FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE

NAJBOLJE PRIJATELJE, KUMOVE, ZETOVE… (foto)

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE

NAJBOLJE PRIJATELJE, KUMOVE, ZETOVE… (foto)
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
RATNI ZLOĈINCI U FOĈI: KO SU LJUDI U VAŠEM SUSJEDSTVU?
(09.06.2009) – U Haagu se trenutno odvijaju dva procesa za zloĉine poĉinjene
u Foĉi, u kojima su optuţeni Dragoljub Kunarac, Radomir Kovaĉ, Zoran
Vuković i Milorad Krnjojelac – (09.06.2009).
Crno na bijelo – podastrto – otvorenih karata protiv domaćih izdajnika i
petokolonaša!

2
3
4
5
6
7
8
9
10
messenger poruka

11
12
13
 Dragan
Jegdić – NEPROCESUIRAN

14
15
Dragan Milanović – Ćuba,, prvi s lijeva – NEPROCESUIRAN

16
17
Milomir – Mara Marić – čuvar iz zloglasnog KPD Foča

18
19
20
21
22
23
24
…Nade Radović, sadašnji predsjednik SDS-a, prije rata bio je direktor
Temike; Radan Kulić, sada sekretar u SDS-u, prije radio u Zadruzi
(nekadašnji ogranak UPI-ja); Ljubo Veljović, sada direktor Zavoda za
zdravstveno osiguranje, bio predsjednik općine; Miloš Lazović, direktor
Telekoma, za koga kaţu da je najuticajniji ĉovjek u Foĉi; Simo Mojević,
direktor Osnovne škole “Sveti Sava” i odbornik u općini; Vasilije ĐorĊević,
povezivan je sa ĉetniĉkim pokretom koji je u Foĉi bio izuzetno aktivan i u

25
Drugom svjetskom ratu; Tatjana Janjić, kćerka Janka Janjića, optuţenog za
ratne zloĉine i silovanja; Brane Ćosović, trenutno privremeno ţivi u Gornjem
Milanovcu jer je u bjekstvu zbog onoga što je tokom rata radio u Foĉi; već
pomenuti Gojko Janković, za kojim traga Haag, nastanjen je u Zemunu kod
Beograda (navodno mu je Vojislav Šešelj obezbijedio smještaj); Boro
Ivanović, predratni nastavnik, donedavno bio komandir saobraćajne policije,
smijenjen odlukom Visokog predstavnika, no SDS mu je odmah ponudio drugo
mjesto; Zoran Mandić, bivši naĉelnik CSB-a, a sad pomoćnik ministra MUP-a
RS-a, te NeĊo Pavlović, sadašnji predsjednik općine…(Dani, br. 257, 17.
maja 2002.)

26
fotografija:Dani, br. 257, 17. maja 2002.

27
lijevo Dragan Petrić – Gina – Ginić – NEPROCESUIRAN, desno Danko Banović – Daća
(UMRO) – NEPROCESUIRAN,

28
29
30
Pored njih, za brojne zloĉine poĉinjene u ovom gradu, u studiji MeĊunarodne
krizne grupe navode se još Zoran Vladiĉić, Miodrag Koprivica, Brane
Ćosović i Boro Ivanović, danas svi zaposleni u foĉanskoj policiji,
zatim Vojislav Bodiroga, ĉlan opštinske vlade, Simo Mojević, direktor
osnovne škole «Sveti Sava» (od bošnjaĉkih povratnika – navodi se u studiji
ICG-a – oĉekuje se da svoju djecu šalju u ovu školu), Petar Mihajlović, šef
lokalnog udruţenja srpskih izbjeglica, kao i najbliţi Karadţićevi ratni saradnici
Velibor Ostojić, Petko Ĉanĉar i Vojislav Maksimović.

I oni bi morali znati gdje se nalaze kosti ubijenih- nestalih Foĉaka

Komandiri Policijske stanice Foĉa 1992. – 2011.
1. Milun (Rada) Milanović – od 07.04. 1992. do 18.10.1992.
2. Miodrag (Ilije) Mastilo – od 18.10. 1992. do 05.07. 1994.
3. Brane (Radovan) Ćosović – od 05.07. 1994. do 30.06. 1996. (ili je 1997.)
4. Miodrag (ilije) Mastilo – od 30.06. 1997. do 15.11. 1999.
5. Velimir (Ţarko) Prţulj – od 15.11. 1999. do 21.06. 2001.
6. Slavko (Vlada) Begenišić – od 21.06. 2001. do 04.04.2002.
7. Mile (Rista) Ivanović – od 11.05. 2002. do 02.06. 2004.
8. Milomir (Dušana) Mališ – od 09.06. 2004. do 16.12.2004.
9. Miodrag (ilije) Mastilo – od 15.01. 2005. do 08.11. 2007.
10. Zlatko (Zdravka) Radović – od 05.12. 2007 –

31
32
33
priredio:Kenan Sarač
fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
design:Kenan Sarač/focanskidani
oprema teksta:focanskidani

34
FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta
(Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen
dokazni postupak Optužbe, 3.dio)

Na suĊenju za zloĉine poĉinjene na podruĉju Foĉe, proĉitani su iskazi

oštećene u kojima stoji da ju je njen komšija Ţarko Vuković više puta silovao.

U iskazu koji je dala Drţavnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), A-1 je

ispriĉala da je optuţeni Vuković pokazao prstom da ide s njim, a zatim ju je
odveo u podrum njegove kuće i silovao, te joj prijetio da će je ubiti ako nekome
kaţe šta joj je uradio.

A-1, koja je preminula krajem prošle godine, u iskazu je navela da ju je

Vuković tukao za vrijeme silovanja. Dodala je da je silovana više puta te da se
to dešavalo svaki put kad bi se Vuković vratio s ratišta.

U iskazu koji je dala Drţavnom tuţilaštvu, svjedokinja je izjavila da su dva

vojnika bila prisutna kada ju je Vuković silovao prvi put. U tom iskazu je rekla
da je nije udarao za vrijeme silovanja.

“Nakon toga, nekoliko puta dolazio je kući i vršio silovanje. Tako da uvijek
moram biti spremna kad on doĊe”, navela je svjedokinja.

35
Tuţilaštvo BiH tereti Ţarka Vukovića zvanog Ţara da je, kao pripadnik vojnih
snaga Srpske Republike BiH, više puta silovao ţensku osobu na podruĉju
Foĉe. Prema optuţnici, Vuković je silovao A-1, a isto su uradile i još dvije
osobe koje su došle s njim. Vuković je, prema navodima optuţnice, od maja
do sredine augusta 1992. dolazio u kuću oštećene i silovao je.

Na ovom suĊenju proĉitan je iskaz i zaštićene svjedokinje A-4, koja zbog

zdravstvenih problema nije sposobna svjedoĉiti, a koja je u iskazu navela da
joj je A-1 ispriĉala da je silovana nakon što ju je “Ţarko odveo iz kuće”.

Zaštićena svjedokinja A-4 je takoĊer navela da joj je A-1 nakon rata priĉala da
je više puta silovana.

Nalaz i mišljenje o psihiĉkom stanju oštećene A-1 na ovom roĉištu iznio je

neuropsihijatar Omer Ćemalović, koji je utvrdio da je preţivjela fiziĉku i
psihiĉku torturu, što ukljuĉuje i višestruko silovanje.

Ćemalović je utvrdio da A-1 ima posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) te

trajnu promjenu liĉnosti, kao i da joj je ţivotna sposobnost smanjena za 50
posto.

36
“Njena dokumentacija je vjerodostojna i govori u prilog pretrpljene
traumatizacije”, kazao je vještak i dodao da mu je A-1 rekla da ju je seksualno
zlostavljao Ţarko Vuković.

Na ovom roĉištu Optuţba je uloţila i materijalne dokaze, meĊu kojima je i

zapisnik o prepoznavanju lica na kojem je A-1 identificirala Ţarka Vukovića
kao osobu koja ju je silovala.

Nakon ulaganja materijalnih dokaza, završen je dokazni postupak Optuţbe, a

na narednom suĊenju planirano je saslušanje prvog svjedoka Odbrane.

FOĈA : Sluĉaj grada – kampa za silovanje

korištenog kao „oruţje rata‟ (foto)

“Pripadnici oruţanih snaga bosanskih Srba upotrebljavali su silovanje kao

sredstvo terora”.

37
Branislav Brane Ćosović komadant vojne policije tzv. „Ćosinih straţara„ u
Foĉi 1992. godine “pohvaljen zbog dostignuća u oslobaĊanju Foĉe”.
“Osim silovanja teško ću zaboraviti i batine, naroĉito one koje sam dobila
od Vlade iz Foĉe, zvanog Bakara.” – rekla je djevojka koja je razmijenjena 21.
marta 1993. godine.

Buk Bijela, naselje na gradilištu nikad izgraĊene hidroelektrane na Drini, koje

je bilo pretvoreno u lokalni vojni štab, a u barakama su bili srpski vojnici, njih
200-300. Vojnici su mlade ţene saslušavali i – optuţujući ih da im daju laţne
izjave – silovali. Jedna djevojka je, uz izgovor da “nije davala dovoljno dobre
odgovore”, odvedena u prostoriju gdje su je silovala, koliko se sjeća, najmanje
desetorica vojnika, nakon ĉega se onesvijestila.

U Srednjoškolskom centru je takoĊer bila jedna od ratnih kasarni (danas je

to opet škola) i kratkoroĉni pritvor za ţene, djecu i starije. U iskazu jedne
Bošnjakinje, haške svjedokinje, stoji: “Svaku veĉer su dolazile grupe srpskih
vojnika koji su silovali ţene i djevojke. Bilo je i grupnih silovanja, uglavnom
nad mlaĊim ţenama i djevojkama. Najĉešće su dolazili pripadnici vojne policije
„Ćosinih straţara„.”

