Professional Documents
Culture Documents
Edukacijska 1 PDF
Edukacijska 1 PDF
KRITIČKO MIŠLJENJE
• Što biste napravili kako biste pomogli učenicima da napreduju i pripreme se za testove po-
stignuća?
• Kako biste iskoristili prisutnost studentice na praksi da učenici, ali i studentica, nauče ono
što trebaju?
• Kako biste mogli uključiti obitelji učenika koji ne govore engleski jezik ili onih s teškoćama u
učenju i omogućiti im da i same podupru učenje svoje djece?
Ako ste poput mnogih studenata, ovaj kolegij započinjete s mješavinom očekivanja i opreza.
Možda kolegij edukacijske psihologije morate upisati kao obvezni predmet unutar programa
obrazovanja nastavnika, logopeda, njegovatelja ili savjetovatelja. Možda ste sami odabrali
ovaj predmet kao izborni kolegij. Bez obzira na razlog vašeg odabira, vjerojatno imate pita-
nja o poučavanju, školama, učenicima – ili čak o sebi samima – za koje mislite da bi ovaj
kolegij mogao ponuditi odgovore. Napisala sam jedanaesto izdanje Edukacijske psihologije
imajući na umu takva pitanja.
Prvo poglavlje započinjemo obrazovanjem – konkretno, osvrnut ćemo se na različitost
učenika i zakonsku regulativu (u Sjedinjenim Američkim Državama, nap. prev.) koja utječe
na svakog nastavnika. Nastavnici su često istovremeno i kritizirani zbog svoje neučinkovi-
tosti i hvaljeni jer predstavljaju najbolju nadu za mlade ljude. Utječu li nastavnici na učenje
učenika? Što karakterizira kvalitetno poučavanje? Doprinos edukacijske psihologije moći
ćete cijeniti samo onda kada postanete svjesni izazova i mogućnosti učenja i poučavanja.
Nakon kratkog uvodnog upoznavanja sa svijetom nastavnika, raspravu ćemo usmjeriti na
samu edukacijsku psihologiju. Na koji način nastavnicima, terapeutima, roditeljima i osta-
4 1. POGLAVLJE
lima koji su zainteresirani za poučavanje i učenje mogu pomoći načela koja su identificirali
edukacijski psiholozi? Što je točno sadržaj edukacijske psihologije i na kojim se izvorima
informacija temelje njezine spoznaje? Zatim ćemo ukratko predstaviti glavne skupine teori-
ja s kojima ćete se susretati kasnije u knjizi – to su teorije koje opisuje faze razvoja djeteta,
teorije koje objašnjavaju principe ljudskog učenja i teorije koje taj razvoj stavljaju u prikla-
dan kontekst. Kroz te teorije, kao i kroz ovu knjigu, provlače se i tri pitanja koja su važna za
razvoj i učenje: pitanja o utjecaju naslijeđa i odgoja, o problemu kontinuiteta i diskontinui-
teta razvoja, te vremenskoj prikladnosti.
Kad dođete do kraja ovog poglavlja, moći ćete ponuditi odgovore na ova i slična pitanja:
• Tko su učenici koje susrećemo u današnjim učionicama?
• Što je zakonski akt “Nijedno dijete ne smije zaostati”?
• Je li poučavanje važno?
• Što je to kvalitetno poučavanje?
• Koje su najveće brige nastavnika početnika?
• Zašto biste trebali proučavati edukacijsku psihologiju?
• Kakva je uloga teorije i istraživanja u ovome području?
• Opisati tri skupine teorija razvoja i učenja, i tri glavna pitanja koja se mogu pronaći u
svim ovim teorijama.
• Roditelji svakog trećeg djeteta nisu vjenčani. Svako peto dijete ima majku koja
nije završila srednju školu. Svako treće dijete živi sa samohranim roditeljem,
najčešće zaposlenom majkom.
• Jedno od 83-oje djece će prije dvadesete godine završiti u federalnom ili sa-
veznom zatvoru. Jedno od 1,339-ero djece stradat će od vatrenog oružja prije
dvadesetog rođendana.
• Tijekom 2002.-2003. godine, gotovo polovina učenika školske dobi s teškoća-
ma dobivala je većinu obrazovanja (80% ili više) u redovitim državnim učioni-
cama (Ministarstvo obrazovanja SAD-a, 2007).
Ovi statistički podaci zvuče dramatično, ali pomalo neosobno. Kao nastavnik,
RAZLIČITOST JE VAŽNA: Učenici
savjetovatelj, trener, logoped ili član obitelji, susretat ćete se sa stvarnom djecom.
u modernim učionicama sve se više
U ovoj knjizi ćete stoga upoznati puno pojedinaca, među kojima su Felipe, učenik
razlikuju s obzirom na rasnu i etničku
petog razreda iz obitelji koja govori španjolski, a koji istovremeno pokušava naučiti pripadnost, materinji jezik i materijalno
školske predmete i steći prijatelje koji govore jezikom koji je njemu nov; Ternice, stanje. Očigledno je važno da svi nastav-
angažirana afroamerička djevojčica, koja u višim razredima gradske osnovne škole nici razumiju i učinkovito rade sa svim
pokušava prikriti svoju darovitost; Benjamin, srednjoškolac i dobar sportaš, kojem svojim učenicima.
je dijagnosticiran deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, a čiji bogati roditelji imaju
visoka očekivanja prema svom sinu i njegovim nastavnicima; Trevor, učenik drugog razre-
da, koji ima teškoća s učenjem značenja “simbola”; Allison, vođa popularne klike, koja je
nasilna prema izoliranoj Stephanie; Davy, sramežljiv dječak koji ima problema s čitanjem
i zaostaje već u drugom razredu; Elliot, bistar učenik šestog razreda koji ima vrlo izražene
teškoće u učenju; i Jessie, učenica ruralne srednje škole koju ne zanimaju ni škola ni ocjene,
koje joj svakim danom postaju sve lošije.
Iako se učenici u današnjim učionicama sve više razlikuju s obzirom na rasu, etničko
podrijetlo, jezik i ekonomski status, njihovi su nastavnici manje različiti – postotak bije-
lih nastavnika raste (sad iznosi oko 91%), dok postotak nastavnika crne boje kože opada,
i sad iznosi oko 7%. Očigledno, važno je da svi nastavnici bolje razumiju i učinkovito
rade sa svim svojim učenicima. Nekoliko poglavlja u ovoj knjizi posvećeno je razumije-
vanju tih učenika. Uz to ćemo na kraju, i mnogo puta unutar, svakog poglavlja istražiti
različitost i načine uključivanja djece putem istraživanja, proučavanja slučaja i praktičnih
primjena.
su se nalazili između ovih ekstrema. Sanders i Rivers su zaključili kako su najbolji nastav-
nici kod svih učenika potaknuli dobre ili odlične napretke u postignućima, ali su od njihova
dobrog poučavanja najviše koristi imali loši učenici. Učinci poučavanja su bili kumulativni i
trajni – dakle, kvalitetno poučavanje u kasnijim razredima moglo je djelomično nadoknaditi
lošije poučavanje u nižim razredima, ali nije moglo izbrisati sve nedostatke. Štoviše, jedno
istraživanje je pokazalo da se barem 7% razlika u povećanju uspjeha na testovima može
povezati s nastavnicima (Rivkin, Hanushek i Kain, 2001).
