Muzej Grada Crikvenice

Rogi ribaru
1
2
3
 Izložba je ostvarena sredstvima Grada Crikvenice.

Muzej Grada Crikvenice zahvaljuje svima koji su posudbom predmeta,

kazivanjima i savjetima omogućili ostvarenje ove izložbe:

Martina Bašić, Smiljo Benić – Rus, Aleksandar Car – Baćo, Mario Brozina –
Plemento, Ervin Car, Ivo Car – Žvrk, Marcelo Car, Marijan Car – Mikuljan, Rino
Car, Anka Domijan – Brancinka, Ivo Dokić, Jerko Domančić, Miranda Dorić,
Žarko Grbčić, Boja Gudac, Jelena Jendrašić – Kacinka, Alen Katnić – Jojo, Velimir
Katnić – Jojo, Vito Katnić – Lukac, Goranka Lipovac Vrkljan, Franko Lončarić –
Fjaka, Lovro Manestar, Dino Lovrić – Pažur, Slavko Matejčić, Vlado Matejčić, Boris
Miškulin, Ozren Naranđa, Dragan Pelić – Fixa, Tihana Petrović Leš, Josip Pričard,
4 Anđelka Radil, Duško Rebernik, Sonja Sačić, Jasna Saršon, Nina Skomerža, Ranko
Starac, Bruno Suden, Josip Šamanić, Zlatko Šehović – Brico, Bartul Šiljeg, Sanja
Škrgatić, Ivana Veljačić, Dragica Župan, Petar Župan – Cukro

Foto Ivančić, Hrvatski državni arhiv, Knjižnica i čitaonica Selce, Pomorski

i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Prirodoslovni muzej Rijeka,
Pomorsko športsko ribolovno društvo Arbun iz Crikvenice, Športsko ribolovno
društvo Lovrata iz Dramlja, Udruženje obrtnika Crikvenica – sekcija ribara

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka

pod brojem 121024055
ISBN 978-953-56521-2-0
 katalog izložbe

Rogi ribaru
O ribarstvu Crikvenice i okolice

Crikvenica, prosinac 2011.

 Od izložbe do muzejske zbirke

Prva izložba o crikveničkom ribarstvu

postavljena je 1933. godine. Izložbu je
organizirala Centralna ribarska zadruga u
sklopu Ribarske izložbe u Novom Sadu.
Samo dvije godine potom ribarska tradicija
Crikvenice vrlo je uspješno predstavljena
na još jednoj izložbi, ovaj put u Zagrebu na
izložbi Zagrebačkog zbora. Tom je prigodom
izložen sav do tada poznati ribarski pribor i
alat, modeli svih ribarskih brodova i brodica,
maketa stajaće tunere, crteži i fotografije
(Uremović 1997: 86), a sve u svrhu promocije
Crikvenice, tadašnje perjanice modernog
ribarstva na Jadranu.

1

2

Postav izložbe na Zagrebačkom zboru

Već tijekom tih prvih godina

izlaganja unutar Centralne ribarske
zadruge u Crikvenici pojavila se ideja o
osnutku ribarskog muzeja, čiji su začetak
trebali predstavljati prikupljeni predmeti
za potrebe zagrebačke izložbe. Godine
1940. Općina Crikvenica preuzima ovu
zbirku (Skomerža 1940: 1), koju nastavlja
izlagati na sličnim izložbama uz stručnu pomoć Josipa
Skomerže. Nažalost, ideja o osnutku ribarskog muzeja
nikada nije zaživjela te je s vremenom zaboravljena, a
predmetima se zagubio svaki trag.
Danas, nakon gotovo osamdeset godina od prve
ribarske izložbe, u Crikvenici postoji novoosnovani
muzej, no u njegovu fundusu nema zbirke ribarstva. Kako
3-13
 Predmetne legende s izložaba o crikveničkom ribarstvu
14
 Sak
bismo to nadoknadili, osmislili smo izložbu Rogi ribaru1
kojom želimo predstaviti važnost ribarstva za područje
Crikvenice i njezine okolice tijekom minulih stoljeća.
Cilj izložbe jest i prikupiti podatke i predmete koji će
postati temelj buduće muzejske zbirke. Nadamo se da
ova inicijativa nije došla prekasno i da će se sustavnim
radom na prikupljanju, obradi, čuvanju i predstavljanju
ribarske baštine ona ipak sačuvati za budućnost.
1 Naslov izložbe Rogi ribaru preuzet je iz lokalnoga govora. Naime, rib-
arima se u ovim krajevima prilikom odlaska na more nije smjelo poželjeti
sreću, već je bilo poželjno reći rogi jer se vjerovalo da je to obećavajući
predznak dobra ulova.
 Četrnaest stoljeća pisane povijesti
Od prvog zapisa o ribarstvu na istočnom Jadranu
prošlo je punih četrnaest stoljeća. Tijekom ovoga dugog
razdoblja tradicija ribarstva može se pratiti na temelju
brojnih povijesnih izvora. Na području Crikvenice i
Hrvatskog primorja razlikuju se tri razdoblja – od svojih
samih početaka do šezdesetih godina 20. stoljeća.
Prvo je razdoblje vrlo dugo i seže od najstarijih
vremena pa sve do 1908. godine kada se pojavilo
prvo motorno ribarsko plovilo na Jadranu, i to upravo
u Crikvenici. Ribarstvo se tijekom ovog razdoblja nije
znatnije mijenjalo te se temeljilo na priobalnom ribolovu.
Srednjovjekovni statuti, urbari i zakoni primorskih
gradova i općina te crkvene i svjetovne feudalne isprave
sadržavaju najstarije ribarske propise za područje
istočnog Jadrana. Iz njih se saznaju podaci o udruženjima
8
ribara, imenima alata te brojnim odredbama o raspodjeli,
trgovini i preradi ribe. Povijesni izvori također upućuju
na česte ribarske probleme kao što su nerazumijevanje
vlasti, brojni nameti, nerazvijenost i stalna konkurencija
15
 Bucel
talijanskih ribara.2
U ribarstvu na Jadranu nisu se događale veće
promjene do početka 20. stoljeća kada započinje
razdoblje modernog ribarstva. Obilježava ga postupna
motorizacija ribarskih plovila, razvoj koćarenja, a od
tridesetih godina 20. stoljeća pojava brodova plivaričara
i tunolovaca. Malu plavu ribu, koju su ribari do tada
dočekivali u obalnim uvalama, sada su počeli aktivno
tražiti i loviti, neovisno o obalama i lokalnim lovištima.
Kao rezultat ovih promjena postupno se napušta ribolov
stajaćim tunerama, a malu plavu ribu nije se više lovilo
isključivo priobalnim sredstvima. U Crikvenici je početkom
ovog razdoblja promoviran začetak modernog ribarstva
na Jadranu. Tomu su najviše pridonijeli braća Ivan i Josip
Skomerža, koji su obilježili zaista zlatno doba crikveničkog
ribarstva.
Pedesetih godina 20. stoljeća započinje treće razdoblje
obilježeno modernizacijom ribarskih brodova koji se
počinju graditi isključivo za potrebe ribolova. Brodovi se
opremaju agregatima, radioprijamnicima, ehosondama,
hidrauličkim vitlima. Sve ove novosti povećavaju ulov i
olakšavaju radne uvjete, no nekontrolirani izlov dovodi i
do smanjenja ribljeg fonda.
Poslije Drugog svjetskog rata ribarska flota Crikvenice
dijelom je uništena što rezultira smanjenom potrebom
za zapošljavanjem većeg broja ribara profesionalaca.
Mlađi su naraštaji tako svoj posao pronalazili u drugim,
manje napornim i za zaradu predvidljivijim djelatnostima.
Već 1955. godine prosječna starost oko šezdeset ribara
crikveničkog poduzeća Napredak bila je pedeset godina
(Uremović 1997: 9), a to je upućivalo na negativan trend
razvoja ribarstva u Crikvenici, koje je postupno stagniralo
i propadalo.
2 O tome vidi više u Basioli, Josip. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb:
Nakladni zavod Znanje, 1984.
 1908.

Braća Skomerža u kanalu

ispred Crikvenice prvi su
upotrijebili motorno plovilo
u ribolovu na Jadranu.
1434. 1948.
1103.
Propis Dubrovačke Poduzeta je Ribarstveno-biološka
Statut grada Nina donosi najstarije
Republike koji je štitio riblju ekspedicija Hvar kojom su proučena
543. kazneno-pravne propise o ribolovu na
mlađ u plitkim uvalama riblja staništa duž čitavog Jadrana.
Jadranu te prvi popis ribarskog alata.
Stona.
Prvi poznati zapis o ribolovu na istočnom
Jadranu odnosi se na odredbu porečkog
biskupa Eufrazija o povlaštenom ribolovu 1568.
u Limskom kanalu.
Petar Hektorović, renesansni
1331. pjesnik, napisao je djelo „Ribanje i
983. 1955.
ribarsko prigovaranje“, najstariji i
Prvi spomen ribolova u Prvi spomen najpotpuniji opis ribolova na Bračanin Mario Puretić u SAD-u je
Tarskoj uvali tunolova u Statutu hrvatskom jeziku. izumio koloturnik za izvlačenje
pokraj Novigrada u Istri. komune Pula. velikih mreža na palubu broda.

9
500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 1600 1700 1800 1900 2000

1272. 1522.
Najstariji spomen Šibenčani i Zlarinjani
995. uporabe svjetla u počinju se prvi baviti
istočnojadranskom spužvarstvom na 1917.
Prvi zapis o ribolovu u Dalmaciji. ribolovu nalazimo u
Zadarski plemići ustupaju samostanu Jadranu. Crikveničanin Petar Drčić u
Statutu grada San Pedru u SAD-u prvi je u
sv. Krševana u Zadru pravo ribolova u Dubrovnika.
luci Telaščici na Dugom otoku. svijetu počeo loviti tune na
1767. otvorenome moru motornim
brodom - tunolovcem.
poč. 14. st. Velika pobuna rovinjskih ribara
protiv mletačke vlasti koja je
U gradu Rabu zabilježena je ometala slobodu ribolova i 1808.
najstarija bratovština ribara trgovinu ribom.
(Fraternitas piscatoris) na Donesen Dandolov dekret o
Jadranu. ribolovu kojim su se ukinuli
brojni nameti ribarima iz
vremena mletačke uprave
Dalmacijom.