38
Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeĊivala je redovna milicija. U periodu
juli-august 1992. bila su najmanje 72 zarobljena bošnjaĉka civila, uglavnom
ţene, djeca i nešto malo starih. Vojnici i milicioneri su dolazili svaki dan i svaku
noć i silovali ţene i djevojke. Neke su odvodili u hotel “Zelengora”, privatne
stanove i kuće, gdje su bile izloţene masovnim silovanjima. Jedna
Bošnjakinja, svjedok dogaĊaja, danas nastanjena u Australiji, u svom iskazu je
rekla: “Oko 12. augusta 1992. godine, veĉer prije nego što će nas pustiti, dva
vojnika su odvela mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je
stajala, ĉekajući nas, velika grupa vojnika, a meĊu njima je najviše
bilo Crnogoraca i vojnika iz Srbije. Tu noć ne znam koliko me je vojnika
silovalo na klupama stadiona. Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila
sam se. Iste noći odveli su nas u Buk Bijelu, a vojnici su nas opet silovali…”

Odvodili su nas u barake, po 2-3 ţene, tamo nam prijetili pištoljima i

noţevima, skidali nas gole i više njih je svaku od nas silovalo. MeĊu njima sam
prepoznala zloglasnog ĉetnika Gojka Jankovića. Osim Gojka Jankovića, tu
je bio i Slavko Ivanović. Prije rata bio je taksista u Foĉi.
Nisam se uspjela ni oprati, a već je došla neka druga ĉetniĉka vojska i odvela
me ponovo, sa još nekim ţenama, u jednu bošnjaĉku kuću. U podrumu te
kuće je bila jedna stara nena. Tu su nas, više njih, ĉetnika, silovali do samog
jutra. Ujutro su nas vratili u salu i tek što smo došli, došao je jedan ĉetnik i opet
izveo nas šest mlaĊih ţena, kao, treba da mu oĉistimo kuću u obliţnjem
naselju. MeĊutim, kad smo dovedene, od ĉišćenja nije bilo ništa. Tamo je on
doveo desetak ĉetnika i tu su nas svi više puta silovali i radili od nas šta su
htjeli sve do podne, kada su nas vratili u salu. Bile smo izmrcvarene i
izmuĉene gotovo do smrti.
Najĉešće je vodio mene i Eminu.Jednom me je odveo i Dragan Stanković,
zvani “Dragec”. On me je vodio sa jednim Crnogorcem u Gornje Polje u Foĉi,
u neku garsonijeru.

39
Uveĉer, na ĐurĊevdan, 06.05.1992. godine, neko je poĉeo da lupa na vrata:
“Otvorite! Otvorite!” Nezira je prišla vratima i otvorila ih. Ušao je Trivun
Predrag Pedo i odmah prišao meni. Oštro mi je naredio da poĊem sa njim na
tavan. Pitala sam šta ću na tavanu. Kad sam mu to rekla, on je okrenuo pušku
i poĉeo me udarati kundakom po glavi. Zateturala sam se od udaraca. Dok me
je tukao, ţene koje su bile sa mnom su se razbjeţale. Ostala je samo nana
koja nije mogla da se pomakne. Onda me je on privukao sebi i grubo navalio
na mene.
_____

Da li me je onda silovao? Da li me je onda general Rouz seksualno

zlostavljao? Jeste, ponizio me je kao robinju. Nisam mogla da se oduprem.
Silovana sam, samim tim što sam bila zarobljena logorašica, obespravljena,
bez ijednog ljudskog prava… General je kuću napustio pred zoru, ostavivši me
samu sa mojom sudbinom.
Ostala sam tu još pet-šest dana, a za to vrijeme me je general Rouz posjetio
još dva puta. Uvijek je dolazio poslije trĉanja u prirodi. To se vidjelo i po njemu
i po njegovoj odjeći. Sa Tjentišta su me ponovo vratili u bolnicu, u kojoj me
je Rajko Vukadin do 03. jula 1994. godine, silovao nekoliko puta. Ucjenjivao
me je prijeteći mi da će me odvesti u salu “Partizan”, u kojoj tada, saznala
40
sam kasnije, više nije bilo logorašica… Slobodu sam udahnula nakon golgote
koja je trajala dvije godine… 03.07.1994. godine, došli su po mene i odvezli
me vojnicima UNPROFOR-a, koji su me predali našima u Goraţdu, gdje mi je
bila porodica.
(iz arhiva focanskidani, flickr-a ekranportal13, fbPutnikNamjernik)

priredio:Kenan Saraĉ
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
oprema teksta:focanskidani

Foča 1992. : Silovanje kao metoda rata

arhiv/birn

41
Sutkinja MeĊunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je poĉetak
strahota ţena nesrpske nacionalnosti u prvom suĊenju u istoriji ratnih zloĉina
po osnovu seksualnog zlostavljanja:

„Ţene i djeca iz foĉanske regije odvoĊeni su na sabirna mjesta, kao što je Buk
Bijela, naselje juţno od Foĉe. Odatle su autobusima prebacivani u
Srednjoškolski centar u Foĉi, gdje su zatoĉeni. Neki su kasnije odvedeni na
druga mjesta u Foĉi ili u okolini, kao što je sportska dvorana Partizan nadomak
policijske stanice, ili u u privatne kuće u Miljevini i Trnovaĉama. Tamo su našli
ţene i djevojke iz drugih dviju opština. Na gore pomenutim mjestima teror je
poprimao drugu, veoma liĉnu dimenziju.“
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade ţene i
djevojke u obliţnje kuće i stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje,
zlostavljali.

42
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade ţene i
djevojke u obliţnje kuće i stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje,
zlostavljali:

„Ponekad je to bilo svake noći, ponekad svake druge noći – ne sjećam se

taĉno.“

„Ulazili bi traţeći odreĊene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su

ţeljeli i onda bi ih odveli sa sobom.“

43
Proces protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovaĉa otkrio
je zastrašujuću ulogu zloĉina, naroĉito izraţenog u Foĉi – silovanje je
korišteno kao metoda rata i imalo je etniĉku pozadinu. Izriĉući presudu od 28
godina Dragoljubu Kunarcu, sutkinja Mumba je potcrtala upravo ovu dimenziju:
„Zlostavljali ste i uništavali muslimanske ţene zbog njihove nacionalnosti
odabirući meĊu njima bilo koju koja bi vam se u nekom ĉasu dopala. Vi ste na
bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su, navodno, o vama, bez razlike,
imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli
zauvijek zaustaviti patnje ovih ţena. Zato je vaše uĉešće u ovom mraĉnom
planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije. Ne samo što ste liĉno zlostavljali
ţene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta
potpuno svjesni da će ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici.“

44
“Zlostavljali ste i uništavali muslimanske ţene zbog njihove nacionalnosti”,
potcrtala je etniĉku pozadinu silovanja sutkinja Mumba, izruĉući presudu
Dragoljubu Kunarcu.

Iz logora za silovanje ţene su odvoĊene i drţane mjesecima u zatoĉeništvu u

kući u ulici Osmana Đikića, Karamanovoj kući u Miljevini, zgradi zvanoj „Lepa
Brena“. Glavni muĉitelj, prema izjavama ţrtava, bio je Radomir Kovaĉ:

45
„Kad su nas doveli u taj stan, sjećam se da me je silovao Kovaĉ.“

Sudac: Koliko dugo su vas drţali u tom stanu?

Svjedokinja: Nisam sasvim sigurna, ali pribliţno ĉetiri mjeseca.

Kovaĉ, osuĊen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i

prodao 12-ogodišnju A.B. Od tada joj se gubi svaki trag. Ovaj je ĉin Tribunal
okarakterisao primjerom njegove nemoralnosti i izopaĉenog karaktera:

„Vaše postupanje sa 12-ogodišnjom A.B., bespomoćnim malim djetetom,

prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo saţaljenje, a koju ste seksualno
zlostavljali na isti naĉin kao i druge djevojke, na kraju ste je prodali kao da je
predmet, svjesni da to gotovo sigurno znaĉi da će je dalje seksualno
zlostavljati i drugi muškarci. Znali ste da je zbog toga mogućnost da će se ona
jednom vratiti majci, sa ĉijom je neizmjernom tugom pretresno vijeće bilo
suoĉeno na raspravi, time postala još manja.“

46
Gotovo polovina lica osuĊenih pred MeĊunarodnim kriviĉnim sudom za bivšu
Jugoslaviju proglašena je krivim za elemente zloĉina seksualnog nasilja. Od
11 optuţenih na ovom sudu za zloĉine seksualnog nasilja u Foĉi, dvojica su
ubijena prilikom hapšenja, dok su ostali osuĊeni.

47
Za zloĉine silovanja i seksualnog zlostavljanja u Foĉi i domaći sudovi izrekli su
brojne presude.
arhiv/birn

priredio:Kenan Saraĉ
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
oprema teksta:focanskidani

48
Prvi put od kada se sudi optuženima za ratne zločine u BiH, novinari BIRN –
Justice Reporta uspjeli su ući u zatvor gdje osuđeni izdržavaju kaznu i razgovarati s
jednim od njih.
Gojko Jankovid je osuđen na 34 godine zatvora, između ostalog, zbog silovanja i držanja u
seksualnom ropstvu jedne djevojčice u Foči tokom rata. Suđeno mu je u Sarajevu pred Sudom BiH,
gdje je kazna izrečena u novembru 2007. godine.