Učinkoviti nastavnici koji izgrade pozitivnu vezu s učenicima predstavljaju, čini se,
snažnu silu u životima učenika. Pritom najveću korist od dobrih učitelja imaju loši učenici.
Što čini nastavnika učinkovitim? Što je kvalitetno poučavanje?
Promišljen Pažljiv i do- Na satu društvenih znanosti s učenicima igra dvije igre usmjerene na povijest. Jedna se
mišljat. Promišljeni nastavnici odnosi na sazrijevanje u kulturi američkih Indijanaca, a druga na kolonizaciju Amerike.
razmišljaju o prošlim situaci- Tijekom godine Ken je jako zainteresiran za društveni i emocionalni razvoj svojih uče-
jama kako bi analizirali svoje nika - želi ih naučiti odgovornosti i pravednosti jednako kao i prirodnim i društvenim zna-
postupke i razloge zbog kojih
nostima. Njegova se briga može vidjeti u načinu na koji oblikuje pravila rada u razredu na
su ih odabrali, te razmotrili
načine na koje mogu pobolj-
početku godine. Umjesto određivanja dopuštenih i zabranjenih ponašanja, Ken i njegovi
šati učenje svojih učenika. učenici dogovaraju “ustav” svoga razreda koji opisuje prava učenika. Ova se prava odnose
na većinu situacija u kojima bi bilo potrebno postaviti određeno “pravilo”.
Inkluzivni razred. Eliot je bio bistar i rječit. Kao dijete, lako je pamtio priče, ali nije mogao
sam čitati. Njegovi su problemi bili posljedica izraženih teškoća u učenju vezanih uz inte-
graciju vidnih i slušnih informacija, te dugoročno vidno pamćenje. Kad je pokušao pisati,
sve mu se pomiješalo. Dr. Nancy White je radila s Eliotovom učiteljicom, Miom Russell, i
pomogla joj u osmišljavanju individualnih obrazaca za učenje kojima su se ispravljale Elio-
tove greške. Tijekom idućih nekoliko godina Eliot je, uz pomoć učiteljice, postao stručnjak
za svoje učenje i neovisan učenik; znao je koje strategije mora koristiti i kako to činiti.
Prema Eliotu: “Učenje tih stvari nije zabavno, ali je korisno!” (Hallahan i Kauffman, 2006,
str. 184-185).
Napredni razred matematike. Hilda Borko i Carol Livingston (1989) opisuju Randyja,
stručnog srednjoškolskog nastavnika matematike koji je iskoristio zbunjenost svojih učeni-
ka u pripremi sata ponavljanja strategija rješavanja integrala. Kada je jedan od učenika rekao
da mu izgleda kao da se jedan dio knjige tamo našao “slučajno”, Randy je razredu objasnio
postupak organizacije gradiva. Od razreda je zatražio da s njim podijele općenita mišljenja o
korisnim strategijama rješavanja integrala. Dodatno je pojasnio njihove prijedloge, razradio
neke od njih, i pomogao učenicima da sami unaprijede ostale. Tražio je od njih da povežu
svoje ideje s odlomcima u tekstu. Premda je prihvatio sve razumne prijedloge, na ploči je is-
pisao samo ključne strategije. Do kraja sata učenici su preoblikovali neorganizirano gradivo
iz knjige u organiziran i koristan nacrt za usmjeravanje vlastitog učenja. Također su dobili
bolju predodžbu o tome kako čitati i razumjeti teško gradivo.
Što možete uočiti u ova četiri razreda? Nastavnici su predani svojim učenicima. Moraju
se nositi s velikim rasponom učeničkih sposobnosti i izazova: različitim jezicima, različi-
tim načinima života izvan škole, različitim sposobnostima i ograničenjima. Oni moraju
prilagoditi predavanja i načine vrednovanja uspjeha učeničkim potrebama. I najapstraktnije
pojmove poput integrala moraju približiti i objasniti svakom pojedinom učeniku. Tijekom
cijelog razdoblja u kojem se probijaju kroz akademsko gradivo, ovi stručnjaci istovremeno
moraju voditi brigu o emocionalnim potrebama svojih učenika, pružiti im potporu kod pada
samopouzdanja i poticati odgovornost. Kada bismo pratili ove pojedince od prvoga dana
nastave, vidjeli bismo da oni pažljivo planiraju i poučavaju osnovne načine života i učenja
u svojim razredima. Oni mogu učinkovito ispraviti i prikupiti domaće zadaće, pregrupirati
učenike, davati smjernice, raspodijeliti gradivo, prikupljati novac za užinu i nositi se s preki-
dima u nastavi – baviti se svim time i istovremeno se sjetiti provjeriti zašto jedan od učenika
djeluje tako umorno. Na kraju, oni su promišljeni – oni stalno razmišljaju o situacijama
koje su im se dogodile kako bi analizirali svoje postupke i razloge zbog koji su ih odabrali, te
odlučili kako dodatno poboljšati učenje svojih učenika.
Dakle, što je kvalitetno poučavanje? Je li kvalitetno poučavanje znanost ili umijeće,
primjena teorija utemeljenih na istraživanjima ili kreativno izmišljanje pojedinačnih oblika
poučavanja? Je li dobar nastavnik onaj koji dobro objašnjava (tzv. “ustoličeni mudrac”), ili
MENTORI SU VAŽNI: Po- dobar trener (tzv. “usputni vodič”)? Ove rasprave se vode godinama. U drugim pedagoškim
učavanje je jedno od rijetkih kolegijima koje ćete pohađati, vjerojatno ćete susresti kritike znanstveno potkovanih mu-
zanimanja u kojima učitelj
draca usmjerenih na nastavnike. Poticat će vas da budete maštoviti, usmjereni na učenika.
početnik mora preuzeti sve
Ali, čuvajte se “ili jedno/ili drugo” izbora. Učitelji moraju biti i stručni i inovativni. Trebaju
obveze iskusnog profesio-
znati kako primijeniti širok spektar strategija, a uz to moraju biti sposobni i stvarati nove
nalca tijekom prvih nekoliko
tjedana na poslu. Učitelji strategije. Trebaju posjedovati neke osnovne vještine utemeljene na istraživanjima koje im
veterani mogu biti izvrstan omogućuju upravljanje razredom, ali i biti spremni i sposobni razbiti rutinu kad osjete da
izvor informacija i potpore situacija zahtijeva promjenu. Moraju poznavati istraživanja o razvoju učenika, “obrasce koji
tijekom ovog razdoblja. su zajednički određenoj dobnoj skupini, kulturi, socijalnoj klasi, zemljopisnom položaju
UČENJE, POUČAVANJE I EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA 9
i spolu” (Ball, 1997, str. 773), ali i poznavati svoje učenike, koji predstavljaju jedinstvene
kombinacije kulture, spola i zemljopisnog položaja. Osobno, nadam se da ćete postati učite-
lji koji su istovremeno “mudraci” i “vodiči”, bez obzira na vaš pogled na ovu problematiku.
