju genetski modificiranih organizama, kako oni nastaju i kako se mogu podijeliti. Rad
sam podijelila na poglavlja koja sadrže podjelu genetski modificiranih organizama i
potpoglavlja. Pisat ću o njihovom značaju, utjecaju i posebno ću istaknuti prednosti i
nedostatke genetski modificiranih organizama. Također, predstavit ću vam Zakon o genetski
modificiranim organizmima.

Kada se govori o genetski modificiranim organizmima uglavnom postoji negativno stajalište,

posebno kada se radi o takvoj hrani. Dokaz da veći dio populacije ne odobrava takve
proizvode je i provedena anketa Zelenih u Poljskoj 2006. godine u kojoj se 76% stanovništva
izjasnilo protiv genetski modificirane hrane. Razlog velike nepopularnosti i omraženosti
genetski modificiranih organizama jeste taj što zbog profita i straha od odbijanja, konzumenti
genetski modificirane hrane nisu bili pravilno upoznati s onim što konzumiraju. Na taj način
su se kršila lična uvjerenja pojedinaca; kao što je to slučaj kod vegetarijanaca, neznanje da
povrće i voće koje jedu, sadrži mali dio životinjskoga genoma. Osim lošeg glasa i mnogo
argumenata protiv genetski modificiranih organizama, od kojih jedan dio nije uopće dokazan,
ljudi nisu upoznati s pozitivnim stranama manipulacije genima.

Danas je upotreba genetski modificiranih organizama u biljnoj, poljoprivrednoj proizvodnji

postala svakodnevna. Genetski modificirana hrana uzgaja se u dvadeset tri države na svim
kontinentima, što predstavlja značajnu promjenu, uzmu li se u obzir podaci iz 1996. godine
kada je samo šest država konzumiralo takvu vrstu hrane i očekuje se da će taj broj porasti, a
posljedice će možda biti gore nego što se pretpostavlja.

3
2. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI

2.1. Genetska modifikacija

Genetska modifikacija označava ciljanu izmjenu nasljednog genetskog materijala, koja ne
nastaje prirodnom rekombinacijom i indukcijom mutacija; odnosno označava nos stranog
genetskog materijala u genetski materijal ili uklanjanje dijela genetskog materijala.

2.2. Genetski modificirani organizmi

Genetski modificirani organizmi (GMO) su organizmi koji sadrže jedan ili više gena koji
se u njih unose umjetnim način u laboratorijima, primjenom metoda genetičkog
inženjerstva, pri čemu se geni uzimaju, od druge, nesrodne ili čak posve udaljene vrste.
Uneseni gen poznat je pod nazivom transgen, zbog čega se ovi organizmi još zovu i
transgenim organizmima. (Trkulja, V. i sar., 2014)

Gen je dio molekule dezoksiribonukleinske kiseline (DNK), koji ima određenu funkciju,
tj. odgovoran je za stvaranje specifičnog proteina. Dakle, gen je osnovna jedinica
hormosomke strukture, fiziološke funkcije i promjenljivosti. Genotip je genska
konstrukcija, tj. nasljedni materijal u određenoj stanici i i/ili organizmu koji uvjetuje
fizički izgled, odnosno fenotip datog organizma.

Pod genetski modificiranim organizmima podrazumijevaju se oni organizmi kojima je

genom izmijenjen na način do kojega nikada ne bi došlo klasičnim razmnožavanjem ili
prirodnom rekombinacijom postojećih gena unutar vrste, odnosno na način do kojega
nikada ne bi došlo u prirodi. Genske konstrukcija kojima je izmijenjen genom domaćina
najčešće potječu od udaljenih ili posve nesrodnih vrsta, čime se poništavaju sve prirodne
granice u prirodnom genskom toku izmjena nasljednih informacija. Dakle, GMO-i u svom
genetskom materijalu nose stabilno inkorporirane strane sekvence DNK, gene, koje su
prisutne u nukleusu (organelama) ćelija transgene individue i koje se prenose na
potomstvo prema općim zakonima nasljeđivanja.