Samo suđenje je trajalo nešto više od godinu dana. Pored brojnih svjedoka koji su saslušani,
Tužilaštvo je pročitalo i iskaz djevojčice koja je imala 12 godina kada ju je Jankovid prvi put silovao.
Nije imala hrabrosti sjesti preko puta njega ni nakon toliko godina.

“Znala sam da je imao ženu i troje djece. Jedna mu je kderka bila godinu mlađa od mene. Druga djeca
su mu bila još mlađa. Pitala sam ga kako može silovati nekoga ko ima godina kao njegova kderka. To
ga je jako ljutilo. Nisam smjela insistirati na odgovoru”, rekla je 1998. godine haškim istražiteljima
svjedokinja 186, koja je šest mjeseci bila lična seksualna robinja optuženog Jankovida.

Jankovid, koji boravi u poluapartmanskoj deliji zatvora u Foči, ni danas ne vidi gdje je pogriješio.

“Ja sam nekada bio bogat i vrlo modan čovjek... a mnogo je onih koji su bili ljubomorni na mene. Oni
su mi sve i namjestili”, rekao je Jankovid u novembru ove godine ekipi Justice Reporta koja ga je
posjetila u zatvoru.

Oči u oči

Gojko Jankovid je pristao dati intervju za Justice Report pod jednim uslovom – da priča isključivo o
sudskom procesu koji je vođen protiv njega.

I danas, kao i tokom samog suđenja, tvrdi da mu je sve namješteno. Na intervju je doveden sa
sveskom i dvije kutije cigareta u rukama. Sve vrijeme ovog mučnog razgovora, Jankovid je listao
svesku. Kaže da je tu zapisana sva dokumentacija sa suda. Tvrdi i da je osuđen zbog ljudske
ljubomore.

U prostoriji u kojoj je rađen intervju nije bilo čuvara. Samo ekipa TV Justice, novinarka, kamerman i
tonski tehničar. Prostorija je tako mala da gotovo dodirujemo jedni druge. Jankovid ne djeluje kao
neko ko je na odsluženju kazne, bilo kakve, a najmanje za djela povezana sa zločinima počinjenim
tokom rata. I danas svojim držanjem i načinom kako priča pokazuje da je “modan čovjek”. Kajanja
nema.

“Da mi sude za ratna dejstva i tamo gdje se ratovalo... ja sam možda zaradio tu kaznu. Znači, ja ne
bježim od toga. Ja govorim istinu. A da li se kajem?... Znaš šta, kajem se prvo što nisam poslušao ženu
i djecu, koji su mi govorili tog momenta ‘gdje deš?!’. Nazvali me i budalom – budala i jesam!”, kaže
pomalo ljutito Jankovid dok uvlači dim cigarete.

“A da se kajem što sam počinio nešto? Da vam kažem – sigurno nisam počinio ništa protiv civilnog
stanovništa, protiv kojeg sam osuđen!... A ako sam ovo uradio za šta sam osuđen... pa, da izvinete, za
onu stvar neka me objese gdje god hode!!!”, uvjerava nas Jankovid.

Cijeli tok suđenja, uz Jankovida je bila njegova supruga Milica. Na kraju joj je dozvoljeno i da
svjedoči u njegovu korist. Pokušala je da mu pruži alibi za neke od datuma koji su pomenuti u

49
optužnici. Milica Jankovid je rekla da je svih dana koji se pominju u optužnici, Gojko bio s
njom u Herceg Novom.

Milica Jankovid je u unakrsnom ispitivanju odgovarala i na pitanja o boravku svoga supruga u

Rusiji, gdje se nekoliko godina nakon podizanja optužnice skrivao. Prema dokumentima koje
posjeduje Tužilaštvo, a koje je BIRN objavio ranije, Milica Jankovid je posjetila supruga u
Rusiji kako bi ga nagovorila da se preda, te je tražila razvod.

U unakrsnom ispitivanju, Jankovid je rekla i da nikada nije našla bilo kakav dokaz da su
tvrdnje svjedoka Tužilaštva istinite, negirajudi da je ikada čula o silovanjima žena i djevojčica.

Detaljni pregled

Jankovid kaznu služi u gradu u kojem je počinio zločine. Kako ne postoji zatvor za osobe koje
su osuđene pred Sudom BiH, postojeda pravila nalažu da one budu upudene u entitetske
zatvore koji zadovoljavaju određene kriterijume, među kojima je onaj da je zatvor
zatvorenog tipa. Jedini takav u Republici Srpskoj je onaj u Foči, gradu za koji je Tužilaštvo BiH
na početku suđenja Jankovidu reklo da je sinonim za ratna silovanja.

U zatvoru u Foči, među stražarima na odjeljenju gdje su osuđeni za ratne zločine, ima i
prijatelja, čak i rodbine osuđenika. Upravnik zatvora Siniša Golijanin nam kaže da je to
“normalno” jer je grad mali i nije mogude tako nešto izbjedi.

“Ovo je mala sredina, razumijete?! Ako je neko zasnovao radni odnos, onda ga je zasnovao
na osnovu zakona. Mi tu ne možemo ništa?!”, objasnio je direktor.

I danas se u Foču vratilo malo Bošnjaka, koji su mahom protjerani 1992. godine. Sadašnji
stanovnici grada kažu da malo znaju o suđenjima za ratne zločine. Samo u ovom gradu je,
prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, ubijeno ili nestalo oko
2.800 osoba, vedinom Bošnjaka.

“Ja gledam kako du preživjeti, to me ne interesuje”, kaže za Justice Report mladid sa kojim
smo razgovarali u jednom od gradskih kafida.

Sam zatvor je imao istu funkciju prije rata. Tokom rata je pretvoren u logor u kojem je na
stotine civila držano i zlostavljano, a neki su i ubijeni.

Stražari i sam upravnik tvrde da nakon rata novinari, naročito televizijske ekipe, nisu ulazili
niti snimali zatvor i zatvorenike. Da bi ekipa Justice Reporta ušla u zatvor u jesen 2009.
godine, upravnik Golijanin je zahtijevao više od 15 dokumenata i odobrenja.

Zahtjeve smo upudivali od augusta preko Ministarstva pravde Republike Srpske. Svaki put je
trebao još jedan. Tako je, nakon što smo dobili prvo odobrenje da uđemo i snimamo unutar
zatvora, upravnik tražio da pošaljemo zahtjev kojim demo precizirati šta demo snimiti.
Dopisivanje” je trajalo oko tri mjeseca.

Ni to nije bilo dovoljno. Morali smo dati detalje šta unosimo, šta želimo pitati, koliko de

50
trajati snimanje. Sve dobijene dozvole nisu na kraju bile dovoljne, jer je ekipa za dio
televizijske opreme morala pregovarati na samom ulazu, a mogli smo provesti tek par
minuta u svakoj prostoriji prije nego su nas stražari požurili da idemo dalje. Novinarka i
snimatelj su bili razdvojeni pri obilasku samog zatvora, odnosno novinarki je bilo dozvoljeno
samo da uđe u prostoriju gdje je bio Jankovid i, kasnije, u direktorovu kancelariju.

“O uslovima što se tiče KP doma – ja tu nemam stvarno šta redi! Možete i sami da shvatite.
Zatvor k’o zatvor! Svi su oni isti! E sad, velika je razlika između Haškog tribunala, pritvorske
jedinice u Sarajevu i zatvora ovdje. Uslovi su tamo daleko bolji i ljepši. Međutim, ja nemam
ovdje šta da se žalim”, rekao nam Jankovid, koji je prvobitno, još 1996. godine, optužen u
Haagu.

Predao se u martu 2005. godine, nakon čega je boravio u pritvoru u Scheveningenu. U

decembru iste godine, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) je donio
odluku da njegov predmet uputi na dalje procesuiranje u Sarajevo. U pritvorsku jedinicu u
BiH Jankovid je došao u martu 2006. godine.
Jankovid je od aprila 1992. godine bio na čelu manje paravojne formacije koja je djelovala u
sklopu IV bataljona Fočanske taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS).

Odlukom Apelacionog vijeda Jankovid je oslobođen krivice po jednoj tački optužnice, u kojoj
ga je Tužilaštvo teretilo da je, zajedno sa drugom osobom, između 7. aprila i kraja maja 1992.
godine više puta silovao ili učestvovao u silovanju zaštidene svjedokinje E, koja je živjela na
području opdine Foča.

U toku dokaznog postupka, Tužilaštvo je ovu tačku naknadno dodalo na ved postojedu
optužnicu, u kojoj se Jankovid teretio u devet tačaka.

Odlukom Apelacionog vijeda potvrđena je prvostepena presuda izrečena u februaru ove

godine, kojom se Gojko Jankovid proglašava krivim za silovanja, mučenja i držanje u
seksualnom ropstvu. Među najtežim zločinima za koje je oglašen krivim jeste silovanje 12-
godišnje AB u “Karaman kudi” u selu Miljevina kraj Foče, te višestruko silovanje nekoliko
maloljetnica u dobi od 15, 16 i 17 godina.

Zaštidenu svjedokinju 186 Jankovid je više mjeseci držao u seksualnom ropstvu na više
lokacija u i oko Foče, zbog čega je i proglašen krivim.

Proglašen je krivim i za prisilno preseljenje stanovništva, protuzakonito zatvaranje, ubistva i

mučenja Bošnjaka sa područja opdine Foča, koja je počinio kao vođa paravojne formacije.

Optužnica protiv Gojka Jankovida prvobitno je podignuta pred Međunarodnim krivičnim

sudom za bivšu Jugoslaviju. Nakon osam godina skrivanja, Jankovid se predao u martu 2005.
godine, potom je prebačen u pritvorsku jedinicu u Scheveningenu, ali je cijeli slučaj ustupljen
Sudu BiH 8. decembra 2005. godine.

