Julie Garwod

Anđeo čuvar
S engleskoga prevela
VIDA MILEK
Ovo je za tebe, Elizabeth.
 PRVO POGLAVLJE

London, 1815.

Lovac je strpljivo čekao svoj plijen.

Markiz od Cainewooda zaigrao je opasnu igru. Zloglasni Pagan s Plitke
obale sigurno će čuti za osobu koja se predstavlja kao on, bit će prisiljen
izaći iz skrovišta jer mu ponos, silan, kako se šuška, neće dopustiti da se
nekome drugome pripišu zasluge za njegova djela. Gusar će najvjerojatnije
smisliti način osvete. Caine je računao na tu mogućnost. Kad se Pagan
jednom pokaže, onda je Caineov.
Tada će se legenda pretvoriti u prah i pepeo.
Markiz nije imao drugi izbor. Pauk nije napuštao mrežu. Ono s nagradom,
propalo je. Ne, među mornarima nije bilo Jude, što je bilo iznenađujuće s
obzirom na to da bi većina običnih ljudi prodala vlastitu mamu u roblje za tu
količinu zlata koju je ponudio. Isto tako, Caine se preračunao. Svaki mornar
iz nekog osobnog razloga pokazao je lojalnost legendi, odbivši novac. Caine,
ciničan po prirodi i poučen gorkim iskustvom, pretpostavljao je da je pravi
razlog tome strah. Strah i praznovjerje.
Gusar je bio obavijen velom tajne kao ispovjedaonica zidom. Nitko
zapravo nije vidio Pagana. Njegov brod, njegov Smaragd, nebrojeno puta
viđen je kako klizi morem kao oblutak bačen Božjom rukom, barem su tako
govorili oni koji su se hvalili da su brod vidjeli. Slika crnog ljepotana
izazivala je užas kod imućnih plemića debelih lisnica, podsmijehe zlobnika i
skrušene molitve zahvale potlačenih jer bilo je poznato da Poganin dijeli
plijen sa siromašnima.
Ipak, koliko god puta je tajanstveni brod bio viđen, nitko nije znao opisati
ni jednog mornara s te lađe. To je samo poticalo nagađanja, divljenje i
strahopoštovanje prema sablasnom gusaru.
Paganovo pljačkanje, štoviše, nije bilo ograničeno samo na more jer očito
radilo se o čovjeku koji je volio promjene. Pljačkaški pohodi na kopnu
izazivali su jednak strah, možda čak i veći. Pagan se isticao po tome što je
pljačkao samo pripadnike plemstva. Bilo je očito da gusar nije želio da se
drugi hvale njegovim ponoćnim pljačkaškim pohodima onih koji nisu ništa
slutili. Zato je kao vlastitu posjetnicu odabrao bijelu ružu na dugoj peteljci.
Žrtve je obično probudilo jutarnje sunce, a pokraj sebe na jastuku našli su
cvijet. Samo jedan pogled na ružu obično je bio dovoljan da odrasli ljudi
padnu u duboku nesvijest.
Nepotrebno je reći da je sirotinja legendu kovala u zvijezde. Vjerovalo se
da je Pagan romantičan čovjek sa stilom. Crkva ga je obožavala jednakim
žarom jer gusar je na ulazu pokraj posuda za milodare ostavljao sanduke
zlata i nakita, naravno, s ružom na njima kako bi njihovi poglavari znali za
čiju dušu moraju moliti. Biskupu je bilo teško osuditi gusara. Ipak, bio je
dovoljno pametan da ga ne proglasi svecem jer bi tako izazvao gnjev
najutjecajnijih članova društva pa se zadovoljio time da Pagana proglasi
odmetnikom. Primjećivalo se da taj nadimak uvijek izgovara kratko se
osmjehujući i polagano namigujući.
Ministarstvo rata nije bilo tako suzdržljivo. Oni su raspisali svoju nagradu
za gusarevu glavu. Caine je udvostručio taj iznos. Njegov razlog za hvatanje
toga gada bio je osobne prirode i vjerovao je da cilj opravdava sva, makar i
prljava, sredstva koja će upotrijebiti. Bit će to oko za oko. Ubit će gusara.
Zanimljivo, dvojica protivnika bila su prilično slična. Obični ljudi bojali
su se markiza. Zbog njegova rada za vladu i on je postao mračna legenda. Da
su okolnosti bile drukčije, da se Pagan nije usudio izazvati Caineov gnjev,
možda bi ga i dalje ostavio na miru. Paganov smrtni grijeh promijenio je tu
odluku, štoviše, zamijenila ju je osveta.
Svaku noć Caine je odlazio u gostionicu koja se zvala Nikad ne radi
dobro, smještenu u srcu najzloglasnijeg dijela Londona. Ovamo su uglavnom
zalazili sezonski lučki radnici. Caine je uvijek sjeo za stol u kutu i tako
zidom štitio svoja široka leđa od podmukla napada te strpljivo čekao da
Pagan dođe k njemu.
Markiz je dolazio i odlazio na takva ozloglašena mjesta s lakoćom
čovjeka mračne prošlosti. U ovom dijelu grada titula nije značila ništa.
Preživljavanje je ovisilo o tome koliko je jak, koliku bol može podnijeti dok
se brani i koliko je ravnodušan u odnosu prema nasilju i grubosti koja ga
okružuje.
Gostionica nije bila njegov dom samo jednu noć. Bio je krupan čovjek,
mišićavih pleća i bedara. Njegova veličina prestrašila bi većinu mogućih
izazivača. Caine je imao tamnu kosu, preplanulu kožu i oči boje tamnosivog
neba. Nekoć su te oči imale moć izazvati uzbuđenje dama iz visokog društva.
Danas su, međutim, iste te dame zazirale od hladnoće koja se u njima krila te
ravnodušnog, bezosjećajnog izraza. Šaptalo se da je mržnja markiza od
Cainewooda pretvorila u kamen. Caine se slagao s tim.
Jednom kad je odlučio igrati ulogu Pagana, nije mu bilo teško pretvarati
se. Brbljivci su se slagali s maštovitim pričama da je Pagan zapravo gospodin
s titulom koji se odao gusarenju kako bi i dalje mogao rasipno živjeti.
Jednostavno, Caine je priču upotrijebio u svoju korist. Kad je prvi put ušao u
tu gostionicu, imao je svoju najskuplju odjeću. Dodao je i jednu sitnicu, na
ovratnik svečanog kaputa pričvrstio je malu bijelu ružu. Radilo se o
besramno hrabrom potezu čime je skrenuo na sebe priličnu pozornost.
Odmah je svojim oštrim nožem morao raniti nekoliko ljudi kako bi si
osigurao mjesto među njima. Caine je bio odjeven kao gospodin, jest, ali
borio se bez časti i dostojanstva. Ljudima se svidio. Začas je stekao njihovo
poštovanje, a i bojali su ga se. Zbog svoje herkulske veličine i snage odmah
je stekao njihovu naklonost. Jedan od hrabrijih zamuckujući je pitao jesu li
glasine točne. Je li on zbilja Pagan? Caine nije odgovorio na to pitanje, ali
kratak osmijeh pokazao je mornaru da mu je bilo drago što ga je to pitao, a
kad je gostioničaru nabacio da je mornar veoma domišljat, izazvao je
neizbježan zaključak. Do kraja tjedna, glasine o Paganovim dolascima u
Nikad ne radi dobro, proširili su se kao proliveni džin.
Fratar, ćelav Irac koji je gostionicu stekao u nepoštenoj kartaškoj igri,
obično je prije zatvaranja sjeo pokraj Cainea. Fratar je bio jedina osoba koja
je znala za varku. Isto tako, u cijelosti se slagao s Caineovim planom jer je
znao za strahotu koju je Pagan nanio Caineovoj obitelji. Ne manje važno bilo
je to da mu se posao uvelike popravio otkako je počela ta varka. Činilo se
da svatko želi dobro pogledati gusara, a Fratar, kojemu je zarada bila važnija
od svega, pretjerano je naplaćivao svoje razvodnjeno pivo.
Vlasnik krčme odavno je oćelavio, ali nadoknađivao je to žarko
narančastim obrvama. Bile su guste, kovrčave i penjale su mu se po pjegavu
čelu poput čvrstog bršljana. Fratar je trljao čelo istinski razočaran zbog
markiza. Bilo je gotovo tri ujutro, prošao je jedan sat otkako je zatvarao
krčmu. Još su samo dva gosta ostala ispiti plaćeno piće. Kad su sneno
pozdravili i otišli, Fratar se okrene Caineu.
- Imaš više strpljenja od muhe na šugavom psu, dolazeći ovamo svaku
večer. Molim Boga da te to ne obeshrabri - dodao je. Zastao je kako bi
markizu natočio punu čašu vinjaka, a potom je i sam prilično potegnuo iz
boce. - Istjerat ćeš ga iz skrovišta, Caine. Siguran sam. Prema mojem
mišljenju, on će prvo ovamo poslati dvojicu ljudi koji će te pokušati napasti
iz zasjede. Zato te neprestano upozoravam da čuvaš leđa kad noću odlaziš
odavde.
Fratar popije još jedno piće i naceri se. - Pagan jako drži do svojeg
ugleda. Sigurno je posijedio zbog tvojeg pretvaranja. Uskoro će se pojaviti.
Ma, kladim se da će ta noć biti sutra.
Caine kimne složivši se. Fratar je, pogleda punog nade, svaku večer govor
završavao predviđajući da će se plijen sutra pojaviti. - Onda ćeš ga zgrabiti,
Caine, kao ptica kukca.
 Caine popije obilno piće, prvo te večeri, a onda nagne stolac i nasloni se
leđima na zid. - Ščepat ću ga.
Fratru prođoše trnci niz kičmu zbog oštrine u Caineovu glasu. Baš se htio
složiti s njim kad su se vrata iznenada širom otvorila i privukla njihovu
pozornost. Fratar se napola okrenuo u stolcu kako bi viknuo da je gostionica
za danas zatvorena, ali lik koji je stajao posred vrata toliko ga je zaprepastio
da je zinuo u čudu. Kad je napokon ponovno bio u stanju nešto reći, šapnuo
je: - Sveti Bože, zar nam je anđeo došao u posjet?
Sa svojeg mjesta uza zid, Caine je gledao prema vratima i sve je dobro
vidio. Iako se nije pomaknuo ni prema van pokazao bilo kakvu reakciju, bio
je zapravo isto tako iznenađen kao i Fratar. Srce mu je počelo snažno lupati i
činilo se kao da ne može doći do daha.
Izgledala je kao anđeo. Caine nije htio trepnuti jer je bio uvjeren da će to
što vidi nestati u noći zatvori li oči samo na tren.
Bila je to nevjerojatno lijepa žena. Zarobio ga je njezin pogled. Oči su joj
bile predivne zelene boje. Zelene kao njegova dolina, pomislio je u sebi, u
vedroj, mjesečinom obasjanoj noći.
Zagledala se u njega, on se zagledao u nju.
Prošlo je nekoliko dugačkih minuta. Čim se pomaknula, kapuljača njezina
crnog ogrtača pala joj je na ramena, a Caine je prestao disati. Mišići u prsima
bolno su se stegnuli. Zadivljeno je gledao bujnu crvenkasto-kestenjastu kosu.
Pod svjetlom svijeća boja je bila žarka kao vatra.
Kad se približila stolu, Caine opazi da joj je odjeća u jadnom stanju.
Kakvoća plašta pokazivala je bogatstvo, iako je skupocjena tkanina na jednoj
strani bila poderana. Činilo se kao da ju je netko razrezao nožem.
Komad zelene svilene podstave visio je na rubu kao krpa. Caine postade
znatiželjniji. Ponovno je pogledavši u lice spazi blijede modrice na desnom
obrazu, malu posjeklinu ispod pune donje usne i blatnu mrlju na čelu. Ako je
ta prikaza bila anđeo, netko ga je upravo prisilio da posjeti čistilište, zaključi
Caine. Međutim, iako je izgledala kao da je upravo izgubila bitku s vragom, i
dalje je bila veoma privlačna, previše privlačna da bi ostao miran. Bio je sav
napet čekajući da progovori.
Zaustavila se kad je došla do druge strane okruglog stola. Pogled joj je
bio usmjeren ravno na ružu pričvršćenu na njegov ovratnik.
Njegov anđeo bio je očito prestrašen. Ruke su joj drhtale. Stiskala je uz
tijelo malu torbicu i uočio je da na prstima ima nekoliko starih ožiljaka. Nije
znao što bi mislio o njoj. Isto tako, nije htio da ga se boji. Još jače se
namrštio, pomislivši na to.
- Sami ste? - upita glasom brzim kao vjetar koji počinje puhati.
- Jesam.
- U ovo doba noći, u ovom dijelu grada?
- Da - odgovorila je. - Jeste li vi Pagan?
Glas joj je, zaključi, bio promukao, gotovo je šaptala.
- Gledajte u mene kad mi postavljate pitanje.
Nije se pokorila njegovoj naredbi nego je uporno nastavila zuriti u ružu. -
Molim vas, gospodine - odvratila je. - Jeste li vi Pagan? Moram razgovarati s
gusarom. Radi se o veoma važnoj stvari.
- Ja sam Pagan - kaza Caine.
Kimnula je. - Kažu da ćete za dovoljno visoku naknadu obaviti svaki
zadatak. Je li to točno, gospodine?
- Točno je - prizna Caine. - Što želite od mene?
Kao odgovor na njegovo pitanje, ona spusti vrećicu na stol. Uzica se
razveže i van ispadne nekoliko kovanica. Fratar tiho zazviždi.
- Ukupno ima trideset komada - rekla je još spuštena pogleda. Čuvši tu
izjavu, Caine je upitno pogleda. - Trideset srebrnjaka?
Bojažljivo je kimnula. - Je li dovoljno? To je sve što imam.
- Koga namjeravate izdati?
 Kao da ju je to pitanje zaprepastilo. - Ma, ne, gospodine, krivo ste
shvatili. Nikoga ne namjeravam izdati. Nisam ja Juda, gospodine.
Pomisli kako ju je njegova primjedba uvrijedila. - Takav se zaključak
nametnuo sam po sebi.
Namrštila se pa se vidjelo da se ne slaže. Caine se zakleo u sebi kako joj
neće dopustiti da ga razljuti. - Što onda želite od mene?
- Htjela bih da nekoga ubijete, molim vas.
- Oho - začuđeno će on. Razočarao se do bola. Doimala se tako nevino,
tako jadno i ranjivo, a ipak ga je molila da u njezino ime nekoga ubije.
- Tko je ta žrtva? Možda kojim slučajem vaš muž? - Zajedljivost u
njegovu glasu bila je neugodna kao zvuk nokta koji grebe po školskoj ploči.
Očito joj nije smetao sarkazam u njegovu glasu. - Ne - odgovorila je.
- Ne? Znači, niste udani?
- Je li to važno?
- Da, jest - uzvratio je šaptom oponašajući je. - Važno je.
- Ne, nisam udana.
- Koga onda želite vidjeti mrtvog? Svog oca? Svog brata? Ponovno je
odmahnula glavom.
Caine se polagano nagne naprijed. Njegovo strpljenje bilo je na granici
kao i razvodnjeno pivo koje je točio Fratar. - Umoran sam od ispitivanja.
Recite mi.
Trudio se govoriti ratobornim glasom uvjeren da će je toliko preplašiti da
će mu odmah sve objasniti. Međutim, kad je ugledao buntovan izraz na
njezinu licu, shvatio je da nije uspio u svojem naumu. Da je nije tako
pomnjivo promatrao, promaknuo bi mu njezin bijes. Prestrašeno malo mače
ipak je u sebi imalo malo duha.
- Voljela bih da prihvatite ovaj zadatak prije nego što vam objasnim - rekla
je.
 - Zadatak? Kažete da je zadatak to što ćete me unajmiti da nekoga
ubijem? - pitao je s nevjericom u glasu.
- Da - potvrdila je kimnuvši. Još ga nije htjela pogledati u oči. To ga je
ljutilo. - Dobro - slaže. - Prihvaćam.
Objesila je ramena što je Caine protumačio kao znak da joj je laknulo. -
Recite mi tko je žrtva - upita još jedanput.
Polagano je dignula glavu i pogledala ga. Cainea bolno stegne u prsima od
užasa koji je spazio u njezinim očima. Cainea gotovo savlada potreba da
pruži ruke, da je zagrli, da je utješi. Odjednom se razbjesnio na nju i otjerao
iz glave tako smiješan, preuranjen nagon.
 DRUGO POGLAVLJE

Majko Božja - šapne Fratar. - Niste valjda ozbiljni, draga moja.

