A

abak(us) ili računaljka , stari uređaj za računanje, okvir s para-

lelnim tankim metalnim šipkama po kojima klize kuglice.
Šipke označavaju vrijednost brojke, to jest, u slučaju decimal-
nih računaljki- a takve su praktički sve - decimalno mjesto. Tako
kuglice na prvoj šipki predstavljaju jedinice, na drugoj desetice,
na trećoj stotice i tako dalje. Kuglice opet, kojih je deset na svakoj
šipki, označavaju same brojke. Brojke "isp!sujemo" pomicanjem
kuglica s lijeve na desnu stranu šipke. Zelimo li, primjerice,
ispisati broj 8493, na prvoj ćemo šipki udesno pomaknuti 3
kuglice, na drugoj 9, na trećoj 4 i na četvrtoj 8. Pri zbrajanju se
pridružuju kuglice na istom decimalnom mjestu, a ako je njihov
zbroj veći od devet, na šipki se ostavlja samo višak iznad deset, ali
se na sljedećoj šipki prebacuje jedna kuglica. Pribrojimo, prim-
jerice, broju 8493 broj 238. N a prvoj će šipki ostati l kuglica
(8 + 3 = 10 + 1), na drugoj će ih biti 3 (I + 9 + 3 = 10 + 3), na
trećoj 7 (l + 4 + 2 = 7) i na četvrtoj 8, pa je naš zbroj 8731.
adicija .::>zbrajanje
akceleracija ili ubrzanje promjena brzine gibanja nekog tijela
s vremenom, brzina promjene brzine. U SI jedinicama se izražava
u metrima na sekundu u sekundi (m s·2). Ako se primjerice neko
tijelo ubrzava akceleracijom od 5 ms·2, to znači da mu svake
sekunde brzina poraste za 5 m s·•. U praksi se gdjekad akceleraci-
ja iskazuje i drugačije, pa se tako primjerice često navodi vrijeme
(u sekundama) potrebno automobilu da se ubrza od O do 100
kmh- 1•
Prosječnu akceleraciju a u nekom vremenskom razmaku t mo-
žemo izračunati s pomoću izraza
aksiom
gdje su v1 i v 1 konačna odnosno početna brzina, a v1 - v 1 pro-
mjena brzine.
Budu ći da je brzina vektorska ~ vel ičina (to jest veličina odre-
đena iznosom i smjerom), a vrijeme ~skalama (određena samo
iznosom), o nda je i akceleracija nužno vektorska veličina .
U svakodnevnom se životu najčešće susrećemo s gravitacijskom
akceleracijom, to jest s ubrzanjem slobodnoga pada. To je akcele-
racija koja djeluje na neučvrSćeno, ispušteno tijelo. Ona se pone-
što mijenja od mjesta do mjesta, iznosi oko 9,81 ms·2 , ali o ovis-
nosti o zemljopisnoj širini.
aksiom tvrdnja za koju pretpostavljamo da je istinita, pa iz nje
zatim logičkom dedukcijom izvodimo teoreme (po učke) . Primje-
ri aksioma: ako su dva broja jednaka trećemu, onda su i među­
sobno jednaka, te tvrdnja da dva pravca ne mogu omeđiti kona-
čan dio ravnine. Tako je grčki matematičar Euklid postavio skup
aksioma, tvrdnji od kojih - po njegovu mnijenju- nije bilo mo-
guće zamisliti jednostavnije, pa je s pomoću njih dokazao svoje
geometrijske teoreme.
algebarski razlomak razlomak kod kojeg su brojevi predstav-
ljeni slovima, primjerice
a x i ishodištu O. To su takozvane ~Kartezijeve koordinate. Položaj
T' y X+ J
I algebarski se razlomci, baš kao i brojčan i , dadu pojednos-
tavniti i rastaviti na faktore. Tako primjerice jednakost
možemo pomnožiti s b i d i tako dobiti
ad= bc
algebra grana matematike koja proučava opća svojstva brojeva
p redočenih simbolima, obično slovima, koji ne označavaju neki
određen broj, nego neki određen skup brojeva. Algebra se služi
jednadžbama koje prikazuju opće odnose među brojevima.
6 7 anketa
Tako primjerice algebarska tvrdnja
(x + y)2 = xz + 2xy + yz
vrijedi, to jest istinita je, za sve brojeve. U to se možemo uvjeriti
i pokusom, jer ako umjesto x odnosno y napišemo bilo koji broj,
uvijek ćemo dobiti točan rezultat. Primjerice za x = 7 i y = 3 mo-
žemo napisati
(7 + 3) 2 = 7 2 + 2 . 7 . 3 + 32 = 100
Algebra je našla primjenu u mnogim područj ima matematike -
spomenimo sam o matri čn u i Booleovu algebru. (S pomoću poto-
nje je razvijena matematička logika nužna za rad elektroničkih ra-
čunala.)
algorit am matemat.ički postup~ odnosno propisani niz postu-
paka kojim se rješava neki problem. Algoritam se dade grafički
predočiti ~dijagramom toka.
ana l itička geometrija geometrija u koordinatnom sustavu koja
omogućuje p redočavanje točke, krivulje, lika, ravnine i tijela alge-
barskim izrazima. U planarnoj analitičkoj geometriji (analitičkoj
geometriji u ravnini) ~koordinate točaka obično se određuju s
pomoću dva pravca, osi x i y, koji se pod pravim kutom sijeku u
točke u njima određen je udaljenostima od osi yi x. To su njezine
(x, y) koordinate.
Krivulje su pak određene jednadžbama. Tako primjerice jed-
nadžba y = 2x + l daje pravac, a y = 3x1 + 2x krivulju zvanu
~parabola. Grafički se prikaz (graf) pojedinih ~funkcij a može
dobiti izračunavanjem koordinata više točaka, to jest pronala-
ženjem točaka čije koordinate zadovoljavaju zadanu jednadžbu.
Te se točke zatim spajaju približno povučenim crtama.
anketa metoda prikupljanja statističkih podataka. Provodi se s
pomoću upitnika, usmenog ili pismenog, na koji odgovara neki
d io istraživane ~populacije, zvan ~statističkim uzorkom .
Primjer je takvog istraživanja ispitivanje javnog mnijenja, sklo-
nosti prema nekom proizvodu itd.
aproksimacija 8 g aritmetika
aproksimacija zaokruživanje ili procjena približne vrijednosti Glavna je prednost arapskih brojaka što imaju simbol za nulu,
neke veličine. Tako primjerice broj 1t (pi) ima beskonačan broj i što im vrijednost - za razliku od rimskih - ne određuje samo
znamenaka, pa ga moramo aproksimirati. To može biti, uzmimo, simbol, nego i njihovo mjesto u zapisu broja. To je omogućilo
aproksimacija na 8 znamenaka (kad dobivamo 3, 1415927) ali i na uvođenje pozicijskog brojevnog sustava i silno olakšalo računanje.
samo jednu znamenku (pa ćemo u ovom primjeru dobiti 3). aritmetička sredina ili aritmetički prosjek prosječna vrijed-
apscisa u ~analitičkoj geometriji, horiwnralna udaljenost neke nost nekog skupa od n brojeva koja se dobiva dijeljenjem njiho-
točke od osi y pravokutnoga (Karrezijeva ili Descartesova) koor- va zbroja s n. Tako primjerice aritmetička sredina pet brojeva l,
dinatnoga sustava. Apscisa je jedna od dviju koordinata točke, to 3, 6, 8 i 12 iznosi 6, jer je (l + 3 + 6 + 8 + 12)/5 = 6.
jest brojaka koje određuju njezin položaj u ravnini, a označava se Kad kažemo samo "prosjek" (prosječna vrijednost) obično pri-
prvim brojem u zagradi. Tako položaj točke A na slici označa­ tom mislimo na aritmetički prosjek, iako postoje i drugi prosjeci
vamo kao (4, 3), i velimo da su to njezine koordinate. Apscisa joj (primjerice ~geometrijska sredina, ~medijan i ~mod).
je 4, a ~ordinata 3.
aritmetički niz ili progresija niz brojeva koji se među sobom
apscisa razlikuju za neki određen broj, takozvanu razliku. Tako je npr.
*up brojeva 2, _7, 12, 17, 22, 27 ... aritmetički niz s razlikom 5.
y Clanove aritmetičkog niza možemo izračunati s pomoću formule:
an = al + (n - l) d
4
gdje je n redni broj člana a d razlika, dok su a" i a1 n-ti odnosno
apscisa_ _ • A 14,3 )
3 prvi član niza. Za primjer izračunajmo koliki je 7. član niza koje-
2 mu je prvi član 2, a razlika 3:
n = 7, a 1 = 2 i d= 3, pa je dakle
n 7 = 2 + (7 - l)· 3 =20
2 3 4 5 X
Zbroj članova arinnetičkog niza izračunavamo s pomoću formule:
l
na1 +T n(n- l)d,
gdje je a1 prvi član, d razlika, a n broj članova niza.
apsolutna vrijednost ili modul vrijednost nekog broja, bez Usporedi ~geometrijski niz.
obzira na njegov predznak. Apsolutna vrijednost nekog broja a aritmetika dio ma~ematike koji se bavi proučavanjem brojeva i
uvijek je pozitivna, a označava se sa lal. Tako su primjerice apso- njihovih svojstava. Cetiri su osnovne aritmetičke operacije: zbra-
lutne vrijednosti brojeva 5 i -5 jednake, tj. 151=1-51 = 5. janje, oduzimanje, rnnoženje i dijeljenje. Iz tih se operacija dalje
arapske ili indijsko-arapske brojke skup simbola (znamena- izvode ~potenciranje (dizanje na potenciju, primjerice kvadrira-
ka) O, l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Njih su od Indijaca preuzeli Arapi, nje i kubiranje), vađenje korijena (primjerice drugog i trećeg),
i njima se služili stoljećima prije nego su u srednjem vijeku počeli kao i računanje postotaka, razlomaka i omjera.
i u Europi istiskivati ~rimske brojke. Za zbrajanje i množenje vrijedi nekoliko osnovnih aritmetičkih
zakona:
aritmetička sredina 10 11 asocijativna operacija
Zakon asocijacije ili udruživanja On veli da se ni zbroj brojeva negativne vrijednosti Svaki broj a ima i svoj suprotni broj -a, za
niti njihov umnožak ne mijenjaju ako promijenimo slijed koji vrijedi:
računslcih operacija.
a+(- a)= O
(a + b) + e = a + (b + e) recipročna (inverzna) vrijednost Svaki broj a (osim nule) ima i
(a· b)· e = a· (b· e) recipročni broj l l a pomnožen s kojim daje l.
Zakon komutacije ili zamjene On veli da brojevima možemo 1
a· - =l
zamijeniti mjesta, a da rezultat ipak ostane isti. Ili, u matema- a
tičkom obliku: asimptot a u c:>analiričkoj geometriji pravac kojemu se neka kri-
vulja sve više primiče, ali ga nikad ne dotiče. Tako su primjerice
os xi os y asimptote krivulje xy= k gdje je k neka konstanta (a to
odnosno je zapravo jednadžba pravokutne .::>hiperbole).
ab = ba
Zakon distribucije ili raspodjele Ako više brojeva množi mo istim asimptota
brojem, pa te umnoške zbrojimo, rezultat će biti isti kao i kad sve y

te brojeve najprije zbrojimo, pa zatim rezultat pomnožimo sa

zadanim brojem, ili, u matematičkom obliku:
ma + mb + mc + ... = m (a + b + e + ...)
Primjer:
(9·100) + (9 · 30) + (9·2) =9·132
Kažemo da je množenje distributivno u odnosu na zbrajanje.
Obrnuto ne vrijedi. X

Naime:
asocijativna operacija matematička operacija kojoj krajnji re-
*
7 + (3. 5) (7 + 3) . (7 + 5) zultat ne ovisi o redoslijedu izvršavanja operacija. Takve su opera-
neutralni element broj koji svojim sudjelovanjem u nekoj mate- cije primjerice zbrajanje i rnnoženje.
matičkoj operaciji ne mijenja njezin rezultat. Tako je primjerice (7 + 2) + 4 =7 + (2 + 4) = 13
nula (O) neutralni element za zbrajanje jer ne u tječe na rezultat.
Ili, mate matički: (4. 3). 2 = 4 . (3. 2) =24

a+0 = 0+a =a
Oduzimanje i dijeljenje nisu asocijativne operacije.
Jedinica je pak neutralni element za množenje Jer nakon (9 - 5) -2 * 9 - (5 - 2)
množenja s jedinicom rezultat ostaje kakav je i bio. (12 : 4) : 2 * 12: (4: 2)
a·1 = 1·a=a Usporedi c:>komutativne operacije i c:>distributivnost.
azimut 12
azimut kutna udaljenost (smjer u odnosu na promatrača) pro-
matrane točke u odnosu na sjever. Mjeri se s pomoću raznih vrsta
~kompasa i izražava u stupnjevima e), obično u smjeru gibanja
kazaljke na satu. Tako je primjerice azimut sjevera 0°, a sjeverois-
toka 45°.
Azimut jedne točke (B) promatrane iz druge točke (A) možemo
B
baza (brojevnog sustava) broj različitih brojevnih simbola
iščitati i iz karte. Najprije te dvije točke spojimo crtom, i zatim iz (znamenaka) u nekom brojevnom sustavu. U svakodnevnom ži-
A povučemo crtu prema sjeveru. Potom kut između te dvije crte votu najviše se rabi dekadski (decimalni) brojevni sustav sa sim-
izmjerimo kutomjerom. bolima O, l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9, to jest s bazom lO. ~Binarni
sustav, sa simbolima O i l, ima bazu 2, a osobito se primjenjuje u
azimut računalstvu.
sjever
Binarni se sustav dade lako pretvoriti u oktalni (s bazom 8 i
znamenkama O, l, 2, 3, 4, 5, 6 i 7) dijeljenjem binarnog broja u
tročlane skupine od desna na lijevo i njihovim pojedinačnim
prevođenjem. Tako

binarni broj l liO ll l 001 pišemo kao

oktalni broj l 6 7 l
S li čno se binarni broj, dijeljenjem u četveročlane skupine, dade
pretvoriti u heksadecimalni {s bazom 16 i znamenkama O, l, 2,
3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E iF) i tako dalje. Takve pretvorbe
omogućuju velike uštede računalne memorije.
azimut točke B gledane
A izA jestss• baza (u geometriji) crta odnosno površina na kojoj prividno
stoji geometrijski lik ili tijelo.
baza

baza
baza podataka 14
baza podataka u računalsrvu, strukturirani (uređeni) skup
podataka. Ona omogućuje raznim raču nalnim programima da se
služe u njoj sadržanim podatcima no bez potrebe da znaju i gdje
se oni stvarno nalaze.
beskonačnost matematička vel iči na koja je veća od svake zada-
ne veličine. Označava se simbolom oo.
bilijun broj koji pišemo kao l s 12 ništica (l 000 000 000 000
ili 10 12). U Sjedinjenim Državama, a odnedavno i u Velikoj
Britaniji, tim se brojem, međutim, označava europska milijarda
(l ooo oo o000 ili 109).
bimodalna krivulja u statistici, c:>krivulja raspodjele s dva jas-
no izražena maksimuma.
binarni (brojevni) sustav brojevni sustav s c:>bazom 2, koji se
široko primjenjuje u elektroničkom računalsrvu. U tom se susta-
vu svi brojevi pišu s pomoću samo dva simbola, O i l. Kod deci-
malnog sustava, veličinu broja ne određuje samo simbol, nego i
njegovo mjesto. To mjesto određuje kojim brojem moramo po-
množiti broj označen dotičn im simbolom. Primjerice broj 2567
možemo razložiti na 2 tisućice, 5 stotica, 6 desetica i 7 jedinica:
tisućice stotice desetice jedinice
(1()3) (10 2) (10 1) (10°)
2 5 6 7
Binarni broj ll Ol predstavlja zapravo zbroj l osmice, l četvrti­
ce, O dvica i jedne jedinice.
osm1ce červrtice dvice jedinice
(2 )
3
(2 )
2
(2 )
1 (20)
o čak reći da su realni brojevi samo podskup kompleksnih brojeva,
Taj broj u decimalnom sustavu možemo prikazati kao
(l · 8) + (l · 4) + (O· 2) + (l · I) = 13
Velika je prednost binarnog sustava što njime može raditi svaki
uređaj sposoban razlikovati samo dva stanja- recimo uključeno­
isključeno, jak signal - slab signal, magnetizirano - razmagne-
15 broj
cizirano stanje itd. Zbog toga se njime služe praktički svi elek-
troni čki uređaji, kako pri pohranjivanju informacija, tako i pri
njihovoj obradbi.
binom algebarski izraz koji predočuje zbroj ili razliku dviju veli-
čina (označenih slovima). Primjer su binoma izrazi x + y ili
x-y.
Razvoj binoma postupak kojim se neka potencija binoma pret-
vara u niz sastavljen od jednostavnijih članova, tj. višečlani izraz
ili pelinom. Primjerice
(x + y)2 = x2 + 2.ry +l
(x + y) 3 = x 3 + 3x2y + 3xy 2 + y 3
blok-shema c:>dijagram toka
brid granica između dvije strane geometrijskog tijela.
broj simbol koji se koristi u brojenju i mjerenju. Postoje različite
vrste brojeva, ali i brojevnih sustava. Najjednostavniji su brojevi
prirodni brojevi (1 , 2, 3 itd.) kojima se služimo u svakodnevnom
životu. To su svi cijeli brojevi veći od nule. Prirodni i njima
pridruženi negativni brojevi, uz nulu, čine skup cijelih brojeva.
Sve brojeve koje možemo prikazati kao omjer (lat. ratio) dva cijela
broja zovemo racionalnim brojevima. Brojeve koje ne možemo
tako izraziti zovemo iracionalnima. Njih možemo napisati samo
u obliku beskrajnog niza decimala među kojima ne postoji nikak-
va zakonitost. Takvi su brojevi u pravilu korijeni (npr. ...fi) te
razne konstante (n, e itd.).
Sve te navedene brojeve zajedno zovemo c:>realnim brojevima.
Osim njih postoje još i <>kompleksni brojevi. Njih možemo na-
pisati kao a+ ib, gdje su a i b realni brojevi, a i = ...J-i. Možemo
to jest oni za koje vrijedi b = O.
Razne brojeve možemo pisati i u raznim c:>brojevnim sustavi-
ma. U svakodnevnom se životu udomaćio c:>dekadski sustav, a u
računalsrvu c:>binarni. Znanost se, međutim, služi i drugim bro-
jevnim sustavima.
brojnik 16
brojnik gornji član razlomka; broj iznad razlomačke crte.
brzina omjer prijeđe!le udaljenosti i za to potrebnog vremena.
Kad se brzina mijenja, i promatrana udaljenost i vremenski inter-
val moraju biti jako maleni. Kad su oni beskrajno mali, njima se
bavi ~inifin itezimalni račun. Kad je brzina konstantna (stalna),
ona se dade lako izračunati s pomoću formule
J
V=-
t centimetar jedinica za duljinu {simbol cm); stoti dio metra.
gdje je v brzina, a s put prevaljen u vremenu t.
U međunarodnom mjernom sustavu (SI) brzina se izražava u
metrima u sekundi (m s·1). U svakodnevnom se životu, međuti m,
uvriježila jedinica kilometar na sat (km/h).
Brzina je ~vektorska veličina, jer osim iznosa ima i smjer. Ako
nam smjer nije važan, s brzinom računamo kao sa skalarnom
veličinom.
e
Celsiusova temperaturna ljestvica temperaturna ljestvica
kod koje je temperaturna razlika između ledišta (O 0 C) i vrelišta
vode (l OO 0 C) razdijeljena na l OO jednakih dijelova (stupnjeva).
cijeli broj broj djeljiv s l bez ostatka. Cijeli brojevi mogu biti
pozitivni i negativni. ~Razlomci i ~iracionalni brojevi u pra-
vilu su necijeli. Između svaka dva cijela broja nalazi se besko-
načno mnogo necijelih brojeva.
cikloida geometrijska krivulja nalik na arkadu {niz lukova). To
je krivulja što je opisuje neka točka na kružnici kad se ta kružnica
kotrlja po pravcu. Takva se krivulja često primjenjuje pri pro-
učavanju gibanja vozila s kotačima po cesti ili pruzi.
cilindar ~valjak
cilindričan ~valjkast
crtanje funkcije pretvaranje odabranih vrijednosti nezavisnih
(x) i zavisnih (y) varijabli promatrane funkcije u koordinate (x, y)
točaka u ~Kartezijevu sustavu, te njihovo približno spajanje
odgovarajućom krivuljom.
 19 čvor

e
v
čvor točka u kojoj se sastaju putovi. U topološkoj c::>mreži, čvor
može biti ili početak puta ili mjesto presjeka dvaju puteva.
Također se zove i vrh.
čvor ili uzao mjera za brzinu, najčešće se primjenjuje u pomor-
četverokut <>geometrijski lik s četiri ravne stranice. Postoji pet stvu i ponešto u avijaciji. Definiran je kao l morska ili nautička
vrsta pravilnih četverokuta: kvadrat, s četi ri jednake stranice, milja (oko l ,85 km) na sat.
četiri jednaka, prava kuta i četiri osi simetrije; pravokutnik s četiri
jednaka, prava kura i dva puta po dvije jednake stranice te dvije
osi simetrije; romb s četiri jednake stranice i dvije osi simetrije;
paralelogram, s dva para paralelnih jednakih stranica i rotacij-
skom simetrijom, te napokon trapez, s jednim parom paralelnih
stranica.
četverokuti

nepravilni kvadrat pravokutnik

četverokut

D~h:
romb paralelogram trapez

četverostrana prizma c::>kvadar

četvrtina četvrti dio nečega; jedan od četiri jednaka dijela na ko-
je se može razdijeliti neka cjelina.
član element koji pripada nekom skupu. Tako su npr. i 25 i 2500
članovi skupa kvadrata cijelih brojeva, dok to broj 250 nije.
 21 deseterokut

D
raste za l pri svakom pomaku od desna na lijevo. Tako broj 2567
zapravo znači

tj.
decimale kod decimalnog broja, sve znamenke pisane iza deci-
2 . l ooo + 5 . 100 + 6 . l o + 7 . l
malnog zareza, sve brojke kojima njihova pozicija daje vrijednost
manju od l. odnosno
decimalni razlomak ~razlomak koji možemo pisati u obliku 2000 + 500 + 60 + 7
(konačnog) decimalnog broja, to jest razlomak u kojem je naziv- dekadski logaritam ~logaritam s bazom deset
nik neka potencija broja l O. Primjer su decimalnih razlo maka
deltoid četverokut s dva para jednakih stranica. Taj lik ima jednu
3/10, 51/100, 23/ 1000, a pi~emo ih kao 0,3, 0,51, 0,023. De-
cimalni razlomci uvelike olak~avaju računske operacije s razlom- os simetrije.
cima. Sve razlomke, međutim, nije moguće točno prevesti u deci- deltoid
malni oblik (primjerice 1/3).
decimalni zarez zarez prema kojem se određuje mjesto (pozici-
ja), a time i vrijednost znamenaka u decimalnom broju. Lijevo od
decimalnog zareza nalaze se znamenke s vrijednostima jedan i
većim, a desno znamenke s vrijednostima manjim od l. U
anglosaksonskim zemljama umjesto decimalnog z.1.reza piše se
decimalna točka.
dedukcija u logici, postupak zaključivanja od općeg prema po- demonstrirati dokazati ili objasniti na primjeru.
sebnom. derivacija granična vrijednost omjera prirasta zavisne i nezavis-
definicija u matematici, tvrdnja kojom je nedvosmisleno ne varijable kad oba prirasta teže k nuli, drugim riječima nagib
određen neki matematički pojam. Ako je definicija dobra, iz nje krivulje u nekoj točki, ili koeficijent smjera pravca koji dira
se dadu izvesti sva svojstva definiranog pojma. krivulju u toj točki (dakle njezine tangente). Ako imamo funkci-
dekadski (decimalni) brojevni sustav najčešće primjenjivan ju y = f(x), njezinu ćemo derivaciju pisati kao
brojevni sustav s bazom l O. Decimalni brojevi ne moraju
f'(x) = dy,
sadržavati decimale. Tako su dekadski brojevi i 563, 5,63 i 0,563. dx
Drugi brojevni sustavi (primjerice ~binarni, ~oktalni i
~heksadecimaln i) za bazu imaju drugi broj (2, 8, 16 itd.). g~je su dy i dx beskonačno malene promjene vrijednosti veličina
Dekadski broj možemo zamisliti kao zbroj članova čija vrijed- JI X.
nost ovisi o njihovoj udaljenosti od decimalnog zareza. Sve zna- deseterokut geometrijski lik (~pol igon), mnogokut s deset
menke množimo s nekom cijelom potencijom broja l O, koja stranica.
determinanta 23 diskretne veličine
22
determinanta kombinacija elemenata (članova) kvadratne dijagram raspršenja
c:>matricc. Npr. determinanra matrice s dva retka i dva stupca
dijagram prikazuje uspjeh iz dijagram prikazuje visinu i
(2. 2) dana je razlikom umnoiaka dijagonalnih članova. matematike i tjelesnu težinu težinu 30 učenika istog razreda
30 daka u nekom razredu

