O Medijima La La A PDF

You might also like

Download as pdf
Download as pdf
You are on page 1of 28
David Morley i Kevin Robins Pod budnim okom zapada Medi, imperijai Drugost elikoter je seteo sath u metalnom Kove, revolucionara gad ga je na lain prenela do g7obs “Zatim je gonilaponovo nagrls, mike st x8 krvavry Zavojna na. glevara, plakali i, tana prepreke, reshakaligrobove ‘Glas je govro: Va oplatyite, ute, Goverio jes Stow rspu ‘Karen nije moglazanisi ko je sve to jo mogso 6a posmata. AKO Su drugt vo peda onda mit nije Svar. Ako su drug peda, ako s milion led, ako su rion! ogovara bro na ianskom avin, dai je 10 “nail daimamo neo 2sjdnicko sonima koi opskay, rok teskobu, da oseéaro kako net prof amedy nas, ajemo wadah nekeistorskemge? AKO su dri vide love slike, zit se ita nie promenilo, ede fe fkalna ria, 2380 jod uve iio mens, adrexe' Reve o Kos? (on De Lillo, Mao 1) Kade delyjem ina tiv odnos prema stvarnom predmets déeparo gn se razumemo gn. Ts sla neue Stvariodhos, no prvobin shaun do hoje doleimo ‘lovanjem, (Emanuel Levinas, 1983) Imperijalizam medija prenosa i forme simbolitke komunikacije imaju u povezivanju razlititih delova sveta. Primetna je Ginjenica dda geografska udaljenost vi8e ne utige toliko na odnose medu Tjudima (Meyerowitz, 1985.), i da je »sazimanje vremena i prostora< —Konstitutivno uw —nasem —_pretpostavljenom Postmodernom stanju. (Jameson, 1985; Harvey, 1989) Ovo se moze videti samo kao predvidanje izreteno otreanom izrekom Qs dba se iste po ulozi koju usavrseni sistemi fizitkog 176 __ Pod budnims otom sapada - Medi impeia i Drugost ‘MarshallaMeLuhana da Komunikacija posredsivom medija oprinosi konstruisanju »globalnog selaw, Medutim, mnogi MeLuhanovi kritigari su naglasili da ovo nije samo tehnologki Fenomen, bar ne utoiko So tehnologije medija koji su u pitanja imaju sasvim odredeno (zapadno ili evro-amerigko) poreklo i pod konirolom su interesa Koji se mogu taéno odrediti (Welt Disney, News Corporation, Berlusconi, Time Warner, Bertelsmann ili neki drugi) i stvaraju uglavaom jednosmerni »razgovor« u kojem Zapad goveri, dok Ostali slaje, Sve jasno ukazuje na potrebu dase ispita uloga medija u provesu susretanja kultura, Kako shvatiti uticaj medija? Studije medija, ddugo se bave problemom vimperijalizma medijas. Armando Mattelart i drugi (1984), Herbert Schiller (1969,) i Jeremy Tunstall (1977.) w svom radu analiziraju promene do kojih kulturi dolazi zato 80 Zapad veé suvi8e dugo konttolige svtske medijske sisteme. Oni, medutim, greSe zato Sto se oslanjaju na jednostavni »potkozni« (ohypodermic«) model medijskog Aejstva, Koji je odavno diskreditovan u dominantnom. taku sudija medija, u Kojem se pretpostavlja da proizvodi medija neposredino i nuzno »utiéue na kulturu onih koji ih konzumiraju ‘Ovo ne znati robovati glupim pretpostavkama da mediji sano ne utiéu na forme kulture, vee se insistra na tome da je njihov ‘uticaj na publiku slozeniji nego Sto bi to bilo koji »potkozniw ‘model mogao da pretpostavi. (Morley, 1992.) Zato se pri analizi tuloge medija u transkulturalnim susretima moramo pozabaviti tom slozeno%éu. U treéem poglaviju ove knjige ukszali smo na rasprave vodene okom osamdesetih godina 20, veka oko skoro sveopite popularnosti ameriéke televizijske serije Dallas. Pokazali smo dda je do sredine osamdesetih Dallas postao privilegovani ‘omrznuti simbol za sve Koji su uvideli da je ova Sirom sveta populama serija, ukazala na to da su razligite kulture w svet lugrozene ameri¢kom dominacijom nad svetskom medijskom, industijom, Medutim, kasnija istrazivanja su ovu tvrdnjuy dovela u pitanje posto kod publike koja je Konaumirala Dallas w kontekstima razlitiih kultura, nije primesen antomatski »mediski uéinaks, Gledsoci iz raalitih kulture razlisito »éitajne serju, uw zavisnosti od kulturoloskog konteksta.Ien Ang (1985.) pokazuje keko Holandanke ironiéno interpretiraju seriju, propustajui je kroz mreza sopstvenih feministickin agendi, Eric Michaels Pod budnin otom tapada Medi, mperiiai Drgost 177 (1988) je pokazao da australjski Aboridaini reinterpretiraju Dallas & obzirom na specifne ideje koje imaju o srodstvu, proizvodeti drugatija Gtanja od onih koje su na umu imal njeni stvaraoci. Tamara Liebes i Elihu Katz (1991.) su najiscrpnije pokazali da gledaoci ameritkog, ruskog, sevemoaftitkog i japanskog porekla w susretu sa Dallasom primetuju razliite stvari i S8itavaju raaliite yporukes. Nasuprot tome, Gripsrud ‘vedi da, mada su ovi etnografski uvidi koji razmatraju varijacije recepeije u razlsitim kontekstima od iavesnog znaéaja(nasuprot ‘ograni¢enoj »potkoznoj« teoriji o uticaju media), bill bismo ludi ako bismo zakljutili da dugotrajaa dominacija holivudske filimske i televizijske produkeijew svet nije bez posledica Ne treba preveniti ni Ginjenicu da potrosadi_medija imaju slobodu da sa materijalom koji se prenosi mogu da utine Sta god hhoge, Cak i da je tako, izbor materijala kojim interpretraju svet tivek je ogranigen na »meni« koji su konstruisale mocne medijske organizacije, Stavige, programi su obiéno smisljeni ‘ako da budu »naklonjeniji« jednom a ne drugom éitanju (Hall, 1981), oni pozivaju gledadea da na odreden nagin »shvati>, poruku, mada to «itanjo» nikada nije zagarantovano. Jasno je da_ne treba da