16
 Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti ribarstva na istočnom Jadranu.
 Antička tradicija

Veći utjecaj Grka na Jadranu započinje u 4. st. pr. Kr.,

a s njima kreće i znatnije iskorištavanje morskih resursa.
Grci su se vrlo rano okrenuli moru te razvili pomorstvo
i ribarstvo, a od njih su to baštinili stanovnici Rimskog
Carstva.
Na mozaiku pronađenom u antičkom gradu
Hadrumetumu u Tunisu prepoznaju se osnovni ribarski
alati: udice s povrazom, mreže, vrše i osti. Brojni grčki
i rimski pisci spominju ribolov te se iz njihovih opisa
zapaža veliko umijeće ondašnjih ribara, koji su se
koristili mrežama potegačama i stajaćicama, a poznaju

18
 Udica, Crikvenica – Igralište, 1. st.
10

i upotrebu svjetla u noćnom ribolovu (Basioli 1985:

35). Od Grka i Feničana u antici je preuzet tunolov
velikim priobalnim mrežama koje su postavljane na
mjestima prolaska tuna. Ovakve su mreže stoljećima
korištene diljem Sredozemlja i predstavljale su živo
naslijeđe antike (Bekker - Nielsen 2010: 187-203).
Kvarnerske stajaće tunere s promatračnicama
također pripadaju u ovu skupinu.
Crikvenica i njezina okolica imaju tradiciju
ribolova od antičkog razdoblja.
Udica iz 1. stoljeća, pronađena u antičkom
nasipu rijeke, današnje Dubračine, najstariji je trag
17
 Mozaik s motivima ribolova, Hadrumetum (Sousse), ribarstva na području Crikvenice. Pronađena je na
Tunis, 3. st. arheološkom nalazištu Igralište gdje je otkrivena
velika keramičarska radionica iz razdoblja Rimskog
Carstva. U tom se razdoblju na prostoru današnje
Crikvenice nalazilo naselje Ad turres, cestovna postaja i
luka na polovici puta između gradova Tarsatica i Senia,
važnih središta antičke Liburnije. Ad turres i keramičarska
radionica nalazili su se u dubokom i zaštićenom zaljevu
19

s muljevitim i plitkim ušćem rijeke, koja je osiguravala
pogodan teren za obalni ribolov. 20

Udice su bile vrlo vrijedan osobni pribor – alat za
preživljavanje i rijetko su se gubile. Utoliko je ovaj nalaz
zanimljiviji jer nam upotpunjuje podatke o životu i
prehrambenim navikama stanovnika crikveničke figline
(Lipovac Vrkljan; Šiljeg 2011: 75).
Udice iz ovog razdoblja nisu bitno drugačije od
današnjih. Oblik je to koji varira jedino veličinom i
materijalom izrade, stoga je gotovo nemoguće odrediti 11
koja se vrsta riba lovila na ušću današnje Dubračine prije
2000 godina.
Tragovi antičkog ribarstva prisutni su i na području
Jadranova u uvali Lokvišće gdje su tijekom arheoloških
21

istraživanja pronađeni brojni olovni predmeti (Starac
2010: 53) od kojih neki pripadaju ribarskom alatu,
najvjerojatnije utezima ribarskih mreža.

Utezi, Jadranovo – Lokvišće, 1. st. pr. Kr. / 1. st. 

22
 Uvala Lokvišće bila je naseljena u 1. st. pr. Kr. što
potvrđuju pronađeni ulomci krovnih opeka, keramičkih
posuda, amfora i metala. Posebno je zanimljiv pronalazak
veće količine brončanih čavala i klinova koji su učvršćivali
drvene nadstrešnice pa se pretpostavlja kako je taj dio
uvale služio kao prostor za izvlačenje i popravak plovila
(Starac 2010: 53).
Pronađeni ulomci olovnih utega upućuju na
23
 prisutnost ribarstva. Prema tipologiji utega (Kuniholm
24
 1982: 291-301) može se utvrditi da se lokalno liburnsko
stanovništvo bavilo ribolovom s pomoću različitih vrsta
manjih mreža. Moguće je da su se neki utezi, posebice oni
konična oblika, koristili u ribolovu s udicama. Pronađeni
primjerci izrađivani su postupkom lijevanja u kalupe ili
preklapanjem olovne trake.
12

25


26

Vršica od pruća
Srednji i novi vijek
Srednjovjekovni Vinodol obuhvaćao je prostor od
Grobnika do Ledenica s priobalnim pojasom. Početkom
13. stoljeća Vinodol postaje posjed knezova krčkih,
kasnije prozvanih Frankopani, koji su ga kao feudalna
gospoda nastojali izjednačiti u statusu s ostalim svojim
posjedima. Rezultat ovih društvenih previranja jest
Vinodolski zakonik iz 1288. godine, najstariji pravni
dokument na hrvatskom jeziku. Zakonik je regulirao
društveni ustroj srednjovjekovnog Vinodola, a posebice
odnos podložnika prema vlastima koju predstavljaju
knezovi krčki i njihovi predstavnici u devet vinodolskih
gradova općina.
Vinodolski zakonik ne spominje izričito ribarstvo
ni pomorstvo, no te su djelatnosti već prisutne u
Vinodolskom kanalu. Potvrda su tomu odredbe
koje predviđaju kazne za djela učinjena u lukama i
pristaništima vinodolskim.3
U 13. stoljeću Crikvenica kao naselje još nije postojala.
Na ušću rijeke Dubračine nalazilo se pristanište koje
je zajedno s naseljem Kotor bilo u posjedu Općine
Grižane u vinodolskom zaleđu. Sva tadašnja pristaništa u
Vinodolskom kanalu bile su luke općina u zaleđu. Tako je
Selce bilo luka Bribira, a današnje Jadranovo Drivenika.
U Vinodolskom zakoniku spominje se društveni sloj
„orači i pastiri izvan grada“. Njih suvremena povijesna
znanost tumači kao pripadnike najnižega društvenog
sloja koji je dužan na podavanje svoga rada vinodolskom
gradu općini (Levak 2002:74). U kasnijim vremenima,
slabljenjem utjecaja vinodolskih gradova općina,
3 „Još će ako ki silu (nasilje) učini v pristanišću vinodolskom platiti ima
knezu libar pedeset. Ako tadbu (krađu) onda učini plaća libar 24 (..)“ (Kos
1953: 58)
podavanja stanovništva koje se bavi poljodjelstvom i
stočarstvom pripada knezu. Premda ih Zakonik izričito ne
spominje, ribari u lukama Vinodolskoga kanala zasigurno
su činili jednak društveni sloj kao spomenuti „orači i
pastiri izvan grada“.
Frankopani i kasnije Zrinski držali su u vlasništvu sve
gospodarske djelatnosti na svojim brojnim posjedima,
uključujući i ribolov. Ribolov se u to doba odvijao isključivo
uz obalu na pogodnim lovištima (poštama) koja su se
nalazila u posjedu feudalne gospode. Na tim su poštama
mogli loviti samo njegovi najamni ribari organizirani u
ribarske družine, kojima su nametani ugovori o radu i
raspodjeli ulova.4 O raspodjeli ulova saznajemo u Urbaru
grižanskom iz 1544. godine, kojim se uređuje trgovina
ribom u priobalju Općine Grižane, odnosno na području
Crikvenice. Ribar je tako bio dužan uhvaćene ribe prvo 13
prikazati grižanskom oficijalu, koji ih je mogao kupiti po
povoljnijoj cijeni. Ako bi ribar mimo njega prodao ribu,
za to je bila predviđena velika novčana kazna. Novac od
kazne dijelili su oficijal grižanski i gvardijan iz samostana
na Trsatu (Basioli 1969: 117).
Ribarske su se pošte često davale u zakup, a vjerojatno
vrlo rijetko u donaciju. Godine 1621. Nikola Zrinski
darovao je Ivanu Katniću iz Crikvenice dvije pošte na
predjelima Podvorska i Pod Gospa. Pošte su darovane
Katniću i njegovim nasljednicima zbog zasluga koje je
učinio na imanju Zrinskih (Laszowski 1951: 60). Ova je
isprava prvi pisani spomen ribarstva u samoj Crikvenici.
4 „Prema instrukcijama iz 1599. godine, koje je dao Juraj Zrinski upravitelju
svojih gradova u Primorju, od lovina srdela, papalina i skušica u tom kanalu,
ribari su trećinu ili četvrtinu lovine davali upravitelju dobara knezova Zrin-
skih.“ (Basioli 1976: 419)
14

27
 Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije pošte na crikveničkom posjedu.
Transkripcija isprave (Laszowski 1951: 60) (dolje).

Leta 1621., dan 27. miseca marca.

Mi gospodin Miklous Zrinski, vikovični grof od Zrinja, salajske i senske sve primorske krajine gospodin vikovični, dajemo na
znanje svim i svakomu kim se dostoji i svake versti našim oficialom sadašnim i potlam budučim vu našem ladanju primorskom
Vinodolu i imanjih naših budučih i pribivajučih.
Kako pridne pred nas Ivan Katnič, proseći nas, da bismo mu dali dvi poste ke bi nam volja bila za trud njegov siromaški, ki
e on od svoje mladosti učinil va našem imanju svojim poste naše zato glideči mi njegov trud i stroške, ki e on učinil vu našem
imanju criqueniščkom, dajemo i dopuščiamo, da on slobodno more lovit i uživat dvi poste slobodne, jednu ka se zove Podvorsko,
a druga pod Gospu, i zato da ga nima niedan bantovat od naših ljudi, nego on i njega ostanak slobodno bude lovil i užival rečene
dvi poste, i deržal i od suprotivščine branil. Ljubeči našu milost ako kada s čim bude, a navlastito z ribom primoguč. I za veče
verovanje i tverdine radi dasmo mu ov naš list s tim i svakim boljim načinom.
Miklous Zriny m. p.
Georsius comes a Zrinio m. p.
 Na najvećem dijelu istočne obale Jadrana ribolov se
tijekom cijeloga srednjeg vijeka odvijao u zatvorenim
kanalima, zaljevima i uvalama. U takvu se ribolovu
redovito koristila ladva, jednostavno plovilo koje nastaje
izdubljivanjem debla. Drugi nazivi za ladvu su copul, plav,
lađa, odnosno monoksil. Jadranske su ladve bile duge
najviše do deset metara, a samo 90 cm široke. Kako bi bile
stabilne, na stražnjoj trećini čamca poprijeko se stavljala
greda zvana jaram koja je nosila vesla. Često su se koristile
na stajaćim tunerama na kojima su se posljednji primjerci
održali do početka 20. stoljeća (Basioli 1966: 277).
Crikvenički su ribari također izrađivali i koristili se
ladvama, a ova se tradicija samo nazivom očuvala
u današnjoj toponimiji. Ladvič (Ladvić) je tako naziv
predjela Crikvenice čiji su stanovnici izrađivali ladve 15
(Bašić 2009: 33), a pokraj njega predio je Šupera u kojem
su se ladve popravljale. Naziv Šupera dolazi od glagola
šuperati ili kalafatati, odnosno začepljivati pukotine na
plovilu (Bašić 2009: 42).

28
 Ladva
 Ribolov male plave ribe

U Vinodolskom se kanalu u prošlosti najviše lovila Stajaćice su najjednostavnije, a vjerojatno i najstarije

mala plava riba: papalina (sarag), plavica, lokarda, mreže za lov male plave ribe. One love pasivno, tj. riba se
ponajviše mali primjerci, golčići. Mala plava riba lovi sama zaplete u oka mreže dok mreža miruje. U prošlosti
se mrežama koje se svrstavaju u tri skupine: stajaćice, su se na području Crikvenice najčešće koristile mreže
potegače i plivarice. stajaćice: sardelara, prostrica i poponica.

16

29
 Mreža stajaćica
 Mala plava riba ipak se najviše lovila mrežama vrsta mreža potegača. Starinski su tipovi: grip, lokardara,
potegačama kojima se okružuje i lovi riba u određenoj sagena, skušera i migavica. Poznate su mnoge varijante
uvali, kamo se dovodi primamljena umjetnim svjetlom. naziva, ovisno o razdoblju i području, no princip lova
Mreža se zatim isteže na čamac ili obalu. Postoji mnogo svugdje je sličan (Basioli 1984: 76).

17

30
 Ribolov mrežom potegačom
 Godine 1871. crikvenički su
ribari posjedovali 100 migavica za
lov papalina i lokarda i do 50 barki
svećarica. Ostale su mreže bile:
braganjača, lokardanica, sardelara
(stajaćica), poponica (stajaćica),
milvenica, iglara, pogonjica,
oližnica, skočarica (stajaćica) (Hirc
1891: 179).