Izvori gena koji se inkorporiraju (umeću) u DNK domaćina nalaze se u biljnom svijetu,
kao i u svijetu mikroorganizama, kukaca i životinja, uključujući i ljude, a s obzirom na
skupinu kojoj pripadaju, danas možemo govoriti o genetski modificiranim
mikroorganizmima, biljkama i životinjama.

4
 Genetski modificirani organizmi prvi put su dobijeni sedamdesetih godina 20. st. Prvu
primjenu imali su u proizvodnji humanog inzulina, zamjenivši tako nedovoljnu
proizvodnju goveđeg hormona. Međutim, iako je time spriječena velika
„farmakoterapijska“ kriza, genetski modificirani organizmi nisu izazvali pažnju šire
javnosti, jer su na jednostavan način ušli u medicinu, poljoprivredu i svakodnevnu
upotrebu. GMO-i su privukli pažnju i izazvali strah tek medicinskom upotrebom
produkata krvi kontaminiranih HIV-om i virusim hepatitisa B, što je dovelo i do prvih
žrtava. Najnoviji strahovi vezuju se uz pojavu epidemije „kravljeg ludila“. Iako GMO-i
nisu bili povezani s ovim slučajevima, u javnosti je probuđen strah od GMO-a i genetskih
manipulacija općenito. U svakom slučaju kontrola kvalitete, zdravstvena ispravnost i
dostupnost hrane, kao i zdravlje ljudi, jedne su od najvećih briga današnjice, zbog čega
javnost treba imati posebnu ulogu u donošenju odluka koje se tiču ove problematike.

2.2.1. Nastanak genetski modificiranih organizama

Genetski modificirani organizmi dobijaju se metodom poznatom kao genetičko
inženjerstvo ili tehnologija rekombinantne DNK, koja predstavlja skup tehnika kojima se
prenose funkcionalni geni u neki organizam s ciljem produkcije organizama s novim
osobinama.

Genetičko inženjerstvo (tehnologija rekombinantne DNK ili savremena biotehnologija)

uključuje cijeli niz tehnika kojima je moguće identificirati određeni gen u genomu neke
vrste, izolirati ga, klonirati, odrediti mu precizan redoslijed nukleotida, promijeniti ga te
ugraditi u genom iste ili neke druge vrste.

Tehnike koje se koriste za prijenos strane DNK u organizam domaćina mogu biti
klasificirane kao izravne (biolistik, elektroporacija, mikroinjektiranje, makroinjektiranje) i
neizravne (s pomoću Agrobacterium tumefaciens). Transgene biljke ili životinje obično
nose stranu sekvencu DNK veličine nekoliko hiljada baznih parova, koja sadrži 2-4
funkcionalna gena s određenim regulativnim sekvencama. Cijeli ovaj DNK-umetak čini
svega milioniti dio cijelog genoma modificirane ćelije neke biljke ili životinje. Tehnike
genetičkog inženjerstva našle su široku primjenu u naučnim istraživanjima u gotovo svim
područjima biologije, kao i primjenu u humanoj i veterinarskoj medicini, šumarstvu,
poljoprivredi, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, zaštiti okoliša od onečišćenja i
drugim područjima ljudske djelatnosti. Biološka istraživanja bazirana na ovoj tehnici

5
 uglavnom se odnose na upoznavanje strukture i funkcije gena te njihovu praktičnu
primjenu u korist čovjeka. Tako genetski modificirani u koje su ugrađeni određeni geni
proizvode humane proteine potrebne za liječenje i prevenciju različitih bolesti, kao što su
npr. inzulin (za liječenje dijabetesa), interferon (protiv virusnih oboljenja), faktori
koagulacije (za liječenje hemofilije), različita cjepiva, antitijela i drugo.

3. GENETSKI MODIFICIRANI MIKROORGANIZMI (GMM)

Iako nesvjesni te činjenice, ljudi su koristili mikroorganizme dugo kroz historiju u preradi
hrane, poljoprivredi i u druge korisne svrhe. Mikroorganizmi koji se normalno pojavljuju
u prirodi korišteni su u industriji pića, proizvodnji hljeba, za fermentaciju, u proizvodnji
sira i mnogih drugih proizvoda.