odgovaramo na nadostake potkoznog modela koji se tumaéi uticaj medija romantiziranjem procesa potroSnje {ine teba veselo slaviti «aktivnog» gledaoca kao pripadnika semiotigke gerile, koja stalno vodi ratove oko struktura modi w tekstu. (Curran, 1990.) Moramo uspostaviti ravnotezu i prihvatiti Ginjeniew da je publika w izvesnom smisia aktivna w ‘svom izboru, potrosnji i interpretaciji medijskih tekstova, all i prepoznati da je t aktivoost uokvirena i ogranigena u ‘modalitetima i varijantama dinamikom kulturoloske moti Isto tako, ne smemo zapasti_u bilo kakav tehnolotki deterministicki argument. Mada su moéne zemlje Zapada {storijski razvijale i kontroisale medijske tehnologije, one se vek mogu prisvojtiiskoristiti na drugi natin od onoga kako je zamisljeno da treba da bude. Eliut Flores (1988,), na primer, copisuje Kako iseljenicke portorikanske porodice u Njujorku tumesto da kupe avionsku Kartu i ofputyju. kuci, koriste moguénosti koje prutaju video konfereneije _(namenjene poslovnim Ijudima), Umesto da avionom otputuju kuéi, oni postedstvom videa uveée i vikendom po nizim cenama ‘komuniciraju sa svojima. Stephan Greenblatt opisuje kako se na Baliju moderna videotehnologija donekle unosi w tradicionalne 178___ Pod budnim oom zapada - Medi, mperiia i Drugost ‘ituale, pa w procesu Kojim meStani inkorporiraju sofisticiran verziju internacionalne kapitalisticke maSinerije prikazivanja wu njthove sopstvene aktivaosti, nije jasno ko koga_asimiluje Moramo se odupreti apriomom ideoloskom determinizmu, tvri fon, i prepoznati da kulture raspola’u «fantastignim asimilativnim mehanizmima ... Koji poput enzima menjaju ‘deoloske kompozieije stranih tela», U ovom primeru, video tehnologija nije «nedvosmisleno i neopozivo —nosilac kapitalistitke ideologije koja je bila odredujuéi uslov (njenog) nastajanjan. (Greenblatt, 1992: 4.) Na sligan je natin Daniel Miller (1992.), jedan od antropologa koji su analizirali proces ‘medijske potrosnje, pokazao kako se na Trinidadu gleda na ameritku seriju Mladi i nemirai (The Young and the Restless) ‘On mudi Koncept «urodavanjay (po modelu probave, prihvatanja, i ssimilacije) kao natin razumevanja kako se «lokalne» kulture salno obnavijaju elementima koji su prvobitno proizvedeni na rnckom drugom mestu. Kritkujuét tradicionalni model po kome strani», ¢korumpirani» uticaji nasréu na autentigne lokslne kulture, ‘Miller smatra da treba prihvatti dragaéiji pristup po Kkojem se «autentignoy definige kao posteriomo, kao primer lokalnih postedica a ne lokalinog (ii xstranog») porekla, Do sada smo se bavili uticajem zapadnih medija na druge kulture. Baveéi se ovim pitanjem, di2ali smo se priligno onvencionalnog modela komunikacije, koji po mnogim autorima (na primer po Baudillardu, 1988; Harvey, 1989) ne ‘odgovara sadaSnjoj situaciji, Prema ajima, uslov takozvanog ‘ ili ‘ekulture, «Rad na terer» je postao zaStitni znak antropoloskog, rmetoda, Sto je wzrokovalo da heurstika razmatranja Cesto na neodgovarajuéi natin postanu teoriski postulati o drustvu i kultuti. Wolf ukazuje na to da: »ograniteno raspolozivo vreme i energiia uslovijavaju da se na terenu ograniti broj lokacija Pod budiim okom zapada - Medi, imperija i Drugost ‘podvegnutih posmatranju i imtervjuisanju, pa se napor ustedsteduje na mesto i na zajednicu specifignih ispitanikan (ibid: 13-14) ~ koji zatim postaju relative neproblematigan ‘metonim prouéavanog «drustvay ili «kulture». On smatra da je prousavanje «divih kultura» specfiénih populacija w «lokalno ogranidenim prebivalistima» problematicno 2ato S10 ovaj model uunaprijed pogreSno podrazumeva zatvaranje u_sopstvenu ‘zamisao prouavane jedinice. U kontekstu vi8evekovnog imperijalizma i interkultralnog Kontakta, bole bi bilo da razmisljamo 0 judskim drustvima kao o otvorenim sistemima Koji su «nerazresivo u mrezolikim vezama upleteni u druge, bliske ii daleke, celine», (Alexander Lesser, citirano u ibid. 19) Konvencionalni mode! kulturalne razmene pretpostavlja. da postojicista, iznutra homogena, autentiéna, samonikla kulture koju strani uieaji podrivaju ili kvare, Medutim, uw stvamost svaka kultura apsorbuje strane elemente spoljainjeg porekla, sa razligitim drugim clementima koji se u njoj postepeno snaturalizuju». Said tvedi da je spomo »miiljenje da postoje _geografSki prostori sa samoniklim, u potpunosti + drugaéijime stanoynistvom, Koje se moze definisati na osnovu neke religiozne, kulture ili rasne suStine, Koja odgovara tom, geografskom prostoru>. (citirano u Clifford, 1988: 274.) Neki autori su i ranije pokazali (ef. Appadurai, 1990; Bhabha, 1987; Hall, 1987,) da je u svetu hibridnost kultura postala normalna, pojava, iu tom kontekstu, svaki pokusaj da se odbraniintegritet samoniklih ili autentignih kultura postaje konzervativna odbrana nostalgitne vizie proslosti Dozvolite nam da patjivije razmotrimo kako mediji doprinose twansformaciji realnih i zamisljenih goografija. Na najjednostavnijem nivou, sustinu je, pre skoro Sezdeset godina, dobro izrazio istoritar ‘umetnosti Rudolf Ambeim, koji je smatrao da su glavne drustvene posteice televizie proizasle iz injenice da je ona «povezana sa pojavom automobila i aviona ~ kao sredstvo kojim se prevozi un; kao takva, ona «predmet predstavlja nezavisno od mesta porekla, 2 