31

Mreže su se u prošlosti sušile i konzervirale (strojile) na predjelu Petak u Crikvenici.
18

32-39
 Igle za šivanje ribarskih mreža
 Najpoznatija je mreža
potegača na području
Crikvenice bila migavica,
kojom se vršio glavni
izlov male plave ribe
tijekom cijele godine.
Migavica je u Crikvenici
krajem 19. stoljeća
potisnula stariju mrežu
grip. Njezino ime dolazi
od miganja mrežnih oka
na krilu mreže, koja se
potezanjem otvaraju i
zatvaraju, što straši ribu.
Ova mreža ima veliku,
dugu i posve gustu 19
saku u koju se prilikom
istezanja skuplja riba.

40
 Migavica
 Ribolov mrežom potegačom obavljala je ribarska
družina (kumpanija) koja se sastojala od 8 do 10 ribara. U
formiranju ribarskih družina nije se koristio nikakav pisani
ugovor, već se sve obavljalo usmenim dogovorom na
dan štovne nedelje. Naime, svake je godine predzadnja
nedjelja mesopusta (poklada) bila štovna nedelja. Tada
bi vlasnik ili zakupac tunere, vlasnik broda ili pak vlasnik
ribarskog alata (ovisno o kojoj je vrsti ribolova bila riječ),
počastio hranom i pićem ribare koji su odlučili loviti s
njim u idućoj sezoni. Na ovaj su način ribari bili štovani i
čašćeni te odatle potječe naziv ovog zanimljivog običaja
(Uremović 1997: 27). Dan štovne nedelje obilježavala je
i misa na koju su odlazili svi ribari. Običaj štovne nedelje
20
41 Ribari u Podvorskoj, predjelu Crikvenice s dugom ribarskom tradicijom

karakterističan je za područje Crikvenice, a napušten je
nakon Drugoga svjetskog rata, kada je većina ribara bila
zaposlena u ribarskim poduzećima.
Zarada se unutar ribarske družine dijelila obično
jednom tjedno. Trećina je išla vlasniku ribarskog alata, a
dvije trećine ribarima za rad.
Ribarska družina, koja je lovila mrežom potegačom,
posjedovala je ribarsku opremu (arti). Oprema se sastojala
od veće barke (ribarice) dugačke 7 – 8 m na kojoj se
nalazila mreža, dvije manje barke sa svjetlom (svećarice
ili kajići). Ostali arti obično su bili: dva para vesala, saki,
drvene kašete, sidro, konopi, ganač, osti, šešula, te razni
drugi ribarski alati.
42
 Brankarela

43
 Sak

21

44
 Osti

45


46

 48
 Motovilo

47
 Parangal

22

49
 Motovilo

51

52

50
Grampin  Motovilo – oputica s povrazom
53
 Drakmar

54
 55

Kutijice za sitni pribor 23

56
 Bucel

57
 Šuvri
 58
 Šešula Noćni ribolov na malu plavu ribu odvijao se na pošti, odnosno
lovištu. Pošta je pristupačno mjesto uz obalu s morskim dnom
bez većih stijena koje bi mogle ošteti mrežu. Već u 16. stoljeću, s
razvitkom lova male plave ribe na Jadranu, pojavio se običaj brušketa
ili ždrijeba pošta. Na svakom su području postojala bolja i lošija
lovišta koja su se ovim postupkom licitacije dijelila, tako da su se
sve ribarske družine pravedno koristile prednostima i nedostacima
pojedine pošte. Na području Crikvenice također je postojao običaj
brušketa. Bio je to usmeni dogovor između ribarskih družina koji se
temeljio na izvlačenju imena pošta iz šešira. Ipak, običaju brušketa
nije se, za razliku od drugih dijelova Jadrana, posebice Dalmacije,
pridavala velika važnost. Naime, crikvenički ribari na području
Vinodolskoga kanala i otoka Krka nisu imali naročitu konkurenciju
jer se većina stanovništva ponajprije bavila poljoprivredom pa su
oni mogli nesmetano loviti na poštama drugih općina.

24

59
 Pošta u Podvorskoj
 Noćni ribolov na malu plavu ribu (ribolov na sviću)
tekao je tako da bi se prvo barka ribarica s mrežom
usidrila na poštu, a dva bi kajića veslajući s feralom, u
starija vremena svećnjakom, počela tražili ribu. Pronađenu
bi ribu polaganim i pažljivim veslanjem vodili prema
obali i ribarici. U najpovoljnijem bi trenutku kajići ujedinili
jato riba, i to tako da jedan smanji ili ugasi svjetlo, a drugi
nastavi voditi ribu prema pošti. Mjesto spajanja ovisilo je
o vrsti ribe i dubini mora koje se mjerilo dubinomjerom
60
 Kalumica
61
 Krok
(kalumicom). Kada bi kajić došao dovoljno blizu ribarice,
počelo bi spuštanje mreže migavice, na zapovijed kalajte.
Mrežu su zatim izvlačili ručno na ribaricu. Malim sakom
riba se vadila iz mreže i prebacivala u kašete. Nakon
završenog izvlačenja ribari bi preslagali mrežu i pripremili
se za drugu kaladu, odnosno topljenje i povlačenje mreže.
Tijekom jedne noći ovaj se postupak znao ponavljati po
nekoliko puta.5
25
62

5 Prema kazivanju Zlatka Šehovića - Brice, Crikvenica
 Osim noćnog ribolova na sviću postojao je i ribolov na
sriću tijekom dana. Mala bi se migavica (dužine do 100 m)
bacila na poštu i istezala na obalu. Mrežu su istezali ribari
– krokari, koji su ime dobili prema pojasu zvanom krok s
pomoću kojega su izvlačili mrežu. Za razliku od noćnog
26
ribolova sa svjetlom, danju se nikad nije znalo koliko se
ribe može uloviti pa od toga potječe izraz na sriću.
63
 Zapis Josipa Skomerže o ribarskoj uzrečici
Ki za krok – ti za del!
 U ribolovu male plave ribe do početka 20. stoljeća
koristile su se priobalne mreže stajaćice i potegače. Svim
se ovim alatima lovila ograničena količina ribe, čak nisu
bili u mogućnosti uloviti i svu ribu koja bi se skupila
pod svijećom. Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća,
s pojavom suvremene mreže plivarice dolazi do velikih
promjena u lovu male plave ribe, koja se privlači svjetlom
i okružuje mrežom daleko od obale.
64
 Ribolov mrežom plivaricom – imbroljerkom
Prva mreža plivarica koja je ušla u širu upotrebu bila
je tzv. plivarica na jezik (jezičarka). Nju je 1908. godine
konstruirao Josip Skomerža u Crikvenici. Ovom se
mrežom, dugom od 120 do 200 m, lovilo ribu ispod ferala
neovisno o ribarskim poštama. U to se doba koristila i
plivarica na papuču (papučarka) duga do 200 m.
Iza Drugoga svjetskog rata plivarica na stezanje putem
prstenova (anela ili imbrolja) potpuno je potisnula ranije
oblike te je danas ta metoda glavni način ribolova male
plave ribe.
27
 65

Umanjeni model mreže
plivarice – imbroljerke

28
 29

66
 Brodovi plivaričari u crikveničkoj luci
pedesetih godina 20. stoljeća

67
 Pajet
68


69
 Plivaričar Viktor u crikveničkoj luci
sedamdesetih godina 20. stoljeća.

70

71
 Popravak mreže plivarice
na crikveničkoj Veloj paladi.
Ribarska družina Draga
Župana – Cukra, 1980.

72
 Veliki ulov plavica
1981. godine
 Razvoj svjetla u ribolovu
Svjetlo je ključna stvar u noćnom ribolovu male plave
ribe. Čovjek je već vrlo rano zapazio da ribe neobično
privlači svjetlo pa je tu njihovu sklonost iskoristio u
ribolovu tako da ih svjetlom privlači iz dubina i vodi do
željena položaja, okružuje mrežom i lovi (Basioli 1970:
263).
Prvo korišteno svjetlo u ribolovu nastajalo je
izgaranjem drveta koje se palilo na željeznoj spravi
postavljenoj ispred pramca (prove) barke svećarice. Ta
se sprava najsličnija gradelama na području Crikvenice
zvala svećnjak. Za održavanje vatre koristilo se smolasto
drvo, a na prostoru Crikvenice grmlje šmrikovice.
Biti svećar u to je doba bio težak posao. Čitavu je noć
valjalo održavati vatru i pratiti kretanje ribe, a plamen i
dim predstavljali su veliku opasnost, posebice za jačeg
32 vjetra.
Posada svećarice morala je po vjetru navlačiti navlažene
kabanice, kabane, da bi mogla izdržati udarce vatre.
Često su jedni drugog morali gasiti morem.
Ribari su ujutro dolazili u svoje luke crni po
licu i rukama, opaljenih brkova i obrva te
nagorjele odjeće (Basioli 1970: 268).
Krajem 19. stoljeća putopisac Dragutin Hirc mnogo
je romantičnije doživio ovakav ribolov u Hrvatskom
primorju: Tamo daleko na kraju bakarskog zalieva zatitra
poput žarka oka crvenkasto svjetlo, nu zablišti i drugo, treće
i četvrto. Ono biva sve veće, iskre frcaju u zrak kao sa usijana
željeza i padaju cvrčeć u more. Svjetla uzplamtiše i lagano se
pomiču, odsievajuć u morskoj dubljini čarnim sjajem (Hirc
1891: 52).
U prošlosti se svećar tretirao kao najvažnija osoba u
ribarskoj družini. O njegovu iskustvu i vještini ovisio je
ishod ribolova. Svećar, njegov veslač i nadzornik vatre bili
su članovi družine koji su podnašali najteže uvjete rada.
Usto, svjetlo nastalo izgaranjem drveta povlačilo je sa
sobom radnje kao što su nabava, cijepanje, pripremanje
i loženje velikih količina drva. Zbog svih se ovih razloga
već sredinom 19. stoljeća počelo proučavati korištenje
novih vrsta rasvjete u ribolovu.
73
 Svećnjak
 Jedno kraće razdoblje
potk raj 19. stoljeća
koristile su se svjetiljke
s izgaranjem petroleja.
Petrolej je davao vrlo
slabu, skupu i dimljivu
svjetlost, neugodna
mirisa. Zato velika većina
ribara nije prihvaćala
ovakvu rasvjetu i ostala je
i dalje vjerna svijetljenju
drvima (Basioli 1970:
276).