Tehnike rekombinantne DNK mogu se uspješno primijeniti u transformaciji različitih

mikroorganizama, omogućujući poboljšanje ili razvoj fenotipskih karakteristika bitnih za
industriju. Genetski modificirani mikroorganizmi su razvijeni znatno prije biljaka i
životinja. Inzulin je laboratorijski proizveden uz pomoć genetski izmijenjenih kvasaca
prije više od 25 godina. Prvi patentirani genetski modificirani organizam je bila bakterija.
Ta bakterija je patentirana u SAD 1980. godine i bila je namijenjena za razgradnju
ekološkog otpada. Genetske transformacije ćelija mikroorganizama danas su rutinska
praksa. Ipak, mikroorganizmi katkad imaju ograničenu vrijednost, npr. u nekim
slučajevima u farmaceutskoj industriji.

Genetski modificirani mikroorganizmi primjenjuju u različitim područjima: poljoprivreda,

prehrambena industrija, farmaceutska industrija, hemijska industrija te u rudarstvu i
kontroli onečišćenja prirode. Provode se istraživanja za primjenu genetski modificiranih
mikroorganizama kao biopesticida koji su „prijateljski po okoliš“, te u svrhu poboljšanja
rasta biljaka inokulacijom bakterija koje fiksiraju dušik kod neleguminoznih biljaka.
(Sabljo A., Manaia C., Jašić M., 2005.)

4. GENETSKI MODIFICIRANE BILJKE (GMB)

Biljke čine najveći dio ljudske prehrane kao i hranidbe životinja. Prva genetski
modificirana biljka pojavila se prije trideset godina, a prva komercijalna poljoprivredna
kultura proizvedena je devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon sporog početka,
poljoprivredna biotehnologija uspjela je proizvesti stotine genetski modificiranih
kultivara. Mnogi od njih su važne žitarice za ishranu ljudi i životinja, kulture korisne u
6
 tekstilnoj industriji, voće i povrće. Površine pod genetski modificiranim biljkama su u
stalnom porastu posljednjih godina (slika 1).

Genetski modificirane biljke se mogu razvrstati u tri grupe: GM biljke „prve generacije“ s
naglaskom na agronomska svojstva, GM biljke „druge generacije“ s naglaskom na
kvalitetu, te GM biljke „treće generacije“ većinom modificirane u industrijske i
medicinske svrhe.

4.1. GM biljke „prve generacije“

Većina GM biljaka „prve generacije“ je modificirana s ciljem olakšanja rada i smanjenja
troškova proizvodnje. Prvo su bila modificirana agronomska svojstva nazvana i „ulazna
svojstva“ koja su korisna za proizvođača ili poljoprivrednika. Takva svojstva su: otpornost
ili tolerantnost na herbicide, otpornost na insekte i povremeno promjene fizioloških
svojstava.

Biljke tolerantne na herbicide su modificirane za proizvodnju novog proteina, koji

detoksificira herbicid. Na ovaj način biljka je zaštićena od štetnog djelovanja herbicida.

Jedna od najšire korištenih genetskih modifikacija na biljkama je Bt otpornost na insekte.

Bt je skraćenica za Bacillus thurgiensies, bakteriju tla čije spore sadrže protein kristalin
koji se u utrobi insekta razgrađuje oslobađajući toksin.

Otpornost na viruse je također dobijena genetskim inženjerstvom. Nema hemijskih

sredstava za sprečavanje napada virusa, pa je kontrola virusnih bolesti veoma teška.
Uobičajen način sprečavanja virusa je uzgoj kultivara koji su oplemenjeni tako da su
otporni na viruse.

4.2. GM biljke „druge generacije“

Druga generacija GM biljaka usmjerena je na svojstva kvalitete. Ova svojstva su nazvana
i proizvodnim, a kulture se nazivaju izlaznim (proizvodnim) kulturama. Cilj je omogućiti
razvoj kulture i hrane s poboljšanim ili izmijenjenim karakteristikama. Poboljšanje može
biti u sadržaju hranjivih tvari, okusu, kvaliteti prerade i čuvanja. Nijedna ovakva kultura
nema trenutno odobrenje na tržištu Evropske Unije.