Nije skidala pogled s Cainea dok je odgovarala vlasniku gostionice. -
Itekako sam ozbiljna, dobri čovječe. Zar mislite da bih se usred noći uputila
u ovaj dio grada da nisam ozbiljna.
Caine odgovori na njezino pitanje. - Ja mislim da ste poludjeli.
- Nisam - odgovori. - Bilo bi puno lakše da jesam.
- Razumijem - kaza Caine. Pokušavao je ostati miran, ali grlo ga je boljelo
od potrebe da viče. - Kad biste htjeli da obavim taj... taj...
- Zadatak?
- Da, zadatak - upita Caine. - Kad biste htjeli da obavim taj zadatak?
- Sada.
- Sada?
- Ako vam je zgodno, gospodine.
- Ako mi je zgodno?
- O, Bože, oprostite - šapnula je. - Nisam vas htjela uzrujati.
- Zašto mislite da ste me uzrujali?
- Zato što vičete na mene.
Shvatio je da ima pravo. Vikao je. Caine duboko uzdahne. Prvi put nakon
dugo vremena potpuno je izgubio prisebnost. Našao je izgovor za tako
sramotno ponašanje rekavši samome sebi da bi čak i budala ostala zatečena
takvim neviđenim zahtjevom. Doimala se tako ozbiljnom, a istovremeno i
nevjerojatno krhkom.
Kvragu, žena ima pjegice na nosu, za Boga miloga. Trebala bi biti kod
kuće zaključana sa svojom obitelji da je štiti, a ne da stoji u ovoj otrcanoj
gostionici i mirno raspravlja o vlastitom ubojstvu.
- Vidim da sam vas jako uzrujala - reče. - Stvarno se ispričavam, Pagane.
Zar još nikad niste ubili ženu? - upita. Glas joj je bio pun razumjevanja.
Gledala ga je kao da ga sažalijeva. - Ne, još nikad nisam ubio ženu
procijedio je. - Ali za sve uvijek postoji prvi put, nije li tako?
Namjeravao je to reći zajedljivo. Ona ga je ozbiljno shvatila. - Tako treba
- žurno je rekla. - Tada mu se čak i nasmiješila. - To vam doista ne bi trebalo
biti teško. - Ja ću, naravno, pomoći.
Najradije bi lupio glavom o stol - Spremni ste pomoći? - Jedva je izustio.
- Naravno.
- Poludjeli ste.
- Ne, nisam - usprotivi se - ali posve sam očajna. Taj zadatak mora biti
obavljen što prije. Mislite da biste se mogli požuriti i popiti svoje piće?
- Zašto to treba obaviti tako brzo? - upita.
- Zato što će uskoro doći po mene, možda čak večeras. Umrijet ću,
Pagane, od njihove ili od vaše ruke, a ja bih voljela sama odlučiti o svojem
kraju. Sigurno me razumijete.
- Zašto se onda sami ne ubijete? - izvali Fratar. - Nije li to puno
jednostavnije nego unajmiti nekoga?
- Za Boga miloga, Fratre, nemoj je poticati.
- Ne potičem je - žurno će Fratar. - Samo pokušavam shvatiti zašto takva
ljepotica želi umrijeti.
- Ah, nikad se ne bih mogla ubiti - objasni ona. - Bio bi to grijeh. To mora
učiniti netko drugi. Zar ne razumijete?
Caineu je bilo dosta, više nije mogao izdržati. Skočivši na noge u žurbi je
prevrnuo stolac i tresnuo krupnim dlanovima o stol.
- Ne, ne razumijem, ali obećavam vam da ću sve shvatiti prije nego što
prođe ova noć. Idemo iz početka. Počet ćete tako što ćete mi prvo reći svoje
ime.
- Zašto?
- To je jedno moje pravilo - odbrusio je. - Ne ubijam one koje ne
poznajem. Sad mi recite svoje ime.
- Glupo pravilo.
- Odgovorite.
- Jade.1
- Prokletstvo, zanima me vaše pravo ime! - naredi.
- Prokletstvo, to mi je pravo ime - odgovorila je. Na licu joj se vidjelo
ogorčenje.
- Ozbiljno govorite, zar ne?
- Naravno, ozbiljno govorim. Zovem se Jade - doda, slegnuvši ramenima.
- Jade je neobično ime - rekao je - ali pristaje vam. Pokazali ste da ste i vi
neobična žena.
- Uopće me ne zanima vaše mišljenje o meni. Unajmila sam vas da
obavite jedan zadatak i to je sve. Je li uobičajeno da ispitujete svoje žrtve
prije nego što ih ubijete?
Nije se obazirao na njezin bijesan pogled. - Da čujem do kraja kako se
zovete ili ću vas zadaviti.
- Ne, ne smijete me zadaviti - odvrati ona. - Ne želim umrijeti na taj način,
a ja sam ta koja vas unajmljuje, ako se sjećate.
- Koji ste način imali na umu? - upita. - Ma, kvragu, zaboravite, ne želim
znati.
- Morate znati - pobunila se. - Kako ćete me ubiti ako ne znate kako želim
da to učinite.
- Poslije - prekine je. - Poslije ćete me uputiti kako ću to učiniti. Prvo da
čujem ovo, Jade. Čekaju li vas roditelji kod kuće?
- Sumnjam.
- Zašto?
- Oboje su mrtvi.
Zaklopio je oči i izbrojio do deset. - Znači, sami ste.
- Nisam.
- Niste?
Sad je došao red na nju da uzdahne. - Imam brata, neću vam više ništa
reći, Pagane. Preopasno je, znate.
- Zašto je opasno, gospođice? - upita Fratar.
- Što više sazna o meni, to će mu biti teže obaviti zadatak.
Vjerujem da bi bilo jako teško ubiti nekoga tko vam je drag. Je li tako,
gospodine?
- Ja nikada nisam morao ubiti nekoga tko mi je drag - prizna Fratar. -Što
se toga tiče, nikada nisam nikoga ubio. Međutim, vaša teorija ima smisla.
Caine je morao uprijeti sve snage da ne počne urlati. - Uvjeravam vas,
Jade, da to neće biti teško. U ovom trenutku uopće mi niste dragi.
Ustuknula je korak. - Zašto ne? - pitala je. - Nisam bila ni upola tako
gruba kao vi. Jeste li vi po prirodi zagrižljivi, Pagane?
- Ne zovite me Pagan.
- Zašto ne?
- Opasno je, gospođice, ako netko čuje - ispali Fratar vidjevši kako Caine
postaje bijesan. Počeli su mu se trzati mišići na bradi. Caine je imao naglu
narav, a ona mu je, bezazlena, tjerala pjenu na usta. Ako poludi, mogao bi
udovoljiti njezinoj želji i nasmrt je prestrašiti.
- Kako da ga onda zovem? - pitala je vlasnika krčme.
- Caine - odgovori Fratar kimnuvši glavom. - Možete ga zvati Caine.
Frknula je nosom, nimalo otmjeno. - A on misli da je moje ime neobično.
Caine je pružio ruku i ščepao je za bradu. Prisilio ju je da ga pogleda u
oči. - Kako se zove vaš brat? - Nathan.
- Gdje je Nathan sada?
- Otišao je po važnom poslu.
- Kakvom poslu?
Pljesnula je rukama prije nego što je odgovorila. - Pomorska trgovina.
- Kad će se vratiti?
Njezin pogled mogao je smekšati slabića. - Za dva tjedna - ispalila je.
- Eto, odgovorila sam na sva vaša pitanja. Hoćete li me sada prestati
gnjaviti i primiti se svojeg zadatka?
- Gdje živite, Jade?
- Gospodine, vaša neprestana pitanja zadaju mi strašnu glavobolju. Nisam
navikla da muškarci viču na mene.
Caine pogleda Fratra i pokaže mu koliko je ljutit. - Šašava žena hoće da je
ubijem, a ipak se žali na glavobolju.
Odjednom je pružila ruku, zgrabila ga za bradu i prisilila ga da je pogleda.
Namjerno je oponašala njegovo prijašnje ponašanje. Cainea je toliko
iznenadila njezina smjelost, da ju je pustio.
- Sad je moj red - izjavila je. - Postavit ću svoja pitanja, a vi ćete
odgovoriti na njih. Ja sam ta koja vam daje srebrnjake, gospodine. Prvo i
najvažnije, zanima me hoćete li me doista ubiti. Zabrinjava me vaša
neodlučnost. To i ovo beskrajno mučenje.
- Prije nego što odlučim, morat ćete zadovoljiti moju znatiželju - reče joj.
- Neću.
- Onda vas neću ubiti.
- Huljo! - poviče. - Obećali ste mi prije nego što ste čuli tko je žrtva.
Dali ste mi riječ!
- Lagao sam.
Toliko se razbjesnila da se zamalo srušila. - Stvarno ste me razočarali.
Častan čovjek ne bi tako lako pogazio svoju riječ. Trebalo bi vas biti sram.
- Jade - odgovorio je. - Nikada nisam rekao da sam častan čovjek.
- Ne, gospođice, nije - umiješa se Fratar.
Oči su joj dobile boju zelene vatre. Očito je bila bijesna na njega. Njezini
dlanovi priključiše se njegovima na stolu. Nagnula se naprijed i šapnula: -
Rečeno mi je da Pagan nikad, baš nikad ne krši svoju riječ.
- Krivo su vam rekli.
Nosovi su im se sad već gotovo doticali. Caine se pokušavao usredotočiti
na razgovor, ali na putu mu je stajao predivan miris, tako čist, tako svjež,
tako beskrajno ženstven.
Mahala je glavom gledajući ga. Caine je doslovce ostao bez riječi. Žena
mu se nikada prije nije suprotstavila. Ne, plemkinje su uglavnom ustuknule
kad je pokazao i najmanji znak nezadovoljstva. Ova je, međutim, bila
drukčija. Ne samo da mu se suprotstavila nego mu je uzvratila istom mjerom.
Odjednom mu je došlo da se počne smijati, a nije imao blage veze zašto.
Njezino ludilo očito je bilo zarazno.
- Stvarno vas treba objesiti - rekla je. - Ne izgledate kao osoba koja bi se
tako huljski ponijela.
Pokušala se odmaknuti od stola, ali Caineove su je ruke zarobile pokrivši
njezine. Ponovno se nagnuo prema njoj tako da je malo nedostajalo da je
poljubi. - Ja sam gusar, gospo. Poznati smo po tome da smo hulje.
Očekivao je novi izljev bijesa. Umjesto toga, ona brizne u plač. Caine nije
bio spreman na takav izljev osjećaja.
Dok je posezao za rupčićem, Fratar je skočio i krenuo tješiti je.
Gostioničar ju je nespretno tapšao po ramenu. - Hajde, hajde, gospođice,
nemojte plakati.
- Za sve je on kriv - jecala je. - Samo sam ga tražila običnu malu uslugu.
Samo jedan mali posao koji mu ne bi oduzeo puno vremena, ali ne, njega se
ne smije gnjaviti. Čak sam mu ponudila da ću pričekati da popije piće -
nastavila je plačući. - Uz to, htjela sam mu dobro platiti.
Kad je završila svoju jadikovku, Fratar se zagleda u Cainea. - Uzrujao si
ljepoticu - rekao je markizu. - Ma, slomio si joj srce.
Gostioničar Caineu iz ruke iščupa rupčić i poče joj nespretno brisati suze
s obraza. - Sve će biti dobro, gospođice - tiho je mrmljao.
- Ne, neće - pobunila se. Platno koje joj je Fratar tutnuo pod nos prigušilo
je njezine riječi. - Znate li da nikada u životu nisam nikoga ništa molila? Sad
kad sam prvi put to učinila, moj zahtjev je odbijen. Danas više nitko ne želi
pošteno zaraditi za život. Ne, radije se krade nego zasluži. To je sramota, je li
tako, Fratru?
Caine je bio toliko zaprepašten da je ostao bez riječi. Nije znao bi li je
zagrlio i tješio ili bi je zgrabio za ramena i protresao da je urazumi. Jedno je,
međutim, bilo sigurno. Bude li ga Fratar i dalje mrko gledao, razbit će mu
nos.
- Gospo. Stvarno ne bi bilo časno uzeti ženi novac i onda je ubiti -
usprotivi se Fratar. Potapša je po ramenu namjeravajući tako ublažiti svoj
prijekor.
- Naravno da je časno - odvratila je. - Ako žena želi da je se ubije. Fratar
zašuti i protrlja čelo. - Ima potpuno pravo, je li tako? - upita Cainea.
 - Za ime... što to radite? - Caine upita Jade kad je počela skupljati
srebrnjake.
- Odlazim - izjavi. - Oprostite što sam vas gnjavila, Pagane ili Caineu, ili
kako god se već zvali - šapne.
Zaveza čvor na uzici, a onda stavi vrećicu u džep. Kad se okrenula i pošla
prema vratima, Caine poviče: - Što je, kamo ćete?
- Ne tiče vas se - odgovori ona. - Međutim, nisam ni upola toliko
bezobrazna kao vi pa ću vam reći da idem naći nekoga spremnijeg na
suradnju. Bez brige, gospodine. Neću odustati. Prije nego što prođe ova
mračna noć, naći ću nekoga voljnog ubiti me.
Uhvatio ju je na vratima. Položio joj je ruke na ramena i polako je prisilio
da se okrene i pogleda ga.
Isti tren kad ju je dodirnuo, ponovno je počela plakati. Caine je bio ljutit,
uzrujan. Pokleknuo je pred silnim nagonom i grubo je povukao u zagrljaj.
Njegov snažan zagrljaj kao da je bio poticaj koji je trebala. Plakala je na
njegovim prsima, šapćući između glasnih jecaja riječi isprike za svoje
ponašanje koje ne dolikuje jednoj dami.
Caine je strpljivo čekao da dođe k sebi. Sad nije imalo smisla raspravljati
s njom. Bila je tako glasna da ionako ne bi čula ni riječ. Isto tako, i dalje je
krivila njega za svoje trenutačno stanje. Bez sumnje, bila je najneobičnija
žena koju je do sada sreo.
Bože, bila je tako meka. Uz to, sviđala mu se. Obično mu nisu bile drage
žene koje su plakale, a ovu sad nije htio pustiti.
Počela je štucati kao pijan seljak, bila je to posljedica silnog izljeva
bijesa.
Došlo je vrijeme da je urazumi. - Jade, sigurno nije tako strašno kao što
mislite - rekao joj je tihim, promuklim glasom. - Kad dođe jutro, sigurno ćete
biti sretni što nisam postupio kako ste tražili.
- Do jutra ću biti mrtva - plakala je.
 - Ne nećete - odgovorio je. Suosjećajno je stisne. - Neću dopustiti da vam
se nešto dogodi. Obećavam. Nije moguće da već želite umrijeti.
- Moj brat će sigurno biti jako razočaran ako umrem - rekla je.
- Mogu misliti - suho je odgovorio.
- Ipak, nisam dovoljno jaka da se borim s njima. Radi se o jako zlim
ljudima. Bojim se da će me iskoristiti prije nego što me ubiju. Ne želim
umrijeti na taj način. Tu nema dostojanstva.
- Smrt i dostojanstvo? - pitao je. - Govorite kao vojnik koji se priprema za
bojno polje.
- Ne želim da me pamte kao kukavicu.
- Hoće li vaš brat moći riješiti vaš problem kad se vrati?
- O, da - odgovori. Naslonila je obraz na njegova prsa.
- Nathan ne bi dopustio da mi se nešto dogodi. Kad je umro naš otac,
postao je moj zaštitnik. Moj brat je veoma snažan čovjek.
- Onda ću vas čuvati dok se vaš brat ne vrati. Dajem vam svoju riječ.
Prošlo je puno vremena u tišini prije nego što je pokazala bilo kakvu reakciju
na njegovo obećanje. Caine je pomislio da od silne zahvalnosti možda ne
može govoriti. Tada se odmaknula od njega i pogledala ga u oči. Shvati da
nije nimalo dirnuta. Kvragu, bijesno ga je gledala. -Gospodine, već ste
pogazili riječ koju ste mi dali. Obećali ste da ćete me ubiti, a onda ste se
predomislili.
- To je drugo - pobunio se.
- Doista mislite to što ste rekli?
- Da, mislim to što sam rekao - odgovori. - Upravo ste objasnili da ćete
biti sigurni kad vam se za dva tjedna vrati brat. Dva tjedna, je li tako?
Imala je ozbiljan izraz lica. - Možda i prije, ali vi ste gusar. Ne možete se
izložiti opasnosti da puna dva tjedna pazite na mene. Vaša glava je
ucijenjena. Ne želim biti odgovorna ako vas ubiju.
 - Ne vjerujete baš u moje sposobnosti.
- Uopće ne vjerujem u vaše sposobnosti - zaključi. - Zašto bih? Upravo
ste priznali da glasine o vama nisu nimalo pouzdane. Vjerojatno i ne
ostavljate bijelu ružu na žrtvinu jastuku, je li?
Caine se opet razljutio na nju. - Ne morate pokazivati da sam vas toliko
razočarao.
- Kad sam sebe razočarala - poviče. - Niste ni čestiti. Baš šteta. Uz to, ne
doimate se dovoljno snažni da se uhvatite u koštac s mojim neprijateljima.
Bili biste laka meta, Caine. Jako ste... krupni. Ne. Oprostite. Jednostavno
mislim da to neće ići.
Najradije bi je zadavio.
Okrenula mu je leđa i pokušala otići. Caine je bio toliko zaprepašten
njezinim ponašanjem da ju je gotovo pustio. Gotovo. Uhvatio ju je baš u
trenutku kad je stala na pločnik ispred vrata.
Njegov stisak nije joj davao slobodu kretanja, a ruka mu se usidrila oko
njezinih ramena. Ugurao ju je unutra jednako pažljivo kao da barata sa starim
prekrivačem, a onda se obrati Fratru. - Ne želim da ikome kažeš što se noćas
ovdje dogodilo. Daj mi svoju riječ, Fratre.
- Zašto bih vam dao svoju riječ kad vi tako lako gazite svoju? Gospodin
traži onoliko koliko može dati zauzvrat, gospodine. Zar vas majka nije
naučila pristojnom ponašanju? - pitala je.
- E, Jade - kazao je. - U tom grmu leži zec. - Pogledao ju je i vršcima
prstiju lagano pomilovao po obrazu. - Ja nisam gospodin. Ja sam gusar,
zaboravili ste? To je velika razlika.
Potpuno se ukipila kad ju je ponovno dotaknuo. Caine pomisli da izgleda
prilično osupnuto. Nije znao što bi mislio o toj neobičnoj reakciji. Kad je
spustio ruku, pribrala se i odmaknula od njega.
- Da, to je razlika - promrmlja. - Recite mi, Caine. Razljutim li vas
dovoljno, hoćete li me zauzvrat ubiti?
 - Ta zamisao postaje dobra - odgovorio je.
- Pustite me. Ne smijete me nikada dotaknuti.
- Ne smijem?
- Ne. Ne volim da me se dira.
- Zaboga, kako da vas onda ubijem?
Očito nije shvatila da je zadirkuje. - Upotrijebit ćete pištolj - kaza mu.
Zašutjela je i sumnjičavo ga pogledala. - Imate ga, je li tako?
- Imam - odgovorio je. - A u što bih morao...
- Jedan hitac, ravno u srce - objasni. - Morali biste biti precizni, ne bih
htjela polako umirati.
- Ne - složi se - polagano umiranje nikako ne dolazi u obzir.
- Kako vam to može biti zabavno? Ako niste shvatili, razgovaramo o
mojoj smrti! - poviče.
- Nije mi zabavno - pobuni se. - Zapravo, ponovno postajem ljutit. Recite,
moram li vas prvo silovati?
Duboko je udahnula prije nego što je odgovorila. - Naravno da ne.
- Šteta odgovorio je ne obazirući se nimalo na ogorčen izraz na njezinu
licu.
- Gospodine, jesu li vaši roditelji kojim slučajem brat i sestra? Ponašate
se kao vrhunska budala. Ili ste idiot ili ste najbešćutniji čovjek kojeg sam do
sada upoznala. Mislim da je vaše ponašanje sramotno.
Oči su joj sijevale od jada. Caine nikada prije nije vidio tako uočljivu
zelenu boju. Kao da je iscijeđena iz tisuće smaragda i predana njoj.
- Uopće me niste uvjerili da ste doista u opasnosti, Jade - izjavi. - Sve bi
to moglo biti plod vaše bujne mašte.
- Strašno vas mrzim - šapnula je - a što se tiče vašeg ograničenog
razmišljanja, dakle, ja...
 - Jade, ostavite ljutnju za poslije. Nisam raspoložen. A sada, više ne želim
čuti ni riječ o tome da vas ubijem. Uz to, ako me i dalje budete tako dražesno
gledali, kunem se da ću vas poljubiti samo zato da vam iz glave izbijem te
glupe strahove.
- Poljubiti me? - Gledala je zaprepašteno. - Zaboga, zašto biste me htjeli
poljubiti?
- Nemam blage veze - priznao je.
- Poljubili biste nekoga tko vam nije drag?
- Mislim da bih - odgovorio je smiješeći se.
- Vi bezobrazni, bahati...
- Draga, pljuckate.
Dugo se nije oporavila. Caine je nastavio gledati u nju kad se ponovno
obratio Fratru. - Onda, Fratre, daješ li mi svoju riječ?
- Dajem. Nikome neću govoriti o ovoj noći, Caine, ali obojica znamo da
će tvoj prijatelj, Lyon, sigurno sve saznati prije osvita. Iscijedit će istinu iz
mene. Unaprijed te upozoravam.
Caine kimne. Markiz od Lyonwooda bio je dobar prijatelj. Caine je imao
potpuno povjerenje u njega. Njih dvojica zajedno su radili na nekoliko
zadataka za vladu. - Da, on će saznati - zaključio - Iako je zaokupljen novom
ženom i sinom. Uz to, kad sazna čime se bavim, zadržat će to za sebe. Bude
li ispitivao, slobodno mu reci sve. Nikome drugome, čak ni Rhonu - doda,
misleći na najboljeg Lyonova prijatelja. -Bez obzira na njegove zasluge,
Rhone previše govori.
Fratar kimne. - Molim te, Caine, javi mi kako je završilo to s mladom
gospođicom.
- Fratre? - pozove Jade, privukavši pozornost obojice muškaraca. - Imate
li kojim slučajem pištolj, je li?
Doimala se veoma gorljivo. Caine je znao o čemu razmišlja. Njegova
anđela bilo je lako pročitati baš kao tekst na latinici. - Nema i neće - objavi.
- Nemam i neću što? - upita Fratar.
- Nemaš pištolj i nećeš je ubiti - odgovori Caine odrješitim glasom.
- Ne, ne, naravno da ne - složi se Fratar. - Caine, nisi zaboravio na svoju
zamku, je li? - upita kad je konačno uspio skinuti pogled s lijepe žene.
- Ne, nisam zaboravio - odgovori Caine. Okrenuo se prema Jade i pitao: -
Vraća li se vaša kočija po vas?
Njezina srdžba bila je očita. - Unajmila sam fijaker - rekla mu je. -Nisam
mislila da ću se noćas vratiti u svoju kuću. Izvukla se iz njegovih ruku i s
pločnika pokupila veliku torbu. - Tu je sve što imam. Došla sam ravno sa
sela - dodala je kao da se toga tek sada sjetila.
- Ostavili ste svoje stvari na ulici da ih svatko može uzeti?
- Htjela sam da mi ukradu stvari - odgovorila je. Doimala se kao učiteljica
koji poučava iznimno tupog učenika. - Nadala sam se da će moja odjeća
dobro doći kakvoj siroti, pretpostavljala sam da mi neće trebati kad me...
- Dosta! - sad je već gotovo režao. - Više nećete spomenuti ubojstvo. Je li
vam jasno?
Nije odgovorila dovoljno brzo. Caine je povuče za kosu. Vrisnula je baš
kad je uočio veliku oteklinu iznad njezina uha. - Sveti Bože, Jade, kad ste to
zaradili?
- Ne dirajte to - zamolila je kad je pokušao opipati rub otekline. - Još me
boli.
- I meni se čini - rekao je. Spusti ruku uz tijelo. - Ispričajte mi što se
dogodilo.
- Zapela sam petom za neravan sag u bratovoj kući i pala niz stube -
objasnila je. Glavom sam udarila o ukrasnu kuglu na ogradi. Stvarno sam
ostala bez vjetra u jedrima.
Bez vjetra u jedrima? Caine pomisli kako je to veoma čudna primjedba,
ali nije imao vremena osvrnuti se na to. - Mogli ste se ubiti - zaključi. - Jeste
li uvijek tako nespretni?
- Ne, uopće nisam nespretna - uzvrati. - Obično sam jako spretna.
Bože, baš ste neugodni - završi gunđajući.
- Što se dogodilo nakon što ste pali? - upita Fratar. Slegnula je ramenima.
- Otišla sam prošetati kako bih razbistrila glavu. Onda su me počeli
progoniti, naravno.
- Naravno? - upita Fratar.
- Oni? - kaza Caine istovremeno.
Zašutjela je i obojici se namrštila. - Muškarci koje sam vidjela, ubili su
otmjeno odjevenog gospodina - objasni. - Zaboga, dajte slušajte, sigurna sam
da sam to već spomenula.
Fratar odmahne glavom. - Ja sam isto tako siguran da niste, gospođice -
prizna. - Uvjeren sam da bih se sjetio.
- Svjedočili ste ubojstvu? Ne, Jade, sasvim sigurno to niste spomenuli.
- Dobro, namjeravala sam spomenuti - promrmlja. Prekrižila je ruke na
prsima i ponovno se doimala ljutita. - Sve bih vam objasnila da me niste
zbunili prepirući se sa mnom. Evo, vidite, vi ste krivi, jer sam izgubila nit.
Da, vas treba kriviti.
- Jeste li svjedočili ubojstvu prije što ste se udarili glavom ili nakon toga?
- upita Caine.
- Misliš li da je taj čije je ubojstvo vidjela čovjek s titulom? - upita Fratar
Cainea.
- Nisam se udarila - plane Jade. - U svakom slučaju, mislim da je to bilo
nakon što sam pala. Ah, ne sječam se više. Glava mi puca. Prestanite me
ispitivati, gospodine.
Caine se ponovno okrene prema gostioničaru. - Počinjem shvaćati - reče.
Ponovno pogleda Jade. - Jeste li imali plašt kad se dogodila ta nezgoda?
 - Jesam. - Zbunjeno je gledala. - Kakve to ima...
- Kad ste pali, poderali ste plašt i oderali lice, je li tako?
Način na koji je to rekao bio je malo previše pokroviteljski za njezin
ukus. - Recite mi točno što mislite da ste počeli shvaćati.
- Vrlo jednostavno - odgovori. - Dobili ste udarac u glavu, Jade. Ne
možete logično razmišljati iako moram priznati da većina žena nikada ne
razmišlja logično. No, uz puno odmora i njege, za nekoliko dana shvatit ćete
da vam je u glavi nastala zbrka. Tada ćete već razmišljati o tome koju haljinu
odjenuti za sljedeći ples.
- Nije mi nastala zbrka u glavi - poviče.
- Zbunjeni ste.
- Nisam zbunjena.
- Prestanite vikati - naloži Caine. - Kad biste samo razmislili O ovome što
sam...
Odustao je kad je počela vrtjeti glavom. - Previše ste smušeni da bih vas
uvjeravao. Pričekat ćemo da vam bude bolje.
- Ima pravo, gospođice - šapne Fratar. - Ako ste vidjeli ubojstvo
gospodina s titulom, vijest će se odmah proširiti ovim dijelom grada. Ljudi
koji su to učinili, hvalit će se svojim nedjelom. Poslušajte sad Cainea. On
zna najbolje.
- Smatrate li da si samo umišljam da sam u opasnosti, onda me ne trebate
štititi, je li tako?
- O, da, moram - odvrati on. - Samo što sada znam od koga vas moram
štititi.
Prije nego što je uspjela postaviti novo pitanje, nastavio je: - Svidjelo se
to vama ili ne, ugroženi ste sve dok se ne oporavite. Ne bih bio miran da vas
sad ostavim. - Osmijeh mu je bio ljubazan kad je dodao. -Pretpostavljam da
biste mogli reći da vas štitim od vas same, Jade. Dajte mi sad svoju torbu. Ja
ću je nositi.
Pokušala je podići torbu prije Cainea što je završilo natezanjem. Caine je
pobijedio. - Za Boga miloga, što imate unutra? - pitao je. - Ove su stvari teže
od vas.
- Sve što imam - odgovorila je. - Ako vam je previše ja ću je drage volje
nositi.
Caine odmahne glavom. Primio ju je za ruku. - Idemo. Moja kočija čeka
dvije ulice dalje. Trebali biste biti kod kuće u krevetu. Naglo je stala.
- Čijem krevetu, Caine?
Tako je glasno uzdahnuo da je probudio pijance koji su ležali na ulici.
- Vašem krevetu - planuo je. - Vaša nevinost nije u opasnosti. Nikad ne
vodim djevice u krevet, a siguran sam da vas ne želim.
Mislio je da će joj laknuti kad joj s takvim žarom kaže da je neće gnjaviti.
Naravno, to je samo djelomično bilo istina. Htio ju je poljubiti, iako nije bio
siguran je li to zato što mu je trebalo nekoliko minuta blaženog mira.
- Je li to vaše pravilo? - pitala je. - Ne spavati s djevicama? Doimala se
jako uvrijeđeno. Caine nije znao kako bi protumačio takvu reakciju. - Je -
odgovori. - Isto tako ne spavam sa smušenim ženama koje mi nisu osobito
drage, dušo, tako da ste sa mnom sigurni.
Odvažio se naceriti se nakon tih bezobraznih primjedbi. - Mislim da vas
počinjem mrziti - promrmljala je. - Dakle, i vi ste sa mnom potpuno sigurni,
Caine. Ne bih vam niti dopustila da me taknete.
- Dobro.
- Da, dobro - odgovori, odlučna da njezina bude zadnja. - Ako me ne
prestanete vući, neću prestati vikati vaše ime, sve dok ne dođu tijela vlasti i
odvedu vas, Pagane.
- Ja nisam Pagan.
- Molim?
 Zamalo je pala. Caine je zgrabi. - Rekao sam da nisam Pagan. - Kvragu,
tko ste onda?
Došli su do njegove kočije, ali nije mu dopustila da joj pomogne popeti se
u nju dok ne odgovori na njezino pitanje. Gurala je njegove ruke od sebe.
Caine je popustio. Bacio je njezinu torbu vozaču, a onda se ponovno
okrenuo k njoj. - Moje pravo ime je Caine. Ja sam markiz od Cainewooda.
Hoćete li sada ući? Nije ni vrijeme ni mjesto za dugačke rasprave. Kad
krenemo, sve ću vam objasniti.
- Obećavate?
- Obećavam - odgovorio je zarežavši tiho.
Nije se činilo da mu vjeruje. Jade prekriži ruke na prsima. - Sramite se,
Caine. Cijelo ste se vrijeme pretvarali da ste uzvišeni gusar...
- Taj gad je svašta, Jade, ali sasvim sigurno nije uzvišen.
- Kako znate je li to istina ili laž? - upita. - Kladim se da nikada niste niti
sreli toga čovjeka. Zar vam je život tako nesretan da se morate pretvarati?
Poprimio je bolan izraz lica, a bolan je postao i stisak na njezinoj ruci,
prekinuvši je u govoru. Dok ga je gledala, otrgnuo je cvijet s ovratnika i
bacio ga na tlo. Nije bio nimalo nježan kad ju je malo dignuo i gotovo ubacio
u vozilo.
Kad je kočija krenula, unutrašnjost utone u mrak. Nije vidjela njegov mrki
pogled i bilo joj je lakše. Ni on nije vidio njezin smiješak. Neko su se
vrijeme vozili u tišini.
Jade je iskoristila vrijeme da se pribere. Caine je iskoristio vrijeme da
smiri živce.
- Zašto ste se pretvarali da ste Pagan?
- Da ga uhvatim - odgovori Caine.
- Zašto?
- Poslije - odbrusi. - Poslije ću vam pričati o tome, dobro?
 Bio je uvjeren da će je njegov grubi glas odvratiti od postavljanja novih
pitanja. Griješio je.
- Ljutiti ste jer sam vas natjerala da zbog mene prekinete potjeru, točno?
Uzdah je pokazao koliko je živčan. - Niste me natjerali da prekinem potjeru.
Dosad možda nisam uspio, ali kad riješimo vaš problem, vraćam se svojoj
potjeri. Bez brige, Jade, uspjet ću.
Uopće se nije brinula, ali to mu ni u kojem slučaju nije mogla reći. Caine
je uspio. Da, išao je u tu gostionicu da Pagana izvuče van.
Upravo to je učinio.
Dobro je obavila zadatak. Njezin brat bit će zadovoljan.
 TREĆE POGLAVLJE