Predmet Gojka Jankovida je drugi predmet koji je Haški tribunal ustupio vlastima Bosne i

51
Hercegovine na daljnje procesuiranje.

52
Presudom fočanskoj trojci Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač, Zoran Vuković, Haški
tribunal je 2001. prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u
ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.

Sutkinja Međunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je početak strahota žena
nesrpske nacionalnosti u prvom suđenju u historiji ratnih zločina po osnovu seksualnog
zlostavljanja:

-Žene i djeca iz fočanske regije odvođeni su na sabirna mjesta, kao što je Buk Bijela, naselje
južno od Foče. Odatle su autobusima prebacivani u Srednjoškolski centar u Foči, gdje su
zarobljeni. Neki su kasnije odvedeni na druga mjesta u Foči ili u okolini, kao što je sportska
dvorana Partizan nadomak policijske stanice, ili u u privatne kuće u Miljevini i Trnovačama.
Tamo su našli žene i djevojke iz drugih dviju općina. Na gore spomenutim mjestima teror je
poprimao drugu, veoma ličnu dimenziju.

U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade žene i djevojke u obližnje
kuće i stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje, zlostavljali:

-Ponekad je to bilo svake noći, ponekad svake druge noći, ne sjećam se tačno. Ulazili bi
tražeći određene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su željeli i onda bi ih odveli sa
sobom. Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti - potcrtala je
etničku pozadinu silovanja sutkinja Mumba, izručući presudu Dragoljubu Kunarcu.

Proces protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača otkrio je

zastrašujuću ulogu zločina, naročito izraženog u Foči – silovanje je korišteno kao metoda rata
i imalo je etničku pozadinu.

Izričući presudu od 28 godina Dragoljubu Kunarcu, sutkinja Mumba je potcrtala upravo ovu
dimenziju:

-Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti odabirući među
njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na bojnom polju bili hrabar
vojnik, vaši ljudi su, navodno, o vama, bez razlike, imali visoko mišljenje. Tim autoritetom
koji ste prirodno imali lako ste mogli zauvijek zaustaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće
u ovom mračnom planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije. Ne samo što ste lično

53
zlostavljali žene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta potpuno
svjesni da će ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici.

Radomir Kovač, osuđen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i prodao
12-ogodišnju A. B. Od tada joj se gubi svaki trag. Ovaj je čin Tribunal okarakterisao
primjerom njegove nemoralnosti i izopačenog karaktera:

-Vaše postupanje sa 12-ogodišnjom A. B., bespomoćnim malim djetetom, prema kojem niste
pokazali apsolutno nikakvo sažaljenje, a koju ste seksualno zlostavljali na isti način kao i
druge djevojke, na kraju ste je prodali kao da je predmet, svjesni da to gotovo sigurno znači
da će je dalje seksualno zlostavljati i drugi muškarci. Znali ste da je zbog toga mogućnost da
će se ona jednom vratiti majci, sa čijom je neizmjernom tugom pretresno vijeće bilo suočeno
na raspravi, time postala još manja.

3. juli/srpanj, 2013.

Haški sud je u srijedu objavio odluku kojom je predsjednik suda Theodor

Meron odobrio norveškim vlastima da puste na prijevremenu slobodu
osuđenog masovnog silovatelja i trgovca zarobljenim bošnjačkim ženama i
djevojčicama – Radomira Kovača.

Odluku je Meron potpisao u srijedu, a ticala se oslobađanja Kovača nakon

odslužene dvije trećine kazne od 20 godina zbog ratnog zločina u Bosni i
Hercegovini. U vrijeme mu se uračunalo vrijeme provedeno u pritvoru tako
da je ukupno odslužio 14 godina zatvora.
54
Kovač je, podsjetimo, osuđen u Den Haagu zajedno s Dragoljubom
Kunarcem, Zoranom Vukovićem, Draganom Zelenovićem,
Gojkom Jankovićem, Jankom Janjićem, Radovanom
Stankovićem i Draganom Gagovićem.

Ti pripadnici srpskih snaga su u seksualnom ropstvu držali niz zarobljenih

bošnjačkih žena i djevojčica, a njihov slučaj pokazao je obrazac koji je
korišten za ponižavanje druge nacionalne grupe degradirajućim zločinom
protiv najranjivijeg dijela populacije.

U ovom slučaju masovna zlostavljanja i silovanja dogodila su se na prostoru

Foče, koja je tijekom rata (1992-1995) preimenovana u Srbinje, dok je sličan
obrazac s rezultatom od nekoliko desetaka tisuća silovanih primjenjivan i u
drugim općinama preuzetih od strane vlasti bosanskih Srba.

Kovač je uhićen od strane SFOR-a 1999.godine i prebačen u pritvor Haškog

suda (ICTY). Raspravno vijeće ga je osudilo 2001.godine na 20 godina
zatvora - za zločine protiv čovječnosti (porobljavanje i silovanje) te kršenja
zakona i običaja ratovanja (silovanje i povredu osobnog dostojanstva).

Prema nalazu suda jedan od primjera Kovačevih zločina bio je višestruko

silovanje maloljetnih djevojčica, između ostalih i dvanaestogodišnjakinje
koju je potom prodao, nakon čega joj se izgubio svaki trag. Žalbeno vijeće
mu je 2002.godine, potvrdilo kaznu od 20 godina zatvora, nakon čega je
Kovač prebačen u Norvešku na odsluženje kazne.

O zločinima u KP Domu Foča nije se samo slušalo na njegovom suđenju,

nego se o sistematskom zlostavljanju pod okriljem vojnih vlasti bosanskih
Srba moglo čuti na niz suđenja, kao i na zadnjem u nizu za zločine u
Bosni i Hercegovini – zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike
Srpske Ratku Mladiću.

Iako je oko 40 posto haških optužnica uključivalo i silovanje kao ratni

zločin, samo se fočanskoj grupi sudilo prvenstveno zbog tih zločina, dok su
primjerice neki višestruki silovatelji, poput Milana Lukića koji je počinio niz
zločina u Višegradu – procesuirani samo za ubojstva zbog skraćivanja
dokaznog postupka tužiteljstva.

U svom zahtjevu za prijevremenim puštanjem na slobodu Kovač je, stoji u

odluci Merona – izrazio žaljenje zbog nedjela koje je učinio i za koja je
osuđen. No napomenuto je da se u razgovoru sa ostalim zatvorenicima žalio
na nepravedan tretman Haškog suda „budući da je prekomjerno osuđen za
zločine“, koje priznaje da je počinio, ali ne u takvoj mjeri kako je zaključeno.

55
Također, u zahtjevu je izrazio uvjerenje da je rehabilitiran, spominjući kako
je završio tečaj za stolara – s najvišom mogućom ocjenom. Osuđeni ratni
zločinac je izrazio želju da se stolarskim zanimanjem i dalje bavi na slobodi,
kao i da vodi obiteljsku farmu.

Norveške zatvorske vlasti su napomenule u svojoj preporuci Meronu za

Kovačevim ranijim puštanjem – da je već izlazio iz zatvora u šest navrata i
da je „sve svaki put bilo u redu“.

Kovač je prema pušten iz norveškog zatvora prije par dana nakon čega je
prema medijskim informacijama avionom doletio u Sarajevo.

Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je protiv Dragoljuba Kunarca potvrdio optužnicu za

ratni zločin na području Foče počinjen 1992. godine, potvrđeno je za Balkansku
istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Iz Tužilaštva BiH je saopćeno da je optužnica potvrđena u cijelosti, a iz Suda BiH su naveli

da nije vraćana na doradu prije potvrđivanja.

U Državnom tužilaštvu su BIRN-u BiH kazali da će, nakon što je potvrđena optužnica, Sud
BiH odlučiti o daljnjim aktivnostima u ovom predmetu, odnosno da li će predmet biti
prebačen u Njemačku ili će biti zatraženo suđenje pred domaćim pravosuđem.
56
“Sud BiH je u predmetu „Dragoljub Kunarac‟ donio odluku o optužnici Tužilaštva BiH
podignutoj 5. decembra 2018. godine. Odluka Suda je dostavljena stranci i braniocu, a javnost
će o istoj biti blagovremeno informisana službenim saopštenjem Suda BiH, nakon što odluku
zaprime stranka i branilac”, saopćeno iz Suda BiH.

Dragoljub Kunarac zvani “Žaga” i “Dragan” nalazi se u Njemačkoj na izdržavanju

zatvorske kazne po presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju
(MKSJ), a Tužilaštvo BiH ga je po tri tačke optužnice optužilo za zločine protiv čovječnosti.

Kunarac je u Haagu osuđen na 28 godina zatvora za više silovanja, te za porobljavanje

dvije žene, koje je potpuno lišio kontrole nad njihovim životima i prema njima postupao kao
prema svom vlasništvu.

Tužilaštvo BiH ga tereti da je vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti

na području Foče.

“Kunarac se tereti da je u svojstvu komandira specijalne jedinice Vojske Republike Srpske

(VRS), zajedno s drugim uniformisanim i naoružanim pripadnicima „Žagine‟ jedinice, 27. i
28. jula 1992. godine, s područja sela i zaselaka Kobilja Ravan, Luke i Falovići – Podpeće, u
okviru progona učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba te mučenju i nanošenju
snažne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i deportaciji civilnog
stanovništva bošnjačke nacinalnosti”, navodi se u optužnici Tužilaštva BiH.
Kunarac je također optužen da je učestvovao u paljenju kuća i imovine.

Početkom februara 2017. godine, Theodor Meron, predsjednik Mehanizma za međunarodne

krivične sudove (MMKS) – pravnog nasljednika MKSJ-a – odbio je molbu za prijevremeno
puštanje Kunarca na slobodu.