7
 Poboljšano je i produženo uskladištenje te olakšan prijevoz i prerada. Stoga je ovo
agronomsko svojstvo bitno i proizvođaču i potrošaču. Genetska modifikacija za sporije
dozrijevanje dosad je unesena u rajčicu, papaju, avokado, dinju itd.

Promjene nekih sastojaka napravljene su na zahtjev prerađivačke industrije radi skraćenja

procesa prerade, smanjenja troškova proizvodnje ili energije te dobijanja izmijenjenog
sastava prehrambenih proizvoda.

4.3. GM biljke „treće generacije“

Treća generacija genetski modificiranih biljaka je na početku realizacije. Trend na
području genetskih modifikacija će ostati isti: poboljšanje agronomskih svojstava,
poboljšanja učinka metabolizma, veća tolerantnost na bolesti i uvjete okoline. Od GM
biljaka u budućnosti se očekuje: tolerantnost na zaslanjena tla, otpornost na sušu,
tolerantnost na metale u tlu te poboljšana učinkovitost usvajanja dušika i fosfora kao
neophodnih biljnih hranjiva. (Sabljo A., Manaia C., Jašić M., 2005.)

5. GENETSKI MODIFICIRANE ŽIVOTINJE (GMŽ)

Rad na genetskim modifikacijama životinja počinje sredinom sedamdesetih godina
prošlog stoljeća. Prva pokusna životinja bio je miš. Područje eksperimentiranja prošireno
je na ostale vrste, a transgeni su umetnuti u ribe, štakore, zamorčad, ovce, koze, svinje,
krave, piliće, prepelice itd.

Genetski pokusi sa životinjama su teški, slabo učinkoviti, nepredvidljivi i skupi. Uprkos

svim poteškoćama, primjena genetski izmijenjenih životinja je povećana za deset puta u
zadnjem desetljeću. Genetske modifikacije stoke su većinom usmjerene na tri cilja: 1)
poboljšanje proizvodne vrijednosti, 2) ksenotransplantacija i 3) modifikacije za
farmaceutske i industrijske svrhe.

Prvi cilj genetskih modifikacija u poljoprivredi je poboljšati njihova svojstva kako bi se

poboljšala produktivnost. Svojstva koja su predmet modifikacija odnose se većinom na
prirast, smanjenje masti u mesu, izmijenjeni sastav mlijeka.

U cilju povećanja prirasta, tj. težine, geni koji kodiraju za hormone rasta su umetani u
ovce, svinje, krave i zečeve. Postignuto je određeno poboljšanje rasta te boljeg odnosa
mesa/masnog tkiva. Troškovi su bili visoki, a u nekim slučajevima uočeni su zdravstveni
problemi kod transgenskih životinja.
8
 Genetske modifikacije životinja nude moguće koristi, ali nameću i neka pitanja poput
dobrobiti životinja. Općenito je veća zabrinutost za genetske modifikacije na životinjama
nego na biljkama. U tom smislu, negativna percepcija u javnosti i etička pitanja bit će
najvjerovatnije najveće prepreke u radu na modifikacijama životinja. (Veladžić, M.,
Čaklovica, F. i dr., Genetski modificirani organizmi, 2008.)

6. PREDNOSTI I NEDOSTACI GENETSKI MODIFICIRANIH

ORGANIZAMA
Prednosti:

1. GM hrana je obogaćena posebnim hranjivim sastojcima, npr. zlatna riža obogaćena je

kerotinom, a to utječe na suzbijanje sljepila.

2. GMO rješavaju probleme u poljoprivredi – manje pesticida, mnogi geni ugrađeni u

biljke omogućuju da biljka promijeni osobine svoje vrste (otpornost na bolesti, mraz, sušu,
herbicide). Povećava se otpornost biljke na insekte, parazite i korove pa se time smanjuje
upotreba pesticida.

3. GM biljke stvaraju vlastite toksine i supstance koje uništavaju viruse.

4. Genetska modifikacija biljaka može smanjiti njihovu osjetljivost na vanjske faktore i

smanjiti sklonost kvarenju.