74
 Položaj svećnjaka na 33
provi kajića

Veliki pomak u razvoju rasvjete započeo je uvođenjem

acetilenskog plina koji se u ribolovu počeo koristiti od
1898. godine. Za to je zaslužan Ivan Dellaitti iz Rijeke
koji je prvi u Europi izradio ribarsku svjetiljku na karbid,
odnosno acetilenski plin. Ta je prva svjetiljka kroz ljetnu
noć trošila deset kilograma karbida, a proizvodila je
oko 400 svijeća jakosti (Basioli 1970: 276). S vremenom
su se pojavili i drugi proizvođači koji su usavršavali
karbidne ferale. Unatoč brojnim nedostacima, kao što su
glomaznost, velika potrošnja karbida, ribari su prihvaćali
ovakve ferale zbog njihove jake i postojane bjelkasto-
-ljubičaste svjetlosti. 75
 Karbidni feral, dio
34
76
 Karbidni ferali na
crikveničkim barkama
početkom 20. stoljeća
77


78
 Mali petrolejski feral
 Novo razdoblje u razvoju svjetla u ribolovu u Crikvenici
započinje 1910. godine. Tada je Josip Skomerža, prvi
u Sredozemlju, primijenio petrolejski feral (felar) u
ribolovu.
Godine 1910. dopremili smo iz Beča do tada u ribariji
nepoznatu svijeću i uveli ju u ribariju. Nakon po tvornici
provedenih nekojih preinaka na istoj, kada je ista stigla
u Crikvenicu uputili smo se u uvalu Šilo na otoku Krku i
tamo ju isprobali. Odmaj čim smo ju upalili skupila se
ispod svijeće stanovita količina ribe i brzo smo bili načistu
da će ista odgovarati našim potrebama. Svijeća je bila na
komprimirani petrolej u jakosti 800 svijeća. Izrađena je bila
po firmi Kitson – Light u Beču a sama svetiljka je došla u
trgovinu pod imenom Invert. Ova je svijeća iza nas ubrzo
raširena po čitavom Jadranu i Sredozemlju (Skomerža.
Crikvenica kao ribarsko mjesto, str. 10). 35
Tvornica Kitson – Light Josipu Skomerži povjerila je
zastupstvo i dostavila oko 500 ovakvih ferala kojima je
opskrbio Istru, Hrvatsko primorje i Dalmaciju. U Crikvenici
je potom otvorena trgovina petrolejskih ferala različitih
marki i tipova. Dominirale su Lux, Continental, Claris,
Degea, a zatim Petromax i Polar (Uremović 1997:76).
Pomorska uprava Kraljevine Jugoslavije propisala je
1926. maksimum intenziteta svjetlosti kod ribarskih ferala
do 1500 svijeća jakosti (Basioli 1970: 280). I dalje, kao u
ranijim propisima, ferali su se smjeli koristiti tek pošto je
dobrano pao mrak, a vrijeme svijetljenja tijekom sezone
lova male plave ribe dozvoljavalo se samo 20 dana u
mjesecu. Ribari su to razdoblje od 20 dana nazivali mrak
ili škuro. Tijekom noći s mjesečinom (užba) provodio se
lovostaj jer riba tada ne dolazi pod svjetlo. Običaj izmjene
mraka i užbe tako se ustalio kao oblik predaha u radu koji
su ribari koristili za odmor i popravak opreme.
79
 Petrolejski feral – felar
 Tunolov
Tunolov u najširem smislu obuhvaća lov velike plave
ribe – tonida. Tu grupu čine: tuna, polandra, trupac i
luc. Tuna u grupi tonida zauzima najvažnije mjesto i po
kvantiteti i kvaliteti.
O životu i migracijama tuna u prošlosti su postajale
brojne pretpostavke. Poznato je da tune u proljeće,
u razdoblju mriještenja, započinju svoj put prema
sjeveru. Na tom putu u većim ili manjim skupinama
36
80
 Tuna od 250 kilograma ulovljena 1909. godine na tuneri Lukovo Otočko, koja je bila u vlasništvu obitelji Skomerža
iz Crikvenice.
ulaze u Jadransko more kroz Otrantska vrata. Krećući
se prema sjeveru, prolaze kroz brojne uvale i kanale, a
putove izabiru prema temperaturi, slanosti, dubinama
mora, hrani i morskim strujama. Stupanj slanosti mora
predstavlja važan preduvjet njihova kretanja uz obalu.
Hrvatsko primorje oduvijek je posebno privlačilo tune
zbog smanjena saliniteta i brojnih lovišta papalina i
lokarda (Basioli 1984: 172).
81
 Morski pas bio je čest slučajan ulov na
tunerama.

Na području Hrvatskog primorja 37

i Kvarnera tunolov se odvijao na dva
načina: stajaćim tunerama s ljestvama
promatračnicama i brodovima tunolovcima
s mrežama plivaricama.
Stajaće tunere s promatračnicama
stoljećima su predstavljale jedini način
tunolova, a zadržale su se u upotrebi
do šezdesetih godina 20. stoljeća. Novo
razdoblje u tunolovu započinje 1929.
godine uvođenjem motornog broda
tunolovca koji lovi velikom mrežom
plivaricom. Dva su to posve različita pristupa
ribolovu. Prvi je pasivan, priobalni ribolov
mrežama stajaćicama postavljenima u uvale
kojima prolaze jata tuna. Drugi je aktivan,
neovisan o obali, tehnički napredniji.
82

Lokacije stajaćih tunera u prošlosti na
području Kvarnera i Hrvatskog primorja
 je aparatura stajaće tunere zapravo velika
zamka postavljena za ribe (Basioli 1962: 19-20).
Na obali pokraj mreže podignute su ljestve
(straže) visoke od 20 do 30 metara na kojima
se nalazio ribar koji je promatrao kretanje riba i
davao signal za zatvaranje mreže. Kada se riba
našla u zatvorenom prostoru tunere, ribari bi
bacili mrežu migavicu kojom su izvlačili ribe
na obalu. Ulovljena riba odmah bi se čistila
i objesila u za tu svrhu pripremljeni prostor
– tabarinu, odakle se prevozila na tržište ili
preradu.

38 83 Vrh straže tunere



Stajaće tunere postavljale su

se na pogodnim i uobičajenim
položajima prolaza i zadržavanja
tonida u uvalama Hrvatskog
primorja i Kvarnera. Veličina
stajaćih tunera ovisila je o
konfiguraciji obale. Osnovna
mreža – tunera mogla je biti duga
od 100 do 400 m, a njezina je visina
ovisila o dubini mora. Prostor
koji je zatvarala ovakva mreža
najčešće je bio u obliku nepravilna
četverokuta, kod kojega je dvije
strane činila mreža, treću obala, 84
a četvrta je uvijek bila otvorena u

Tunera u Selcu prvi se put spominje u 17. stoljeću te je bila u upotrebi do
smjeru iz kojega dolaze ribe. Čitava
početka 20. stoljeća kada se ukida radi proširenja kupališta.
 Ribolov na stajaćim tunerama bio
je sezonski posao koji je započinjao
u travnju i trajao je do listopada. Na
tunerama je bila stalno zaposlena
ribarska družina od oko 10 osoba.6 Uz
tunolov bavili su se i ostalim priobalnim
ribolovom, pogotovo u sezonama
slabijeg izlova tuna.
Podaci o stajaćim tunerama u
Hrvatskom primorju postoje još iz
razdoblja Frankopana i Zrinskih u čijem
se vlasništvu nalaze najstarije poznate
tunere koje se spominju tijekom 16. i
17. stoljeća.7 Nakon propasti Zrinskih i 85 Tunera Perčin u Jadranovu

Frankopana tunere dolaze u vlasništvo
Austrijske komore, a kasnije su se počele 39
davati u zakup na tri ili šest godina. Od 18.
stoljeća u pisanim se izvorima spominju
različiti vlasnici i zakupci pojedinih tunera.
Vlasnik, odnosno zakupac, osiguravao je
mreže i opremu te je za ribolov uzimao
ribare najamnike. Najčešći najamni
ribari, organizirani u ribarske družine,
bili su s područja Crikvenice. Tijekom
19. stoljeća na tunerama Bakra tunolovci
nisu Bakrani, već od Crikvenice, a zovu
ih Kirci, jer cieli kraj oko toga mjesta pod
imenom Kirije poznamo (Hirc 1891:
52). Na tuneri u Bakru uz ljestve straže
postojao je kirski puntić, a uz stražu mala
prizemnica za ribare kirska kućica (Hirc
1891: 50). Ribarske družine s područja
6 O socijalnim odnosima i uvjetima rada na
tunerama vidi Uremović 1997: 24-27 86
 U uvali Sršćica na ulasku u Bakarski zaljev nalazila se tunera
7 O povijesti pojedinih tunera vidi Basioli 1962: u vlasništvu obitelji Ivančić iz Crikvenice.
49-54
 87


88
 Srpići za čišćenje tune

40

89
 Dnevnik Frane Cara – Bajine u kojemu je zabilježio veliki ulov iz 1932. godine na tuneri Šilo.
Crikvenice nalazimo na gotovo svim tunerama
Hrvatskog primorja i Kvarnera tijekom 18., 19. i
početka 20. stoljeća (Uremović 1997: 27).
Pojava brodova tunolovaca s mrežama
plivaricama značila je velik preokret u tunolovu
na Jadranu. Godine 1929. Ante Viličić iz Bola na
Braču, po uzoru na kalifornijske tunolovce, prvi
je počeo obavljati tu vrstu ribolova motornim
brodom Napredak.
90
 Ribarska družina na tuneri Sršćica
Brodovima tunolovcima omogućen je
lov tuna velikom mrežom tzv. tunolovnom
plivaricom (jataricom) kojom se okružuje
i zatvara jato tuna. Ribolov se temelji na
stalnom promatranju pojave i kretanja tuna. U
pogodnom trenutku mreža se s krme polaže
u more, i to u krug tako da se kraj mreže 41
spoji s početnim dijelom. Na donjem rubu
mreže nalaze se željezni prstenovi (aneli), koji
stezanjem konopa zatvaraju donji otvor mreže.
Tako riba ostaje zatvorena kao u nekoj vreći
(Crnković 2001: 34).
Godine 1931. krenuo je prvi brod tunolovac
Napredak u lov na područje Kvarnera,
najbogatijeg lovišta tuna na Jadranu. To je
istodobno i početak dugogodišnjih sporova
s vlasnicima stajaćih tunera, koji su se smatrali
oštećenima zbog novog načina tunolova. U to
je doba na ovom prostoru postojalo 38 stajaćih
tunera. Uzbuđenje duhova u krugovima
stajaćih tunera kulminiralo je na velikoj
protestnoj skupštini ribara Hrvatskog primorja,
održanoj u Crikvenici 1932. godine (Novi list

91
 Izvlačenje mreže na tuneri Sršćica
 1932: 2). Sljedećih godina brodovi Napredak i
Tunolovac (Kali) ostvarivali su sve veći ulov što
je potaklo i Crikveničane da već 1934. godine
naprave dva broda: Sv. Ivan i Jadran (Uremović
1997: 32).
Tijekom cijelog desetljeća, sve do početka
Drugoga svjetskog rata, postojale su brojne
polemike i rasprave o tunolovcima u kanalima
Hrvatskog primorja i sve su se svodile na sukob
vlasnika tunolovaca i stajaćih tunera. Godine
1940. Direkcija pomorskog saobraćaja iz Splita
zabranila je djelovanja tunolovaca tijekom
ljetnog razdoblja u kanalima otoka Krka, Prvića,
Golog, Raba i Paga (Basioli 1962: 123). Ova je
odredba pogodovalo radu stajaćih tunera, ali
nije zaustavila njihov sve izgledniji kraj.
Zbog nekontroliranog izlova i povećanja
broja tunolovaca već tridesetih godina 20.
42 92
 Ribarska družina na crikveničkom tunolovcu Jadran

Naziv Pojavio se Dužina Snaga Luka

broda u tunolovu broda (m) brodskog pripadnosti
tunolovca motora (KS)
1. Napredak 1929. 17 50 Bol
2. Thynnus 1932. - - Mali Lošinj
3. Tunolovac 1932. 20 110 Kali
4. Jadran 1934. 22 100 Crikvenica
5. Sv. Ivan 1934. 17 36 Crikvenica
6. Vitlov 1934. 20 110 Kali
93
 7. Toneador 1934. - - Veli Lošinj
Dalekozor s broda Jadran 8. Kolega 1938. 20 150 Kali

94
 Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931. do 1940. godine
 95

Brodski dnevnik tunolovca Jadran

stoljeća počinje varirati količina 43

ulova od godine do godine.
To je u konačnici prisililo
vlasnike brodova, većinom
ribarske zadruge i poduzeća,
da nakon Drugoga svjetskog
rata započnu s kombiniranim
ribolovom. Brodovi tunolovci
tako su, uz tunolov, korišteni i za
koćarenje te ribolov male plave
ribe mrežom plivaricom.