“Iako je Kunarac izdržao dvije trećine svoje kazne na dan 1. novembra 2016. godine,
konkretne okolnosti njegovog predmeta, uključujući veliku težinu krivičnih djela te činjenicu
da Kunarac nije pokazao dovoljno znakova rehabilitacije, pretežu protiv njegovog
prijevremenog puštanja na slobodu u ovoj fazi”, stoji u odluci sudije Merona.

57
58
Nakon okončanog glavnog pretresa u predmetu Žarko Vuković, vijeće Odjela
I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine je dana, 11. oktobra 2017.
godine izreklo presudu prema kojoj je optuženi Žarko Vuković oglašen krivim
za krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka g)
Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i osuđen na sedam (7) godina
zatvora.

Optuženi Žarko Vuković je oglašen krivim što je za vrijeme rata u Bosni i

Hercegovini, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i
policijskih snaga Srpske Republike BiH, usmjerenog protiv civilnog
bošnjačkog stanovništva opštine Foča, znajući za takav napad te da njegove
radnje čine dio toga napada, kao pripadnik tih snaga, počinio nad drugom
civilnom osobom ženskog pola, upotrebom sile i prijetnje više silovanja.

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Milomiru

Davidoviću kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog silovanja u julu 1992.
godine u Foči.

Prvostepenom presudom iz februara ove godine Davidović je proglašen krivim što je od 3. do 18. jula
1992. godine, nakon što je Dragan Zelenović izveo zaštićene svjedokinje S-1 i S-4 iz fočanskog

59
Srednjoškolskog centra, gdje su bile zatočene, i odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, prisilio S-1 na
seksualni odnos, nakon čega su je silovali i drugi vojnici.

Zbog nedostatka dokaza, Davidović je prvostepenom presudom oslobođen optužbe da je u istom periodu
silovao S-1, S-4 i još jednu ženu bošnjačke nacionalnosti, u napuštenoj kući u mjestu Dobro Polje, nakon
što ih je Zelenović prethodno doveo iz Srednjoškolskog centra.

Apelaciono vijeće je potvrdilo i ovaj dio prvostepene presude.

Oštećenoj S-1 je dosuđen dio imovinskopravnog zahtjeva zbog pretrpljenog straha, fizičke i duševne boli,
povrede slobode, dostojanstva, morala i prava ličnosti, kao i umanjene životne sposobnosti, a Davidović je
obavezan da joj plati 10.000 konvertibilnih maraka (KM). Za ostvarivanje ostatka iznosa, oštećena se
upućuje na parnicu.

Davidović je obavezan platiti i naknadu sudskih troškova u osuđujućem dijelu.

Na ovu presudu ne postoji pravo žalbe.

Vijeće Odjela I za ratne zloĉine Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i

Hercegovine je nakon odrţane sjednice vijeća Apelacionog odjeljenja
u kriviĉnom predmetu protiv optuţenog Milana Todovića donijelo
presudu kojom se ţalba odbrane odbija kao neosnovana, pa se
presuda Suda Bosne i Hercegovine od 04.12.2018. godine, potvrĊuje.
60
Prvostepenom presudom od 4.12.2018. godine, optuženi Milan Todović je oglašen krivim da
je radnjama opisanima u izreci presude počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti, pa je
prvostepeni sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

Presudom je djelimično usvojen imovinskopravni zahtjev, pa se optuženi Milan Todović

obavezao da na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 13.100 KM, sve sa
zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, u roku od 30 dana od pravomoćnosti
presude, pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom je kao neosnovan odbijen
imovinskopravni zahtjev oštećene preko dosuđenog iznosa nematerijalne štete , te se u tom
dijelu oštećena upućuje na parnični postupak.

Optuženi je pobijanom presudom oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, te

isti padaju na teret budžetskih sredstava.

Protiv navedene presude žalbu je blagovremeno izjavio branilac optuženog Milana Todovića,
i to zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o
krivičnopravnoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da vijeće Apelacionog
odjeljenja Suda BiH žalbu uvaži, prvostepenu presudu preinači u tom smislu što će
optuženom Milanu Todoviću izreći blažu kaznu.

Odgovor na predmetnu žalbu izjavilo je Tužilaštvo BiH, s prijedlogom da se žalba odbrane

optuženog odbije kao neosnovana.

Na sjednica Apelacionog vijeća 12.03.2018. godine branilac je usmeno iznio navode iz žalbe,
te izjavio da u cijelosti ostaje pri istaknutim žalbenim prigovorima.

Optuženi Milan Todović se pridružio navodima svog branioca. Postupajući tužilac je usmeno
iznio svoj odgovor na izjavljenu žalbu odbrane, te predložio da se ista u cijelosti odbije kao
neosnovana, saopćeno je iz Suda BiH.

61
Sud BiH osudio je Krstu Dostića da je u sklopu širokog i sistematičnog napada na
bošnjačko stanovništvo na području Foče, kao pripadnik Vojske Republike
Srpske (VRS), silovao trudnu žensku osobu zbog čega mu je izrečena kazna od
deset godina zatvora.

Dostić je proglašen krivim da je neutvrđenog datuma u periodu između aprila i avgusta 1992. godine u
naselju Ljubovići (općina Foča) silovao S-1 i zaprijetio joj da ne smije nikome reći, te da je u narednom
periodu dolazio još dva ili tri puta te izvršio silovanje.

Predsjedavajuća Sudskog Vijeća Mira Smajlović je rekla da je Tužilaštvo BiH bez razumne sumnje
dokazalo da je optuženi Dostić dolazio u kuću gdje je u inkriminisanom periodu boravila oštećena S-1.

“Vijeće smatra iskaz oštećene S-1 apsolutno valjanim i iskrenim, što su i ostali svjedoci potvrdili u svojim
svjedočenjima”, rekla je Smajlović.

Sudsko vijeće smatra da dokazi Odbrane nisu bili dovoljni da ospore navode optužnice.

Prema mišljenju Sudskog vijeća, Dostić je postupao sa direktnim umišljajem, svjestan situacije i posljedica,
te znajući za širok i sistematičan napad nad civilima bošnjačke nacionalnosti, koji je u tom periodu bio na
području Foče.

Ovom presudom, Dostić se obavezuje da oštećenoj S-1 isplati naknadu za duševnu bol u iznosu od 40
hiljada konvertibilnih maraka (KM).

Kao olakšavajuće okolnosti, Sud je cijenio da je Dostić porodičan čovjek sa dvoje djece, a kao otežavajuće,
bezobzirnost koju je pokazao izvršenjem ovog djela.

62
Na ovu presudu moguće je ulaganje žalbe.

Sud BiH osudio je prvostepenom presudom bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske Jaska
Gazdića na 17 godina zatvora zbog silovanja tri ţenske osobe, te pomaganje pri još jednom
silovanju, tokom rata u Foĉi.
Prvostepenom presudom Gazdić je osloboĊen druge taĉke optuţnice, jer je Sudsko vijeće
zakljuĉilo da "nije sporno da se silovanje svjedoka A i B desilo, nego je problem što nisu bile
sigurne u pogledu identifikacije".
Gazdić je osloboĊen i optuţbe da je drţao u seksualnom ropstvu jedno ţensko lice, prenio je
Birn.
Optuţeni i njegov branilac nisu u sudnici doĉekali kraj izricanja presude.
Gazdić je nakon što je proĉitano da je kriv, ustao i rekao da moţe da ide, iznoseći optuţbe na
raĉun Suda BiH.
Optuţenom je produţen pritvor, a na ovu presudu postoji mogućnost ţalbe Apelacionom vijeću
Suda BiH.

63
MUZEJ FOČANSKE SRAMOTE

FOCANSKA SRAMOTA
Jasko Gazdić iz Foĉe bio je pripadnik tzv Vojske Republike Srpske u Foĉi. Sud
BiH je prvostepenom presudom 9. novembra 2012. osudio Jaska Gazdića na
17 godina zatvora zbog silovanja foĉanskih Bošnjakinja.

64
istina se ne moţe sakriti

65
spisak foĉanskih zloĉinaca – lista nije konaĉna

66
spisak zloĉinaca iz KP Doma Foĉa

67
Foĉanski kreatori zla

68
spisak koncentracionih logora u Foĉi – nisu svi navedeni

69
Foĉanski muzej – kad će postaviti postavku Genocid na bošnjacima Foĉe
1992. – 1995. i Genocid na bošnjacima Foĉe 1941. – 1945. ?

70
U Foĉi – nacionalizam ubija

Zloĉinac na slobodi

71
svjedoĉenje o zloĉinaĉkom poduhvatu

tekstovi o zloĉinima u Foĉi

72
svjedoĉenja – silovanja u Foĉi svjedoĉenja – silovanja u Miljevini i Foĉi

Foĉa – pomraĉenje uma

73
Foĉa – Genocid u Foĉi (dokumenti)
___

fotografije:internet/facebook/inbox/flickr ekranportal13/focanskidani/fb
PutnikNamjernik

priredio:Kenan Saraĉ

74
75
76
 NOVISLAV DŢAJIĆ – KRVNIK I
ZLOĈINAC IZ FOĈE (foto i video)

TOKOM 1992. ubio 27 muslimana.

Novislavu Dţajiću je suĊeno u Minhenu. Vrhovni sud nije mogao neupitno
utvrditi da je imao namjeru poĉiniti genocid.
U ĐeĊevo, muslimanskom selu,21. aprila 1992, muĉio je 13 muslimana prije
no što ih je ubio.
Dva mjeseca poslije Novislav Dţajić je ubio 14 stanovnika sela Trnovaĉe.
Dţajić je proglašen krivim za 14 sluĉajeva ubistva i jedan pokušaj ubistva, te
osuĊen na pet godina zatvora. Iako osloboĊen krivnje od genocida, Bavarska
sudska komora je zakljuĉila da se u Foĉi 1992. dogodio genocid.