gledaoci vise ne Imoraju da se sjate ispred originala>. (citirano u Rath, 1985: 199.) Ako su nekada istrazivati i antropolozi isi na duga utovenja u nepoznato i vraéali se sa zapisima o Cudnim obitajima egzotitnih Drugih sa udaljenih prostora, danas smo svi mi etnografi u meri u kojoj su svi Drugi izlozeni nasem pogledu (svake veéeri na redovnim televizijskim vestima i Pd bud okom zapada- Med, imperia Drugost___ 181 jednosatnim — razmacima na CNN-u) _elektronskim prezentacijama na televizjskim ekranima w naSim dnevnim obama. Danas treba samo da sedaemo na aug i pritisnemo dugme da bismo posmatrali Drugog ili Egzotitnog. Vee je 1946. godine Max Read prepoznao da_medijske tehnologije mogu oblikovati nau percepeiju drustvene realnosti Radio ne ivetava samo o stor}, on kao da je stern Dabijamo utsak de svet nase ie radi. Lj | dalje vide predmete&dogadse, ali ni posta ren ick nakon So je io o jn eves | nakon Se hove alia pojevil rovinams. Rado apa, rise is mest a. Nae dase su neposredto povezae sa radiom a ne vile sa ain inn organina, Lud vile nemaju unutadnjy itor, ‘istry kommt, nas je aio maa ston, on ocd nate Skuse (citirano w Kas, 1988: 197) U klasi¢nom élanku, Donald Horton i Richard Wohl su tdi da novi mas-mediji omoguéavaju da se kao «licem u lice» susretnemo sa Ijudima, koji Zive daleko od nas i da imamo utisak «da su jednaki sa nama», a to je w stvari «simulakrum, konverzacijske razmene koju mozemo nazvati paradruftvenom interakeijomm». (1956: 215.) Dopunjuéi nedavno ovaj pogled, 182___Pod budnim okom zapada- Medi, imperia i Drugost ‘nematki psihoanalitigar ClausDieter Rath (1985: 203) je ustvrdio da sada jo$ vise Bivimo u «televizijskoj geografijn, i da Jje yazan prostor elekronskog prenosa, Koji éesto preseca hacionalne granice dok gledamo televizijskoprikazivanje «planetamnih dogadaja § kofim se:liéno suoéavamo w udobnim ddnevnim sobama». (Rath, 1989: 88,) Ponekad ove televizijske forme paradruSivenog Kontakta mogu biti w funkeiji religile = pponekad doslowno - taka je nedavno donet papski propis po kkojem svi koji se ne ose¢aju dobro ili su bolesni pa nisu u stanju da idu w cekvu, misu-mogu pratti «uzivo», posredstvom, televizije, i to se uvadava (medutim, videosnimak tije je ‘emitovanje pomereno u vremenu nije punovazan, posto se gubi ‘oscéaj «neposrednostin). Ponekad, opet, taj kontakt moze biti ‘ametliv, na primer, u sluéaju amerigke televzijske serije Julia, koja je medu prvime w udamim terminima na amerigko} televiziji pokazala cme jude w glavnim ulogama, a povodom, koje su producenti dobili nekoliko ljutito imtoniranih pisama belih gledalaca, koji su se Zalili da, posto su uspeli fiziGki da fodstrane emee iz susedstva, ne Zele da dodu kuéi i zateknu ih kako postedstvom televiziskog ekrana «navaljuju» u nijiove u fednosu na dogadaje o Kojima se u savremenom medijskom ‘okruenju govori na vestima, 2 povodom pokuaja da i2vestava © govoru Nelsona Mandele, nakon Sto je pusten iz zatvora aprila 1990, godine. Beresford, koji je fizitki «na licu mesta» ali samo kao jedan od stotine reportera koji se guraju da bi zauzeli bolji polozaj, na Zalost, nije u stanju ni da vidi ni da éuje gospodina Mandelu. On objeénjava Sta znati «biti i ne biti na licu mesta», pri demu biti «na lieu mesta» ima perverzu postedicu da ga ‘onemogui da svedotio slikama i retima koje se jasno prenose, zahvaljujuéi dobro postavijenim televizijskim kamerama, publici kod kuée. Signo ovome, Joshua Meyrowitz nam je ponudio priviagna analiza utieaja elektonskih media na ponasanje v drustvu transformacije asituacione geografije_judskog Zivot. Meyrowitzs zanima kako su. elekironski medi podri tradicionalni odnos fizikog ambijnta i drustvene situacije w toj meri da se mi ovile ne nalazimo nigde onako kako smo s¢ nekada nalazli, ili smo mish da se nalazimo. (1989: 333.) Zahvaljujuéi- medijima, twrdi on, postajemo publika koja posmatradogadaje Koji se odigravaju na drugim mestima, publika koja fizicki nije prisumnae. (1985: 7.) Meyrowitzova srediinja tyra je da novi medi reefing pojmove kao Sto su druStvena pozicijan i emeston, odvajju iskusto od Fidkog testa, Tako se «Live Aid odigrao samo na televiziji> (1989: 5329, Kean je primer oslobadanja komunikacije od druttvenih i frickin. napetost, Elektronski medi su transformisal relativan znataj vin i posredovanih susreta, pruzajut »informaciju i skusto sa svih strana na sve strane svete, ako dciavne sahrano,ratovi il letoviu svemir postaju ndrame koje fe mogu odigrati na pozomici gotovo svatije dnevne sobev. (1985: 118), Medi stvaraju nove «zajednice» po prostorima koje pokrivaju pprenosom, zdruzujuéi inage sasvim razlgite grupe zajednickim iskustvom gledanja televizije, dovodeei do kulturalnog mesanja ‘onoga ito je ovde i onoga So je tamo. Televizija postaje osnova, 184 Pod budnim obom zapada » Med, imperiai Dragost ~ajednikihiskustavaiinterakcije:»gledetteleviziju za iat uvid v zajednitko iskustvo i vide Sta drug di gledajue (ibid: 145-147.) Milionima koji su posmatrali atentat na ened, na ovaj natin je omoguéeno da buds a lien mest» koje wopite i nije esto. mon Amecikanaa, koji svakevetet ledsu tlevinju. nalaze Sena smesti» ole aj definisano tidovima, ulcam Sse ved prolsenim iskustvom sve ve Hah 2 ‘nacional i internacional’ tnermacisim Sistema {he svojim gradovine i mestima. (id: 146.) Elektronski mediji transformiiu nai oseéaj za mesto_ i premeStaju nas w «uopSteno svude» nama dalekih Judi i dalekih, prostora, Lidia Curt pie: U svakoj zemli medi postviju problem pomitni sraica fzmedu macionalnog | stanog, dragon 1 ists, ponavlana 4 mzlike. TV las veto poke koiko = Faebeite zemlje mej t peklepju na erent nacionane televiaje U protka pga. ieolh da je Dallas raturlizovan&. Napulu da eto So pote iz Kaliforaije note posta deo imaginaje domacice 2 jute Hie, a sk irom rinski ebargatan blski_sinim buzajskim omadinsvina u Riv i palaama w Deavery, de Kolorado posta priatan | dopadiy, dok se svi on adn 2a drugin ojaliuju na ta} powsnh ekeena w stom domaine (198 16:17) Posredstvom elektronskih medija vidimo kako se Kkonstrue novo iskustvo virtualnog prostora i mesta, ali i virtualne zajednice. Zbog svega toga moramo se nagoditi sa virtualnom realnoSéu, Christopher Coker je nagovestio da ntelevizija nije uticajna zato sto deluje na misljenje i na pojmove, veéizato Sto deluje na / aracio oseéanjan i na modele percepeije. Skale, modeli i navike u Ijudskim odnosima pretrpeli su duboke srukturalne promene u svetux, (1992: 197.) Ziveti w posredovanom svetu Zahvaljujuéi medjima potinjemo da ino na antopologe, koji 1 svojim dnevnim sobama razgledaju svet sv «Drug» Koji su nam predstavijeni na ekranu, Edvard Said (1978) se protvio svako} uteSnoj pomisli da de tehnoloski poboljfana Komunikacija omoguéena medijima nu2no _poboliat interkulturalne odnose, twrdedi da. su mediji samo. pojaéali regresivne tendenej. Jedan ubinak elektronskog postmodernog od budvi okom zapada~ Mess inpeia | Drugost__185. ete, masiva on, odnosi sé na Ginjeniou da su Sereotpi postedsvor kojh posmatramo Onijent ossazeni: Sto. se Oriente tge, standardizacija i stereotipno ponmairane Kulture pojaali su verovanje nastalo u devetnaestom veku w okvint kademske i imaginative demonologje da post» misteiozni ‘Orijent «. (ibid.: 26.) Gledanje _postedstvem medija_ moze biti prepreka za razumevanje. Paul Hartmann i Charles Husband (1972) su ddavno dokazali da je u Britanijirasizam u velikoj meri ojaéso pod uticajem medijskih slika emih Ijudi u podrugjima gde se Delci manje svakodnevno susreéu sa njima, ali se zato vise oslanjaju ne medijske slike da bi o njima nesto saznali (kao posledica medijske opsednutosti xbrojevima» u raspravama 0 ‘asi, prosetni belac tako misli da emih Ijudiu Britanji ima deset puta vise). Nae poznavanje dogadaja i ud iz udaljenih krajeva uglavnom zavisi od medijskin slika. Sto je adogada)» udaljeniji od nateg neposrednog iskustva, vise se oslanjamo na medijske slike. Pitanje medijskih.prikazivanja Deugosti ovde se neposredno odnosi na rasplamsalu rasprava Koja se unutar antropologije vvodi 6 etici antropoloskih opisa Drugog. Pod uticajem Clifforda i Marcusa (1986.), Marcusa i Fishera (1986.) i Saida (1978), nogi antropolozi su u fukoovskom smislu pogeli da se bave pitanjem prikazivanja - koje uvek obuhvata odnos prema modi, kao i odnos prema znanju izmedu onoga koji prikazuje i onoga Koji je prikazan (bez obzira da li razmatrani Drugi nosi scegzotiénuy plemensku odoru). Grubo reveno, postavlja s° pitanje: »Ko smo mi koji ih prikazujemo2« (Rabinow, 1986), James Clifford (1986: 13.) smatra da se uvek moramo zapitat: Ko govori? Kada i gde govori? Sa kim i kome govori? Pod oktiljem Koji institucionalnih i istorjskih prinada govori« U najizostrenijem vidu, ova pitanja su postavili autori poput Boba Scholtea, koji je nagovestio da se antropologija u celini moze Jednostavno shvatiti Kao »govor koji su Evropljani izmislili da bi opisali svoju tamniju braéu i sestre«. (1987; 35-6) Ret ‘«etnografija» sama po sebi je ideolo8ki optereéena, utoliko 80, ako se njeno denotativne znaéenje moze bezazleno definisati kao «opis iudi>, Konotativno se podrazumeva da su «ljudi» koje ‘reba opisati Drugi - oni nisu bel, nisu Evropljan, isu hriSéani, kazemo: »Oni«. (Fabian, 1990: 758.) Trinh Minh-Ha istrazuje ‘metaforu antropoloskog pokusaja da se «shvati suStina 186 __Pod budhiom oom zapaa- Med impeiai Dagost ‘urodenika» Kao kanibalstiki ritual po seb, tvrdeéi da je danas canoguéa samo etnologija koja prouéava_kanibslizam ‘Imetaforidno kanibalstike/ ponaganje belog covekaw. (1989: ny Ova analogija treba da pokaie da bat kao Sto je antropologija Zapada istoriski 2a sche prisvajala pravo da predstavlja ‘curodenike», tako danas, s obzirom na uglavnom jednosmemu prirodu protoka internacionalne komunikacije, mediji Zapada 2a sebe prisvajaju pravo da prikadu sve Druge koji nisu Zapadajaci, snabdevajuéi «nas» definicijame pomoéu koji «mi» sebe ‘mozemo da razlikujemo od «nity». Da bismo prosrii i ubinil zapletenom nau srediénju metaforu, reéi Gemo i to da televizijski ekran na kojem se Drugi nama (i za nas) prikazuje funkcioni8e na nekoliko rezligitih nivoa. Ako ekraniziranje znagi a oni» zahvaljujuti prikazivanju postaju prisutni za «nas», ‘enjihovay slika je ckranizirana tako Sto je na razligite natine filtrirana, posto do nas dotaze samo izabrane slike posredstvom oj mi vidimo njih. Istovremeno, u psiholoskom smisly ekraa nije samo medij posredstvom kojeg se slike projektuju 2a nas, na taj ekran projektujemo sopstvene strahove, fantazie