Brod Tunolovac 1955. godine

u riječkoj luci prilikom istovara
velikog ulova 96
 Zlatno doba crikveničkog ribarstva

U povijesti crikveničkog ribarstva posebno mjesto

zauzima obitelj Skomerža, a osobito se ističu braća
Ivan (1864. – 1953.) i Josip (1883. – 1969.). Oni su
svojim naprednim promišljanjima ribolova omogućili
da Crikvenica početkom 20. stoljeća postane jedno od
vodećih ribarskih središta Jadrana.

44

98
 Josip Skomerža

97
 Ivan Skomerža Mlađi
Dnevnik Josipa Skomerže u kojem bilježi rezultate 
99
pokusa s mrežom plivaricom i koćom u Vinodolskom
kanalu.
 Nastavljajući obiteljsku tradiciju, oni rano obogaćuju
svoju ribarsku djelatnost znanstvenim i istraživačkim
usmjeravanjem te najprije Ivan, a onda i Josip od
1908. godine odlaze na studijska putovanja u Dansku,
Njemačku, Norvešku, a kasnije i u druge europske centre,
gdje prvenstveno proučavaju ribarstvo koje je tamo
bilo veoma razvijeno i napredno. Njihov uporan rad i
fanatična privrženost ribarstvu te težnja za usavršavanjem,
olakšavanjem i pojednostavljenjem napornog rada uz
istodobno smanjenje troškova rezultiralo je brojnim
inovacijama, izumima, otkrićima i novim metodama koje
su zatim, često kao prvi, na Jadranu i Mediteranu uveli u
ribolov (Uremović 1997a: 178).

46
101
 Motorni brodovi Neptun i Ribar u Vinodolskom
kanalu ispred Crikvenice

Godine 1908. braća Skomerža prvi na Jadranu i

Sredozemlju nabavljaju motorno plovilo. Bio je to
Galeb duljine 6 metara s petrolejskim motorom od 4
KS marke Alpha. Brod i motor nabavljeni su u Danskoj
u Frederikshavnu. Već te iste godine Josip Skomerža
počinje pokuse s povlačnom dubinskom mrežom u
smjeru Crikvenica – Vrbnik. Prvo je upotrijebio mrežu
nabavljenu u Njemačkoj, tzv. Baumnetz, koja je imala
oblik vreće, a njezin je otvor otvorenim držalo veliko
drvo od 7 metara. Pokusima ova se vrsta mreže pokazala
nepogodnom za naše more pa je ubrzo odbacuje. Josip
zatim provodi pokuse s mrežom braganjačom koju vuku
dva motorna broda Galeb i Ribar.
100 Motori marke Alpha nalazili su se u prvim mo-

tornim plovilima na Jadranu.
 Nakon brojnih pokusa i korektura Josip
Skomerža i njegova skupina 1909. godine
uspijevaju konstruirati novu prikladniju mrežu,
koja odgovara današnjoj dubinskoj mreži koći
(Skomerža 1908-1910). Do tada su dubinskom
povlačnom mrežom na Jadranu lovili samo Talijani
iz Cioggie (tzv. Ćozoti), koji su vukli mrežu tartanu
dvama brodovima na jedra.
Uskoro braća Skomerža nabavljaju veće i
jače brodove Neptun i Kondor. Zbog smanjenja
troškova traže način kako bi se mreža koća umjesto
dvama brodovima vukla samo jednim. U tu svrhu
u Crikvenicu dolazi danski ribarski majstor Nilssen
i zajedno s njima provodi pokuse tegljenja koće
jednim brodom. U tu su svrhu sa sjevera Europe,
prvi u Sredozemlju, uveli daske širilice (pajole)
koje prilikom povlačenja mreže njezin otvor drže
rastvorenim. Na ovome se principu i danas koćari.
102
 47
Potvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda Neptun

Godine 1908. Josip Skomerža započeo je pokuse s

mrežom plivaricom. Na temelju tih pokusa skrojio je i
izradio mrežu plivaricu na jezik (jezičarku). Ova je mreža na
donjem dijelu imala trokutasti nastavak poput jezika koji
se podvlačio ispod jata riba okupljenoga pod svjetlom i
onda zatvarao. Mrežom je rukovalo 10 – 12 ribara. U svom
dnevniku Josip Skomerža navodi sve probleme s kojima
se susretao, a glavni je bio nespretnost ribara u rukovanju
mrežom te slabost karbidnoga ferala (Skomerža 1908-
1910).
Problem rasvjete ubrzo je riješen izumom petrolejskoga
ferala na petroplin, što ga je prvi u Sredozemlju ponovno
103
 Daske širilice – pajoli uveo Josip Skomerža, 1910. godine u Crikvenici.
 Ovi naši uspjesi nisu bili nezapaženi i izvan granica naše
zemlja. Uvađanjem motora u koćarenje bili su u prvom
redu zainteresirani talijanski ribari. Oni su imali, u ono
doba, monopol nad koćarenjem u Jadranu. U samoj Cioggi
imali su oni više stotina bragoča. Oni su podržavali svoje
ribarske flotilje i u Rijeci, Lošinju, Cresu itd. Uvađanje motora
u njihovo koćarenje bilo je životno pitanje tih ribara. Već
48
104
 Prikaz ribolova dubinskom povlačnom mežom – koćom
godine 1911. dolazi ovamo u Crikvenicu službena komisija
talijanske vlade sa zadatkom da na licu mjesta prouči
pitanje upotrebe motora u koćarenju (Skomerža. Crikvenica
kao ribarsko mjesto: 14). Od godine 1912. talijanski ribari
uvode motore i mreže prema modelu Josipa Skomerže
koje uskoro ulaze u široku primjenu na čitavom Jadranu
i Sredozemlju.
 Za razliku od Josipa Skomerže,
neumorna istraživača koji je svoje i
bratove ideje provodio u djela, stariji Ivan
bio je ribarski poduzetnik koji je ustrojio
motornu ribarsku flotu. U njegovu je
vlasništvu bila i stajaća tunera u Lukovu
Otočkom koju je naslijedio od oca Ivana
Skomerže Starijeg. Godine 1912. Ivan
Skomerža osniva u Rijeci ribolovno
dioničko društvo Nekton sa 22 vlastita
motorna broda izgrađena u Nektonovu
brodogradilištu u Žurkovu (Kostreni)
(Uremović 1997a: 182-185). Zanimljiv
je i vrlo napredan bio način ribarenja
Nektonovih koća. Flotu je predvodio
matični brod Valerija opremljen
mehaničarskom radionicom, malom
bolnicom, skladištem za gorivo i hranu 105

kojom je opskrbljivao cijelu flotu. U Dio ribarske flote društva Nekton u crikveničkoj luci 1914. godine
49
floti se nalazio i brod hladnjača Kondor
koji je sabirao svježu ribu s ostalih
brodova. To je bio prvi brod hladnjača
na Sredozemlju. Ovakva je organizacija
rada omogućavala samostalan ribolov
na većim udaljenostima od luka.
(Uremović 1997: 77).
Braća Skomerža bila su svjesna
važnosti biologije mora i suradnje
sa znanstvenicima. Zbog toga su
intenzivno surađivali sa svim poznatim
biološkim i oceanografskim institutima
u Europi. O njihovu ozbiljnom i za to
doba vrlo naprednom pristupu ribarstvu
govori podatak da je Ivan Skomerža u
svoje poduzeće Nekton uposlio biologa
dr. Reinharda Gasta, kao savjetnika u
106

svrhu znanstvenog nadzora ribolova Ivan Skomerža i biolog dr. Reinhardt Gast na brodu Sloboda 1915. godine
(Uremović 1997a: 188).
 107
 Crikvenička luka početkom 20. stoljeća

50
Poduzeće Nekton i njegova djelatnost trebali
su prema zamislima braće Skomerža postati
temelj i škola za kasniji ribolov na otvorenome
moru. Nažalost, do toga nikada nije došlo. Sve je
prekinuo Prvi svjetski rat koji je uništio poduzeće
Nekton, no ne i volju Ivana i Josipa Skomerže
u njihovu predanom radu u unapređenju
ribarstva.
Tijekom Prvoga svjetskog rata brojni su ribari
unatoč općoj mobilizaciji ostajali kod kuće u
primorju, a njihova je važna uloga bila prehraniti
stanovništvo u razdobljima dugotrajne nestašice
hrane. Ribari koji su ipak završili na ratištu često
su vraćani kući te su kao vojnici dodijeljeni
ribarstvu (Rigoni 1915: 94).

108
 Zapis Ivana Skomerže o problemima ribarstva
na Jadranu
Ribarske zadruge

Poslije Prvoga svjetskog rata uvidjela se prednost djeluje i Riblja burza u Sušaku, Riblji eksport u Sušaku,
zadružnog organiziranja ribarstva pa se većina ribara i Zadruga stajaćih tunolovki, Ribarska ledana u Senju i
ribarskih družina uključuju u zadruge koje se osnivaju Pagu s posebnim kamionima hladnjačama.
na razini općina. U Crikvenici je 1921. godine zaslugom
Josipa Skomerže osnovana Ribarska zadruga Crikvenica
– Sv. Jelena. Zadruga se brinula za materijalne interese
svojih članova, nabavu opreme, organizaciju prikupljanja
i prodaje ribe. Ribarska zadruga Crikvenica – Sv. Jelena
brzo se razvila te je 1931. godine promijenila ime u
Centralna ribarska zadruga u Crikvenici. Time je proširila
svoj djelokrug rada te postaje savez ribarskih zadruga,
ribarskih skupina i ribara pojedinaca na velikom području
od Sušaka do Obrovca te na otocima Pagu, Rabu i Krku
(Uremović 1997: 88). Centralna ribarska zadruga 1936.
godine imala je članstvo od 129 ribarskih družina i 52
ribarske zadruge (Skomerža 1936: 1). Sjedište Zadruge 51
bilo je u Sušaku i u Crikvenici, a vodili su je Josip Skomerža
i Josip Pavlović.
Kako bi se na širem prostoru što kvalitetnije organiziralo
ribarstvo, osnovana je Ribarska zajednica u Sušaku koja
je bila nadležna za cijelo primorje Savske banovine. U
njezinu radu i osnivanju aktivno sudjeluju braća Skomerža,
a od 1937. godine njezin rad vodi Josip Skomerža. Unutar
zajednice, uz crikveničku Centralnu ribarsku zadrugu,

110

109

Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovine
Parangal
 111

Josip Skomerža i Josip
Pavlović 1933. go-
dine u Tvornici ribljih
prerađevina u Podvor-
skoj

52

Kako je glavno tržište ribe oduvijek bio Sušak, tamo
je 1933. godine osnovana Riblja burza. Njezini su glavni
zadaci bili trgovina ribom na veliko i zaštita prava ribara
od prekupaca. Za potrebe Riblje burze u Sušaku gradi se
riblja tržnica na kojoj su se licitirale cijene ribe. Ogranak
Ribarske zajednice u Sušaku bio je i Riblji eksport koji je,
u slučaju udruživanja trgovaca s ciljem obaranja cijene
ribe, provodio otkup ribe i prodavao je u maloprodaji.
Da se omogući ribaru dobro unovčenje i najvećih količina
ribe i da se tržište ne zasiti sa prekomjernom količinom
svježe ribe, osnovana je bila najprije u sklopu Centralne
ribarske zadruge u Crikvenici, a kasnije kao samostalna
zadruga, Zadružna tvornica ribljih prerađevina u Crikvenici
(Skomerža 1942: 2).
Ova je tvornica osnovana 1931. godine u predjelu
Crikvenice zvanom Podvorska. Tvornica je u slučajevima

112

 obilnog ribolova otkupljivala i konzervirala viškove ribe
od kojih je proizvodila konzerve tuna, skuša i srdela.
Zbog manjka radnog prostora i sredstava proizvodila
se manja količina konzervirane ribe. Ova je tvornica bila
zapravo jedna pokusna stanica za uređenje jedne normalne,
moderne tvornice (...) ( Skomerža 1942: 2).