77
Novislav Dţajić – uhićen i odveden na suĊenje u Münchenu za masakre u
Foĉi. Vrhovni sud meĊutim nije mogao neupitno utvrditi da je imao namjeru
poĉiniti genocid. Ipak, Dţajić je proglašen krivim za 14 sluĉajeva ubojstva i
jedan pokušaj ubojstva te osuĊen na pet godina zatvora. Iako osloboĊen
krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zakljuĉila da se u Foĉi 1992.
dogodio genocid.

DŢAJIĆU JE IZREĈENA SRAMNO NISKA KAZNA, JER JE ZA PO UBIJENOM

BOŠNJAKU FOĈE, KAŢNJEN SA 4 MJESECA, 12 DANA, 20 SATA I 34 M INUTE.

78
Novislav Dţajić was indicted in Germany for participation in genocide, but the
Higher Regional Court failed to find that there was sufficient certainty, for a
criminal conviction, that he had intended to commit genocide. Nevertheless,
Dţajiĉ was found guilty of 14 cases of murder and one case of
attempted murder.At Dţajić's appeal on 23 May 1997, the Bavarian Appeals
Chamber found that acts of genocide were committed in June 1992, confined
within the administrative district of Foca.

79
80
Published on Jul 21, 2015
German/Nat

An alleged Bosnian Serb war criminal went on trial in Germany Tuesday on

charges of taking part in the 1992 massacre of 27 Muslims.

Thirty-four year-old Novislav Djajic is one of two Bosnian Serbs to go on trial

this week in Germany on charges of committing war crimes in the 1992-95
Bosnian war.

German federal prosecutors have taken charge of the case because of an

overload at the United Nations war crimes tribunal in the Hague.

Charges of being an accomplice to genocide, murder and kidnapping against

Djajic were read at the start of Tuesday's court proceedings at the Bavarian
State Supreme
Court in Munich.

Djajic faces a maximum prison term of 15 years if convicted on the official

charges of aiding murder and kidnapping.

He's accused of being part of a Bosnian Serb unit that overran Djedjevo, a
Muslim village, on April 21, 1992, and then tortured 13 Muslim men before
shooting them dead.

81
Two months later, prosecutors say, Djajic's unit executed 14 residents in the
village of Trnovace after a Bosnian Serb van hit a mine planted nearby.

The prosecution team seems confident it will prove its case.

SOUNDBITE: (German)
“It would be enough if the accused, if we can prove it, as a member of a
Checknik unit knowingly acted under state orders and carried out given
crimes.”
SUPER CAPTION: Walter Hemberger, Leading Prosecutor

Djajic claims he is a victim of mistaken identity.

His lawyer, Wolfgang Dingfelder, said Tuesday his client has decided not to
testify during the trial.

SOUNDBITE: (German)
“He doesn't feel as though he is being treated fairly. That, however is not my
opinion. I have tried to make it clear to him that he doesn't have to worry about
getting a fair trial by the Third Criminal Senate, the Bavarian High Court. But,
because of the historical background between Serbia and Germany I do have
understanding that he has concern about the fairness of the German justice
system.”
SUPER CAPTION: Wolfgang Dingfelder, Djajic's main lawyer.

82
…i krvnici i zloĉinci umiru…

83
VIDEO:
GERMANY: MUNICH: ALLEGED BOSNIAN SERB WAR CRIMINAL GOES
ON TRIAL

NAPOMENA : Zloĉinac Novislav Dţajić je umro 2017. u Budvi i nije bio

nikakav sviraĉ niti pjevaĉ kako su objavljivali neki portali i sajtovi. Bio je
bauštelac sa špahtlom u ruci.

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani

priredio:Kenan Saraĉ

_____

Prema presudi Njemaĉkog suda ţivot Bošnjaka iz Foĉe u prosjeku vrijedi 4

mjeseca, 12 dana, 20 sata i 34 minute zatvora
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/18/prema-presudi-njemackog-
suda-zivot-bosnjaka-iz-foce-u-prosjeku-vrijedi-4-mjeseca-12-dana-20-sata-i-
34-minute-zatvora/

84
85
I RATNI ZLOĈINCI UMIRU…
Mnogi ratni zloĉinci umru i ne doĉekaju presudu za svoje zloĉine.
Dragan Zelenović – Zelja doĉekao je i presudu. A doĉekao je i smrt.
Evo šta je nedavno advokat Slaviša Prodanović rekao o Draganu Zelenoviću –
Zelji:
Branilac Slaviša Prodanović je rekao da nisu dokazani navodi iz optuţnice,
prema kojoj je Dragan Zelenović neutvrĊenog dana izmeĊu 3. i 18. jula 1992.
godine iz Srednjoškolskog centra u Foĉi izveo S-1 i S-4 te ih odveo u stan u
zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je Milomir Davidović zvani Liĉi, zajedno s drugim
vojnicima, silovao.
Osvrnuo se, Slaviša Prodanović, i na iskaz Dragana Zelenovića – Zelje , za
kojeg je podsjetio da je u Haškom tribunalu, nakon priznanja krivnje, osuĊen
na 15 godina zatvora i da je Odbrana iznenaĊena da se osoba ovakvih
moralnih kvaliteta pojavljuje kao svjedok, a on je, prema braniocu, uticao na
optuţenog pri davanju izjave.
(izvor:detektor.ba)
Prisjetimo se…
26.08.2005. – U Rusiji je prekjuĉe uhapšen haški optuţenik Dragan Zelenović
(44), koji se nalazi na javnoj listi Haškog tribunala, objavila je juĉe agencija
Srna.(26.08.2005.)

86
26.08.2005. – Optuţnica tereti Dragana Zelenovića za uĉešće u zloĉinima nad
nesrpskim stanovništvom Foĉe, ukljuĉujući i zloĉine nad muškarcima
zatoĉenim u KP domu i ţenama zatoĉenim po kućama, stanovima i motelima,
od kojih su mnoge silovane i muĉene.(26.08.2005.)
10.06.2006. – Haški optuţenik Dragan Zelenović prebaĉen je avionom NATO
u Haški tribunal, saopšteno je iz Alijanse. Vojnici NATO su, u saradnji sa
Sudom BiH, preuzeli Zelenovića i prebacili ga u nadleţnost Haškog suda u
Holandiju, navodi se u saopštenju.(10.06.2006.)
4.4.2007. – HAŠKI TRIBUNAL osudio je na 15 godina zatvora bosanskog
Srbina Dragana Zelenovića za silovanja i muĉenja Muslimanki u Foĉi 1992.,
dosudivši mu tako maksimalnu kaznu koju je nakon njegovog priznanja u
sijeĉnju ove godine zahtijevala optuţba, prenosi BBC.
Zelenović je uhićen u ljeto 2005., a vrijeme koje je proveo u zatvoru, 590 dana,
bit će mu uraĉunato u kaznu. Godinama se skrivao u Rusiji, a u lipnju 2005. su
ga u Bosnu protjerale ruske vlasti zbog ilegalnog ulaska u zemlju. Nakon toga
ga Sarajevo izruĉuje u Haag.
Prije tri mjeseca priznao je zloĉine nad Muslimankama i sudu izrazio ţaljenje,
a zauzvrat je tuţiteljstvo odustalo od još sedam toĉaka optuţnice.
O Zelenovićevim zloĉinima u Haagu su svjedoĉile dvije Muslimanke iz Foĉe,
koje je osobno silovao. Jedna od njih, svjedokinja 87, imala je tada samo 15
godina, a optuţen je i zbog sluĉaja svjedokinje 75 koju je deset vojnika silovalo
dok nije izgubila svijest.
Izriĉući presudu, sudac Alphons Orie rekao je da su razmjeri njegovog zloĉina
ogromni, jer su ţrtve bile potpuno ranjive i zatoĉene u okrutnim
uvjetima.(4.4.2007.)

16.09.2015. – Haški mehanizam za meĊunarodne tribunale odobrio je

puštanje na slobodu Dragana Zelenovića, nakon što je odsluţio dvije trećine
15-godišnje kazne zatvora za ratne zloĉine poĉinjene u Foĉi.
Predsjednik Haškog mehanizma za meĊunarodne tribunale Teodor Meron
odobrio je prijevremeno puštanje na slobodu Zelenovića, koji je u zatvoru
proveo deset godina, prenosi Birn.
“Iako su zloĉini za koje je osuĊen veoma teški, ĉinjenice da je odsluţio više od
dvije trećine kazne, da se djelimiĉno rehabilitovao i da je saraĊivao s
kancelarijom tuţioca, faktori su koji idu u prilog njegovom puštanju na slobodu.
S ovom odlukom slaţu se ĉlanovi Vijeća koje mu je sudilo, te ostale sudije
Mehanizma”, navodi se u odluci Merona.
Nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Dragan Zelenović 2007.
godine priznao je krivicu za uĉešće u silovanjima i muĉenjima ţena i djevojaka
u Buk Bijeloj, sportskoj sali “Partizan” i Karamanovoj kući u blizini Foĉe.
On je prebaĉen na izdrţavanje kazne u Belgiju, a u kaznu mu je uraĉunato
vrijeme provedeno u pritvoru od augusta 2005. godine.
U odluci o prijevremenom puštanju na slobodu, Meron navodi da su belgijske
vlasti dostavile izvještaj o Zelenovićevom ponašanju u zatvoru u kojem stoji da
je on “miran zatvorenik koji poštuje pravila, straţare i druge
osobe”.(16.09.2015.)