Viviana, Ken, Mia i Randy primjeri su nastavnika stručnjaka, ali oni već dugo rade u
učionici. Što je s vama? Postajete li nervozni čitajući o stručnosti, znanosti i umijeću?
Nastavnici početnici
ZASTANITE I RAZMISLITE Zamislite da dolazite na svoj prvi dan nastave. Popišite brige, POVEŽITE I PROŠIRITE S
strahove i sumnje s kojima se suočavate. Koje su vaše prednosti koje donosite na posao? PRAXISTM
PROFESIONALNOST NA-
Svi nastavnici početnici imaju slične brige, koje uključuju održavanje discipline u razredu, STAVNIKA (IV, AI)
motiviranje učenika, usklađivanje razlika među učenicima, vrednovanje rada učenika, raz- Vaš profesionalni razvoj
govore s roditeljima i održavanje dobrih odnosa s drugim nastavnicima (Convay i Clark, temelji se na tome da posta-
2003; Melnick i Meister, 2008; Veenman, 1984). Kada preuzmu prvi posao, mnogi nastav- nete članom strukovne zajed-
nici dožive ono što se naziva “sudar sa stvarnošću” jer ne mogu lagano zakoračiti u svoje nice. Nacionalne organizacije
obaveze. Prvog dana na prvome poslu nastavnici početnici su suočeni s istim zadacima kao i koje su ovdje navedene imaju
nastavnici s višegodišnjim iskustvom. Iako predstavlja ključni element, poučavanje i praksa stotine podružnica i ograna-
koju su dobili za vrijeme studija ne priprema buduće nastavnike za početak godine s novim ka diljem zemlje, kao i redo-
razredom. Ako ste neku od spomenutih briga naveli u odgovoru na pitanje u okviru Zastanite vite konferencije, kongrese
i razmislite, ne biste se trebali brinuti. To je svojstveno poslu nastavnika početnika (Borko i i sastanke za unapređivanje
Putnam, 1996; Cooke i Pang, 1991). nastave u svojim područjima.
Pogledajte njihove web stra-
S iskustvom, napornim radom i dobrom potporom, iskusni učitelji mogu se usmjeriti na
nice kako biste stekli uvid u
potrebe učenika, i svoj uspjeh mjeriti njihovim postignućima (Fuller, 1969; Pigge i Marso,
njihov pristup problemima
1997). Jedan iskusni učitelj je opisao prijelaz iz stanja brige o sebi u stanje brige o učeni-
koji se odnose na profesio-
cima: “Razlika između učitelja početnika i iskusnog učitelja je u pitanjima koje oni sebi nalnost.
postavljaju. Učitelj početnik se pita ‘Kako napredujem?’, a onaj iskusniji postavlja pitanje
• National Council of Te-
‘Kako napreduju djeca?’ (Codell, 2001, str. 191).
achers of English (Naci-
U pisanju ove knjige moj je cilj bio dati vam osnovna znanja koja će vam omogućiti da onalno vijeće nastavnika
s iskustvom postanete stručnjaci. Jedna stvar koju stručnjaci rade jest slušanje učenika. U engleskog jezika – www.
Tablici 1.1 pročitajte neke savjete koje su učenici prvih razreda dali svom nastavniku na ncte.org)
praksi: čini se da učenici ipak dosta znaju o dobrom poučavanju. • International Reading
Na početku ovog poglavlja ustvrdila sam da je edukacijska psihologija najvažniji pred- Association (Međunarodna
met koji ćete upisati. U redu, možda sam u toj procjeni malo pristrana jer taj predmet čitalačka udruga – www.
predajem gotovo četiri desetljeća. Dopustite mi stoga da vam kažem malo više o svojoj reading.org)
omiljenoj temi. • National Science Teachers
Associations (Nacionalna
udruga nastavnika znan-
TABLICA 1.1 Savjeti učenika studentima na nastavnoj praksi stvenih disciplina – www.
Na kraju njezina posljednjeg dana, učenici osnovnoškolskog razreda gđice Amato ponudili su slje- nsta.org)
deće savjete studentici koja im je predavala na praksi. • National Council for the
Social Studies (Nacionalno
1. Poučite nas svemu što možete.
vijeće za društvena istraži-
2. Dajte nam domaći zadatak.
vanja – www.ncss.org)
3. Pomozite nam kad imamo problema s zadacima.
• National Council of Te-
4. Pomozite nam da napravimo pravu stvar.
achers of Mathematics
5. Pomozite nam da se osjećamo kao obitelj u školi.
(Nacionalno vijeće nastav-
6. Čitajte nam knjige. nika matematike – www.
7. Naučite nas čitati. nctm.org)
8. Pomozite nam da pišemo o dalekim mjestima.
9. Dajte nam puno komplimenata, poput: “Oh, to je tako lijepo.”
10. Smiješite nam se.
11. Povedite nas u šetnje i na putovanja.
12. Poštujte nas.
13. Pomozite nam da se obrazujemo.
Izvor: Iz Nieto, Sonia, Affirming Diversity: The sociopolitical context of multicultural education, 4. izdanje. Izdavač
Allyn i Bacon, Boston, Massachusetts. Copyright © 2004 Pearson Education. Preuzeto s odobrenjem izdavača.
10 1. POGLAVLJE
Ljudi su u iskušenju reći, i obično to i kažu: “Pa to svatko zna!” Razmotrite sljedeće
primjere:
Redoslijed prozivanja. Koju bi metodu nastavnik trebao primijeniti prilikom biranja uče-
nika za sudjelovanje na satu čitanja u prvome razredu?
Zdravorazumski odgovor. Nastavnici bi trebali nasumce prozivati učenike kako bi osi-
gurali da svi pažljivo prate sadržaj na školskom satu. Ako nastavnik svaki put upotrijebi isti
redoslijed, učenici će znati kada dolazi njihov red.
Odgovor temeljen na istraživanju. Istraživanje koje su prije mnogo godina proveli Og-
den, Brophy i Evertson (1977) pokazuje da odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan.
Na primjer, na satu čitanja u prvome razredu strategija čitanja po redu u kojoj svako dijete
dobije priliku čitati ukupno je dovela do boljih rezultata od nasumičnog prozivanja učenika.
Ključni faktor uspjeha metoda prozivanja po redu je možda to što svako dijete dobije priliku
za sudjelovanje. Bez nekog sustava prozivanja svih, neki učenici mogu biti zanemareni i pre-
skočeni. Istraživanje pokazuje da postoje bolje alternative poučavanju čitanja od prozivanja
po redu, no koji god pristup nastavnici izaberu, moraju svakom učeniku osigurati šansu za
vježbanje i dati mu povratne informacije (Tierney, Readence i Dishner, 1990). Pogledajte 13.
poglavlje kako biste saznali više o nastavi čitanja.