i Zelje koje se titu Drugih, nasuprot kojih definiSemo i konstrui8emo nate identitete, Ako je ova) proces uobitajen, pod bljeskom refloktora svetskih medija, u renuima krize, njegovo dejstvo se moze istag, a osnovne dileme dramatiéno ubladit Postavlia se suitinsko pitanje: »Ko smo mi koji ih snimamo?s Ovo refleksivno pitanje je bitno: Gledalacsazgje 2a dopa ai ne ie neposrednoe sks, ved postin, Ono to opata, nuznoé> pokrenut individual ogovee na prirodu ent. Suis je vera iamotu enoga sto et mtn | onoga So um ta, pima t ‘oblkue. Sve So se vid a skrano gover net o nama. Ono ras poziva da edgovorna, da povezemo ono Sto vidimo s2 nim a. smo. mi sami Prmoravn nas da potrdimo sopstven deter (Coker, 1992: 197) Moramo razumeti tehnologije Kojima posmatramo, kao i posinatraéke navike koje ove tehnologije omoguéavaju. Treba dda se zainteresujemo za to kako, posredstvom ekrana, gutamo slike Drugog. Ekran udestvuje u konstrukeiji_sustinskih Antinomija «nas-koji-smo-dobrin nasuprot «Drugih-koj-su- losin, Kobena Mercer (1990:69.) pokazuje da je vstvarno teSko Ziveti sa razlikamac, a Paul Hoggett (1992: 352.) ukazuje na 1 Pod bun okom pada - Me. imperiini rugost___187 suitinsku psihitku dilemu u Kojoj je njedinstvo bez tazlike« {edini oblik jedinstva koji wznemirena psiha moze da podsese. [Ne mislimo da smo ovim rekli neSto novo, Majstorska analiza ‘Tevetana Todorova koja se bavi prikazivanjem Drogog u Spanii tokom procesa osvajanja i Kolonizacije «Novog Sveta>, suotava se sa istom sustinskom dilemom., $ jedne strane, Spanci rogu pojmitiIndijance kao lide, i stoga widentiénen seb, koji imaju ista prava, u tom sluvaju oni su spremni da easiciluju Spanske ednost ili, oni mogu prepoznatirszliku, ali se ona 2atm codmah prevodi u.pojmove superiomosti i inferiorost, uw ‘verovanje da su Indijanci neka niga vrsta judi, pa je sami im aijhovo podjarmljivanje opravdano. Todorov pige: »Negira se da Posiojéliudski subjekt koji je zaista drugi, neko ko nije samo nesevrSeni mie; w pitanju je »nemogucnost dase Indijanci prepoznaju i odbijane da im se prizna da su subjekt Koji imaju ista prava kao i mi, ali da se razlikuju. Columbus je otkrio ‘Ameriku ali ne i Amerikancee, (Todorov, 1984: 42, 49.) Pod budnim okom zapada Danas retko «otkrivamo» Drugost dugim i opasnim putovanjima po morima, a festo upotrebom daljiskog upravijaga, dok biramo izmedu raznolikih egzotika koje nam se na televiijskim kanalima nude. Medutim, kada do susrete dolazi posredstvom televizije, uotavamo mnostvo istih sustinskih procesa, ista je Prinuda da se Dobro apsolutno odvoji od Zia, ista nesposobnost da se tolerife razlika a da se ne pripi8e nizoj Ijudskoj ili neljudskoj kategorji «monstruma». Ovo je postalo jasno tokom rata u Zaliv, koji je podvrgnut budnom oku Zapada. Pokazujuéi rat, mediji su Saddama Husseina opisivali kao predstavnika snaga iracionalnog varvarsiva Koje se moraju obuzdati i Kontrotisati snagama razuma iv razboritosti. Eveopa i ajen civilizovani potomak, Amerika, morali su da ubjju zmaja, da utine da vanzemaljac nestane: krsta8i UN morali su da se suprotstave ebagdadskoj 2veri i njeno} «imperij terora». Sve se rmoralo uéiniti da bi razum, a pretpostavija se da je on uuniverzalan, prevladao. Ali ako je sva zla projektovati spolja i poverovati da se sve Sto je dobro nalazi u naSoj sopstvenoj zajednici, Demonizaciia neprijatelja i optuzbe upucene Zlom Drugom da je zlotinatki i brutalan, povezane su sa Zeljom da se naa sopstvena kultura i civilizacija prodiste. Videti Zlog Drugog kao otelotvorenje iracionalnosti znatilo je biti siguran dda su na8i sopstveni razlozi i motivi racionalai. Simbolitno 188 Pea dim oom sopada Medi imperiiat Dragost proklinjanje Saddama-Hitlera otkrilo je da strahovi, teskobe i krivica postoje u seu zapadne modernost i racionalnost Moramo se usredsrediti na _medijsku dimenziju ovakvin, dogadaja, Ne samo 2bog toga Sto je iskustvo, posredovano CNN-om, ljude izvan Iraka postevilo u odredeni odnos prema stvarnom dogadaju veé i zbog toga Sto je tom saznanju dalo formu. Nas ovde zanima uloga razlitth medija u konstruisanju oseéanja realnosti dogadaje koji se odvijaju na jednom mest, a rnamenjeni su Kudima koji Zive negde drugde, Prilikom posete Sjedinjenim Dreavama tokom rata u Zalivu, Judith Williams je primetila: Nereainostonoga So se dogada evan Sjdinjenih Drdava,u time njethgradana, mode uplstsvakog srance,Poput eet hoe tek tba da uti pe se mala drug sredita Jastva, ova kuluradruge posmata kao fran 2a sopstvene Snowe i nodne more... Nije ao da Amerikancina me Salo (Bog 2a da im je sal}, ali oni veinom ne moge Svat da deuge zemlje i dragi Hull zaista postop 991-20) Posto smo rane kritikovali «potkodne» teorie 0 uticaju medija, na druStvo i kulturu, nemamo nameru da sada postavimo slignu teoriju koja bi se cxnosila na psiholoski nivo problema (videti Morleyja, 1992., poglavlje 2, koji kritikuje sliéne tendeneije uw teoriji kuture). Medutim, mi zastupamo stanoviste da se w cilia adckvatnog istrazivanja nesvesne dinamike koja je u igh w recepeiji medijskih materjala, moramo preusmerit na ideje izvedene iz psihoanaltitke perspektive (Robins, 1993., koji razraduje ovu perspektivu). Potreba da se definide moderni Zapad inicirana je snaznim susretima sa drugim Kulturama