~ ~J = 1: ~ ~ =ad-bc ocjena iz matematike tjelesna visina

pravac
regresije

Determinanre nam služe prije svega u maničnom računu za rje- X X X X X X

X X X X X X
šavanje sustava više jednadžbi s više nepoznanica.
X X X xXX X
devijacija ili odstupanje c:>srednja devijacija i c:>srandardna X X X X
X X X XX X
devijacija X
digitalni korijen zbroj znamenaka u nekom broju, u pravilu
tjelesna težina tjelesna težina
manji od l O. Ako je, naime, zbroj znamenaka nekoga broja veći
od 10, postupak se ponavlja dok ne dobijemo broj manji od lO. dijag ram ukazuje da nema dijagram ukazuje na povezanost
povezanosti između ocjena iz (pozitivnu korelaciju) izmedu
Tako je primjerice digitalni korijen broja 365 jednak 5, jer matematike i težine učenika tjelesne v isine i težine učenika
3 + 6 + 5 = 14, a l + 4 = 5. Digitalni je korijen zgodno sredstvo
za nezavisno provjeravanje točnosti pri kompliciranim računanji­ dijagram toka ili hodogram ili blok-shema; najčešće se pri-
ma. mjenjuje u informatici, te označava koje sve radnje treba obaviti da
bi se riješio neki problem. Te se faze upisuju u okvire i povezuju
dijagonala dužina koja u mnogokuru spaja dva nesusjedna vrha.
strelicama koje pokazuju logiku i redoslijed obavljanja operacije.
Neka su od svojstava dijagonala:
Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
(l) U pravokurnicima su obje dijagonale jednake. (To je svoj-
stvo korisno pri provjeravanju pravokutnosti u stolarstvu i gradi- dijametar c:>promjer
teljstvu.) dijeljenje ili divizija jedna od četiri osnovne aritmetičke opera-
(2) U rombu se dijagonale sijeku pod pravim kutom. cije; operacija suprotna c:>množenju.
(3) Kod paralelograma presjecište dijagonala dijeli obje dijago-
nale na dva jednaka dijela. dimenzija u geometriji, broj mjera potrebnih da bi se odredila
veličina nekog geometrijskog skupa. Zato smatramo da točka
dijagram raspršenja dijagram koji se izrađuje da bi se utvrdilo
nema dimenziju, dužina ima samo jednu (duljinu), geometrijski
postoji li između dvije veličine nekakva veza ili c:>korelacija, pri- lik dvije {duljinu i širinu), a geometrijsko tijelo tri {duljinu, širinu
mjerice između duljine života i nacionalnog proizvoda po glavi
i visinu).
stanovnika u raznim zemljama. Svi se rezultati prikazuju kao to-
čke u koordinatnom sustavu, a njihove koordinate odgovaraju diskretne veličine veličine koje mogu poprimiti samo određe­
vrijednostima dviju varijabli. Potom se taj skup točaka ispituje te ne vrijednosti, nasuprot c:>konrinuiranim veličinama koje mogu
se pokušava otkriti postoji li u njihovu rasporedu nekakav vidljivi poprimiti i svaku međuvrijednost. Tako je primjerice broj ljudi
red. Ako postoji, povlači se c:>pravac regresije, to jest pravac koji diskretna veličina, dok je masa svakoga od njih kontinuirana veli-
je blizu svim točkama koliko je to najviše moguće. čin a.
disperzija 24 25 dodekaedar

dijagram toka (hodogram) Zakon distribucije olakšava nam množenje decimalnih brojeva,
dijagram toka pronalaženja kvadratnog korijena jer svaku znamenku množimo posebno, a rezultate zbrojimo:
svakog broja n s točnošću od 0,01
7. 25 = 7. (20 + 5) = 140 + 35 = 175
postupak počinje grubom procjenom
vrijednosti x kvadratnog korijena broja n
(ako je, primjerice, n = 20, x=4 ili x=5} 25·7
~
35
175

Usporedi <>asocijativne i <>komutativne operacije.

korigiraj
dividend <>djeljenik
na 2 đoci­
malna divizija <>dijeljenje
mjesta
divizor <>djelitelj
djelitelj ili divizor broj kojim se dijeli. Primjerice u izrazu
l OO : 25 = 4, djelitelj je 25.
djeljenik ili divident broj koji dijelimo nekim drugim brojem.
Primjerice u 20 : 4 = 5, djeljenik je 20.
disperzija <>varijanca dodekaedar pravilno tijelo s 12 peterokutnih stranica i 20 vrho-
va. On je jedan od pet pravilnih <>poliedara ili Platonovih tijela.
distribucija ili raspodjela u statistici, zastupljenost. pojedinih
<>frekvencija (učestalosti) u nekom skupu podataka. Cesto se taj dodekaedar
izraz rabi za raspodjelu <>kumulativnih frekvencija.
distributivna operacija operacija, npr. množenje, u odrede-
nom odnosu prema drugoj operaciji (zbrajanju) pri čemu vrijedi:
a· (b+ e)= (a· b)+ (a·c)
ili, za proizvoljno odabrane brojeve: J
3 . (2 + 4) = (3. 2) + (3. 4) = 18
Kažemo da je množenje distributivno u odnosu prema zbraja-
nju. Zbrajanje, međutim, nije distributivno prema množenju jer
3 + (2. 4) ;t: (3 + 2) . (3 + 4)
dokaz, matematički
dodekaedar
razvijeni plašt dodekaedra
dokaz, matematički niz formalno logički besprijekornih kora-
ka kojima sc od skupa aksioma (nedokazivih, dogovorno prihvaće­
nih osnovnih pretpostavki) dolazi do teorema. Da bismo, prim-
jerice, dokazali da neki četverokut ima 4 prava kuta, moramo
dokazati (l) da je zbroj svih kutova jednak 360°; (2) da su sva
četiri kuta jednaka, te napokon (3) izračunati 360°/4 = 90°.
domena osnovni skup brojeva u kojemu neka funkci ja ima smis-
la. Ona ga preslikava u drugi skup podataka (c:>kodomenu).
donja granica najniža vrijednost članova nekog skupa.
dubina udaljenost od vrha do dna, odnosno prednje do stražnje
površine.
duljina udaljenost između dvije krajnje točke nekoga tijela. Du-
ljina je osnovna dimenzija prostora. Jedinica za duljinu u SI sus-
tavu je metar.
duodecimalni sustav brojevni sustav s bazom 12. Nekad su ga
smatrali boljim od dekadskog, jer mu se baza može podijeliti na
4 faktora (2, 3, 4 i 6), dok je l Od jelj ivo bez ostatka samo s 2 i 5.
dužina dio pravca omeđen dvjema točkama.
26
E
ekonometrija ekonomska disciplina koja se bavi matemati čkom
i statističkom analizom ekonomskih podataka.
ekscentricitet u geometriji, svojstvo c:>konika (krug, elipsa, pa-
rabola, hiperbola). On se definira kao omjer udaljenosti neke to-
čke na krivu!ji od zadane točke (fokusa ili žarišta) i zadanog prav-
ca (direktrise) . Ta je vrijednost .za sve ročkc na nekoj konici jed-
naka. Ekscenrricitet kružnice jednak je nuli; kod elipse je manji
od jedan; kod parabole jednak jedinici, a kod hiperbole veći od
jedan.
eksplicitni oblik jednadžba pisana tako da joj lijevu stranu čini
varijabla koju tražimo. Tako je primjerice jednadžbom
3
V= 4r n
3
eksplicitno izražena veličina V, a za druge veli čine ona ima
implicitan oblik. Jednadžba se ponekad može, a ponekad ne
napisati u implicitnom obliku po nekoj varijabli. To se prevo-
đenje obavlja sljedećim operacijama:
(l) dodavanjem (ili oduzimanjem) objema stranama jednadžbe;
(2) množenjem (ili dijeljenjem) obje strane jednadžbe;
(3) potenciranjem (ili korjenovanjem) obje strane jednadžbe.
Pokušajmo primjerice gornju jednadžbu napisati eksplicitno po
varijabli r. Najprije ćemo obje strane pomnožiti s 3 i rako dobiti
3V = 4r 3n
Nakon roga ćemo obje strane podijeliti s 4n re dobiti
eksponencijalna funkcija 29 epicikloida
28
Nakon roga još moramo samo izvaditi treći korijen s obje strane, privremeno "uči" obavljanju pojedinih operacija. Elektronička ra-
pa smo rako došli do našeg rezulrata čunala barataju brojevima i drugim simbolima.
element član ~skupa.
~=r elipsa skup svih točaka s jednakim zbrojem udaljenosti od dvije
zadane točke (fokusa). Elipsa ima dvije osi: velika os prolazi kroz
eksponencijalna funkcija ~funkcija oblika y = aX, to jest fokuse, a mala os je okomita na nju i prolazi kroz središte,
funkcija u kojoj se varijabla nalazi u ~eksponentu. Eksponen- smješteno na pola puta između dva fokusa. Elipsa spada među
cijalnom se funkcijom opisuje npr. rast stanovništva i kamata na ~konike. Nju prerezuje ploha koja stožac siječe tako da je kut
glavnicu. između te ravnine i osi srošca veći od kuta između osi i izvodnice
U eksponencijalnim se funkcijama kao baza često pojavljuje stošca.
konstanta e= 2,71828 ...
elipsa
eksponencijalni način pisanja brojeva skraćeno pisanje
brojeva u obliku višekrarnika neke porencije broja l O. Takav je
način pisanja posebno prikladan za rad s vrlo velikim i vrlo
malim brojevima, pa je postao standardnim načinom pisanja u
znanosti i tehnici. Svaki se naime broj dade prikazati kao a . l on,
gdje je a broj veći od I i manji od lO, a n pozitivni ili negativni
cijeli broj. Eksponent n u ovom slučaju odreduje poziciju zna-
menke ispred sebe u decimalnom broju. Tako 3 950 000 pišemo
kao 3,95 ·l 0 6, a 0,0000000034 kao 3,4 · l0-9• ]oš je jedna pred-
nost takvog načina pisanja u tome što pišemo samo značajne
~znamenke.

eksponent ~potencija
ekstrapolacija nastavak neke krivulje. Ekstrapolacije obično ra-
dimo da bismo procijenili vrijednost neke funkcije izvan područ­
ja mjerenja.
ekvilateralan ~jednakostraničan
ekvivalentan ili jednakovrijedan, onaj koji je drukčiji, ali ima
istu vrijednost. Tako su 3/5 i 6/10 ekvivalentni razlomci, jer je
vrijednost i jednoga i drugoga 0,6.
elektroničko računalo ili kompjutor elektronički stroj za pri-
manje, obrađivanje, pohranjivanje i izdavanje podataka, a prema
promjenjivom programu - skupu naredbi kojim se kompjutor
envelopa ili ovojnica u geometriji, krivulja koja dotiče sve čla­
nove nekog skupa ili familije krivulja. Uzmimo kao primjer skup
od tri jednake kružnice koje se međusobno dotiču i tvore lik nalik
na list djeteline. Takva familija krivulja ima dvije envelope: jednu
malu kružnicu koja se dade smjestiti u prostor između te tri kruž-
nice, i jednu veliku koja ih sve obuhvaća.
epicikloida u geometriji, krivulja nalik na kružnu arkadu {niz
lukova). Ona crta put neke točke na maloj kružnici koja se kotr-
lja s unutrašnje strane druge kružnice. Ako obje kružnice imaju
jednak promjer, dobivamo krivulju zvanu ~kardioida.
Eratostenovo sito 30
epicik/oida
Eratostenovo sito metoda pronalaženja ~prim-brojeva, to
jest brojeva koji su djeljivi (bez ostatka) samo s I i samim sobom.
Najprije ispi~emo niz cijelih brojeva od 2 pa naviše. Zatim krene-
mo od broja 2 i križamo svaki drugi broj (ali ne i 2), te tako uklo-
nimo sve brojeve djeljive s 2. Zatim krenemo od sljedećeg
neprekriženog broja 3 i križamo svalci treći broj (ali ne i sam 3).
Taj postupak dalje ponavljamo koliko želimo puta s brojevima 5,
7, ll, 13 i tako dalje. Na kraju nam ostanu samo prim-brojevi.
etalon ili mjerka ili standard osnovna mjera koja definira jedi-
nicu i prema kojoj se prave sve druge mjere. Primjer je etalona
prametar ili standardni metar, šipka od slitine platine i iridija, a
koja se čuva u Međunarodnom uredu za mjere i utege u fran-
cuskom gradu Sevresu. On je vrijedio kao standard sve do 1960.
kad je metar definiran pomoću valne duljine svjetlosti.
F
Fahrenheitova temperaturna ljestvica temperaturna ljesrvi-
ca koja se sve do 1970-ih i službeno primjenjivala u anglosakson-
skim zemljama, nakon čega ju je istisnula ~Celsiusova ljesrvica,
prihvaćena u ostatku svijeta.
Fahrenheirovi i Celsiusovi stupnjevi preračunavaju se prema
formuli
!.E_ 5 -~
op =.2_ oC + 32
gdje je tc i tF temperatura izražena u stupnjevima Celsiusa odnos-
no Faluenheita.
faktor (nekoga broja) broj kojim se zadani broj može podijeliti
bez ostatka. Tako su primjerice faktori broja 64 brojevi l, 2, 4, 8,
16, 32 i 64.
faktorijel pozitivan 'cijeli broj nastao množenjem nekog broja sa
svim prethodnim pozitivnim cijelim brojevima. Označavamo ga
simbolom "!". Primjerice, 6! = l· 2 · 3 · 4 · 5 · 6 = 720. 6! izgovara
se šest fakrorjel. Fakrorijel broja O po definiciji je jednak l.
faktorizacija ili rastavljanje na faktore pisanje broja ili
~poli no ma (algebarskog izraza s više članova, u pravilu s varijab-
lom dignutom na više potencija) kao umnoška nekoliko faktora.
Tako su primjerice faktori polinoma x 2 + 3x + 2 polinomi x + l i
x + 2, zato što vrijedi
x 2 + 3x + 2 = (x + I)(x + 2)
S pomoć}! faktorizacija se rješavaju primjerice Qkvadrame jed-
nadžbe. Zelimo li primjerice riješiti jednadžbu
2
x + 6x + 5 =O
njezinu lijevu stranu trebamo fakrorizirati u oblik
(x + 5) (x + l) =O
Fibonaccijev niz 32 33 funkcija

Odavde slijedi: frekvencija

X +5= o ili X + l = O, frekvencijskipofigon
pa su rješenja jednadžbe: frekvencija
~
X=-5 X= - l. 150
140 rJ.
130 ~ / kvencijski poligon
fre_
Fibonaccijev niz u svom najjednostavnijem obliku, niz brojeva
u kojem je svaki sljedeći član jednak zbroju svoja dva prethodni- 120 .J.
110
rf ~
ka (l, l, 2, 3, 5, 8, 13 ...). Fibonaccijevi se brojevi odlikuju neo-
~
100
bičnim svojstvima, te su našli primjenu u botanici, psihologiji i 90
astronomiji. 80 r)
70
formula skup brojeva i simbola kojim izražavamo neko matema- 60
50
rl ~
tičko pravilo. 'Thko je formula P = r 2n matematički izraz s 40 ~
pomoću kojeg izračunavamo površinu kruga. 30 ~
20
fraktal geometrijski pojam s necijelim brojem dimenzija. Nešto 10
"između" npr. jednodimenzionalne dužine i dvodimenzionalne
2 3 4 5 6 7 8 9 101112 rezultat
ravnine. Fraktali se odlikuju prije svega velikom (aJi pravilnom)
frekvencija rezultata nakon
razvedenošću, pa se primjenjuju u računalnoj grafici, te za mo- 1000 bacanja 2 kocke
deliranje geoloških i bioloških procesa, primjerice nastanka obale,
grananja biljke itd. funkcije gof(x), nastale udruživanjem funkcijaf(x) = 4x i
frekvencija ili učestalost broj ponavljanja nekog, osobito slu- g(x) = x- 3 govori da najprije trebamo i zračunati funkciju j(x),
pa njezin rezultat uvrstiti u funkciju g(x).
čajnog događaja. Bacamo li, primjerice, dvije kocke i napravimo
li zbroj rezultata, svim će brojevima od 2 do 12 biti svojstvena gof(x) = g(/(x)) = g(4x) = 4x- 3
neka učestalost pojavljivanja. Skup svih frekvencija zovemo frek- go/(2) = 5
vencijskom raspodjelom ili distribucijom. Nju ob ično prikazuje- Funkcije nalazimo u svim granama matematike, fizike i opće­
mo tablično, ili u obliku frekvencijskog poligona ili pak c:>his- nito, skoro u svim prirodoznanstvenim disciplinama. Tako nam
tograma. Vidi sliku na sljedećoj stranici. primjerice formula t =2n ffg govori da je u slučaju jednostavnog
funkcija pravilo kojim se svakom elementu u jednom skupu njihala titrajni period (vrijeme jednog njihaja) funkcija samo nje-
(c:>domeni) pridružuje neki drugi element (njegovu sliku) u dru- gove duljine L (jer su i n i g, gdje je g akceleracija gravitacije,
gom skupu (c:>kodomeni). Tako primjerice funkcija fix)= x + 3 e:>konstante).
svakom broju x pridružuje broj od njega veći za 3: lnverzna funkcija svakom elementu u kodomeni pridružuje
/(4) = 7 određeni element u domeni. Tako je primjerice funkcija
f" 1(x) = (x - 1)/2 inverzna funkcija odf(x) = 2x + l (i obratno).
/(-6) = -3 Stoga vrijedi:
Složena funkcija je sastavljena od dviju ili vi~e jednostavnih fun- /(2) = 5
kcija. Tako na primjer, da bismo izračunali vrijednost složene
f'(5) = 2
funta 34
funkcija
dijagram funkcije koji prikazuje pridrui ivanje elemenata
iz kodomene svakom elementu domene funkcije f

/ ....... -....
G
-- - .... ....
f /

- galon anglosaksonska mjerna jedinica za obujam. Engleski (im-

- perijalni) galon ima 4,546litara, a američki 3,785. Galon se dijeli

-- -
- .. na četir i kvarte i osam pinti.
- ... .... generalizacija ili poopćavanje stvaranje p ravila na temelju

- ..
- ..... --
većeg broja slučajeva. Tako se primjerice računanja

- --
3+5= 5+ 3

-- .... -
i 1,5 + 2,7 = 2,7 + 1,5
dadu generalizirati u pravilo
a+b =b+a
' domena
/
'
_/
kodom ena koje vrijedi za bilo koje brojeve a i b.
generiranje stvaranje niza brojeva, točaka i sl. iz njihova među­
funta anglosaksonska mjera za težinu (simbol lb), jednaka 454 sobnog odnosa ili mjesta nekoga broja u nizu. Tako primjerice
grama. Dijeli se na 16 unci (oz). 14 fun ti daje l stone, 112 funti opće pravilo
čin i l hundredweight (cwt), a 2240 funti jednu britansku tonu. un•l = 2un
generira niz l , 2, 4 , 8 ... ,dok pravilo
a = n(n + l)
generira niz brojeva 2, 6, 12, 20 ...
generiranje
generiranje stoica rotiranjem pravca oko osi
koju siječe
generirajući
p ravac

os

stožac je skup svih točaka kojima prolazi

generirajući pravac
geografska duljina i širina 36
U geometriji se likovi mogu generirati gibanjem točke, a tijela
gibanjem krivulja. Tako se primjerice uspravni stožac stvara roti-
ranjem pravca, učvršćene za jednu točku osi, oko iste te osi.
Kružnicu možemo generirati točkom koja slijedi put oko središta.
geografska duljina i širina ~zemljopisna duljina i širina
geometrija grana matematike koja se bavi svojstvima prostora,
odnosno, u posebnom slučaju, ravnine, kao njegova dijela, te
likovima u ravnini i tijelima u prostoru.
U ~analiti čko) geometriji, geometrijski se pojmovi dadu izraziti
algebarskim izrazima.
geometrijska sredina ili geometrijski prosjek n-ti korijen
umnoška n pozitivnih brojeva. Tako je geometrijska sredina m
brojeva p i q dana izrazom m = ..JN.
Stoga je geometrijska sredi-
na primjerice brojeva 2 i 8 jednaka:
-/W = -.fl6 = 4
Geometrijska je sredina uvijek manja od ~aritmetičke. To mo-
žemo dokazati za svaka dva pozitivna broja. Treba dokazati nejed-
nakost
Ovo je redom ekvivalentno s
(a+
4W >
_a
b
(a + b) 2 - 4ab ?. O
(a- b) 2 ?. O
što je uvijek istina, pa je time dokazana naša početna nejednakost.
geometrijska transformacija funkcija koja neki geometrijski
lik ili tijelo preslikava u neki drugi lik ili tijelo ne mijenjajući mu
oblik nego samo položaj, orijentaciju ili veličinu. Glavne su geo-
metrijske transformacije ~osna simetrija, ~rotacija, ~pove­
ćanje i ~translacija.
37 gradijent ili koeficijent smjera
geometrijski lik dvodimenzijska geometrijska tvorevina
omeđena dužinama krivuljama. On ima samo dvije dimenzije,
duljinu i visinu, ali ne i dubinu. Od geometrijskih likova spome-
nimo ~poligone.
geometrijski niz niz brojeva (članova) u kojem svaki sljedeći
član nastaje množenjem prethodnoga nekom konstantom. Tako
je primjerice niz brojeva 3, 12, 48, 192, 768, ... geometrijski, zato
što dijeljenjem dva susjedna člana uvijek dobijemo broj 4.
Usporedi ~aritmetički niz.
U prirodi se mnogi jednostanični ogranizmi razmnožavaju
dijeljenjem, tako da iz jedne stanice nastanu 2, pa 4, pa 8 itd.
stanica, pa znači da razmnožavanje teče po geometrijskoj progre-
siji l, 2, 4, 8, 16, 32, ... u kojoj je kvocijent progesije jednak 2.
geometrijsko tijelo geometrijska tvorevina u prostoru, omeđe­
na plohama.
glavni brojevi brojevi koji odgovaraju na pitanje "Koliko?". Pi-
šemo ih bez točke kao O, l, 2, 3 itd. Njima su suprotni redni bro-
jevi, koje pišemo s točkom (l., 2., 3. itd.), a odgovaraju na pita-
nje "Koji po redu?". I glavni i redni brojevi članovi su skupa ~ci­
jelih brojeva.
godina vremenska jedinica, trajanje jednog okreta Zemlje oko
Sunca.
gornja granica vrijednost koja nije manja od ijedne vrijednosti
u nekom skupu, to jest od svake je vrijednosti veća ili joj je jed-
naka.
gradijent ili koeficijent smjera na grafikonu, nagib pravca ili
(nekog ~infmitezimalno sitnog) djelića zakrivljene krivulje. Gra-
dijent je u svakoj točki neke krivulje dan gradijentom ~rangente
u toj točki.
Gradijent označava brzinu promjene neke veličine; tako prim-
jerice u slučaju ~grafikona prevaljenog puta daje brzinu gibanja
(omjer put/vrijeme).
grafičke metode 38 39 grafikon prevaljenog puta

gradijent grafičke metode

gradijent krivulje

B
l
l y
l
l
l
l
___! ____________IJl
A e
gradijent AB = vertikalna udaljenost
horizontalna udaljenost

X
-
lac-i =tg<p
lACI
gradijent krivulje u nekoj točki j ednak je
koeficijentu smjera tangente u toj točki
X

grafič ke metode postupci rješavanja jednadžbi i algebarskih

problema s pomoću krivulja analitičke geometrije. Analitička
geometrija, naime, ne omogućava samo rješavanje geometrijskih
problema algebarskim postupkom, nego i obratno, algebarskih
problema geometrijskim metodama. Razmotrimo primjerice sve
vrijednosti koje može poprimiti x u jednadžbi
ax 2 + bx +e= O
Tu jednadžbu možemo napisati i u obliku
ax 2 =-e - bx
Lijevu stranu možemo shvatiti i kao desni dio jednadžbe parabole
s tjemenom na osi x, a desnu kao desni dio jednadžbe pravaca, te
napisati:
y = ax2
y =- bx - e
Sjecišta su te dvije krivulje točke u kojima su obje jednakosti
zadovoljene, pa time i naša početna jednadžba. Zbog toga točke
u kojima se navedene dvije krivulje sijeku predstavljaju rješenja
promatrane kvadratne jednadžbe.
grafičko rješavanje jednadžbe ax'+ bx + e = O
grafikon ili graf slikovni prikaz brojčanih, primjerice statističkih
podataka, ili pak ovisnosti između dviju ili više matematičkih ili
drugih veličina.
Grafikoni se najčešće crtaju u c::>Karrezijevu koordinatnom sus-
tavu, određenom dvjema okomito postavljenim osima. Na svaku
se od njih nanosi jedna varijabla, a grafički prikaz nastaje tako da
svaka točka na tom prikazu bude određena vrijednošću jedne i
druge varijable, te ona stoga prikazuje funkcijsku vezu između
njih (-=:>funkcije). Tako dobivene ročke spajaju se u glatku
krivulju. Vidi prikaz na slj edećoj stranici.
grafikon prevaljenog puta grafikon koji opisuje gibanje tijela
prikazujući prevaljeni put kao funkciju vremena. Na okomitu se
os (os y) nanosi prijeđeni put, a na vodoravnu (os x) proteklo vri-
jeme. Nagib krivulje u nekoj točki (njezina c::>derivacija) jednaka
je brzini gibanja tijela u tom trenutku. Ako je nagib grafa stalan,
znači da se tijelo giba konstantnom brzinom. Ako se nagib krivu-
lje mijenja, tijelo se ubrzava (akcelerira) ili usporava (decelerira).
grafikon 40 41 grupa

grafikon grafikon prevaljenog puta

grafički prikaz pravca

vrijeme

granica isto što i rub. Krivulja koja omeđuje neki geometrijski

X
jednadžba pravca ima oblik y = kx + l, gdje je k
gradijent {nagib) pravca, tj. njegov koeficij ent
smj era, a l je odsječak na osi y {vrijednost y u
točki u kojoj pravac siječe os y)
tako će primjerice grafikon jednadžbe
y = x + 4 imati gradijent - 1 te će os
y sječi u točki y = 4
2 3 4 5
X cijeli broj kojemu je pribrojen (primjerice, O + 3 = 3), te konačno
lik. Kad je riječ o <:>skupu prikazanom Vennovim dijagramom ta
granica skupa zatvara sve članove skupa.
granična vrijednost vrijednost kojoj teži neki beskonačni niz,
ali je nikad ne dostiže. Tako je primjerice granična vrijednost niza
1/2, 3/4, 7/8, 15/16 itd. jednaka l, a!i nijedan član tog niza neće
nikad potpuno dostići tu vrijednost. Ci tava se matematička anali-
za (infinitezimalni račun) temelji baš na ideji graničnih vrijed-
nosti.
gravitacija prirodna sila koja uzajamno privlači mase. Akcele-
racija Zemljine gravitacije približno iznosi 9,8 m/s 2•
grupa konačni ili beskonačni skup elemenata koji se dadu pove-
zati nekom matematičkom operacijom. Svaka grupa mora zado-
voljiti stanovite formalne uvjete. Tako primjerice skup svih (po-
zitivnih i negativnih) cijelih brojeva tvori grupu s obzirom na
zbrajanje zato što: (l) za zbrajanje vrijedi zakon asocijacije, (2)
zbrajanjem dva cijela broja uvijek dobivamo cijeli broj; (3) taj
skup sadrž.i i <:> neutralni element O, čije pribrajanje ne m ijenja
(4) svaki cijeli broj ima i svoj inverzni element (tako je primjerice
inverzni element broja 7 broj - 7), za koji vrijedi uvjet da pribro-
jen onom početnom broju daje O. Teorija grupa je grana mate-
matike koja se bavi proučavanjem svojstava grupa.
gustoća 42
gustoća omjer mase i obujma nekoga tijela:

na veličina.
m
P =v

gdje je p gustoća, m masa i V obujam tijela. Gustoća je c:>skalar-

H
heksagon c:>šesterokut
hektar metrička jedinica z~ površinu; l OO ara ili l O 000 četvor­
nih metara. Simbol ha.
helikoida trodimenzijska krivulja nalik na oprugu ili vijak. Opi-
suje ju točka koja kruži oko valjka ili stošca pod nekim stalnim
kutom prema njegovoj osi.
hemi- prefiks koji oznaćava polovicu (polu-), primjerice u riječi
hemisfera (polukugla).
hemisfera c:>polukugla
hiperbola geometrijska krivulja nastala presijecanjem uspravnog
kružnog stošca ravninom, uz uvjet da je kuc između te ravnine i
baze veći od kura između baze i plašta stošca. Sve su hiperbole
ogran ičene dvjema Qasimptotama (pravcima kojima se hiperbo-
la sve više primiče ali ih nikad ne dotiče). Hiperbola pripada
familiji krivulja zvanoj c!>konike.