Knjižica Alberta Lorinija o soljenju i preradi morske ribe

115


113
 53

114

Omoti ribljih konzerva Ribarske zadruge u Crikvenici
 116

Zbog velikih količina neprodane
ribe osniva se Tvornici ribljih
prerađevina u
Crikvenici.

54 Moderna je tvornica
izgrađena 1940. godine u Sv.
Jeleni, današnjem Dramlju
pokraj Crikvenice. Rat je omeo
njezin rad, koji u prekidima
traje do 1953. godine. Tvornica
je proizvodila konzerve,
mariniranu i soljenu ribu te
riblje brašno. Raspolagala je
s osam strojeva potrebnih
za preradu ribe te je imala
posebnu radionicu za izradu
drvenih bačvica.

117

Odjel za soljenje ribe u Tvornici
ribljih prerađevina u Dramlju
 55

119

118
 Vage

120

Bačvica za soljenje ribe
 121

Ribar Šimun Jurinčić 1946. godine u
Tvornici ribljih prerađevina u Dramlju

Centralna ribarska zadruga pod

vodstvom Josipa Skomerže pokrenula
je brojne aktivnosti kojima je osiguravala
lakši život ribara i njihovih obitelji. Godine
1936. Zadruga uz pomoć Banovine
56
pokreće ribarski tečaj u Crikvenici i tečaj
za vozače motornih brodova u Bakru,
osniva Fond za osiguranje ribara u
slučaju starosti i iznemoglosti. Zadruga
je promovirala ribarstvo na brojnim
izložbama iz kojih je proistekla ideja o
osnivanju ribarskog muzeja u Crikvenici.
Godine 1935. Josip Skomerža osnovao je
i vodio Zadružno gojilište oštriga u uvali
Kašeta Klimno na otoku Krku (Skomerža 1942:
1-4).
Sve ove djelatnosti s početkom
Drugoga svjetskog rata zapadaju u
krizu. Centralnu ribarsku zadrugu u
Crikvenici preuzima Savez ribarskih
zadruga Gospodarske sloge u Zagrebu,
čime započinje postupna stagnacija
122
 zadrugarstva u Crikvenici i okolici.
Poslijeratno razdoblje

Neposredno nakon rata osniva se nova ribarska

zadruga Jadran i poduzeće Napredak. Iz zadruge
Jadran 1947. godine izabrani su ribari koji odlaze
pružiti pomoć Albaniji poučavajući njihove ribare
novim metodama rada. Organizatori i vođe ove
ekspedicije crikveničkih ribara bili su Ante Domančić,
vrsni ribarski stručnjak s Hvara, i Bonifacije (Bono)
Skomerža, brat Ivana i Josipa Skomerže, koji se
također bavio ribarstvom. Jugoslavenska vlada za
ove je potrebe dala izgradila tri nova broda koji su
bili opremljeni kao koće plivarice, a nakon završene
pouke ostavljeni su ribarima Albanije (Uremović
1997: 102).
Na području Crikvenice 1958. godine i dalje se
ribarstvom bavilo više od stotinu profesionalnih
ribara. Otkupno poduzeće Ribar i ribarska zadruga 57
Jadran posjedovali su deset ribarskih brodova.
Godine 1962. ujedinjuju se sva ribarska poduzeća i
družine na području Hrvatskog primorja u poduzeće
Riba – Rijeka (Uremović 1997: 106). Usprkos tomu,
crikveničko ribarstvo počinje postupno stagnirati i
nazadovati.
Veljko Car – Baćo i Drago Župan – Cukro bili su
posljednji ribari u Crikvenici s vlastitim brodovima
plivaricama i ribarskim družinama. S njima je nestao
oblik ribolova kakav je obilježio prvu polovicu
20. stoljeća, odnosno razdoblje zlatnog doba
crikveničkog ribarstva.
123
 Reklama ribarskog poduzeća Napredak
58
 59

124

Zajednička putovnica crikveničkih ribara za
odlazak u Albaniju
 125

Priprema za ribarenje na Maloj
paladi oko 1970. godine.
Slijeva po nadimcima:
Kalumica, Tombac, Baćan
Stariji, Musa i Baćan Mlađi.

Kutija s priborom za
popravak mreža
126

131
 Košara za ribarsku marendu

130

128
 129

Bocuni

127 Navlaka za ruku


 132
 I za kraj, morski prasac,
koji je prema vjerovanjima
ribara donosio veliku sreću
onome tko ga ulovi.

61

Rogi!

133
 Madir
 Postav izložbe Rogi ribaru

62
63
 Muzej Grada Crikvenice / The Crikvenica City Museum
P. Preradovica 1, Crikvenica
64 Izložba / Exhibition

