‘vam, dobra, debela krava all ijanéarasta, da bog zakionitPreskoeitpreko plota ‘grade kud zanesel Satra mi svake godine tinu. Dot to nakako slaved sud. Eto {Jednog dana onog sikucle sto kupl mij | porez: “Davide, vll, doéuo sud da te snailabjeds, pa me je posto da... Kake b bilo da ml tu nearetnu brava pretesimime carevie, pa nek se ona tamo & njom mudi i devera? * "Vala, velln jo, ‘arevini koja se tolika 2a me brine! Vodi,brate, vdi ada!” - Onda sam imo éete| oze. Ze turskog suda miene ko ovtice, akad zastupiukopacie, oeti¥e one Slobodtu, bog ublo, pa se ne daju snositil Poéne ona moja krezubs babetina ‘musi, a posledaja nogom u kabo, pa proie vareriku, Doéu jope nekako carevina tot Skucije:"Pomoz| bog, Davidel Zdravo, mieno? " "Dobro, vala bogu, kako 182" Tu) e6 uptasmo 2a zaravij, dok sikucija pote: “Tobe, Davide, zarjope enséla napast: nemime ti koze, pa proljevajuvareniku’ Kako bi bilo da predamo pporeznom uredu, pa nek se on &njima musi? “"O, da dobre carevine, milstvi bbote!" zaneso so a lijopo jauknu' ed nckakve sine line, a Zena i djeca od volko Fadostizajeae,"Goni,brate, jubim 8 stope toe, oni |, bogami,Eojk - vala ‘mu, vala i njomu i premilostvoj carevinil-o¢era nesretnice i oprosti me napasti. ‘Od svega mala limaéa ostade mi jo jedan prasac, dobar, debo prasac, al _Bjendaraet i nesreéa jecnal Pra kuruze,pojede tive imisrate, ave pojede i poldera, da oprosite, ko kakav Sikucija, Napravim mu jarmac i metnem vako ko ‘ad te (eklopa ruke | pokazuje na Pisarticu), ne budlprimljenjeno, oko vats all ne pomaze, Skoéio svijet na me ke na bijelu ranu: “Tvo] prasac, Davide, upropasti Hebe | nasi” Od usta do sta, dok | carevina ne dou. Eto sikuelje:"E, bas s, vel, Davide, bkaus! Niu gem ene dal" "Dost, bratetZnamt" vknw jo, pa ge zag polubl."Dosta! Gon! Vala, vala | teb | preniostvoj carevin koja se ona ‘28 me tolko brine? Vala var de ull ne Eli” PISARGIE: Ne znate vi, gospodine, os ovih bosanskihseljaka. Danas ova} David Invll uznosicarevin do neba, astra bi se, onako sakat, diga u bunu | posa protv ovog slavnog suda, Znamo se, Davide, znamo, Sv ste vi jednal DAVID (unos! se Pisarcéu u 0€): Ko?! Ko, bolan? Zar éa se ja dignem u bun?! Drago moje diet, vidim pametan sii uEevan i, all nemo) me, tako ti carskog kruva, musavedit | ijediti Kod ovog carskog sda! Zar dase ja ignem v bun? Bolan, bolan, jab glavu svoju polotio 23 val sual... Nego, peklinjam te, lavat oepodine, da ovos lopova Sto tefe oss. Syoga me upropastio. Skin mi ga & ‘rata, tak ti carske sluZbo! Nas je, seljake,kaom vam, ova slavnl sud od mlogo 2ega oslobodio. Ne rigu nam vite sa planta zadrigli bakow alti nam bod {elad; ne taru nam vse sine volovanice plotova | usjeva ko w ono sta, blentavo, turako vjeme, Danas ne mered videll u avijeta lrovne | bakoviteaermije, Sto nam Je slavni sud ostavio, fo Je mimo, éudevno, pameno;Istina malo mr8avo | slabo, all za nas, blntave Bosinjake, nije rug. PISARGIG: , tai je, David na jest DAVID: Svaka je moja, dljte, na mjestu,svakal Nomoj mist da nije. Nogo, Kaze vi moni oéete I vee poet oveg brezakenika osuivatiill neéete, da znam na éemu