hiperbola

koliko se
kilograma
kobasica
može
kupiti za
1000
kuna

cijena jednog kilogra·

ma kobasica
hipocikloida 44 45 hvat ili sežanj

Hiperbola je krivulja koja prikazuje obrnutu proporcionalnost. histogram

Broj automobila na 1000 stanovnika
To je graf dviju varijabli povezanih time što rast jedne izaziva u nekim zemljama (1989)
opadanje druge. Primjer su takve ovisnosti brzina i trajanje puto- SAD 4961
vanja, jer povećanje brzine skraćuje trajanje putovanja, ili pak Zapadna Njemačka 489_1
cijena i kol ičina robe koju možemo kupiti za neki zadani iznos. Kanada 4661
Švicarska 430 l
hipocikloida geometrijska krivulja, sastavljena od niza lukova.
Italija 4261
Opisuje ju točka na kružnici koja se kotrlja s unutrašnje strane
Švedska 4131
veće kružnice.
Francuska 410J
hipotenuza najdulja stranica pravokutnog trokuta. Ona leži na- Velika Britanija 372[
suprot pravom kutu. Važna je u Pitagorinu poučku, kao i za tri- Belgija 3661
gonometrijske funkcije (sinus, kosin us, tangens, ko tan gens). Španjolska 2901
Japan 263T
hipotenuza Grčka 1281

hvat ili seža nj stara jedinica za duljinu. Bilo ih je više, a posljed-

nji je iznosio 1,896 metara. Odgovara rasponu ruku odraslog
muškarca. Kako se pružanjem i skupljanjem ruku lako i brzo
mjeri duljina uzice, ta se mjera ponajviše udomaćila pri mjerenju
dubine mora i izmjerama zemljišta.

hipoteza nedokazana pretpostavka. Pri rješavanju nekoga prob-

lema valja najprije pretpostaviti moguće rješenje pa potom tu
pretpostavku ili dokazati ili oboriti.
histogram način grafičkog prikazivanja podataka s pomoću vo-
doravnih ili okomitih stupaca. Pri tome su svi stupci jednako širo-
ki, a duljina im je razmjerna prikazanoj veličin i . Takav dijagram
olakšava brzu usporedbu podataka. Vidi prikaz na sljedećoj
stranici.
hodogram <;>dijagram toka
horizontalan ili vodoravan koji je paralelan s horizontom, to
jest s površinom vode. Horizontalnost se neke površine u praksi
provjerava libelom.

l
ikozaedar, pravilni r:::>poliedar (geometrijsko tijelo) s dvadeset
strana.
ILl-ILl r:::>pravilo ILI-ILI
imaginarni broj broj koji se može pisati kao ai, gdje je a r:::>re-
alni broj, a i je jednak kvadratnom korijenu od - l (drugim
riječima, i 2 =-l). Imaginarne brojeve najčešće susrećemo kao sas-
tavnicu r:::>kompleksnih brojeva.
im plikacija tvrdnja koja logički slijedi iz druge tvrdnje. Tako
primjerice tvrdnja 2x = 10 implicira da je x = 5. Druga tvrdnja
logično slijedi iz prve. Implikaciju u svakodnevnom govoru izra-
žavamo "ako... onda". Implikaciju u matematici označavamo jed-
nosmjernom strelicom ~ kad implikacija nije reverzibilna (po-
vrativa, dvosmjerna), a dvosmjernom strelicom <::.:> kada to jest.
Dvosmjerna implikacija naziva se <>ekvivalencija.
p ~ q ... ako p onda q (ne vrijedi nužno i obrat)
p <::.:> q ... ako p onda q i ako q onda p.
Primjerice:
(l) ABCD je pravokutnik ~ ABCD ima dvije jednake dijago-
nale;
(2) ABCD je četverokut kod kojeg su sve stranice jednake ~
dijagonale su mu međusobno okomite;
(3) trokut ABC ima sve tri stranice jednake<=> u trokuru ABC svi
su kutovi jednaki.
(4) X< 5 <::.:>X+ 2 < 7.
inch r:::>palac
indeks u statistici, omjer vrijednosti neke veličine prema nekoj
polaznoj vrijednosti te iste veličine, prema kojoj onda utvrđujemo
47 inverzni element
porast ili pad. Ako je, recimo broj stanovnika svijeta 1960. izno-
sio 3 milijarde, a 2000. 6,5 milijardi ljudi, onda indeks rasta svjet-
skog stanovništva u tom razdoblju iznosi 6,5/3 = 2, I 7.
indijsko-arapski brojevi r:::> arapski brojevi
infinitezimalni račun grana matematike koja se bavi analizom
<>kontinuiranih veličina. Riječ je najčešće o analizi promjenjivih
funkcija, to jest veličina koje se pri beskonačno maloj (infinitezi-
malnoj} promjeni neovisne varijable mijenjaju za beskonačno
malen (infinitezimalan} iznos. Integralni 1-ačtm izračunava ukupan
(konačan) zbroj tih beskonačno sitnih veličina. Diferencijalni
račun polazi od konačnih veličina, pa određuje njihove nemjerljivo
sitne promjene. S pomoću diferencijalnog raču na mjere se, pri-
mjerice nagibi krivulja, pa se na temelju toga procjenjuje trenutna
brzina i sl. Integralnim se računom izračunavaju ploština i obujam
gdjekad i vrlo nepravilnih geometrijskih likova i cijela.
interpelacija procjena vrijednosti neke veličine između dvije
poznate vrijednosti te iste veličine. Znamo primjerice da vrijedi
13 2 = 169 i 142 = 196. Na temelju toga možemo procijeniti da
vrijednost 13Y leži negdje na pola puta između te dvije vrijed-
nosti, tj. da je bliska broju 182,5 (to čna je vrijednost 182,25).
interval razlika između najmanjih i najvećih vrijednosti u ne-
kom skupu promatranih veličina.
inverzna funkcija <>funkcija r koja čini transformaciju upra-
vo obrnutu od one što je čin i funkcija f Primjer su inverznih
funkcija kvadriranje i vađenje korijena, eksponencijalna i logari-
tamska funkcija.
inverzna tvrdnja obratna tvrdnja: primjerice tvrdnja "iz a slije-
di b", inverzna je tvrdnji "iz b slijedi a". Inverzne tvrdnje nisu uvi-
jek istinite. Tako je recimo inverzna tvrdnja od "ako je x = 3, tada
je x 2 =9" tvrdnja "ako je x 2 = 9, tada je x =3", no ona nije istini-
ta, jer x može biti i - 3.
inverzni element element koji, primijenjen zajedno s pro-
matranim elementom daje neutralni element odgovarajuće
involuta 48
operacije. Tako su primjerice 5 i-5 inverzni elementi za zbrajanje
jer ako ih zbrojimo dobijemo nulu, a 4 i 0,25 inverzni elementi
za množenje, jer njihovim množenjem dobijemo jedan.
Inverznu matricu matrice A pišemo kao A -I, pri čemu vrijedi
AA·• = A· 1A = I,
gdje je I jedi nična matrica.
involuta .::>spirala koju opisuje točka na kraju d uge, neelastične
niti. Nit je namotana na nepokretni valjak, pa dok oko njega
kruži, istodobno se i odmotava. Rij eč je dakle o spirali kod koje
radius raste razmjerno s kutom.
iracionalni broj broj koji ne možemo prikazati kao .::>razlomak.
Iracionalni su brojevi primjerice mnogi korijeni (...f2, ..f3, fš itd.)
te konstante poput broja 1t (omjer opsega i promjera kruga, prib-
ližno jednak 3, 14 159).
Dokaz da ...f2 nije racionalan broj (to jest da se ne može prikaza-
ti u obliku plq gdje su p i q cijeli brojevi) jedno je od velikih
matematičkih dostignuća staroga svijeta.
Pretpostavimo da je ...f2 racionalan, to jest da se može izraziti
kao razlomak plq koji ne možemo dalje kratiti. Iz toga slijedi:
4
2
(l) ..!._ = ...f2 ~ = 2 ~ p 2 = 2q 2 ~ p2 je parni broj;
q q
(2) p 2 je parni broj ~ p je parni broj ~p = 2r ~ p 2 = 4r 2;
(3) p2 = 4r 2 ~ 2q2 = 4r 2 ~ q2 = 2r 2 ~ q2 je parni broj;
(4) q 2 je parni broj ~ q je parni broj.
(5) Ako su i p i q parni brojevi, plq se dade skratiti. Kako to pro-
turječi polaznoj pretpostavci, iz toga slijedi da ni polazna
tvrdnja (plq = ;n) nije istinita.
ishod u teoriji .::>vjerojatnosti, jedan od mogućih završetaka
nekog procesa. Tako primjerice odigrana nogometna utakmica
ima tri moguća ishoda: pobjeda momčadi A, pobjeda momčadi B
i neriješen rezultat.
49 izraz
ishodište (koordinatnog sustava) sjecište osi x i osi y. Koordinate
ishodišta jesu (0,0).
isključivanje ne mogućnost istodobnog zbivanja dvaju događaja.
Tako primjerice kocka u jednom bacanju ne može dati i 2 i 3, pa
rezultat 2 isključuje svaki drugi.
iteracija ponavljanje matematičkog postupka, redovito radi pri-
bližnog rješavanja jednadžbe, uzastopnim nizom sve točnijih apro-
ksimacija (približenja). Iteracijom, primjerice, možemo izračunati
kvadratni korijen od n, polazeći od odoka procijenjene vrijednosti
xo.
(l) Izračunamo
n
--;-=x.;
(2) izračunamo
0
xo + x.
2
(3) izračunamo
n
X = Xy
2
Niz brojeva x 1, x 2, xy ... sve se više približava stvarnoj vrijed-
nosti kvadratnog korijena od n. Iterativni se postupak pokazao
posebno korisnim kod računanja elektroničkim računal ima, i to
zbog njihove goleme brzine rada.
izgled .::>vjerojatnost da će se zbiti neki slučajan događaj; broj
promatranih događaja prema ukupnom broju mogućih događaja.
Obi čno se izražava kao udjel ili kao postotak. Tako, primjerice,
izgledi da će novčić pasti na pismo iznose 0,5 ili 50 o/o.
iznimka pojava ili pojam koji odstupa od općeg pravila. Tako pri-
mjerice nijedan prim-broj - s iznimkom broja 2 - nije paran.
izometrija geometrijska transformacija pri kojoj se udaljenost
dviju točaka ne mijenja.
izraz u matematici, skup simbola kojima se zadaju matematičke
operacije ili se izriče neka matematička tvrdnja. Tako je primjerice
izraz
2x 2 + 3x + 5 kvadratni izraz ili polinom (to jest višečlani izraz u
kojem je najviša pocencija druga, kvadratna). Posebna su vrsta
matematičkih izraza <>jednakosti, co jest matematički izrazi u
kojima nalazimo znak jednakosti (=).
50
J
jard (yard) anglosaksonska jedinica za duljinu; pola hvara odnos-
no eri scope (0,9144 m).
jedinica standardna, točno defmirana veličina, prema kojoj se
mjere (s kojom se uspoređuju) sve druge istovrsne veliči n e. Posto-
je mnogi sustavi jedinica. Danas je praktički u čitavom svijetu
prihvaćen međunarodni sustav (SI), ali su se u upotrebi održale i
mnoge tradicijske, nemerri čke jedinice: milja, dan, hvat, aršin,
lakat, stopa, jutro, vagon, barel i sl. osobito u anglosaksonskom
dijelu svijeta.
jedinična matrica matrica koja je Qneutralni element pri
množenju određene vrste kvadratnih matrica. Tako je primjerice
matrica
jedinična matrica reda 2.
jednakokračni trokut rrokuc kojemu su dvije stranice jednake,
što znači da su mu jednaki i kutovi uz bazu. Njegova os simetrije
ujedno je i visina tog trokuta.
jednakost matematički izraz koji tvrdi da je jedan matematički
izraz jednak drugom matematičkom izrazu. Ta su dva ma-
tematička izraza u pravilu povezana znakom jednakosti (=).Tako
primjerice jednadžba
P= r 2n
tvrdi da je površi na kruga radiusa r jednaka umnošku kvadrata
cog radi usa i konstance n. Drugi je primjer algebarska jednadžba
y=kx+l
Ona se u anal itičkoj geometriji naziva jednadžbom pravca.
jednakostraničan
Ako je neka matematička jednadžba istinita za sve vrijednosti u
nekoj domeni, znak jed nakosti (=) ponekad zamjenjujemo zna-
kom identičnosti (:=),pa velimo da je "A identično B". Primjer je
takvog izraza
(x + y)l == x2 + 2xy + yl,
i on vrijedi za sve x i y.
jednakostraničan geometrijski lik kod kojeg su sve stranice jed-
nake duljine. Primjer su takvih likova (s četiri stranice iste
duljine) kvadrat i romb. Kod j ednakoscraničnog trokuta isti su i
svi kutovi (60°).
jutro ili ral tradicijska, empirijska (iskustvena) mjera za površinu
zemlje, u pravilu obradive. Riječ je zapravo o "jutru oranja", to
jest površini (njive) koju par volova može uzorati za jedan dan.
Kasnije je dogovorena i njezina standardna vrijednost- 5775 čet­
vornih metara ili 0,5755 hektara.
52
K
kalkulator džepni elektronički uređaj za obavljanje matematič­
kih operacija s brojevima. Svaki kalkulator zbraja, oduzima, množi
i dijeli, a mnogi još i vade korijen, potenciraju i obavljaju još i
trigonometrijske i statističke operacije. Podatci se u nj unose s
pomoću malene tipkovnice (tastature), a rezultati se prikazuju na
ekranu od tekućih kristala (LCD) ili svijetlećih d ioda (LED).
karakteristika je cjelobrojni d io ~logaritma. Decimalni d io lo-
garitma zovemo ~mantisom .
karakteristika svojstvo kojim se članovi nekog skupa razlikuju
od onih koji to nisu. Tako je primjerice jedna od karak teristika
skupa brojeva 10, 20, 50, 80 i 100 da su svi djeljivi s 10.
kardioida srcolika krivulja što je opisuje točka na nekoj kružnici
kad se ova kotrlja po drugoj kružnici istog radiusa.
kardioida
kružnica koja se kotrlja
Kartezijeve koordinate 54
Kartezijeve koordinate brojevi koji označavaju položaj točke u
ravnini ili prostoru, i to u odnosu na dva (u slučaju ravnine) od-
nosno tri (u slučaju prostora) međusobno okomita pravca (os xi
os y, a u slučaju prostora, još i os z). Koordinate se označavaju
brojevima stavljenima u zagrade. Tako koordinate (3,4) govore da
je neka točka pomaknuta iz ishodišta (O) za 3 jedinice po osi xi
za 4 jedi nice po osi y. Te su koordinate dobile ime po Reneu Des-
cartesu, francuskom matematičaru iz 17. stoljeća {latinsko
"humanističko" ime: Cartesuis = Karrezije).
kilo- prefiks (predmetak) koji označava množenje s l 000. Tako
je kiloherrz l 000 hereza, a kilogram l 000 grama.
kilogram osnovna jed inica SI za masu; tisu ću grama. Približno
odgovara masi jedne litre (kubnog decimetra) vode.
kocka geometrijsko tijelo kojemu su sve strane kvadrati. Kocka
ima 6 jednakih strana i 12 jednakih bridova. Ako duljina brida
iznosi a, onda je obujam kocke dan s
V= a 3
a njezino oplošje s
o= 6ti
kodomena .::>funkcije, skup u koji se preslikava osnovni skup,
.::>domena. Kod elementarnih funkcija kodomena je u pravilu
skup realnih brojeva.
koeficijent konstantni dio algebarskog člana, to jest broj kojim
se množi varijabla što stoji iza njega. Tako je npr. u polinomu
4x2 + 2xy- x
koeficijent kvadratnog člana (x 2) jednak 4 (jer 4x2 zapravo znači
4 · x 2), koeficijent mješovitog člana (xy) jednak je 2, a linearnog
člana (x) jednak je -1 (jer - l · x =- x) .
U općim algebarskim izrazima koeficijenti su predstavljeni slovi-
ma koja označavaju bilo koji broj. Tako su primjerice u jednadžbi
ax 2 + bx +e= O prirodnih brojeva.
koeficijenti označeni slovima a, b i e.
55 komplementarni kutovi
koeficijent smjera .::>gradijent
kolinearan koji leži na istom pravcu.
kombinacija neki izbor elemenata iz nekog većeg skupa, no pri
kojem je nebitan njihov poredak. Tako brojeve 123, 213 i 312
smatramo istom kombinacijom tri broja uzeta iz skupa 1234.
Analiza kombinacija važna je pri izračunavanj u .::>vjerojatnosti.
) Broj kombinacija r elemenata iz skupa od n elemenata iznosi
n!
r! (n- r)!
kompas instrument (uređaj) za određivanje smjera ili .::>azimu-
ta. Od svih je kompasa najjednostavniji i najrasprostranjeniji
magnetski kompas. Njegov je najbitniji dio magnetska (namag-
netizirana) igla koja se okreće prema sjevernom odnosno južnom
Zemljinom magnetskom polu. Ti polovi leže u blizini zemljopis-
nih polova. Točan se položaj zemljopisnih polova može odrediti s
pomoću posebnih tablica takozvanih magnetskih deklinacija (od-
stupanja smjera mag~tskog od geografskog pola) za pojedine
točke zemaljske kugle.
kompjutor .::>elektroničko raču nalo
komplanarnost svojsrvo točaka, krivulja ili likova da leže u istoj
ravnini.
kompleksni broj broj koji se sastoji od realnog i imaginarnog
člana. Piše se kao a + ib gdje je a realni, a b imaginarni dio, dok
je i imaginarna jedinica, tj. kvadratni korjen od - l. Neke se alge-
barske jednadžbe, primjerice x 2 + 5 = One mogu riješiti bez kom-
pleksnih brojeva, zato što korijen negativnog broja ne može biti
realan broj.
komplement skup koji zajedno s promatranim skupom rvori
univerzalni skup. Tako je primjerice skup svih parnih brojeva
komplementaran skupu svih neparnih brojeva u skupu svih
komplementarni kutovi kutovi čiji zbroj daje pravi kut (90°).
komponenta ili sastavnica
komponenta ili sastavnica, jedan od c:>vektora nastao razla-
ganjem nekog vektora na više vektora. Zbrajanjem svih kompo-
nenti može se opet dobiti onaj početni vektor - njihova rezultanta.
komutativna operacija računska operacija čiji rezultat ne ovisi
o redoslijedu brojeva. Takva je operacija primjerice zbrajanje, jer
4 + 2 daje isto što i 2 + 4. Oduzimanje to nije, jer 4 - 2 = 2 nije
isto što i 2 - 4 = - 2. Usporedi <>asocijativne operacije i <>dis-
tributivne operacije.
konačnost svojsrvo koje se, za razliku od e:> beskonačnosti, dade
izraziti nekim brojem.
koncentrični krugovi (kružnice) kružnice ili krugovi sa zajed-
56 57 konstrukcija
pravcem na plaštu stošca. Sve druge ravnine daju c:>elipse, od
kojih specijalni slučaj, c:>kružnica, nastaje kad je ravnina paralel-
na bazi.
konkavnost udubljenost lika ili tijela. Konkavan je svaki lik i
svako tijelo kod kojeg se može povući neka dužina između bilo
koje dvije njegove točke, koja dijelom izlazi izvan njega. Trokuti
ne mogu biti konkavni, ali ostali mnogokuti mogu. Konkavni su
svi mnogokuti s jednim unutarnjih kutom većim od 180°.
konkavnost
konkavni mnogokut

l
ničkim središtem.
konigsberški mostovi c:>problem konigsberških mostova
konike ili čunjosječnice krivulje šro se dobivaju presijecanjem
površine stošca ravninom. Oblik konike ovisi o nagibu ravnine, a
njezini parametri (dimenzije) o mjestu na kojem siječe stožac.
Ako ravni na s iječe oba dijela stošca, presjek je c:>hiperbola.
c:>Parabola nastaje kad je ravnina presjeka paralelna s nekim •J

konike ili čunjosječnice

ovaj je nepravilni šesterokut konkavni poligon zato
paraboll ntSlaie
što u njemu nalazimo unutrašnji kut veći od 180•
kad je ravnina
paralef~ $
etipsa nas-cajc je ravnina
nekim pravcem
kud je ravnina p ata!ctna s
tUikO!ena osi $tole: a
oboda Suprotnost konkavnosti je c:>konveksnost.
konstanta stalna, nepromjenjiva veličina, kojoj se vrijednost ne
mijenja s promjenom vrijednosti c:>varijabli. Tako primjerice al-

l gebarska jednadžba f = 5x- 3 ima dvije konstante, naime 5 i 3.

konstrukcija u geometriji, crtanje s pomoću šestara i jednoga
brida trokuta ili ravnala, bez primjene drugih pomagala. Taj po-
stupak potječe još od staroegipatskog zemljomjersrva (geodezije),
kad se zemlja crtala s pomoću viziranja ("brid ravnala") i uzice
privezane za zabijeni kolčić ("šestar"). Konstrukcija služi ne samo
za crtanje, nego i za izvođenje matematičkih dokaza.
kontinuirane vrijednosti
kontinuirane vrijednosti beskonačan niz vrijednosti što ih
može poprimiti neka veličina. To ujedno znači i da se ta veličina
nikad ne može izmjeriti ili izraziti sasvim točno. Nasuprot romu,
diskretne vrijednosti točno su mjerljive i možemo ih točno iskaza-
ti. Tako je, primjerice, veličina jabuke kontinuirana veliči na, dok
njihov broj može poprimiti samo određene, diskretne vrijednosti.
58 59 koordinata
koordinata u analitičkoj geometriji, broj koji definira položaj
neke točke u odnosu na neku točku ili os. U c:>Kartezijevu koor-
dinatnom sustavu koordinata označava udaljenost neke točke od
ishodišta duž jedne koordinatne osi. U ravnini postoje dvije, a u
prostoru tri međusobno okomite osi. Tako s pomoću dva (u
slučaju ravnine) odnosno tri broja (u slučaju prostora) možemo

konus c:>stožac točno odrediti položaj neke točke. U c:>polarnom koordinatnom

sustavu položaj točke određen je njezinom (prostornom) udalje-
konveksnost izbočenost krivulje ili površine u odnosu na sredi- nošću od središta i kumom udaljenošću od zadane osi.
šte lika ili tijela. Tako je primjerice konveksna površina sfere.
Konveksni su i svi likovi u kojima nijedan unutrašnji kut nije veći koordinate
od 180°. Konveksnost možemo definirati i ovako: konveksno je
Kartezijeve koordinate
svako tijelo (ili lik) u kojemu dužina povučena između bilo koje
dvije njegove točke ne izlazi iz tog tijela (lika). y

5
konveksnost
4
konveksni mnogokut - -- - •p
l
l
X
1 2 3 4 5
Kanezijeve su koordinate
točke P dane kao (5,3)

polarne koordinate
pravilni j e šesterokut konveksan jer nijedan od nj egovih y
un utrašnjih kutova nije veći od 180°

konvergencija svojstvo reda brojeva u kojem se razlika između

uzastopnih članova postupno smanjuje. Suma konvergentnog
reda približava se konačnom limesu kada broj članova sume teži
u beskonačnost.
konverzijske tablice tablice za p retvorbu jednih jedinica u
druge, primjerice međun arodnih u anglosaksonske mjere. polarne su koordinate točke
Q dane kao (5,30•)
konjugirani kutovi dva kuta koja zajedno imaju 360°.
koordinatne osi 61 kosekans
60
koordinatne osi zadani pravci prema kojima se određuje polo- korespondentni kutovi
žaj neke točke. Najčešće su to pravci koji se sijeku pod pravim ku-
tom (os x i os y) a određuju mjesto točke u ravnini. Takvi pravci
određuju Kartezijev koordinatni sustav. Za određivanje položaja
u prostoru služe nam tri međusobno okomite osi (os x, y i z) .
korelacija odnos između dva skupa brojeva. Oni su korelirani
ako je promjena veličine u jednom skupu popraćena promjenom
u drugom. Ako je rast jedne veličine popraćen rastom druge, za-
visne veličine, velimo da je korelacija upravna (pozitivna). Ako je
pak rast jedne veličine popraćen padom druge, velimo da je nji-
hova korelacija obrnuta (negativna). Korelaciju dviju veličina
otkrivamo pregledom <)dijagrama raspršenja, u koji možemo
ucrtati e:> pravac regresije. kutovi (li ex', ll i p·, y i y', o i o' su parovi
korespondentnih kutova
korespondencija odnos između dva skupa pri kojem su nekim
ili svim članovima jednog skupa pridruženi (po jedan ili više)
članova drugog skupa. Ako su primjerice članovi skupa A pripad- transverzala

nici neke obitelji, a članovi skupa B mjeseci u godini, onda je

korespondenciju odnosom " ... ima rođendan u mjesecu... " medu
njima moguće uspostaviti.
korespondentni kutovi kutovi koji stoje na analognim polo-
žajima na istoj strani transverzale (pravca koji presijeca dva ili više
pravaca u ravnini) . Kad su presječeni pravci paralelni, korespon-
demni su kutovi sukladni. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
korijen vrijednost dobivena operacijom obratnom od potenci-
ranja brojem većim od l . Možemo ga smatrati i potenciranjem na
eksponent manji od 1. Ako y = x 2 , onda vrijedi x = :j}, što kad transverzala presijeca paralelne pravce,
možemo pisati i kao y~. Na kalkulatoru korijen vadimo s pomoću korespondentni su kutovi jednaki

tipke x 11' ili inv x'. Zelimo li primjerice pronaći treći (kubni)
korijen od 27 (27 113), utipkat ćemo "27 x 11' 3".
korijen jednadžbe vrijednost varijable za koju je ta jednadžba
istinita. Tako primjerice jednadžba x 2 - 5x = O ima dva korijena:
X= 0 i X= 5.
kosekans rrigonometrijska funkcija kuta u pravokutnom troku-
tu. Definira se kao omjer hipotenuze (najdulje stranice u pravo-
kucnem trokutu) i karete nasuprotne promatranom kutu. Kose-
kans kuta a piše se kao cosec a . O n je uvijek veći ili jednak
jedinici. Vrijednost je kosekansa nekog kuta jednaka recipročnoj
vrijednosti sinusa tog kuta, to jest:
kosin us 62 63 kotangens

l kosinusov poučak trigonometrijsko pravilo koje povezuje du-

cosec a = - . -- ljine stranica i kutove u trokutu. Ono se u matematičkom obliku
sm a
piše kao
kosinus trigonometrijska <>funkcija kuta u pravokutnom tro- a 2 = b2 + c2 - 2bc cos a
kutu. Dobiva se dijeljenjem karete na kojoj leži kut s hipotenu-
gdje su a, b i e stranice trokuta, a a kut nasuprot stranici a.
zom (najduljom stranicom trokuta). Kosinus označavamo krati-
com cos. pravilo kosinusa e
Ova neprava kuta u pravokutnom trokutu zajedno imaju 90°,
pa ih stoga nazivamo komplementarnim kutovima. Ako ih ozna-
čimo s a i {3 , lako ćemo dokazati odnose:
sin a= cos {3
sin {3 =cos a
T o znači da je sinus nekoga kuta jednak ko-sin usu njegova ko- pravilo kosinusa glasi
-mplementarnog kuta. (Prefiks ko- označava odnos, udruživanje.) a' =b + e' - 2bc cos a
1