87
09.08.2018. – Sud BiH: Ratni zloĉinac Dragan Zelenović svjedoĉio o
silovanjima u Foĉi
Na suĊenju za seksualno zlostavljanje poĉinjeno u Foĉi u ljeto 1992. godine,
svjedok Drţavnog tuţilaštva izjavio je da se optuţeni nije nalazio u stanu u
zgradi “Lepa Brena” kada je on doveo S-4 i još jednu djevojku.
Dragan Zelenović ispriĉao je da je više puta S-4 izvodio da se okupa iz
Srednjoškolskog centra u kojem je boravila zatvorena, a da je ona svaki put sa
sobom vodila po jednu drugaricu. Naveo je da ih je vodio u stan, koji se
nalazio na drugom spratu zgrade “Lepa Brena” i u kuću u naselju Gornje Polje.
– Ja sam se danas zakleo da ću govoriti istinu, a kada sam davao izjavu
nisam. Ja sebe nisam štedio u Haagu, pa ne štedim ni druge. Jedini sam
smogao snage da priznam svoju grešku – pojasnio je Zelenović.
Zelenović je u oktobru 2007. godine pred MeĊunarodnim sudom za bivšu
Jugoslaviju (MKSJ) priznao da je muĉio i silovao nekoliko djevojaka zatoĉenih
u Srednjoškolskom centru u Foĉi 1992. i osuĊen je na 15 godina
zatvora.(09.08.2018.)

PREDMET BR: IT-96-23-I – 2.6 DRAGAN ZELENOVIĆ, poznat i kao “Zelja” i

“Zeleni”, od oca Bogdana, roĊen 12. februara 1961. u Foĉi, od juna 1996.
stanuje u ulici Nurije Pozderca 21. Prije rata radio je kao elektriĉar u Miljevini.
DRAGAN ZELENOVIĆ bio je jedan od zamjenika komandira vojne policije i
voĊa paravojske u Foĉi. Uĉestvovao je u napadu na Foĉu i okolna sela kao i u
hapšenju civila.
(izvor:MEĐUNARODNI KRIVIĈNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU –
PREDMET BR: IT-96-23-I
http://www.icty.org/x/cases/kunarac/ind/bcs/foca-
ii960626b.htm?fbclid=IwAR24_0tUR4shc0vByg1-d-ERR97NUgiVBFW0-
iUPe2_aiQhgHj1CChxZc6U)
___

Optuţbe za grupno silovanje, muĉenje i porobljavanje bosanskih

Muslimanki u prvoj optuţnici pred MKSJ-om koja se konkretno bavi
seksualnim zlostavljanjem (Haag, 27. jun 1996.)
Optuţbe za grupno silovanje, muĉenje i porobljavanje bosanskih Muslimanki u
prvoj optuţnici pred MKSJ-om koja se konkretno bavi seksualnim
zlostavljanjem
Muslimanke iz Foĉe (jugoistoĉna Bosna i Hercegovina) bile su podvrgnute
brutalnom reţimu grupnih silovanja, muĉenja i porobljavanja koje su poĉinili
pripadnici vojske, policije i paravojnih formacija bosanskih Srba nakon
preuzimanja kontrole nad gradom u aprilu 1992. godine, stoji u znaĉajnoj
optuţnici MeĊunarodnog suda koja se tiĉe konkretnih seksualnih zlostavljanja.

Optuţnicom se Dragan Gagović, Gojko Janković, Janko Janjić, Radomir

Kovaĉ, Zoran Vuković, Dragan Zelenović, Dragoljub Kunarac i Radovan
Stanković terete za zloĉine protiv ĉovjeĉnosti, teške povrede Ţenevskih
konvencija i kršenja zakona i obiĉaja ratovanja. Optuţnicu je potvrdio sudija
88
Vohrah 26. juna 1996. godine. Nalozi za hapšenje optuţenih su izdati 26. juna
i dostavljeni Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj.

Ova optuţnica je od velike pravne vaţnosti jer je seksualno zlostavljanje po

prvi put detaljno istraţeno s ciljem kriviĉnog gonjenja za muĉenje i
porobljavanje kao zloĉin protiv ĉovjeĉnosti.

Opšti navodi

Prema optuţnici, kontrolu nad opštinom Foĉa su preuzeli pripadnici vojske

bosanskih Srba, uz pomoć pripadnika paravojnih formacija, od kojih su neki bili
iz Srbije i Crne Gore, od aprila do jula 1992. godine. Vojnici su odvojili
muškarce od ţena.

Muškarci su većinom bili zatoĉeni u Kazneno-popravnom domu u Foĉi (KP

Dom Foĉa), jednom od najvećih zatvorskih objekata u bivšoj Socijalistiĉkoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji.

KP Dom Foĉa je jedan od nekoliko zatoĉeniĉkih objekata koji se pominje u

optuţnici protiv Karadţića i Mladića od 25. jula 1995. pod taĉkama 1 i 2
(genocid i zloĉini protiv ĉovjeĉnosti).

Muslimanske ţene, djeca i starije osobe su bili zatoĉeni po kućama, stanovima

i motelima u gradu Foĉi i okolnim selima, kao i u objektima za kraći ili duţi
pritvor poput Buk Bijele, gimnazije u Foĉi i sportske dvorane Partizan. Osim
toga, nekoliko ţena je drţano po kućama i stanovima, koje su grupe,
uglavnom pripadnika paravojnih formacija, vodile kao bordele.

Mnoge od zatoĉenih ţena, neke stare tek 12 godina, podnosile su neĉovjeĉne

uslove zatoĉenja i bile podvrgnute “poniţavajućim i degradirajućim ţivotnim
uslovima, okrutnom batinanju i seksualnom zlostavljanju, ukljuĉujući i
silovanje”.

Zatoĉenje i druga zlostavljanja su se odvijali od aprila 1992. do februara 1993.

godine, uz aktivno ili pasivno znanje šefa lokalne policije Dragana Gagovića i
drugih lica na pozicijama autoriteta, kao što su zamjenici komandanta vojne
policije. U najmanje jednoj prilici, Gagović je reagovao na prituţbe o
kontinuirana seksualna zlostavljanja tako što je kasnije silovao ţenu koja je
protestvovala.

MeĊu ciljevima ovih napada je bilo i da se dobiju informacije o tome gdje se

nalaze muški ĉlanovi njihovih porodica i o postojanju bilo kakvog oruţanog
otpora; da se one kazne i zastraše; i iz razloga zasnovanih na diskriminaciji.

89
Ţrtve

Optuţnica se bavi zloĉinima poĉinjenim nad najmanje 14 ţrtava, koje se u

optuţnici pominju pod pseudonimom ili inicijalima.

Ove i druge ţene su bile podvrgnute gotovo konstantnom silovanju i

seksualnom zlostavljanju, muĉenju i drugim vidovima zlostavljanja. Prema
optuţnici: “Kao posljedica ovih zlostavljanja, fiziĉko i mentalno zdravlje mnogih
zatoĉenica se ozbiljno pogoršalo. Neke od ţena su bile potpuno iscrpljene,
imale su vaginalne sekrete, probleme s mjehurom, i neredovite menstruacije.
Zatoĉenice su ţivjele u konstantnom strahu. Neke od seksualno zlostavljanih
ţena postale su suicidalne. Ostale su postale indiferentne i patile od
depresije”.

“Mnoge ţene imaju trajne ginekološke posljedice zbog seksualnog

zlostavljanja. Sve ţene koje su seksualno zlostavljane pretrpjele su povrede
psihiĉke i emotivne prirode. Neke su i dalje traumatizovane”.

Patnje jedne mlade djevojke: priĉa svjedokinje FWS-87

Iako su sve ţene pomenute u optuţnici pretrpjele uţasna i neprestana

zlostavljanja, patnje koje je pretrpjela mlada djevojka koja se u optuţnici
spominje pod pseudonimom FWS-87 sluţi kao primjer obrasca nasilja koje je
poĉinjeno nad ovim ţenama.

Tuţilaštvo navodi da je svjedokinja FWS-87, stara svega 15 godina u

momentu kada je prvi put zatoĉena u julu 1992. godine, podvrgnuta najmanje
osmomjeseĉnom svakodnevnom muĉenju, ukljuĉujući i grupna silovanja i
porobljavanje od strane optuţenih Jankovića, Janjića, Kovaĉa, Vukovića,
Zelenovića, Kunarca i Stankovića i nebrojenih drugih neidentifikovanih vojnika.

FWS-87 je prvi put zatoĉena u kompleksu Buk Bijela na rijeci Drini 3. jula
1992. godine ili otprilike tog datuma. Tamo su je isljeĊivali Dragan Zelenović i
tri neidentifikovana vojnika, od kojih ju je svaki silovao. Jedan od vojnika joj je
uperio pištolj u glavu i silovao je. FWS-87 je osjetila oštar bol nakon ĉega je
uslijedilo vaginalno krvarenje.

IzmeĊu 3. i 13. jula 1992. godine, FWS-87 je zajedno s najmanje 72 drugih

muslimanskih stanovnika Foĉe prebaĉena u zgradu gimnazije u Foĉi. FWS-87
je bila jedna od nekolicine ţena koje su poĉevši od drugog dana zatoĉeništva
seksualno zlostavljane, izmeĊu ostalog i grupno silovane svako veĉe, od
strane grupe vojnika, ili u uĉionicama ili u obliţnjim stanovima. Vojnici su bili
pripadnici vojne policije koji su sebe zvali “Ćosini straţari”, prema lokalnom
komandiru vojne policije Ćosoviću. MeĊu poĉiniocima su izmeĊu ostalih bili i
optuţeni Janković, Zelenović, Janjić i Vuković.
90
Vojnici su prijetili ţenama da će ih ubiti ukoliko im se ne povinuju. Ţene koje su
se usudile suprotstaviti su premlaćivane.