Pomaganje učenicima. Kad bi nastavnik trebao pružiti pomoć slabijim učenicima tije-
kom rada u razredu?
Zdravorazumski odgovor. Nastavnici bi trebali često nuditi pomoć. U krajnjem slučaju,
učenici sa slabijim postignućima možda i ne znaju kad im je potrebna pomoć ili im je ne-
ugodno tražiti pomoć.
Odgovor temeljen na istraživanju. Sandra Graham (1996) otkrila je da će, kada na-
stavnik pruži pomoć prije nego što je zatražena, učenik kojem se pomoglo i svi ostali koji
to promatraju vjerojatno zaključiti da onaj kojem se pomaže nije sposoban uspjeti sam.
Vjerojatnije je da će sam učenik pripisivati neuspjehe nedostatku sposobnosti umjesto ne-
dostatku uloženog truda, što će negativno utjecati na motivaciju.
Preskakanje razreda. Treba li škola ohrabrivati osobito darovite učenike da preskoče ra-
zrede ili da se ranije upišu na fakultete?
Zdravorazumski odgovor. Ne! Vrlo inteligentni učenici koji su godinu ili dvije mlađi
od svojih kolega vjerojatno će biti društveno neprilagođeni. Nisu ni fizički ni emocionalno
spremni nositi se sa starijim učenicima i bit će nesretni u socijalnim situacijama koje su u
školi važne, posebno u višim razredima.
Odgovor temeljen na istraživanju. Možda. Prema Samuelu Kirku i njegovim kolegama
(1993): “Od trenutka ranijeg primanja u školu do ranijeg primanja
na fakultet, istraživanja redovito pokazuju da su se akcelerirana
djeca jednako dobro ili bolje prilagodila od djece sa sličnim sposob-
nostima koja nisu bila akcelerirana” (str. 105). Pitanje o tome je li
akceleracija najbolje rješenje za učenika ovisi o mnogim specifič-
nim karakteristikama pojedinca, uključujući inteligenciju i zrelost
učenika, te o drugim dostupnim alternativama. Za neke je učenike
brzo prolaženje gradiva i pohađanje naprednog programa sa stari-
jim učenicima jako dobra ideja. U 4. poglavlju pročitajte više o pri-
lagodbi nastave sposobnostima učenika.
Očigledni odgovori? Lily Wong (1987) je pokazala kako čak i
samo čitanje napisanih rezultata istraživanja može dovesti do toga
da se oni čine očiglednima. Ona je izabrala 12 rezultata istraživanja
poučavanja, od kojih je jedan bio rezultat pitanja o “redoslijedu” ISTRAŽIVANJA SU VAŽNA: Ovi učenici sudjeluju
koji smo predstavili ranije. Studentima i iskusnim nastavnicima u pravom praktičnom suradničkom učenju. Hoće li to
predstavila je šest rezultata u njihovu pravom obliku i šest u po- poboljšati njihovo prirodoslovno znanje? Postoje li bolji
sve suprotnom obliku. I studenti i nastavnici ocijenili su otprilike načini učenja ovog predmeta? Edukacijska psihologija
pola pogrešnih rezultata “očigledno” točnima. U istraživanju koje trebala bi odgovoriti na ovakva pitanja.
12 1. POGLAVLJE
je uslijedilo nakon toga, drugoj je grupi ispitanika prikazano 12 rezultata i njihovih suprot-
nosti, te je od njih zatraženo da izaberu one točne. U 8 od 12 slučajeva ispitanici su češće
izabirali pogrešne rezultate.
Mogli biste pomisliti kako edukacijski psiholozi troše svoje vrijeme na otkrivanje oči-
glednog. Prethodni primjeri upućuju na opasnost ove vrste razmišljanja. Kada je načelo
predstavljeno na jednostavan način, može se učiniti pretjerano pojednostavljenim. Sličan
se fenomen pojavljuje kada gledamo nastup darovitog plesača ili atletičara; kod dobro uvjež-
Deskriptivna (opisna) banog izvođača sve se čini lagano. No, mi vidimo samo rezultat vježbanja, a ne sav rad koji
istraživanja Istraživanja
je uložen u svladavanje pojedinih pokreta. Imajte na umu da bilo koji rezultat istraživanja
kojima se prikupljaju detaljni
– ili njegova suprotnost – mogu zvučati zdravorazumski. Ovdje se ne radi o tome čini li se
podaci o određenim situ-
acijama, često uključujući
nešto smislenim ili ne, nego o rezultatima testiranja određenog načela, što je ujedno i naša
opažanje, ankete, intervjue, sljedeća tema (Gage, 1991).
snimke ili kombinaciju tih
metoda. Korištenje istraživanja za razumijevanje i
Etnografija Deskriptivni unaprjeđivanje poučavanja
pristup istraživanju koji se
usmjerava na život unutar
ZASTANITE I RAZMISLITE Brzo navedite sve različite metode istraživanja kojih se možete
skupine i pokušava razumjeti sjetiti.
što događaji znače onima
Edukacijski psiholozi osmišljavaju i provode mnoge različite vrste istraživanja. Neka od njih
koji u njima sudjeluju.
su “deskriptivna”, odnosno njihova svrha je opisati događaje u jednom ili nekoliko razreda.
Opažanje uz sudjelo-
vanje Metoda provođenja Deskriptivna istraživanja. Izvještaji deskriptivnih istraživanja često uključuju rezultate
deskriptivnog istraživanja u anketa, odgovore na intervjuima, primjere stvarnih dijaloga u razredu ili audio i videosnim-
kojoj istraživač postaje sudi- ke razrednih aktivnosti. Jedan od deskriptivnih pristupa, etnografija učionice, posuđen je
onikom neke situacije kako iz antropologije. Etnografska metoda proučava događaje koji se prirodno pojavljuju u životu
bi bolje shvatio život u toj neke skupine i pokušava razumjeti značenje tih događaja za osobe koje su u njih uklju-
skupini. čene. Primjerice, opisi Randyja, iskusnog nastavnika matematike u srednjoj školi koji su
Studija slučaja In- prikazani na početku ovog poglavlja, uzeti su iz etnografske studije koju su izradile Borko
tenzivno proučavanje jedne i Livingston (1989). U nekim deskriptivnim istraživanjima istraživač koristi metodu opa-
osobe ili jedne situacije. žanja uz sudjelovanje, i radi u jednom razredu ili školi kako bi shvatio aktivnosti s gledi-
Korelacije Statistički šta nastavnika i učenika. Istraživači također mogu koristiti studije slučaja. Studija slučaja
opisi jačine povezanosti dvije može detaljno istražiti, na primjer, kako nastavnik planira kolegij ili kako učenik pokušava
varijable. naučiti određeno gradivo.