Ako ti kutovi primjerice imaju 30° odnosno 60°, tada možemo

pisari kotangens rrigonomerrijska fUnkcija kura u pravokutnom tro-
kutu. Dobiva se dijeljenjem prileieće karete nasuprotnom kate-
sin 30° = cos 60° = 0,5 tom. Kotangens označavamo kraticom ctg, a jednak je reciproč­
sin 60° = cos 30° = 0,8660 noj vrijednosti tangensa istoga kuta, to jest:
l
kosin us A ctg a= - -
tg a
gdje je a zadani kut.

kota n gens A

nasuprotna
kateta

priležeća kateta

priležeća kateta
cos /l e hipotenuza

lac i priležeća
e TBAf kateta

l COS {3 pri ležeća kateta l BC l

ctg {3 = tg {3 = sin {3 = nasuprotna kateta = lAC l
kraćenje 64
kraćenje postupak pojednostavnjivanja razlomka dijeljenjem
brojnika i nazivnika istim brojem. Podijelimo li, recimo, u raz-
lomku 5x/25 i brojnik i nazivnik brojem pet, dobit ćemo x/5,
razlomak jednak prvom, ali od njega jednostavniji. To je dijelje-
nje moguće i simbolima, a ne samo brojevima. Tako kraćenj em
brojni ka i nazivnika razlomka xj/2y dobivamo razlomak xy/2.
kraćenje polinoma jest njegovo svođenje na najjednostavniji
oblik ukidanjem (poništavanjem) svih članova kojih je zbroj jed-
nak nuli. Tako se primjerice izraz
a + 2b + b + 2a- 2(a + b)
dade skratiti u a + b.
krivulja u geometriji, skup svih točaka što ih crta neka točka koja
se giba po određenom pravilu. Tako je kružnica skup svih točaka
jed nako udaljenih od neke točke (središta). Od drugih važnijih
geometrijskih krivulja spomenimo c::>elipsu, .::>parabolu, .::>hi-
perbolu. Te krivulje dobivamo presijecanjem plašta stošca (konu-
sa) ravninom pod različitim kutovima, pa ih stoga zovemo ko-
nikama.
krivulja normalne raspodjele (distribucije) lako prepoznat-
ljiva zvonolika krivulja. Ona prikazuje sasvim slučajnu raspodje-
lu vrijednosti velikog broja elemenata oko neke središnje vrijed-
nosti.
krivulja normalne raspodjele
65 kružni dijagram
krnja tijela tijela nastala odrezivanjem ravninom okomitom na os
simetrije, vrha nekog geometrijskog tijela. Njihov se obujam dobi-
va oduzimanjem obujma odrezanog od obujma početnog tijela.
krug dio ravnine omeđen c::>kružnicom.
kružnica skup svih točaka jednako udaljenih od zajedničkog sre-
dišta; savršeno okrugla krivulja. Crta se jednim potpunim okre-
tom šestara.
Udaljenost kružnice (to jest svake njezine točke) od centra ili
središta zovemo radiusom ili polumjerom. Ravnu crtu koja spaja
dvije točke na kružnici i prolazi kroz njezino središte zovemo di-
jametrom ili promjerom. Njegova duljina iznosi dva radi usa. Te-
tive su dužine koje spajaju dvije točke na kružnici, promjer je
poseban slučaj tetive. Luk je dio kružnice između dvije točke na
njoj. Tangente su pravci koji dotiču kružnicu u jednoj točki. Krug
je dio ravnine omeđen kružnicom. Kružni isječak je dio ravnine
omeđen dvama radiusima i lukom između njih. Kružni odsječak
je dio ravnine omeđen tetivom i pripadajućim lukom. Opseg kru-
ga je duljina najvećeg mogućeg luka, to jest duljina kružnice.
Omjer izmedu opsega i dijametra za sve je krugove isti, a dan je
.::>iracionalnim brojem 1t (pi), s približnom vrijednošću 3,141 6,
pa je opseg kruga jednak O= 1td ili O = 2r1t, gdje su d ir prom-
jer, odnosno radius kruga. Isti broj određuje i površinu kruga,
koja iznosi P = r 2 1t. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
kružni dijagram jedan od mogućih grafičkih prikaza statističkih
podataka. Polazi se od kruga koji se zatim (kao torta) dijeli na kri-
ške (isječke) čija ploština odgovara udjelu nekog dijela u cjelini.
Njegovu primjenu i izradu promotrimo na primjeru nekog
mjerenja prometa. Postupak ide ovim slijedom:
(l) Svaki udjel pretvorimo u postotak.
(2) Budući da l OO% čini puni krug (360°), l o/o iznosi 3,6°. Stoga
postotke iz (l) množimo s 3,6.
(3) Tako dobivene kutove za pojedine udjele s pomoću kutom jera
ucrtamo u krug.
krug i kružnica 66 67 kubiranje
krug i kružnica Taj se shematski prikaz može učiniti preglednijim sjenčanjem,
šrafiranjem i - ako je moguće - bojanjem. Na kraju mu, dakako,
moramo dodati i legendu.
kružni isječak ili sektor dio kruga zatvoren dvama radiusima i
lukom koji ih spaja.
kružni odsj ečak ili segment dio kruga odsječen ravnom crtom
ili .::>tetivom, to jest dužinom koja spaja dvije točke na kružnici.
Svi trokuti kojima je jedna stranica ta tetiva, a treći vrh leži na
odgovarajućem luku kružnice, pri tom trećem vrhu imaju isti kut.

kružni odsječak
kutovi u kružnom odsječku

veliki luk

kružni dijagram

praCenje prometa po vrstama vozila - broj vozila prošlih za pt:t minuttJ osobni
automobili 64,3%

''
vrsta broj postotak kutna vetičina isječa ka
vozil~ vozila

3,6 •23 1~
/
osobni automobili 18 18/28 . 100=64,3% 64,3% ·
........ ........... _ _ -"""* / /
autobusi 2128·100= 7,1% 7,1%· 3,6• 26°

kamioni 1/28 · 100= 3,6% 3,6%. 3,6= 13° u=P =r=6

obodni kutovi nad tetivom su jednaki
kombiji 4/28 o 100= 14,3% 14,3% · 3.6= 51°

bicikli 3 31'28. 100= 10,7% 10,7%. 3,6= 391) kružni vijenac dio ravnine omeđen dvjema koncentričnim
ukupno 28 100% 360° kružni cama.
kub broj nastao c:>kubiranjem nekog broja. Tako su brojevi l, 8,
27 i 64 ku bovi brojeva l, 2, 3 i 4.
bicikli 10.7% kamioni 3,6%
kubiranje računska operacija u kojoj se neki broj triput množi
sam sa sobom. Tako kubiranje broja 5 možemo napisati kao:
53 = 5 · 5 · 5 = I 25
kubna jednadžba 68 69 kutna minuta i sekunda
kubna jednadžba jednadžba trećeg stupnja, jednadžba u kojoj je imaju točno 90°, .::>tupi kutovi su veći od 90° ali manji od 180°,
najviša potencija varijable kub. dok su e:> izbočeni kutovi veći od 180° i manji od 360°. Kutove
kubni (prostorni) metar metrička jedinica za volumen (obu- mjerimo primjerice c:>kutomjerom.
jam). Odgovara obujmu kocke s bridovima od l m. Manje su Kut od 360° je takozvani puni kut, a kut od 180° zovemo
mjere kubni centimetar, kubni decimetar(= litra, l) itd., izvedene ispruženim kutom.
na sličan način iz centimetra, decimetra itd.
kut
kugla savršeno okruglo tijelo, to jest tijelo kojemu su sve točke 90'
površine jednako udaljene od središta. Tu udaljenost zovemo l
radiusom kugle. Ako je taj radius r, obujam kugle dan je izrazom

~
V =_i_ r31t
3
a njezino oplošje sa
90'
S= 4 r2 1t
kumulativna frekvencija (učestalost) u statistici: za bilo pravi kut šiljasti kut

koju odabranu vrijednost u nekom skupu podataka to je zbroj 90' 90'

učestalosti svih članova skupa manjih ili jednakih odabranoj vri- l l

jednosti. Prikažemo li kumulativnu frekvenciju grafički, dobiva- l l
mo posebnu krivulju, raspodjelnu ili distribucijsku krivulju. l l
l l

~'-če_n_i
kumulativna frekvencija
grafikon prikazuje kumulativnu (ukupnu)
prodaju novih automobl'la kroz godmu
180' - - _\i\.lL.....!...----
tupi kut
••- k-u-t- -

ukupan
broj
prodanih
automobila
kut e levacije kutna udaljenost od horizonta. Tako je primjerice
mjeseci elevacija Sunca u zoru jednaka nuli, pa se polako penje do
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 u godini podnevnog maksimuma da bi do zalaska opet pala na nulu. S
pomoću podnevne elevacije pomorci izračunavaju zemljopisnu
širinu. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
kut dio ravnine omeđen dvjema zrakama (polupravcima) koje kutna minuta i sekunda malene jedinice za precizno izražava-
polaze iz iste točke. Kutove izražavamo .::>stupnjevima (0 ) ili nje kutova. Kuma minuta (simbol ') šezdeseti je dio kumog stup-
c:>radijanima, a dijelimo ih najčešće prema dijelu ravnine koji nja (simbol 0 ), a kuma sekunda (simbol") šezdeseti dio kutne mi-
zauzimaju. Tako su e:>šiljasti kutovi manji od 90°, .::>pravi kutovi
nute.
kutomjer 70 71 kvadratna jednadžba
kut e/evacije kvadrant dio ravnine omeđen pravim kutom. Kod grafičkog
prikazivanja, kvadrant je omeđen osima ~Kartezijeva koordi-
natnog sustava. U prvom su kvadrantu vrijednosti obje koordi-
nate (x i y) pozitivne, dok su u trećem obje negativne. U drugom
kut elevacije
je x negativan ay pozitivan, dok je u četvrtom obrnuto.

kvadrant
kvadranti u koordinatnom sustovu y

drugi kvadrant prvi kvadrant

x negativan, y x i y pozitivni
pozitivan
kutomjer jednostavan uređaj za mjerenje kutova u ravnini; polu-
krug koji na obodu ima urezanu ljestvicu sa stupnjevima. Pomo-
ćni pribor u tehničkom crtanju. ------------~--------~x
treći kvadrant četvrti
kutomjer x i y negativni kvadrant
x pozitivan i y
negativan

kvadrat geometrijski lik, četverokut s četi ri jednake stranice i

četiri jednaka kuta, pravokutnik jednakih stranica. Njegove se dija-
gonale sijeku pod pravim kutom, a njihovo ih sjeci~te prepolavlja.
kut koji mjerimo Ako je a duljina stranice, njegova je ploština P dana izrazom
kutomjer P= a -a = a 2
kvadratna jednadžba polinomna jednadžba drugog stupnja,
to jest takva u kojoj je najviša potencija nezavisne varijable 2.
Opći je oblik takve jednadžbe
ax 2 + bx +e= O
U njoj su koeficijenti a, b i e realni brojevi, s time da je a različit
od nule. U ~analitičkoj geometriji kvadratna se jednadžba
mjereni kut iznosi 54• prikazuje ~parabolom. Rješenja jednadžbe su točke u kojoj ta
parabola siječe os x.
kvadar geometrijsko tijelo sa šest pravokutnih strana. Takvo ti- Neke se kvadratne jednadžbe dadu riješiti ~faktorizacijom .
jelo zovemo i četverostranom prizmom ili paralelepipedom. Gra- Sličnim se postupkom došlo i do opće formule koja daje rješenje
đevinska opeka ima oblik kvadra. kvadratne jednadžbe:
kvadratni korijen 72 73 kvocijent

-b± ...Jb 2 - 4ac Algebarski se izrazi kvadriraju tako da im se eksponent podvo-

X= struči a koeficijent kvadrira
2a
(x2)2 = x4
Ovisno o vrijednosti diskriminante, to jest izraza
b2 - 4ac (6/) 2 = 36l
kvadratna jednadžba može imati dva različita realna korijena, dva Broj kojemu je ~kvadratni korijen cijeli broj zovemo pot-
jednaka realna korijena ili dva kompleksna korijena (rješenja). punim kvadratorn. Takvi su primjerice 25, 144 i 54 756 (jer su
Kad vrijedi im korijeni 5, 12, odnosno 234).
b2 - 4ac >O Kvadrat binoma (dvočlanog izraza) može se razviti kao
dobivamo dva različita, realna korijena. Kad vrijedi (a+ b)2 = a 2 + b 2 + 2ab
(a - W=a 2 +b 2 - 2ab
b2 - 4ac =O
Važna je i faktorizacija razlike kvadrata
dobivamo dva jednaka realna korijena. Napokon, kad je
x2- y 2 = (x - y)(x + y)
b2 - 4ac <O
2
Izraz (x +j) ne možemo jednostavno razložiti na faktore.
dobivamo dva različita, međusobno konjugirana kompleksna
korijena. kvocijent rezultat dijeljenja jednoga broja drugim.
kvadratni korijen nekoga broja jest broj koji kvadriranjem daje
taj broj. Tako je primjerice kvadratni korijen od 25 jednak 5 ili
-5, zato što ta dva broja, pomno7-ena sa samim sobom (kvadri-
rana) daju promatrani broj 25.
5. 5 = (- 5). (- 5) = 25
Kvadratni korijen označavamo simbolom --lsravljenim ispred
broja, odnosno eksponentom 112 stavljenim iznad njega. Na pri-
mjer -JI6 = 16 112 = 4. Zašto je korjenovanje dizanje baš na ru
potenciju shvatit ćemo iz jednakosti
allza•'z = (a•'z)2 = a• = a
Vađenje korijena je naime operacija suprotna d izanju nakva-
drat (~kvadriranj u).
kvadriranje računska operacija, množenje broja samim sobom,
dizanje na drugu potenciju, računska operacija opisana ~poten­
l
cijom 2, primjerice
 75 luk
kvadrira (logaritmi se množe s 2) odnosno vadi drugi korijen

L
latituda ~zemljopisn a duljina i širina
(logaritmi se dijele s 2).
Danas je logaritamsko računalo gotovo sasvim izašlo iz upo-
trebe jer ga je zamijenio brži, točniji a često i jeftiniji kalkulator.
longituda ~zemljopisna duljina i širina

linearna jednadžba jednadžba u kojoj se nalaze samo prve po-
tencije nepoznanica (x, y, ... ), a ne sadržava ni umnoške dviju ili
više nepoznanica. Na primjer
ax+by =c
je linearna jednadžba s dvije nepoznanice.
linearno programiranje u primijenjenoj matematici, skup po-
stupaka z.a pronalaženje maksimuma ili minimuma nekih vari-
jabli na temelju linearnih jednadžbi i nejednadžbi. Ti maksimu-
mi i minimumi važni su za pronalaženje "optimalnih" (najboljih)
rješenja, to jest rješenja koja daju najbolji kompromis kod više
suprotstavljenih zahtjeva.
luk u geometriji, dio krivulje ili kružnice. Kod kružnice razliku-
jemo tri vrste luka: polukružnicu, to jest točno polovicu kružnice,
mali kružni luk, manji od polukružnice i veliki kružni luk, veći
od polukružnice.
Kružne lukove izražavamo u ~stupnjevim a ili u ~radij an ima,
to jest mjerimo ih kutom što ga sa središtem kružnice zatvaraju
točke na njegovim krajevima. Zbog toga je veličina polukružnice
180°, dok je veličina maloga kružnog luka manja, a velikoga veća
od 180°, ali manja od 360°.
Duljinu luka možemo izračunati prema formuli
s
l = 360o . 2r1t

litra jedinica za obujam (simboli L, l); kubični decimetar.

gdje su Lduljina luka, S kut što ga zatvara kut, ar radius kružnice
log kratica za ~logariram. (odnosno radius zakrivljenosti krivulje). Izraz 2r1t zapravo je op-
logaritam ~eksponent kojim treba potencirati neku bazu, seg kruga.
najčešće l O (u tom slučaju govorimo o ~dekadskom logaritmu)
da bi se dobio željeni broj. Tako je logaritam od 1000 jednak 3
zato što je 10 3 = 1000, a logaritam od 2 jednak je 0,30103 zato
što je 2 = l Q3,oto3.
logaritamsko računalo ("šiber") analogno mehaničko raču ­
nalo bazirano na svojstvima logaritama. Ono je sastavljeno od
dvije logaritamske ljestvice koje klize jedna preko druge. Brojevi
su na njima prikazani grafički, to jest kao određene duljine, raz-
mjerne vrijednosti njihovih logaritama. Mnoienje se može prika-
zati kao zbrajanje dvaju logaritama, a oni se na logaritamskom
računalu dadu zbrajati grafički, to jest nadovezivanjem ljestvica
brojeva koji se množe, nakon čega se rezultat očita izravno. Slič­
no se pomoću tog računala i dijeli (oduzimanjem logaritama),

M
magični kvadrat kvadratna tablica brojeva (s jednakim brojem
stupaca i redaka) u kojem zbrajanje različitih članova po redovi-
ma, stupcima i di j ago nalama uvijek daje isti rezultat. Kao jednos-
tavni primjer navedimo:
6 7 2
l 5 9 dalje dijeli na geometriju, aritmetiku, algebru, infinitezimalni ra-
8 3 4
u kojem nalazimo brojeve od l do 9, a zbroj je 15.
magnituda veličina bez obzira na predznak ili smjer, primjerice
duljina <)vektora.
makro- prefiks koji označava jako velike razmjere ili mjerilo; su-
protno od <)mikro-.
maksimum <)minimum i maksimum
mantisa decimalni dio c::>logaritma. Tako je primjerice vrije-
dnost logaritma broja 347,6 iznosi 2,5411, pa mu je marisa
0,5411. Cijeli dio logaritma (u ovom slučaju 2) wvemo njego-
vom <)karakteristikom.
masa mjera inercije (tromosti) nekoga rijela. Masa je zapravo
omjer sile koja djeluje na neko tijelo i akceleracije kojom se ono
ubrzava zbog djelovanja te sile. O masi ovisi i sila koja djeluje na
neko tijelo u određenoj točki Zemljine površine, no ta se sila
donekle mijenja od mjesta do mjesta.
Silu kojom neko tijelo djeluje na ravnu podlogu zovemo reži-
nom. Zbog toga masu možemo mjeriti i uspoređivanjem težina
promatranih tijela, dakako ako mjerenje obavljamo na istome
mjestu.
U SI-susravu masa se izražava u kilogramima. O n otprilike
odgovara masi kubičnog deci metra vode, a definira se prema sran-
77 matrica
dardnom kilogramu - plarinsko-iridijskom valjku što se čuva u
Sevresu kraj Pariza.
matematička indukcija formalni postupak matematičkog do-
kazivanja koji se svodi na dokaz da iz istinitosti neke tvrdnje za je-
dan član u nizu slijedi da je ona istinita i za sljedeći član toga niza,
drugim riječima da iz pretpostavke P(n) slijedi P(n+ l). Pošto smo
to dokazali, dovoljno nam je dokazati istinitost te tvrdnje za prvi
član niza, pa smo je time dokazali i za sve njegoxe članove.
matematika znanost o prostornim i brojčan im odnosima. Nju
dijelimo na čistu ili teorijsku i primijenjenu matematiku. Prva se
čun i trigonometriju. U potonjoj pak nalazimo sraristiku, nume-
ričku analizu, računalstva, kao i matematički aparat mehanike,
astronomije, nauke o elektricitetu, optike, termodinamike i kvan-
ene fizike.
matrica kvadratna (n· n) ili pravokutna (m · n) tablica elemena-
ta (brojeva ili algebarskih varijabli) poredanih u retke i stupce.
Matrice predstavljaju sažeti oblik pisanja informacija o matemati-
čkim sustavima, re mogu, između ostalog, poslužiti za rješavanje
sustava više <)jednadžbi s više nepoznanica. Matricu koja ima
samo jedan stupac zovemo stupčanom matricom a matricu sa
samo jednim retkom retčanom matricom.
Dvije se matrice množe kombiniranjem stupaca lijeve i redaka
desne matrice. T o je, moguće samo ako prva matrica ima onoliko
stupaca koliko druga ima redaka. Tako nastaje nova matrica čiji
su elementi umnošci redaka prve matrice sa stupcima druge. Ako
imamo dvije matrice
B=~
:]
medijan 78 79 milijun

tada Pred osnovne i izvedene jedinice stavljaju se u tom sustavu i

određeni prefiksi koji im povećavaju odnosno umanjuju vrijed-
· Lap +br aq +b~ . nost. Prefiks te1-a (T ) povećava vrijednost jedinice bili jun puta,
AB- prefiks giga (G) milijardu, mega (M) milijun, kilo (k) tisuću,
- cp+ dr cq +drj
hekto (h) stotinu, deka (da) deset puta. Prefiks deci (d) smanjuje
jedinicu deset puta, centi (e) stotinu, mili (m) tisuću, mikro (Jl)
Za množenje matrica vrijedi zakon asocijacije, tj. milijun, nano (n) milijardu, piko (p) bilijun, Jemto (f) bilijardu i
(AB) C =A(BC), ato (a) trilijun puta.
ali ne mora vrijediti i zakon komutacije. mega- prefiks koji označava množenje s milijun. Tako je primje-
jediničnamatrica matrica I koja se ne mijenja kada se s njom rice l MW (megawatt) isto što i l 000 000 W (milijun watta).
množi druga matrica. Tako je, primjerice, jedinična matrica s dva memorija u Qkalkulatoru, dio za pamćenje brojeva s kojima
stupca i dva retka: kanimo još raditi. Na kalkulatoru obično postoje dvije tipke za

[~ ~J
inverzna matrica Pod uvjetom da lA l (Qdeterminanta od A)
nije nula, kvadratna matrica A ima inverznu matricu A·l, takvu da
vrijedi
AA·1 = A-1A = l
medijan srednji broj u uređenom skupu brojeva. Ako takvog
broja nema (zato što je broj članova te grupe paran), medijan je
Qsrednja vrijednost dva srednja broja. Tako primjerice u skupu
2, 3, 7, ll i 12 medijan iznosi 7, a u skupu 3, 4, 7, 9, ll, 13 to
je 8 (sredina između 7 i 9).
medijana Qtežišnica
međunarodni sustav jedinica (SI), metrički sustav mjera pr-
votno razvijen u Francuskoj koncem 18. stoljeća za vrijeme Fran-
cuske revolucije. U 19. stoljeću prihvatile su ga i mnoge druge ze-
mlje, dok je 1960. međunarodna konferencija za utege i mjere
preporučila opće prihvaćanje popravljenog sustava SI (Systeme
International d'Unites), sa 7 propisanih "osnovnih jedinica", od
kojih spomenimo metar (m) za duljinu, kilogram (kg) za masu i
sekundu (s) za vrijeme.
rad s memorijom. Jedna sprema broj na zaslonu u memoriju, dok
druga broj iz memorije prikazuje na zaslonu.
metar (simbol m) SI jedinica za duljinu. Danas ga definiramo
kao put što ga svjetlost u vakuumu prevali za 1/299792458 se-
kundi.
metoda pokušaja i pogreške postupak rješavanja problema ko-
ji polazi od neke u biti proizvoljne polazne pretpostavke na teme-
lju koje dolazi do približnog rezultata. Na temelju tog približnog
rezultata, odnosno njegova odstupanja od željenog, ispravlja se ona
početna polazna pretpostavka, pa se iz nje izvodi novi, točniji re-
zultat. Taj se postupak ponavlja sve dok se ne dobije rezultat želje-
ne točnosti. Ta se metoda zove i metoda Qiteracije (ponavljanja).
metrologija znanstvena disciplina koja se bavi mjerenjima i
mjernim jedinicama.
mikro- prefiks (simbol Jl) koji označava jednu milijunrinku (lO-<>),
to jest milijunti dio. Tako je primjerice mikrometar Jlm (znan i kao
mikron, Jl) jednak milijuntinki metra ili tisućinki milimetra.
mili- prefiks (simbol m) koji označava jednu tisućinku (10·3), to
jest tisućiti dio. Tako je npr. milimetar (mm), tisućiti dio metra.
milijun tisuću tisuća, l 000 000 ili 106 •
milimetarski papir 80 81 množenje

milimetarski papir papir s ucrtanom milimetarskom mrežom minimum i maksimum

koja pri izradbi grafikona i nacrta uvelike olakšava unošenje točaka.
milja stara mjera, od lat. milia passum, to jest "tisuću koraka"
(dvostrukih, lijevom i desnom nogom). Od mnogo povijesnih
milja, danas su se zadržale anglosaksonska (1,60934 km) i imer-
nacionalna pomorska ili nautička milja (1,852 km), jednaka jed-
noj meridijanskoj r::>minuti (minuti zemljopisne širine).
mimoilazni ili mimosmjerni pravci pravci koji se ne sijeku jer
ne leže u istoj ravnini. Za svaki par mimoilaznih pravaca postoji
neka najmanja udaljenost među njima. Spojnica točaka u kojima
se ona postiže okomita je na oba pravca.