do kojih je dolazilo tokom, ‘mperijalistge ekspanzije Zapada,Istoriéar Albert Hourani turd da je »ekspanzija evropskog uma i imaginacije koji su Zeleli da prisvoje sve Sto postoji u istorji potakla nastanak neceg novogs (1980:13) Tezeti da pottin’ svet, Zapad je nausio da svoju Jedinstvenost definige nasuprot Drugih, nasuprot svega Sto «je ‘evropsko». Mada su konflikti i nejedinstvo oduvek bili poiticka ‘ealnost, Konstrukeijom imaginarnog Orijenta, pojam Zapada je ‘postao jedinstven i Koherentan, Stavise, Orjent je bio ogledalo w ome je Evropa (a samim tim i Amerika) mogla videti sopstvenu nadmoé. Nastojedi da objasni 2a8to se razlikuje od svega Sto je izvanevropsko, Evropa je morala da objasni sau tu Pod bun okom zapada~ Medi, imperija Drugost__189. Tadmoé, po8to je winferiomim» kulturama uspeino nametala svoju hegemoniju. Kao da je princip razama bio sustinska odlika na kojoj se zasnivala razlika i superiomost. Zasnivajuéi se na rezumu, ielotvorenom u modernoj nauci i tehnologiji, Evropa je twijumfovala nad svetom i od sebe natinila’ univerzalny referencu. Razum je posto osnova _univerzalne kulture; ‘opravdanje za potrebu da se odrede univerzalne vrednosti i da se njene vrednosti definigu kao univerzalne. Modemost se efinisalanasuprot predmodernosti, razum —nasuprot iracionalnost i praznoveru; ova podela je zatim, kao Sto znamo,, uucriana na mape simboligne geografie koja je Zapadu suprotstavila njegov Orijent. Kazimo njegov Orijent, jer ako ‘«Zapad» ne postoji, onda ni Orijent ne moze postojat. «Zapad» Je stoorio «Orijents i podario mu identitet. Darovano postojanje i identitet bili su Konstitutivno obelezeni inferiomo8éu i rmanjkom, Orijentalna kulture je po definiciji bila podredena tuniverzalnoj kulturi i shvatala se _samim —procesom podjarmljivanja i podredivanja univerzalnoj Kultur, Te kultura je definisana onim Sto joj nedostaje (modernost, racionalnost, tuniverzalnost); njena «Drugost» se definige pojmovima zaostalost, iracionalnost i partikularnost vrednosti. Ovo suprotstavljanje je, Kako je Edward Said (1978,) ubedljivo kao, opin njizazni i ajoroan ol w suse st HHourani opisuje kako je moderni arapski i islamski identitet w susretu sa Zapadom osetio da je drugorazredan: ‘ie nije bilo sopsvenih standards vrednost, nije ilo mogue strat, vet samo initva, nije se tak moglo ni vero intra, poo jet 24 to pore avesna original (1946 70-1) Suogene sa zapadnim univerzalizmom, Koji je sam sebe proglasio univerzalnim, islamska i arapska kultura bile su u temeljima uzdrmane. Po ovo} samoproglasenoj univerzalno} kulturt, degradacija se nije mogla izbeéi: islam je sustinski bio inferioran. Pod budnim okom Zapada (mada suprotn istorijsko} {injenici) on je konsttuisan kao konzervativna kultura, kultura dogmatizma i fanatizma, Istorija i progres sb bili moguéi samo nna Zapadu, Islam je, asuprot tome, bio siatiéna, vetno srednjovekovna i eudalna kultura: “kultura u kojoj je 190_ Pod budnim okom zapada - Medij. imperiia i Drugost ‘modernizacija nemoguéa. A drugatije nije ni moglo bili zato So sama razlika i premoé Zapada bile konstruisane oko slike arapske i islamske Drugosti. «Nae» civiliascija je bila dfinisana nasuprot _njihovom» varvarstvu; «naa» lepota asuprot snjihovoj» brutalnost. Da ta iracionalne kultura ima pristup naio} racionalnosti i nauci, kako bi se to odrazilo na apadno oseéanje razlike i jedinstvenosti? Kada bi ta zaostala ‘kultura sebe modemizovala,gde biseo pronasli ogledalo koje bi ‘odrazavalo nasu superiornost? Zapad se su uverenjem da je modemost na Orijentu nemoguéa suogio u ratuu Zalivu, Saddam Hussein je u tom ratu nasmuo ne hhorme koje su definisale jedinstvenost i superiornost Zapada; Povredio je granice koje su odvajale racionalnost od iracionalnosti, zapadnu modesnost od predmodernog. Orijenta Naoruza0 se municijom modemosti, ne samo konvencionalnim orugjem vet i arsenalom nukleanog, bioloskog i hemijskog ‘oruzja, Ali u skladu sa zapadnim mitom, on je po svojoj prirodi svojojarapskoj i orijentainoj prod bio iacionalan. Posto se ‘premio nauénim sredstvima vodenja rata, Saddamu syojstvena iracionalnost, mogla je postati eksplozivna; sa modernim tehnologijama on je bio monstruozna i psihotika snaga. Vojske Razuma morale su da zaustave ova poludely monstruoznu Nerazumnos, Mediji su predstavili Saddama kao otelowvorenje zla, svega fonoga Sto nismo «mir, resima koje su dijametralno Suprotstvaljene na8ojcivilizacj i kultui, On je . Posto smo ga tako predstavit ‘mogli smo - naizgled logiéno i racionalno - da podimetnemo Pozar na nebu Iraka. Ali Saddam je korstio nage oruzje, oruzje koje smo mu mi prodali, iskoristio ga je, poput nas, racionalno i proragunato, Saddam je otelotvorio teinje i logiku modemosti; fn je predstavljao ony modernost koja danas u tom dela sveta Postoji. Saddam je bio ogledalo - mozda ono koje izobliéava, ali ‘pak ogledalo - koje odrazava sliku nas samih, Zapadu se hije Aopalo ono Sto se moglo videti u ogledalu. Ali kaZimo jasno sta, se-moglo videti: videla se monstruozna strana nase sopstvene ‘modemosti; nai projekat, obelezen i racionalnoséu i nasiljem, neodoljivo se Sirio. Saddam nije bio vanzemaljski monstrum, ‘monstrum Koji se protivi modernost, bio je to monstrum rode iz modemosti, monstrum koji se