Pozitivna korelaci- Korelacijska istraživanja. Rezultati deskriptivnih istraživanja često uključuju izvještaje
ja Odnos između dviju o korelacijama. Razmotrit ćemo taj pojam, jer ćete u narednim poglavljima nailaziti na
varijabli u kojem obje varija- mnoge korelacije. Korelacija je vrijednost koja pokazuje snagu i smjer odnosa između dva
ble zajedno rastu ili padaju. događaja ili mjerenja. Raspon korelacije kreće se od 1,00 do -1,00. Što je korelacija bliža
Primjer: unos kalorija i pove- vrijednosti 1,00 ili -1,00, to je odnos jači. Na primjer, korelacija između visine i težine je
ćanje težine.
oko 0,70 (snažna povezanost); korelacija između visine i broja jezika koje netko govori je
Negativna korelaci- oko 0,00 (ne postoji povezanost).
ja Odnos između dviju
Predznak korelacije govori o smjeru odnosa. Pozitivna korelacija pokazuje da se dva
varijabli u kojem je visoka
faktora zajedno ili povećavaju ili smanjuju. Kako jedan raste, isto se događa i s drugim.
vrijednost jedne varijable
Visina i težina nalaze se u pozitivnoj korelaciji jer se veća visina obično povezuje s većom
vezana uz nisku vrijednost
druge varijable. Primjer: visi-
težinom. Negativna korelacija pokazuje da povećavanje jednog faktora rezultira smanjiva-
na i udaljenost od glave do njem drugog pa tako, na primjer, što manje platite za kazališnu kartu, dalje ćete sjediti od
stropa. pozornice. Važno je napomenuti da korelacija ne govori o uzročno-posljedičnom odnosu
(Slika 1.1). Visina i težina su u korelaciji – viši ljudi obično imaju veću težinu od nižih ljudi.
Eksperimentiranje Me-
No, dobivanje na težini očigledno ne uzrokuje rast. Podatak o nečijoj težini pruža moguć-
toda istraživanja u kojoj se
manipulira varijablama i bilje- nost općeg predviđanja visine te osobe. Edukacijski psiholozi identificiraju korelacije kako
že učinci tih manipulacija. bi mogli predvidjeti važne događaje u razredu.
Sudionici / Ispitani- Eksperimentalna istraživanja. Druga vrsta istraživanja – eksperimentiranje - omogu-
ci Ljudi ili životinje koji se ćava edukacijskim psiholozima da idu dalje od predviđanja i zaista proučavaju uzroke i
proučavaju u istraživanju. posljedice. Umjesto jednostavnog promatranja i opisa postojećih situacija, istraživači uvo-
Nasumce / Slučaj- de promjene i bilježe rezultate. Prvo se formira nekoliko usporedivih skupina ispitanika.
no Bez ikakve određene U psihologijskim se istraživanjima pojam sudionika (također se nazivaju i ispitanicima)
strukture; bez pravila. općenito odnosi na promatrane osobe – poput nastavnika ili učenika osmog razreda. Jedan
UČENJE, POUČAVANJE I EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA 13
od načina na koji je moguće osigurati načelnu jednakost skupina ispitanika je slučajna ili
nasumična raspodjela ispitanika u skupine. Slučajno ili nasumce znači da svaki ispitanik
ima jednaku priliku biti u bilo kojoj skupini.
U jednoj ili više skupina eksperimentatori mijenjaju neki aspekt situacije kako bi vidjeli
ima li ta promjena ili “tretman” očekivani učinak. Rezultati svake skupine tada se uspo-
ređuju. Obično se u tu svrhu koriste statistički testovi. Kada se razlike pokažu statistički
značajnima, to znači da se vjerojatno nisu dogodile slučajno. Na primjer, ako vidite p <
0,05 u nekom istraživanju, to znači da se taj rezultat slučajno mogao pojaviti u manje od 5
od mogućih 100 slučajeva, a p < 0,01 znači da je to bilo moguće u manje od 1 od mogućih
100 slučajeva. Velik broj istraživanja koje ćemo proučiti pokušava identificirati uzročno-
posljedični odnos postavljajući pitanja poput ovoga: ako nastavnici ignoriraju učenike koji
se ne nalaze na svojim mjestima bez dopuštenja nastavnika i hvale učenike koji rade u
svojim klupama (uzrok), hoće li učenici provesti više vremena radeći u svojim klupama
(posljedica)? Ovo je terensko istraživanje jer se provodi u stvarnom kontekstu učionice, a
ne u laboratoriju.
Eksperimentalna istraživanja s jednim ispitanikom. Cilj je eksperimentalnih istraži-
vanja s jednim ispitanikom odrediti utjecaj terapije, nastavne metode ili drugog oblika
intervencije. Prema jednom pristupu, uobičajeno je određeno vrijeme promatrati pojedinca
(A) i procijeniti interesno ponašanje; zatim primijeniti intervenciju (B) i zabilježiti rezultate;
zatim otkloniti intervenciju i vratiti se na početne uvjete (A); i, konačno, ponovno primije-
niti intervenciju (B). Ovaj oblik modela s jednim ispitanikom zove se ABAB eksperiment. Statistički značaj-
Primjerice, nastavnik može pratiti koliko vremena tijekom jednoga tjedna učenici provode no Vjerojatno se ne radi o
bez dopuštenja izvan svojih mjesta (A), a onda pokušati ignorirati one koji su se ustali, a slučajnoj pojavi.
pohvaliti one koji sjede i pratiti koliko njih odluta sa svojih mjesta u tjedan dana (B). Za- Eksperimentalno istra-
tim se nastavnik vraća na početne uvjete (A) i bilježi rezultate pa ponovno uvodi strategiju živanje s jednim ispitani-
pohvale i ignoriranja (B) (Landrum i Kauffman, 2006). Kada se prije dosta godina testirala kom Sustavne intervencije
učinkovitost upravo ovakve intervencije, strategija pohvala i ignoriranja pokazala se djelo- za proučavanje učinaka na
tvornom u povećavanju vremena koje su učenici provodili na svojim mjestima (Madsen, jednoj osobi, često uključuju
primjenu i kasnije ukidanje
Becker, Thomas, Koser, i Plager, 1968).
nekog tretmana.
Mikrogenetska istraživanja. Cilj mikrogenetskog istraživanja je intenzivno proučava- Mikrogenetska istraži-
nje kognitivnoga procesa tijekom promjene – u razdoblju u kojem se ta promjena događa. vanja Detaljno opažanje i
Primjerice, istraživači mogu analizirati kako djeca uče određenu strategiju zbrajanja dvo- analiza promjena u kognitiv-
znamenkastih brojeva tijekom nekoliko tjedana. Mikrogenetski pristup ima tri osnovne nom procesu tijekom njegova
karakteristike: (a) istraživači prate cijelo razdoblje promjene – od trenutka kada započne do razvoja u razdoblju od nekoli-
trenutka kada je ona relativno stabilna; (b) provode se mnoga opažanja, često uz korištenje ko dana do nekoliko tjedana .
14 1. POGLAVLJE
videosnimaka, razgovora i prijepisa točnih riječi pojedinaca koje se proučava; (c) ponašanje
koje se promatra “stavlja se pod mikroskop”, to jest, proučava se svakoga trenutka ili u sva-
kome pokušaju. Cilj je objasniti koji su mehanizmi promjene u pozadini, primjerice, koje
se novo znanje ili vještine razvijaju kako bi omogućili promjenu (Siegler i Crowley, 1991).