mimoi/azni pravci
kad dva zrakoplova lete na različitim visinama i po
različitom kursu, n;ihove se putanje mimoilaze
/ mjerenje uspoređivanje s etalonom ili mjerkom (jasno definira-
-----rr-7/
okomica na l /
-+
obje putanje : /
""' najmanja moguća
/ udaljenost između
/ zrakoplova jest duljina
~ okomita na obje putanje
minimum i maksimum u r::>analitičkoj geometriji, maksimum
je točka u kojoj r::>funkcija prestaje rasti i počinje padati, dok u
minimumu prestaje padati i počinj e rasti. Obje se točke nalaze ta-
ko da se na krivulji traže točke u kojima je nagib tangente jednak
nuli. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
minus simbol "-" koji označava oduzimanje odnosno negativni
broj.
minuta {kutna) jedinica za izražavanje kuta, 1160 kutnog stup-
nja. Simbol joj je"'". Minuta se dalje dijeli na 60 sekundi.
minu~a (vremenska) jedinica za vrijeme, 60 sekundi. Simbol:
min. Sezdeset minuta čini jedan sat.
nom veličinom).
mjerilo na kartama i nacrtima, omjer nacrtane i stvarne veličine.
Obično se izražava u obliku omjera. Tako na kartama rađenima u
mjerilu l : l 000 000 svaki nacrtani milimetar označava l km
(= l 000 000 mm) u prirodi.
mjerka r::>etalon
mješoviti razlomak razlomak koji pišemo kao kombinaciju ci-
jelog broja i pravog razlomka (manjeg od 1). Kao primjer navedi-
mo 3 Y:z (tri i jedna polovina), što se kao nepravi razlomak piše
712. Pri računanju, najprije računamo s cijelim a potom i s
razlomljenim dijelom, pa rezultate zbrojimo. Ponekad uporaba
mješovitih razlomaka dovodi do zabune, pa je bolje služiti se
nepravim razlomcima.
mnogokut r::>poligon
množenje jedna od četiri osnovne računske (aritmetičke) opera-
cije. Obično ga pišemo kao a · b, a x b ili ab. Množenje se dade
svesti na zbrajanje. Tako nam ab zapravo govori da broj a trebamo
b puta pribrojiti samome sebi. Množenje je r::>komutativno,
Miibiusova vrpca 82
~asocijativno i ~distributivno u odnosu na zbrajanje, a svi bro-
jevi (osim O) u množenju imaju svoj inverzni element. Broj l je
~neutralni element za množenje.
Mobiusova vrpca geometrijska ploha s jednim bridom i jed-
nom stranom. To je zapravo plosnata vrpca spojena u petlju, ali
joj je kraj pri spajanju izvrnut, kao kad primjerice, zabunom pri
zakapčanju izvrnemo kraj remena. Kad takvu vrpcu presiječemo
uzduž, nećemo dobiti dvije petlje, nego opet samo jednu, dvaput
dužu.
U tehnici se u Mobiusovu traku često spaja prijenosno reme-
nje. Tako se ono troši s obje, a ne samo s jedne strane, što mu
povećava trajnost.
mod najčešći element neke grupe. Tako je, primjerice, mod
grupe O, O, 9, 9, 9, 12, 87, 87 njezin element 9. Treba napome-
nuti da nemaju svi skupovi mod.
Modovi se primjenjuju, primjerice, kod oglašavanja. Ako istraži-
vanja pokazuju da je modalna starost kupaca strojeva za rublje 25-
-30 godina, onda će se na reklamama pojavljivati ljudi baš te dobi.
modul drugi naziv za ~apso lutnu vrijednost.
mreža dva skupa obično paralelnih crta koje se sijeku pod nekim
kutom. U pravokutne mreže ucrravamo grafove. lzometrijska
mreža služi za dvodimenzionalno prikazivanje tijela, i to tako da
duljine na grafikonu odgovaraju duljinama na tijelu.
mreža sustav ~čvorova (spojeva) i ~l ukova (Rutova) kojima re-
ku dobra, usluge, ljudi, novac ili informacije. Često ih nalazimo
na topološkim kartama.
mreža
N
nagib isto što i ~gradij ent.
najmanji zajednički nazivnik broj na koji se mogu svesti svi
nazivnici zadanog niza razlomaka. ~jednički nazivnik
najmanji zajednički višekratnik najmanji broj koji je ~za­
jednički višekrarnik svih brojeva u promatranom skupu.
Dobivamo ga rako da sve brojeve, elemente skupa, najprije pri-
kažemo u obliku umnoška ~prim-brojeva te odredimo najmanji
umnožak prim-brojeva koji je djeljiv svakim od promatranih bro-
jeva.
Za primjer uzmimo skup brojeva 6, 8 i 15. Tada je
6 = 2·3
8= 2·2·2
15 = 3. 5
Stoga je 120 = 2 · 2 · 2 · 3 · 5, najmanji zajednički višekracnik
brojeva 6, 8 i 15.
na~_veći zajednički faktor u nekom skupu brojeva, najveći broj
kOJI sve članove rog skupa dijeli bez ostatka. Tako je primjerice
najveći zajednički faktor skupa brojeva 36, 48 i 72 broj 12.
nasuprotna stranica, u trokutu, stranica što leži sučelice ne-
kom kutu; stranica koja nije krak promatranoga kura.
nazivnik u razlomku, broj ispod razlomačke crte. Tako ga zove-
mo zato što razlomak nazivamo po njemu (trećina, četvrtina itd.).
Broj iznad razlomačke crte zovemo ~brojnikom.
negativan smjer zakreta smjer jednak smjeru kruženja kazalj-
ki na uri.
negativni broj svaki ~realni broj manji od O. Raču nanj e s
njima slično je računanju s ~pozitiynim brojevima. Umnožak
dva negativna broja je pozitivan broj. Svaki pozitivni broj ima
nejednakost 84 85 niz ili progresija
suprotni broj među negativnim brojevima, a rezultat je njihova nesimetrična na grafikonu su prikazane frekvencije raznih tjednih plaća

zbrajanja jednak nuli. raspodjela srednja ~rijednost

broj
nejednakost tvrdnja da je neka veličina veća ili manja od druge, radnika raspodjela je nesimetrična u
odnosu na srednju vrijednost
a pišemo je s pomoću simbola > ("veće od") i < ("manje od").
Nejednadžbe rješavamo tako da otkrijemo skup brojeva koji ih
zadovoljavaju. Tako je primjerice rješenje nejednadžbe
2x+5<1 9 tjedne plaće
10 20 30 40 50 60 70 u funtama
skup svih x < 7. Iz simbola > i < izvodimo i simbole ;?: (veće ili
jednako) i ::;; (manje ili jednako) kao u primjeru
x 2 ;?: 9 Tada vrijedi
U tom slučaju x mora biti 3 ili veći od 3, ili -3 ili manji od -3. i+ j =i
neparnost svojstvo broja da je nedjeljiv (bez ostatka) s 2. Stoga zato što je j neutralni element, ali vrijedi i
neparni brojevi tvore niz l, 3, 5, 7, ... Svaki n 2, kvadrat broja n,
možemo dobiti kao zbroj prvih n neparnih brojeva, npr.: t+ J =J
iz čega slijedi
49 = 72 = l + 3 + 5 + 7 + 9 + ll + 13
nepravi razlomak razlomak kojemu je brojnik veći od naziv- l=]
nika. što proturječi polaznoj pretpostavci. Sličan se dokaz može izvesti
nesimetrična raspodjela u statistici, raspodjela u kojoj frekven-
i za neutralni element u slučaju množenja.
cije nisu simetrično raspoređene oko srednje vrijednosti. Tako, nezavisna varijabla varijabla čija vrijednost ne ovisi o vrijedno-
primjerice, male plaće zarađuju mnogi ljudi, dok je onih s veliki- sti nijedne druge varijable. Ona se obično označava simbolom x,
ma malo. Velike plaće, međutim, pomiču srednju vrijednost na dok zavisnu varijablu označavamo simbolom y. Tipična je nezavi-
svoju stranu, tako da se plaće čine boljima nego što stvarno jesu. sna varijabla vrijeme.
Vidi prikaz na sljedećoj stranici. ništica ~nula
neutralni element broj koji pri nekoj operaciji ostavlja druge niz ili progresija u matematici, uređeni skup brojeva u kojem
brojeve nepromijenjenim. Takva je operacija primjerice pribra- svaki prema svom prerhodniku stoji u nekom poznatom i nepro-
janje nule ili množenje jedinicom: mjenjivom odnosu. Tako je primjerice ~aritmetički niz određen
7+ 0=7 nepromjenjivom razlikom vrijednosti između članova i njihovih
prethodnika, kao primjerice u nizu 2, 4, 6, 8 - u kojem je razli-
7 ·l= 7
ka 2. Kod ~geometrijskog niza među članovima postoji stalan
Lako je d okazati da u svakoj računskoj operaciji postoji samo je- omjer, to jest svaki se sljedeći član dobiva množenjem prethodnog
dan neutralni element. Pretpostavimo da u zbrajanju postoje dva člana nekim nepromjenjivim brojem. Tako je u nizu 3, 6, 12, 24
različita neutralna elementa, j i i. svaki sljedeći član dva puta veći od prethodnog. Harmonijski niz
normalan 86
je niz razlomaka u kojem nazivnici tvore
jerice l, 1/2, 1/3, 114.
normalan .::>okomit
aritmetički

normalna raspodjela .::>krivulja normalne raspodjele

niz, prim-

nula ili ništica broj (označen znamenkom O) koji dobivamo kad

o
obrazac karakterističan raspored likova ili brojeva.
neki broj oduzmemo od samoga sebe, odnosno kad zbrojimo dva obujam .::>volumen
broja iste apsolutne vrijednosti, ali obrnutog predznaka (+ odnos- očekivanje u statistici, najvjerojatnija, očekivana vrijednost
no - ). Nulu napokon možemo defini rati i kao broj koji, pribro- neke sl učajne varijable, npr. rezultata fizikalnog mjerenja.
jen bilo kojem broju, ne mijenja njegovu vrijednost, odnosno kao
broj koji pomnoien bilo kojim brojem ostaje nepromijenjen. odnos .::>relacija
odsječak dužina što je na nekom pravcu odsijecaju dva pravca
ili jedan pravac i jedna krivulja.
odsječci krivulje

·u;
.....o
><J

·*-..,o
odsječak osi x x

odstupanje .::>devijacija
oduzimanje izuzimanje, odvajanje jednog skupa iz drugog,
smanjivanje nekog skupa za drugi skup. Oduzimanje je jedna od
četiri osnovne aritmetičke (računske) operacije. Oduzimanje nije
c:>komutativno jer
a- b -:t b- a
a niti je .::>asocijativno jer
a - (b- e) -:t (a - b) - e
okomica ili n ormala 88
Primjerice
8 - 5;t:5-8
7- (4- 3) ;t: (7- 4)- 3
okomica ili normala pravac ili dio pravca okomit na neku kri-
vulju ili plohu, to jest pravac (ili dio pravca) koji s njenom ~tan­
gen tom zatvara pravi kut (90°). U svakodnevnom živo tu oko-
micu na tlo, tj. vertikalu određuje mo s pomoću viska, jer sila teže
djeluje pod pravim k utom na vodoravn u ravninu.
okomica (normala J
p
B
A metičke operacije zbrajanje, od uzimanje, množenje i dijeljenje.
PQ je okomit na AB
okomit ili normalan postavljen prema nečemu pod pravim
kutom (90°).
Tako primjerice pravci u prostoru koji ne leže u istoj ravnini, te
l
se ne sijeku, imaju jedn u zajedničku okomicu, i to baš u točkama
u kojima se jedan drugom najviše p ri miču.
o ktaedar, pravilni pravilno geometrijsko tijelo s osam iden tič­
nih strana, jednakostraničnih trokuta. Oktaedar je jedan od pet
pravilnih poliedara ili Platonovih tijela. U središtima strana nala-
ze se vrhovi kocke, dok možemo gledati i obratno, da se vrhovi
pravilnog oktaedra nalaze u sred ištima strana opisane kocke.
Zbog toga kocku i oktaedar smatramo dualnim tijelima.
89 oplošje
oktaedar
svaka je od osam
strana oktaedra jed·
nakostranični trokut
oktogon ~osmerokut
omjer odnos dvaju iznosa; jedan iznos izražen kao dio drugog.
Tako je primjerice omjer samoglasnika prema suglasnicima u
hrvatskoj abecedi 5 : 25, a omjer širine i visine kvadrata l : l.
operacija (matem at ička ) kombiniranje veliči na, brojeva, ma-
trica i(ili) vektora kojim nastaju druge veliči ne. Osnovne su arit-
S matricama možemo izvršiti sve operacije kao i brojevima, ali
zato vektore možemo množiti na dva načina. Jedan je od njih
~vektorsko, a drugi ~skalarno množenje. Kod skalarnog
množenja rezultat je čisti broj lišen smjera (skalar). Rezultat vek-
torskog množenja je opet vektor, i to okomit na ravninu u kojoj
leže dva vektora koji se množe.
o pisana kruž nica kružnica koja prolazi kroz sve vrhove mno-
gokuta (poligona). N ije moguće opisati kr užnicu oko svakog
mnogokuta, ali ju je moguće opisati oko svih pravilnih mnogo-
kuta, kao i oko svih trokuta. O d četverokuta kružnicu je m oguće
opisati samo onima kojima zbroj nasuprotnih kutova iznosi 180°.
oplošje zbroj ploština svih stranica geometrijskoga tijela; njego-
va ukupna ploština.
opseg 90 91 osna simetrija ili zrcaljenje

oplošje opseg
32mm
oplošja nekih poznatijih geometrijskih tijefa

oplo!je kocke
(svo strane jednake)
O = 6 pl~tina strano
o= Sa'
._________.l f··
opseg ovog pravokutnika iznosi
32 + 15 + 32 + 15 =94 mm
oplo!je paralelepipeda (kvadra)
(identične sve: nasuprotne strane)
O • dvije plo!tine teone sttanice + dvije
plo!ti ne baze + dvije ploštine bočne strane ordinata u c:>analitičkoj geometriji koordinata y neke točke,
O • 2ab + 2ac + 2bc
drugim riječima, najmanja udaljenost od osi x. Tako je primjerice

/j~·
ordinata točke (3,4) jednaka 4.
Prva koordinata neke točke x zove se c:>apscisa.
ordinata
y
4
oplošje valjka oplošje stošca 3 • (5,3)
O = p loština plašta + dvije O • ploština plašta + ploština baze
ploštine baze O • n (radius baze • visina plašta) + n (radius baze)' l
O = 2n • (radius baze •
visina} + 2n (radius baze)'
O • nrl + :u1
O .. nr (l + r)
2 l ordin ata
=
O 2nrh + 2nr'
O= 2nr (h+ r)

2 3 4 5 X
oplošje kugle
O = 4n radius 2
O a. 4nr2
orijentacija vektora njegov smjer. Vektori suprotnog smjera a
jednakog iznosa međusobno se poništavaju.

opseg duljina krivulje koja prolazi kroz sve točke koje omeđuju
neki lik; u kupna duljina svih stranica nekog geometrijskog lika.
Tako opseg pravokutnika dobivamo zbrajanjem sve četiri njegove
stranice, a opseg kruga množenjem njegova promjera s konstan-
tom rr. Vidi p rikaz na sljedećoj stranici.
orbita, putanja ili staza kojom se neka točka giba. Taj se po-
jam najčešće primjenjuje u astronomiji pri opisivanju puta nebe-
skih tijela.
ortodroma <>velika kružnica
osi u matematici često isto što i <>koordinatne osi. Postoje osim
toga i rotacijske osi (pravac oko kojeg neko tijelo ili lik rotira} kao
i osi simetrije. Ako geometrijski lik ili tijelo zarotiramo oko njego-
ve osi simetrije za izvjestan kut, njegov se izgled neće p romijeniti:
primjerice zakrenemo li krug za bilo koji kut.
osmerokut <>poligon (mnogokut) s osam stranica, oktogon.
osna simetrija ili zrcaljenje .::>transformacija koja neki lik pret-
vara u njegovu zrcalnu sliku, to jest transformacija koja ga oko neke
osi u ravnini zakreće za 180° (izvan te ravnine}. Tu os zovemo os
ostatak 92
simetrije. Postavimo li dvije takve osi okomito jednu na drugu,
rezultat će biti isti kao pri .::>rotaciji za 180° oko sjecišta dviju osi.
Zrcaljenje je moguće i u prostoru. U tom slučaju mjesto osi si-
metrije preuzima ravnina simetrije. U tom su slučaju točka pred-
p
n:era i pridružena točka njegove slike jednako udaljene od te rav-
palac (inch} anglosaksonska mjera za duljinu, 2,54 cm.
mne.
parabola jedna od e:> konika, krivulja koja nastaje presijecanjem
osna simetrija uspravnog kružnog stošca ravninom paralelnom s jednom od nje-

p g--·"'·
X zrcalna
govih izvodnica. Primjer je parabole grafički prikaz funkcijey =xl
u Kartezijevu sustavu.
Parabolu je moguće definirati i kao skup svih točaka jednako
udaljenih od neke nepomične točke (fokusa ili žarišta) i nepomi-
y
čnog pravca (direktrise).
osna simetrija znaka P s obzirom
na os XY je os simetrije između Parabolična zrcala (sa zrcalnom plohom nastalom rotiranjem
P i njegove slike
parabole oko vlastite osi) mnogo se primjenjuju u optici, jer se
prva druga prva zrake, koje na tako oblikovano zrcalo padaju paralelno s njego-
os os os
vom osi, koncentriraju u njegovu žarištu. Vrijedi i obratno: toč­
kasti svjetlosni izvor u njegovu fokusu baca uzak, paralelan snop.
druga Prvo se svojstvo primjenjuje pri izradi teleskopa, a drugo u reflek-
zrcaljenje na dvije paralelne osi dovodi do os
translacije - lijevi se P pomakao sasvim torima.
desno, ne pretrpjevši pritom nikakve
promjene oblika, veličine ili orijentacije zrcaljenje lika P na dvije međusob·
no okomite osi dovodi do rotacije parabola
za 1so• oko njihova sjecišta

ostatak pri dijeljenju dva cijela broja, najmanji broj koji bismo
morali oduzeti od djeljenika (dividenda) da bi rezultat dijeljenja
bio cijeli broj. Tako ako broj l l podijelimo brojem 3, ostatak je
2, jer je 9 (= ll - 2) djeljiv s 3. Gdjekad govorimo i o decimal-
nom ostatku, pa u gornjem slučaju (l I : 3 = 3,6666...) decimal-
ni ostatak iznosi 0,6666... Decimalni ostatci mogu biti konačni
(primjerice O, I 25), ili periodički (0,6666... ili 0,37373737...). U
drugom slučaju ostatak ima beskonačan broj decimala, ali su nam
one - zbog pravilnosti ponavljanja- sve poznate, makar ih i ne
možemo sve ispisati (osim simbolički) .
ovalan jajolik, sličan c:>elipsi.
ovojnica c:>envelopa
paralelni pravci i paralelne ravnine
paralelni pravci i paralelne ravnine usporedni pravci i ravni-
ne, koji se pružaju jedno uz drugo na određenoj udaljenosti.
paralelogram četverokut (geometrijski lik s četiri stranice) kod
kojeg su nasuprotne stranice jednako duge i usporedne, a na-
suprotni kutovi jednaki. Dijagonale paralelograma uzajamno se
prepolavljaju. Ploština mu je jednaka umn o~ku jedne stranice i
visine na tu stranicu. Kad su sve stranice paralelograma jednake,
ali ne nužno i svi kutovi, dobivamo poseban slučaj koji se zove
romb. Kad su kutovi pravi (90°), dobivamo pravokutnik, a kad su
svi kutovi pravi i sve stranice jednake, riječ je o kvadratu.
paralelogram
{l) jed nake nasu protne stran ice i nasuprotni kutovi
{ll) dijagonale se uzaj amno prepolavljaju
[[ l
...~t---- a ...
{lill ploština paralelograma dana j e izrazom P =
94 95 periodični decimalni broj
parametar karakteristična konstanta u nekom matematičkom
izrazu, n pr. u jednadžbi pravca y = a+ bx, parametri su a i b, ax
i y su nezavisna i zavisna varijabla.
parni broj broj djeljiv s 2. Parni su brojevi dakle O, 2, 4, 6 i 8,
kao i svaki broj koji njima završava, primjerice 1736. Možemo re-
ći i da je paran svaki onaj broj koji završava parnom znamenkom.
Sve cijele brojeve koji nisu parni zovemo neparnima.
Pascalov trokut trokutasti raspored brojeva (s brojem l u
vrhu), u kojem je svaki broj zbroj para brojeva iznad sebe. Zbroj
horizontalnog retka Pascalova trokuta uvijek je jednak broju 2
dignutom na potenciju koja odgovara broju retka (gledanog
odozgo), s tim da najviši, j ednočlani redak smatramo nultim.
Tako primjerice l+ 6 + 15 + 20 + 15 + 6 + l = 64 = 26• Ti retci
ujedno daju i binomnu funkcij u raspodjele, to jest vjerojatnost
neke kombinacije ishoda kod zbivanja koje može imati samo dva,
i to jednako vjerojatna ishoda.
Pascalov trokut
l
2
l 33 l
46 4 l
s 10 10 s l
6 IS 20 IS 6 l
7 21 3S 3S 21 7
periodična funkcija funkcija čije se vrijednosti ponavljaju na-
kon određenog perioda (razmaka). Primjer su periodičnih funkci-
ja ~trigonometrijske funkcije kojima se vrijednosti ponavljaju
nakon svakog punog kuta (360°).
periodični decimalni broj broj s beskon ačnim nizom decimala
koje se ponavljaju po nekakvom pravilu. U dekadskom sustavu
a ·v dobivamo ih dijeljenjem svim cijelim brojevima osim 2 i 5 (i
njihovim potencijama). Tako je 113 = 0,3333 ... , 1/6 =
0, 16666... , 2/11 = 0,0 181818 ...
permutacija 96
permutacija svaki od mogućih poredaka elemenata nekog sku-
pa. Ukupan broj permu racija a elemenata dan je izrazom a!, gdje
"! "označava ~faktorijel (prirodni broj pomnožen sa svim svoj im
prethodnicima). Na primjer, permutacije prva 3 slova abecede
jesu: abc, acb, bac, bca, cab, cba.
Vidi također ~kombinaciju.
perspektiva način sagledavanja trodimenzijskog predmeta i nje-
gova crtanja u dvodimenzijskoj ravnini. Kod crtanja u perspektivi
crte koje su prema promatraču vodoravne ili okomite ostaju ne-
promijenjene, ali se produžeci crta koje se od njega udaljuju svi
sastaju u jednoj od dvije karakteristične točke. Jedna od tih roča­
ka nalazi se lijevo, a druga desno od crteža, na udaljenosti koja
ovisi o kutu pod kojim se promatra predmet crteža.
perspektiva
crtanje kocke u perspektivi
peterok ut ili pentagon, peterostrani geometrijski lik. Sve dijago-
nale pravilnog peterokuta tvore petokraku zvijezdu ili pentagram.
petlja dio krivulje koja obuhvaća dio ravnine kada krivulja sama
sebe siječe. U ~dijagramu toka, pecija je naredba kojom se
zapovijeda višestruko ponavljanje nekog postupka.
pi (simbol n) jedna od osnovnih matematičkih konstanti. Ona je
zapravo omjer između opsega kruga i njegova promjera, te ima
beskonačno mnogo znamenaka. Približna vrijednost na osam
decimalnih mjesta iznosi 3,14159265, no u praksi se najčešće ra-
čuna s 3, 14 ili s 22/7.
97 Pitagorin poučak
piktogram slikovni prikaz statističkih podataka u kojem se poje-
dine veličine prikazuju znakovima (recimo siluetama ljudi, vojni-
ka, ro ba, kuća itd.)
piramida geometrijsko tijelo nastalo spajanjem vrhova ~poligo­
na (višekutnika), koji tvori njegovu bazu, s nad njim uzdignutom
točko m - vrhom piramide. Obujam je piramide dan formulom
V= Bv
3
gdje je B ploština baze, a v visina piramide, to jest duljina okomi-
ce spuštene iz vrha na bazu.
Piramide najčešće dijelimo prema obliku njihove baze, pa one
mogu biti trostrane, četverostrane itd. Egipatske piramide, prim-
jerice, za bazu imaju kvadrat. Trostrane piramide zovemo i tetra-
edrima. Tetraedrom (u užem smislu) zovemo pravilnu trostranu
piramidu, čije su strane četiri sukladna jednakostranična trokuta.
piramide
trostra na piramida četverostrana piramida
(tetraedar)
Pitagorin poučak geometrijski teorem koji tvrdi da je u pravo-
kutnom trokutu kvadrat duljine hipotenuze (najdulje stranice,
stranice nasuprotne pravom kutu) jed nak zbroju kvadrata duljina
obiju kateta (preostalih stranica). U matematičkom ga obliku
možemo pisati kao:
c2 = a2 + b2
gdje je e duljina hipotenuze, dok su a i b duljine jedne, odnosno
druge karete.
plan 98 99 ploština
Pitagorin poučak ploština veličina neke površine. Koristi se i izraz površina.
vrijedi samo za
Izražavamo je četvo rnim (kvadratnim) jedinicama, najčešće
pravokutne trokute četvornim (kvadratnim) centimetrom (cm 2), četvornim metrom
(m 2) i četvornim kilometrom (km 2) . Oplošje nekog geometrij-
skog lika zbroj je ploština svih njegovih ploha.
b
ploština
ploštine najpoznatijih geometrijskih likova

z
b

a
Pitagorin
a'+ b'= e'
poučak
CJf ;j}
-a - - a- ploština paralelograma
ploština pravokutnika
= duljina· visina = duljina baze • visina
=a· v

plan <>tlocrt
plašt u geometrijskom modelarstvu, razvijene i povezane sve
stranice modela geometrijskog tijela, izrezani komad kartona i sl.
Njihovim se savijanjem i lijepljenjem može dobiti model geome-
&
.,..___ a ____.
ploština trokuta = T
t~
fl _~
.,_ a ____..
duljina baze· visina = T ov
_b_
trijskog tijela. ploština trapeza

-Đ
= zbroj paralelnih stranica • visina
plaš t 2
plašt kocke
a- a+b

-
= - 2- · v

.......