Suze su bile zgodan dodatak. Jade je bila isto tako iznenađena spontanim
izljevom osjećaja kao što je, čini se, bio i Caine. Nije namjeravala povući
tako glupi potez da ga namami iz gostionice. No, kad je vidjela koliko ga je
dirnulo vidjeti ženu u tako jadnom stanju, naravno, rasplakala se još jače.
Caine je djelovao tako bespomoćno. Jade nije imala pojma da je tako
darovita u tome. Plač na zapovijed zahtijevao je usredotočenost, no, ona se
brzo prilagodila i dosta brzo ovladala time. Ma, doista, odluči li tako, može
briznuti u plač prije nego što gospodin trepne okom.
Uopće se nije stidjela svojih postupaka. Teška vremena uvijek su
zahtijevala teške odluke. Barem je tako volio reći Crni Harry. Tobožnji stric,
koji ju je uzeo pod svoje, uz to bi se i dobro nasmijao. Sve ove godine koje
su proveli skupa, nikada je nije vidio plakati, čak ni onda kad je njihov
neprijatelj, McKindry, na njezinim leđima upotrijebio bič.
Korbač je pekao kao vatra, ali nije ispustila ni jedan jauk. McKindry ju je
upio samo jedanput ošinuti prije nego što ga je Harry bacio preko ograde.
Njezin stric bio je tako bijesan da je skočio s palube kako bi čovjeka
dokrajčio. Međutim, McKindry je bio puno bolji plivač i posljednje što su
vidjeli bilo je kako leđno pliva prema Francuskoj.
Naravno, Crni Harry ponovno bi se jako razljutio kad bi znao što sad
izvodi. Natjerao bi je da se sakrije, bi. Ipak, nije mu mogla izložiti svoj
naum. Ne, jednostavno nije imala dovoljno vremena otploviti do njihova
otoka kako bi ga izvijestila o svojoj odluci. Vrijeme je bilo presudno. Cainov
život bio je u opasnosti.
 Jade je znala sve o markizu od Cainewooda. Istodobno, bio je malo
oprečan tip. Caine je bio prizeman, otvoren, veseo, ali i častan čovjek.
Pročitala je njegov dosje od početka do kraja i zapamtila svaku sitnicu. Imala
je nevjerojatnu sposobnost da sve što pročita odmah zapamti. Iako je
smatrala da je to prilično čudna vještina, morala je priznati da joj je taj dar s
vremena na vrijeme bio od koristi.
Doći do dojmljivog Caineova dosjea u Ministarstvu rata bilo je teško, ali
ne i nemoguće. Podaci su, naravno, bili zapečaćeni i pod ključem. Za Jade, to
je bilo pitanje ponosa, da može otvoriti svaku bravu koja je do tada
napravljena. Do Caineova dosjea došla je u trećem pokušaju.
Šteta da nijedna rečenica u njegovu spisu nije spominjala da je tako
zgodan vrag. Riječ “nemilosrdan” obilno je korištena u svim opisima njegova
djelovanja, iako uz njegovo ime nikada nije stajalo “zanimljiv” ili
“privlačan”. Također, u dosjeu nije spomenuto da je tako krupan čovjek.
Jade se sjećala koliko se uznemirila kad je pročitala njegovo tajno ime.
Nadređeni su ga nazvali Lovac. Kad je do kraja pročitala dosje, shvatila je
zašto je dobio to ime. Caine nikada nije odustajao. Tijekom jednog nemilog
događaja, kad se sve okrenulo protiv njega, poput drevnog ratnika nastavio je
strpljivo i uporno uhoditi svojeg protivnika. Na kraju je postigao uspjeh.
Caine je odstupio s dužnosti onaj dan kad je saznao za smrt brata Colina.
Prema posljednjem zapisu koji je načinio njegov nadređeni, čovjek koji se
zvao Michael Richards, Caineov otac potpuno je podupro njegovu ostavku.
Jedan sin vojvode od Williamshirea nedavno je položio život za domovinu i
nije bio voljan izgubiti još jednoga. Richards je isto tako dodao da do toga
dana Caine nije imao pojma da je njegov mlađi brat također radio za vladu.
Obojica, i Colin i Caine, bili su iz velike obitelji. Caine je bio najstarije
dijete. Sveukupno bilo je šestero djece, dva sina i četiri kćeri.
Sva djeca odnosila su se jako zaštitnički jedni prema drugima, a takvi su
bili i prema roditeljima. Jedna stvar u njegovu dosjeu stalno se ponavljala,
Caine ima zaštitničku narav. Jade nije mogla razlučiti je li to za njega vrlina
ili mana. Jednostavno, iskoristila je to da dobije ono što želi.
Bila je spremna na to da joj Caine postane drag, naravno. Uostalom, on je
Colinov brat, a Colina je jako zavoljela čim ga je izvukla iz mora, a on joj je
rekao da prvo spasi svojeg brata. Da, bila je spremna na to da joj Caine
postane drag, ali uopće nije bila spremna na to da joj tjelesno bude toliko
privlačan. To joj se još nije dogodilo, a drugo, brinula se jer je znala da je
može uništiti ako mu pruži priliku za to. Štitila se uvjeravajući samu sebe da
je sve ono što on ne voli. Kad nije plakala kao dijete, nije zaboravljala žaliti
se. Većina muškaraca mrzila je žene koje su svojeglave, je li tako? Jade se
iskreno nadala da je tako. Okolnosti će je prisiliti da ostane s Caineom još
dva tjedna, a onda će sve biti gotovo. Ona će se vratiti svojem načinu života,
a on će se najvjerojatnije vratiti ženskarenju.
On mora misliti da je štiti. To je osnovno za njegovu sigurnost.
Njegovo stajalište da su žene slabija bića, potkrijepljeno time što je imao
četiri mlađe sestre, znatno je olakšavao njezin naum. Istodobno, Caine je
veoma dobro uočavao. Nekadašnjom obukom uvelike je izbrusio instinkt
grabežljivca, Jade je zbog toga naredila svojim ljudima da je čekaju blizu
Caine ova seoskog imanja. Sakrit će se u šumi koja okružuje kuću. Kad bude
stigao, preuzet će zadaću čuvati leđa Caineu.
U središtu ove podmukle igre, naravno, bila su pisma. Bože, danas bi joj
bilo puno milije da ih nikada nije pronašla. Što je bilo, bilo je, podsjeti se. U
svakom slučaju, kajanje joj neće donijeti nikakve koristi. Bio bi to uzaludan
trud, a Jade nikada, baš nikada ništa nije radila uzalud. Sve joj je bilo
savršeno jasno. Kad je svojem bratu, Nathanu, pokazala očeva pisma,
izazvala je sranje koje sad mora počistiti.
Jade se prisili zaboraviti sve brige. Na trenutak je Caineu nesvjesno dala
vremena za razmišljanje. Tišina joj, zaključi, u ovom trenutku može biti
neprijatelj. Mora Cainea nečim zaokupiti... da ne bude previše na oprezu. -
Caine? Što vi...
- Pst, draga - naredi Caine. - Čujete li...?
 - Ovo čudno škripanje? Baš sam to htjela spomenuti - odvrati.
- Meni se više čini kao da se nešto mrvi... Miller - poviče Caine kroz
prozor. - Zaustavi kočiju.
Vozilo naglo stane baš kad se stražnji lijevi kotač raspao. Jade bi pala na
pod da je Caine nije uhvatio u naručje. Držao ju je tako jednu dugu minutu, a
onda šapnuo: - Baš u nezgodan trenutak, ne mislite?
- Prije bih rekla šaljiv trenutak - šapnula je.
Caine nije ništa rekao na njezinu primjedbu. - Ostanite unutra, Jade, da
vidim što se može učiniti.
- Budite oprezni - upozori ga. - Možda vas čekaju.
Čula je da je uzdahnuo kad je otvorio vrata. - Pazit ću - obeća.
Čim je zatvorio vrata za sobom, Jade ih je otvorila i izašla. Kočijaš je
došao do svoga gazde. - Ne mogu to shvatiti, gospodine. Uvijek provjeravam
kotače kako bih bio siguran da su u redu.
- Ne krivim te, Millere - odvrati Caine. - Nismo nasred ulice pa ih
možemo ostaviti ovdje preko noći. Millere, ja ću...
Caine je zašutio kad je ugledao Jade. U ruci je čvrsto držala bodež opasna
izgleda. Zamalo se nasmijao. - Spremite to, Jade. Ozlijedit ćete se.
Vratila je nož u džep koji se nalazio na šavu njezina plašta. - Dok stojimo
ovdje, izravne smo mete, Caine.
- Onda se vratite unutra - savjetuje.
Pravila se da ga nije čula. - Millere? Što mislite, je li kotač namjerno
oštećen?
Kočijaš je čučao pokraj osovine. - Rekao bih da je - tiho reče. -
Gospodine, namjerno je oštećen! Pogledajte ovdje, ove rezove na rubu
prečke.
- Što ćemo sada? - upita Jade Cainea.
 - Jahat ćemo - izjavi on.
- Što će biti sa sirotim Millerom? Kad odemo, mogu ga ubiti.
- Sve će biti dobro, gospođice - umiješa se kočijaš. - Imam veliku pljosku
rakije koja će me grijati. Sjest ću u kočiju dok Broley ne dođe po mene.
- Tko je Broley? - upita Jade.
- Jedan od tigrova - odvrati Miller.
Jade nije znala o čemu govori. - Imate prijatelja koji je životinja? Tada se
Caine nasmijao. - Broley radi za mene - objasni. - Sve ću vam poslije
objasniti.
- Trebali bismo unajmiti konja - tada će ona. Prekrižila je ruke na prsima.
- Onda bismo svi mogli odjahati pa se ne bih morala brinuti za Millera.
- U ovo doba noći? Sumnjam da bismo našli konja.
- Što je s Fratrovom zgodnom gostionicom. Zar se ne bismo mogli vratiti i
čekati da se razdani?
- Ne - odgovori Caine - Fratar je sigurno već zaključao i otišao kući.
- Već smo dosta daleko od Nikad ne radi dobro, gospo - ubaci se Miller.
Kad se kočijaš odmaknuo da ispregne konje, Jade uhvati Cainea za ruku i
priđe mu bliže. - Caine? - šapne.
- Da?
- Mislim da znam što se dogodilo izvrsnom kotaču vaše kočije. Vjerojatno
se radi o istim ljudima koji...
- Tiho sad - uzvrati joj šaptom. - Sve će biti dobro.
- Kako znate da će sve biti dobro?
Doimala se jako uplašeno. Caine poželje tješiti je.
- Moje šesto čulo - pohvali se. - Dušo, ne dajte da vam mašta izmakne
nadzoru. To je...
- Prekasno - usprotivi se. - O, Bože, moja mašta ponovno je proradila.
Hitac iz pištolja odjeknuo je baš kad ga je, bacivši se prema njemu, izbacila
iz ravnoteže.
Metak mu proleti pokraj glave, promašivši ga za dlaku. Čuo je njegovo
zviždanje u uhu. Iako je bio siguran da nije bilo namjerno, Jade mu je upravo
spasila život.
Caine čvršće zgrabi Jadeinu ruku, vičući upozori Millera, a onda, gurajući
je ispred sebe, počne trčati. Prisilio ju je da ostane točno ispred njega kako bi
je svojim širokim leđima mogao štititi. Odjekne još nekoliko hitaca iz
pištolja. Jade je čula štropot ljudi koji su ih progonili. Činilo se kao krdo
divljih konja koji će ih pregaziti.
Jade je ubrzo izgubila pojam o tome gdje su. Čini se da se Caine jako
dobro snalazio na tom području. Vukao ju je kroz labirint prolaza i sporednih
ulica sve dok je nije počelo strašno probadati sa strane i dok nije ostala bez
daha. Kad je posrnula prema njemu, dignuo ju je na ruke i pošao dalje bez
zaustavljanja.
Nastavio je iscrpljujući hod još dugo nakon što su utihnuli zvukovi
potjere. Kad su došli nasred staroga mosta koji se protezao preko Temze,
konačno je stao odmoriti se.
Caine se naslonio na trošnu ogradu, držeći je čvrsto uz sebe. - Ovo je bilo
blizu. Kvragu, noćas me moje šesto čulo iznevjerilo. Nisam prozreo što se
sprema.
Nije bio uopće zapuhan dok je to govorio. Zadivila ju je njegova
izdržljivost. Stvarno, njoj je srce još lupalo od napora. - Puno trčite ulicama,
Caine? - upita.
Pomisli da je to čudno pitanje. - Ne, zašto pitate?
- Uopće se niste zadihali - odgovori ona. - Osim toga, nijednom nismo ušli
u slijepu ulicu - doda. - Znate se kretati gradom, je li tako?
- Mislim da znam - odgovorio je tako slegnuvši ramenima da je zamalo
odletjela preko ograde. Bacila mu se oko vrata i čvrsto se primila. Tada je
shvatila da je još drži u naručju.
- Sad me možete spustiti - rekla je. - Sigurna sam da smo ih se otarasili.
- Ja nisam - otegnuto će on.
- Već sam vam objasnila da ne volim da me se dira, gospodine. Spustite
me. - Zašutjela je i oštro ga pogledala, a onda upita: - Nećete valjda mene
kriviti što vas je iznevjerilo vaše šesto čulo?
- Ne, neću vas kriviti. Jade, postavljate vraška pitanja.
- Nisam raspoložena prepirati se s vama. Ispričajte se i oprostit ću vam.
- Da se ispričam? - Bio je zaprepašten. - Za što?
- Za to što ste mislili da imam bujnu maštu - objasni. - Što ste mi rekli da
sam zbunjena, a najviše za to što ste bili jako grubi kad ste mi govorili
uvredljive stvari.
Nije se ispričao, ali nasmiješio joj se. Tada je opazila prekrasnu jamicu na
njegovu lijevom obrazu. Njezino srce osjetilo je također i ponovno je počelo
divljački tući.
- Stojimo na mostu u najozloglašenijem dijelu Londona, ganja nas banda
ubojica, a vi mislite na to kako od mene dobiti ispriku? Draga moja, vi ste
ludi.
- Kad pogriješim, ja se nikada ne zaboravim ispričati - primijeti ona.
Pogleda je sad već ljutito. Nije se mogla suzdržati, a da mu se ne
nasmiješi. Bože, što je taj prostak zgodan. Grube crte lica na mjesečini su
izgledale blaže i trenutačno joj uopće nije smetalo što se mršti.
Zapravo, htjela je da joj se ponovno nasmiješi.
- Jade? Znate li plivati?
Zurila je u njegova usta, razmišljajući u sebi kako ima najljepše zube koje
je dotad vidjela.
Prodrma je. - Znate li plivati? - upita. U njegovu glasu čulo se
požurivanje.
- Znam - odgovori zijevnuvši nimalo otmjeno. - Znam plivati. Zašto pitate?
Umjesto da odgovori, prebaci je preko desnog ramena i počne se penjati
na ogradu.
Njezina dugačka kosa doticala je stražnju stranu njegovih čizama. Ostala
je bez zraka kad ju je prebacio preko ramena, ali ubrzo je došla k sebi. -
Dovraga, što radite? - viknula je. Ščepala je leđa njegova kaputa. -Spustite
me.
- Silasci s mosta su zapriječeni, Jade. Dušo, duboko udahnite. Bit ću uz
vas.
Imala je tek toliko vremena da mu vikne kako je protiv toga. Potom
bijesno krikne. Zvuk odjekne u tami kad ju je bacio preko ograde.
Odjednom je poput koluta letjela na oštrom vjetru. Jade je vrištala sve
dok leđima nije udarila o vodu. Sjetila se zatvoriti usta baš kad ju je ledena
voda poklopila. Izronila je pljujući, ali odmah je ponovno zatvorila usta kad
je osjetila silan smrad prljavštine oko sebe.
Jade se zakune da neće dopustiti da se utopi u toj prljavštini. Ne, ostat će
živa dok ne pronađe svoga novog zaštitnika i prvo ne utopi njega. Tada osjeti
da joj se nešto plete uz nogu. Prestravila se. Onako zbunjena, mislila je da su
oko nje morski psi.
Pokraj nje se odjednom pojavi Caine. Obavio joj je ruke oko struka, a
onda pustio da ih brza struja odnese ispod mosta, dalje od neprijatelja koji ih
je proganjao.
Pokušavala se uspeti na njegova ramena. - Budite mirni - naredi.
Jade mu omota ruke oko vrata. - Morski psi, Caine - šapne. Pojest će nas.
Užas u glasu i čvrsti stisak govorili su mu da je veoma blizu tome da
izgubi nadzor nad sobom. - Nema morskih pasa - kaza joj. - U ovoj vodi ništa
ne može preživjeti.
 - Jeste li sigurni?
- Siguran sam - odvrati. - Držite se još malo, dušo. Začas ćemo izaći iz
ove prljavštine.
Njegov blagi glas malo ju je smirio. Još ga je pokušavala zadaviti, ali
stisak je malo oslabio. Bio je to sad samo mlitavi pokušaj.
Plutali su gotovo dva kilometra nizvodno vijugavom rijekom prije nego
što ju je napokon izvukao iz vode na kosu travnatu obalu. Jade je bilo suviše
hladno, bila je suviše jadna da bi ga gnjavila time što misli o njegovu
ponašanju.
Nije se mogla ni svojski rasplakati. Zubi su joj previše cvokotali. -
Smrdim kao krepana riba - tugaljivo promuca.
- Da, točno - složi se Caine. Kao da ga je to zabavljalo.
- Vi također, vi... prevarantu jedan.
- Prevarantu? - ponovi dok je skidao kaput i bacio ga iza sebe na tlo. - Što
pod tim mislite?
Jade je pokušavala iscijediti vodu iz ruba haljine. Kosa joj je prekrila veći
dio lica. Stala je kako bi tu grivu maknula s očiju. - Ne morate se preda
mnom praviti blesavi - promrmlja.
Odustala je od pokušaja i prihvatila žalosnu činjenicu da je haljina teža od
nje, potom je obavila ruke oko struka pokušavajući vratiti malo topline u
kosti. Glas joj je drhtao kad je dodala: - Pretvarajući se da ste gusar, Pagane.
On nikada ne bi bacio nježnu damu u Temzu.
- Jade, učinio sam ono što sam mislio da je u danim okolnostima najbolje
- branio se.
- Izgubila sam svoj plašt. - Ovu izjavu pratilo je glasno dahtanje.
- Kupit ću vam drugi.
- Ali u tome plaštu bili su moji srebrnjaci - rekla je. - Dakle?
- Dakle, što?
 - Idite po njih.
- Molim?
- Idite po njih - ponovno je naredila. - Čekat ću ovdje.
- Ne mislite valjda ozbiljno.
- Itekako sam ozbiljna - uzvrati. - Rijeka nas je nosila samo kilometar-dva,
Caine. Nećete izgubiti puno vremena.
- Ne.
- Molim?
- Nikad ga neću naći - odvrati. - Sad je već sigurno na dnu rijeke.
Unutarnjom stranom dlanova obrisala je kutove očiju. - Sad sam
siromašna, a vi ste krivi za to.
- Nemojte počinjati - naredi. Znao je da je ponovno na rubu plača. -Nije
vrijeme za mahnitanje i pritužbe iako se čini da je to jedino što vam dobro,
ide - nastavio je. Čuo je da ponovno ubrzano diše. Ljutnja se vraćala. - Imate
li još cipele na sebi ili vas moram nositi?
- Kako da znam? - pitala je. - Izgubila sam svaki osjet u stopalima.
- Kvragu, pogledajte.
- Da, kvragu - promrmljala je kad je učinila to što je naredio.
- Još ih imam. Onda? - dodala je - Hoćete li se ispričati ili ne?
- Neću - odgovorio je odrješitim glasom. - Neću se ispričati. Stišajte glas,
Jade. Hoćete da svi ubojice iz Londonu krenu za nama?
- Neću - šapne. Primaknula mu se bliže. - Caine? Što biste učinili da
nisam znala plivati?
- Isto - odgovori. - Samo bismo morali skupa skočiti.
- Ja nisam skočila - pobuni se. - Ma, nema veze. Hladno mi je, Caine. Što
ćemo sada napraviti?
 Primio ju je za ruku i počeo se uspinjati obalom. - Otići ćemo do kuće
mog prijatelja. Bliža je od moje.
- Caine, zaboravili ste kaput - podsjeti ga.
Prije nego što joj je uspio reći da ga ostavi, otrčala je natrag, dignula
kaput, ukočenim prstima iscijedila iz njega što je mogla više vode i požurila
natrag do njega. Ponovno je maknula kosu s očiju baš kad joj je rukama
obgrlio ramena.
- Grozno izgledam, zar ne?
- Više smrdite - kazao joj je prilično vedro.
Suosjećajno stisnuvši je, primijeti: - Iako bih rekao da se prije radi o
pokvarenom mesu nego o krepanoj ribi.
Počeo joj se dizati želudac. Caine joj rukom pokrije usta. - Razljutit ću se
na vas, ostanete li bez večere. Sad imam prečih stvari s kojima se moram
baviti. Nemojte pogoršati stvar time što će vam pozliti.
Ugrizla ga je za ruku. Tako se kao prvo oslobodila, a kao drugo izazvala
kod njega novu salvu psovki. - Nisam večerala - obavijesti ga. -Htjela sam
umrijeti prazna želuca.
- Još biste mogli - promrmlja. - Zašutite sad i pustite me da razmislim.
Kvragu, zašto ste htjeli umrijeti prazna želuca? - nije mogao odoljeti da ne
pita.
- Nekim ljudima pozli kad se prestraše. Mislila sam da bih mogla, znate,
pred vama... ma, nije važno. Jednostavno, nisam htjela doći pred Stvoritelja u
prljavoj haljini, samo to.
- Znao sam da ne trebam pitati - odvrati. - Slušajte, kad dođemo u
Lyonovu kuću, možete se okupati u vrućoj vodi. Bit će vam bolje.
- Je li Lyon ljubopitljiv prijatelj kojeg je Fratar spomenuo?
- Lyon nije ljubopitljiv.
- Fratar je rekao da će saznati to što vam se dogodilo ove mračne noći -
odvrati Jade. - Točno to je rekao. Meni to zvuči prilično ljubopitljivo.
- Svidjet će vam se Lyon.
- Sumnjam, s obzirom na to da je vaš prijatelj - odgovorila je. - Svejedno,
potrudit ću se da mi se svidi.
Nekoliko ulica šutjeli su. Caine je bio jako oprezan, a Jade nije bila ni
izdaleka toliko zabrinuta koliko se pretvarala da je.
- Caine, što ćemo napraviti kad se okupamo?
- Sjest ćete i ispričat ćete mi sve što vam se dogodilo.
- Već sam vam rekla što mi se dogodilo. Međutim, niste mi vjerovali, je li
tako?
- Ne - priznao je. - Nisam.
- Uz to, u sebi ste stvorili lošu sliku o meni, Caine. Nećete mi vjerovati
što god da vam kažem. Zašto bih se trudila?
- Nisam stvorio lošu sliku o vama - odgovori. Sudeći po glasu, bilo je
očito da je ljutit.
Prostački je frknula nosom. Caine se zakleo da ga neće uvući u novu
prepirku. Poveo ju je još jednim labirintom sporednih ulica. Kad su došli do
stuba uočljive gradske kuće od crvene opeke, bila je toliko iscrpljena da je i
skreno poželjela plakati.
Na Caineovo uporno kucanje, vrata je otvorio div od čovjeka preko čijeg
se čela protezao ružan ožiljak. Čovjek je očito spavao.
Uz to, nije mu bilo drago što ga je probudio. Jade baci jedan pogled na
neznančevo mrko lice pa stane bliže Caineu.
Čovjek za kojeg je pretpostavljala da je Lyon, na sebi je imao samo hlače.
Zastrašujuće mrgođenje ubrzo se pretvori u iskreno zaprepaštenje čim je
shvatio tko je njegov posjetitelj. - Caine? Za Boga miloga... uđi - izjurio je
van. Krenuo je naprijed u namjeri da se rukuje s Caineom, a onda se iznenada
predomisli. Očito je tek sada do njih dopro njihov zadah.
 Jade je bilo strašno neugodno. Pogledala je Cainea, šaljući mu nijemu
poruku da i dalje misli kako je on kriv za stanje u kojem se nalazila, a potom
uđe u crno-bijelo popločano predvorje. Tada ugleda krasnu ženu koja se
žurno spuštala zavojitim stubama. Ženina svilena plava kosa lepršala je za
njom. Bila je tako lijepa da se Jade osjeti još lošije.
Caine ih na brzinu upozna, dok je Jade zurila u pod. - Jade, ovo su Lyon i
njegova žena Christina.
- Što se dogodilo vama dvoma? - upita Lyon.
Jade se zavrti. Oko nje su u širokom krugu cijedile kapljice smrdljive
vode. Maknula je kosu s očiju i objasnila. - Bacio me u Temzu.
- Što je? - upita Lyon, s tragovima osmijeha na licu jer je tek sad uočio da
joj iz kose viri nešto veoma slično pilećoj kosti.
- Caine me je bacio u Temzu - ponovi.
- Stvarno? - zapita Christina. Lyonova supruga doimala se zaprepašteno.
Jade se okrene k njoj. - Je, stvarno - izjavi još jedanput. - Nakon čega mi
se nije niti ispričao.
Nakon te primjedbe, briznula je u plač. - On je kriv za sve - jecala je. -
Prvo mu je na kočiji puknuo kotač, a potom je izgubio svoje šesto čulo. Moj
naum bio je puno bolji, ali previše je tvrdoglav da bi to priznao.
- Nemojte opet počinjati - upozori je Caine.
- Zašto si ovu sirotu malu bacio u Temzu? - ponovno upita Christina.
Pohitala je do Jade ispruženih ruku. - Sigurno ste ozebli do kosti - rekla je
suosjećajno. Kad je došla blizu Jade, Christina naglo stane, a onda se malo
odmakne.
- Bilo je nužno - odgovori Caine. Nastojao je ne obazirati se na Jadein
bijesan pogled.
- Mislim da ga mrzim - Jade kaza Christini. - Baš me briga jeste li
prijatelji ili ne - zajecavši još jedanput. - Taj čovjek je hulja.
 - Da, zna biti hulja - složi se Christina - ali ima i druge, dobre osobine.
- Tek ih moram vidjeti - prošapće Jade.
Christina se namršti, duboko udahne pa stavi ruku oko Jadeina struka. -
Dođi sa mnom, Jade. Začas ćemo te oprati. Mislim da će nam kuhinja noćas
bolje poslužiti. Lyon? Bilo bi dobro da probudiš služinčad. Trebamo pomoć s
grijanjem vode. Joj, imaš neobično ime - tada se obrati Jade. - Jako je lijepo.
- Ismijao je moje ime - šapnula je Jade, ali dovoljno glasno da Caine čuje.
Ljutit, Caine zaklopi oči. - Nisam ismijao vaše ime! - poviče. - Kunem se
Bogom, Lyon, otkako sam je sreo ta žena ne radi ništa drugo nego se samo
žali i plače.
Jade glasno uzdahne, a onda dopusti Christini da je odvede prema
stražnjem dijelu kuće. I Lyon i Caine gledali su par kako odlazi.
- Gospođo Christina, jeste li vidjeli kako je prost? - upita Jade. - Tražila
sam od čovjeka samo jednu malu uslugu.
- Odbio je? - zapita Christina. - To nije svojstveno Caineu. On je obično
jako susretljiv.
- Čak sam ponudila da ću platiti srebrnjacima - izjavi Jade. - Sad sam
siromašna. Caine je i moj plašt bacio u Temzu. Srebrnjaci su bili u džepu.
Christina zatrese glavom. Zastala je na uglu i okrenula se prema Cainu
kako bi vidio da mu zamjera. - Postupio je vrlo ružno, zar ne? Zamaknule su
za ugao kad se Jade svesrdno složila s njom.
- Koju je uslugu tražila od tebe? - upita Lyon.
- Ništa posebno - procijedi Caine. Nagnuo se kako bi skinuo vodom
natopljene čizme. - Samo je htjela da je ubijem, to je sve.
Lyon se grohotom nasmijao, ali prestao je kad je shvatio da se Caine ne
šali.
- Htjela je da to učinim prije jutra - kaza Caine.
- Nije valjda.
 - Bila je voljna dopustiti mi da prvo popijem rakiju.
- Baš je pažljiva.
Dvojica muškaraca se naceriše. - Sad tvoja žena misli da sam divljak jer
sam ženu razočarao.
Lyon se ponovno nasmije. - Prijatelju, Cristina ne zna o kakvoj se usluzi
radilo.
Caine spusti čizme nasred predvorja, a onda hrpi pridoda sokne. -
Pretpostavljam da se još mogu predomisliti i udovoljiti smiješnoj ženi -
smrknuto primijeti. - Prokletstvo, uništio sam najbolje čizme.
Lyon se nasloni na prolaz, ruku prekriženih na prsima, dok je gledao kako
Caine svlači košulju. - Ne, ne možeš je ubiti - odvrati. Glas mu je bio blag
kad je dodao: - Nije mislila ozbiljno, je li? Čini se prilično plaha. Ne mogu
zamisliti...
- Bila je svjedok ubojstva - prekine ga Caine. - Sad je proganja nekoliko
gadnih muškaraca, očito s namjerom da je ušutkaju. To je sve što znam,
Lyone, ali što je moguće prije, saznat ću svaku pojedinost. Što prije riješim
njezin problem, to ću je se prije riješiti.
Dok je Caine bijesno sijevao očima, Lyon je pokušavao sakriti osmijeh. -
Dobro te je uzdrmala, je li? - pitao je.
- Vraga je - promrmlja Caine. - Zašto misliš da bi me jedna obična žena
mogla uzdrmati?
- Upravo si skinuo hlače nasred mojeg predvorja, Caine - odgovori. - Zato
mislim da si uzdrman.
- Treba mi malo rakije - uzvrati Caine. Zgrabi hlače i počne ih ponovno
navlačiti.
Christina prođe pokraj njega, nasmiješi se mužu i krene uza stube. Nije
ništa rekla na to što je bio gotovo gol, a nije ni on.
Lyona je silno zabavljala Cainova zbunjenost. Nikada mje vidio prijatelja
u takvom stanju. - Zašto ne odeš u knjižnicu? Rakija je sa strane u baru.
Posluži se, a ja ću se pobrinuti za kupku. Bože, odvratno smrdiš.
Caine posluša Lyonov prijedlog. Rakija ga je malo ugrijala, a vatra koju je
zapalio u kaminu odagna preostalu hladnoću.
Christina je ostavila Jade samu kad je kada bila napunjena vrelom vodom
koja se pušila. Već joj je pomogla oprati kosu u vjedru tople vode s
dodatkom ružine vodice.
Jade je brzo svukla mokru odjeću. Prsti su joj bili ukočeni od hladnoće,
ali potrudila se izvaditi bodež iz skrivenog džepa u podstavi. Odloži oružje
na stolac pokraj kade kao mjeru opreza ako joj se netko pokuša prikrasti
straga, a onda uđe u vrelu vodu i duboko uzdahne od užitka.
Dvaput je istrljala svaki centimetar tijela prije nego što je imala osječaj da
je ponovno čista. Christina se vratila u kuhinju baš kad je Jade ustajala.
Budući da joj je bila okrenuta leđima, Christina odmah opazi dugačak
nepravilan ožiljak koji joj se protezao duž kralježnice. Iznenađena, ispusti
uzdah.
Jade zgrabi pokrivač s naslona stolca, omota ga oko sebe, a onda izađe iz
kade i okrene se prema Christini. - Nešto se dogodilo? - upita potičući je da
spomene ožiljak jer je znala da ga je vidjela.
Christina odmahne glavom. Ugledala je nož na stolcu pa ode do njega da
ga bolje pogleda. Jade osjeti kako crveni jer joj je bilo neugodno. Pokušavala
je smisliti suvislo objašnjenje za svoju domaćicu zašto jedna nježna žena uz
sebe nosi takvo oružje, ali bila je toliko umorna da nije mogla smisliti
uvjerljivu laž.
- Moj je puno oštriji.
- Oprosti? - pitala je Jade misleći da je krivo čula.
- Moj bodež je puno oštriji - objasni Christina. - Koristim se posebnim
kamenom. Da ti ga sredim?
Jade kimne.
 - Držiš li ga pokraj sebe ili ispod jastuka dok spavaš? - ozbiljno upita
Christina.
- Ispod jastuka.
- Ja također - kaza Christina. - Tako ga je puno lakše zgrabiti, je li tako?
- Da, ali zašto...
- Odnijet ću tvoj nož gore i staviti ga ispod jastuka - obeća Christina. -
Ujutro ću ti ga naoštriti.
- Vrlo si ljubazna - šapne Jade. - Nisam znala da i druge dame nose
noževe.
- Većina ne nosi - odvrati Christina dražesno slegnuvši ramenima. Pruži
Jade staru spavaćicu i odgovarajući ogrtač, a potom joj pomogne odjenuti se.
- Ja više ne spavam s bodežom ispod jastuka. Lyon me štiti. Mislim da ćeš se
i ti s vremenom odreći bodeža. Da, vjerujem da hoćeš.
- Vjeruješ? - upita Jade. Silno se trudila shvatiti ženine primjedbe.
- Zašto?
- Sudbina - šapne Christina. - Naravno, prvo ćeš morati naučiti vjerovati
Caineu.
- Nemoguće - prasne Jade. - Ja nikome ne vjerujem.
Zbog Christinina zapanjenog izraza lica, Jade zaključi da je suviše naglo
odgovorila. - Gospo Christina, uopće nisam sigurna da znam o čemu govoriš.
Jedva poznajem Cainea. Zašto bih morala naučiti vjerovati mu?
- Molim te, nemoj me zvati gospa Christina - pobuni se. - Dođi i sjedni
pokraj vatre da ti raščešljam kosu.
Odvukla je stolac na drugi kraj prostorije i nježno gurnula Jade na stolac.
- Nemam puno prijatelja u Engleskoj. - Nemaš?
- Ja sam kriva - objasni Christina. - Nisam dovoljno strpljiva. Ovdje su
dame jako ohole. Ti si, međutim, drukčija.
 - Kako znaš? - upita Jade.
- Po tome što nosiš nož - objasni Christina. - Hoćeš li biti moja
prijateljica?
Jade je dugo oklijevala prije nego što je odgovorila. - Tako dugo dok ćeš
htjeti da ti budem prijateljica - šapne.
Christina se zagledala u lijepu ženu. - Vjeruješ da ću, kad jednom saznam
sve o tebi, promijeniti mišljenje, je li?
Njezina nova prijateljica slegne ramenima. Christina opazi da drži čvrsto
stisnute ruke na krilu.
- Nisam imala vremena za prijateljice - prasne Jade.
- Uočila sam ožiljak na tvojim leđima - šapne Christina. - Neću reći
Caineu za to, ali vidjet će kad te odvede u krevet. Nosiš trajan biljeg, Jade.
Jade bi skočila sa stolca da je Christina nije zgrabila za ramena i zadržala.
- Nisam te htjela uvrijediti - brzo je rekla. - Ne moraš se stidjeti...
- Caine me neće odvesti u krevet - usprotivi se Jade. - Christina, taj mi se
čovjek čak uopće ne sviđa.
Christina se nasmiješi. - Sad smo prijateljice, je li tako?
- Jest.
- Onda mi nemoj lagati. Sviđa ti se Caine. Vidjela sam to u tvojim očima
dok si ga gledala. O, mrštila si se, ali to si se pravila važna, je li tako? Barem
priznaj da ti je zgodan. Sve žene misle da je privlačan.
- To je - odgovori Jade uzdahnuvši. - On je ženskar, nije li?
- Lyon i ja nismo ga nikada vidjeli dvaput s istom ženom - prizna
Christina. - Pretpostavljam, dakle, da se može reći da je ženskar. Nije li
većina prije nego što su spremni skrasiti se?
- Ne znam - odgovori Jade. - Nisam imala ni puno muških prijatelja.
Jednostavno nisam imala vremena.
 Christina konačno uze četku i počne uređivati Jadeine blistave uvojke.. -
Nikada prije nisam vidjela tako lijepu kosu. Neki pramenovi sjaje kao živa
vatra.
- Ma, ti imaš lijepu kosu, ne ja - pobuni se Jade. - Muškarci više vole
plavokose žene, Christina.
- Sudbina - usprotivi se Christina, potpuno promijenivši temu. - Imam
osjećaj da si se upravo sastala sa svojom, Jade.
Nije imala srca prepirati se s njom. Christina se doimala tako iskrena. -
Ako tako kažeš - složi se.
Uto Christina opazi oteklinu sa strane na njezinoj glavi. Jade objasni što
joj se dogodilo. Osjećala je grižnju savjesti jer je ženu obmanjivala rekavši
joj istu laž koju je prije rekla Caineu, ali namjere su joj bile čiste, podsjeti
se. Istina bi samo uzrujala njezinu novu prijateljicu.
- Morala si biti borac, zar ne, Jade? - upita Christina glasom punim
suosjećanja.
- Što?
- Borac - ponovi Christina. Pokušavala je Jade isplesti pletenicu, ali
zaključi da joj kosa još nije dovoljno suha. Spusti četku čekajući prijateljičin
odgovor.
- Dugo si sama na ovome svijetu, zar ne? - upita Christina. - Zato nikome
ne vjeruješ.
Jade digne ramena pa ih spusti. - Možda - šapne.
- Trebale bismo sada otići potražiti svoje muškarce.
- Lyon je tvoj muškarac, ali Caine nije moj - pobuni se Jade. - Radije bih
pošla u krevet, ako nemaš ništa protiv.
Christina odmahne glavom. - Caine se sad već sigurno okupao i ponovno
se osjeća svježe. Znam da bi ti obojica muškaraca htjela postaviti nekoliko
pitanja prije nego što odeš na počinak. Muškarci znaju biti jako tvrdoglavi,
Jade. Pametnije je svako malo pustiti da bude onako kako oni žele. Tako je
puno lakše izaći s njima na kraj. Vjeruj mi. Znam o čemu govorim.
Jade čvršće stegne pojas na ogrtaču i pođe za Christinom. Nastojala je
razbistriti glavu prije neizbježnog razgovora koji ju je čekao. Čim je ušla u
knjižnicu, ugledala je Cainea. Bio je naslonjen na rub Lyonova pisaćeg stola i
mrko je gledao. Namršti se i ona njemu.
Doista bi joj bilo draže da nije bio tako zgodan. Okupao se i odjenuo
odjeću koju mu je Lyon dao. Savršeno mu je pristajala. Svijetle žućkasto
smeđe hlače bile su mu bestidno pripijene. Bijela pamučna košulja pokrivala
je njegova široka pleća.
Jade je sjela nasred sofe zlaćane boje. Christina joj pruži punu čašu
vinjaka. - Popij to - naredi. - Ugrijat će te iznutra.
Jade otpije nekoliko malih gutljaja dok se nije priviknula na peckanje u
grlu, a onda isprazni čašu.
Christina zadovoljno kimne. Jade se osjećala puno bolje, pospana također.
Naslonila se na jastuke i sklopila oči.
- Da se niste usudili zaspati - zaprijeti Caine. - Imam nekoliko pitanja za
vas.
Nije se potrudila otvoriti oči kad mu je odgovorila. - Neću zaspati, ali kad
imam sklopljene oči ne moram gledati vaše zločesto mrštenje, Caine. Ovako
je puno mirnije. Zašto ste se pretvarali da ste Pagan?
Tako se glatko prebacila na to pitanje da cijelu minutu nitko nije reagirao.
- Što je napravio? - napokon upita Lyon.
- Pretvarao se da je Pagan - ponovi Jade. - Ne znam za koga se sve
pretvarao da jest, mislim od poznatih ljudi - dodala je kimnuvši. -Međutim,
čini mi se da vašeg prijatelja svašta muči.
Caine je pogleda kao da bi joj najradije prerezao grkljan. Christina
suspregne smijeh. - Lyon? Ne vjerujem da sam našeg prijatelja ikada vidjela
tako uzrujanoga.
 - Ni ja - uzvrati Lyon.
Caine ga pogledom uspije natjerati da se suzdrži od primjedaba. - Ovo
nisu uobičajene okolnosti - promrmlja.
- Ipak, sumnjam da se ikada pretvarao da je Napoleon - dometne Jade. -
Previsok je da bi mu to uspjelo. Osim toga, svi znaju kako Napoleon izgleda.
- Dosta - vikne Caine. Duboko je udahnuo, a onda nastavi tišim glasom. -
Objasnit ću zašto sam se pretvarao da sam Pagan kad mi ispričate sve što je
prethodilo ovoj mračnoj noći.
- Prema vašim riječima, ispada da sam ja kriva za sve! - poviče ona.
- Zaklopio je oči. - Ne krivim vas.
- O, da, krivite - bunila se. - Vi ste grozan čovjek. Prošla sam strašne
stvari, a vaše suosjećanje je na razini šakala.
Caine je morao izbrojiti do deset da ne bi počeo vikati na nju.
- Zašto ne krenete ispočetka? - predloži Lyon.
Jade nije marila za Lyonov zahtjev. Bila je potpuno usredotočena na
Cainea. Za njezin ukus previše je držao sve u svojim rukama. - Ne pokažete
li barem malo suosjećanja i razumijevanja za mene, počet ću vikati.
- Već vičete - rekao je pokazujući zube.
Ta rečenica je ušutka. Duboko uzdahne, a onda odluči primjeniti taktiku. -
Ti grozni ljudi sve su uništili - izjavi. - Moj brat je baš preuredio svoju lijepu
kuću, a oni su je uništili. Ne mogu vam reći koliko će Nathan biti razočaran
kad sazna za to. O, prestanite tako buljiti u mene, Caine. Baš me briga
vjerujete li mi ili ne.
- Dajte, Jade...
- Nemojte mi se obraćati.
- Čini se da si izgubio nadzor nad razgovorom - Lyon upozori Cainea.
- Nikad ga nisam niti imao - odvrati Caine. - Jade, moramo razgovarati
jedno s drugim - tada izjavi. - Da - dodao je kad mu se učinilo da ga
namjerava prekinuti. - Prošli ste kroz teško iskušenje. To vam priznajem.
Smatrao je da mu je glas pun razumijevanja. Htio ju je umiriti, ali shvatio
je da nema pravo jer ga je i dalje mrko gledala. - Vi ste strašno drzak čovjek.
Zašto cijelo vrijeme morate govoriti tako svisoka?
Caine se okrene Lyonu. - Govorim svisoka?
Lyon slegne ramenima. Christina kimne. - Ako Jade smatra da govoriš
svisoka, onda je sigurno tako, barem malo.
- Odnosi se prema meni kao da sam slaboumna - kaza Jade. - Je li tako,
Christina?
- Budući da si mi prijateljica, naravno da ću se složiti s tobom - odgovori
Christina.
- Hvala - odgovori Jade prije nego što se ponovno obratila Caineu. -
Nisam dijete.
- Uočio sam.
Razbjesnio ju je njegov drzak osmijeh. Osjećala je da gubi bitku u
pokušaju da ga izbaci iz ravnoteže. - Znate što je bilo najstrašnije?
Podmetnuli su požar pod bratovu prekrasnu kočiju. Da, jesu - dodala je,
snažno mahnuvši glavom...
- To je bilo najstrašnije? - upita Caine.
- Gospodine, to se dogodilo dok sam bila u njoj! - vikne.
Zatresao je glavom. - Doista hoćete da vjerujem da ste bili u kočiji kad se
zapalila?
- Zapalila? - Skočila je sa stolca i stala, podbočila ruke, sijevajući
pogledom. - Prokletstvo, nije tako. Požar je podmetnut.
Sjetila se publike pa se okrenula prema njima. Stegnuvši ogrtač oko vrata,
spustila je glavu i rekla: - Molim vas, oprostite što sam izgubila živce.
Obično se ne ponašam kao prostakuša.
 Potom je ponovno sjela i sklopila oči. - Baš me briga što vjeruje. Ne
mogu večeras govoriti o tome. Suviše sam uzrujana. Caine, morat ćete
pričekati jutro da me ispitate.
Odustao je. Ova žena doista je sklona predstavama. Položila je gornji dio
dlana na čelo i nesretno uzdahnula. Znao je da je sad neće moći razumno
razgovarati.
Sjeo je pokraj nje na sofu i još se mrštio kad joj je stavio ruku oko
ramena i privukao je k sebi.
- Osobito se sjećam kako sam vam rekla da ne podnosim kad me se dira -
promrmljala je i ugnijezdila se pokraj njega.
Christina se okrenula svome mužu dopustivši mu da vidi njezin osmijeh.
- Sudbina - šapne. - Mislim da bismo ih trebali ostaviti same - doda. -
Jade, tvoja soba je prva slijeva kad se popneš stubama. Caine, tvoja je tik do
nje.
Supruga, koji je oklijevao, Christina povuče da ustane. - Draga - kaza
Lyon - htio bih znati što se dogodilo Jade. Ostat ću dolje još nekoliko minuta.
- Sutra neće biti kasno da zadovoljiš svoju znatiželju - obeća Christina. -
Dakota će nas probuditi za samo nekoliko sati. Moraš se odmoriti.
- Tko je Dakota? - upita Jade, nasmiješivši se tome kako se sretan par
gledao. Na njihovim licima ogledala se silna ljubav. Prožme je čista
ljubomora, međutim brzo potisne taj osjećaj. Besmisleno je željeti nešto što
nikada ne može imati.
- Dakota je naš sin - odgovori Lyon. - Ima gotovo šest mjeseei. Ujutro
ćete upoznati našega malog ratnika.
S tim riječima, vrata se tiho zatvoriše, a ona i Caine ponovno ostadoše
sami. Jade se odmah pokušala odmaknuti od njega. On pojača stisak.
- Jade? Nikada vas nisam namjeravao ismijavati - šapne. - Samo
pokušavam logički sagledati vaš položaj. Morate priznati da je današnja noć
bila... teška. Imam osjećaj kao da se vrtim u krug. Nisam naviknut da me
dame tako slatko pitaju mogu li ih ubiti.
Okrenula se prema njemu i nasmiješila se. - Bila sam slatka? - upita.
Polako je kimnuo. Usta su joj bila tako blizu, tako privlačna. Prije nego
što se uspio zaustaviti, nagnuo se. Usnama dotakne njezine nježnim
nezahtjevnim poljupcem.
Bilo je gotovo prije nego što se uspjela pribrati i pobuniti.
- Zašto ste to učinili? - pitala je prigušenim šaptom.
- Došlo mi je - odgovorio je. Njegovo cerekanje nasmijalo ju je.
Gurnuo joj je glavu natrag na svoje rame kako ne bi ponovno došao u
napast da je poljubi, pa rekao: - Prošli ste pakao, zar ne? Pričekat ćemo s
razgovorom do sutra. Kad se dobro odmorite, zajedno ćemo riješiti taj
problem.
- Veoma ste ljubazni - odgovori. Po glasu se činilo da joj je doista laknulo.
- Hoćete li mi sada, molim vas, reći zašto ste se pretvarali da ste Pagan? Prije
ste rekli da ste ga htjeli izvući van, ali ne razumijem kako...
- Htio sam mu povrijediti ponos - objasni. - Razljutiti ga toliko da odluči
naći me. Da se netko izdaje za mene, znam da bih... ma, kvragu - promrmlja.
- Sad to zvuči glupo. - Odsutno je prstima polagano prebirao po njezinim
mekim uvojcima. - Sve drugo sam pokušao. Potplaćivanje je propalo.
- Ali zašto? Zašto ste se htjeli susreti s njim?
- Hoću ga ubiti.
Težak uzdah govorio mu je da ju je zaprepastila njegova okrutnost. -Da je
poslao nekoga drugoga da se umjesto njega suoči s vama, biste li ubili i tog
čovjeka?
- Bih.
- Znači li to da živite ubijajući ljude i na taj način zarađujete za život?
Zurila je u vatru, ali vidio je suze u njezinim očima. - Ne, ne ubijam za
život.
 - Već ste koga ubili?
Okrenula se prema njemu kad mu je postavila to pitanje kako bi vidio
njezin strah. - Samo kad je bilo potrebno - odgovorio je.
- Ja nikada nisam nikoga ubila.
Nježno se nasmiješio. - Nisam niti mislio da jeste.
- Ipak, mislite li da je nužno ubiti toga gusara?
- Mislim. - Glas mu je postao grub, namjerno je to učinio nadajući se da
će ga prestati ispitivati. - Ubit ću i sve njegove vražje sljedbenike, ako je to
jedini način da dođem do njega.
- Jao, Caine, ja bih radije da nikoga ne ubijete.
Ponovno je bila na rubu suza. Caine se naslonio na jastuke, zaklopio oči i
rekao: - Vi ste nježna žena, Jade. Vi to ne možete razumjeti.
- Pomognite mi da shvatim - svesrdno ga je molila. - Poganin je učinio
toliko krasnih stvari. Bio bi grijeh...
- Da? - prekine je Caine.
- Sigurno znate da većinu plijena gusar daje siromašnima - objasni ona. -
Evo, naša crkva ima novi zvonik zahvaljujući njegovu velikodušnom daru.
- Daru? - Caine je kimao zbog smiješnog odabira riječi. - Čovjek je
običan lopov. Krade bogatima...
 ČETVRTO POGLAVLJE