Plakat izložbe Rogi ribaru

Katalog 65
 1 10 19
Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboru Predmetna legenda – Svićnjak Uteg
Foto Donegani Crikvenica, tridesete godine 20. st. arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Zagreb, 1935. papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cm lijevanje, olovo,
fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cm vlasništvo: Nina Skomerža 5,7 x 2,2 x 1,6 cm; masa 99 g
vlasništvo: Nina Skomerža 11 MGC 943
2 Predmetna legenda – Igle za pletenje mreže 20
Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboru Crikvenica, tridesete godine 20. st. Uteg
Foto Donegani papir, rukopis, 7,7 x 3 cm arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Zagreb, 1935. vlasništvo: Nina Skomerža lijevanje, olovo, 4,3 x 1,4 x 1,3 cm; masa 56 g
fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cm 12 MGC 944
vlasništvo: Nina Skomerža Predmetna legenda – Vrša pletena 21
3 Crikvenica, tridesete godine 20. st. Uteg
Predmetna legenda – Razvoj ribarskog svećarenja papir, rukopis, 7,5 x 3 cm arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. vlasništvo: Nina Skomerža lijevanje, olovo, ø 4,2 cm; masa 86 g
papir, rukopis, 10,9 x 3,8 cm 13 MGC 945
vlasništvo: Nina Skomerža Predmetna legenda – Sak 22
4 Crikvenica, tridesete godine 20. st. Uteg
Predmetna legenda – Šuštavica papir, rukopis, 4,5 x 2,5 cm arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. vlasništvo: Nina Skomerža lijevanje, olovo, 4,2 x 4,3 x 1,5 cm; masa 131 g
papir, rukopis, 7,5 x 3 cm 14 MGC 947
vlasništvo: Nina Skomerža Sak 23
5 Crikvenica, četvrto desetljeće 20. st. Uteg
66 Predmetna legenda – Tunolovac sa jataricom drvo, pamučni konac, ø 36; dužina 90 cm arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. vlasništvo: Sanja Škrgatić lijevanje, olovo, 7,6 x 5 x 2,5 cm; masa 190 g
papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cm 15 MGC 941
vlasništvo: Nina Skomerža Koloturnik – bucel 24
6 druga polovica 20. st. Uteg
Predmetna legenda – Jastogera metal, drvo, konop, 30 x 10 x 8 cm arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo lijevanje, olovo, 8,6 x 3,7 x 2,2 cm; masa 267 g
papir, rukopis, 7,5 x 3 cm 16 MGC 940
vlasništvo: Nina Skomerža Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti 25
7 ribarstva na Jadranu. Uteg
Predmetna legenda – Karbydna svetiljka Korišteni podaci iz knjige Josip Basioli. Ribarstvo arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje, lijevanje, olovo, 3,3 x 1,7 x 0,8 cm; masa 22 g
papir, rukopis, 7,9 x 3 cm 1984. MGC 946
vlasništvo: Nina Skomerža 17 26
8 Mozaik s motivima ribolova Vršica
Predmetna legenda – Motorni brod sa koćom Sousse, Hadrumetum (Tunis), 3. st prva polovica 20. st.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. http://www.nature.com/nphys/journal/v4/n3/ pruće, pleteno, ø 20 cm, d. 53,5 cm
papir, rukopis, 7,8 x 3 cm fig_tab/nphys908_F1.html PPMHP-EO 13739
vlasništvo: Nina Skomerža 27. 12. 2011., 10.00 sati 27
9 18 Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije ribar-
Predmetna legenda – Svetiljka plinska petrolejska Udica ske pošte Ivanu Katniću u Crikvenici 1621.
Crikvenica, tridesete godine 20. st. arheološko nalazište Crikvenica – Igralište, 1. st Hrvatski državni arhiv
papir, rukopis, 7,8 x 3,1 cm bronca HR HDA 22: Ugarska dvorska komora. Urbarski
vlasništvo: Nina Skomerža 2,8 x 1,6 cm, MGC 932 spisi i propisi posjeda
28 37 46
Ladva Igla za šivanje ribarske mreže Osti
Hrvatsko primorje polovica 20. st. prva polovica 20. st.
18./19. st. drvo, 19 x 1 cm kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 31 x 12 x 5 cm
brijest, 475 x 65 x 38 cm vlasništvo: Alen Katnić – Jojo vlasništvo: Jasna Saršon
vlasništvo: Josip Šamanić 38 47
29 Igla za šivanje ribarske mreže Parangal
Crtež mreže stajaćice polovica 20. st. Kraljevica, prva polovica 20. st.
Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter drvo, 18,3 x 2,5 cm drvo, konop, željezo, pluto, 66 x 35 x 17 cm
Rijeka, 2011. vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo vlasništvo: Josip Pričard
drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm 39 48
30 Igla za šivanje ribarske mreže Motovilo
Crtež ribolova mrežom potegačom polovica 20. st. Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća
Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter drvo, 20,5 x 2,4 cm drvo, 24,5 x 14 x 3 cm
Rijeka, 2011. vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo vlasništvo: Jasna Saršon
drvo, akrilna boja, 74 x 105 cm 40 49
31 Mreža potegača - tip migavica Motovilo
Razglednica Ribarske mreže na Petaku Crikvenica, polovica 20. st. Podvelebitsko primorje, druga polovica 20.
Crikvenica, putovala 24. 1. 1919. pamučni konac, olovo, pluto, dužina 70-80 m stoljeća
tisak, karton, 9 x 13 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo drvo, olovo, najlon, 30 x 24 x 2,5 cm
vlasništvo: Slavko Matejčić 41 vlasništvo: Jasna Saršon
32 Razglednica Ribari u Podvorskoj 50
Igla za šivanje ribarske mreže Crikvenica, oko 1900. Grampin
polovica 20. st. vlasništvo: Foto Ivančić polovica 20. st. 67
drvo, 26 x 2,5 cm 42 kovanje, željezo, 16 x 16 x 16 cm
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo Brankarela Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj
33 Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. 51
Igla za šivanje ribarske mreže drvo, željezo, koža, ø 2 cm, dužina 145 cm Motovilo – oputica s povrazom
polovica 20. st. vlasništvo: Jasna Saršon Podvelebitsko primorje, polovica 20. st.
drvo, 27 x 3 cm 43 drvo, konop, olovo, 17 x 8 x 1 cm
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo Sak vlasništvo: Jasna Saršon
34 izradio Vlado Matejčić 52
Igla za šivanje ribarske mreže Crikvenica, 2010. Motovilo – oputica s povrazom
polovica 20. st. jasen, konop, mreža, ø 33 cm, dužina 131 cm Podvelebitsko primorje, polovica 20. st.
drvo, 37 x 3 cm MGC 949 drvo, konop, olovo, 16 x 6,5 x 1,5 cm
vlasništvo: Dušan Rebernik 44 vlasništvo: Jasna Saršon
35 Osti 53
Igla za šivanje ribarske mreže prva polovica 20. st. Drakmar
polovica 20. st. kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 12 x 4 cm Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća
drvo, 34 x 2,5 cm vlasništvo: Jasna Saršon željezo, 9,5 x 6 x 6 cm
vlasništvo: Dušan Rebernik 45 vlasništvo: Jasna Saršon
36 Osti 54
Igla za šivanje ribarske mreže prva polovica 20. st. Kutijica za sitni ribarski pribor
polovica 20. st. kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 9,5 x 4,5 cm Kraljevica, prva polovica 20. st.
drvo, 25 x 2 cm vlasništvo: Jasna Saršon drvo, 23 x 11,5 x 7 cm
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo vlasništvo: Josip Pričard
 55 63 71
Kutijica za sitni ribarski pribor Ki za krok taj za del! Popravak mreže plivarice na Veloj paladi
Kraljevica, prva polovica 20. st. Josip Skomerža Crikvenica, 1981.
drvo, 13 x 7 x 9 cm Crikvenica, 17.01.1948. fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cm
vlasništvo: Josip Pričard papir, strojopis, 29,5 x 21 cm vlasništvo: Dragica Župan
56 vlasništvo: Nina Skomerža 72
Koloturnik – bucel 64 Veliki ulov plavica na brodu Draga Župana –
druga polovica 20. st. Crtež ribolova mrežom plivaricom Cukra
drvo, 16 x 8 x 6 cm Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Crikvenica, 30. 8. 1981.
vlasništvo: Josip Pričard Rijeka, 2011. fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cm
57 drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm vlasništvo: Dragica Župan
Pluta – šuvri 65 73
Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. Mreža plivarica – tip imbroljerka Svijećnjak – svećnjak
pluto, konop, ø 10 cm; dužina 220 cm umanjeni model 19. st.
vlasništvo: Jasna Saršon izradio Aleksandar Car – Baćo kovanje, željezo, 144 x 56 x 34 cm
58 Crikvenica, 2011. Knjižnica i čitaonica Selce
Ispolac – šešula pamučni konac, konop, olovo, željezo, pluto, 74
Crikvenica, prva polovica 20. st. visina 3,6 m Svijećnjak – svećnjak
drvo, 40,5 x 12,5 x 5 cm 66 19. st.
MGC 937 Razglednica Ribarski brodovi plivaričari u luci kovanje, željezo, 98 x 44 x 28 cm
dar: Marcelo Car Đuro Griesbach Knjižnica i čitaonica Selce
59 nakladnik: Putnik, Zagreb 75
Razglednica Ribarska pošta u Podvorskoj Crikvenica, putovala 25. 6. 1959. Karbidni feral - dio
68 Izdanje Franc Car fotografija, papir, 10 x 15 cm početak 20. st.
Crikvenica, putovala 20.05.1932. MGC 948 metal, 34 x 51 x 24 cm
papir, 9 x 14 cm 67 PPMHP-MKZ 1258
MGC 950 Bokobran – pajet 76
dar : Igor Ivančić Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. Razglednica Pristanište na Petaku
60 konop, pleteni, ø 15 cm nakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“
Dubinomjer – kalumica vlasništvo: Jasna Saršon Crikvenica, putovala 17. 7. 1913.
Crikvenica, 1950. 68 tisak, karton, 9 x 13,9 cm
konop, pluto, drvo, kamen, 38 x 15 x 11,5 cm Plivaričar Viktor na odlasku u ribolov MGC 913
MGC 933 Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. 77
dar: Anđelka Radil fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm Razglednica Djeca u plićaku na Obalnom putu
61 vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo nakladnik: Leopold Rosenthal, Fiume
Krok 69 nije putovala
Crikvenica, prva polovica 20. st. Plivaričar Viktor u luci tisak, karton, 8,7 x 13,9 cm
konop, 170 x 4 cm Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. MGC 836
MGC 934 fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cm 78
dar: Vlado Matejčić vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo Feral – felar
62 70 Jugoslavija, polovica 20. st.
Krok Priprema za ribolov na plivaričaru Viktoru metal, staklo, ø 16 cm, visina 25 cm
izradio Vlado Matejčić Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st. vlasništvo: Velimir Katnić – Jojo
Crikvenica, 2011. fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm
konop, 101 x 5 cm vlasništvo: Aleksandar Car – Bać
79
Petrolejski feral - felar
Brodogradilište Kraljevica, 1947.
metal, staklo, ø 41 cm, visina 91 cm
Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj
80
Ulov na tuneri u Lukovu Otočkom
Vilim Berger
Crikvenica, 1. 9. 1909.
fotografija, c/b, karton, 19,5 x 25 cm
vlasništvo: Nina Skomerža
81
Ulov morskog psa na stajaćoj tuneri
Bakarski zaljev, prva polovica 20. st.
fotografija, c/b, papir, 20 x 27 cm
MGC 942
dar: Jelena Jendrašić – Kacinka
82
Orijentaciona karta Kvarnera
mjerilo 1 : 350 000
Crikvenica, četrdesetih godina 20. st.
PPMHP KPO-PZ 18478
Na reprodukciji karte naknadno su označene
pozicije tunera.
83
Vrh straže tunere
Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter
replika u mjerilu 1:1
Rijeka, 2011.
drvo, visina 240 cm
84
Razglednica Tunolov u Selcu
nakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“
Crikvenica, 1909.
karton, tisak smeđi, 9,2 x 14,2 cm
MGC 916
85
Razglednica Tunera u Jadranovu
tridesete godine 20. st.
vlasništvo: Foto Ivančić
86
Tunera u Sršćici
oko 1900.
fotografija
vlasništvo: Foto Ivančić
87 95
Srpić Brodski dnevnik s tunolovca Jadran
Crikvenica, polovica 20. st. Crikvenica, 1938. – 1942.
kovanje, željezo, drvo, 20,5 x 2,3 x 2 cm papir, rukopis, 20 x 32 cm
MGC 935 vlasništvo: Miranda Dorić
dar: Marcelo Car 96
88 Crikvenički brod Tunolovac s velikim ulovom
Srpić Rijeka, 1955.
Crikvenica, polovica 20. st. fotografija
kovanje, željezo, drvo, 20 x 2 x 2 cm vlasništvo: Foto Ivančić
MGC 936 97
dar: Marcelo Car Ivana Skomerža Mlađi
89 A. Schädler
Dnevnik Frane Cara – Bajine Sarajevo, početak 20. st.
Crikvenica, 1932. fotografija, karton, 10,5 x 6,4 cm
papir, rukopis, 24 x 37 cm vlasništvo: Nina Skomerža
vlasništvo: Slavko Matejčić 98
90 Josip Skomerža
Ribarska družina na stajaćoj tuneri prije 1914.
Sršćica, šezdesetih godina 20. st. fotografija – razglednica, 14 x 9 cm
fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cm vlasništvo: Nina Skomerža
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 99
91 Dnevnik pokusa s mrežama plivaricom i koćom
Izvlačenje mreže na stajaćoj tuneri u Vinodolskom kanalu 69
Sršćica, šezdesetih godina 20. st. Josip Skomerža
fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cm Crikvenica, 1908. – 1910.
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo papir, strojopis, 34 x 21 cm; 16. str.
92 vlasništvo: Nina Skomerža
Ribarska družina na tunolovcu Jadran 100
Crikvenica, tridesetih godina 20. stoljeća Knjižica tvornice motora Alpha
fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm Frederikshavn (Danska), 1910.
vlasništvo: Miranda Dorić tisak na papiru, meki uvez, 21,5 x 4,5 cm; 19 str.
93 vlasništvo: Nina Skomerža
Dalekozor s tunolovca Jadran 101
četvrto desetljeće 20. st. Motorne ribarske brodice Neptun i Ribar
čelik, mesing, staklo, 33,5 x 16 x 12 cm Crikvenica, 1910.
vlasništvo: Miranda Dorić fotografija
94 Prirodoslovni muzej Rijeka
Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 102
1931.-1940. La Deputazine di porto e sanità marittima
Tablica iz knjige Josip Basioli. Tunolov na Jad- Volosko, 1920.
ranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU. papir, tisak, rukopis,
1962, str.124 24,5 x 31 cm
vlasništvo: Nina Skomerža
Potvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda
Neptun
 103 111 118
Par širilica – pajola Tvornica ribljih prerađevina u Podvorskoj Vaga – balančun
druga polovica 20. stoljeća Crikvenica, 1933. polovica 20. st.
drvo, željezo, 66 x 42,5 x 3 cm fotografija, c/b, papir, 9 x 13,5 cm željezo,
vlasništvo: Bruno Suden vlasništvo: Nina Skomerža visina 107 cm; postolje: 37 x 37 cm
104 112 vlasništvo: Dragan Pelić
Crtež ribolova dubinskom mrežom potegačom Omot za konzerviranu tunjevinu u ulju 119
– koćom Zadružna tvornica ribljih prerađevina u Vaga – balančun
Stjepan Buković i Željko Kranjčević Winter Crikvenici polovica 20. st.
Rijeka, 2011. Crikvenica, četrdesete godine 20. st. bronca, željezo,
drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm papir, tisak, 23 x 8 cm visina 78 cm; postolje: ø 28 cm
105 vlasništvo: Nina Skomerža vlasništvo: Sonja Sačić
Dio Nektonove ribarske flote 113 120
Crikvenica, 1914. Omot za konzerviranu tunjevinu u ulju Bačvica za soljenje ribe
fotografija Ribarska zadruga Crikvenica drvo, metal,
Prirodoslovni muzej Rijeka Crikvenica, 1933. ø 26 cm; v. 56 cm
106 papir, tisak, 23 x 21 cm vlasništvo: Ervin Car
Ivan Skomerža i dr. Reinhard Gast na brodu vlasništvo: Nina Skomerža 121
Sloboda 114 Šimun Jurinčić u tvornici ribljih prerađevina u
Crikvenica, 1914. Omot za konzerviranu sardelu u marinadi Dramlju
fotografija Ribarska zadruga Crikvenica M. Pavić
Prirodoslovni muzej Rijeka Crikvenica, 1933. Dramalj, 1946.
107 papir, tisak, 23 x 21 cm fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm
70 Razglednica Crikvenička luka vlasništvo: Nina Skomerža vlasništvo: Nina Skomerža
nakladnik: R. Zástěry, Crikvenica, putovala 14. 4. 1922. 115 122
tisak, karton, 9 x 13,8 cm Soljenje i stručno uređenje morske ribe – praktične Kutija za ribu – kašeta
MGC 803 upute za ribare i ribarske zadruge Dramalj, druga polovica 20. st.
108 Albert Lorini drvo, 66,5 x 35 x 10,5 cm
U dilemi Split, 1937. Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj
Ivan Skomerža tisak, papir, meki uvez, 23 x 15,5 cm; 24 str. 123
Crikvenica, 2. 3. 1927. vlasništvo: Nina Skomerža Reklama ribarskog poduzeća Napredak
papir, strojopis, 34 x 21 cm 116 časopis Morsko ribarstvo, br. 7, godina 8, 1956,
vlasništvo: Nina Skomerža Neprodana riba str. 238
109 Crikvenica, ? 124
Parangal fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm Zajednička putovnica crikveničkih ribara za
Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. vlasništvo: Nina Skomerža odlazak u Albaniju
drvo, konop, najlon, željezo, 43 x 29 x 17 cm 117 Zagreb, 19. 4. 1947.
vlasništvo: Jasna Saršon Odjel za soljenje ribe u Tvornici ribljih prerađevina papir, tisak, fotografija, 29,5 x 20 cm; 4 str.
110 Dramalj, četrdesete godine 20. st. vlasništvo: Jerko Domančić
Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovine fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cm 125
Zajednica ribara u Sušaku vlasništvo: Lovro Manestar Priprema za ribarenje na Maloj paladi
Zagreb, 1932. Crikvenica, sedamdesetih godina 20. st.
tisak, papir, meki uvez, 21 x 15 cm; 16. str. fotografija
vlasništvo: Nina Skomerža vlasništvo: Foto Ivančić
126 135 144
Kutija za ribarski pribor Jedro - tip oglavno Par vesala – parići
polovica 20. st. Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. Crikvenica, druga polovica 20. st.
drvo, 10,5 x 16,5 x 28 cm šivanje, platno, drvo, 300 x 317 cm drvo, 195 x 10 x 5 cm
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo vlasništvo: Jasna Saršon vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo
127 136 145
Zaštitna navlaka za ruku Rudo – argola Ispolac – šešula
W. Smith & Son, Redditch, Engleska Dramalj, 1933. Dramalj, prva polovica 20. st.
polovica 20. st. drvo, 61 x 6 x 4 cm drvo, 36 x 12,5 x 6 cm
šivanje, koža, ø 9 cm vlasništvo: Lovro Manestar Športsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj
vlasništvo: Aleksandar Car – Baćo 137 146
128 Jednostruka mreža potegača Mrežica za držanje žive ribe
Bocun Podvelebitsko primorje Podvelebitsko primorje, polovica 20. st.
Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. prva polovica 20. st. konop, 68 x 36 cm
staklo, platno, ø 30; visina 42 cm pamučni konac, olovo, pluto, kamen, oko vlasništvo: Jasna Saršon
vlasništvo: Jasna Saršon mreže 2,5 cm, dužina 40 – 50 m 147
129 vlasništvo: Jasna Saršon Mrežnjak
Bocun 138 Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.
Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. Parangal željezo, pamučni konac, ø 103 cm
staklo, pruće, koža, ø 10; visina 27,5 cm Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. vlasništvo: Jasna Saršon
vlasništvo: Jasna Saršon drvo, konop, najlon, željezo, 54 x 31 x 13 cm 148
130 vlasništvo: Jasna Saršon Čeljust morskog psa
Bocun 139 vrsta Kučak (lat. Isurus oxyrinchus)
Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st. Brankarela Bakarski zaljev, ? 71
staklo, konop, ø 10; visina 33 cm Podvelebitsko primorje, polovica 20. st. prepariranje, 22 x 17 x 4cm
vlasništvo: Jasna Saršon drvo, željezo, koža, ø 1,5 cm; dužina 45 cm vlasništvo: Dragan Pelić
131 vlasništvo: Jasna Saršon 149
Košara za ribarsku marendu 140 Ribarski brod na Pacifiku
polovica 20. st. Motovilo Vancouver (Kanada), prva polovica 20. st.
pruće, pleteno, metalna kopča, 41 x 27,5 x 18 cm Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća fotografija
vlasništvo: Josip Pričard drvo, 17 x 14,5 x 2,5 cm vlasništvo: Slavko Matejčić
132 vlasništvo: Jasna Saršon 150
Morski prasac (lat. Oxynotus centrina) 141 Igla za popravak ribarske mreže
Dugi otok, osamdesetih godina 20. st. Motovilo Škotska, polovica 20. st.
prepariranje, 74 x 14 x 23 cm Podvelebitsko primorje, polovica 20. stoljeća plastika, 23 x 2,5 cm
vlasništvo: Franko Lončarić – Fjaka drvo, 21,5 x 16 x 3 cm MGC 938
133 vlasništvo: Jasna Saršon dar: Boris Miškulin
Madir barke 142 151
Dramalj, 1933. Motovilo Igla za popravak ribarske mreže
drvo, metal, 64,5 x 6,5 x 1,5 cm Podvelebitsko primorje, druga polovica 20. stoljeća Barbour & Knox
vlasništvo: Lovro Manestar drvo, 24 x 20 x 3 cm Škotska, polovica 20. st.
134 vlasništvo: Jasna Saršon plastika, 17 x 2 cm
Barka 143 MGC 939
tip guc, registracija CK-79 Sak dar: Boris Miškulin
Dramalj, 1946. Crikvenica, druga polovica 20. st.
drvo, 387 x 130 cm konop, željezo, ø 36cm; dužina 67 cm
vlasništvo: Ivo Dokić vlasništvo: Velimir Katnić
 Literatura