----ic <J
ploština kruga~---- ----"
ploština kružnog isječka
= radius na kvadrat· 1t središnji kut isječka
= r2 n o • radius2. n
360
a
ploha dio ravnine, omeđen bridovima, koji zatvara geometrijsko = 360• • r'x
tijelo. Tako kocka ima šest identičnih kvadratnih ploha, kvadar
šest pravokutnih ploha, dok tetraedar ima četiri tro kutaste plohe.
podatci
100
podatci činjenice , brojevi i simboli. T im se izrazom najčešće oz-
načavaju sirove, neobrađene vrijednosti. Kad se ti podatci obrade
to jest osmisle ili interpretiraju, dobivamo informaciju.
podskup skup koji je dio nekog većeg skupa. Svaki element pod-
skupa ujedno je element većeg skupa. Primjerice skup dječaka u
skupu učenika mješovitog razreda.
podskup
Vennov dijagram skupa 8, podskupa skupa A
pogreška razlika izmedu točne i iskazane ili izmjerene vrijed-
nosti.
pokušaj u teoriji vjerojatnosti svaki poj edinačni (najmanji) po-
kus koji služi za ~tkrivanj e vjerojatnosti nekog procesa. Pokušaj je
recimo svako bacanje kockice.
pokušaj i pogreška <>metoda pokušaja i pogreške
polarne koordinate položaj neke točke u polarnim koordi-
natama određuje se njezinom udaljenošću od zadane, nepomične
točke (ishodišta), to jest radiusom r, te njezinom kumom udalje-
nošću (kutom <p) od zadane osi. Zato su koordinate točke u
polarnom sustavu dane kao (r, <p).
Polarne su koordinate posebno prikladne kod matematičke
obrade kružnih predmeta ili gibanja, pa se primjenjuju primjerice
u astronomiji ali i pri obradbi metala i upravljanju robotima.
poliedar geometrijsko tijelo zatvoreno s četiri ili više ploha
nastal ih presijecanjem <>ravnina. Poliedri su napose važni u
101 populacija
k ristalografij i i kemiji, pri određivanju kristala i njihove unutar-
nje građe.
Postoji samo pet pravilnih poliedara, to jest tijela ogran ičenih
identičnim stranicama (jednakih i veličinom i oblikom). Zovemo
ih i Platonovim tijelima. T o su tetraedar (strane su 4 jednako-
stranična trokuta), kocka (6 kvadratnih strana), oktaedar (8 jed-
nakoscran ičnih trokuta), dodekaedar (12 pravilnih peterokuta) i
ikozaedar (20 jednakostraničnih trokuta).
poligon ili mnogokut geometrijski lik s tri ili više ravnih strani-
ca. Poligone nazivamo prema broju njihovih vrhova (kutova), koji
je jednak broju stranica, pa tako imamo trokut, četveroku t, pete-
rokut itd.
Poligone kojima nijedan unutrašnji kut nije veći od 180° zove-
mo konveksnim poligonima.
Zbroj svih unutrašnj ih kutova poligona s n stranica dan je for-
mulom (n - 2) · 180°. Iz toga slijedi da taj zbroj raste s rastom
broja vrhova.
polinom višečlan algebarski izraz. U svakom je članu nezavisna
varijabla podignuta na različitu potenciju. Red polinoma
određuje njegova najviša potencija. Tako je 2x + l linearni poli-
nom ili polinom prvoga reda, 3x2 + 2x + l je kvadratni polinom
ili polinom drugog reda, 4x3 + 3x2 + 2x + l kubni pelinom ili
pe lino m trećeg reda itd.
polovica ili polovina jedan dio cjeline podijeljene na dva jed-
naka dijela; najjednostavniji razlomak.
polukugla ili hemisfera tijelo nastalo presijecanjem kugle po
velikom krugu, omeđenom <>velikom kružnicom.
polumjer ili radius udaljenost od središta do bilo koje točke
kružnice odnosno površine kugle.
poopćavanje <>generalizacija
populacija u statistici, <>univerzalni skup iz kojeg se uzima uzo-
rak. Iz svojstava tog uzorka procjenjuju se svojstva čitave popu-
lacije.
postotak 102 103 pozitivan

postotak prikaz ~razlom ka kao dijela broja l OO. Tako je prim- Isto se tako suprotna operacija (dijeljenje) može obaviti oduzi-
jerice 45 posto (45%) isto što i 45/100 ili 0,45, a 45% od 20 jest manjem eksponenata:
45 5
160·20 = 9
Općenito govoreći, ako se neka veličina promijeni iz x 1 u x2 ,
y3 l
L=
onda je njezina promjena, izražena kao postotak, jednaka °
Svaki broj s eksponentom Ojednak je l, npr. x 0 = l i 99 = l.
IOO(x 2 -x 1) potenciranje množenje nekog broja samim sobom. Potencija
x. (označen a ~eksponentom) govori nam koliko tih identičnih
brojeva međusobno množimo. Tako, primjerice, kod kvadriranja,
Ako se, primjerice, broj ljudi u nekoj dvorani poveća s 40 na 2
označenog eksponentom 2, množi mo dva isra broja, tj. x =x · x,
50, postotni je prirast
ili 32 = 3. 3 = 9. Kubiranje je dizanje na treću potenciju, i ozna-
I oo . I o -- 25 OL čavamo ga eksponenrom 3, pa imamo x 3 = x · x · x, odnosno
40 70 23= 2. 2. 2 = 8 itd.
Želimo li pak razlomak prikazati kao postotak, moramo ga pre- povećanje pretvorba lika u veći, ali sličan lik. Npr. pri pove-
tvoriti u razlomak s nazivnikom l OO, primjerice: ćavanju trokuta i drugih poligona omjer duljina odgovarajućih
stranica (omjer povećanja) je stalan, a kutovi se ne mijenjaju.
_I = 12,5 = 12 50L
8 100 ' ~ povećanje

Postotci nam u pravilu olakšavaju uspoređivanje razlomaka, na- 0'

pose ako su im nazivnici različiti.
Razlomak lako možemo pretvoriti u postotak i s pomoću
džepnog kalkulatora. Najprije podijelimo brojnik nazivnikom, a
dobiveni decimalni broj pomnožimo sa sto.
7
TI =0,583333 =58,3 o/o.
potencija ili eksponent broj koji označava koliko puta neki
broj (bazu) moramo pomnožiti sa samim sobom. Tako je prim-
jerice eksponent u izrazu n 2 (tj. n· n) jednak 2; dok je eksponent
od 4 3 (tj. 4 · 4 · 4) jednak 3.
Za eksponenre postoje stanovita pravila. Tako brojeve iste baze
možemo pomnožiti zbrajanjem eksponenata, primjerice:
x 2.x5 = x7
pt
e = centar širenja
povratna točka ~šiljak
pozicijska vrijednost vrijednost što je neka znamenka dobiva
zbog svog mjesta u prikazu broja. Tako primjerice u dekadski
pisanom broju 2465 znamenka 2 ima zbog svog mjesta vrijednost
2000, znamenka 4 vrijednost 400, dok znamenka 6 predstavlja 6
desetica i znamenka 5, pet jedinica.
pozitivan veći od nule.
pozitivan smjer 104
pozitivan smjer prema dogovoru, od lijeva na desno, od dolje
prema gore (npr. u koordinatnom sustavu).
pozitivan smjer zakreta smjer suprotan smjeru kruženja
kazaljki na uri.
praslika ~slika
pravac ravna, beskonačna crta; crta kojom prolazi najkraći put
između dvije po volji daleke točke. Pravac u ~analitičko j geome-
triji predstavljamo linearnom jednadžbom ili jednadžbom pravca
y = ax + b, gdje je a koeficijent smjera, to jest nagib (gradijent)
tog pravca prema koordinatnom sustavu. Konstanta b je odsječak
na osi y, ona označava koordinate točke (O, y) u kojoj taj pravac
siječe os y.
pravac regresije na ~dijagramu raspršenja, crta najbliža svim
mjernim točkama, tj. takav da su kvadrirane udaljenosti točaka
od pravca najmanje moguće.
pravi kut kut od 90°, četvrtina punog kura (kruga).
pravilnost svojstvo geometrijskih likova i tijela kojima su svi ku-
tovi i sve stranice jednaki. Pravilnima se nazivaju i tijela kojima je
baza pravilan ~poligon.
pravilo 1-1 pravilo za određivanje ukupne vjerojatnosti ishoda
dva ili više neovisnih slučajnih događaja istodobno ili u slijedu.
Neka su E 1 i E2 dva neovisna slučajna događaja (to jest takva da
ishod jednoga ne utječe na ishod drugoga), a p 1 i pJ njihove vjero-
jatnosti. U tom će slučaju vjerojatnost da će se ogoditi oba ta
ishoda (dakle i jedno i drugo) biti:
P= P1·Pz
Bacimo li, primjerice, crvenu i plavu igraću kocku, vjerojatnost
da će crvena pasti na šesticu iznosi 116, a jednaka je i vjerojatnost
da će i plava pasti na isti broj. Vjerojatnost da ispadnu dvije
šestice iznosi stoga:
105 pravokutne koordinate
Za razliku od ovog, ~pravilo ili-ili određuje vjerojatnost zbivan-
ja barem jednog od više događaja.
pravilo ILl-ILl u statistici, pravilo koje omogućuje pronalaženje
ukupne vjerojatnosti složenog ishoda zbivanja jednog ili drugog
događaja. Ako se dva događaja E1 i E2 uzajamno isključuju (što
znači da se ne mogu dogoditi istodobno), a vjerojatnost je njiho-
va zbivanja p 1 odnosno p2 , onda je vjerojatnost p da će se dogodi-
ti ili E 1 ili E2 dana izrazom
p= PI+ p2
Kad bacamo kockicu, vjerojatnost da će ispasti šestica iznosi
l/6, a da će ispasti petica također 1/6. Zbog toga je vjerojatnost
da će ispasti ili petica ili šestica jednaka 1/6 + 1/6 = l/3.
pravi razlomak razlomak između O i l, drugim riječima razlo-
mak u kojem je brojnik manji od nazivnika.
pravo kutna hiperbola grafički prikaz ~funkcije y = l lx.
~Asimptote te hiperbole su osi x i y.
pravokutna hiperbola
y
pravokutna
hiperbola
l
y =-
x
X
pravokutna prizma isto što i ~kvadar.
pravokutne koordinate isto što i ~Kartezijeve koordinate.
pravokutni trokut 106 107 preslikavanje
pravokutni trokut trokut u kojem je jedan kut pravi (90°). pravokutnik četverokut (geometrijski lik s četiri stranice) koje-
Najdulju njegovu stranicu, nasuprot pravom kutu, zovemo hipo- mu su nasuprotne stranice paralelne i jednake duljine, a sva četiri
tenuzom, a preostale dvije stranice katetama. Po njemu se defini- kuta jednaka i prava (90°). Ploština (P) mu se dobiva množenjem
raju trigonometrijske fu nkcije sinus, kosinus i tangens, a važan je duljine baze (a) i visine (b):
i zbog ~ Pitago rinog poučka. Ploština mu je jednaka polovici
P= ab
umno~ka duljina kateta.
Pravokuran je svaki trokut kojemu je jedna stranica promjer U pravokurniku su obje dijagonale jednake i njihovo ih sjecište
kružnice na kojoj leži i treći vrh. T o je jedan od osnovnih prepolavlja.
geometrijskih teorema. Kvadrat je poseban slučaj pravokurnika kod kojeg su sve strane
jednake.
pravokutni trokut
Sam je pravokurnik poseban slučaj ~paralelograma.
pravokutni trokut prazni skup skup bez članova, označava se simbolom 0 ili { }.
dokažimo da j e pravokutan svaki trokut ko · predznak simbol koji nam govori je li neki broj pozitivan (plus,
jemu je jedna stranica promjer kružnice, a
treći mu vrh leži na njoj "+") ili negativan (minus, "-").
prepoloviti podijeliti na dva jednaka dijela.
presjek lik koji nastaje presijecanjem tijela ravninom.
presjek u teoriji skupova, najveći podskup koji istodobno pripa-
da dvama drugim skupovima.
presjek skupova
-
Trokuti AOC i BOC su jednakokračni zato §to je
(fl!
loAI = loB I = loci
tier su to promjeri kružnice).
Iz toga slijedi: (
A B ~
-
<tCAO • <t OCA = o., a
<tBCO =<tO BC = ll
(kutovi uz bazu jednakokračnog trokuta) ~~
=
2o. + 21l 180" (zbroj kutova u trokutu)
=
o. + ll 90", tj. <tACB = 90"
Time smo dokazali da je An B
trokut ABC pravokutan.

preslikavanje operacija koja pomoću nekakve ~funkcije ili

~transformacije svaki član jednoga skupa matematički povezuje
s nekim članom drugoga skupa.
pretpostavka 108 109 prim -broj ili prosti broj
preslikavanje prevaljeni put <>grafikon prevaljenog puta
preslikavanje na brojčaniku uri prema približna vrijednost <>aproksimacija
funkciji n -+n +5
priležeća (susjedna) stranica u trokutu, stranica koja tvori
početak krak promarranoga kuta. Stranicu koja nije krak promatranog
~ kuta zovemo c:>nasuprotnom stranicom.
12
priležeća stranica

prileleća (susjedna) kateta

kraj
prim-broj ili prosti broj broj djeljiv samo s l i sa samim
~ sobom, dakle broj kojeg je nemoguće rastaviti na faktore. Prim-
12
-brojeva ima beskrajno mnogo, a prvih l O su 2, 3, 5, 7, 11 , 13,
17, 19, 23 i 29. Broj l po defin iciji nije prim-broj. Broj 2 je jedi-
ni parni prim-broj zato što svi parni brojevi sadrže 2 kao faktor.
Matematičari već tisućlj eći ma traže opća pravila (algoritme) za
pronalaženje prim-brojeva. N ajstarije je od njih c:>Eratostenovo
9
sito, a danas taj posao obavljaju moćna računala. Već je grčki ma-
tematičar Euklid dokazao da ne postoji najveći prim-broj, te da ih
je stoga beskonačno mnogo. Njegov dokaz izgleda ovako:
(l) Pretpostavimo da je M najveći prim broj.
(2) lzračunajmo novi broj N tako što ćemo pomnožiti sve posto-
jeće prim-brojeve (uključujući i M) i pribrojiti mu l.
pretpostavka, .::>hipoteza; uvjerenje stečeno na temelju nepot- (3) N je ili pri~-broj (u .~ojem s~učaj.u M nije n~jv~~i prim-broj,
punog poznavanja problema. Služi kao polazište za izvođenj e pa stoga takav 1 ne postOJI, što se 1 želJelo dokazan) th se pak dade
konačnog dokaza. rastaviti na fakto re.
prim-faktor 11O 111 problem konigsberških most ova

(4) Fakrori broja N ne mogu biti prim-brojevi manji od M pa ni prizme

sam M, jer je ostatak pri dijeljenju broja N sa svakim od njih l.
Zbog roga fakror mora biti veći od M, što opet niječe ishodnu
pretpostavku.
Taj će nas zaključak možda iznenaditi zato što očekujemo da se
vrlo veliki brojevi mogu prikazati kao umnožak faktora.
prim-faktor faktor koji je c::>prim-broj, dakle najjednostavniji i
najmanji fakror. Svi su prirodni brojevi, osim broja l, ili prim-
-brojevi ili se mogu prikazati na jedinsrveni način kao umnožak
prim-faktora (prim-brojeva).
prirast povećanje broja ili vel ičine. Tako je primjerice godišnji
prirast svjetskog sranovništa 200 milijuna.
prirodni brojevi svi cijeli brojevi veći od O, ali bez nule. To su
brojevi koje nižemo brojanjem.
prizma tijelo omeđeno dvjema paralelnim ravninama u kojima
leže njegove baze, a čiji su svi presjeci ravninama koje su paralelne
bazi međ usobno jednaki. Tako je primjerice kocka pravilna pra-
vokutna prizma kod koje su sve strane sukladni kvadrati. Valjak je
pak prizma kojoj je baza krug.
prizm e
peterostrana prizma
problem <>rješavanje problema
problem konigsberških mostova glavolomka iz koje se rodi-
la topologija- grana geometrije koja se bavi onim svojsrvima liko-
va koja se ne mijenjaju ni pri njihovu iskrivljenju. U gradu
Konigsbergu (današnjem Kaliningradu u Rusiji); otoci na rijeci
Pregolji i obala bili su povezani sa sedam mostova. Ljudi su se go-
dinama domišljali nad zagonetkom kako prijeći svaki most, ali sa-
mo jednom, i vratiti se na polaznu točku. Godine 1736. njemački
je matematičar Leonhard Euler prikazao tu zagonetku kao topa-
Jošku mrežu. Na njoj je otoke i obale rijeke prikazao kao čvorove
(spojne točke), a mostove kao crte između njih. Analizom je te
mreže uspio dokazati da je nemoguće prij eći preko svakog mosta
točno jednom i vratiti se na polazište.
problem konigsberških mostova

'"'\d\
presjek je prizme jednak
kroz čitavu njezinu visinu
~CSt D

·~'
Eulerov
topološki
trapezoidna prizma prikaz
problema
procjena rezultata 112 113 protukutovi
procjena rezultata brz i ne posve točan proračun čiji se rezul-
tat ipak približno slaže s rezultatom preciznog računa. Ako se to
ne dogodi, znači da smo negdje napravili grubu pogrešku.
protukutovi
.------ transverzala

produkt ili umnožak rezultat koji dobivamo množenjem dva

broja. Tako je primjerice ab produkt brojeva a i b.
program niz naredbi koje izvršava računalo pri obavljanju neko-
ga zadatka. Naredbe pišemo posebnim računal nim jezicima.
Najjednostavniji je Basic, a napredniji su primjerice Pascal, Logo,
CiC++. (l i J} su protukutovi

projektil svako izbačeno tijelo koje se dalje giba bez vlastitog protukutovi
pogona, uglavnom samo pod djelovanjem gravitacije. U svako-
dnevnom govoru projektilom se naziva i tijelo na koje utječe
otpor zraka, a često ima i vlastiti pogon.
promjer ili dijametar dužina koja dijeli krug na dva jednaka
dijela. Najduža tetiva kružnice, koja prolazi kroz središte.
proporcional nost <>razmjernosc
prosjek srednja vrijednost nekog skupa brojeva. Vidi: <>ge-
ometrijski prosjek, <>aritmetički prosjek, <>medijan i <>mod.
prosti broj <>prim-broj
prostorni metar <>kubni metar kad transverzala presijeca paralelne
pravce, protukutovi a i Jl su jednaki
protukutovi nasuprotno postavljeni kutovi što ih zatvara neki
pravac (transverzala) presijecajući dva ili više pravaca. Kad su
pravci koje transverzala presijeca paralelni, protukurovi su jed-
naki.

R
racionalni brojevi brojevi koji se dadu napisati u obliku
razlomka u kojem su i brojnik i nazivnik cijeli brojevi (nazivnik
nije O). Kao primjer racionalnih brojeva navedimo 2, I /4, 15/4,
-3/5. Broj 1t (konstanta približno jednaka 3,14159 ... , no zapravo
s bezbroj nepredvidivih decimala) to nije. Takve brojeve zovemo
c:>iracionalnima.
Racionalni brojevi pisani u decimalnom obliku ili imaju kona-
čan broj decimala (npr. 3/5 = 0,6) ili se decimale ponavljaju na
predvidiv način (npr. 1166 = 0,01515 ...)
računalo svaki uređaj koji olakšava obavljanje matematičkih ope-
racija. Najjednostavnija je računaljka s kuglicama (c:>abak), naj-
rasprostranjenije je računalo digitalni džepni c:>kalkulator, a naj-
moćnije je c:>elektroničko računalo, tzv. kompjutor.
računaljka c:>abak
radia n (simbol rad) jedinica za izražavanje kuta. Radian se defi-
nira s pomoću luka kružnice. Kut od jednog radiana zatvara luk
čija je duljina jednaka radiusu. Budući da je opseg kružnice 2rn,
iz toga slijedi da 2n radiana zatvara puni krug (360°). Iz toga se
dade lako izračunati da l rad iznosi otprilike 5JO, te da je l o jed-
nak n/180 ili približno 0,0175 radiana. Radiani se posebno širo-
ko primjenjuju u c:>polarnim koordinatama.
radius c:>polumjer
radius-vektor vektor koji određuje položaj neke točke. Početak
mu je u ishodištu, a vrh u promatranoj točki. On omogućuje vek-
torsko opisivanje gibanja točke .
ral c:>jutro
rastavljanje na faktore c:>faktorizacija
ravnina ravna ploha. Dvije ravnine su ili paralelne, pa se ne
sijeku nikada; ili je njihovo presjecište pravac.
115 razmjernost ili proporcionalnost
razlika aritmetičkog niza stalna razlika između bilo koja dva
susjedna broja u c:>aritmetičkom nizu. Tako primjerice u nizu l,
4, 7, IO, ... razlika iznosi 3.
razlika ili diferencija broj dobiven oduzimanjem brojeva.
razlomak broj koji označava jedan ili više dijelova cjeline. Obi-
čno se piše u obliku dva broja, postavljena jedan iznad drugog,
odijeljena vodoravnom crtom. Broj iznad crte zovemo brojni-
kom, a broj ispod crte nazivnikom. Tako broj 2/3 čitamo kao
"dvije trećine", a 3/4 kao "tri četvrtine" . Takve razlomke zovemo
jednostavnima. Nazivnik ne može biti nula, jer dijeljenje nulom
nije definirano.
Kod pravog razlomka brojnik je manji od nazivnika. Kod ne-
pravog razlomka brojnik je veći od nazivnika, kao primjerice 3/2.
Zbog toga neprave razlomke možemo pisati i kao mješovite raz-
1) . lomke, tj. 3/2 = l Y2 (tri polovine jednako je jedan i jedna polo-
vina).
Decimalni razlomak za nazivnik ima broj I O dignut na neku
potenciju, a možemo ga pisati i kao decimalni broj. Primjerice
4/100 = 4/10 2 = 4 . J0·2 = 0,04. Znamenke desno od decimalnog
zareza označuju brojnike jednostavnih razlomaka čiji su nazivnici
l O, l OO, l 000 itd. Razlom ci čiji su nazivni ci produkt potencija
brojeva 2 i 5 mogu se točno izraziti kao decimalni brojevi. U svim
drugim slučajevima u decimalnom će se broju pojaviti decimale
koje se beskrajno ponavljaju (1/3 = 0,3333 ... , 43/99 = 0,43434.. ,
I/7 = O,I42857I4 ... itd.). Takve brojeve, koje možemo prikazati
u obliku razlomaka, zovemo racionalnima. Za razliku od njih,
iracionalni brojevi (npr. -fi, n) mogu se u decimalnom obliku
napisati samo kao brojevi s beskonačnim brojem decimala u
čijem nizanju ne postoji nikakva zakonitost.
Cijeli su brojevi oni koje možemo izraziti kao racionalne bro-
jeve s nazivnikom jednakim l.
razmjernost ili proporcionalnost odnos između dvije vari-
jable. Ako se njihov odnos dade prikazati izrazom
y= kx
razred 116
gdje su y i x varijable, a k konstanta, velimo da su te varijable
upravno razmjerne, odnosno da stoje u upravnom razmjeru.
Takav se odnos u c::>Karrezijevom koordinatnom sustavu dade
prikazati pravcem. Ako se njihov odnos, naprotiv, dade prikazati
jednadžbom
k
y=-
x konvergentan, zato što Je njegova granična suma jednaka 2.
l Naprotiv, red
velimo da su varijable obrnuto razmjerne, odnosno da stoje u
obrnutom razmjeru. Takav se odnos grafički dade prikazati
hiperbolom. Primjer je prvog odnosa put prevaljen nekom kon-
stantnom (stalnom) brzinom, dok drugi primjer nalazimo kod
tlačenja plinova, jer povećanje obujma smanjuje tlak i obrnuto.
razred u statistici, skup podataka čija je vrijednost u nekim
unaprijed zadanim granicama.
razvoj u algebri pojedinačno množenje svih članova u zagradi.
Tako je primjerice
ac + bc + ad + bd
razvijeni oblik izraza
(a+ b)(e+ d)
realni brojevi skup <>racionalnih (uključujući i cijele) i <>ira-
cionalnih brojeva. Realni su brojevi zapravo poseban slučaj
<>kompleksnih brojeva, danih izrazom a+ bi, gdje je i imagi-
narna jedinica, definiran kao ..J-1. Ako je b = O, broj je realan,
jer nema <>imaginarnog dijela.
recipročna vrijednost neke veličine dobiva se kad u nekom
razlomku brojnik i nazivnik zamijene mjesta. Tako je recipročna
vrijednost od 2 (tj. 2/1) jednaka 1/2, od 2/3 je 3/2, od :t? je l/:t?
itd. Množenje recipročnom vrijednošću nekoga broja isto je što i
dijeljenje tim brojem. Na kalkulatorima postoji posebna funkcija
koja brojeve pretvara u njihove recipročne vrijednosti. Ona se
uključuje tipkom "1/x".
117 rimske brojke
red zbroj članova niza. Redovi mogu biti konvergentni (teže
nekoj konačnoj, graničnoj sumi), ili divergentni (granična im je
vrijednost beskonačna). Tako je primjerice red
l l l
l+ T + 4+8+ ...
l l l
+- + - +- +
2 3 4
je divergentan, jer njegov zbroj može biti veći od bilo kojeg broja.
redak c::>matrice, vodoravni niz brojeva. Matrica ima retke i
stupce. Matricu koja ima samo jedan redak zovemo retčanom
matricom.
redni ili ordinalni brojevi brojevi koji određuju mjesto u ne-
kom poretku. Redni su brojevi l. (prvi), 2. (drugi) ... itd. Za raz-
liku od njih, glavni brojevi (1, 2, 3 ...) označavaju samo veličinu.
reducirati smanjiti, učiniti manjim.
relacija veza, među elementima dva skupa (usporedi c::>funkci-
ja). Od svih je relacija najvažnija relacija ekvivalencije (jednakosti,
označena simbolom "=". Za nju vrijede tri pravila koja čine
temelj algebre:
(l) a = a (refleksivnost);
(2) iz a= b slijedi da je b= a (simetričnost) ;
(3) ako je a= b i b = e, onda je i a= e (tranzitnost).
rezultanta vektor nastao zbrajanjem dvaju ili više vektora
(e:> komponenti).
rimske brojke stari europski način pisanja brojeva. Rimski
način pisanja brojeva (u današnjem obliku) polazi od 7 simbola
kojima su pripisane sljedeće vrijednosti: I (1), V (5), X (10), L
(50), C (I OO), D (500) i M (1000). U tom sustavu ne postoji
ništica (nula), a vrijednost simbola određuje samo njihova vrsta,
ali ne i položaj - što su inače glavne prednosti alternativnog,
rješavanje problema 118 119 rotacija

takozvanog indijsko-arapskog pisanja brojeva, koje je zbog toga i rotacija ~transformacija kojom se neki lik okrene oko neke
istisnulo rimsko. Vrijednost se rimskih brojeva određuje zbraja- zadane točke, takozvanog središta 1·otacije. Rotacija za 180° zove
njem vrijednosti navedenih simbola, a oduzimanjem kad je sim- se poluokrer.
bol manje vrijednosti napisan prije simbola veće vrijednosti. Zarotiramo li u prostoru geometrijski lik oko neke osi, dobit
Brojevi od l do 10 pisani na rimski način izgledaju ovako: I, II, ćemo rotacijsko tijelo.
III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X. Po sličnim se pravilima pišu i veći
brojevi: XVI (I 6), XL (40). Ponekad se iznad simbola piše gtica rotacija
koja povećava njegovu vrijednost za l 000 puta, pa je tako X isto
što i l O 000. Iako se s pomoću rimskih brojeva operacije zbraja~
nja i oduzimanja obavljaju razmjerno lako, množenje, a pogoto-
vo dijeljenje, silno je komplicirano.
rješavanje problema postupak dobivanja odgovora na neko
matematičko pitanje. Ako je riječ o nekom praktičnom ili znan-
rotacija lika A oko centra rotacije P
stvenom pitanju, njega najprije moramo prevesti na matematički
jezik, to jest stvoriti matematički model. O njemu dalje ovisi i po-
stupak rješavanja. Najjednostavnije se do rješenja dolazi algorit-
mom, to jest točno definiranim niwm matematičkih operacija ko-
ji daje jednoznačno rješenje. Algoritam često nije moguće postavi-
ti tako da daje točno rješenje, pa se stoga problem rješava s
pomoću pribJižnih, no za praktične svrhe dovoljno točnih meto-
da. Jedna je od njih metoda pokušaja i pogreške, takozvani postu-
pak ~iteracije. Kod njega najprije računamo polazeći od neke
pretpostavke, pa onda na temelju rezultata mijenjamo pret-
postavku da dobijemo točniji rezultat itd. Za brzo pronalaženje
približnih rješenja u praksi se često primjenjuju različite grafičke
metode.
rješenje u algebri, vrijednost varijable za koju je promarrana jed-
nadžba istinita. ~korijen jednadžbe
romb geometrijsko tijelo, jednakostranični ~paralelogram.
Njegove se dijagonale sijeku pod pravim kurom, pri čemu se uza-
jamno prepolavljaju. Ploština mu je jednaka polovici umnoška
duljina dijagonala. Poseban je slučaj romba ~kvadrat. To je
romb s unutrašnjim kutovima od 90°.
 121 simetra/a

s
segment <>kružni odsječak
simetrala pravac koji dijeli kut ili dužinu na dva jednaka dijela.
U potonjem je slučaju najčešće riječ o okomitoj simetrali, koja
promatranu dužinu siječe pod pravim kutom. c:>bisektrisa

simetrala

dijeljenje dužine AB simetralom konstruiranom

segment pravca dio pravca ograničen dvjema točkama; dužina.
s pomoću dva luka nacrtana šestarom
sekans rrigonometrijska funkcija (simbol sec) kuta u pravokut-
nom trokutu. Dobiva se tako da duljinu hipotenuze (najdulje
stranice) podijelimo duljinom druge stranice (karete) uz proma-
trani kut. Sekans je funkcija recipročna kosinusu, tj.
l
sec a = cosa
sekans A
A B

luk povučen
šestarom sa
/ središtem u B

simetrala (crtkana linija)