Jao, Caine, žao mi je - šapne. - Sigurno vam jako nedostaje. Je li Colin bio
mlađi od vas? - Mlađi.
- Je li davno umro?
- Prije samo nekoliko mjeseci - odgovori Caine.
- Vašoj obitelji sigurno je jako teško zbog toga - šapne. - Oboje roditelja
su vam još živi?
- Jesu, iako od njih dvoje otac puno teže prihvaća Colinovu smrt. Potpuno
je odustao od života.
- Ne razumijem - uzvrati.
- Otac je nekoć politički bio veoma aktivan. Bio je poznat kao junak
siromaha, Jade, proguravši brojne važne mjere koje su im znatno olakšale
teret.
- Kao na primjer?
Primila ga je za ruku i prislonila na svoj struk. Caine je bio uvjeren da nije
bila svjesna što je učinila. Bio je to samo nagonski pokušaj da ga utješi,
pretpostavljao je, ali zaključi da mu posljedice njezina nagona nisu mrske.
- Objašnjavali ste kako je vaš tata pomagao siromašnima - podsjeti ga.
- Da - odvrati Caine. - Jedan primjer, nastojao je spriječiti povećanje
poreza.
- Ostavio se tako važnog posla?
 - Ostavio se svega - kaza Caine. - Politike, obitelji, prijatelja, klubova.
Više čak ne čita ni dnevne novine. Stalno je zaključan u radnoj sobi i tuguje.
Vjerujem, kad jednom Pagan bude kažnjen, moj otac bi mogao... kvragu, ne
znam. Trenutačno je potpuno slomljen, - Jeste li vi poput svog oca? Jeste li i
vi junak siromaha? Vjerujem da ste zaštitnik po prirodi.
- Zašto to kažete?
Nije mu nikako mogla reći da je pročitala njegov dosje. - Prema tome
kako ste me uzeli pod svoje okrilje - odgovori. - Uz to, mislim da biste
ponudili pomoć svakoj nezaštićenoj, siromašnoj osobi. Naravno, ja nisam
bila siromašna kad sam vas upoznala.
- Opet ćete početi o srebrnjacima?
Budući da joj se smiješio, znala je da ga nije uzrujala. - Ne. Neću početi,
što god to značilo. Samo sam vas podsjetila. Znači, poput oca ste, je li tako?
- Vjerojatno dijelimo tu osobinu.
- Ipak, vaš otac se povukao iz javnosti, a vi ste odmah pošli osvetiti se. Vi
ste se ponijeli potpuno suprotno, niste li?
- Jesam.
- Razumijem zašto se vaš otac predao.
- Razumijete?
- Zato što nije prirodno da otac izgubi sina, Caine.
- Nije - složi se Caine. - On bi trebao prije umrijeti.
- Nakon što je dugo i sretno živio, naravno - dodala je. Doimala se tako
iskreno da se nije htio prepirati s njom. - Naravno.
- Jeste li potpuno sigurni da je Pagan taj koji je ubio Colina?
- Jesam, znam iz pouzdanih izvora.
- Kako? - Što kako?
- Kako ga je Pagan ubio?
 - Za Boga miloga, Jade - promrmljao je. - Ne želim razgovarati o tome.
Već sam vam rekao više nego što sam namjeravao.
- Oprostite što sam vas uzrujala - odvrati ona. Odmaknula se od njega i
pogledala ga u oči. Briga u njezinim očima natjera ga da osjeti grižnju
savjesti zbog grubog odgovora. - Colin je ubijen na moru.
- Ali netko je bio toliko obziran da ga dopremi kući kako bi ga pokopali?
- Ne.
- Ne? Kako onda znate da je doista mrtav? Možda ga je more odnijelo na
pusti otok, a možda...
- Poslan je dokaz.
- Kakav dokaz? I tko ga je poslao?
Nije mu bilo jasno njezino zanimanje za tu temu pa odluči završiti ovaj
razgovor. - Dokaz je došao iz Ministarstva rata. Hoćete li sad prestati s
pitanjima?
- Da, naravno - šapne. - Molim vas, oprostite što sam gurala nos u tako
osobne stvari.
Zijevnula je, a potom se ispričala zbog nepristojnog ponašanja.
- Caine? Ne možemo ovdje dugo ostati. Bojim se da bismo vaše prijatelje
mogli dovesti u opasnost.
- Slažem se - odgovori on. - Ostat ćemo samo jednu noć. Zurio je u vatru
dok je smišljao plan. Jade se sklupčala pokraj njega i zaspala. Zahvali u sebi
na blaženoj tišini. Istodobno, opirao se nagonu da ode gore u krevet jer mu se
toliko svidjelo držati u zagrljaju ovu nemoguću ženu da se nije htio
pomaknuti.
Iz zabave ju je poljubio u čelu, a onda je poljubi još jedanput.
Tek kad se vatra pretvorila u crvenu žeravicu, a u sobu se uvukla
hladnoća, napokon je ustao.
Probudila se prestrašena. Jade skoči na noge, ali bila je tako smušena da
je počela hodati u krivom smjeru. Stala bi ravno u kamin da je nije zaustavio.
Pokušao ju je dignuti u naručje. Odgurnula je njegove ruke. Uzdahnuo je,
stavio joj ruku oko ramena i poveo je uza stube. Trudio se ne misliti na to
koliko je sada ljupka. Kosa joj je bila gotovo suha i ponovno je dobila one
čarobne uvojke. Isto tako, trudio se ne misliti na to da na sebi ima samo
tanku spavaćicu i ogrtač.
Otvorio je vrata njezine spavaće sobe, a onda krenuo potražiti svoju.
- Caine? - pozove ga pospanim šaptom. - Nećete me ostaviti, zar ne?
Okrenuo se prema njoj. Pitanje je bilo uvredljivo, ali strah u njezinim
očima natjera ga da ublaži prvotan odgovor. - Ne, neću vas ostaviti.
Kimnula je, pogledala kao da će još nešto reći, a onda mu iznenada zatvori
vrata pred nosom.
Christina je Caineu pripremila susjednu sobu. Pokrivači na velikom
krevetu bili su zavrnuti, a u kaminu je gorjela vatra.
Koliko god je krevet bio primamljiv, Caineu je san ipak izmicao. U
velikom krevetu bacao se i vrtio gotovo jedan sat, cijelo vrijeme proklinjući
samoga sebe što dovoljno ne vlada sobom. Međutim, ma koliko se junački
trudio, nije mogao iz glave izbaciti crvenokosu, zelenooku čarobnicu.
Nije mogao shvatiti kako je djelovala na njega. Kvragu, želio ju je tako
jako da je izgarao. To mu nije imalo smisla. Nisu mu se svidjele mlade dame
koje su bile mušićave, nerazumne, koje su plakale čim im se pokaže prst, nije
li tako?
Bio je jednostavno preumoran da bi zdravo razmišljao. Isto tako, nije bio
naviknut da se mora suzdržavati. Caine je bio čovjek koji je uzimao što je
htio i kad je htio. Međutim, u posljednjih nekoliko godina smekšao se. Nije
se morao zamarati hvatanjem žena. One su uvijek dolazile k njemu.
Svojevoljno su se podavale.
Caine je uzimao to što su davale bez imalo grižnje savjesti. Prema svojim
ženama bio je uvijek pošten i nikada, baš nikada ni s jednom nije proveo
cijelu noć. Jutra bi, znao je, donijela lažne nade i luda traženja.
Ipak, želio je Jade. Bože, nije pri sebi. Tada u daljini začuje Jadeino
kihanje. Caine odmah ustane iz kreveta. Navukao je hlače, ali nije se gnjavio
s gumbima. Sad je imao izgovor da uđe u njezinu sobu. Vjerojatno joj treba
još jedan pokrivač, kaza samome sebi. Noćni zrak bio je hladan. Isto tako
uvijek je postojala opasnost od požara, jer je svjetlo koje je dopiralo ispod
vrata upućivalo na to da je zaspala, a da su svijeće ostale gorjeti.
Uopće nije bio spreman na prizor koji je zatekao. Jade je spavala na
trbuhu. Prekrasna kosa poput marame bila joj je rasuta po leđima. Licem je
bila okrenuta prema njemu. Oči su joj bile zatvorene, a duboko ravnomjerno
disanje bio je dokaz da čvrsto spava.
Njegova čarobnica bila je gola golcata. Svukla je spavaćicu i stavila je na
stolac pokraj kreveta. Isto tako, maknula je pokrivač s kreveta.
Mala dama zacijelo je u sebi imala razbludnu crtu kad je voljela spavati
gola kao i on.
Izgledala mu je kao zlatna božica. Imala je dugačke, krasno oblikovane
noge. Odjednom zamisli te svilene noge omotane oko njega i zbog toga
gotovo zastenje.
Kad je stigao do kreveta bio je uzbuđen do bola. Tada duž njezine
kralježnice uoči dugačak tanak ožiljak. Caine odmah prepozna od čega, jer
imao je sličan na stražnjoj strani bedra. Postoji samo jedno oružje koje
ostavlja tako hrapav trag. To je debela koža biča.
Netko je na njoj upotrijebio bič. Caine je bio zaprepašten i bijesan.
Ožiljak je bio star, barem pet godina ili otprilike toliko, sudeći po
izblijedjelom rubu, zbog čega je ta okrutnost bila još odvratnija. Jade je bila
dijete kad je bila zlostavljana.
Odjednom ju je htio probuditi i tražiti da mu kaže ime gada koji joj je to
učinio.
Počela je stenjati u snu. Nemirni pokreti dali su mu naslutiti da je na
mukama zbog ružnog sna. Ponovno je kihnula, a onda još jedanput bolno
jaukne.
Veoma uzrujan, uzdahne, zgrabi spavaćicu i ponovno se okrene prema
anđelu kojem je, kakva budala, obećao da će ga štititi. Pokušao je taj
sumorni trenutak okrenuti na šalu. Stvarno, sada će prvi put u životu vratiti
spavaćicu na ženu.
Caine je baš bio nagnut nad nju kad je krajičkom oka spazio odbljesak
čelika. Nagonski je postupio. Silovitim pokretom lijeve ruke, spriječio je
napad. Već se zaustavila kad ju je udario po zglobu. Bodež odleti na drugi
kraj sobe i uz glasan štropot padne uz podnožje kamina.
Pretvorila se u vraga. Jade je sad bila na koljenima, okrenuta prema
njemu. Teško je disala, prema izrazu lica bilo je jasno da je bijesna. - Da mi
se više nikada niste ovako prikrali - vikala je na njega. - Sveti Bože, čovječe,
mogla sam vas ubiti.
Caine je bio isto tako bijesan na nju. - Da me više nikada niste pokušali
napasti nožem - grmio je - ili ću vas, Boga mi moga, ženo, ubiti!
Nije se činilo da ju je ta prijetnja prestrašila. Caine je zaključio da
jednostavno nije shvatila opasnost u kojoj se našla jer bi inače pokazala
barem malo kajanja. Isto tako, zaboravila je da nema odjeće na sebi.
On nije zaboravio. Pune, oble dojke bile su samo djelomično skrivene
dugačkim tamnim uvojcima. Bradavice su joj bile ružičaste, ukrućene.
Dahtala je od bijesa zbog čega joj se prsni koš dizao i spuštao u ritmu koji ga
je opčinio.
Osjećao se kao prostak jer ju je gledao dok nije ponovno izazvala njegov
bijes.
- Nećete me ubiti - izjavi. - Već smo raspravljali o tome, sjećate se?
Gledao ju je s nevjerojatno zapanjenim izrazom lica. - Uopće me se ne bojite,
je li tako?
Odmahnula je glavom. Dugačka joj se kosa dražesno raširila po
ramenima.
- Zašto bih vas se bojala? - dodala je. - Gospodine, vi ste moj zaštitnik.
Više nije mogao podnijeti uzrujani glas kojim je to rekla. Caine ju je zgrabio
za ruke i grubo bacio natrag na madrac. Spustio se za njom i gurnuo joj
koljeno između bedara tako da ga ne može udariti nogom i nanijeti mu zlo.
Bio je uvjeren da bi pokušala od njega napraviti eunuha ako joj samo pruži
priliku. - Mislim da je krajnje vrijeme da shvatite nekoliko osnovnih pravila -
procijedio je.
Glasno je zastenjala kad je golim grudima dotaknuo njezina prsa. Caine
zaključi da je konačno shvatila da nema spavaćicu. - Baš tako - tiho
promrmlja.
Prokletstvo, ali bila je tako meka, predivno meka. Najradije bi uronio lice
u njezin vrat i obljubio je, polagano, nježno. Imat će je, zakleo se, ali bit će
uzbuđena i preklinjat će da je uzme, a neće mu mrmljati svakojake prostote
na uho kao što sada čini.
- Od koga ste, za Boga miloga, naučili takve prostote? - pitao je kad mu je
na najneobičniji mogući način prijetila da će ga ubiti.
- Od vas - lagala je. - Hoćete li se maknuti od mene, vi... vi, gnjido
prokleta.
Junačila se. Ipak, glas joj je malo drhtao od straha. Caine je odmah
reagirao na to. Trebala mu je silna samokontrola, ali polako se odmaknuo od
nje. Čvrsto je stiskao čeljust, a čelo mu je bilo lagano orošeno znojem. Kad
se pomaknuo, njezine su se bradavice očešale o njegova prsa. Caine tiho
zastenje. Dojke su joj bile spremne za njega, čak i ako ostatak nje nije.
Spremne za njega, da ih uzme u usta, ljubi, siše...
- Caine?
Oslonio se na lakat da joj može vidjeti lice. Odmah požali što se trudio.
Bijesno mrštenje ponovno ga razljuti.
Obuzeli su je najrazličitiji osjećaji. Znala je da bi trebala biti uvrijeđena,
ali iskreno, osjećala se upravo suprotno. Tamne dlake na njegovim prsima,
kovrčave, tople, izazvale su odgovor njezinih grudi. Posvuda je bio tako vreo,
uzbudio ju je. Dignuo mu se, dodala je u sebi. Zastao joj je dah zbog glatkih
mišića njegovih nadlaktica. Bila je dovoljno mudra da mu ne pokaže kako
djeluje na nju. Bijes, podsjeti se. Moram biti bijesna, prestrašena, također.
- Ovo je vaš plan kako ćete me štititi? - pitala je, dodajući svom glasu
pravu mjeru straha.
- Ne, ne namjeravam vas ovako štititi - odgovorio je hrapavim glasom.
- Caine?
- Da?
- Izgledate kao da me hoćete poljubiti. Hoćete?
- Da - priznao je. - Hoću.
Počela je tresti glavom, ali prekinuo ju je tako što joj je dlanovima
obuhvatio lice i čvrsto je držao.
- Ali uopće vam se ne sviđam. - Rekla je šaptom u jednom dahu. - To ste
rekli, sjećate se? Znači li to da ste se predomislili?
Uhvatio se kako se smješka neobičnom izrazu na njezinu licu. - Ne -
odgovorio je samo da je izaziva.
- Zašto ste me onda htjeli poljubiti?
- Ne znam to objasniti - rekao je. - Možda zato što ste goli golcati, a pod
sobom osjećam vašu mekanu kožu. Možda...
- Onda samo jedanput.
Nije razumio što pod tim misli, ali crvenilo koje joj je prekrilo obraze,
pokazivalo je da joj je neugodno. - Što samo jedanput, Jade? -pitao je.
- Smijete me poljubiti, Caine - objasni. - Ali samo jedanput. Onda se
morate maknuti od mene i morate otići iz moje sobe.
- Jede? Želite da vas poljubim?
 Glas mu je postao tako nježan da je imala osjećaj da ju je upravo
pomilovao. Zagledala se u njegove usne pitajući se kakav bi to bio osjećaj da
je ozbiljno poljubi. Bi li mu usne bile jednako čvrste kao cijelo tijelo?
Znatiželja nadvlada razum. - Da - šapne. - Želim da me poljubite, Caine.
Bio je to nedvojbeno poljubac za uživanje. Usne su mu bile čvrste,
pohlepne. Jezikom se trljao o njezin. Nije imala pojma da muškarci tako
ljube žene, ali zaključila je da joj se pokreti njegova jezika veoma sviđaju.
Jako su je uzbudili. Poljubac je postao nježniji tek kad je njezin jezik počeo
plaho slijediti njegov smioni potez. Sramotno se koristio jezikom za erotsku
ljubavnu igru, ali nije marila. U međunožju osjeti njegov ukrućeni ud. Svaki
put kad mu je jezik kliznuo dublje u njezina usta, jače se pritisnuo uz nju. U
trbuhu joj je počela gorjeti lagana vatra.
Nije ga mogla prestati dodirivati. Podivljala je zbog njegovih usta. Jezik
mu je klizio unutra-van, neprestance, sve dok nije počela drhtati tražeći još.
Caine je oko svoje ruke omotao njezinu kosu kako bi bila mirna, ali taj potez
bio je potpuno nepotreban. Prilijepila se uz njega.
Bilo je vrijeme da stane. Caine je znao da postoji opasnost da potpuno
izgubi nadzor nad sobom. Jade ga je pokušala vratiti k sebi tako što mu je
zabola nokte u leđa. Caine je odolio neizgovorenom pozivu. Dugo je ostao
zagledan u njezine oči. Svidjelo mu se to što je ondje vidio pa nije niti
pokušavao sakriti osmijeh muškog zadovoljstva. - Imate okus meda i šećera.
- Stvarno?
Još jedanput usnama površno dodirne njezine. - O, da, imate - rekao je - i
vinjaka.
Nemirno se pomakne prema njemu. - Nemojte tako dizati bedra - naredi.
Čvrsto je stegnuo čeljust zbog toga nevinog izazivanja.
- Caine? - Da?
- Samo dvaput - šapnula je. - Dobro?
Shvatio je. Dala mu je dopuštenje da je ponovno poljubi. Nije mogao
odoljeti. Ponovi poljubac, dugačak, snažan, vlažan, s jezikom, a kad ju je
drugi put pogledao u oči, bio je jako zadovoljan. Pogled joj je bio potpuno
ošamućen. Znao je da joj je on to učinio. Njezina strast bila je ravna
njegovoj.
- Caine?
- Ne više, Jade - promrmljao je.
- Nije vam se svidjelo? - pitala je vidljivo zabrinutim pogledom.
- Svidjelo mi se, itekako - odgovori.
- Zašto onda...
Rukama mu je milovala ramena i teškom mukom uspijevao je vladati
sobom. - Ne mogu vam obećati da ću se moći zaustaviti ako vas ponovno
poljubim, Jade. Želite li preuzeti taj rizik?
Prije nego što je uspjela odgovoriti, počeo se odmicati od nje. - Nije bilo
pošteno postaviti vam to pitanje dok ste u takvom stanju.
Strast je polako prestajala djelovati na njezin um. - Kakvom stanju? Teško
je uzdahnuo. - Mislim da ću jednom ipak voditi ljubav s vama, Jade - šapne.
- Međutim, vi ćete donijeti tu odluku prije nego što vam strast pomuti mozak.
- Lice mu se smrknulo kad se počela otimati. Ti ga pokreti podsjete na
njezine nježne grudi koje su čekale njegov dodir. - Ne prestanete li se ovako
migoljiti - procijedio je - kunem se da će se to sada dogoditi. Nisam od
čelika, dušo. Potpuno se ukipila.
Iako mu nije bilo drago što mora otići od nje, čak joj je pomogao ponovno
odjenuti spavaćicu. Nije joj htio vratiti bodež, čak ni kad je svečano obećala
da ga više neće upotrijebiti na njemu.
- Čvrsto sam spavala - objašnjavala je - a vi ste mi se prikrali kao lopov.
Morala sam se štititi.
Caine je zgrabi za ruku i stade je vući prema svojoj spavaćoj sobi. - Imali
ste noćne more, je li tako?
 - Moguće da jesam - odgovorila je. - Više se ne sjećam. Zašto me vučete?
- Spavat ćete kod mene. Onda se nećete morati brinuti o tome da će vam
se netko prišuljati.
- Iz lošega u lošije, to je to, ha? - upita. - Doista vjerujem da sam sigurnija
ako sam sama, hvala.
- Nemate povjerenja u sebe da ćete se držati podalje od mene? -pitao je.
- Da, to je točno - priznala je uz hinjeni uzdah - ali, morat ću se obuzdati,
inače ću završiti na vješalima. U ovom dijelu svijeta, ubojstvo je još
kažnjivo, je li tako?
Caine se nasmije. - Dok ću vas dirati, nećete razmišljati o tome da me
ubijete - predvidje on.
Ona ljutito zagunđa. - Nećete to učiniti. Zaštitnik ne bi smio žudjeti za
svojom štićenicom.
- A što je s vama? - pitao je. - Žudite li vi za svojim zaštitnikom?
Okrenuo se čekajući njezin odgovor. - Ne znam - rekla je. - Mislim da ste
nevjerojatno privlačni, Caine, ali nikada nisam bila s muškarcem u krevetu i
ne znam želim li vas toliko. Istodobno, ta privlačnost postaje prevelik teret.
Ni u kojem slučaju nećete to učiniti, gospodine. Kad dođe jutro, naći ću
nekoga drugoga tko će me štititi... nekoga manje privlačnoga.
Tada se pokušala odmaknuti od njega. Caine ju je zgrabio prije nego što je
napravila korak unatrag prema vlastitom krevetu. Brzim pokretom, prebacio
ju je preko ramena i odnio kroz vrata koja su spajala dvije sobe.
- Kako se usuđujete tako se ponašati prema meni? Nisam vreća pijeska.
Spustite me isti tren, odvratni gade.
- Odvratni gade? Draga moja, ovo nije rječnik jedne dame.
Spustio ju je nasred kreveta. Budući da je stvarno očekivao da će odmah
skočiti i pokušati pobjeći, ugodno se iznenadio kad je počela oko sebe
namještati pokrivače. Kad se maknula na drugi kraj kreveta, poravnala je
pernati jastuk ispod glave i namjestila kosu preko ramena. Zavodljiv sjaj
crvenih uvojaka nasuprot snježnobijeloj spavaćici, izgledao mu je
nevjerojatno lijepo. Žena koja mu je upravo rekla da je gad, ponovno je
izgledala kao anđeo.
Caine puhne i ugasi svijeće.
- Ja jesam dama - promrmljala je kad se smjestio pokraj nje - ali izbacili
ste me iz takta, Caine, i zato sam upotrijebila...
- Tako živopisan rječnik? - pitao je kad nije završila rečenicu.
- Da - odgovori. Doimala se izgubljeno kad je dodala: - Moram li se
ispričati?
Zatomio je smijeh. - Bojim se da to ne bi bilo iskreno - odgovorio je.
Okrenuo se na bok i pokušao je zagrliti. Kad mu je odgurnula ruke, ponovno
se okrenuo na leđa, stavio ruke pod glavu i zagledao se gore u tamu misleći
istovremeno na njezino toplo tijelo pokraj sebe. Bila je sigurno najneobičnija
žena koju je dosad upoznao. Ma, u jednom trenutku bila je u stanju nasmijati
ga, a u drugom natjerati ga da viče. Nije mogao objasniti svoje ponašanje
prema njoj jer ni njemu samome nije bilo jasno. Zaključio je da je u jedno
siguran. Znao je da ga želi. To mu je pokazao njezin poljubac.
- Jade?
Od njegova hrapavog glasa niz ruke joj prođoše trnci. - Da?
- To je stvarno čudno, zar ne?
- Što je čudno? - pitala je.
Čuo je smijeh u njezinu glasu. - To što smo zajedno u ovom krevetu, a ne
dodirujemo se. Ugodno vam je sa mnom, zar ne?
- Je - odgovorila je. - Caine?
- Da?
- Je li vođenje ljubavi bolno?
- Nije - odgovori on. - Bolno je kad to želite, a ne možete imati.
 - Jao. Onda vas jako ne želim, Caine, jer me ništa ne boli. - Izgovorila je
to neugodno veselim glasom.
- Jade?
- Da?
- Spavajte.
Osjetila je da se okrenuo prema njoj i odmah se ukočila očekujući još
jedan poljubac. Dugo je čekala, a onda shvatila da je neće ponovno poljubiti.
Strašno se razočarala.
Caine se podboči na lakat i zagleda u nju. Jade nasilu namjesti vedar izraz
lica u slučaju da kao mačka vidi u mraku.
- Jade, odakle vam ožiljak od biča na leđima?
- Od biča - odgovori ona. Okrenula se na bok i oduprla želji da se privine
uz njega.
- Odgovorite mi.
- Kako znate da je od biča?
- Imam isti takav ožiljak sa stražnje strane bedra.
- Stvarno? Kako ste zaradili svoj?
- Hoćete li na svako moje pitanje odgovarati protupitanjem?
- Sokratu ona nisu smetala.
- Recite mi kako ste zaradili taj ožiljak - ponovno upita.
- Radi se o osobnoj stvari - objasni ona. - Zamalo je svanulo, Caine. Dan
mi je bio prilično naporan.
- U redu - priznao je. - Ujutro mi možete ispričati o kakvoj se to osobnoj
stvari radi.
Prije nego što ga je uspjela odgurnuti, prebacio joj je ruku oko struka i
privukao je k sebi. Oslonio je bradu navrh njezine glave. Spoj čvrstih bedara
ugnijezdio je uz njezinu stražnjicu.
 - Je li vam dosta toplo? - pitao je.
- Je - odgovorila je. - A vama?
- O, da.
- Bit ćete pristojni, zar ne? - zadirkivala ga je.
- Vjerojatno - odvratio je. - Jade? - upita, sada puno ozbiljnijim glasom.
- Da?
- Nikada ne bih učinio nešto što ne želite.
- Što ako pomislite da želim... a ja zapravo ne želim...
- Ako mi ne date dopuštenje, dopuštenje od srca, neću vas taknuti.
Obećavam.
Pomisli da je to najljepše obećanje koje je do sada dobila. Doimao se
tako iskren i znala je da ozbiljno misli to što je rekao.
- Caine? Znate što sam upravo otkrila? Vi ste stvarno gospodin, uz to i
veoma častan.
Već je zaspao grleći je. Jade zaključi da treba učiniti isto. Okrenula se u
njegovu zagrljaju, obavila mu ruke oko struka i odmah zaspala.
Caine se probudio nepun sat poslije kad je Jade kriknula u snu.
Promrmljala je nešto što nije razumio, a onda prestrašeno kriknula. Prodrmao
ju je da je probudi. Kad joj je maknuo kosu s lica, osjeti da su joj obrazi
vlažni. Plakala je u snu.
- Dušo, ružno ste sanjali. Sad je sve dobro - tješio ju je. - Sigurni ste sa
mnom.
Gladio ju je po ramenima i leđima dok se nije opustila. - O čemu ste
sanjali? - pitao je kad je počela mirnije disati.
- O morskim psima - šapnula je s primjesom straha.
- Morskim psima? - pitao je misleći da je krivo čuo.
Naslonio je bradu na njezinu glavu. - Tako sam umorna - šapnula je. -
Više se ne sjećam noćne more. Držite me, Caine. Želim ponovno spavati.
Glas joj je još drhtao. Caine je znao da laže. Sjećala se svake pojedinosti
svoje noćne more. Međutim, neće je tjerati da mu je ispriča.
Poljubio ju je u tjeme, a onda poslušao njezinu naredbu i čvrsto je stisnuo
uz sebe.
 PETO POGLAVLJE

Caine se probudio gladan... nje. Spavaćica se Jade zaplela oko bedara.