Ova je vrsta istraživanja skupa i vremenski zahtjevna, tako da se često proučava samo jedan
ili dvoje učenika.
Uloga vremena u istraživanju. Još je jedna značajka korisna u razumijevanju istraži-
vanja – ona utemeljena na vremenu. Mnoge stvari koje psiholozi žele proučavati, kao što
je kognitivni razvoj, događaju se tijekom nekoliko mjeseci ili godina. U idealnom slučaju,
istraživači bi proučavali razvoj praćenjem ispitanika tijekom mnogo godina u kojima se
odvijaju promjene. To nazivamo longitudinalnim istraživanjima. Ona su informativna, ali
vremenski zahtjevna, skupa i nisu uvijek praktična – praćenje ispitanika godinama tijekom
njihova odrastanja i preseljenja može biti nemoguće. Stoga je velik dio istraživanja kros-
sekvencijalan, odnosno usmjeren na skupine djece različite dobi. Primjerice, da bi proučili
kako se dječje poimanje “živoga” mijenja u dobi od 3 do 16 godina, istraživači mogu inter-
vjuirati djecu različite dobi, a ne pratiti istu djecu tijekom razdoblja od 14 godina.
Nastavnici kao istraživači. Istraživanje može biti i jedan od načina poboljšavanja nastave
u jednome razredu ili školi. Ista vrsta pomnog praćenja, intervencije, prikupljanja podataka
i analize koja se odvija u velikim istraživačkim projektima može se primijeniti u svakoj uči-
onici u pokušaju odgovaranja na pitanja poput: “Koje smjernice za pisanje potiču najbolje
opisno pisanje u mojem razredu?”, “Kada Kenyon ima najvećih teškoća s usmjeravanjem na
nastavne zadatke?”, “Bi li podjela uloga u pojedinim zadacima grupama iz prirodnih znanosti
dovela do ravnopravnijeg sudjelovanja dječaka i djevojčica u radu?” Ova vrsta istraživanja
kojom se rješavaju problemi zove se akcijsko istraživanje. Usmjeravanjem na određeni pro-
blem i opažanjem, nastavnici mogu mnogo naučiti i o svojoj nastavi i o svojim učenicima.
ZA / PROTIV
Kakva bi vrsta istraživanja trebala voditi obrazovnu praksu?
ZA PROTIV
Istraživanja trebaju biti znanstvena; edukacijske reforme Eksperimenti nisu jedini, pa čak ni najbolji izvor dokaza.
trebaju se temeljiti na čvrstim dokazima. David Olson (2004) izražava snažno neslaganje sa Slavinom. On
Prema Robertu Slavinu, “Obrazovanje je na rubu znanstvene re- tvrdi da nije moguće uspoređivati obrazovanje s medicinom.
volucije koja bi mogla dubinski promijeniti obrazovnu politiku, “Tretmani” u obrazovanju su znatno složeniji i nepredvidljiviji od
praksu i istraživanja” (Slavin, 2002, str. 15). On zatim opisuje primjene jednog ili drugog lijeka u medicini. I svaki obrazovni
nekoliko reformi obrazovanja koje uključuju reforme federalne program se mijenja s obzirom na uvjete u učionici i način nje-
vlade koje će osigurati novac potreban za provedbu programa, gove implementacije. Patti Lather, moja kolegica sa Sveučilišta
ali samo ako su utemeljeni na znanstvenim istraživanjima. Uklju- Ohio, kaže: “U pokušajima poboljšavanja kvalitete obrazovnih
čen je i zakon “Nijedno dijete ne smije zaostati” iz 2002. godine. praksi, ne možemo se pretvarati da složenost i nered ‘prakse u
Najbolji primjer za ovakvu vrstu istraživanja su, prema Groveru kontekstu’ ne postoje. Ako se to dogodi, dolazi do osiromaše-
Whitehurstu, direktoru Ureda za edukacijska istraživanja i una- nja, a ne do napretka. Taj gubitak zatim snose djeca, nastavnici
prjeđenje obrazovanja SAD-a, eksperimenti provedeni na slučaj- i administratori u našim školama” (2004, str. 30). David Berliner
nim uzorcima. Slavin najavljuje svijetlu budućnost za edukacijsku (2002) navodi sličan argument:
reformu vođenu znanstveno utemeljenim istraživanjima: Provođenje istraživanja i primjena znanstvenih spoznaja su
Moguće je da će ove reforme obrazovne politike pokrenuti u obrazovanju toliko teški jer su ljudi u školama uronjeni u
proces istraživanja i razvoja programa i praksi koji će utjecati složene mreže socijalnih interakcija koje se stalno mijenjaju.
na djecu posvuda. Ovaj bi proces s vremenom mogao stvo- Sudionici tih mreža imaju različite mogućnosti svakodnevnog
riti napredne, sustavne iskorake koji se mogu usporediti s utjecaja jedni na druge, i obični životni događaji (bolesno
uspješnim dijelovima naše ekonomije i društva u područjima dijete, složeni razvod, strastvena ljubavna veza, migrena, va-
kao što su medicina, zemljoradništvo, promet i tehnologi- lunzi, rođendanska zabava, zlouporaba alkohola, novi ravna-
ja tijekom 20. stoljeća. U svakom od ovih područja, procesi telj, novo dijete u učionici, kiša zbog koje djeca ne mogu na
razvoja, stroge evaluacije, i objavljivanja zaključaka odredili odmor izvan škole) utječu na provođenje istraživanja u školi
su ritam inovacija i napretka koji se ne može usporediti s tako što ograničavaju mogućnost generalizacije rezultata
ostalim iskustvima u povijesti... Ove inovacije su promijenile istraživanja. U usporedbi s konstruiranjem mostova i električ-
svijet. Ali, obrazovanje nije uspjelo prigrliti ovu dinamiku, i nih mreža, ili cijepanjem atoma i gena, znanstvena istraživa-
kao posljedica toga u njemu su se stalno izmjenjivali različiti nja koja bi trebala pomoći mijenjanju škola i učionica teže je
trendovski pokreti. Obrazovna praksa se zaista mijenja tije- provoditi zbog nemogućnosti kontrole konteksta.
kom vremena, ali proces promjene više sliči klatnu čije kret-
Berliner zaključuje da složeni konteksti, poput onog obra-
nje reflektiraju ukuse u umjetnosti i modi (sjetite se modnih
zovnog, traže primjenu cijelog raspona metoda proučavanja –
trendova vezanih uz dužinu suknje), a ne sustavnim unaprje-
“etnografska istraživanja su ključna, kao i studije slučaja, anket-
đivanjima karakterističnim za znanost i tehnologiju. (str. 16)
na istraživanja, vremenske serije, osmišljena istraživanja, akcijska
Prema Slavinu, glavni razlog za veliki napredak u medicini i
istraživanja, i svi drugi načini prikupljanja pouzdanih dokaza za
zemljoradništvu je znanstvena utemeljenost praksi ovih discipli-
uključivanje u beskrajne argumente o problemima obrazovanja.
na. Slučajno uzorkovanje u kliničkim pokusima i replikacije ek-
Vlada ne bi smjela zagovarati korištenje samo jedne metode
sperimenata predstavljaju izvor dokaza.
među istraživačima obrazovanja (Berliner, 2002, str. 20).