8~~~--------------~
priležeća kateta prepolavlja dužinu AB

sec ll ~ _ 1 _ ~ hipotenuza lAS l dijeljenje kuta simetralom konstruiranom s pomoću šestara

cos ll priležeća kateta ~ lBcf

l
sektor <>kružni isječak
sekunda jedna šezdesetinka satne ili kutne minute. Osnovna je- o
dinica za izražavanje vremena u mjernom sustavu SI.
sežanj <>hvat
simbol znak koji predstavlja neki pojam, veličinu ili operaciju. luk povučen
šestarom iz
Tako primjerice skup simbola y =xl govori da je neka veličina jed- središta O
naka nekoj drugoj veličini pomnoženoj sa samom sobom. simetrala
(crtkana linija)
prepolavlja kut
simetrija 122 123 sinus
simetrija svojstvo dijelova likova ili tijela da se, nakon provođe­ simetrija
nja osne ili centralne simetrije ili rotacije točno preklope s polaz-
nim tijelom ili likom. rotaciiska simetrij·a
Simetriju često nalazimo u prirodi, a najviše - u vidljivom svije-
tu - među živim organizmima i kristalima. Simetrija je međutim
više pravilo nego izuzetak u svijetu atoma i molekula. DOCCDB BOA ADD
simetrija A BD AC DB C
tvadr.t ima r~ijs-~u os simet,. teM'tog reda koja prolazi kroz njegovo lltdiŠt•. okomito na
ravninu u kojoj se nalazi

oo
pr~wilni ltrufnica
osi simetrije paralelogram

kvadrat pravokutnik romb

'tt
• os
j( simetrije
• •
--+ ·<87-·
, ot ro1acije os ro:acije os rotacije
' ", ' ,
___' .,.,.',___
t , ' drugog reda pe:og reda neizmiernog reda