5. Bolji okus – hrana može biti modificirana kako bi imala bolji okus, što bi moglo
ohrabriti ljude da zdravije jedu hranude koja je sad nepopularna zbog svog okusa, poput
špinata i brokule. Možda bi bilo moguće umetnuti gene koji bi proizveli više različitih
okusa.

Nedostaci:

1. Smanjena raznolikost vrsta – geni koji usjeve čine otrovnima za štete insekte, mogu
ubiti i one druge, korisne insekte te time utjecati na hranidbene lance.

2. Ekološka šteta – postoji mogućnost da se geni za otpornost prema štetnim insektima,

bolestima i herbicidima prošire i na starosjedilačke biljke. Pelud s genetski
modificiranih usjeva uz pomoć insekata ili vjetra može bit prenijet na divlje biljke i
tako bi nastale nove, modificirane biljke. Ovo bi moglo dovesti i do korova otpornog

9
 na herbicide ili do nekontroliranog rasta biljaka koje pod prirodnom kontrolom drže
predatori i bolesti, sve bi to moglo naštetiti delikatnim ekosistemima.

3. Opasnost od pojave alergija – učestalost nutritivnih alergija se višestruko povećala pa

je opravdana bojazan da se taj porast može pripisati konzumiranju genetski
modificirane hrane.

4. Toksičnost ili kancerogenost – prijenosom gena mogu se prenijeti i neželjena svojstva

kao svojstvo poticanja stvaranja i izlučivanja prirodnih toksina koji mogu biti štetni za
one koji konzumiraju GM hranu.

5. Neočekivane nuspojave – neki od efekata genetski modificirane hrane na ljudsko

zdravlje mogu biti neočekivani. Mnogi hemijski spojevi u hrani ponašaju se na
iznimno kompleksne načine u ljudskom tijelu. Ako hrana sadrži nešto što inače nije
prisutno u ljudskoj prehrani, teško je reći koje bi to efekte imalo kroz određeno
vrijeme. Iako je genetski modificirana hrana strogo testirana, možda postoje suptilni,
dugoročni efekti koje još ne možemo prepoznati.

7. ZAKONODAVSTVO O GMO U BiH

Na sjednici Zastupničkog doma, održanoj 26. Februara 2009. godine usvojen je Zakon
o genetski modificiranim organizmima. Usaglašen je sa svim važećim
zakonodavstvom Evropske Unije iz ovoga područja. Zakonom o GMO predviđa se
sistem jedinstvene kontrole na prisutnost GMO-a od farme do trpeze.
Novim Zakonom o GMO-u u Bosni i Hercegovini uvedeni su:
- Načelo za procjenu ekološkog rizika;
- Zahtjevi za posttržišni monitoring, uključujući i dugoročne učinke povezane s
interakcijom s drugim GMO-ima i okolišem
- Periodično informisanje javnosti
- Osiguravanje informacija kojima se dopušta identifikacija i detekcija GMO-a kako
bi se olakšale posttržišna inspekcija i kontrola

10
 - Ograničenje za prve dozvole za puštanje GMO-a na najviše deset godina, s
mogućnošću prekida u slučaju pojave bilo kakve naučno utemeljene informacije o
negativnom učinku određenog GMO-a
- Obaveza konsultacija javnosti o odlukama za autorizaciju i puštanje GMO-a.
(Trkulja i sar., 2014)

7.1.Kako je bh. Zakonom o GMO-u uređeno puštanje GMO-a u okoliš?

Puštanje GMO-a u okoliš podrazumijeva uvođenje GMO-a u okoliš, uz precizne mjere
ograničenja koje treba poduzeti zbog ograničavanja dodira između GMO-a i
stanovništva ili okoliša u cjelini. Takvo puštanje može biti učinjeno zbog
eksperimentalnih razloga ili stavljanja GMO-a na tržište.

Eksperimentalno puštanje GMO-a u okoliš u cjelosti je uređeno ovim zakonom, a ono

može biti odobreno radi izučavanja, istraživanja, demonstracije ili razvoja novih sorti
hibrida, pri čemu se proučava ponašanje GMO-a u otvorenom okruženju i njegova
interakcija s drugim organizmima i okolišem.