BASIOLI, JOSIP 1962. Tunolov na Jadranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU.

BASIOLI, JOSIP 1966. Razvojni put ribarskih brodova i čamaca. Pomorski zbornik 4, Zadar,
277-316.
BASIOLI, JOSIP 1970. Svjetlo u ribolovu kroz vjekove. Pomorski zbornik 8, Zadar, 263-286.
BASIOLI, JOSIP 1976. Ribarske družine na istočnom Jadranu kroz vjekove. Pomorski
zbornik 14, Zadar, 415-433.
BASIOLI, JOSIP 1984. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje.
BASIOLI, JOSIP 1985. Ribarstvo: povijest. Pomorska enciklopedija sv. 7, Zagreb, 34-38
BAŠIĆ, MARTINA 2009. Crikvenička toponimija. Folia onomastica Croatica 18, Zagreb, 1-52.
72 BEKKER-NIELSEN, TØNNES 2010. Fishing in the Roman World. Ancient nets and fishing
gear, Universidad de Cadiz; Aarhus University Press, 187-203.
CRNKOVIĆ, DRAGO 2001. Problemi ribarstva i okoliša kvarnerskog područja, Rijeka:
Prirodoslovni muzej Rijeka.
HIRC, DRAGUTIN 1892. Hrvatsko primorje: slike, opisi i putopisi. Zagreb: Knjižara Lav.
Hartman (Kugli i Deutch).
KOS, LUCIJAN 1953. Sila v pristanišću vinodolskom. Zagreb: Morsko ribarstvo 3-4, 58
KUNIHOLM, PETAR IAN 1982. The Fishing Gear. Bass, G. F. Yassı Ada I: A Seventh-
Century Byzantine Shipwreck, Texas A & M University Press, 291-310.
LASZOWSKI, EMIL 1951. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u 16. i 17. stoljeću:
Isprave velikog feuda Zrinskih i Frankopana, Zagreb: JAZU.
LEVAK, MAURIZIO 2002. Podrijetlo i uloga kmeta u vinodolskom društvu u 13. st.:
Zbornik radova Odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 19, Zagreb, 35-81.
LIPOVAC VRKLJAN, GORANKA; ŠILJEG, BARTUL 2011. Crikvenica - Ad turres:
rezultati četvrte godine sustavnih arheoloških istraživanja rimske keramičarske
radionice na lokalitetu „Igralište“. Annales Instituti Archaeologici 6/1, Zagreb, 70-75.
NOVI LIST 1932. Protestna skupština ribara u Crikvenici. Rijeka, 22. 12. 1932.
RIGONI, ANTUN. Spomenica župe Crikvenica (1914-1941). Arhiv župne crkve Uznesenja
Blažene Djevice Marije u Crikvenici.
SKOMERŽA, JOSIP 1908 – 1910. Prvi pokusi sa kružnom mrežom i motorima Ribar i
Galeb. Arhiv obitelji Skomerža u Crikvenici.
SKOMERŽA, JOSIP 1929. Stanje koćarenja i lova tune sa mrežama jataricama
kalifornijskog tipa u našim pribrežnim vodama. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici
SKOMERŽA, JOSIP 1936. Što očekuju ribari u 1936. godini? Arhiva obitelji Skomerža u
Crikvenici.
SKOMERŽA, JOSIP 1940. Zapisnik o preuzimanju izložbenih predmeta. Arhiva obitelji
Skomerža u Crikvenici. 73
SKOMERŽA, JOSIP 1942. Organizacija morskog zadružnog ribarstva u Hrvatskom primorju
i smjernice za budući rad. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.
SKOMERŽA, JOSIP. Crikvenica kao ribarsko mjesto. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.
STARAC, RANKO 2010. Arheološka baština Jadranova: prilog za monografiju mjesta.
Vinodolski zbornik 13, Crikvenica, 47-67.
ŠOLJAN, TONKO 1943. Brojitba hrvatskog morskog ribarstva za 1940. godinu. Zagreb:
Odsjek za ribarstvo glavnog ravnateljstva za poljodjelstvo.
UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997. Povijest crikveničkog ribarstva. Crikvenica: Ustanova u
kulturi „Dr. Ivan Kostrenčić“.
UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997 a. Ivan i Josip Skomerža: Zaštitnici hrvatskog i pioniri
modernog ribarstva. Dometi 7/12, Rijeka, 177-190
 Izložba
29. srpanja 2011. – 8. siječnja 2012.
Organizator: Muzej Grada Crikvenice
Autorica izložbe: Tea Rosić
Stručni suradnik: Aleksandar Car – Baćo
Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić,
Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni muzej
Hrvatskog primorja u Rijeci, Dragan Pelić – Fixa,
posudbe iz privatnog vlasništva
Obrada filmskog materijala: Dragan Pelić
Likovni postav: Irena Jurić, Tea Rosić, Aleksandar Car –
74 Baćo
Tehnički postav: Stjepan Buković, Željko Kranjčević
Winter, Alen Katnić - Jojo, Aleksandar Car – Baćo,
Bojan Crnić, Pruša reklame
Grafička obrada: Bojan Crnić
Dizajn plakata, deplijana i pozivnice: Bojan Crnić
Lektura: Andrea Car
Prijevod na engleski: Angelina Skender
Katalog
Izdavač: Muzej Grada Crikvenice
Za izdavača: Irena Jurić
Tekst i kataloške jedinice: Tea Rosić
Lektura i korektura: Diana Greblički-Miculinić
Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić,
Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni
muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Bojan Crnić,
Dragan Pelić – Fixa,
posudbe iz privatnog vlasništva
Fotografija na naslovnici: Nikica Spudić
Grafička obrada: Branko Lenić, Bojan Crnić
Dizajn: Branko Lenić, Trampi d.o.o.
Tisak: Tiskara Zambelli, Rijeka
Naklada: 300 primjeraka
75
76

Muzej Grada Crikvenice Rogi ribaru