Sklupčala se uz njega i u neko doba tijekom te kratke noći prebacila desnu
nogu preko njegovih bedara. Koljeno joj je ležalo preko dignutog uda. S
obzirom na njezinu blizinu, spavao je u gaćama. Međutim, odjeća se pokazala
slabom zaštitom pred njezinom mekoćom i Caine je osjećao kako vrelina
njezina tijela u njemu budi silnu želju.
Jedna strana lica počivala je na njegovim golim prsima. Usne su joj bile
lagano razmaknute, disanje duboko, ravnomjerno. Imala je dugačke trepavice
crne kao noć i slatke pjegice duž nosa. Bila je vrlo ženstvena. Caine je
nastavio zuriti u njezino lijepo lice sve dok se nije do bola uzbudio da je
morao stiskati zube.
Bila je prava borba odmaknuti se od nje. Kad ju je pokušao okrenuti na
leđa, shvati da ga drži za ruku. Čini se da ni ona nije bila spremna njega
pustiti.
Morao joj je rastvoriti prste. Tada se sjetio kako mu je prošlu noć rekla da
je odvratan gad. Sad se svejedno čvrsto držala za njega. Caine je bio siguran
da bi bila oprezna prema njemu da je budna. Međutim, dok je spavala nije
pred njim mogla sakriti svoju ranjivost i to mu je bilo jako drago. Preplavi ga
snažan osjećaj pripadnosti. U tom trenutku, dok je gledao u svojeg anđela,
zakune se da nikada neće dopustiti da joj se nešto dogodi, da će je štititi
vlastitim životom.
Tako dugo dok bude njezin zaštitnik... ili je htio da ostane s njim puno,
puno dulje... Nathan će se vratiti kući za dva kratka tjedna i preuzeti zadaću
čuvanja svoje sestre. Hoće li Caine tada biti u stanju pustiti je da ode?
Nije imao spremne odgovore, samo je znao da mu od same pomisli na to
da bi je pustio srce krvari, a želudac se stegne.
Bilo je to sve što je bio spreman samome sebi priznati, sve što je bio
voljan dati.
Sasvim sigurno nije mogao zdravo razmišljati pokraj polugole žene koja je
ležala preko njega. Da, pomislio je kad se nagnuo i poljubio je u čelo,
pričekat će pa će poslije sve to posložiti u glavi.
Umio se i odjenuo odjeću koja je pripadala Lyonu, a potom probudi Jade.
Pokušala ga je udariti dok ju je gurkao da se probudi. - Sve je u redu, Jade -
šapnuo je. - Vrijeme je za buđenje.
Zacrvenjela se kad je sjela u krevetu. Caine je promatrao kako navlači
pokrivač sve do brade. Taj znak čednosti bio je doista nepotreban s obzirom
na to da je prijašnju noć bila potpuno gola, ali odluči da joj to sad neće
spominjati.
- Molim vas, oprostite mi zbog mog ponašanja - šapnula je promuklim,
pospanim glasom. - Nisam naviknuta da me muškarac budi.
- Nadam se da niste - odgovorio je.
Zbunjeno ga pogleda. - Zašto se nadate da je tako?
- Niste se do kraja probudili da bi se sa mnom mogli igrati Sokrata - rekao
joj je nježnim glasom.
Jade je prilično glupavo zurila u njega. Caine se nagnuo i poljubio je
snažnim, hitrim poljupcem koji je bio gotov prije nego što se uspjela snaći...
ili stisnuti šaku.
Kad se odmaknuo od nje, zapanjeno ga je pogledala. - Zašto ste to učinili?
- Zato što sam htio - odgovorio je.
Krenuo je prema vratima, ali ona ga pozove. - Kamo idete?
 - Dolje - odvrati on. - Naći ćemo se u blagovaonici. Pretpostavljam da
vam je Christina ostavila nešto odjeće u drugoj sobi, draga.
- O, moj Bože... ona sigurno misli da smo... ovaj... Vrata su se zatvorila
pred užasnutim šaptanjem. Čula je Cainea kako zviždi dok je išao niz hodnik.
Jade se sruši na jastuke. Brzinski poljubac koji joj je dao potpuno ju je
uzdrmao. To i činjenica da njegovi prijatelji sad misle da je raskalašena.
Što je briga što oni misle? Kad ova spletka završi, više ih nikada neće
vidjeti. Ipak, Christina je htjela biti njezina prijateljica. Jade je imala o sjećaj
kao da ju je upravo na neki način iznevjerila.
- Jednostavno ću joj objasniti da se ništa nije dogodilo - šapne samoj sebi.
Shvatit će. Prava prijateljica bi, je li tako?
Budući da Jade nikada prije nije imala pravu prijateljicu, nije bila sigurna
koja pravila vrijede.
Dignula se iz kreveta i pohitala u svoju sobu. Caine je imao pravo jer joj
je Christina ostavila lijepo tamnoplavo jahaće odijelo. Tamnosmeđe čizme
bez ijedne mrlje stajale su na podu pokraj stolca. Jade je molila Boga da
budu barem približno njezine veličine.
Dok se odijevala, nije prestajala misliti na Cainea. Bit će izazov za njezin
mir. Bio je opasno privlačan. Od proklete jamice na obrazu vrtjelo joj se u
glavi. Lyon mu je posudio besramno uske hlače boje jelenje kože. Hlače su
isticale glatke nabrekle bedrene mišiće... i prepone. Crni Harry bi je zadavio
da zna da je našla vremena za proučavanje muškog tijela. Caineova
seksualnost, tako izražena, tako privlačna, natjerala ju je da ga uoči. Možda
je nevina što se muškaraca tiče, ali u svakom slučaju nije slijepa.
Nepunih petnaest minuta poslije bila je spremna sići u prizemlje. Bijela
svilena bluza bila joj je na prsima malo preuska, ali kaputić je to prikrivao.
Uz to, čizme su je tiskale na prstima, ali samo malo.
Pokušala je splesti pletenice, ali neuspješno. Odustala je od toga kad je
vidjela kakvu je neurednu šumu načinila. Jade nije bila strpljiva, a uopće nije
bila stručnjakinja za frizure. To joj nikada prije nije smetalo, a sad ju je
zabrinjavalo. Dok ne završi ova maškarada, ona je otmjena pripadnica
visokog društva, a po prirodi je bila takva da je uvijek pazila na svaku
sitnicu.
Vrata blagovaonice bila su širom otvorena. Caine je sjedio na čelu
dugačkoga stola od mahagonija. Sluga je natakao tamni čaj iz lijepoga
srebrnoga čajnika. Caine se, međutim, uopće nije obazirao na čovjeka. Kao
da su ga potpuno zaokupile novine koje je čitao. Nije bila sigurna bi li se
trebala nakloniti i malo pokleknuti, a onda zaključi da uopće nije važno jer je
nije niti vidio. Krivo je procijenila jer, čim je došla do stolca koji se nalazio
odmah pokraj njega, ustao je i ponudio joj da sjedne.
Nikada joj nitko nije pridržao stolac, čak ni Nathan. Nije se mogla odlučiti
sviđa li joj se takva pažnja ili ne.
Dok je doručkovala, Caine je nastavio čitati novine. Kad je završio, prema
njezinu sudu uobičajeni dnevni obred, naslonio se na stolac, složio novine i
napokon joj posvetio punu pozornost.
- Onda? - pitala je čim ju je pogledao.
- Onda što? - pitao je smiješeći se požudnom izrazu na njezinu licu.
- Spominje li se ubojstvo otmjeno odjevenoga gospodina? Pokaza na
novine.
- Ne, ne spominje.
Ona razočarano uzdahne. - Kladim se da su ga bacili u Temzu. Znate
Caine, kad sad malo razmišljam o tome, osjetila sam da mi je nešto kliznulo
uz noge, a rekli ste da ništa ne može dugo preživjeti u Temzi, nije li tako? To
je zacijelo bio siroti...
- Jade, dopuštate da vas savlada mašta - ubaci se. - Ne samo da se ne
spominje vaš otmjeno odjeveni gospodin nego se uopće ne spominje da je
netko ubijen.
- Onda ga još nisu našli.
- Ako je predstavnik visokog društva, netko bi do sada već uočio njegov
nestanak. Prošla su dva dana, je li tako, otkako ste vidjeli...
- Prošla su dva dana, točno - prekine ga.
Caine pomisli da bi skočila sa stolca da je samo malo strastvenija.
- Što me vraća na moje prvo pitanje - objavi. - Što ste točno vidjeli?
Naslonila se na stolac. - Što mislite, gdje su Lyon i Christina?
- Izbjegavate pitanje?
Odmahne glavom. - Samo ne bih htjela dvaput ponavljati isto - objasni.
Dok je izricala tu laž, mozak joj je ubrzano smišljao novu uvjerljivu priču.
- Lyon je nakratko izašao - odgovori - a Christina čuva Dakotu.
Odgovorite mi, molim vas.
Oči joj se raširiše.
- Što je sad?
- Upravo ste rekli molim te - šapne. Djelovala je zapanjeno. - Budete li
neoprezni, uskoro ćete mi se početi ispričavati, što mi dugujete.
Znao je da nije pametno pitati je zbog čega bi joj se morao ispričati,
pretpostavljajući da je zapamtila cijeli niz pogrešaka koje je napravio. Uz to,
osmijeh koji mu je upravo podarila, bio je tako divan da je jedva uspijevao
ostati usredotočen.
- Bacili su ga s krova.
Caine se baš htio vratiti na prijašnju temu kad je ona to izjavila. - Bili ste
na krovu? - pitao ju je pokušavajući dokučiti što je to pobogu izvodila.
- Naravno da nisam - odgovorila je. - Zašto bih bila na krovu?
- Jade...
- Da? - pitala je gledajući ga puna iščekivanja.
- Niste bili na krovu, a rekli ste da su bacili toga čovjeka...
- Bio je dobro odjeveni gospodin - prekine ga.
 - Dobro - počne ponovno. - Niste bili na krovu, ali vidjeli ste kako je
nekoliko muškaraca bacilo toga dobro odjevenoga gospodina s krova. Je li to
točno?
- Bila su trojica.
- Jeste li sigurni?
Kimnula je. - Bila sam prestrašena, Caine, ali svejedno znam brojiti.
- Gdje ste bili kada se to dogodilo? - Na tlu.
- To sam shvatio - promrmlja. - Ako niste bili na krovu, pretpostavljam da
ste...
- Mogla sam biti u drugoj zgradi, ili sam mogla jahati plemenitog
Nathanova konja, ili čak...
- Jade, prestanite razvlačiti - zatraži. - Samo mi recite gdje ste bili i što ste
vidjeli.
- Važno je i ono što sam čula, Caine.
- Namjerno me hoćete razljutiti?
Mrzovoljno ga pogleda. - Baš sam se spremala ući u crkvu kad sam čula
komešanje. Zapravo, nisu bili navrh crkve. Ne, vukli su toga sirotog čovjeka
po krovu župnoga dvora. On je malo niži. S mjesta na kojem sam bila, vidjela
sam da im gospodin pokušava pobjeći. Otimao se i dozivao upomoć. Po
tome znam, Caine. Nisam si to umislila.
- I? - požurivao ju je kad je iznenada prestala pričati.
- Bacili su ga. Da sam bila samo pedalj lijevo, gospodine moj, sad me ne
bi trebali štititi. Bila bih mrtva kao i taj siroti gospodin.
- Gdje je ta crkva?
- U Nathanovoj župi.
- A gdje je to? - pitao je.
- Tri sata sjeverno odavde - odgovori ona.
 - Prekidam vas? - pitala je Christina s vrata. Jade se okrenula i
nasmiješila joj se.
- Naravno da ne - odvrati Jade. - Hvala na divnom doručku i na tome što
si mi posudila svoje krasno jahaće odijelo. Dobro ću ga čuvati - doda.
Lyon se pojavio iza svoje žene i zagrlio je. Dok su Caine i Jade gledali,
Christinin suprug pomiluje ženu po glavi. - Nedostajao sam ti?
- Naravno - odgovori Christina. Nasmiješi se mužu, a onda se ponovno
okrene Jade. - Otišla sam u tvoju sobu...
- Ništa se nije dogodilo - hitro će Jade. - Za sve je on kriv, stvarno, ali,
Christina, ništa se nije dogodilo. Pokušala sam ga ubosti nožem. To je sve,
ali, naravno, prihvatio je moju ispriku - dodala je mašući rukom prema
Caineu. - Bio je strašno bijesan. Odvukao me u svoju sobu. O, Bože, sve
sam spetljala je li tako?
Okrenula se Caineu. - Hoćete li što reći, molim vas? Moja nova
prijateljica će pomisliti da sam...
Prestala je objašnjavati kad je vidjela zaprepašten izraz na Caineovu licu.
Neće joj biti ni od kakve pomoći, shvati. Opet misli da je luda.
Osjetila je kako crveni od nelagode.
- Otišla sam u tvoju sobu po tvoj nož - objasni Christina. - Pokušala si ga
ubosti tom traljavom oštricom?
Jade bi se najradije sakrila. - Ne - odgovori uzdahnuvši.
- Ali sada si rekla...
- Na početku jesam. Pokušala sam ga ubosti - objasni. - Probudio me i
pokušao mi odjenuti spavaćicu...
- Stvarno? - Lyon upita Cainea. Prostački se cerekao.
- Lyone, ne miješaj se - naredi Caine.
- Dakle, čim sam shvatila o kome se radi, više ga nisam htjela ubiti.
 Prestrašio me. Mislila sam da je lopov.
Lyon je gledao kao da umire od želje da nešto kaže, ali Caine ga
prostrijeli pogledom da šuti.
- Jesi li što otkrio? - poviče Caine.
Lyon klimne. Krene u sobu. - Christina? Odvedi Jade u salon, hoćeš li?
- Morat će sama otići onamo - odgovori Christina. - Obećala sam da ću joj
naoštriti nož. Jade? Nisam ga našla pod jastukom. To sam pokušala objasniti.
- On ga je uzeo - odgovori Jade mahnuvši u Caineovu smjeru. -Mislim da
sam vidjela kako ga stavlja na okvir kamina, iako nisam sasvim sigurna.
Hoćeš li da ti pomognem potražiti ga?
- Ne, naći ću ga. Idi raditi društvo Dakoti. Unutra se igra na svojoj dekici.
Pridružit ću vam se za nekoliko minuta.
Jade hitro izađe za Christinom iz sobe. Zastala je na vratima salona kad je
čula kako je Lyon prasnuo u smijeh. Tada se nasmiješila, pretpostavljajući da
je Caine svom prijatelju upravo rekao kako je glupa.
Bila je prilično zadovoljna sobom. Trebalo je dosta napora da neprestance
tako uvjerljivo mulja, ali mislila je da je to jako dobro izvela. Nije imala
pojma da je toliko darovita. Ipak, bila je dovoljno poštena prema samoj sebi
da prizna kako je bilo trenutaka kad se zapravo nije pretvarala. Jade se
uspravi. Pretvarala se ona ili ne, kad ima posla s Caineom, muljanje svakako
koristi.
Tada je ušla u sobu i zatvorila vrata za sobom. Odmah ispred sofe ugleda
prošivenu dekicu. Christinin sin bio je sasvim druga priča. Nigdje ga nije
mogla naći.
Baš se spremala dići uzbunu kad je opazila sićušno stopalo koje je virilo
iza sofe. Pohitala je onamo i kleknula, pomislivši načas da ga izvuče za jednu
nogu, ali onda zaključi da je bolje prvo vidjeti gdje je. Stražnjice dignute u
zrak, sagnula se dok jednom stranom lica nije dodirivala sag.
Najdivnije plave oči koje je dosad vidjela nalazile su se nekoliko
centimetara od nje. Dakota. Jade pomisli da ga je svojim iznenadnim
dolaskom možda prestrašila. Raširio je oči. Međutim, nije zaplakao. Ne,
dugo ju je promatrao, slineći, a onda joj se, onako bez zuba, široko nasmiješi.
Pomisli kako je to dijete prekrasno. Kad joj se prestao smiješiti, vrati se
svojoj prijašnjoj zabavi. Činilo se da je čvrsto odlučio izgristi drvenu
izrezbarenu nogu sofe.
- Hej, momčiću, ovo ti nije dobro - kaza Jade.
Nije ju ni pogledao nego je nastavio žvakati drvo. - Prestani s tim, odmah,
Dakota - naredi mu. - Mama će ti biti nesretna ako vidi da grizeš namještaj.
Dođi ovamo, molim te.
Bilo je očito da ne zna postupati s djecom. Isto tako, nije bila svjesna da i
ona ima publiku koja je gleda.
Caine i Lyon naslonili su se svaki na jedan dovratak, promatrajući njih
dvoje. Oboje su nastojali ostati ozbiljni. - Nećeš slušati, je li, Dakota? -pitala
je Jade.
Čuvši tu primjedbu dijete veselo zaguče.
- Mora se priznati da ima ideje. - Lyon šapne Caineu kad je Jade
podignula jedan kraj sofe i maknula ga na stranu. Tada je sjela na pod pokraj
malenoga. Odmah je dopuzao do nje. Uopće nije znala kako dići malo dijete.
Čula je da im vrat nije dovoljno čvrst da bi držali glavu gore sve do prve
godine ili otprilike do tada. Dakota je, međutim, dignuo gornji dio tijela sa
saga i činilo se da je dovoljno čvrst.
Ispuštao je prekrasne zvukove. Bio je tako veseo dječačič. Nije mogla
odoljeti, a da ga ne dodirne. Oprezno ga potapša po glavi, a onda ga primi
ispod pazuha i polako ga digne u krilo.
Htjela ga je privinuti na grudi.
On je htio nešto drugo. Dakota uhvati debeli pramen kose i čvrsto povuče
pokušavajući pronaći večeru. Odmah je shvatila što pokušava.
- Ne, ne, Dakota - šapnula je kad se propeo prema njoj i počeo ljutiti.
 - Mama će te nahraniti. Idemo je naći, ljubavi?
Jade je polako ustala, držeći dijete čvrsto uz sebe. Čupao ju je, ali nije
marila.
Dijete je tako divno mirisalo. Uz to, bilo je prekrasno. Imao je majčine
plave oči, ali tamni uvojci bili su očevi. Jade pomiluje dijete po leđima i tiho
mu zapjevuši. Sviđao joj se.
Okrenula se i ugledala muškarce. Jade je osjetila kako crveni. - Imate
krasnoga sina - kaza Lyonu, zamuckujući.
Caine je ostao pokraj vrata dok je Lyon ušao uzeti Dakotu. Morao je
odvojiti sinove ruke od Jadeine kose. Zagledala se u Cainea pitajući se
kakav to čudan izraz lica ima. U njemu je bilo nježnosti, ali i nečega drugoga.
Nije imala pojma što misli.
- To je prvo dijete koje sam držala - rekla je Lyonu kad je uzeo sina u
ruke.
- Rekao bih da vam dobro ide - odvrati Lyon. - Slažeš se, Dakota? - upita.
Dignuo je dijete do visine očiju. Dakota se odmah nasmije.
Dojurivši u sobu Christina privuče Jadeinu pozornost. Pohita do
prijateljice i preda joj naoštreni nož. Bodež je bio u mekanim kožnim
koricama. - Sad je dovoljno oštar - rekla je Jade. - Napravila sam ti vrećicu
da se slučajno ne porežeš.
- Hvala - odvrati Jade.
- Neće vam trebati nož - izjavi Caine. Maknuo se s mjesta na koje je bio
naslonjen i otišao do Jade. - Dajte da vam ga ja čuvam, dušo. Ozlijedit ćete
se.
- Ne dam vam ga - izjavi Jade. - To mi je darovao stric i obećala sam mu
da ću ga uvijek nositi sa sobom.
Predao se kad se odmaknula od njega. - Moramo ići - reče joj tada. -
Lyone, ti ćeš...
 - Hoću - uzvrati Lyon. - Odmah čim...
- Dobro - prekine ga Caine.
- Čini se da govore nekim drugim jezikom, zar ne? - Christina će Jade.
- Ne žele da se brinem - objasni Jade.
- Onda razumiješ o čemu govore?
- Naravno. Lyon treba početi istragu. Caine mu je očito dao nekoliko
smjernica. Čim sazna nešto važno, stupit će u vezu s Caineom.
Lyon i Caine netremice su zurili u nju. - Sve to ste zaključili iz...
Prekinula je Cainea kimnuvši. Tada se okrenula Lyonu. - pokušat ćete saznati
je li tko u posljednje vrijeme nestao, je li tako?
- Jest - prizna Lyon.
- Trebat će vam opis, zar ne? Naravno, siromahov nos bio je od pada malo
smrskan. Ipak, mogu reći da je čovjek bio postariji, četrdesetih godina, rekla
bih. Imao je sijedu kosu, guste obrve i hladne smeđe oči. Uz to, mrtav nije
izgledao nimalo smireno. Bio je jako debeo, oko struka. To je još jedan
razlog zašto pretpostavljam da je bio član visokog društva.
- Kako to mislite? - upita Caine.
- Zato što je imao više nego dovoljno jela za jednu osobu - uzvrati. -
Također, nije imao žuljeve na rukama. Ne, sigurno nije bio radnik. To mogu
sa sigurnošću tvrditi.
- Dođite i sjednite - predloži Lyon. - Voljeli bismo čuti opis i tih drugih
ljudi.
- Bojim se da vam nemam što reći - kazala je. - Jedva sam ih vidjela. Ne
znam jesu li bili visoki ili niski, debeli ili mršavi... Stala je i uzdahnula.
- Bila su trojica, to je sve što sam vidjela.
Doimala se utučeno. Caine pomisli da je još prestrašena zbog muka koje
je prošla. Uostalom, vidjela je kako muškarac ide u smrt, a ona je tako nježna
žena, nije naviknula na takve strahote.
 Jade je bila uzrujana, da, a kad joj je Caine stavio ruku oko ramena,
osjetila je grižnju savjesti. Prvi put u životu bilo joj je mrsko lagati.
Neprestano si je ponavljala da su joj motivi čisti. Međutim, podsjećanje na to
nije joj nimalo pomoglo. Varala je troje predivnih ljudi.
- Moramo ići - izlane. - Što dulje ostanemo, to ovu obitelj dovodimo u
veću opasnost, Caine. Da, moramo odmah otići.
Nije mu dala vremena za raspravu nego se požurila prema izlazu.
- Caine, imate li kuću negdje na selu? - pitala je, iako je dobro znala da
ima.
- Imam.
- Mislim da bismo trebali otići onamo. Možete me štititi izvan Londona.
- Ne idemo u Harwythe, Jade.
- Harwythe?
- To je moje seosko imanje - odgovori. - Vodim vas u kuću mojih
roditelja. Njihov posjed graniči s mojim. Možda vas nije briga za dobar glas,
ali mene je. Dolazit ću vam svaki dan u posjet kako bih bio siguran da ste
dobro. Postavit ću stražu oko... ma zašto sad odmahujete glavom?
- Dolazit ćete mi u posjet? Caine, već ste prekršili riječ koju ste mi dali -
viknula je. - Nećemo uvlačiti vaše roditelje u ovo. Obećali ste mi da ćete me
štititi i bogami nećete se maknuti od mene dok sve ovo ne prođe.
- Izgleda mi odlučno, Caine - ubaci se Lyon.
- Ja se potpuno slažem s Jade - ubaci se i Christina.
- Zašto? - Istodobno su pitali i Lyon i Caine.
Christina slegne ramenima. - Zato što mi je prijateljica. Moram se složiti s
njom, je li tako?
Ni jedan muškarac nije imao valjan odgovor na to objašnjenje. Jade je bila
zadovoljna. - Hvala ti, Christina. Ja ću se isto tako uvijek složiti s tobom -
doda.
 Caine zatrese glavom. - Jade - počeo je, razmišljao je kako da je vrati na
početnu temu. - Kad predlažem da ostanete kod mojih roditelja, mislim na
vašu sigurnost.
- Ne.
- Zar doista mislite da ćete sa mnom biti sigurniji?
Uvrijedila se zbog nevjerojatnog tona njegova glasa. - Naravno da mislim.
- Dušo, neću moći dva dugačka tjedna držati prste podalje od vas.
Pokušavam biti plemenit što se toga tiče, kvragu.
U tren oka zajapurila se u licu. - Caine - šapnula je. - Ne biste smjeli
govoriti takve stvari pred našim gostima.
- Oni nisu naši gosti - usprotivio se gotovo vičući očito uzrujan. - Mi smo
njihovi gosti.
- Ovaj čovjek stalno psuje u mom društvu - reče Christini - a uopće se
neće ispričati.
- Jade - zagrmi Caine. - Prestanite pokušavati mijenjati temu.
- Mislim da ne bi trebao vikati na nju, Caine - savjetuje mu Christina.
- Ne može si pomoći - objasni Jade. - To je zbog njegove mušičave
naravi.
- Nisam mušičav - izjavi Caine puno tišim glasom.
- Prekasno - odvrati Jade. - Već sam se uzrujala.
Oboje, i Christina i Lyon, bili su kao zatečeni razgovorom. Caine se
okrene prijatelju. - Zar nemaš kamo otići?
- Ne.
- Svejedno idi - naloži Caine.
Lyon začuđeno pogleda, a onda popusti. - Dođi, ženo. Možemo čekati u
blagovaonici. Caine? Morat ćeš je pustiti da objasni još neke stvari prije
nego što odete ako želiš da ja...
 - Poslije - izjavi Caine.
Christina je pošla za suprugom i sinom iz sobe. Dok je prolazila pokraj
Jade, zastala je i stisnula za ruku. - Najbolje je ne opirati se tome - šapne. -
Vaša sudbina već je određena.
Jade se oglušila na tu primjedbu. Kimnula je tek toliko da udovolji
Christini, a onda je zatvorila vrata i okrenula se kako bi se ponovno suočila s
Caineom. Podbočila je ruke na bokove. - Krajnje je smiješno što se brinete
za to hoćete li moći držati prste podalje od mene. Nećete me iskoristiti, osim
ako vam ja to ne dopustim. Vjerujem vam - dodala je vatreno kimnuvši.
Ruke joj polete na prsa. - Od sveg srca - dodala je prilično teatralno.
- Nemojte.
Prestraši je oštrina u njegovu glasu. Brzo se oporavila. - Prekasno, Caine.
Već vam vjerujem. Vi ćete me štititi, a ja vam neću dopustiti da me taknete.
Imamo jednostavan dogovor, gospodine. Nemojte sad mutiti vodu
zakašnjelim brigama. Sve će dobro ispasti. Obećavam.
Njihovu pozornost privuče komešanje na ulazu. Caine prepozna glas.
Jedan od njegovih konjušara mucajući pokušavao je objasniti da treba
doći do svoga gazde.
- To je Perry - kaza Caine Jade. - On je jedan od mojih konjušara.
Ostanite ovdje u sobi dok ne vidim što želi.
Nije poslušala njegovu naredbu, naravno, nego je pošla za njim. Kad je
vidjela Lyonovo smrknuto lice, znala je da se nešto ružno dogodilo. Tada
obrati pozornost na slugu. Mladi čovjek imao je velike smeđe oči i tamnu
kovrčavu kosu koja je na krajevima stršala. Činilo se da nikako ne može doći
do daha, ali stalno je radio krug sa šeširom koji je stezao u ruci.
- Sve je izgubljeno, gospodine - frfljao je Perry. - Merlin je rekao da vam
kažem da je pravo čudo što se nije zapalila cijela četvrt. Kuća grofa od
Haseleta samo je malo osmuđena. Mislimo da je puna dima, ali izvana je još
netaknuta.
 - Perry, o čemu...
- Tvoja kuća u gradu, Caine, zapalila se - umiješa se Lyon. - To nam
pokušavaš reći, Perry?
Sluga brzo kimne. - Ne radi se o nemaru - branio se. - Ne znamo kako je
počelo, gospodine, ali nijedna svijeća nije gorjela, nije bilo vatre u kaminu na
koju se nije pazilo. Bog mi je svjedok, ne radi se o nemaru.
- Nitko te ne krivi - kaza Caine. Obuzdavao je glas, skrivao bijes.
Prokletstvo, što se drugo moglo dogoditi, pitao se. - Nesreće se događaju.
- Ne radi se o nesreći.
Svi su se u predvorju okrenuli prema Jade. Gledala je u pod, stisnutih
ruku. Doimala se tako potresena da je Caineov bijes malo splasnuo. - Sve je
u redu, Jade - umirivao ju je. - To što sam izgubio može se lako nadomjestiti.
- Ponovno se okrenuo Perryju i pitao. - Nitko nije ozlijeđen?
Lyon je promatrao Jade dok je sluga zamuckujući rekao da su svi sluge
izašli na vrijeme.
Caineuje laknulo. Baš se spremao konjušaru dati nove upute kad ga Lyon
prekine. - Daj da ja riješim mjerodavne službe i sluge - predloži. - Ti moraš
odvesti Jade iz Londona, Caine.
- Da - odgovori Caine. Nastojao je ne prestrašiti Jade, ali već je dokučio
da požar ima nekakve veze s ljudima koji je proganjaju.
- Perry, idi u kuhinju popiti nešto - naloži Lyon. - Na pultu uvijek ima piva
ili vinjaka.
Sluga pohita poslušati njegov prijedlog.
Sada su se obojica, i Lyon i Caine, zagledali u Jade čekajući da nešto
kaže. Ona je gledala u pod. Kršila je prste.
- Jade? - pozove je Caine kad je i dalje šutjela. - Zašto mislite da se ne
radi o nesreći?
Teško je uzdahnula prije odgovora. - Zato što to nije prvi požar, Caine.
Treći je koji su podmetnuli. Čini se da su skloni požarima.
Dignula je pogled prema njemu. Tada ugleda suze u njezinim očima.
- Ponovno će pokušati dok vas napokon ne uhvate... i mene - brzo je
rekla. - Unutra.
- Hoćeš reći da te namjeravaju ubiti tako što...? - upita Caine. Jade
odmahne glavom. - Sad ne namjeravaju ubiti samo mene - šapne. Pogleda
Cainea i počne plakati. - Namjeravaju ubiti i njega.
 ŠESTO POGLAVLJE