Mogli biste pitati, zašto je onda nužno baviti se teorijama? Zašto se jednostavno ne
držati načela? Odgovor glasi da su oboje korisni. Na primjer, načela upravljanja razre-
dom pružit će vam pomoć sa specifičnim problemima. S druge strane, dobra teorija vo-
đenja razreda pokazat će vam novi smjer u razmišljanju o problemima discipline; dat
će vam kognitivne alate potrebne za stvaranje kreativnih rješenja različitih problema
i za predviđanje onoga što bi moglo dobro funkcionirati u novim situacijama. Jedan
je od glavnih ciljeva ove knjige predstaviti vam najbolje i najkorisnije teorije razvoja,
učenja, motivacije i poučavanja – one koje se temelje na čvrstim dokazima. Iako će
vam se neke od tih teorija svidjeti više od drugih, svaka od njih nudi određeni način
razumijevanja izazova s kojima se nastavnici susreću.
Teorije koje ćete upoznati u ovom tekstu, trebali biste iskoristiti kao kognitivna
oruđa koja će vam pomoći u ispitivanju, provjeri i interpretaciji tvrdnji koje ćete čuti
i o kojima ćete čitati tijekom svoje karijere (Leinhardt, 2001). Da bismo vam dali
okvire za razmišljanje o ovim teorijama, uzmite u obzir osobine teorija o kojima ćemo
raspravljati u sljedećih desetak poglavlja.
EDUKACIJSKA PSIHOLOGI-
JA JE VAŽNA: Glavni cilj
ove knjige je predstaviti vam KRATKA NAJAVA: TEORIJE UNUTAR
najbolje i najkorisnije teorije
razvoja, učenja, motivacije EDUKACIJSKE PSIHOLOGIJE
i poučavanja – one koje se
temelje na čvrstim dokazima. Postoje doslovno stotine teorija koje opisuju ljudski razvoj, učenje, motivaciju i poučavanje
Iako će vam se neke od tih – nije moguće sve ih predstaviti. Da biste vidjeli mali dio teorija učenja, posjetite stranicu
teorija svidjeti više od drugih, http://tip.psychology.org/theories.html. I to je samo popis teorija učenja.
svaka od njih nudi određeni Kao što ćete često vidjeti u ovoj knjizi, jedan od načina na koji možemo naučiti i za-
način razumijevanja izazova s pamtiti složene informacije jest tako da ih organiziramo. Stoga sam ja organizirala osam
kojima se nastavnici susreću. glavnih teorija razvoja, učenja i motivacije u tri skupine: teorije faza ili stadija, teorije učenja
i kontekstualne teorije.
Erik Erikson. Freud je također značajno utjecao na život i rad Erika Eriksona (1902-1994),
koji je razvio osnovni okvir za razumijevanje potreba mladih ljudi u odnosu prema društvu.
U svojoj psihosocijalnoj teoriji Erikson, kao i Piaget i Freud, razvoj promatra kao niz faza,
od kojih svaka ima određene ciljeve, brige, dostignuća i opasnosti. Te su faze međusobno
zavisne: slično kao i u Freudovoj teoriji, postignuća u kasnijim fazama ovise o načinu na
koji su razriješeni konflikti ranije faze. U svakoj fazi, Erikson predlaže da osoba prolazi
kroz razvojnu krizu – konflikt između pozitivnog razrješenja i potencijalno negativne al-
ternative. Način na koji osoba razriješi krizu trajno utječe na sliku koju ta osoba ima o sebi
i društvu. Na primjer, konflikt u adolescenciji je identitet nasuprot zbunjenosti (konfuziji
uloga). Postizanje identiteta znači donošenje namjernih odluka, naročito onih vezanih uz
posao, vrijednosti i posvećenost ljudima i idejama (Marcia, 1999; Penuel i Wertsch, 1995).
Ako adolescenti ne uspiju povezati sve te izbore, ili ako se ne osjećaju sposobnima za do-
nošenje odluka, prijeti im konfuzija uloga. O Eriksonovim ćemo fazama detaljnije pričati u
3. poglavlju.
Biheviorizam. Jedna skupina teorija učenja usmjerava se na nešto što se može opažati –
ponašanje, tako da su ove teorije najčešće klasificirane pod općom kategorijom bihevioriz-
ma. Konceptualno, o ponašanju možemo razmišljati kao o nečemu što se nalazi zarobljeno
između dvije skupine okolinskih utjecaja: onih koji mu prethode (njegovi prethodnici ili
antecedenti), i onih koji slijede nakon njega (njegove posljedice) (Skinner, 1950). Ova veza
se može jednostavno izraziti kao veza 3P (ili, u engleskom govornom području A-B-C, od
“antecedent – behavior – consequence”, nap. prev.) s posebnim naglaskom na trećem P Psihosocijalna teori-
– posljedicama. Posljedice ponašanja mogu povećati ili smanjiti vjerojatnost ponavljanja ja Opisuje odnos između
emocionalnih potreba po-
ponašanja. Kao što ćete vidjeti u 6. poglavlju, ključni pojmovi biheviorističkih teorija su
jedinca i njegove socijalne
uvjetovanje, nagrađivanje, kazna i uparivanje.
okoline.
Obrada informacija. Iako se istraživanja unutar biheviorističkih pogleda na učenje na- Razvojna kriza Speci-
stavljaju i danas, računalna revolucija, napretci u razumijevanju razvoja jezika i Piagetov fičan konflikt čije razrješenje
rad potaknuli su kognitivna istraživanja. Pitanja o tome kako ljudi obrađuju i pamte infor- otvara put prema sljedećoj
macije postala su važna za istraživanja, a uz to su se pojavile i teorije obrade informacija fazi.
u učenju, razvoju i motivaciji. Tako danas imamo dio teorija kognitivnog učenja koje se Biheviorizam Objašnje-
usmjeravaju na pažnju, vrste pamćenja, načine reprezentacije i pohranjivanja znanja, zabo- nja učenja koja se usmjerava-
ju na vanjske događaje kao
ravljanje, te kognitivne sustave koji to sve skupa omogućuju. Važni pojmovi u kognitivnim
uzroke promjena u vidljivom
teorijama obrade informacija su pažnja, percepcija, radno pamćenje, dugoročno pamćenje i ponašanju.
vrste znanja. Ove ideje ćemo detaljnije istražiti u 7. poglavlju.