Ako su rezultati eksperimentalnog puštanja pozitivni, kompanija može odlučiti staviti

GMO na tržište, tj. učiniti ga dostupnim trećim stranama bez naknade ili za naknadu.
Ovo je kasniji stadij u razvoju i upotrebi GMO-a koji sadrži npr. prijenos GMO-a bez
nadoknade između komercijalnih partnera ili reklama GMO-a. Dakle, GMO može biti
stavljen na tržište iz razloga obrade, unošenja ili transformacije u drugi proizvod.
Ovim zakonom je striktno uređeno stavljanje na tržište GMO-a.

11
8. ZAKLJUČAK
U vremenu pred nama, kada je poljoprivreda na pragu dosezanja još jedne prekretnice u
historiji, nagovještavajući značajne i uzbudljive mogućnosti pokretanja nove zelene
revolucije, čemu su danas svjedoci stotine miliona ljudi, čini nam se posebno važnim da
transparentna, precizna i objektivna procjena koristi i rizika u vezi s korištenjem GMO
tehnologije mora biti dostupna najširoj javnosti. Isto tako, etička odgovornost naučnika mora
biti mnogo više izražena, kao i komunikacija o njihovim izumima na način na koji može biti
razumljiv laicima, pri čemu sami naučnici, kao i razna naučna društva, moraju odigrati
najveću ulogu na području edukacije cjelokupne javnosti o GMO tehnologiji i njenim
posljedicama te se mora osigurati što sveobuhvatnije i kvalitetnije kontroliranje ove
tehnologije. U skladu s općim trendom globalizacije, neophodno je izvršiti harmonizaciju
međunarodnih propisa o proizvodnji, prometu i kontroli GMO-a i GM hrane, a naročito u
segmentu analize rizika GM hrane po zdravlje potrošača, kao i o ekološkim normativima
uključenja živih GMO-a u životnu sredinu.

Nažalost, mnogo je više nedostataka genetski modificiranih organizama. Ti organizmi imaju

više štetnih dejstava na čovjeka i njegovu okolinu, nego onih dobrih strana. Neosporno je da
doprinose poboljšanju mnogih stvari, ali s druge strane mogu ozbiljno ugroziti nečiji život.

Stupanje na snagu Zakona o hrani u BiH te formiranje državne Agencije za sigurnost hrane
BiH svakako predstavlja veoma bitan korak naprijed u zaštiti zdravlja bosansko-hercegovačke
populacije, kao i tretiranje problema GMO-a u okviru ovog zakona. Međutim, s obzirom na
znatne nejasnoće u pogledu regulacije uvoza GM hrane u našu zemlju, neophodno je dalje
raditi na preciziranju ovog segmenta i otklanjanju svih nejasnoća u cilju efikasnije zaštite
zdravlja potrošača.

12
9.LITERATURA
1. SABLJO, A., MANAIA C., JAŠIĆ M.: Genetski modificirana hrana; zakonske odredbe,
sigurnost i praktične implikacije za Bosnu i Hercegovinu, Agronomski fakultet Sveučilišta u
Mostaru, Mostar, 2005.

2. SMITH, J. M.: Sjeme obmane, Biovega, Zagreb, 2005.

3. TRKULJA, V., BAJROVIĆ, K. i dr., Genetski modificirani organizmi (GMO) i

biosigurnost, Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2014.

4. VELADŽIĆ, M., ČAKLOVICA, F. i dr., Genetski modificirani organizmi, Univerzitet u

Sarajevu, Sarajevo, 2008.

Internet izvori:

1. http://aarhus.ba/sarajevo/images/docs/gmo.pdf ,

2. http://www.znanostblog.com/gmo-za-protiv/ ,

3. https://hesatbmq.files.wordpress.com/2012/10/genetski_modificirane_biljke_9.pdf ,

4. http://znanost.geek.hr/clanak/u-divljinu-pusten-roj-genetski-modificiranih-komaraca-kako-bi-
istrijebio-svoju-vrstu-koja-prenosi-denga-groznicu/ ,

13