Jade je dlanovima obrisala suze s lica. - Nekako su saznali vaš pravi

identitet - šapne. - Kad sam pošla u gostionicu, mislila sam da ste Pagan... ali
oni su sigurno znali cijelo vrijeme, Caine. Zašto bi inače zapalili vašu kuću u
gradu?
Caine je otišao do nje i zagrlio je. Odveo ju je natrag u salon. - Fratar im
ne bi rekao - izjavi. - Ne znam odakle bi... nije važno. Jade, odsad bez
polovičnih objašnjenja - naredi. - Moram znati sve. - Reći ću vam sve što
želite znati - rekla je. Lyon je slijedio par u sobu. Zatvorio je vrata za sobom,
a onda sjeo nasuprot sofi. Caine nježno prisili Jade da sjedne pokraj njega.
Jade pogleda Lyona. - Mislim da smo ih se otarasili sinoć kad smo skočili
u Temzu. Kad biste možda rekli Perryju da nastavi tragati za Caineom, onaj
tko ga prati pretpostavit će da ne zna gdje smo.
Lyon je zaključio da se radi o odličnom planu. Odmah se složio i otišao
potražiti slugu.
Čim je izašao iz sobe, Jade se okrene Caineu. - Ne mogu ostati s vama.
Sad mi je jasno. Ubit će vas pokušavajući doći do mene. Nastojala sam da
mi se ne dopadnete, gospodine, ali nisam uspjela u tom nastojanju. Potreslo
bi me kad bi vas ozlijedili.
Nakon tog objašnjenja, htjela je otići, ali Caine joj nije dao da se makne.
Čvršće ju je zagrlio i privukao k sebi. - Ja sam se također trudio da mi se ne
svidite - šapnuo je. Prije nego što je nastavio, poljubi je u tjeme. -Međutim,
ni ja nisam uspio u tom nastojanju. Čini se da smo osuđeni jedno na drugo,
dušo.
Dugo su se gledali. Jade prekine tišinu. - Nije li to neobično, Caine?
- Što to? - odvrati šapćući kao i ona.
- Upravo ste izgubili kuću u gradu, sada smo oboje u velikoj opasnosti, a
jedino što želim jest da me poljubite. Nije li to neobično?
Odmahnuo je glavom. Pomakne ruku da je primi za bradu. - Nije -
odgovori. - I ja želim poljubiti vas.
- Stvarno? - Raširila je oči. - Dakle, zar to nije...
- Prokleta stvar? - šapnuo je i nagnuo se.
- Je - uzdahnula je tik uz njegove usne.
Zatim su se njegove usne spustile na njene i prekinule razgovor. Jade mu
je odmah obavila ruke oko vrata. Caine joj je laganim pritiskom na bradu
nastojao rastvoriti usne, a kad je učinila to što je htio, jezik mu klizne unutra.
Htio ju je samo na trenutak okusiti, ali poljubac se ubrzo oteo nadzoru. Usne
su mu se čvrsto prilijepile uz njezine.
Nije je se mogao nauživati.
- Za Boga miloga... Caine, vrijeme je da...
Lyon je rekao te krnje rečenice s vrata, a onda krene prema njegovu
stolcu. Vidio je da Caine nije spreman prestati ljubiti Jade. Ona, međutim,
nije imala tih poteškoća i nevjerojatnom brzinom odmaknula se od svojeg
partnera.
Bila je tamnocrvena kad je pogledala Lyona. Budući da joj se cerekao,
spusti pogled na svoje krilo. Tada shvati da čvrsto stišće Caineovu ruku na
prs ima i odmah je pusti.
- Zaboravili ste se, gospodine - reče.
Odluči da je neće podsjećati na to da je ona bila ta koja je počela
razgovor o ljubljenju.
 - Mislim da je krajnje vrijeme da čujemo objašnjenje - naredi Lyon. -Jade?
- upita, iako puno tišim glasom kad je vidio kakav je strah izazvao svojom
galamom. Bože, što je strašljiva. - Hajde, ispričajte nam sve o prvom požaru.
- Pokušat ću - odgovorila je još spuštena pogleda. - Međutim kad se toga
sjetim, još me prolaze trnci. Molim vas, nemojte misliti da sam slaba žena. -
Okrenula se i pogledala Cainea. - Doista nisam slaba.
Lyon kimne. - Možemo li onda početi? - upita.
- Jade, prije nego što nam ispričate o požarima, zašto nam ne biste rekli
nešto o svojem podrijetlu? - zatraži Lyon.
- Moj otac bio je grof od Wakerfieldsa. Danas Nathan, moj brat, nosi tu
titulu, kao i mnoge druge, naravno. Otac je umro kad sam imala osam godina.
Sjećam se da je išao na put u London gdje se trebao sastati s nekim
čovjekom. Bila sam u vrtu kad se došao pozdraviti.
- Kako to da se toga sjećate, kad ste bili tako mladi? - upita Caine.
- Tata je bio jako uzrujan - odgovori. - Prepao me pa mislim da je to
razlog da se svega tako dobro sjećam. Neprestano je hodao amo-tamo po
stazi, ruku prekriženih na leđima i govorio mi da ako mu se što dogodi,
Nathan i ja moramo otići njegovu prijatelju Harryju. Toliko mu je bilo važno
da dobro čujem što mi govori da me je primio za ramena i prodrmao me.
Mene su više zanimale drangulije koje sam htjela da mi donese s puta. - Glas
joj postade tužan kad je dodala: - Bila sam veoma mlada.
- Još ste mladi - umiješa se Caine.
- Ne osjećam se mlado - prizna. U spravila je leđa i nastavila. - Majka je
umrla kad sam bila malo dijete, tako da se nje uopće ne sjećam.
- Što se dogodilo vašem ocu? - upita Caine.
- Poginuo je pri prevrtanju kočije.
- Znači, imao je neki predosjećaj? - upita Lyon.
- Ne, imao je neprijatelja.
 - Vi vjerujete da taj neprijatelj sad proganja vas? Je li to razlog vašem
strahu? - upita Lyon.
Odmahne glavom. - Ne, ne - brzo je rekla. - Vidjela sam nečije ubojstvo.
Ljudi koji su ga ubili dobro su me pogledali. Jedini razlog zašto sam vam
rekla za oca jest to što ste me molili da vam kažem nešto... o svojem
podrijetlu. Da, Lyone, to su vaše riječi.
- Oprostite - ponovno će Lyon - nisam htio unaprijed stvarati zaključke.
- Što se dogodilo nakon smrti vašeg oca? - upita Caine.
Odjednom je imao osjećaj da je iznad svoga dobroga prijatelja, jer je Lyon
sada bio potpuno zbunjen. Spoznaja da nije jedini koga je Jade smotala bila
je dobra. Vraški dobra.
- Nakon pogreba, Harry je došao po nas. Kad je ljeto završilo, Nathana je
poslao natrag u školu. Znao je da bi otac htio da moj brat završi obrazovanje.
Ja sam ostala sa stricem Harryjem. On mi nije pravi stric, danas mi je više
kao otac. U svakom slučaju, odveo me na svoj otok gdje je uvijek toplo i
mimo. Stric Harry bio je jako dobar prema meni. Znate, nikada se nije ženio i
ja sam mu bila kao vlastita kći. Jako smo se dobro slagali. Ipak, nedostajao
mi je brat. Nathan nam je svih tih godina samo jedanput mogao doći u posjet.
Kad je zastala i uputila Caineu pogled pun očekivanja, nježno ju je
ponukao da nastavi. - Što se onda dogodilo?
- Vratila sam se u Englesku, naravno, kako bih vidjela Nathana. Isto tako,
htjela sam ponovno vidjeti očevu kuću. Nathan je promijenio neke stvari.
- I? - pitao je Lyon kad je ponovno zastala.
- Nathan me dočekao u Londonu. Otišli smo ravno u njegovu kuću na selu
gdje smo proveli prekrasan tjedan nadoknađujući propušteno. Tada su ga
pozvali zbog neke važne osobne stvari.
- Znate li o kakvoj stvari se radilo? - upita Caine.
Odmahnula je glavom. - Ne znam sve. Stigao je glasnik s pismom za
Nathana. Brat se jako uzrujao kad ga je pročitao. Rekao mi je da se mora
vratiti u London i da će doći ponovno za dva tjedna. Njegov dobar prijatelj
bio je u nevolji. Rekao mi je samo to, Caine. Nathan je častan čovjek.
Nikada ne bi okrenuo leđa prijatelju koji ga treba, a ja nikada ne bih tražila
od njega da to učini.
- Znači, ostali ste sami? - upita Lyon.
- Ma, zaboga, ne. Nathan je u kući imao cjelokupno osoblje. Gospođa
Briars... ona je bila dobra očeva prijateljica... dakle, ona mu je našla osoblje,
čak je Nathanu pomogla u vezi s planovima za obnovu. Ona nas je htjela
odgajati, znate, i htjela je podnijeti zahtjev za skrbništvo. Onda nas je Harry
odveo i više nas nije mogla naći. Moram otići do nje čim se sve ovo sredi,
prije se, naravno, ne usuđujem. Vjerojatno će i njezinu kuću spaliti do
temelja, ako...
- Jade, skrećete s teme - umiješa se Caine.
- Zbilja? Kimnuo je.
- Oprostite. Gdje sam ono stala?
- Nathan je otišao u London - podsjeti je Lyon.
- Da - odvratila je. - Sad mi je jasno da sam učinila nešto glupo.
Na mom otoku mogla sam dolaziti i odlaziti prema želji. Nikada se nisam
trebala brinuti za pratnju. Zaboravila sam da je Engleska potpuno drukčija.
Ovdje svi moraju zaključavati vrata. U svakom slučaju, žurila sam se van,
nisam gledala dolje, znate, i kad sam silazila stubama petom sam zapela za
presavijen sag. Dobro sam se skotrljala doda - i glavom udarila u kuglu na
ogradi.
Zastala je očekujući da će čuti riječi suosjećanja. Kad su je obojica
muškaraca nastavila gledati u velikom iščekivanju, znala je da ni jedan neće
ništa reći. Mrko ih je pogledala zbog njihove bešćutnosti pa nastavila: -
Nakon sata, kad mi je prestalo bubnjati u glavi zbog pada, izašla sam sama
na jednu kratku šetnju. Uskoro sam zaboravila na pretrpijenu bol, a kako je
bio tako divan dan, zaboravila sam na vrijeme.
 Baš sam htjela razgledati unutrašnjost jedne lijepe crkve kad sam začula
komešanje i tada sam vidjela kako je siroti čovjek bačen na tlo.
Duboko je udahnula. - Zavikala sam i počela trčati - objasni. -Međutim,
izgubila sam se i završila na uzbrdici ravno iznad grobova svojih roditelja.
Tada sam ponovno vidjela te ljude.
- Iste ljude? - upita Lyon. Nagnuo se naprijed na stolcu, s laktovima na
koljenima.
- Da, iste te ljude - odgovori Jade. Doimala se zbunjeno. - Sigurno su
zaključili da ne vrijedi truda poći za mnom, a bili su jako... zaposleni.
- Što su radili? - upita Caine.
Nije mu odmah odgovorila. Srce mu obuze zla slutnja. Zgrabila ga je za
ruke. Caine je sumnjao da je svjesna toga dojmljivog postupka.
- Kopali su - napokon odgovori.
- Kopali su grobove? - upita Lyon u nevjerici.
- Da.
Caine prema van nije ništa pokazao. Lyon je gledao kao da joj ne vjeruje.
Mislila je da je to stvarno čudno jer, kad je lagala, obojica muškaraca to su
bez poteškoća prihvaćali, a sad kad im govori istinu, potpuno druga priča.
- To je stvarno istina - rekla je Lyonu. - Znam da čudno zvuči, ali znam što
sam vidjela.
- U redu - odgovori Caine. - Što se zatim dogodilo?
- Ponovno sam počela vikati - odgovorila je. - Ma, znam da sam trebala
šutjeti, jer sam tada ponovno privukla njihovu pozornost. Međutim, bila sam
tako ogorčena da nisam razmišljala kako treba. Sva trojica okrenula su se i
pogledala me. Pomodno odjeven muškarac držao je pištolj. Čudno, ali nisam
se mogla pomaknuti sve dok nije odjeknuo pucanj. Tada sam pojurila kao
munja. Hudson, Nathanov sobar, radio je nešto u knjižnici. Rekla sam mu što
se dogodilo, ali dok me je smirio i čuo cijelu priču, bilo je suviše mračno da
bi išao potražiti te ljude. Morali smo čekati sljedeće jutro.
- Jeste li obavijestili policiju?
Odmahnula je glavom. - Ovdje stvar pomalo zbunjuje - prizna. - Sljedeće
jutro, Hudson i nekolicina snažnih muškaraca, otišli su potražiti tijelo koje
sam vidjela da je bačeno s vrha krova. Hudson mi nije dopustio da idem s
njima. Još sam bila jako uzrujana.
- Naravno da jeste - složi se Caine.
- Da - odvrati uzdahnuvši. - Kad se Hudson s muškarcima vratio, nastojali
su biti ljubazni kao što ste sada vi, ali, Caine, morali su mi reći istinu.
- Kakvu istinu?
- Nisu mogli naći tijelo. Ni grobovi nisu bili taknuti.
- Znači, vjerovali su da ste sve...
- Umislili, Lyone? - prekine ga. - Da, sigurna sam da jesu. Budući da su
bili Nathanovi zaposlenici, nisu mi se usudili reći kako misle da sam...
smušena, ali njihova lica govorila su umjesto njih. Odmah sam otišla natrag
do groba da se sama uvjerim. Noć prije vjetar i kiša bili su snažni, ali ipak,
nije se činilo da se kopalo po zemlji, - Možda su tek počeli kopati kad ste ih
prekinuli - primijeti Caine.
- Da, tek su počeli - prizna ona. - Nikada neću zaboraviti njihova lica.
- Recite nam ostalo - predloži Caine.
- Ostatak dana provela sam razmišljajući o njihovim motivima. Potom sam
otišla Hudsonu i rekla mu neka Nathana ne gnjavi s tom pričom. Slagala sam
sobaru rekavši da sam sigurna da se sunce na zalasku poigralo sa mnom.
Moram vam reći da sam vidjela da je Hudsonu jako laknulo. I dalje je bio
zabrinut, naravno, jer sam pala niz stube i udarila se u glavu.
- Jade, je li moguće da ste sve to...
- Umislili? - upita Caine. Odmahne glavom. - Sinoć su nas proganjala
najmanje petorica muškaraca. Ne, nije si umislila.
 Ona sumnjičavo pogleda Lyona. - Ne vjerujete mi, zar ne?
- Sad vjerujem - odvrati Lyon. - Ako su vas ti muškarci proganjali, onda
ste nešto vidjeli. Što se zatim dogodilo?
- Nisam htjela odustati - rekla mu je. Pokušala je prekrižiti ruke na krilu i
tek onda shvatila da ponovno drži Cainea za ruku. Odgurne je. -Znam biti
veoma tvrdoglava žena. Tako sam sljedeće jutro ponovno izašla pronaći
dokaz.
Lyon se nasmije Caineu. - Ja bih učinio isto - prizna.
- Koje je to jutro bilo? - upita Caine.
- Jučer ujutro - objasni. - Pošla sam na konju. Međutim, nisam dospjela do
grobova svojih roditelja. Ustrijelili su konja poda mnom.
- Što su? - upita Caine gotovo vičući.
Bilo joj je drago što se Caine tako zaprepastio. - Ubili su krasnoga
Nathanova konja - ponovila je kimnuvši. - Ne mogu vam reći koliko će se
moj brat uzrujati kad sazna da mu je najmiliji konj mrtav. Srce će mu puknuti.
Caine posegne za platnenim rupčićem jer je pomislio da će se ponovno
rasplakati. - Što se tada dogodilo? - pitao je.
- Odletjela sam na tlo, naravno. Imala sam sreću da nisam slomila vrat.
Samo sam zadobila manje ozljede. Sigurno ste opazili modrice na mojim
ramenima i rukama kad ste se prošlu noć ušuljali u moju sobu.
Okrenula se i pogledala Cainea očekujući odgovor. - Nisam opazio -
šapnuo je - i nisam se ušuljao u vašu sobu.
- Kako je moguće da niste vidjeli modrice?
- Nisam vam gledao ramena.
Osjetila je da ponovno crveni. - Dakle, trebali ste gledati moja ramena -
promucala je. - Gospodin bi odmah uočio moje ozljede. Caine je izgubio
strpljenje. - Jade, čak ni eunuh ne bi...
- Želite li čuti ostatak ili ne?
 - Želim - odgovorio je. - Nakon što su mi ustrijelili konja, trčala sam sve
do glavne zgrade. Ne znam jesu li me slijedili ili ne. Bila sam jako uzrujana.
Takvo što nije mi se dogodilo nikada prije. Živjela sam zaštićena od svega.
Činilo se da očekuje potvrdu. - Siguran sam da jeste - Caine joj udovolji.
- Ponovno sam pronašla Hudsona i rekla mu što se dogodilo. Odmah mi je
bilo jasno da mi baš ne vjeruje. Čovjek je silom htio uliti u mene šalicu čaja.
Ovaj put, međutim, imala sam dokaz.
- Dokaz? - upita Caine.
- Mrtvoga konja, čovječe - viknula je. - Pratite me.
- Naravno - odgovori. - Mrtvog konja. Je li vam se Hudson ispričao kad
ste mu pokazali mrtvoga konja?
Zagledana u njega, dugo je grickala donju usnu. - Ne baš - napokon je
odgovorila.
- Kako to mislite, ne baš?
Lyon je postavio to pitanje. Jade se okrenula i pogledala ga. - Znam da
ćete u ovo teško povjerovati, ali kad smo došli do mjesta na kojem je konj
pao... e, pa, nestao je.
- Ne, zašto bi mi bilo teško u to povjerovati - otegnuto će Lyon.
Ponovno se naslonio na stolac. - A tebi, Caine?
Caine se nasmijao. - Ovo ima isto toliko smisla kao i sve ostalo što nam
je ispripovijedala.
- Hudson je ustrajao na tome da odemo do staja - nastavila je.
- Bio je uvjeren da ćemo otkriti da je konj sam našao put kući.
- Je li njegova pretpostavka bila točna? - upita Caine.
- Ne, nije. Ljudi su ostatak jutra pretraživali teren, ali nisu ga mogli naći.
Iako su na južnom putu našli svježe tragove kola. Znate li što mislim da se
dogodilo, Caine? Mislim da su stavili konja na kola i da su ga odvezli. Što
mislite o toj mogućnosti?
Bila je toliko uvjerena u to da mu je bilo malo žao što će je razočarati.
- Očito nemate pojma koliko teži odrastao konj, Jade. Dajem vam riječ da
bi trebalo najmanje troje ljudi da ga dignu.
- Teško - umiješa se Lyon - ali nije nemoguće.
- Možda je životinja bila samo ranjena pa je odlutala - kaza Caine.
- Ranjena, a pogođena među oči? Nemoguće. - Živčano je gunđala. - Još
kad sazna za kuću i kočiju, Nathan će se jako uzrujati.
- Njegovu kuću? Kvragu, što se dogodilo s njegovom kućom?
- promrmlja Caine. - Prokletstvo, Jade, htio bih da nam ispričate sve po
redu. - Vjerujem da je konačno došla do požara - kaza Lyon.
- Ma, izgorjela je do temelja - odvrati Jade.
- Kad je kuća izgorjela? - upita Caine iscrpljeno uzdahnuvši još jedanput.
- Prije nego što je konj ubijen ili nakon toga?
- Gotovo odmah poslije - objasnila je. - Hudson je naredio da mi pripreme
Nathanovu kočiju. Odlučila sam vratiti se u London i pronaći Nathana. Bilo
mi je dobro, a muka od toga kako su se ponašali njegovi sluge. Zaobilazili su
me u širokom luku i čudno me gledali. Znala sam da će mi Nathan pomoći
riješiti tu zagonetku.
Nije bila svjesna toga da je povisila glas sve dok je Caine nije potapšao
po ruci i rekao: - Jade, dušo, smirite se i završite priču.
- Gledate me isto kao što me je Hudson..., ah, no, dobro. Završit ću.
Putovala sam natrag u London kad je sluga povikao da gori Nathanova kuća.
Vidio je kako se iznad brežuljka diže dim. Odmah se okrenuo, naravno, ali
kad smo došli do kuće... no, bilo je prekasno. Naložila sam slugama da odu
u Nathanovu gradsku kuću.
- Tada ste ponovno krenuli u London? - upita Caine. Odsutno joj je trljao
stražnji dio vrata. Jade je uživala pa mu nije rekla da prestane.
 - Ostali smo na glavnom putu, ali kad smo prošli zavoj, čekali su nas.
Kočijaš se tako prestrašio da je pobjegao.
- Gad.
Lyon je to rekao. Caine je kimnuo složivši se s njim.
- Ne krivim čovjeka - branila ga je Jade. - Prestrašio se. Ljudi čine...
neobične stvari kad su u strahu.
- Neki da - prizna Caine.
- Recite nam što se zatim dogodilo, Jade? - upita Lyon.
- Zabravili su vrata i zapalili kočiju - odgovorila je. - Uspjela sam se
izvući kroz loše napravljen prozor. Nathan je potrošio puno novca na to
vozilo, ali uopće nije bilo solidno. Lako sam izbila šarke. Međutim, mislim
da to bratu neću spomenuti jer bi ga to samo uzrujalo... osim, naravno, ako će
razmišljati o tome da unajmi istu tvrtku.
- Opet skrećete s teme - kaza Caine.
Lyon se nasmiješi. - Podsjeća me na Christinu - prizna. - Jade, biste li
otišli pronaći moju ženu? Išla je spakirati torbu koju ćete ponijeti sa sobom.
Jade je imala osjećaj kao da je upravo dobila otpust. Želudac joj je bio u
grču. Imala je osjećaj da se mora odmoriti. Nije gubila vrijeme nego je hitro
izašla iz sobe.
- Onda, Caine? - pitao je Lyon kad su ostali sami. - Što misliš?
- Prošlu noć su nas proganjali neki ljudi - podsjeti Caine svog prijatelja.
- Vjeruješ li u njezinu priču?
- Nešto je vidjela.
- Nisam te to pitao.
Caine polagano odmahne glavom. - Ni jednu jedinu riječ - prizna.
- A ti?
Lyon odmahne glavom. - To je najnesuvislija priča koju sam ikada čuo,
ali, kvragu, ako govori istinu, moramo joj pomoći.
- A ako ne? - upita Caine naslućujući odgovor.
- Onda ti je, bogami, bolje da čuvaš leđa.
- Lyon, ne misliš valjda...
Lyon mu nije dao da završi. - Reći ću ti ono što ja znam - prekine ga. -
Prvo, nisi objektivan. Ne krivim te, Caine. Reagirao sam na Christinu gotovo
isto kao što ti reagiraš na Jade. Drugo, ona je u opasnosti, a i tebe je dovela
u opasnost. To su jedine činjenice koje možemo smatrati točnima.
Caine je znao da ima pravo. Naslonio se na sofu. - Reci mi sad što kaže
tvoje šesto čulo?
- Možda to ima nekakve veze s njezinim ocem - spomene Lyon slegnuvši
ramenima. - Počet ću istraživati prošlost grofa od Wakerfielda. Richards će
moći pomoći.
Caine se htio usprotiviti, ali onda se predomisli. - Ne može štetiti - doda. -
Ipak, počinjem se pitati stoji li možda njezin brat iza svega toga. Sjeti se,
Lyone, Nathan je otišao u London pomoći prijatelju u nevolji. Tada je sve
počelo.
- Ako prihvatimo priču koju nam je ispričala.
- Da - odvrati Caine.
Lyon mučno uzdahe. - Moram ti postaviti samo jedno pitanje, Caine.
- Glas mu je bio tih, odlučan. - Vjeruješ li joj?
Caine je dugo gledao prijatelja, - Ako u ovoj čudnoj situaciji primijenimo
logiku...
Lyon zavrti glavom. - Cijenim tvoj instinkt, prijatelju. Odgovori mi.
- Da - reče Caine. Tada se naceri. Prvi put u životu zanemario je razum. -
Vjerujem joj po cijenu života, ali ne mogu ti reći nijedan valjan razlog. Gdje
je tu logika, Lyone?
 Njegov prijatelj se nasmijao. - Vjerujem joj i ja. Znači, nemaš blage veze
zašto joj vjeruješ, je li, Caine?
Lyon se doimao krajnje poniznim. Caine ga upitno pogleda. - Na što
ciljaš?
- Vjerujem joj samo zato što joj ti vjeruješ - objasni Lyon. - Tvoj te
instinkt nikada nije iznevjerio. Više puta sam sačuvao glavu samo zato što
sam te slušao.
- Još mi nisi objasnio u čemu je bit - podsjeti ga Caine.
- Vjerovao sam Christini - kaza Lyon. - Gotovo od početka. Kunem ti se
da se s moje strane radilo o slijepom povjerenju. Zadavala mi je i dosta
muke. Sad moram stati na stranu svoje žene. Christina, kao što znaš, ima
neka neobična stajališta. Ovaj put, međutim, ima potpuno pravo.
- O čemu se radi? - upita Caine.
- Vjerujem, dragi prijatelju, da si se sastao sa svojom sudbinom. -Tiho se
nasmijao i zavrtio glavom. - Sad neka ti Bog pomogne, Caine, tvoje muke tek
počinju.
 SEDMO POGLAVLJE