Svjedokinju FWS-87 je 6. ili 7. jula 1992. silovao Vuković dok su ostale

zatoĉene ţene istovremeno silovane u istoj prostoriji.

Od 8. do 13. jula, optuţeni Dragan Zelenović je predvodio grupu vojnika koja

je seksualno zlostavljala FWS-87 i još jednu mlaĊu ţenu u gimnaziji u Foĉi u
najmanje još pet dodatnih navrata osim onih goreopisanih.

Tokom istog perioda, FWS-87 je odvedena iz gimnazije u Foĉi u obliţnji stan u

vlasništvu Zelenovića, najmanje u pet navrata. Tamo su je onda silovali Zoran
Vuković i Dragan Zelenović.

Otprilike 13. jula 1992. godine FWS-87 i druge zatoĉenice iz gimnazije u Foĉi
su prebaĉene u sportsku dvoranu Partizan. Dok su tamo drţane, do otprilike 2.
avgusta 1992. godine, FWS-87 i druge zatoĉenice su kontinuirano silovane i
na druge naĉine seksualno zlostavljane od strane nebrojenih vojnika i
optuţenih Dragana Zelenovića, Zorana Vukovića i Dragoljuba Kunarca, uz
stvarno ili konstruktivno znanje optuţenog Dragana Gagovića. FWS-87 je
zbog ovih seksualnih zlostavljanja postala suicidalna.

FWS-87 je zajedno s drugim Muslimankama 2. avgusta 1992. godine

prebaĉena u jednu kuću u Foĉi ĉiji je vlasnik bio jedan Musliman koji ţivi u
Njemaĉkoj. Neke od ovih djevojaka su imale svega 12 godina. Ovu kuću je
kao bordel vodio optuţeni Radovan Stanković. Ţene su tu drţane do 30.
oktobra 1992. godine.

FWS-87 i ostale ţene koje su drţane u toj kući ne samo da su bile tretirane
kao seksualne robinje već su takoĊer bile primorane da rade za vojnike,
izmeĊu ostalog da peru uniforme, kuhaju i ĉiste kuću. FWS-87 je takoĊe bila
primorana da ĉisti i kuha za druge vojnike u drugim zgradama. Ţelja za
samoubistvom FWS-87's je nastavljena tokom ovog perioda.

Otprilike 30. oktobra 1992., FWS-87 je zajedno s ostalim muslimanskim

ţenama i djevojkama vraćena u Foĉu i drţana u razliĉitim kućama. Optuţeni
Dragan Zelenović, Gojko Janković i Janko Janjić su ih silovali i na druge
naĉine seksualno zlostavljali u nebrojeno navrata.

Od 31. oktobra 1992. do otprilike 25. februara 1993. FWS-87 je bila robinja
Radomira Kovaĉa u jednom stanu u Foĉi. Ona i druge zatoĉenice su ne samo
ĉesto seksualno zlostavljane, izmeĊu ostalih i od strane optuţenog Kovaĉa,
već su bile primorane i da obavljaju svakodnevne poslove u domaćinstvu.

91
Radomir Kovaĉ je 25. februara 1993. godine prodao FWS-87 dvojici
neidentifikovanih crnogorskih vojnika za 500 njemaĉkih maraka.

Istraga i strategija

Optuţnica koja je objelodanjena danas rezultat je istrage koja je zapoĉeta

krajem 1994. godine.

Ova optuţnica u potpunosti ilustruje strategiju Tuţilaštva:

– da se istraţi voĊenje zatoĉeniĉkih objekata u vezi s preuzimanjem kontrole
nad dijelovima Bosne i Hercegovine od strane snaga bosanskih Srba;
– da se posebna paţnja posveti kriviĉnim djelima protiv ţena. Kao što je to
nedavno izjavio sudija Goldstone: “Uvijek smo smatrali redefinisanje i
konsolidaciju ovih djela u humanitarnom pravu vaţnim dijelom naše misije”.

Optuţeni

Optuţnica (na stranicama 2-3) navodi liĉne detalje osmorice optuţenih.

MeĊutim treba istaći sljedeće:

Optuţeni su starosti izmeĊu 27 i 41 godine;

Šestorica su bili na pozicijama autoriteta, kao naĉelnik policije u Foĉi (Dragan

Gagović) ili zamjenici komandanta vojne policije (Gojko Janković; Janko
Janjić; Radomir Kovaĉ; Zoran Vuković i Dragan Zelenović).

Sedmorica od njih, ukljuĉujući gorenavedenu šestoricu, bili su voĊe paravojnih

grupa. Osmi je pripadao elitnoj srpskoj paravojnoj grupi.

Optuţbe

Današnja optuţnica tereti osmoricu optuţenih za ukupno 62 taĉke zloĉina

protiv ĉovjeĉnosti; teške povrede Ţenevskih konvencija i kršenja zakona i
obiĉaja ratovanja. Ove optuţbe se konkretno odnose na sljedeća kriviĉna
djela: silovanje; muĉenje; napade na liĉno dostojanstvo; progon na vjerskoj,
politiĉkoj ili rasnoj osnovi; hotimiĉno nanošenje velike patnje; porobljavanje i
neĉovjeĉno postupanje.
Haag, 27. jun 1996.

priredio: Kenan Saraĉ

92
vidi još:

25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima

iz 1992. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/09/25-godina-od-genocida-grad-
foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992-foto/
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-
se-sa-zlocinima-iz-1992/
NISMO SMJELI SPOMINJATI DA SU NAS ĈETNICI UBIJALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/nismo-smjeli-spominjati-da-su-
nas-cetnici-ubijali/
FOTO:25.GODINA OD OSNIVANJA KONCENTRACIONIH LOGORA ZA
BOŠNJAKE U FOĈI.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foto25-godina-od-osnivanja-
koncentracionih-logora-za-bosnjake-u-foci/
NAGRADA ZA POĈINJENE ZLOĈINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nagrada-za-pocinjene-zlocine/
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d
0%b0-u-3d-verziji/
ZLOĈINCI IZ FOĈE – ADNAN IH JE PREPOZNAO…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/12/zlocinci-iz-foce-adnan-ih-je-
prepoznao/
Ĉetniĉka iţivljavanja kroz masovna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/cetnicka-izivljavanja-kroz-
masovna-silovanja/
SuĊenje u Foĉi:Svjedoci bez saznanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/sudenje-u-focisvjedoci-bez-
saznanja/

93
Sud BiH je pravosnaţno osudio Dragana Janjića na sedam godina
zatvora zbog silovanja poĉinjenog na podruĉju Foĉe 1992. godine.

Janjić je proglašen krivim da je kao pripadnik policije u augustu 1992. godine udarao, a
potom silovao svjedokinju B-1, u prostorijama Policijske stanice (PS) Miljevina.

Prema presudi, Janjić se obavezuje oštećenoj na ime nematerijalne štete isplatiti 15.000 KM,
dok se njen imovinskopravni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbija, te ga može ostvariti u
parničnom postupku, javlja BIRN BiH.

Janjić je u oktobru 2018. godine također osuđen na sedam godina zatvora, ali je ova presuda
ukinuta i naloženo je obnovljeno suđenje.

Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.

94
95
Foĉa – sinonim za ratna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/16/foca-sinonim-za-ratna-
silovanja/
FOĈA : Sluĉaj grada – kampa za silovanje korištenog kao „oruţje rata‟
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-za-
silovanje-koristenog-kao-oruzje-rata/
Foĉa 1992.: SILOVANJA (svjedoĉenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-silovanja-
svjedocenja/

96
RATNI ZLOĈINI : “Uţasi iz Karaman-kuće”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/18/ratni-zlocini-uzasi-iz-karaman-
kuce/
Foĉa, 1992.: Ko nije doţivio, ne razumije!!!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/foca-1992-ko-nije-dozivio-ne-
razumije/
FOĈA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOĈINA (dokumenti,svjedoĉanstva)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-
zlocina-dokumentisvjedocanstva/
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : SVIM FOĈACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-
sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOĈI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-
genocida-u-foci/
FOĈA (1992.-2017.) – ĈETVRT STOLJEĆA GORĈINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
Neću da zaboravim! : Foĉa 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-
1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
GENOCID U FOĈI 1992.-1995. : ĈETIRI TUŢNE PRIĈE IZ MOJE MAHALE
(napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-
cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-
ovi-su-jos-zivi/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv
2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-
zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/

97
Dr Ibrahim Karović:Foĉa je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako ĉvrsta
ljuštura (svjedoĉenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-
okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/
Foĉa 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-
1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
U ZLOĈINIMA „92. UĈESTVOVALI I FOĈANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-
focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/
Foĉa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŢE NASTAVNIĈE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-
druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec
FOĈA, 19. juni 2018. : PAMTIMO ŢENE SILOVANE U RATU U BOSNI I
HERCEGOVINI!
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/18/foca-19-juni-2018-pamtimo-
zene-silovane-u-ratu-u-bosni-i-hercegovini/
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa? izbor tekstova sa portala
focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-
FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C
4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOĈA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foĉi (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
Genocid u Foĉi 1992. – 1995. priredio : Kenan Saraĉ
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-
1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D
Posts about genocid on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/genocid/

98
99
FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE
NAJBOLJE PRIJATELJE, KUMOVE, ZETOVE… (foto)
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE

NAJBOLJE PRIJATELJE, KUMOVE, ZETOVE… (foto)
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

100
101