1-+
,
,'
, , '' ' '
l
l
.. ,
'
-~

·-[------f- zrcalnasimetrija.
ravmna
~~~
JI t ~ t t simetrije

četiri osi simetrije dvije osi si metrij e dvije os i simetrije

jednakostranični
kvadar ima tri ravnine simetrije

•
trokut

o
kružnica

~g~ ...... l ,. ,

':·k:
,,.. ' : .......
pravilna tetvorostrana piramida ima četiri ravnino simetrije
.# t .... beskonačn o mnogo
tri osi simetrije osi simetrij e

t ug1a irni beskonačan broi ravnina simeuije

sinus rrigonometrijska funkcija (kratica sin) izvedena iz pravo-

kutnog trokuta. Sinus nekoga kuta jednak je duljini nasuprotne
mu karete podijeljene s duljinom hipotenuze (najdulje stranice
pravokutnog trokuta).
sinusov poučak 124 125 skup

sinus sjecište točka u kojoj se sijeku neke krivulje; točka zajednička

A dvjema ili većem broju krivulja. Tako je primjerice središte kru-
žnice sjecište svih njegovih promjera.

sjecište
nasuprotna kateta

sin p = nasu~rotna kateta lAC l

h1potenuza ~ lA9T
sinusov poučak trigonometrijski poučak koji povezuje duljine
stranica i veličine kutova u trokutu. On veli da je u trokutu omjer
sinusa kuta i nasuprotne mu stranice jednak za sve kutove. Ako sve visine trokuta prolaze kroz istu točku, koja
je stoga njihovo sj ecište
su stranice trokuta a, b i e, a nasuprotni su im kutovi a., f3 i y, tada
poučak o sinusima možemo napisati kao
skalarna veličina matematička ili neka druga veličina koja je
a b e određena iznosom, ali ne i smjerom, za razliku od c::>vektorske ve-
sin a = sin f3 = sin r li čine koja je, osim iznosom, određena i smjerom. Kao primjer
skalarnih veličina navedimo temperaturu, masu i obujam.
Može se dokazati da je vrijednost razlomka a/sin a. dvaput veća
skica grubi crtež grafa kojim se samo naznačuju njegova glavna
od polumjera kružnice opisane oko tog trokuta.
svojstva.
sinusov poučak
e skup bilo kakva množina definiranih članova (elemenata), pod
uvjetom da su elementi raspoznatljivi i da je jasno jesu li oni ili
a b e nisu elementi tog skupa. Skup se obično označava velikim slo-
sin a = sin f3 = sin r vom, a njegovi se elementi stavljaju u vitičaste zagrade { }.
Tako primjerice L može predstavljati skup svih slova u abecedi.
Simbol E znači "jest element skupa", pa matematički izričaj p E L
znači da je p element skupa L, dok izričaj 4 ~ L znači da brojka
4 ne spada u skup slova abecede.
Postoji mnogo različitih vrsta skupova. Tako se broj elemenata
konačnog skupa dade izraziti prirodnim brojem, dok to kod bes-
konačnog skupa nije moguće, jer je broj njegovih članova besko-
načan. Prazni skup uopće nema elemenata, a označava se sim-
skup
bolom {}ili 0.]ednočlani skup ima samo jedan element. Primjer
je konačnog skupa skup ljudi na Zemlji, beskonačnoga skup
prirodnih brojeva, praznog skupa skup ljudi koji su preplivali
Atlantik, a jednočlanog broj dana u tjednu koji počinju s N (ned-
jelja).
skup
Vennov dijagram presjeka dva skupa
Vennov dijagram koji prikazuje skup cijelih
brojeva od 1 do 20 i podskupove neparnih i
prim-brojeva
~ = skup cijelih brojeva od 1 do 20
O =skup neparnih brojeva
P = skup prim-brojeva
presjek P i O (P n 0) sadrži sve neparne prim-brojeve
Identični skupovi imaju sve iste članove, poput recimo skupo-
va T={skup svih dana u tjednu} i S ={ponedjeljak, utorak, srije-
126 127 slika
da, četvrtak, petak, subota, nedjelja}, pa možemo napisati T= S.
Skupove s istim brojem članova zovemo ekvipotentnim. Imaju li
dva skupa neke iste članove, kažemo da se skupovi sijeku.
Primjerice presjek skupa svih pikova i skupa svih sedmica jest
jednočlani skup pikovih sedmica. Skupove koji nemaju zajed-
ničkih članova zovemo disjunktnim skupovima - takvi su recimo
skupovi svih minerala i sveg povrća. Skupove koji su dio nekog
većeg skupa zovemo podskupovima; tako je recimo skup svih
samoglasnika podskup skupa svih slova.
?kupovi i njihovi odnosi prikazuju se ~Ven novim dijagra-
muna.
skup rješenja skup vrijednosti koje zadovoljavaju neki sustav
~nejednadžb i, primjerice
3 <n< lO
(gdje je n cijeli broj). Njezin je skup rješenja {4, 5, 6, 7, 8, 9}, a
skup rješenja sustava
3 ~n~ lO
jest {3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, l 0}.
sličnost svojstvo dvaju ili više geometrijskih likova ili geometrij-
skih tijela da imaju jednak oblik, ali drukčije dimenzije; drugim
riječima, da su u njima svi kutovi identičn i, ali im se razlikuju
duljine analognih stranica i to za neki omjer jednak za sve strani-
ce. Uzmimo kao primjer dva pravokutnika. Kod jednog je dulji-
na baze 8 cm a visina 6 cm, a kod drugog je duljina baze 12 cm
i visina 9 cm. Očito je da su ti pravokutnici slični zato što im je
omjer baza (12: 8 ili 1,5) jednak omjeru visina (9 : 6 ili 1,5).
Slični se likovi stvaraju povećanjem ili smanjivanjem.
Omjer ploština (oplošja) sličnih geometrijskih likova (tijela)
jednak je kvadratu omjera duljina njihovih bridova. Tako je prim-
jerice omjer ploština navedenih pravokutnika l 08 : 48, što se
dade svesti na 2,25 : l ili (l ,SZ) : l.
slika točka ili broj nastao preslikavanjem praslike iz jednog u
drugi skup.
složena vjerojatnost
sličnost
slični likovi
LJ 4
a
9
12
ovi su trokuti slični zato što su:
(1) svi odgovarajući kutovi u njima isti
(2) duljine njihovih odgovarajućih stanica stoje u
istom omjeru, jer je svaka stranica većeg trokuta
tri puta dulja od odgovarajuće stranice manjeg
povećanje stvara slično tijelo
složena vjerojatnost vjerojatnost da će se dogoditi dva (ili
više) .ne.ovis.na slučajna događaja - istodobno ili u slijedu. Isto
tako 1 VJeroptnost da će se dogoditi samo jedan od njih, ili da se
neće d ogoditi nijedan.
. Ak? je primjer.ice p1 vjerojatnost dobitka na jednoj lutriji, a p
VJeroptnost dobrtka na drugoj, složena vjerojatnost dobitka ni
objema iznosi p1p2 (Qpravilo I-I), složena vjerojatnost dobitka
na samo jednoj iznosi približno p 1 + p2 (Qpravilo ILI-ILI), a
složena vjerojatnost dobitka ni na jednoj dana je izrazom
(l - P1)(1 - Pz).
128 129 srednja vrijednost
slučajni brojevi brojevi iz nekog skupa koji se pojavljuju nepoz-
natim redoslijedom. Mnogi kalkulatori i elektron ička računala
imaju funkciju stvaranja sl učajnih brojeva, i ona se uključuje pri-
tiskom na tipku RAN (prema engl. "random"). Slučajni su broje-
vi važni i u znanosti.
sl učajn i događaj zbivanje čiji se ishod ne može predvidjeti.
Ako, primjerice, nasumce otvorimo knjigu, ona će se slučajno
otvoriti na nekoj stranici. Slično se ponaša i kuglica na ruletu, na
koju od trenutka bacanja do trenutaka zaustavljanja ne djelujemo
ni na koji način.
spirala krivulja u ravnini nastala kruženjem i istodobnim uda-
ljavanjem neke točke od druge, nepokretne to čke (središta). To
se udaljavanje može ravnati po raznim zakonima. Tako primjerice
k.o~ ekvia~gularne i!~ logaritams~e spirale njezina tangenta s nje-
zmrm radmsom UVIJek zatvara Jednak, nepravi kut. (Kružnicu
bismo mogli proglasiti i posebnim slučajem logaritamske spirale
u kojoj. tangenta i radius zatvaraju pravi kut.) Druga je vrsta spi-
r~!e ~mvoluta. ~akve sp!rale odr~avaju logaritamski, eksponen-
CIJalm rast, pa slične oblrke nalawno i u prirodi, kod organiza-
ma sklonih takvom rastu - primjerice puževa.
sredina Qsrednja vrijednost
~rednja devijacija u statistici, veličina koja nam pokazuje pros-
Ječno odstupanje većeg broja podataka od njihove <>srednje vri-
jednosti.
srednja vrijednost ili sredina ili prosjek jedinstvena vrijed-
nost, pripisana nekakvom prosječnom članu, kojom se mogu
predočiti sve vrijednosti većeg broja članova nekog skupa.
Aritmetičku sredinu dobivamo zbrajanjem vrijednosti svih člano­
va nekog skupa, nakon čega taj zbroj podijelimo brojem članova .
Geometrijsku sredinu dobivamo množenjem svih članova nekog
skupa, nakon čega izvadimo n-ti korijen gdje je n broj članova.
Sr~dnj~ nam ~:ijedno.sti pomažu da primjerice velikim brojem
mJerenp smanJimO mJernu pogrešku, odnosno - u statistici - da
u velikom mnoštvu podataka uočimo jasnu zakonitost.
standard 130
standard ~etalon
standardna devijacija ili standardno odstupanje u statisti-
ci, mjera raspršenosti podataka. Najprije se izračunaju devijacije
(odstupanja) svih pojedinačnih rezultata od ~aritmetičke sre-
dine, to jest razlika njihovih vrijednosti. Dobiveni se rezultati
zatim kvadriraju te se odredi aritmetička sredina tih kvadrata.
Standardna devijacija je kvadratni korijen te sume kvadrata.
Ako je n broj podataka, te ako su simbolom xi označene njihove
pojedinačne vrijednosti, a simbolom x njihova srednja vrijednost,
standardnu devijaciju (a") možemo napisati kao
gdje simbol L označava zbroj, to jest veli nam da treba sumirati
vrijednost izraza xi- x za sve podatke X;-
Odredimo, primjera radi, standardnu devijaciju dobi skupa od
osmero ljudi. Najprije zbrojimo njihove godine i podijelimo ih s
osam, pa smo tako dobili njihovu srednju dob. Ako su, recimo, ti
ljudi stari 14, 14,5, 15, 15,5, 16, 17, 19 i 21 godinu, njihova je
srednja dob 132 : 8 = 16,5. Pojedine su devijacije (odstupanja od
srednje dobi) stoga -2,5, - 2,0, -1,5, - 1,0, -0,5, +0,5, +2,5 i
+4,5. Dignemo li te vrijednosti na kvadrat, dobit ćemo 6,25,
4,00, 2,25, 1,00, 0,25, 0,25, 6,25 i 20,25. Zbroj tih kvadrata
iznosi 40,25, pa je standardna devijacija a= 2,25.
statistički uzorak podskup izvađen iz nekoga većeg skupa kako
bi se njegovom analizom doznalo nešto o skupu iz kojega je uzet (to
jest o čitavoj ~populaciji). Statistički se postupak svodi na uzi-
manje uzorka, njegovu analizu i predviđanje svojstava čitave popu-
lacije. Ta se predviđanja mogu provjeriti uzimanjem novih uzoraka.
statistika matematička disciplina koja se bavi prikupljanjem i
tumačenjem velikog broja podataka te njihovim pretvaranjem u
jednostavniji i shvatljiviji oblik. Ponekad statistika obrađuje čitav
skup, no mnogo češće o njemu sudi samo na temelju nekog nje-
131 stožac ili konus ili čunj
govog podskupa, takozvanog ~statističkog uzorka. Statistika se
zasniva na ~teoriji vjerojatnosti.
Statistika je našla mnoge primjene u trgovini, politici, ali i me-
dicini, te prirodnim i društvenim znanostima. Njome se mogu
obrađivati najraznovrsniji veliki skupovi: od skupa novca u nekoj
državi do skupa atoma u nekoj zvijezdi.
stopa lfoot, simbol ft), anglosaksonska mjera za duljinu,
0,3048 m. U Velikoj Britaniji se koristila još prije normanske
najezde. Približno odgovara duljini muškog stopala. Dijeli se na
12 palaca, a 3 stope čine l jard.
stopa rasta relativna promjena neke veličine u jedinici vreme-
na. U statistici se obično izražava kao postotak, pa govorimo
primjerice o gospodarskom rastu od 3o/o godišnje.
stožac ili konus ili čunj geometrijsko tijelo omeđeno bazom,
koja je dio ravnine unutar neke zatvorene krivulje, te plaštom,
koji sve točke te krivulje spaja s jednom točkom iznad ravnine,
takozvanim vrhom stošca. Pod stošcem u užem smislu najčešće
podrazumijevamo poseban slučaj stošca, to jest stožac koji za bazu
ima krug. Takav stožac zovemo i kružnim stošcem. Pravac koji
prolazi kroz njegov vrh i središte baze zovemo njegovom osi. Ako
je os okomita na bazu, stožac je uspravan, a ako s njom zatvara
neki drugi kut, govorimo o kosom stošcu. Stožac može biti i krnji,
ako mu je vrh odsječen ravninom paralelnom s ravninom baze.
Obujam je uspravnog kružnog stošca s visinom (okomicom na
bazu koja prolazi kroz vrh) h i radi usom r dan izrazom:
l
V= - r 2hn
3
Dužinu koja spaja točku na obodu baze i vrh zovemo izvodni-
com stošca. Kod uspravnog kružnog stošca s duljinom izvodnice
l, ploština je plašta jednaka rln, a ploština baze yln. Zbog toga je
oplošje takvoga tijela dano izrazom
S= rfn + r 21t = r (l+r)1t
Stošcu je po nekim svojstvima slična ~p iramida.
stožast ili koničan 132
stožac
oplošje =r V+rl lt
stožast ili koničan nalik na stožac ili konus.
stupac okomit popis brojeva ili članova, napose u matrici.
stupanj mjerna jedinica za veličinu kuta ili kružnog luka. Puni
je krug razdijeljen na 360°. Kut od 180° zovemo ispruženim, a
kut od 90° pravim. Stupnjevi se dijele na minute (simbol ') i
sekunde ("). Svaki stupanj ima 60 minuta, a svaka minuta 60
sekundi.
sukladni ili kongruentni (geometrijski) likovi ili tijela geo-
metrijski likovi ili tijela jednakih dimenzija. Takva se tijela mogu
međusobno savršeno preklopiti - makar i nakon rotacije i trans-
lacije.
Kao primjer navedimo uvjete sukladnosti dvaju trokuta. (Ako
je zadovoljen jedan od njih, vrijede i svi ostali.)
(l) U dva su trokuta jednake sve tri stranice.
(2) U dva su trokuta jednake dvije stranice i kut među njima.
(3) U dva su trokuta jednaka dva kuta i stranica među njima.
133 sustav jednadžbi
sukut kut koji s nekim drugim kutom dijeli vrh i krak. Ako
zajedno s njim rvori kut od 90°, govorimo o c:>komplementar-
nim kutovima (komplementima), a ako zarvara 180°, riječ je o
c:>suplementarnim kutovima (suplementima).
sukuti
a i 13 su sukuti
ovi sukuti zajedno tvore ispruženi kut pa ih
zovemo suplementarnim kutovima
sustav jednadžbi dvije ili više jednadžbe s dvije ili više nepoz-
nanica kojima se traže zajednička rješenja. Uzmimo kao primjer
slučaj dvije linearne jednadžbe s dvije nepoznanice.
(I) X+ 3y = 6
(II) 3y - 2x = 4
Rješenje će predstavljati one vrijednosti x i y koje zadovoljavaju
obje jednadžbe, to jest takve koje ih čine istinitima. Takve se jed-
nadžbe rješavaju algebarskim manipulacijama kojima se privre-
meno uklanja jedna varijabla, pa se sustav svodi na jednu jed-
nadžbu s jednom nepoznanicom. Moguće ih je, međutim, riješiti
i pomoću c:>analitičke geometrije ili c:>matrica.
svođenje na potpuni kvadrat 134

š
Pokušajmo ih riješiti na algebarski način. Pomnožimo obje stra-
ne jednadžbe (l) s 2, pa ćemo dobiti
2x + 6y = 12
Pribrojimo li je jednadžbi (Il) dobit ćemo
šablona posebno izrezan, zaobljen komad nekog plosnatog ma-
9y = 16 terijala (najčešće plastike) koji olakšava crtanje likova.
nakon čega lako dolazimo do rješenja
šestar sprava za crtanje kružnica i prenošenje duljina. Sastoji se
16 od dva kraka sa šiljkom ili m inom, a koji se zakreću oko zajedni-
y=9 čke osovine.
Varijablu x sad lako nalazimo tako day, u bilo kojoj od dvije šesterokut ili heksagon c::>poligon sa šest stranica. U prirodi
p olazne jednadžbe, zamijenimo njegovom sad nam p oznatom napose važnu ulogu igra pravilni šesterokur, jer on stvara naj-
vrijednošću. čvršće rešetke.
Taj sustav možemo riješiti i grafički . Obje jednadžbe, naime,
šiljak ili povratna točka točka u kojoj se sastaju dvije grane
možemo prikazati kao pravce. Očito je da će x i y zadovoljavati
neke krivulje, i to tako da im se tangente preklope.
istodobn o o bje jednadžbe samo u točki koja leži na oba pravca,
dakle, u njihovom sjecištu. (c::>grafičke metode) Ako su pravci šiljasti kut kut između 0° i 90°, koji odgovara zaokretu manjem
paralelni ili se preklapaju, onda sustav nema rješenja odnosno ih od četvrtine punoga kuta (kruga).
ima beskrajno mnogo. širina jed na od tri dimenzije trodimenzionalnog tijela.
svođenje na potpuni kvadrat način rješavanja kvadratne jed-
nadžbe njezinom pretvorbom u oblik
(x- a) 2 =b
gdje su a i b konstante. Tako primjerice jednadžbu
x 2 + 6x + 5 =O
u taj oblik možemo prevesti sljedećim koracima:
x 2 + 6x = -5
x 2 + 6x + 9 = -5 + 9
(x + 3) 2 = 4
Iz čega slijedi:
X+3=±2
X= -3 ± 2

X= -l ili X= -5
 137 teorem

T
njima izvrši nekakva operacija - primjerice da se oni zbroje ili
izračuna njihova srednja vrijednost. S pomoću tih jednostavnih
koraka može se provesti i prilično složena matematička analiza.
Takvi se programi široko primjenjuju pri vođenju poslovnih
knjiga kao i za analizu poslovanja. Prvi se od njih, ViciCalc, po-
tablica skup brojeva (ili slova koja ih predstavljaju) složen u javio 1979. Danas su najpoznatiji Locus l 2 3 i Excel.
stupce i retke.
a,, a,2
tabulirati složiti podatke u tablicu.
tangens trigonometrijska funkcija (kratica tg) definirana ~pra­
a lt a22
vokutnim trokutom. Tangens šiljastog kuta u pravokutnom tro-
a3, a32 kutu definira se kao omjer duljine kutu nasuprotne i priležeće
~Matrica je tablica zatvorena u uglate zagrade. One nam govore katece. T o je jedan od dva moguća omjera ~kateta. Drugi je
da taj skup brojeva treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu. omjer ~kotangens, koji je recipročan tangensu .

1::: ::~ tangens kuta

A

~31 a~
tablica množenja tablične prikazan skup svih višekratnika ne-
kog broja. Obično se pritom misli na tablicu s devet stupaca i de- nasuprotna kateta

vet redaka za brojeve od l do 9.

l 2 3 4 5 6 7 8 9
2 4 6 8 10 12 14 16 18
prilefeća stranica
3 6 9 12 15 18 21 24 27
4 8 12 16 20 24 28 32 36 _ ~ _ nasuprotna stranica _ lAC l
5 10 15 20 25 30 35 40 45 tg ~ - cos ~ - pri ležeća stranica - l BC l
6 12 18 24 30 36 42 48 54
7 14 21 28 35 42 49 56 63 tangenta u geometriji, pravac koji dotiče neku krivulju i u do-
8 16 24 32 40 48 56 64 72 dirnoj točki ima isti nagib (gradijent, koeficijent smjera) kao i ta
9 18 27 36 45 54 63 72 81 krivulja. U minimumu i maksimumu funkcije koeficijent je
Svaki broj u toj tablici dobiven je množenjem brojeva na smje~a _cangence njenog grafa jednak nuli. Vidi prikaz na sljedećoj
početku retka i na vrhu stupca. stran1c1.
tablični kalkulator kod elektroničkih računala, program koji teorem matematička tvrdnja koja se dade dokazati polazeći od
oponaša lise papira razdijeljen u retke i stupce. U cakav program skupa ~aksioma (osnovnih tvrdtlji. koje se smatraju istinitim i
najprije unesemo podatke, a zatim izdajemo naredbu da se nad bez dokaza) i/ili iz drugih, već dokazanih teorema. Dokazivanje
teorema najviši je stupanj matematičkog umijeća.
tetiva 138 139 tetivni četverokut
tangenta tetiva
svoistva tetiva
tangenta neke krivulie
2} Ako se dvije tetive sijeku,
1} Tetivama jednake dulj ine odgo. umnožak je udalj enosti krajeva
varaju jednaki središnji kutovi. jedne tetive od sjecišta jednak
istom umnošku za drugu tetivu.

~D
®J B e
tangenta kružnice Trokuti AOB i DOC su jednakokračni,
jer su duljin e AO, BO, CO i DO
zapravo polumjeri kružnice.
Budući da je lAB l = l CD l, trokuti
tangenta na kružnicu AOB i DOC su nužno sukladni.
u svakoj točki s
njezinim radiusom
zatvara pravi kut
3} Svi obodni kutovi nad
tetivom su j ednaki.
D

tetiva dužina koja povezuje dvije točke na krivulji. U specijal-

nom slučaju, kad je ta krivulja kružnica, a tetiva prolazi kroz sre-
dište, t u najdulju tetivu zovemo promjerom ili dijametrom.
Najdulju tetivu ~elipse (pravilnog ovala) zovemo velikom ili
glavnom osi, a najdulju na nju okomitu tetivu malom ili spored-
.fi·
Kutovi ACB, ADE, AEB i AFB
su svi j ednaki.

nom osi. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.

tetivni četverokut
tetivni četverokut četverokut kod kojeg sva četiri vrha leže na
istojkružnici. U takvom četverokutu vrijede tvrdnje:
(l) Zbroj je nasuprotnih kutova uvijek 180°, te su oni stoga
suplementni.
(2) Svi vanjski kutovi (kutovi što ih zatvara stranica i produžetak
njoj susjedne stranice), jednaki su nasuprotnim unutrašnjim
kutovima.
tetraedar geometrijsko tijelo s četiri trokutaste strane; trostrana zbroj nasuprotnih kutova tetivnog četverokuta jednak je 180•,
te su oni stoga suplementni
piramida. Pravilni tetraedar (tetraedar u užem smislu riječi) za a+ r= {l+ li= 1so•
strane ima jednakostranične trokute.
težina 140
težina sila kojom neko tijelo djeluje na podlogu zbog gravitaci-
je. Težina je razmjerna masi i jakosti gravitacijskog polja. Kako je
ono, primjerice, na Mjesecu 6 puta slabije nego na Zemlji, tijelo
iste mase na Mjesecu ima 6 puta manju težinu (6 je puta lakše)
negoli na Zemlji.
težišnica ili medijana u geometriji, dužina koja spaja vrh
trokuta s polovištem nasuprotne stranice.
težišnica ili medijana
medijana {težišnica)
tlocrt crtež u mjerilu nekog predmeta gledanog odozgo, iz bes-
krajne udaljenosti.
točka najosnovniji geometrijski element. T očka nema dimenzi-
ja, a mjesto joj u prostoru možemo opisati recimo ~Kartezijevim
koordinatama. Točku je vrlo teško definirati. Grčki ju je
matematičar Euklid, otac geometrije, definirao kao "ono što
nema dijelova''.
točnost stupanj određenosti nekog broja ili njime određene veli-
čine. Pri mjerenju i računanju najčešće moramo pristupiti ~zao­
kruživanju.
Kada množimo dva broja, broj će znamenaka u umnošku biti
znatno veći, npr. 3,386 · 4,998 :: 16,923228. Ako to množenje
obavljamo ~kalkulatorom koji radi samo sa 6 znamenaka, on će
pokazati rezultat zaokružen na 6 značajnih znamenaka: 16,9232.
Tzv. ~iracionalni brojevi ne mogu se prikazati konačnim brojem
znamenaka, pa se pri računanju nužno zaokružuju.
141 transverzala
Točnost broja izražavamo brojem ~značajnih znamenki. Tako
primjerice umjesto broja 409 318 možemo pisati 409 300,
409 000, 41 O 000 ili 400 000, to jest s 4, 3, 2 ili l značajnom
znamenkom. Da bi se znalo koje su znamenke značajne, brojeve
često pišemo kao potencije broja I O, tj. (u gornjem primjeru) kao
4,09318 ·I 0 5, jer tako znamo da li je nula na kraju značajna zna-
menka, ili je dodana radi oznake mjesta.
tona jedinica za masu. Menička tona ima l 000 kg, ali postoje još
i dvije angloameričke tone. Engleska long ton (''duga tona") ima
1016 kg (2240 funti) , a američka sho1·t ton ("kratka tona'') ima
907 kg (2000 funti).
topologija grana geometrije koja se bavi onim svojstvima geo-
metrijskih likova i tijela koja se ne mijenjaju njihovom transfor-
macijom (smanjivanjem i povećavanjem, mijenjanjem kutova, is-
krivljavanjem). Topologija se primjenjuje za rješavanje problema
u kojima su važne veze među elementima a ne njihov položaj u
prostoru, npr. pri proučavanju strukture molekula, praćenju
evolucije i hranidbenih lanaca, proučavanju turbulencije i sl. Prvi
problem riješen topološkom metodom bio je slavni ~problem
konigsberških mostova, iz kojeg se kasnije razvila čitava ta
znanstvena grana. Vidi prikaz na sljedećoj stranici.
torus tijelo nalik na zračnicu automobila. Savijanjem valjka i
spajanjem u krug dobija se oblik torusa. Zanimljiv je zato što se
može razrezati duž zatvorene krivulje tako da ostane povezan.
trag skup svih položaja neke točke u gibanju.
transformacija ~geometrijska transformacija
translacija ~geometrijska transformacija kojom se mtJenp
položaj ali ne i orijentacija i veličina nekog lika ili tijela; transfor-
macija koja ga pomiče bez zakretanja, tako da sve nove osi ostaju
paralelne starima (~vektor translacije).
t ransverzala pravac koji siječe dva ili više (obično paralelnih)
pravaca u ravmm.
trapez 142 143 trigonometrija
topologija trapez

th

! b

•
gornji je lik topološki identičan donjemu
ploština trapeza =Th
(a + b)

• jednakokračni trapez

'
os simetrije

trigonometrija dio matematike koji se bavi izračunavanjem ku-

trapez geometrijski lik, četverokut s dvije paralelne stranice. Ako
su duljine paralelnih stranica a i b, a udaljenost je između njih h
(visina lika), njegova je ploština
P= ~ h (a+ b)
Kod jednakosrraničnog trapeza bočne su stranice jednake, pa je
on simetričan s obzirom na os simetrije koja prolazi polovištima
njegovih paralelnih stranica.
tova iz duljina i obrnuto, polazeći od svojstava pravokutnog tro-
kuta. Taj trokut može ležati u ravnini, ali i na nekoj zakrivljenoj
površini, primjerice površini kugle, u kojem slučaju govorimo o
sfernoj trigonometriji. Za trigonometrijska računanja napose su
važne ~trigo nometrijske funkcije ~sinus, ~kosinus, ~tangens
i ~kotangens. One nam omogućuju da na temelju jednog šiljas-
tog kuta i stranice ili bilo koje dvije stranice izračunamo i sve
ostale kutove i stranice pravokutnog trokuta.
Trigonometrija se razvila iz geodezije (zemljomjerstva) no da-
nas je njena primjena skoro univerzalna, pa je nalazimo u građe­
vinarstvu, astronomiji, nuklearnoj fizici, pomorstvu, zrakoplov-
stvu, elektrotehnici i elektronici - praktički u svim područjima
prirodoznanstva i tehnike.
trokut 144 145 tupi kut

trigonometrija trokut

trigonometrijske funkcije
B

j edna kostra nič ni

trokut - sve jedn akokrač ni trokut - raznostranični trokut -
su stranice jednako duge i dvije jednake stranice tri raz lič ite stranice i tri
svi kutovi jednaki (60' 1 i dva jednaka kuta ra zl ičita kuta

. l sc i nasuprotna kateta
Sin n = lAB I =
hipotenuza šiljastokutni trokut - svi tupokutni trokut - Pravokutni t rokut i ma
kutovi šiljasti (manji od 90'1 jedan kut tupi jedan kut od 90'. Njemu
lAci
cosa= 1ABf =
priležeća kateta (veći o d 90'1 nasuprotna stranica zove
hipotenuza se hipotenuza.

lac i nasuprotna kateta

tg a = lACT = priležeća kateta

lAC l priležeća kateta

ctg n = TBCf = nasuprotna kateta

trokut trostrani geometrijski lik; geometrijski lik s tri vrha i tri a a · Trokuti su sukladni Slični trokuti imaju jednake
(kongruentni) ako im aju odgovarajuće kutove, ali ne
stranice u kojem zbroj svih kutova iznosi 180°. Možemo ih podi- Ploština trokuta = _!_ av jednake odgova r ajuće i stranice. Oni su istog obli·
2
stranice i kutove. ka, ali različite veliči ne.
jeliti prema odnosu duljina njihovih stranica. Tako su kod
raznostnmičnogtrokuta sve tri stranice različitih duljina; kodjed-
nakokračnog trokuta jednake su dvije, a kod jednakostraničnog tupi kut kut veći od 90° i manji od 180°.
trokuta sve tri stranice, baš kao i sva tri kuta (60°) .
U pravokutnom trokutu jedan je kut pravi (90°). Najdulja mu
se stranica (nasuprot pravom kutu) zove hipotenuzom, preostale
dvije nazivamo katetama. Ploština je pravokutnog trokuta jedna-
ka polovici umnoška njegovih kateta.
P= - l ab
2
 147 upisana kružnica

u
ubrzanje c::>akceleracija
univerzalni skup
univerzalni skup cijelih brojeva

udjel količinski omjer nekog dijela prema cjelini. Izražavamo ga

kao razlomak ili postotak. Tako je primjerice udjel kopna u ukup-
noj Zemljinoj površini 29%. parni
brojevi
neparni
broj evi
=
=
umnožak c::>produkt
unakrsno množenje množenje, u slučaju dva razlomka, brojni-
ka jednog s nazivnikom drugog i obrnuto. T o se obično radi kod unutrašnji kut jedan od četiri unutrašnja kuta koji nastaju kad
ekvivalentnih razlomaka. Naime, ako je alb = e/d, tada vrijedi i
transverzala presiječe dva druga, obično paralelna pravca. T o je
ad= bc. ujedno i kut unutar c::>mnogokuta.
unca anglosaksonska mjera za težinu (simbol oz), 1/16 funte ili
28,35 grama. unutrašnji kut
unija skup nastao udruživanjem dvaju ili više skupova. Skup svih
njihovih elemenata.
unija skupova

Vennov dijagram unije skupova A i B (A U B).

jedan od četiri
. To je čitava zasjenčana površina .
unutrašnja kuta
četverokuta

univerzalni skup skup čiji se podskupovi razmatraju, sadrži sve

elemente bitne za određeni problem. Tako i skup neparni h broje- upisana kružnica kružnica koja dotiče (ali ne i siječe) sve stra-
va l, 3, 5, 7 ... i skup kvadrata prirodnih brojeva l, 4, 9, 16 ... nice nekog mnogokuta (poligona). Središte kružnice upisane u
pripadaju univerzalnom skupu prirodnih brojeva l, 2, 3 ... trokutu leži na sjecištu c::>simetrala njegovih kutova.
upisani lik 148 149 uzorak
upisana kružnica smijemo zaboraviti da iz -a> - b => a< b. Tako je primjerice -20
kruinica upisana u trokut manje od - lO, iako je 20 broj veći od 10.
uvrštavanje pridavanje konkretnih vrijednosti općim brojevima
algebarskog izraza. Tim postupkom ne samo da možemo doći do
rješenja nekog problema, nego nam on služi i za provjeru is-
pravnosti pojedinih matematičkih izraza. Uzmimo, recimo, izraz
x 3 + y3 = (x + y)(x 2 + y2- xy)
te pretpostavimo da je x = l i y = 2. Kad te vrijednosti uvrstimo
u lijevu strane jednadžbe, dobivamo
13 +2 3 = 1 +8=9

O je središte kružnice i sjecište simetrala

a kad uvrstimo u desnu, rezultat je
svih kutova u trokutu
(l + 2)(1 2 + 22 - l. 2) = 3. 3 = 9
upisani lik u geometriji, lik kojemu svi vrhovi leže na istoj uzajamno isključivanje uvjet koji ne dopušta istodobno doga-
kružnici. đanje dva događaja. Tako primjerice nije moguće da novčić isto-
dobno padne i na pismo i na glavu, pa stoga velimo da se ta dva
upitnik formular s pitanjima. Primjenjuje se pri statističkom događaja međusobno isključuju. Vjerojatnost da će se dogoditi
ispitivanju većeg broja subjekata. jedan od ta dva događaja jednaka je zbroju vjerojatnosti da će se
uređeni par par brojeva čiji smisao ne ovisi samo o njihovoj vri- dogoditi ili jedan ili drugi (~pravilo ILI-ILI). Tako je vjerojat-
jednosti, nego i o poretku. Tako su primjerice koordinate neke to- nost da pri jednom bacanju novčića padne pismo jednaka 0,5,
čke uređen par zato što točka (2,3) nije identična točki (3,2). Isto kao i vjerojatnost da padne glava. Vjerojatnost da padne ili pismo
su tako uređen par i pravi razlomci, zato što njihovu vrijednost ili glava jednaka je l, a da padne i pismo i glava jednaka je O.
određuju ne samo brojevi, nego i njihovo mjesto koje nam govo-
uzastopan u logičnom slijedu. Uzastopni su brojevi čiji se slijed
ri je li neki broj tvori brojnik ili nazivnik. može produživati u skladu s nekim logičkim pravilom. Tako su
uređenost svojstvo nekog skupa da se u njemu uvijek, u skladu primjerice brojevi 3, 4, 5 uzastopni, baš kao i n, n + I, n + 2.
s nekim pravilom, znade mjesto pojedinog elementa, to jest da su
uzorak ~statistički uzorak
oni poredani u skladu s nekim svojstvom. Možemo reći i da je
uvođenje uređenosti u neki skup isto što i preslikavanje njegovih
elemenata u skup prirodnih brojeva. Drugim riječima, kad neki
skup uredimo, onda svakom njegovom elementu možemo
pridružiti neki element iz skupa prirodnih brojeva. Uređenost se
utvrđuje znakovima>, <, :::; i ~. Kod poretka brojeva a< b znači
da se a nalazi lijevo od b na brojevnom pravcu. Na brojevni se
pravac mogu poredati i negativni brojevi. Pritom, međutim, ne
 151 varijabla

v
vaganje mjerenje ~težine, pa time najčešće posredno i mase.
valjkast ili cilindričan koji ima oblik valjka (cilindra). Tako su
valjkaste ko nzerve, role toaletnog papira, ali i cijevi, motke i tanke
niti.
vanjski kut jedan od četiri vanjska kuta što ih zatvara transverza-
la pri presijecanju dva (obično paralelna) pravca. Također i kut što
ga, u poligonu, produžetak jedne stranice zatvara sa susjednom.
valjak ili cilindar geometrijsko tijelo nalik na okruglu cijev. Va-
ljak se sastoji od plašta i dvije baze. Plašt je skup svih točaka jed- vanjski kut
nako udaljenih od osi. Njega presijecaju i zatvaraju dvije baze. vanjski kutovi transverzale
Najčešće pod valjkom podrazumijevamo uspravni valjak, to jest
takav kojemu baze sijeku os pod pravim kutom.
Obujam je uspravnog valjka dan izrazom
V = r 2hn
gdje je r radius (polumjer) baze a h visina valjka. Njegovo ukup-
no oplošje O izražavamo formulom
O= 2r(h+r)n
koja se zapravo sastoji iz dva člana. Površina je plašta jednaka
2rhn, a površina svake baze r 2n.
valjak
'
a, p, y, o- četiri vanjska kuta

vanjski kutovi mnogokuta

<p i 9 su dva vanjska kuta ovog peterokuta

varijabla veličina čija se ~vrijednost može mijenjati, to jest koja

obujam V = r2Jnt može poprimiti različite vrijednosti, nasuprot ~konstanti čija je
oplošje plašta P = 2rhrr. vrijednost stalna. Tako su primjerice u algebarskom izrazu
ukupno oplošje O = 2r{h+r)1t y = 4 x 3 + 2 varijable xi y, dok su 4 i 2 konstante.
varijabla ili disperzija 152 153 velika ili glavna kružnica

Varijabla može biti zavisna i nezavisna. Ako je y <>funkcija va- Vekrori se pišu masnim kurzivnim slovima (npr. a), ili ~stre­
rijable x, što simbolički pišemo kao y =fix), onda je x nezavisna licom natpisanom nad simbol (a) ili nad oznaku dužine (AB).
ay zavi sna varijabla, jer njezina vrijednost ovisi o vrijednosti vari-
jable x. Tako primjerice funkcija y = 4.x-3 + 2, za vrijednosti neza- zbrajanje vektora
visne varijable x = l , 2, 3 ... daje vrijednosti zavisne varijable
y = 6, 34, ll O ... Sve razmatrane (ili moguće) vrijednosti nezavis-
ne varijable tvore skup koji zovemo t;>domenom, dok sve vrijed- /
nosti zavisne varijable teže u skupu koji zovemo t;>kodomena. 't
/
varijabla ili disperzija u statistici mjera odstupanja mjerenih /
/
podataka od neke središnje vrijednosti (obično <>aritmetičke sre- /
dine) . /
vektor veličina koja se ne može definirati (jed noznačno odrediti) /

samo svojim iznosom (vrijednošću), nego je određena i svojim

p /
smjerom (orijentacijom), pa je možemo prikazati usmjerenom
dužinom . Primjer su vektorskih veličina sila, brzina i akceleracija. vektor translacije vektor koji opisuje pomicanje iz jedne točke
Veličine koje nisu odredene smjerom, nego samo vrijednošću, u drugu.
zovemo <>skalarima. Takve su veliči ne primjerice masa, gustoća,
energija. Vektorske se veličine prikazuju vektorima. G rafički vek-
tor prikazujemo kao strelicu (duljinu s ušiljenim krajem), to jest
1
'
vektor translacije

kao usmjerenu dužinu, čija duljina odgovara vrijednosti vektora,

a smjer njegovom stvarnom smjeru u nekom koordinatnom sus-
tavu. Vektor možemo prikazati i algebarski, kao uređen skup bro-
jeva ili kao vektor-stupac. Tako npr. urec1ena trojka (3, 2, S)
određuje usmjerenu dužinu koja polazi iz ishodišta i završava u
točki s koordinatama x = 3, y = 2, z = 5, a može se zapisati i

Vektori se dadu zbrajati grafički, stavljanjem početka jednog na

kraj drugog vektora, to jest s pomoću tzv. pravila paralelograma.
Zbroj vektora lako je izračunati: npr. (2, 4) + (7, 3) = (2 + 7,
l veličina
vektor transla cije

neko svojstvo koje se dade izraziti brojem.

velika ili glavna kružnica kružnica ucrtana na površinu kugle,
4 + 3) = (9, 7). Vektori su napose važni pri analizi sila, primjerice kojoj je promjer jednak promjeru kugle. Na Zemlji su takve
u statici, astronomiji, teoretskoj kemiji. kružnice svi meridijani, a od paralela je to samo ekvator.
Vennov dijagram 154 155 vrh
Najkraći put između dvije točke na Zemljinoj površini uvijek je višekratnik nekoga broja, svaki je broj koji je nastao njegovim
dio luka velikoga kruga. Njime nastoje, kad god je to moguće, množenjem. T o ujedno znači i da je svaki broj e:> faktor svog
ploviti brodovi i letjeti avioni. Na globusu su to ravne crte, koje višekratnika. Tako je primjerice 18 višekratnik od 3, jer vrijedi
to na kartama, zbog iskrivljenja, redovito nisu. Luk velike kružni- 3. 6 = 18. <>Najmanji zajednički višekratnik je najmanji broj koji
ce zovemo ortodromom. je višekratnik svih brojeva nekoga skupa.
Vennov dijagram dijagram (grafički prikaz) skupova i njihovih vjerojatnost predviđena buduća učestalost (frekvencija) nekog
međusobnih odnosa. slučajnog događaja. Obično se prikazuje u obliku razlomka ili
vertikala .::>okomica decimalnog broja. Općenito govoreći, vjerojatnost da će se od m
mogućih događaja dogoditi baš njih odabranih n jednaka je n/m.
visina kod geometrijskih tijela i likova udaljenost između vrha i Neizbježan događaj ima vjerojatnost l; nemoguć događaj vjero-
baze; duljina okomice spuštene iz vrha na bazu. jatnost O. Empirijska vjerojatnost (vjerojatnost utvrđena poku-
som) definira se kao omjer između broja uspjelih pokušaja i
visina
ukupnog broja pokušaja.
visina trokuta vrh Bacamo li novčić, vjerojatnost da će pasti na "pismo" ista je kao
i vjerojatnost da će pasti na "glavu". Omjer je vjerojatnosti jednog
i drugog ishoda l: l, a matematički se vjerojatnost jednog i dru-
gog zbivanja izražava kao 1/2 ili 0,5. Vjerojatnost da kod bacanja
kocke neće pasti šestica jednaka je 5/6, a vjerojatnost da će pasti
šestica 116 ili 0,1666... Bacamo li dvije kockice, vjerojatnost da će
obje istodobno pasti na šesticu jednaka je umnošku vjerojatnosti
da će svaka od njih pasti na šesticu, dakle (1/6)(116)=1136 (pri
baza
čemu su ishodi bacanja dviju kockica neovisni). Vjerojatnost pak
vrh da će obje pokazati isti broj jednaka je 1/6, jer je takvih brojeva

~ visina šest, jer 6 i (l /36) = l l 6.

~-ci
volumen ili obujam dio prosrora što ga zaprema neko geomet-
rijsko ili fizičko tijelo. Prizme i valjci, imaju obujam jednak
baza
umnošku tog presjeka (ploštine baze) s vlastitom visinom. Za
dvije visine četverokuta stožac i piramidu obujam je jednak 113 umnoška ploštine baze i
vrh
visine. Obujam je kugle jednak .i. r3n, gdje je r njezin radius
(polumjer). 3
vrh u geometrijskom liku ili tijelu, presjecište (spoj) stranica od-
nosno bridova. Vidi sliku na 157. stranici.

baza
vrijednost 156 157 vršni kutovi
volumen vrh / vrh stošca +
volumeni nekih poznatijih geometriiskih tijela

"O~
volumen kocke
V= (duljina stranice),
C
~====aa~====~~
volumen kvadra
V = duljina· širina • visina
10 / ' vrhovi
peterokuta
V= a3 V =abc

tv

~
volumen valjka volumen stošca
v a (radius baze)' . visina. ll
T·
V= r' v" V=

V=
3
1
(radius baze)' · visina •n

rv:t
t vrhovi
kocke

vršni kutovi kutovi što stoje jedan nasuprot drugom kad se dva
pravca sijeku. Usporedi i c:>sukute.
volumen kugle

V = -} radius3 • n
vršni kutovi
4
v= Jr"n

vrijednost broj pridružen nekoj varijabli. Vrijednost se razlomka

dobiva dijeljenjem brojnika nazivnikom. Vrijednost pak algebar-
skog izraza ovisi o vrijednosti pripisanoj njegovim varijablama.
Tako će, recimo, ako uvrstimo x = 3 i y = 4, vrijednost izraza vr~ni kutovi su jednaki
x 2 + y 2 biti 25.

z
zadovoljavanje jednadžbe vrijednosti varijable koje zadovo-
ljavaju neku jednadžbu zapravo su vrijednosti za koje je ta jedna-
džba istinita; one su zapravo njezino rješenje. Tako x = 3 ix = - 3
zadovoljavaju jednadžbu xl= 9.
zagrade par oznaka u matematičkom izrazu koje nam govore
kojim slijedom valja obaviti matematičke operacije. Najprije treba
obaviti operaciju u zagradama, a ako ih je više, onda najprije ope-
racije u zagradi smještenoj u zagradi. Tako nam izraz 4 · (7 + 3)
govori da najprije treba zbrojiti 7 i 3, pa tek tada njihovu sumu
pomnožiri s 4.
zajednička mjera ili zajednički faktor ili zajednički djeli-
telj broj s kojim je m oguće, bez ostatka, podijeliti svaki od broje-
va u nekom skupu. Tako je primjerice 3 zajednička mjera brojeva
I 5, 21 i 24. Najveća zajednička mjera je najveća među zajed-
ničkim mjerama.
zajednički nazivnik nazivnik na koji se mogu svesti svi članovi
nekog skupa razlomaka, što omogućuje njihovo zbrajanje i oduzi-
manje. On je zajednički višekratnik nazivnika svih promatranih
razlomaka, te je stoga sa svakim od njih djeljiv bez ostatka. Tako
je primjerice 12 zajednički nazivnik razlomaka 2/3 i 3/4, pa se
navedeni razlomci mogu pisati kao 8/12 odnosno 9/12. Sad je
lako izračunati njihov zbroj (17 /12) odnosno razliku (1112) . Naj-
manji zajednički nazivnik jest najmanji mogući zajednički naziv-
nik nekog skupa razlomaka. Tako primjerice mn<rženje nazivnika
112, 114 i 1/8 daje kao zajednički nazivnik 2 · 4 · 8 = 64, ali je
očito da se ta tti razlomka mogu pisati i kao 4/8, 2/8 i 1/8, pa im
je najmanji zajednički nazivnik 8.
zajednički višekratnik broj koji, podijeljen s brojevima čiji je
višekramik, daje cijeli broj. Tako je 240 zajednički višekratnik
brojeva 6, 8 i 5, što je očito jer je nastao njihovim množenjem.
159 zemljopisna duljina (longituda) i širina (latituda)
Najmanji broj, međutim, koji je djel j iv (bez ostatka) s tim trima
brojevima jest 120, pa ga zovemo <>najmanjim zajedn ičkim više-.
kratnikom.
zaklj učak uvjerenje stečeno na temelju logičkog razmišljanja.
zaokruživanje postupak pojed nostavnjivanja (skraćivanja) ne-
kog broja svođenjem na približnu vrijednost. To postižemo ne sa-
mo brisanjem decimala, nego - ponekad - i mijenjanjem pretho-
dne. Tako, primjerice, 34,3583 zaokružujemo na 34,358, ali
34,3587 zaokružujemo na 34,359. Potonji postupak zovemo i
korigiranjem.
Zaokruživanje može dovesti do priličnih pogrešaka, napose pri
množenju zaokruženih brojeva. Ako, primjerice, dimenzije kvad-
ras dimenzijama 3,4, 4,4 i 5,4 zaokružimo na 3, 4 i 5, pogreška
će pri računanju obujma (80,784) iznositi 20,784 ili više od 25%.
zatvoreni skup skup kod kojeg rezultat neke računske operaci-
je nad svim njegovim članovi ma (elementima) također pripada
tom skupu. Tako je primjerice skup parnih brojeva zatvoren u
odnosu na zbrajanje i množenje, zato što je zbroj ili umnožak
svaka dva parna broja također parni broj. Za razliku od njega,
skup ncparnih brojeva zatvoren je u odnosu na množenje, ali ne
i u odnosu na zbrajanje.
zbrajanje ili adicija operacija pridruživanja dvaju ili više broje-
va u zbroj ili sumu. Primjeri: 7 + 4 = ll , 2 + 3 + 8 = (2 + 3) + 8
= 5 + 8 = 13. Zbrajanje je jedna od četiri osnovne aritmetičke
operacije (uz oduzimanje, množenje i dijeljenje).
zemljopisna (geografska) duljina (longituda) i širina (la-
tituda) koordinate na zemaljskoj kugli. Radi njihova nalaženja
globus je razdijeljen na meridijane i paralele. Paralele se koncen-
trično šire od polova do ekvatora i označavaju zemljopisnu širinu,
koja može poprimiti vrijednosti od oo (na ekvatoru) odnosno 90°
sjeverno i južno (na sjevernom odnosno južnom polu). Meridija-
ni leže okomito na njih, spajaju polove i svi su jednake duljine.
Oni određuju zemljopisnu duljinu, koja se mjeri od nultog meri-
dijana, koji prolazi kroz zvjezdarnicu u Greenwichu pored Lon-
znak računske operacije 160
dona. Duljina može poprimiti vrijednosti od oo (na nultom
meridijanu) do 180° istočno i zapadno od njega.
Na moru se zemljopisna širina određuje prema visini Sunca
odnosno zvijezda. Zemljopisna duljina se može odrediti prema
točnom trenutku izlaska ili zalaska Sunca, odnosno dostizanja
najviše točke. Taj trenutak naime na čitavom svijetu nije isti, nego
ovisi baš o zemljopisnoj duljini. To je određivanje bilo praktički
neostvarivo sve do izuma modernog kronometra, vrlo precizne
ure s pomoću koje se može s velikom točnošću odrediti razlika
između mjesnog i greenwichkog vremena.
znak (računske operacije ili relacije) simbol koji nam govori
koju računsku operaci~ trebamo izvesti na nekom skupu brojeva
v
(primjerice +, -, ·, :, itd.), kao i o odnosu među njima (prim-
jerice =, :t-, >, < itd.).
znamenka svi simboli od O do 9 u dekadskom sustavu. Drugi
brojčani sustavi imaju i druge simbole. Tako primjerice u Q bi-
narnom sustavu nalazimo samo znamenke O i l (takozvane bito-
ve), dok ih heksadecimalni ima čak 16 (od O do 9, i zatim A, B,
C, D, E iF).
zrcaljenje r::>osna simetrija