Obrada informaci-
Socijalno-kognitivistička teorija. Prije više od 30 godina, Albert Bandura (1925- ) je za- ja Aktivnost ljudskog uma
mijetio da su tradicionalni bihevioristički pogledi na učenje bili točni ali nepotpuni, stoga koja omogućuje primanje,
pohranu i korištenje infor-
što su pružali samo djelomična objašnjenja učenja, zanemarujući pritom važne elemente
macija.
među kojima su naročito važna uvjerenja i socijalni utjecaji. Bandurina socijalno-kogni-
Socijalno-kognitivi-
tivistička teorija učenja i motivacije kombinira biheviorističke brige o posljedicama i ko-
stička teorija Teorija koja
gnitivističko zanimanje za razmišljanje. Ključni pojmovi u socijalno-kognitivističkoj teoriji
uključuje i kognitivne čimbe-
su interakcija između ponašanja, okoline i osobnih karakteristika; uvjerenja o osobnim nike poput uvjerenja, slike o
sposobnostima; učenje putem opažanja i modela; i vođenje vlastitog učenja putem samore- sebi i očekivanja u socijalnu
gulacije. U 10. ćemo poglavlju istražiti socijalno-kognitivističke teorije. teoriju učenja.
18 1. POGLAVLJE
Obitelj teorija
Socijalno-
Obrada kognitivistička
Piaget Freud Erikson Biheviorizam informacija teorija Vigotski Bronfenbrenner
Usmjerena Kognitivni Psihoseksu- Psihosoci- Sustavnu ana- Objašnjenja Posljedice inte- Ulogu Bioekološki sustav
na... razvoj alni razvoj jalni razvoj lizu prethodni- utjecaja rakcije pona- osoba koje Pojedinac na
Kvalita- Promjene- Uspješno ka i posljedica pažnje, šanja, okoline i znaju više, kojeg djeluju po-
tivne pro- kroz 5 faza razrješenje ponašanja percepcije, osobnih karak- kulture i vezani društveni i
mjene u razvoja konflikata reprezenta- teristika u uče- povijesti kulturalni sustavi
mišljenju ličnosti unutar 8 cija i znanja nju i motivaciji u učenju i u međudjelovanju
kroz 4 faza ra- na pamćenje razvoju
faze zvoja i rješavanje
problema
Primjeri Konkretne Nesvjesno, Razvojna Nagrade, Percepci- Trijadična reci- Kultural- Ugniježđeni druš-
pojmova operacije, analiza kriza, kriza kazne, uvjeto- ja, radno pročna interak- ni alati, tveni sustavi u
formalne snova identiteta vanje pamćenje, cija, samoučin- područje međudjelovanju
operacije dugoročno kovitost približnog
pamćenje razvoja
bioekološkim modelom razvoja (Bronfenbrenner i Morris, 2006). “Bio” aspekt njegova mo-
dela priznaje da u razvojni proces ljudi donose svoje biološke osnove. “Ekološki” dio teorije
prepoznaje činjenicu da socijalni konteksti u kojima se razvijamo predstavljaju ekosustave
stoga što se nalaze u stalnoj interakciji i međusobno utječu jedni na druge. Bronfenbrenner
je predložio da svaka osoba živi, uči i razvija se unutar skupine sustava koji su smješteni jed-
ni unutar drugih, od primarne obitelji preko susjedstva i škola, pa sve do zajednice i društva.
Utjecaji svih društvenih sustava su recipročni. Na primjer, buntovni adolescent će možda
navesti roditelje na to da ga počnu kažnjavati, nakon čega će kažnjeni adolescent postati
još neposlušniji. Postoji još puno dinamičkih sila koje interakcijom stvaraju kontekste za
individualni razvoj. Uz to, konteksti u kojima živimo i razvijamo se – jako su različiti. Bron-
fenbrennerova teorija je danas jedna od najprihvaćenijih teorija. Detaljnije ćemo je istražiti
u 3. poglavlju stoga što je razumijevanje konteksta – kulturalnog i socijalnog – važan dio
moderne edukacijske psihologije.
RAZNOLIKOST I SLIČNOSTI U
EDUKACIJSKOJ PSIHOLOGIJI
U posljednjem dijelu svakog poglavlja ove knjige obradit ćemo “Raznolikost i sličnosti”.
Ovaj dio poglavlja bit će posvećen temama i raspravama o razlikama koje se odnose na rasu,
etničku pripadnost, obiteljske prihode, sposobnosti/ograničenja, i spol učenika. Zatim ćemo
se pozabaviti sličnostima – principima ili praksama koje vrijede za sve učenike. Ovo prvo
poglavlje odnosilo se na poučavanje i edukacijsku psihologiju.
Raznolikost
Jedan od razloga zbog kojih je donesen NCLB zakon uključuje pokušaj što boljeg rješavanja
problema razlika u akademskim postignućima različitih skupina učenika. NCLB definira
ciljeve “Primjerenog godišnjeg napretka” koji treba postaviti i testirati za učenike različitih
rasnih i etničkih manjina, učenike s teškoćama u razvoju, učenike čiji materinji jezik nije
engleski i učenike iz siromašnih obitelji. U ovom smo poglavlju istražili i raznolikost istra-
živačkih metoda koje se koriste u edukacijskoj psihologiji: od deskriptivnih preko eksperi-
mentalnih, pa sve do nastavnikovih akcijskih istraživanja.
Izvještaje s rezultatima svih ovih vrsta istraživanja možete naći u časopisima koji su na-
vedeni u ovoj knjizi. Tablica 1.3 prikazuje popis nekih glavnih časopisa koji objavljuju istra-
živanja iz edukacijske i razvojne psihologije. I sama sam objavljivala svoje članke u velikom
broju ovih časopisa i recenzirala brojne tuđe radove na temelju čega je odlučeno hoće li oni
biti objavljeni ili ne. Dok pišem ovo poglavlje, urednica sam časopisa Theory Into Practice.
Naš je cilj u tom časopisu napraviti upravo ono što mu naziv kaže – prevesti najkorisnije
teorije u obrazovnu praksu i poučiti istraživače u obrazovanju mudrostima iz prakse.
Sličnosti
U ovom poglavlju vidim dvije sličnosti. Bez obzira na to što ljudi u obrazovanju misle o
NCLB-u ili što vjeruju o dobrom poučavanju, svi se slažu da je u prošlosti mnogo djece
zaostajalo i da to mora prestati. Ja vjerujem da edukacijska psihologija ima mnogo toga što
može ponuditi nastavnicima koji žele da im svi učenici uspiju. Bez obzira na to koju istra-
živačku metodologiju koristili, obrazovanje i psihologija su već odavno usko povezani. Edu-
kacijska psihologija stoji sa po jednom nogom u dva svijeta: istraživanjima i praksi. Merle
Wittrock (1992, str. 138) to je dobro sažela rekavši da se edukacijska psihologija usmjerava
Bioekološki mo-
na “psihologijsko ispitivanje svakodnevnih problema u obrazovanju iz kojih se izdvajaju del Bronfenbrennerova
principi, modeli, teorije, procedure poučavanja, i praktične metode poučavanja i vrednova- teorija koja opisuje među-
nja, te istraživačke metode, statističke analize i procesi mjerenja i procjene koji su prikladni sobno povezane društvene
za proučavanje mišljenja i afektivnih procesa kod učenika, te socijalno i kulturalno složene i kulturalne kontekste koji
procese unutar škole”. To govori sve o ovoj problematici. oblikuju razvoj.