Dame su Cainea i Lyona čekale u predvorju. Na podu između njih ležala je

velika prošarana sivo-bijela torba.
Caine ju je pokušao dignuti, a onda zavrti glavom. - Za Boga miloga, Jade,
nijedan konj neće biti u stanju nositi ovaj teret. Ovo je preteško za životinju.
Kleknuo je na jedno koljeno, otvorio kopču na torbi i pogledao unutra.
Tada je potiho zazviždao. - Ovdje je pravi arsenal - rekao je Lyonu. - Tko je
ovo spakirao?
- Ja - odgovori Christina. - Tu je samo nekoliko komada oružja za koje
sam mislila da bi Jade mogla trebati da zaštiti vas dvoje. - Oružja koje bi
Jade mogla trebati da zaštiti mene? - Gledao je u nevjerici. - Lyone, je li me
tvoja žena upravo uvrijedila?
Lyon se smješkao kad je kimnuo. - Svakako, Caine. Sad bi se mogao
ispričati pa da to riješimo.
- Za Boga miloga, zašto bih se ja ispričavao?
- Uštedjet ćeš vrijeme - objasni Lyon. Pokušavao je ne smijati se.
Caine je bio potpuno zbunjen.
- Brak te je smekšao - promrmlja Caine.
- Mekan sam kao putar - izjavi Lyon uz osmijeh.
Caine se ponovno usredotočio na vađenje nepotrebnih stvari iz torbe.
Dok su obje dame zdvojno uzdisale, Caine je na pod bacio nekoliko
noževa, jedan pištolj i jedan gadan lanac. - Neće vam trebati sve ovo, Jade.
Uz to, previše ste plahi da biste nešto od ovoga upotrijebili.
Već je počela skupljati oružje. - Ostavite ga ovdje, ratnice moja mala.
- Ma, neka bude po vašem - promrmljala je - i prestanite mi tepati,
gospodine. Ostavite to za druge žene u vašem životu. Nisam ni vaša duša, ni
vaša draga, a u svakom slučaju nisam vaša ratnica. O, ne, Caine, nemojte me
tako nevino i zbunjeno gledati. Christina mi je ispričala sve o drugim ženama.
Još je pokušavao naći smisao u njezinoj prijašnjoj rečenici. - To što sam
vas nazvao ratnicom, u vašoj ludoj glavi je tepanje?
- Itekako, prostače jedan - odvratila je. - Neću tražiti da mi se ispričate
zbog toga što ste rekli da sam luda, samo zato što vam je vjerojatno još muka
zbog vijesti da vam je izgorjela kuća u gradu.
Caineu je došlo da zaurla od bijesa. Završio je s vađenjem nepotrebnog
oružja iz torbe, pa je zakopča. - Hvala ti što si se trudila, Christina, ali možda
ćeš trebati oružje da zaštitiš Lyona. Dođite, Jade - naredi. Jednom rukom
uzeo je torbu, a drugom primio Jade. Stisak je bio bolan.
Nije marila. Bila je tako zadovoljna kako je dobro ispripovijedala priče,
kako je istovremeno uvjerila Caine a i zbunila ga. Caineova stisnuta čeljust
pokazivala je da nije raspoložen. Pustila je da je odvuče do stražnjeg ulaza.
Lyonov sluga pripremio im je dva konja. Baš kad je Jade prolazila kroz vrata,
Christina joj stavi ruke oko vrata i čvrsto je zagrli. -Sretno - šapne.
Caine je zavezao torbu za svog konja, a onda dignuo Jade na drugoga.
Mahnula je na pozdrav slijedeći Cainea kroz stražnja dvorišna vrata.
Jade se još jedanput osvrnula pogledati Lyona i Christinu. Nastojala je
zapamtiti Christinin osmijeh i Lyonovo mrštenje, jer bila je uvjerena da ih
više nikada neće vidjeti.
Christina joj je više puta spomenula sudbinu. Vjerovala je da će Caine
postati Jadein životni suputnik. Christina, međutim, nije bila znala cijelu
priču, a Jade se bojala da njezina nova prijateljica, kad sazna istinu, više neće
htjeti niti čuti za nju.
Bilo joj je jako teško razmišljati o tome. Jade se prisiljavala samo misliti
na razlog zašto je ovdje. Njezina dužnost bila je štititi Cainea dok se Nathan
ne vrati kući.
To je sve. Njezina sudbina određena je prije mnogo godina.
- Ostanite blizu mene - naredi joj Caine preko ramena. Jade odmah potjera
konja bliže.
Caine je zasigurno odabrao zaobilazni put za izlazak iz Londona. Kružio je
vanjskim rubom grada, zatim se vraćao kako bi bio siguran da ih nitko ne
prati.
Nije htio koristiti se sjevernim putom sve dok nisu bili jedan sat udaljeni
od grada.
Put je trebao trajati otprilike tri sata. Međutim, zbog njegova opreza, bili
su samo na pola puta kad je odlučio krenuti glavnom cestom.
Jade prepozna okoliš. - Ako je nisu maknuli, Nathanova kočija je malo
ispred nas - rekla je Caineu.
Prema njezinu sjećanju, nije bila tako daleko. Kad su jahali još pola sata,
a još je nije ugledala, Jade zaključi da su je odvukli.
Tada su prošli još jedan oštar zavoj na cesti i ona je spazi uz rub uskoga
klanca.
Caine nije rekao ni riječ. Ipak, lice mu je bilo smrknuto kad su projahali
pokraj kočije.
- Onda? - upita ona.
- Opljačkana je, stvarno - odgovorio je.
Čula je ljutnju u njegovu glasu i počela se brinuti krivi li nju što je
uništena. - To je sve što imate reći? - pitala je. Potjera konja do njega kako bi
mu vidjela izraz lica. - Niste mi vjerovali, je li tako? Zato ste ljutiti.
- Sad vam vjerujem - odvrati on.
 Čekala je cijelu minutu i tek onda shvatila da neće više ništa reći.
- I? - rekla je, misleći da će joj se ispričati.
- Što i?
- Nemate više što reći? - pitala je.
- Mogao bih reći da ću ubiti gadove koji su to učinili čim ih nađem -
odgovorio je blagim, potpuno ledenim glasom. - Kad budu mrtvi, vjerojatno
ću poželjeti zapaliti njihova tijela, tek tako iz zabave. Da, mogao bih to reći,
ali to bi vas samo uzrujalo, je li tako, Jade?
Dok je govorio, razrogačila je oči. Nije ni najmanje sumnjala da misli to
što je rekao. Zadrhtala je.
- Da, Caine, uzrujala bih se kad bih čula da to namjeravate. Ne možete ići
okolo i ubijati ljude, ma koliko se ljutili na njih.
Naglo je zaustavio konja tik do nje. Tada je pružio ruku i zgrabio je za
stražnji dio vrata. Tako se zaprepastila da se nije niti pokušavala odmaknuti.
- Ja štitim ono što je moje.
Nije mu namjeravala proturječiti. Izgledao je kao da bi je mogao zadaviti
ako to učini. Jade ga je samo gledala i čekala da je pusti.
- Razumijete li što vam govorim? - pitao je.
- Da - odgovori. - Štitit ćete ono što je vaše. Razumijem.
Caine odmahne glavom. Malo nevinašce želi ga smiriti. Odjednom je
povuče na rub sedla, nagne se i poljubi je. Silovito. Posesivno.
Nikada nije bila tako zbunjena. Caine se odmakne i zagleda se u njezine
oči.
- Vrijeme je da shvatite da ćete pripasti meni, Jade.
Ona odmahne glavom. - Neću pripasti ni jednom muškarcu, Caine, i
vrijeme je da vi to shvatite.
Činilo se da je bijesan na nju. Tada, u tren oka, njegovo se lice smekša.
Njezin se sladak zaštitnik primirio. Jade je gotovo uzdahnula od olakšanja.
- Vrijeme je da ponovno siđemo s glavne ceste - rekao je, namjerno
mijenjajući temu.
- Caine, htjela bih da shvatite...
- Nemojte se prepirati - prekine je.
Kimnula je i baš se spremala potjerati konja niz padinu kad joj je Caine
uzeo uzde iz ruku i podignuo je k sebi u krilo.
- Zašto jašem s vama? - pitala je.
- Umorni ste.
- Kako znate?
Prvi put nakon dugo vremena, nasmiješio se. - Znam.
- Umorna sam - prizna. - Caine, hoće li nas Lyonov konj slijediti? Vaš
prijatelj će se razljutiti ako mu se izgubi konj.
- Slijedit će nas - odgovori on.
- Dobro - odgovorila je. Obavila mu je ruke oko struka i naslonila lice na
prsa. - Tako lijepo mirišete - šapnula je.
- Vi također - rekao joj je.
Činilo joj se da je vrlo zabrinut. Uz to, kao da je odlučio odabrati najteži
put kroz šumu. Jade je punih deset minuta podnosila neugodu, a onda
napokon upita: - Zašto nam otežavate ovaj put?
Prije nego što je odgovorio, Caine rukom odmakne jednu nisku granu. -
Zato što nas slijede.
Ta rečenica, izrečena s takvom sigurnošću, iznenadila ju je isto toliko
koliko bi je iznenadio da je neznanac uštine za stražnjicu. Odmah se
razbjesnila. - Ne prate - poviče. - Opazila bih.
Pokušala se odmaknuti od njega kako bi pogledala preko njegova ramena
i sama vidjela. Caine joj nije dao da se makne. - Sve je u redu - kazao je. -
Još su dosta daleko od nas.
- Kako znate? - pitala je. - Zar nas slijede još otkako smo izašli iz
Londona? Ne, naravno da ne. Stvarno bih uočila. Što mislite, koliko ih ima?
Caine? Jeste li sasvim sigurni?
Stisnuo ju je tako da je prestala ispitivati. - Siguran sam - odgovorio je. -
Slijede nas već pet, možda šest kilometara. Točnije, otkako smo došli na
granicu mog posjeda. Mislim da ih ima šest ili sedam.
- Ali...
- Vidio sam ih kad sam se posljednji put vraćao - strpljivo objasni.
- Vraćala sam se s vama, ako niste zaboravili - uzvrati - i nikoga nisam
vidjela. Činilo se da se razbjesnila. Caine nije znao kako bi protumačio takvo
ponašanje.
- Jesmo li daleko od vaše kuće?
- Oko petnaest minuta - odgovori Caine.
Malo poslije izbili su na čistinu. Jade je imala osjećaj da je upravo stupila
u zemlju čudesa. - Ovdje je prekrasno - šapne.
Travnata čistina je s dviju strana bila opasana potokom koji se spuštao s
blage strmine tik do male kolibe. Kroz grane je prodiralo sunce omeđujući
raj.
- Možda je u kolibi lovočuvar - rekla je. - Možda bi nam htio pomoći
uhvatiti lopove u stupicu.
- Koliba je prazna.
- Onda ćemo ih morati sami uhvatiti u stupicu. Jeste li ostavili sve
pištolje?
Nije joj odgovorio. - Caine? Zar nećemo stati?
- Ne - rekao je. - Idemo prečacem.
- Jeste li odabrali neko drugo mjesto na kojem ćemo ih dočekati?
 - Prvo vas vodim kući, Jade. Neću se izlagati nikakvoj opasnosti dok ste
vi sa mnom. Sad spustite glavu i zatvorite usta. Bit će gadno.
Budući da je bio na najboljem putu da se ponovno razljuti, učinila je kako
je naredio. Navrh glave osjećala je njegovu bradu dok mu je stiskala lice uz
vrat.
- Jednoga dana želim se vratiti na ovo mjesto - šapne.
Nije se osvrtao na njezine riječi. Kao što nije pretjerivao kad je rekao da
će biti gadno. Čim su došli na otvoreno, Caine potjera konja u trk. Jade je
imala osjećaj da ponovno leti zrakom. Ipak, osjećaj nije bio isti kao onda kad
ju je bacio u Temzu jer je sad imala Cainea za kojeg se držala.
Tko god da je stajao iza ove spletke, poslao je ljude na Caineovo imanje
da ga ondje dočekaju. Kad su se približili središnjem dijelu imanja, Jade se
zabrinula da bi ih mogla dočekati zasjeda. Molila je Boga da njezini ljudi
budu ondje kako bi mogli preuzeti borbu.
Bili su nadomak vrhu i zaklona među drvećem kad su odjeknuli pucnji iz
pištolja. Jade nije znala kako sad štititi Caineova leđa. Pokušala se okrenuti
u njegovim rukama da vidi odakle dolazi opasnost, iako je nagonski raširila
ruke preko njegovih leđa kako bi pokrila što je moguće veću površinu.
Pucnji su dolazili s jugoistoka. Jade se prebaci na njegovo lijevo bedro
baš kad je još jedan hitac odjeknuo na vjetru.
- Budite mirni - naredio je Caine govoreći joj u uho u istom trenutku kad
je osjetila slabu bol s desne strane. Tiho je jauknula, iznenađena,
pokušavajući baciti pogled na struk. Imala je osjećaj kao da ju je upravo
ogrebao lav sa svojim ispruženim pandžama.
Jednako brzo, bol se raspršila. Sa strane je osjećala poprilično žarenje kao
da ju je ogrebla jedna od grana koje su upravo slomili. Omamljena, ubrzo je
zaboravila na glupu ogrebotinu.
- U skoro smo kod kuće - kaza joj Caine.
Zabrinuta, zaboravila je odglumiti strah. - Pazite na leđa kad se približimo
kući - naredila je.
Caine nije odgovorio na njezinu zapovijed. Odabrao je stražnji put prema
stajama. Njegovi ljudi sigurno su čuli strku jer barem je deset ruku hitalo
prema šumi s oružjem spremnim za paljbu.
Caine poviče glavnom konjušaru neka otvori vrata, potom ujaše. Jadein
konj trčao je iza njih. Konjušar zgrabi uzde i potjera kobilu u prvi odjeljak
prije nego što je Caine spustio Jade na tlo.
Pritiskom na struk ponovno je izazvao bol. Ugrizla se za donju usnu kako
ne bi počela vikati na njega.
- Kelley! - poviče Caine.
Dotrči žutokos sredovječan muškarac, zdepasta tijela i guste brade. - Da,
gospodine?
- Ostani ovdje s Jade - naredi. - Neka vrata ostanu zatvorena dok se ne
vratim.
Caine tada ponovno pokuša uzjahati svog konja, ali Jade ga zgrabi za
stražnju stranu kaputa i snažno povuče. - Zar ste poludjeli? Ne možete se
vratiti van.
- Pustite me, dušo - molio je. - Odmah ću se vratiti.
Oslobodi se njezinih ruku i nježno je gurne na pregradak. Jade, međutim,
nije odustajala. Uhvatila ga je za ovratnik i zadržala.
- Ali Caine - jaukala je dok joj je micao ruke - namjeravaju vas ubiti.
- Znam, ljubavi.
- Zašto onda...
- Namjeravam prije ubiti njih.
Shvatio je da joj nije trebao reći istinu kad se bacila prema njemu i
stisnula ga oko pasa iznenađujuće jako.
Oboje su čuli još dva hica kad joj je maknuo ruke.
 Caine je pretpostavljao da su se njegovi ljudi umiješali u borbu. Jade je
molila Boga da su se njezini ljudi upleli i otjerali nitkove. - Zatvori vrata za
mnom, Kelley! - viknuo je Caine, hitro skočio u sedlo, okrenuo konja i
potjerao ga.
Novi hitac odjeknuo je samo minutu-dvije nakon što je Caine otišao. Jade
je projurila pokraj glavnog konjušara i pogledala kroz mali četvrtasti prozor.
Caine nije ležao u lokvi krvi na ledini. Ponovno je počela disati.
- Stvarno se ne moram brinuti - promrmljala je.
- Najbolje je da se maknete od prozora - šapnuo je Kelley iza nje.
Jade se nije obazirala na njegov savjet sve dok je nije počeo vući za
rukav. - Gospođo, molim vas, pričekajte markiza na sigurnijemu mjestu.
Dođite, sjednite ovdje - nastavio je. - Markiz će se brzo vratiti.
Nije mogla sjediti. Jade nije mogla prestati hodati amo-tamo i uzrujavati
se. Molila je Boga da su se Matthew i Jimbo pobrinuli za uljeze. Njih dvojica
bili su njezini najbolji ljudi. Isto tako, obojica su bili dobro uvježbani za
varke svih vrsta jer Crni se Harry osobno pobrinuo za njihovo obrazovanje.
Caine je kriv za sve, zaključi ona. U svakom slučaju, živci joj ne bi bili u
ovakvom stanju da se nije pokazalo da je potpuno drukčiji od onoga što je
pročitala u njegovu dosjeu. Kao da su u njemu bile dvije potpuno različite
osobe. Ma, znala je da dosje ne laže. Nadređeni su govorili daje hladan,
promišljen čovjek kad je zadatak koji je stajao pred njim zahtijevao posebnu
pozornost.
Međutim, čovjek kojega je upoznala uopće nije bio hladan i bezosjećajan.
Igrala je na Caineov zaštitnički nagon, ali vjerovala je da unatoč tome neće
biti jako naporan. U svakom slučaju, pokazalo se da uopće nije jako naporan.
Bio je brižan čovjek koji ju je već uzeo pod svoje okrilje.
Poteškoća je, svakako, bila proturječje. Jade nije voljela nedosljednost.
Zbog toga je Caine bio nepredvidiv, a to je značilo opasan.
Vrata su se odjednom širom otvorila. Na njima je stajao Caine. Iza njega
zapjenjeni konj još je dahtao.
Tako joj je laknulo kad je vidjela da je dobro da su joj se odsjekla
koljena. Počeo ju je boljeti svaki mišić na tijelu. Morala je sjesti na stolac
koji joj je Kelley ponudio prije nego što je uspjela nešto reći.
- Znači, dobro ste? - uspjela je pitati.
Caine pomisli da izgleda kao da će briznuti u plač. Nasmiješi joj se kako
bi je uvjerio, potom uvede konja. Kad je glavnom konjušaru predao uzde i
mahnuo vani ljudima koji su bili s njim, nehajno se naslonio na zid pokraj nje.
Namjerno joj je pokušavao dokazati da se ništa osobito nije dogodilo.
- Kad sam došao do šume, borba je bila gotova.
- Borba je bila gotova? Kako je moguće da je bila gotova? - pitala je. - Ne
shvaćam.
- Vjerojatno su se predomislili - dodao je.
- Ne morate mi lagati - viknula je - i možete se prestati ponašati kao da
razgovaramo o ljetini. Recite mi sad što se dogodilo.
Teško je uzdahnuo. - Kad sam stigao onamo, borba je uglavnom prestala.
- Caine, bez laganja - zatražila je.
- Ne lažem - suprotstavi se.
- Onda govorite suvislo - naloži mu. - Trebali biste biti jasni, sjećate se?
Nikada je nije čuo da govori tim tonom. Sveti Bože, sad je govorila kao
zapovjednik. Caine se naceri. - Neka me vrag odnese ako sam ovako što
ikada prije vidio - priznao je. - Sredio sam dvojicu, a onda sam krenuo prema
mjestu na kojem su se, prema mom mišljenju, skrivali ostali, ali kad sam
došao onamo, nije ih bilo.
- Pobjegli su?
Odmahnuo je glavom. - Našao sam dokaze da je ondje bilo borbe.
- Onda su vaši ljudi...
 - Bili su sa mnom - prekinuo ju je.
Jade sklopi ruke u krilu i spusti pogled kako ne bi vidio izraz na njezinu
licu. Bojala se da ne bi mogla sakriti svoje olakšanje ili zadovoljstvo.
Matthew i Jimbo dobro su obavili posao. - Ne, to nema smisla - složi se.
- Bilo je dokaza borbe - kazao je gledajući je pomnjivo.
- Dokaza? - pitala je tihim šaptom. - Na primjer?
- Tragova stopala... krvi na listu - odgovorio je. - Bilo je i drugih znakova,
ali ni jedno tijelo na vidiku.
- Mislite li možda da su se međusobno posvađali?
- U tišini? - pitao je u nevjerici.
- Niste čuli nikakvu buku?
- Ne - Caine će i dalje naslonjen na zid. Netremice je gledao Jade.
Gledala je i ona njega. Pomisli da možda raščlanjuje podatke do kojih je
došao u posljednjih nekoliko sati, ali zabrinjavao ju je neobičan izraz na
njegovu licu. Odjednom se sjetila priče koju joj je Crni Harry volio pričati o
predivnim, nepredvidivim grizlijima koji su lutali američkom divljinom,
Životinja je bila neobično lukava. Harry je tvrdio da je životinja zapravo
puno pametnija od ljudi koji su je lovili. Često je znala namjerno namamiti
svoje žrtve u zamku ili ih zaobići i napasti. Siroti lovac, ne sluteći ništa,
obično je poginuo prije nego što je shvatio da je sam postao lovina.
Je li Caine lukav kao grizli? Ta mogućnost u njoj je izazivala jezu pa nije
niti htjela razmišljati o tome. - Caine? Plašite me kad me ovako gledate -
šapnula je. - Ne volim kad se mrštite.
Naglasila je tu laž kršeći prste. - Žao vam je što ste se upleli u ovaj
cirkus, je li tako? Ne krivim vas, gospodine - dodala je prenemažući se. -Ubit
će vas ako ostanete sa mnom. Ja sam kao mačka - nastavila je kimajući. -
Ljudima donosim nesreću. Ostavite me ovdje u vašem štaglju i idite kući.
Kad padne mrak, pješice ću krenuti u London.
 - Mislim da ste me ponovno uvrijedili - procijedio je. - Nisam li vam već
objasnio da nitko neće taknuti ono što je moje.
- Igrom slučaja, ja vam ne pripadam - prasnula je, pomalo ljuta što ga se
nije dojmilo njezino glumatanje. Čovjek bi je sad trebao tješite, zar ne?
- Ne možete tek tako odrediti da vam... ma, nije važno. Besramno ste
posesivni, zar ne?
Kimnuo je. - Posesivan sam po prirodi, Jade, i bit ćete moji.
Sad je već bio jako opasan. Jade hrabro izdrži njegov pogled. - Ne samo
da griješite, gospodine, nego ste i strašno tvrdoglavi. Kladila bih se da kao
dijete nikada ni s kim niste dijelili svoje igračke, je li tako?
Caine je povuče na noge. Obgrli je oko ramena i krene prema vratima.
- Caine?
- Da?
- Ne možete me više štititi.
- Zašto, ljubavi?
- Otac ne bi smio izgubiti dva sina.
Žena očito nema puno povjerenja u njegove sposobnosti, pomisli u sebi.
Međutim, doimala se tako prestrašeno da se nije htio prepirati. - Ne, ne bi -
odgovorio je. - Ni vaš brat ne bi smio izgubiti jedinu sestru. Sad me slušajte.
Nije mi žao što sam se upleo u ovo i neću vas ostaviti. Vaš sam zaštitnik, zar
ste zaboravili?
Imala je ozbiljan izraz lica. - Ne, niste samo moj zaštitnik - rekla je. -
Postali ste moj anđeo čuvar.
Prije nego što joj je uspio odgovoriti, dignula se na prste i poljubila ga.
- Nisam to smjela učiniti - rekla je tada, osjećajući kako crveni. - Obično
ne pokazujem osjećaje, ali kad sam s vama... no, nekako mi se sviđa kad mi
stavite ruku oko ramena ili kad me zagrlite. Čudi me ta iznenadna promjena
kod mene. Mislite li da sam raskalašena?
 Nije se nasmijao. Doimala se tako iskrena i nije htio povrijediti njezine
osjećaje. - Drago mi je što volite kad vas dodirujem - uzvratio je. Stao je na
vratima, nagnuo se i poljubio je. - Volim vas dirati. - Tada njegove usne
zarobiše njene. Poljubac je bio dugačak, snažan, čeznutljiv. Jezikom je trljao
njezine nježne usne sve dok mu se nisu otvorile, a onda tromom upornošću
klizne unutra. Kad se odmaknuo, ponovno je imala onaj nevjerojatno smeten
izraz lica.
- Vraški ste se trudili biti moj štit na tome konju, je li, draga? Toliko ju je
iznenadilo ovo pitanje da joj je svako uvjerljivo objašnjenje isparilo iz glave.
- Što sam napravila?
- Pokušali ste biti moj štit - odgovorio je. - Kad ste shvatili da pucnji
dolaze...
- Nisam - prekine ga.
- A sinoć, kad ste se bacili na mene i izbacili me iz ravnoteže, zapravo ste
mi spasili život - nastavio je kao da ga nije prekinula. - Nisam namjeravala -
dometne. - Bojala sam se. Po izrazu njegova lica pogodila je što misli. -
Dogodi li se to još jedanput, obećavam da vam neću stati na put - brzo je
dodala.
- Molim vas, Caine, oprostite što ne razmišljam suvislo. Znate, još me
nikada nitko nije proganjao, niti pucao na mene, ni... znate, mislim da mi nije
baš dobro. Da, zlo mi je, stvarno je.
Trebalo mu je malo vremena da se skrene na drugu temu. - Vaša glava,
dušo? Trebali smo moliti Christinu da vam nešto stavi na čvorugu.
Kimnula je. - Glava, i trbuh, i bok - rekla mu je dok su išli prema prednjoj
strani glavne zgrade. Klonula je zbog olakšanja jer su njezine boljke smanjile
njegovu pozornost. Osvrnuvši se oko sebe Jade tek sada shvati kako je
krajolik lijep. Kad su zašli za ugao, naglo je stala.
Prilaznom putu kao da nije bilo kraja. Duž njega nizalo se brojno drveće,
većina, prema njezinoj procjeni, stara više od sto godina. Grane su se
nadvijale visoko iznad šljunčanog prilaza, tvoreći čaroban svod.
Kuća od crvene cigle imala je tri kata. S prednje strane imala je bijele
stupove koji su joj davali kraljevsku notu. Svaki od pravokutnih prozora
imao je jednake bijele zavjese koje su sve na istom mjestu bile povezane
crnim vrpcama. Ulazna vrata bila su također obojena u crno i čak se s
prilaznog puta vidjelo da se pojedinostima očito pridaje velika važnost.
- Niste mi rekli da ste tako bogati - izjavila je.
Činilo mu se da se uzrujala zbog toga. - Živim lagodnim životom. -
odgovorio je pomalo nehajnim glasom.
- Lagodnim? Ovo je ravno Carlton Houseu2 - rekla je. Odjednom je imala
osjećaj da se nalazi na krivome mjestu, kao riba na suhom. Jade odgurne
njegovu ruku s ramena i nastavi.
- Ne volim bogate ljude - izjavi.
- Šteta - odvratio je smijući se.
- Zašto je to šteta? - pitala je.
Caine ju je pokušavao ponovno pokrenuti. Stala je u podnožju stuba i
zurila u nju kao da predstavlja nekakvu opasnost za nju. Vidio je strah u
njezinim očima.
- Sve će biti u redu, Jade - kazao je. - Nemojte se bojati. Reagirala je kao
da joj je upravo oklevetao obitelj. - Ne bojim se - izjavila je neobično
bahatim glasom i isto takvim pogledom.
Postupila je nagonski, ukorivši ga što se usudio reći nešto tako bogohulno,
ali ubrzo shvati koliko je nepromišljena. Kvragu, trebala se bojati, a Caine ju
je ponovno gledao imajući onaj izraz lica koji nije znala pročitati.
Nikada ne bi učinila takvu pogrešku da nije bila u ovako jadnom stanju.
Bože što ju je boljelo.
- Vrijeđate sebe kad kažete da se bojim - objasni. - Što?
- Caine, ako se i dalje bojim, znači da nemam povjerenja u vas, je li tako?
 Iznenada se nasmiješila i time odvratila njegovu pozornost. - Što se toga
tiče - nastavila je - već sam izbrojila jedanaestero ljudi pod oružjem.
Pretpostavljam da su u vašoj službi jer nisu niti pokušali pucati na nas. To
što ste već poduzeli odgovarajuće mjere opreza, smirilo me.
Još se jače nasmiješila kad je zaključila da sigurno opet misli kako je
glupa. Tada je posrnula. Nije se radilo o još jednom potezu da privuče
njegovu pozornost, nego je stvarno posrnula i pala bi da je nije uhvatio.
- Koljena su mi slaba - hitro objasni. - Nisam naviknuta jahati. Pustite mi
struk, Caine. Malo me boli.
- Što vas boli, draga? - pitao je. Glas mu je bio podrugljiv iako mu je
pogled bio pun nježnosti.
Pokušala je odglumiti ogorčenje. - Ja sam žena, zar ste zaboravili? Rekli
ste da su žene slabe. Je li to razlog zašto se doimate tako samodopadno,
gospodine? Upravo sam potvrdila vaše besramno mišljenje?
- Kad me ovako gledate, potpuno zaboravljam kako ste smušeni. Imate
prelijepe oči, draga. Mislim da sada znam kako izgleda zelena vatra.
Znala je da ju pokušava zbuniti. Govorilo je to i njegovo privlačno,
polagano namigivanje. Čovjek doista zna biti izazovan. Kad se nagnuo i
poljubio je u čelo, morala se suzdržati da ne uzdahne od užitka. Potpuno je
zaboravila na bol.
Otvoriše se ulazna vrata što privuče Caineovu pozornost. Uz njegovu
malu pomoć, okrenula se i ona baš kad se na vratima pojavio visok stariji
čovjek. Izgledao je kao neman. Jade pretpostavi da se radi o Caineovu sluzi.
Bio je sav u crnom, osim što je imao bijelu kravatu, naravno, a njegovo
ukočeno ponašanje bilo je i više nego u skladu sa službenom odjećom. Sluga
je izgledao kao da su ga umočili u kacu sa škrebom i ostavili da se osuši.
- Ovo je moj čovjek, Stearns - objasni Caine. - Ne dajte da vas prestraši -
dodao je kad se pomaknula korak bliže njemu. - Kad mu dođe, zna biti
opasan kao kralj.
 Osjećaji koji su prožimali Caineov glas govorili su joj da ga se on nimalo
ne boji. - Ako se svidite Steamsu, a siguran sam da hoćete, onda će vas
braniti do smrti. Posve je odan.
Čovjek o kojem je bila riječ dostojanstvenim korakom siđe niz stube. Kad
je stao pred svojeg poslodavca, suzdržano se nakloni. Jade uoči sijede
pramenove na sljepoočicama i zaključi da je u srednjim ili kasnim
pedesetima. I prosijeda kosa, i ružno odbojno lice, podsjećali su je na strica
Harryja.
Odmah joj se svidio.
- Dobar dan, gospodine - rekao je prije nego što se okrenuo i pogledao
Jade. - Je li vaš lov dobro prošao?
- Nisam bio u lovu - odgovori Caine.
- Onda su pucnji iz pištolja koje sam čuo bili samo za zabavu? Sluga se
nije potrudio pogledati svoga gazdu kad je izrekao tu primjedbu nego je svu
svoju pozornost posvetio Jade.
Caine se nasmiješi. Jako ga je zabavljalo Stearnsovo ponašanje.
Njegova slugu nije bilo tako lako zbuniti. Sad je bio itekako zbunjen i
Caine je znao da se silno bori ne bi li zadržao svoj ukočen izgled. - Lovio
sam ljude, ne divljač - objasni Caine.
- Je li bilo uspješno? - pitao je Sterns nezainteresiranim glasom.
- Nije - odgovori Caine. Uzdahnuo je jer ga sluga uopće nije slušao, ali
nije mogao čovjeka kriviti što ga je Jade opčinila. Njemu se to isto dogodilo.
- Je, Sternse, jako je lijepa, zar ne?
Sluga hitro kimne, a onda se prisili pogledati svoga gospodara.
- Stvarno je, gospodaru - složi se. - Njezinu narav, međutim, tek trebam
otkriti.
- Vidjet ćeš da joj je narav isto tako lijepa - odvrati Caine.
- Nikada prije niste damu doveli kući, gospodaru.
 - Ne, nisam.
- Ona je naša gošća?
- Da - odgovori Caine.
- Pridajem li ja ovome, kojim slučajem, veću važnost nego što treba?
Caine odmahne glavom. - Ne, ne pridaješ, Stearnse.
Sluga ga upitno pogleda, a onda ponovno kimne. - Bilo je vrijeme,
gospodaru - kaza Sterns. - Hoćete da pripremim sobe za goste ili će dama
boraviti u vašim odajama?
Budući da je to grješno pitanje postavljeno kao da je to samo po sebi
razumljivo i da se još crvenjela zbog njihove neotesanosti jer su razgovarali o
njoj kao da je nema, nije odmah reagirala i uvrijedila se. Reagirala je tek kad
joj je doprlo do mozga što je Sterns predložio. Odmaknula se od Cainea i
koraknula prema slugi. - Ova dama zahtijeva vlastitu sobu, dobri čovječe.
Sobu s čvrstom bravom na vratima. Jesam li jasna?
Sterns se ispravi u svoj svojoj visini: - Savršeno dobro razumijem,
gospođice - izjavi. Iako je čovjekov glas bio pristojan, u smeđim su se očima
vidjele znakovite iskrice. Dosad je samo Caineu bio poznat taj pogled. - Sam
ću provjeriti bravu - dodao je uputivši svom poslodavcu važan pogled.
- Puno vam hvala, Sternse - odvrati Jade. - Znate. Proganjaju me brojni
neprijatelji i neću se dobro odmoriti ako ću morati razmišljati o tome hoće li
mi se određena gospoda noću ušuljati u sobu da mi navuku spavaćicu.
Shvaćate me, zar ne?
- Jade, nemojte počinjati... - otpoče Caine.
- Caine je predložio da ostanem kod njegove mame i tate, ali nisam to
mogla učiniti, Sternse - nastavila je ne obazirući se na to što ju je Caine
nepristojno prekinuo. - Ne bih htjela uvući njegove roditelje u ovu odvratnu
spletku. Čovjek jednostavno nema vremena misliti na dobar glas kad ga
proganjaju kao bijesnoga psa. Slažete li se, gospodine?
Dok je Jade objašnjavala, Sterns je nekoliko puta zatreptao očima, a kad
ga je tako dražesno pogledala očekujući njegov odgovor, kimne.
U daljini se začuje prasak groma. - Smočit ćemo se budemo li i dalje
stajali ovdje - kaza Caine. - Sternse, molim te pošalji Parksa po liječnika
prije nego što počne nevrijeme.
- Caine, je li to doista potrebno? - upita Jade.
- Jest.
- Bolesni ste, gospodine? - zapita Sterns pogledom koji nije skrivao
zabrinutost.
- Nisam - odgovori Caine. - Hoću da Winters pogleda Jade. Imala je
nezgodu.
- Nezgodu? - upita Stems, okrenuvši se ponovno Jade.
- Bacio me u Temzu - objasni.
Čuvši tu rečenicu, Sterns upitno pogleda. Jade kimne, zadovoljna
njegovim očitim zanimanjem.
- Nisam mislio na tu nezgodu - promrmlja Caine. - Jade ima prilično ružnu
čvorugu na glavi. Od nje je malo smušena.
- A, to - uzvrati Jade. - Ne boli me ni približno toliko koliko me boli rana
na boku - dodala je. - Neću da me vaš liječnik pregledava. Ne dopuštam.
- Dopustit ćete - odvrati Caine. - Obećavam da vas neće gnjaviti. Neću
mu dopustiti.
- Bojim se da vam nećemo moći dovesti Wintersa, gospođo - umiješa se
Sterns. - Nestao je.
- Winters je nestao?
- Prije više od mjesec dana - objasni Sterns. - Da pošaljem po drugog
liječnika? Vaša majka se obratila gospodinu Harwicku kad nije mogla naći
Wintersa. Čujem da je zadovoljna njegovim uslugama.
- Kome je trebao gospodin Harwick? - upita Caine.
 - Vašem ocu, iako se žestoko opirao - kaza Sterns. - Vaša majka i vaše
sestre jako su se zabrinule što je izgubio toliko kila.
- Tuguje za Colinom - reče Caine grubim, ali i zabrinutim glasom. -Od
srca se nadam da će se uskoro izvući iz toga. U redu. Sternse, pošalji Parksa
po Harwicka.
- Nemojte slati Parksa po Harwicka - naloži Jade.
- Jade, nije vrijeme da budete napomi.
- Gospođo, što vam se dogodilo u toj nesretnoj nezgodi? Netko vas je
udario po glavi?
- Ne - plaho je odgovorila. Spustila je pogled na tlo. - Pala sam. Molim
vas, nemojte se zbog mene uzrujavati, Sternse - dodala je kad je digla glavu i
vidjela njegov suosjećajan izraz lica. - Radi se samo o jednoj maloj,
beznačajnoj čvoruzi. Hoćete li je pogledati? - pitala je dignuvši kosu na
tjemenu.
Nakon toga pokreta, ponovno ju je počelo boljeti na boku. Ovaj put nije
uspjela potisnuti bol.
Sternsa je jako zanimala njezina ozljeda i bio je pun suosjećanja. Dok je
Caine promatrao, Sterns se pretvorio u daminu sluškinju. Izbrbljao je
kojekakve izraze sućuti, a kad je Jade prihvatila njegovu ruku i kad su njih
dvoje zajedno krenuli uza stube, Caine je ostao zuriti za njima.
- Moramo vas odmah smjestiti u krevet, draga gospođice - najavi Sterns. -
Kako ste pali, gospođice, ako smijem biti toliko slobodan pitati?
- Izgubila sam ravnotežu i pala sam po cijelim stubama - odgovorila je. -
Baš sam nespretna.
- Ma, ne, siguran sam da uopće niste nespretni - hitro će Sterns.
- Lijepo je što to kažete, Sternse. Znate, bol više uopće nije jaka, ali na
boku... dakle, gospodine, ne bih vas htjela plašiti, a isto tako ne bih htjela da
mislite da se samo žalim... Caine je uvjeren da se samo žalim i plačem. To su
njegove riječi, gospodine. Da, to su...
 Caine je došao iza nje i primio je za ramena. - Da vidimo vaš bok.
Skinite jaknu.
- Ne - odgovorila je i ušla u predsoblje. - Samo ćete se rugati, Caine.
Poredani sluge čekali su da pozdrave svoga gospodara. Jade prođe pokraj
njih oslanjajući se na Sternsovu ruku. - Gospodine, je li moja soba u
prednjem dijelu kuće? Nadam se da je. Voljela bih da mi prozor gleda na
ovaj prelijepi prilaz i šumu iza njega.
Zbog vedroga glasa, Caine zaključi da je pretjerivala što se bolova tiče. -
Sternse, odvedi je gore, neka se smjesti, dok se ja ne pobrinem za neke
stvari.
Nije čekao odgovor nego se okrenuo i ponovno izašao kroz ulazna vrata.
- Neka Parks ode po liječnika - viknuo je Sterns s vrha stuba. Sluga se
okrene Jade. - Nemojte se prepirati s nama, gospođo. Izgledate mi jako
blijedi. Ne mogu ne osjetiti da su vam ruke hladne kao led.
Jade hitro makne svoju ruku s njegove. Nije bila svjesna toga da se
oslanja na njega dok se penjala stubama. Sterns je sigurno uočio. Siroti
čovjek, bio je sigurno iscrpljen. Ona se pak, tresla.
- Sunce će uskoro zaći. Večerat ćete u krevetu - dodao je. - Zar vas je moj
gospodar stvarno bacio u Temzu? - pitao je kad mu se učinilo da će se
pobuniti protiv njegovih odluka.
Nasmiješila se. - Je - odgovori. - Još mi se mora ispričati za to. Bacio je i
moju torbu. Sad sam sirota - dodala je doimajući se opet vedro. -Međutim,
gospođa Christina dala mi je nešto svoje lijepe odjeće, hvala Bogu na tome.
- Ne čini mi se da ste jako tužni zbog svoga trenutačnog položaja -
primijeti Sterns. Otvori vrata sobe, a onda se odmakne kako bi mogla ući.
- Ma, kakva korist od toga da je čovjek tužan - odgovorila je. - Jao,
Sternse, kakva lijepa spavaonica. Zlatna mi je omiljena boj a. Je li ukrasni
pokrivač načinjen od svile?
- Od satena - odgovorio je Sterns, smiješeći se se njezinu oduševljenju. -
Smijem li vam pomoći skinuti kaputić, gospođo?
Jade kimne. - Hoćete li prvo otvoriti prozor? Ovdje je malo zagušljivo. -
Otišla je pogledati van, procjenjujući udaljenost do krošanja. Matthew i
Jimbo čekat će njezin signal kad padne mrak.
Promatrat će prozore tražeći zapaljenu svijeću, znak koji su dogovorili,
koji će značiti da je sve u redu.
Jade se okrenula kad joj je Sterns počeo svlačiti kaputić. - Treba ga
očistiti, gospođo.
- Da, molim vas - odgovorila je. - Mislim da je s unutarnje strane malo
poderan, Sternse. Može li mi to tko sašiti?
Sterns joj nije odgovorio. Jade ga pogleda u lice. - Je li vam zlo,
gospodine? - pitala je. Sluga je odjednom, kako joj se učinilo, pozelenio u
licu. - Sternse, sjednite. Nemojte se uvrijediti, ali mislim da biste mogli pasti
u nesvijest.
Odmahnuo je glavom kad ga je gurnula na stolac pokraj prozora. Sluga je
napokon vratio dar govora. Stvarno je kriknuo pozvavši svoga gospodara da
se pojavi.
Caine je baš krenuo stubama kad je začuo Sternsovo urlanje. - Što je sad
napravila? Promrmljao je za sebe. Projurio je predvorjem gdje su se sluge
ponovno poredali, mahnuo im u prolazu, a onda pohitao stubama.
Naglo je stao kad je stigao pred vrata jer ga je iznenadio prizor koji je
ugledao. Sterns se borio da se digne iz visokog naslonjača. Jade mu nije dala,
držeći ga jednom rukom za rame. Hladila ga je mašući tankom knjigom koju
je držala u drugoj ruci.
- Što se za Boga miloga... Sternse? Nije ti dobro?
- Zamalo se onesvijestio - izvijesti ga Jade. - Pomozite mi da ga odvedem
u krevet, Caine.
- Njezin bok, gospodine - bunio se Sterns. - Draga gospođice, prestanite
mi mahati tom knjigom pred nosom. Caine, pogledajte njezin bok.
 Caine je shvatio prije Jade. Požurio se do Jade, okrenuo je, a kad je dobro
pogledao prilično veliku krvavu mrlju koja joj je natopila bluzu, i on je
poželio sjesti.
- Sveti Bože - šapnuo je. - O, dušo, što vam se dogodilo?
Jade je glasno zastenjala kad je vidjela štetu. Posrnula bi unatrag da je
nije držao. - Draga, zar niste znali da krvarite?
Zabezeknuto je gledala. - Nisam znala, mislila sam da me je ogrebla
grana.
Sterns je stajao s druge strane. - Izgubila je prilično krvi, gospodine -
šapnuo je.
- Da, je - odgovorio je Caine, dajući sve od sebe da ne pokaže kako je
jako zabrinut. Nije htio da se ona još više prestraši.
Ruke su mu drhtale kad joj je maknuo tkaninu sa struka. Pogledala je. -
Loše je, je li? - šapnula je.
- Nemojte gledati, dušo - kazao je. - Boli?
- Onaj tren kad sam ugledala krv, počelo je boljeti kao sam vrag.
Jade tada ugleda poderotinu na komadu Christinine odjeće. - Uništili su
lijepu bluzu moje prijateljice - povikala je. - Prokletstvo, pogodili su ravno
kroz nju. Pogledajte samo ovu rupu, Caine. Velika je kao... kao...
- Pucanj iz pištolja? - nabaci Sterns.
Caine joj je skinuo bluzu, a sad je nožem pokušavao maknuti potkošulju.
- Koljena joj klecaju - šapne Sterns. - Bolje da je polegnete u krevet prije
nego što se onesvijesti.
- Neću se onesvijestiti, Sternse, a vi se ispričajte što ste mislili da hoću.
Caine, molim vas, pustite me. Nije pristojno trgati odjeću s mene. Sama ću se
pobrinuti za ranu.
 OSMO POGLAVLJE