pojavio unutar madernosti Pod bud obom capa Medi, nperiia Drugost 191 Maogi Komentator su opisvali kako jew Irak" svoren Frankensteinov monstrum. Poput ‘vorevine Mary Shaley Saddam je bio monstrum stvoren lobainim rasprostiranjem modemosti. Na njega smo projektovali nas strah od monstruoznog. aspekta modemosti kao clementran me2nju prema «Drugomy. Na Saddama smo moral gledati kao na élana Jedne izdvojene tase. Ako je na Irak trebalo gledati kao na zemlju u procesu modemizacije, onda je to morala biti neka nepodesna vista modernesti Koju cvilizavani svet nikada nese pribvaii. Poput Frankensteinova-monstruma, » Saddama Husseina je webalo prognati iz civlizcije. Razum se mogao povraiti Samo jegovim. odstanjvanjem u ime usiverzalnog napretka i humanost I ako su «pametne» tehnologije zapadnog razuma bile pokrenute da bi se unistio «Drugin. A. zahvaljujuéi usluznosti rajnovijih. medijskih tehnologija, mozemo sedeti zastiéeni u svom domu ispred televizijskin ekrana, i, kao u video igri, posmatrati kako bombe pogadaju mete. Mediji nam dopustaju da se na odredeni paradrustven’ nafin, ukljuéimo u uzbudljivo ‘zatiranje monstruoznog Drugog. Ekran zapada, psiha zapada Iz perspektive psihoanalize, Paul Hoggett opisuje kako sva Ijudska biée u sebi nose primordijalni strah, stalnw bojezan, ‘oseéajbliske katastrofe: Pa tae tj stra, Sa je a Katastrofa koja nam se pikrada opt besnog psa? Ne amo posto nema mens. Alon jeu Za aSim vratom, | im pronatemo srs Yelimo ot et predsavino, upkoseinjon da gn re motome pret Mi Konstritemo beskajan niz pogreiaih poder 4 one imi jedan ese Kvalitel, kvalitet drvgst onogs ¥onisam ja. 1992: 345.6) ‘Ma kakva bila politika realnost, rat u Zalivu je bio savrSena prilika da se tog xbesnog psa» oslobodimo bar za izvesno vreme tako Sto Gemo naSe strahove projektovati spolja. Ovoga puta to sanisam ja», otelotvoreno uw oseéanju kobne opasnosti, bio je Saddam Hussein oklevetan da mati dec, silyje, ubija i da je ‘monstrum. Davo koji ga je proganjao, George Bush ubedivao je apadni svel, uveravao nas da smo cuvari prosvetljenih. i civilizovanih vrednosti. U meri u kojoj je Saddam simbolizirao 192___Pod budnim oom capac - Medi, imperiia i Drugost ‘nage iracionalnosti, mogli smo da zamisljamo da smo mi Fazum, Da bismo zaétitili nanovo pronadeni mir naSeg uma, Ginilo nam se da je razumno i neophodno napasti «novog Hitlera», ‘Sada kada «besni pas» naSih strahova ima svoje ime, ‘mi bismo ga rado «satin i bili» Kada su u pitanu svetski istoriski dogadaji poput rata u Zaliv, vvaZno je shvatiti kako se individualne fantazje uvlagew kolektivne strategie psiholoSke odbrane. Kolektivno isterivanje straha postaje ‘osnova na Kojoj se ponovo potvrduje grupaa solidamost, Biti lan nieke drustvene grupe, nekog drustva, nikada nije lako ni Jednostavno: pripadnost je povezana sa oseéanjem nelagodnost, u tasponu od ravnoduinosti do ogoréenosti i wznetirenost U ‘odredenim istorjskim trenucima, medutim, ovakve napetosti su ublazene, posto zajednica ponovo potvrduje sebe onim 8k bismo, sledeti Didier Anzicu (1984), mogli nazvati radom «grupne iluzijen. Grupa otksiva zajedniki identite, a istovremeno pojedini njeni Elanovi mogu da izjave da su u njthovim strahovima svi iti i da se sladu sa odbrambenim nasiliem i me2njom koje usmeravaju ka opasnosti predstavijenom onima koji waismo-mis, U- tom trenutku pojedinae se moze sjediniti sa grupom: barza neko vreme, cdbrana pojedinatnog identitete moze se zameniti kolektivnim. [ sve dok se opasnost i pretnja mogu projektovati i2van njenog. sedis, grupaoseéa da trijumfujezahvalujuéi ponovno tspostavieno} celovitsti i integritety. Taj tijumf je nadabnuo esprit de comps vjedinjenih nacija u rat u Zalivu, Oseéaj zadovoljstva bio je izazvan iskustvom skladne zajednice i usestvovanjem u pravedno} borbi (a pravignom krstaskom rat). Medutim, kao i fliko puta ranije, sve je bilo zasnovano na koncenausu pogretnog prikazivanja: na varivom verovanju da se ‘pasnost i pretnje nalaze «negde drugde» i da je besni pas zaista bio Saddam, U eseju posveéenom ratu_u Zalivu - koji je i simptom i dijagnoza ~ Lloyd deMause (1990.), amerigkipsihoistricar nagovestava da je i pre ovoga konflikia amerigka nacionalna kultura bile ispunjena oseéanjima krivice, potistenost i gresnost §to je delimigno bilo povezano sa «vijetnamskim sindromom. Ovo” stanje on opisuje re’ima »axjednigki emocionalni potemesaje. U ovom konteksty, rat u Zalivu mozemo objasnit vane islaistva, kojim Amerika, po retima konaéno ‘da «protera _vijetnamski alo je dogi do obnavtianja kao i8éenje i provi Georgea Busha, sindrom, Zahvaljyjuéi atu me 7 Pod budnin okom zapada Medi impeiiai Dragost 193 ‘ofivijavanja: Amerika je mogla ponovo olkriti svoj moralni smisao i emocionalnu celovitost, Naravno, ako rat w Zalivu jopi8emo kao moralnu igru, on se pojednostavljyje. Ali a tome ima i neke uverljve istine. Za trenutak, jedan jedini tremutak, ovaj epski spektakl podupirao je oseéa) nacionalnog-integriteta i moralne regeneracije. Iserivanje «2la», projektovanog spolja (eu neku turobnu pustinju na Srednjem Istoku») trebalo je wz ppomoé rata u Zalivu da prosisti Ameri, Televizija jeu ovom procesu odigrala sustinsku ulogu. Paznju smo usmerili_ na procese koji deluju u gropi, a ne na konvencionalniji program rada medija koji oblikyju javnu sferu, poSto smo se, za trenutak, vige bavli emocionalnim i libidalnim, ‘ne racionalnim dimenzijama koleivaog ponafanja. U mnogim raspravama koje se bave prikezivanjem rata uZaliva na televizii, postojala je tendencija da se privileguje informativa bloga televizije, a da se previdi znaéaj ckrana iv procesa ekraniziranja namenjeni psihi-obuzeto}-ratom, Medutim, kako se sukob razvijao, televizjski ekran je imao znaéajnu ulogu, najpre u projektovanju naSih strahova spol, stvarajuéi stiku spoljainje pretnje, a zatim mobiliiudi odbrambene snage protiv fe pretnje. Modda je u formi televizjske publike (publike-kao- ‘grupe) «grupna iluzija» funkcionisala kao odbrambeni mehanizam protiv progonitljskih nelagodnost, manifestovanih 194 __ Pod budniim okom zapada - Medi, imperiia | Drugost ‘najmocnije u nama samima. Ekran je posredovao iamedu zamisljenih spoljainjih opasnosti i unutraSnjeg oseéanja straha, Tjutnje i agresije. Robins, 1993.) Priroda i funkeionisanje ekrana od presudnog su 2naéaja, Ekran ‘nam moze dozvoliti da svedotimo 0 dogadajima u svetu, ali nas, istoyremeno, Stitt - odvojeni smo i izolovani = u odnosu na realnost posmatranog dogadaja. Gledaoci mogu biti izlozeni nasil i Katastrofi rata ali su ipak zastiGeni w svojim dnevnim sobama, All kako smo nautili da Zivimo sa ovim nasiljem? Ovo pitanje povlati za sobom potrebu da razmotrimo mehanizme kkojima se mozemo zai od zla. Posredstvom ekrana bili smo ialoZeni nasiju rata u Zaliva kao «medijskom dogadaju». Ekran Je moéna metafora naSeg vremena: on simbolizira naéin naseg Postojanja u svetu danas, na’e Kontradiktorno stanje i kada elujemo i kada ne delujemo, Posredstvom ekrana sve vie se suogavamo sa moralnim pitanjima i moralnim dilemama Istovremeno, medutim, on nas od njih Stl. Posredstvom ekrana ‘mi ne priznajemo niti porigemo da smo kao Vjudi upleteni w realnost ispunjene moralnim dilemama ‘Susan Sontag pie: Pot je edna sar, deuga sve vet fotografie sllkama pan, one nino ne ojatvajy svest 1 sporobnoat sosetane (1979; 20) Pa jak, zahvaljujucu snazi slika, koje nas drée na odstojanju, zahwvaljujuci zamrenutom belezenju dalekih nesreéa, usimo da kontroligemo na§ odnos prema pati. Fotogeaije nas izlaéu i dvajaju od stvarne patnje. Fotografije nas same po sebi ne ‘mogu uvuéi u stvame i uzajamne odnose neophodne da bismo zadrZali moralni i saoseéajni stav prema patnji. I film gledaoca {uva od poslediea nasilne radnje, Nasilje aa ekranu se redovno pokazuje «kao ritual, udaljeno iskustvo, kao kada sluSate vest i Eujete da se na nekom mestu za koje nikada niste Euli dagodila niekakva tragedija», (Leith, 1993) Videoekran i elektronske slike, proSiruju moralni razdor. Mada smo izlozeni slikama nasilja koje na nas nasréu w velikom broju kao nikada do sada, jo’ vike se udaljavamo od realnosti Vise se ne postavla pitanje da li se tim pojaéavaju svest i saoseéajnost il se one podrivaj i nagrizaju. Ako treba da se nagodimo sa avim moralnim stanjem, ‘moramo razmotriti prirodu naseg angazmana w kulturiekrana. Ped cin okom zpada- Medi imperini rugos_195 ‘Obignom gledaoeu, can omiogudava prstup neobiénim, peteranim, fantastiénim, —zastranjjugim i zasrasujudim iskustvima, U tom smislo, ckran mode profi i ojagati judsku set i senzibilnost. Ovo moze biti oslobadajude, ali mode bit i problematigno, Ekran ohrabruje morbid voajrizant. Omoguéava ram da pristupimo iskustvima koja prevazilae svakodnevna iskusiva, Ali modemo se upitatikakva je t svest i kakvo je to iskusivo. Sta znagi biti esciniran» pogledom na sit state sledita proeltila koji see smut. Za8to nam brzo «dosaden slike lavoprolia i pate? Sta mati gledai horor filmove da bismo 2zadovoljl epoteebu da budemo zaplaenin? Jastvo gledaoca moze rasumice tumarati od jedne do druge vizvelne senzacije: vouer tada kestar, Obitnoga gledaoca ekran izlaZe neugodnim realnostima, ali to da ga zaiiti od neugodost th realnost, U Svemu tome ima izvesne moralne lakoée. Ekran obasipa éula darovima a da ne tradi odgovorost, Moze nas uvuci u spektak, 8 da nas ne angaiaje w slozenoj realnost. Jasno je da na taj natin zadovoljava osnovne pote i Zee. Ekran ima sposobnost da projektuje zastraujuda i pretea iskustvs, zato mozemo rei da je ‘on prosior 1 kojem nelagodnost mozemo deati pod konteolom {cj nam dozvoljava da isprobamo nase famtazije omnipotencie da bismo prevazi nelagodnost. Ekraniziranje Bosne Kao zastratujuéi nastavak masakra u Zalivu, nedavno smo sledali jos jedan rat koji je ispunio naSe ekransko vreme. Ovoz puta (© se dogodilo u samoj Evropi, videli smo strahote Koncentracioni logora, masakre, silovanja i teror. Branka Maga’ je to izazila retima: Prodvialo soda 6 1992 gina bit prokretnicn na paw ka Jedinvers Evop, te godine bomen Sas druge boars gadove zara ib doksnhovi sanoveick lava pred levi cko sve (1992: 102) Ovaj rat je pogodio najosetijivije mesto w Zivot Gudi na krajnjem zapadu Evrope. «Kriza u Bosni» je po Akbaru Ahmedu »kriza same Evrope«, Koja »ne moze da spasi Bosmu, i zato je jasno da ne moze da spasi ni sebe. (1992: 14) Sve je to bilo blzu, opasno blize nafem sopstvenom domu, Slavenka Drakulié ditfjivo opisuje svoje iskustvo rata w Hirvatskoj: u trenutku kada je udaljena realnost, jedan spoljanji

You might also like