Jade se prenula iz sna. Iznenadila se što je u krevetu jer nije imala blage
veze kako se ondje našla. Nakon dugo vremena, shvati istinu. Bože dragi,
stvarno se onesvijestila.
Pokušala se pomiriti s tim poniženjem kad je shvatila da joj povjetarac
koji je ulazio kroz otvoreni prozor hladi golu kožu.
Otvorila je oči i vidjela Sternsa nagnutog nad njom na jednoj strani
kreveta, a Cainea nagnutog s druge strane. Njihovi mrki pogledi gotovo su
bili dovoljni da se ponovno onesvijesti.
- Metak je prošao skroz - promrmlja Caine.
- Hvala Bogu da je tako - šapne Sterns.
- Tko mi je od vas dvojice bitanga svukao odjeću dok nisam gledala?
- pitala je glasom oštrim kao britva.
Sterns je naočigled poskočio. Caine se samo nasmiješio. - Je li vam bolje,
gospođice? - pitao je sluga nakon što se pribrao.
- Da, hvala, Sternse. Zašto me držite za ruku? - pitala je.
- Da budete mimi, gospođice - odgovorio je.
- Sad me možete pustiti. Neću ometati Cainea u poslu. Čim je udovoljio
njezinu zahtjevu, pokušala je odgurnuti Caineove ruke od sebe.
- Vrijeđate me, Caine - šapnula je.
- Još malo pa sam gotov, Jade.
 Njegov joj se glas činio veoma osoran, a s druge strane bio je veoma
nježan. Jedno nije išlo s drugim. - Ljutite se na mene, Caine? Nije se potrudio
niti pogledati je kad je kratko odgovorio: - Ne.
- Mogli ste to reći malo uvjerljivije - uzvratila je. - Ljutite se - dodala je
kimnuvši. - Ne razumijem zašto... - Zašutjela je i glasno zajaukala.
Caine je pretpostavio da ju je zasmetao zavoj koji joj je stavljao na ranu. -
Prečvrsto? - pitao je, zabrinuta pogleda.
- Mislite da sam ja kriva za sve, je li tako? - promucala je. - Mislite da
sam namjerno...
- Ma, ne, gospođice - umiješa se Sterns. - Markiz vas ne krivi. Niste
namjerno pustili da vas ustrijele. Gospodin je uvijek malo...
- Mušičav? - dopuni ga.
Sluga kimne. - Da, kad je zabrinut, postaje mušičav. Ponovno se obratila
Caineu. - Žao mi je ako sam vas zabrinula - rekla je tada. - Još ste zabrinuti?
- Ne.
- Onda rana nije tako teška kako izgleda?
Caine kimne. Dao je posljednji pečat svojem ručnom radu, a onda joj je
posvetio punu pozornost. - Obična rana na tijelu, Jade - zaključio je. -Začas
ćete se dići iz kreveta i biti zdravi.
Izgledao je kao da doista to misli. Jade je odmah laknulo.
- Pokrijte mi noge, Sternse, i nemojte gledati dok to radite - naredi. Glas
joj je ponovno bio malo oštar, što je na licu inače ozbiljnog čovjeka izazvalo
topao osmijeh.
Jade je sada na sebi imala samo potkošulju. Jedna strana čipkom
obrubljenog odjevnog predmeta bila je razderana otkrivajući njezinu ranu.
Shvaćala je potrebu da joj se odjeća skine, ali sada kad je znala da nije u
smrtnoj opasnosti, mora se držati reda.
Sluga je učinio što je tražila, a potom je otišao donijeti joj pladanj s
večerom. Ona i Caine ostali su sami. - Baš me briga radi li se o običnoj rani
na tijelu - rekla je. - Odlučila sam malo ostati u krevetu, Caine.
Sjeo je na rub kreveta, primio je za ruku i nasmiješio joj se da čovjeku
srce stane. - Zašto imam osjećaj da se iza ove izjave krije još nešto.
- Baš ste oštroumni - uzvratila je. - Ima još nešto. Dok sam ja u krevetu,
ostat ćete uz moju bolesničku postelju. Uostalom, vjerojatno ste vi krivi za
sve - dodala je kimnuvši glavom.
Morala se ugristi za donju usnu kako se ne bi počela smijati. Caine je
izgledao potpuno zbunjen.
- Da? - pitao je kad se zagledala u njega u iščekivanju, - Zaključili ste da
sam ja kriv za sve?
Slegnula je ramenima - Nisam još sve do kraja razlučila, ali hoću. Sad mi
dajte svoju riječ, Caine, neću se u miru odmarati ako ne budem znala da se
nećete micati od mene.
- U redu, draga - odgovorio je. Namignuo je, polagano i vragolanski. -
Neću se micati od vas, ni danju, ni noću.
Nije joj promaknulo značenje te rečenice. - Noću se smijete koristiti
svojim krevetom - odvratila je.
- Smijem? - grubo je pitao.
Jade odluči da ga neće više izazivati, pretpostavljajući da će se razljutiti
bude li nastavila naređivati. Uz to, dobila je prvu rundu, nije li?
Jade se stisnula uz njega i zaklopila oči. Nagonski je znala da će biti
pristojan. Bio je gospodin i dao je riječ da je nikada neće iskoristiti.
Bila je očito isto tako iscrpljena kao i on jer je zaspala s nevjerojatno
zbunjujućim mislima koje su joj se motale po glavi.
Počela je razmišljati o tome kako bi bilo bolje da ipak nije takav
gospodin.
 §

Liječnika, gospodina Harwicka, nisu mogli pronaći dva cijela dana i noći.
Caine je slao glasnike u njegov londonski dom i na seosko imanje. Harwick
je konačno pronađen u kući gospođe McWilliams, gdje je pomagao pri
porođaju. Poslao je Caineu pismo s objašnjenjem da će odmah dojahati na
Caineovo imanje čim ovdje obavi svoju dužnost.
Caine se ljutio zbog toga sve dok ga Jade nije podsjetila da njezino stanje
nije za život opasno o čemu je glasnik, dodala je, obavijestio liječnika da se,
uostalom, počela puno bolje osjećati i da ne treba i ne želi nikoga tko će je
pipkati.
Izležavanje je Jade uskoro postalo prava muka. Nije mogla podnijeti
sužanjstvo.
Vrijeme je također utjecalo na njezino raspoloženje. Otkako je stigla u
Caineov dom, kiša nije prestala padati.
Caineovo raspoloženje bilo je isto tako loše kao i njezino. Podsjećao ju je
na zvijer u kavezu. Svaki put kad je došla u njegovu sobu razgovarati s njim,
ushodao bi se amo-tamo, ruku prekriženih na leđima, propitujući je o njezinoj
prošlosti, bratu, događajima koji su prethodili ubojstvu kojem je svjedočila.
Caine je svako njihovo suočavanje završavao riječima kako još nema
dovoljno podataka da bi donio neki suvisao zaključak.
Njegovo nezadovoljstvo bilo je gotovo vidljivo. Jade je shvatila da je
nadmudrivanje s njim veoma neugodno. Pazila je da mu ne kaže suviše točnih
podataka kao ni suviše laži, ali, Bože, bio je to iscrpljujući zadatak.
Poprilično vremena provodili su vičući jedno na drugo. Jade ga je
optuživala da žali što se uopće upetljao u njezine poteškoće. Njega su,
naravno, vrijeđale te optužbe. Ipak, nije se branio niti ih poricao.
Duboko u srcu, mislila je da mu više nije privlačna. Više je ni jedanput
nije pokušao poljubiti, niti spavati pokraj nje, a potkraj trećega dana, jedva
da joj je uputio koju pristojnu riječ.
 Četvrti dan njezina zatočeništva, Jade se više nije mogla suzdržati.
Poderala je novi zavoj koji joj je Sterns stavio prije samo nekoliko sati,
naredila da joj pripreme kupku i potom objavila da se potpuno oporavila.
Kad je završila pranje kose, raspoloženje joj se znatno popravilo. Sterns
joj je pomogao osušiti dugačke uvojke, a onda ju je posjeo ispred kamina u
kojem je buktjela vatra.
Nakon što je Sterns naredio posluzi da promijene posteljinu i maknu kadu,
potjerao je Jade natrag u krevet.
Čim je pao mrak, Jade je svojim ljudima dala signal i vratila se u krevet.
Otvorila je knjigu koju je posudila iz Caineove knjižnice i počela čitati uza
zvuk grmljavine koji se čuo u daljini. Nevrijeme, međutim, nije bilo samo
puka opasnost. Snažan udar munje srušio je na tlo veliko stablo visoko kao
Caineova trokatnica, a iščupano korijenje još je dugo isijavalo žarkom
crvenom bojom. Kuća se tresla od grmljavine, a zvuk cvrčanja i pucketanja
još se dugo širio u noć kao da se na otvorenoj vatri peče meso.
U stajama su trebali sve raspoložive snage ne bi li umirili preplašene
konje. U nozdrvama su osjećali miris paljevine, barem je tako tvrdio glavni
konjušar Kelley. Cainea su pozvali kad se njegov pastuh nije htio smiriti.
Međutim, čim je ušao u staju, konj je prestao divljati.
Bila je već prošla ponoć kad se Caine vratio u glavnu zgradu. Iako je bila
blizu staja, bio je mokar do kože. Ostavio je čizme, čarape, kaput i košulju
kod ulaza i otišao gore. Još jedan snažan udar munje zatresao je kuću baš
kad se Caine spremao ući u svoju sobu.
Jade je sigurno prestravljena, pomislio je i promijenio smjer. Samo će je
pogledati da bude siguran da je dobro. Spava li čvrsto, ostavit će je na miru.
Ako je pak još budna... ha, onda mogu još jedanput bučno raspravljati o zlu
na svijetu i podčinjenosti žena. Ta pomisao Cainea nasmije jer to je jedva
čekao. Pokazalo se da je Jade sve drugo samo ne podčinjena. Isto tako,
rugala se njegovim uvjerenjima. Međutim, prije bi umro nego joj to priznao,
jer mu je jednostavno bilo veoma zabavno gledati je kako pokušava sakriti
svoje reakcije na njegovo mišljenje.
Zapravo, bio je malo zbunjen kad je shvatio da doista želi razgovarati s
njom. Iskreno, bilo je još nekih drugih stvari koje je htio raditi s njom, ali
prisilio se zatomiti te misli.
Stao je i pokucao na njezina vrata. Međutim, nije joj ostavio vremena da
mu kaže da ide, kao ni vremena, ako spava, da se probudi. Ne, otvorio je
vrata prije nego što je uspjela reagirati.
Bilo mu je drago kad je vidio da ne spava. Caine se naslonio na okvir
vrata i dugo je gledao. Ispuni ga snažan osjećaj zadovoljstva. Posljednjih
nekoliko dana počeo je prihvaćati da mu se sviđa što je u njegovoj kući, a
čak i kad ga je mrko gledala, imao je osjećaj da je u raju. Sigurno je blesav,
pomisli tada, jer mu se počeo sviđati njezin ogorčen izraz lica. To što ju je
tako lako mogao razljutiti, pokazivalo je da joj je stalo, makar samo malo.
Ta žena ga je očarala. Cainu nije bilo drago što mora to priznati... ali bila
je tako lijepa, tako nježna, tako ženstvena. Dovoljno da se muškarac preda.
Bože pomozi, znao je da je taj trenutak blizu.
Postala je prava muka ne dirati je. Njegovo raspoloženje bilo je odraz
patnje koju proživljava. Imao je osjećaj da je sav sputan, a svaki put kad ju
je vidio, poželio ju je uzeti u zagrljaj i strastveno voditi ljubav s njom.
Istodobno, nije se mogao držati podalje od nje. Sat za satom odlazio je u
njezinu sobu vidjeti kako je. Bože, čak ju je gledao kako spava.
Nikako nije mogla znati kroz kakve muke prolazi. Ne bi mogla biti tako
prokleto smirena da je iole imala predodžbu o tome kakve mu se maštarije
motaju po glavi.
Bila je doista nevina. Sjedila je na krevetu naslonjena na hrpu jastuka,
doimajući se tako čista i naivna dok mu je davala znak glavom.
Sa strane na stolu gorjele su dvije svijeće, a ona je u rukama držala
knjigu. Kako je nastavio zuriti u nju, polagano je zaklopila knjigu, gledajući
sve vrijeme izravno u njega, a onda teško uzdahne.
 - Znala sam da moram zaključati vrata - izjavi. - Caine, večeras
jednostavno nisam spremna za još jedno ispitivanje.
- Uredu.
- U redu?
Očito ju je iznenadilo to što se tako brzo složio. Sumnjičavo ga je gledala.
- Ozbiljno mislite, gospodine? Nećete mi dodijavati?
- Ozbiljno mislim - odgovorio je uz osmijeh.
- Svejedno ne biste trebali biti ovdje - rekla mu je tim promuklim, čulnim
glasom koji ga je silno uzbuđivao.
- Recite mi jedan dobar razlog zašto ne bih trebao biti ovdje.
- Moj dobar glas i to što ste gotovo goli - odgovorila je.
- To su dva razloga - otegnuto je rekao.
- Zar vi ni o čemu ne razmišljate? - pitala je kad je zatvorio vrata za
sobom. - Vaši sluge će znati da ste ovdje.
- Mislio sam da ne marite za svoj dobar glas, Jade. Znači, promijenili ste
mišljenje?
Ponovno je odmahnula glavom. Pri tome pokretu u kosi joj zablista
svjetlost svijeća. Bio je opčinjen. - Nisam marila za svoj dobar glas kad sam
mislila da ćete me ubiti, ali sad kad ste mi dali nadu za dobrim zdravljem,
promijenila sam mišljenje.
- Jade, Sterns zna da sam spavao ovdje prvu noć kad smo...
- To je drugo - prekine ga. - Bila sam bolesna, ozlijeđena, a vi ste bili
zabrinuti. Da, to je u svakom slučaju bilo drukčije. Sad sam se oporavila.
Sluge će sigurno reći vašoj mami, Caine.
- Mojoj mami? - prasnuo je u smijeh. - Ne trebate se brinuti za sluge,
Jade. Oni spavaju. Osim toga, pohota nije razlog zašto sam došao.
Nastojala je sakriti svoje razočaranje. - Znam - kazala je uz još jedan
podrugljiv uzdah. - No, ako niste došli zbog zlih namjera, što radite ovdje u
ovo doba?
- Nemojte me tako sumnjičavo gledati - odvratio je. - Mislio sam da se
možda bojite grmljavine, samo to. - Zašutio je, namrštio se i potom dodao: -
Većina žena bi se bojala. No, vi se ne bojite, je li tako?
- Ne - odgovorila je. - Žao mi je.
- Zašto vam je žao?
- Zato što mi se čini da ste jako razočarani. Htjeli ste me tješiti?
- Palo mi je to na pamet - hladno je priznao. Još jače se namrštio kad je
shvatio da se ona trudi da mu se ne smije. Maknuo se od vrata i krenuo
prema bočnoj strani njezina kreveta. Jade mu je maknula noge s puta sekundu
prije nego što je sjeo.
Silno se trudila da ne gleda njegova gola prsa. Tamne, kovrčave dlake na
prsima spuštale su se u tanku crtu koja je završavala na sredini ravnog
trbuha. Htjela je provući prste kroz njih, na grudima osjetiti njegovu toplinu...
- Kvragu, Jade, većina žena bi se bojala.
Njegov glas odvuče je od erotskih misli. - Ja nisam većina žena - odvratila
je. - Najbolje da to odmah shvatite, Caine.
Trenutačno mu je štošta bilo teško shvatiti. Zagledao se u dugmad na vrhu
njezine bijele spavaćice, razmišljajući o svilenoj koži koja se pod njom
skrivala.
Uzdahne od muke. Sad kad je znao da je oluja ne muči, doista bi trebao
otići. Njegove hlače, mokre od kiše, vjerojatno su smočile pokrivač. Znao je
da treba otići, ali kao da se nije mogao pomaknuti.
- Znate, ja uopće nisam kao druge žene - izjavila je samo da ispuni
neugodnu tišinu koja je iznenada nastupila. Po mišićavim leđima i
nadlakticama sjajile su mu se kišne kapi. Pod svjetlom svijeća, brončana,
vlažna koža blistala je. Spustila je pogled na njegovo krilo. Shvatila je da je
pogriješila. Izbočina na hlačama bila je više nego očita... i uzbuđujuća.
Osjetila je kako crveni.
- Skroz ste mokri - izlanula je. - Ludi čovječe, zar ste hodali po kiši?
- Morao sam otići do staja pomoći smiriti konje.
- Kosa vam se nakovrča kad je mokra - dodala je. - Sigurno ste kao dijete
to mrzili.
- Toliko sam to mrzio da nisam nikome htio dati svoje igračke - lijeno je
rekao.
Pogled mu prijeđe na njezine grudi. Ispod tkanine uočio je ukrućene
bradavice. Trebala mu je posebna samokontrola da je ne dotakne. Malo je
nedostajalo da popusti jer bi ga čak i običan poljubac za laku noć naveo da
zaboravi svoje dobre namjere.
Još jedna munja obasja sobu nakon čega je slijedio zaglušan prasak
groma. Caine je ustao s kreveta i bio kod prozora prije nego što je Jade
zbacila pokrivač sa sebe.
- Ova je sigurno udarila u nešto - izjavi Caine. - Mislim da nikada nisam
vidio ovako jako nevrijeme.
Zurio je u mrak, tražeći znak vatre u začetku. Tada je osjetio da ga je Jade
primila za ruku. Pogledao ju je prikrivši zabrinutost.
- Uskoro će prestati - ustvrdila je. Kimnula je kad ju je iznenađeno
pogledao, da ga uvjeri stisnula mu je ruku i dodala: - Vidjet ćete.
Nije mogao vjerovati da zapravo ona tješi njega. Budući da se doimala
veoma iskreno, nije se usudio nasmijati. Nije htio povrijediti njezine osjećaje
pa ako je osjetila potrebu da ga tješi, neka joj bude.
- Kad god je grmjelo, stric mi je govorio da to anđeli banče - rekla je. -
Zvučalo je to kao da doista imaju ludu zabavu.
- Jeste li vjerovali svom stricu? - pitao je sa smijehom u glasu.
- Ne.
Tada se nasmijao gromoglasno, što je podsjeti na grmljavinu.
 - Silno cijenim vašu iskrenost, Jade. Baš je privlačna.
Držala se kao da joj baš nije drago što je čula to mišljenje. Pustila mu je
ruku i ponovno kimnula. - Vama je uvijek sve crno-bijelo, zar ne? Nema
prostora za skretanje, je li? Pokušala sam vjerovati stricu, ali znala sam da
laže samo da ublaži moj strah. Ponekad je laž korisna, Caine. Razumijete o
čemu govorim?
Dugo ju je gledao. - Dajte mi još neki primjer, Jade. - Glas mu je postao
šapat. - Jeste li mi ikada lagali? Ona polagano kimne.
Nakon nekoliko otkucaja bila, Caine upita: - Koja je to bila laž?
Bio je nezadovoljan jer mu nije odgovorila dovoljno brzo. Njegove ruke
iznenada se nađu na njezinim ramenima i on je nasilu okrene prema sebi.
Tada joj podigne bradu prisiljavajući je da gleda u njega. - Objasnite tu laž! -
zatraži.
Smrznula se od njegova pogleda. Nije u njemu mogla pronaći ni trun
topline. Njihova boja pretvorila se u sivilo zimskog jutra.
- Znači, ne trpite laž bez obzira na razlog?
- Recite mi o kojoj se laži radi - ponovno zatraži.
- Nije da mi se uopće ne sviđate.
- Molim? - pitao je zabezeknuto.
- Rekla sam da nije da mi se uopće ne sviđate.
- To je to? To je laž koju ste...
- Da.
Osjetila je kako je njegov stisak popustio. - Kvragu, Jade, mislio sam da
se radi o nečem ozbiljnom.
- Kao na primjer? - pitala je povišenim glasom.
- Recimo da ste udani - odgovorio je gotovo i on vičući. - Već znam da
vam se sviđam - dodao je tišim glasom.
 - Nemogući ste - viknula je. - Nepopustljiv, također. Da postoje još neke
laži, sigurno vam ih ne bih sada rekla. Previše biste se uzrujali.
- Jade?
- Da?
- Kakve još laži?
- Razmišljala sam o tome da vam kažem da sam udana - rekla je tada.
- Međutim, izmišljanje mi baš ne ide, a pretpostavila sam da mi ne biste
vjerovali.
- Zašto ste htjeli da povjerujem da ste udani?
Odsutno joj je počeo masirati ramena. - Zato - hitro će ona. - Dakle, u
gostionici ste me gledali kao tigar koji razmišlja o sljedećem obroku pa sam
pomislila da ću, ako vas uvjerim da sam udana... ili svježa udovica, u vama
izazvati sućut.
- Znači, htjeli ste moju sućut, a ne strast?
Kimnula je. - Morate priznati da privlačimo jedno drugo. Nikada nisam
željela da me muškarac dodiruje tako kao što želim da me vi... dirate.
- To je lijepo znati, draga.
- Ma, vi to već znate - šapne. - Prestanite biti tako zadovoljni sami sobom.
To se trebalo prije ili poslije dogoditi.
- Što se trebalo dogoditi?
- Trebala sam naći nekoga s kim bih se voljela malo više zbližiti - objasni.
- Drago mi je da sam to ja - prizna.
Zagrlio ju je i privukao k sebi. - Jade, želite li da vas sad diram?
Izvukla se iz njegova zagrljaja i odmaknula jedan korak. - Nije važno
želim li da me dirate ili ne, Caine. Vi ste moj zaštitnik. Morate me ostaviti na
miru.
Odjednom se našla pripijena uz njegova prsa, njegova bedra, njegov dignut
ud. Njezina tanka spavaćica bila je slaba zaštita od njegova tijela, njegove
nevjerojatne vreline. - To ne ide tako, Jade.
- Zašto ne?
- Želim vas.
Njegov promukao glas bio je njezina propast. Znala je da bi trebala biti
zgranuta zbog svoje reakcije na njega. A opet, najradije bi se rastopila u
njegovu zagrljaju. Bila je na slatkim mukama dok je žarko iščekivala njegove
dodire. Bože, bila je zbunjena. Nikada, baš nikada nikome nije dopustila da
joj se tako približi. Uvijek se štitila od veza bilo koje vrste naučivši veoma
rano da voljeti nekoga uzrokuje više patnje nego veselja. Čak ju je i Nathan
napustio. Tada je postala tako ranjiva. Da, samo bi budala pustila blizu
muškarca kakav je Caine... samo budala.
U daljini se čula grmljavina. Ni Jade, ni Caine više nisu bili svjesni kakvo
je vrijeme. Previše ih je obuzela vrelina koja je među njima strujala.
Činilo se da cijelu vječnost gledaju jedno drugo u oči.
Na kraju, dogodilo se neizbježno. Kad je Caine polako spustio glavu
prema njoj, protegnula se da se nađu na pola puta.
Njegove usne potpuno su ovladale njome. Bio je gladan nje kao i ona
njega. Spremno je dočekala njegov jezik trljajući se svojim o njega. Njezino
čeznutljivo stenjanje i odobravanje, miješalo se s njegovom sirovom strašću i
željom.
Poljubac je bio neskriveno puten. Caine je bio krepak muškarac čiju glad
nije bilo lako utažiti. Neće joj dopustiti uzmak, niti će je polovično
zadovoljiti. Jade se nije htjela povući. Obavila mu je ruke oko vrata,
provlačila prste kroz mekanu kovrčavu kosu, privijala se uz njega. Nije ga
htjela pustiti.
Kad se konačno odmaknuo, imala je osjećaj da joj je iščupao srce.
Prilično drsko privila se uz njega.
Protrljala je obraz uz njegova prsa u namjeri da mu odvrati pozornost pa
reče: - Da, ima još laži. - Osjetila je kako je postao napet pa je brzo dodala: -
Međutim, toliko su beznačajne da ih se ne mogu niti sjetiti. Kad ih se sjetim,
obećavam da ću vam ih reći.
Odmah se ponovno opustio. Laganje je, zaključi ona, na vrhu popisa stvari
koje mrzi.
- Jade?
- Molim, Caine?
- Želite li me?
Nije joj dao vremena za odgovor. - Kvragu, budi iskrena prema meni. Bez
laganja, Jade. Moram znati - procijedio je.
- Da, Caine, želim vas. Jako.
Zvučala je kao da je upravo priznala težak grijeh. - Jade, to što se
uzajamno želimo, trebalo bi biti radost, a ne tuga.
- Ima i jednog i drugog - odgovorila je. Zadrhtala je u sebi zbog spoznaje
što se sprema učiniti. S jedne strane jedva je čekala... s druge strane, bila je
jako nesigurna. Neću se zaljubiti u njega, obeća samoj sebi, iako je znala da
je to laž i sprdnja čim su joj se oči napunile suzama. Caine je već našao put
do njezina srca.
Kad se vratila u njegov zagrljaj, osjetio je kako drhti. Čvršće je zagrli.
- Ja ću se brinuti za vas, Jade - šapnuo je. - O čemu razmišljate, draga?
- Da ću preživjeti - odgovorila je.
Nije shvatio što time želi reći, ali zbog straha u njezinu glasu, zabolje ga
srce. - Ne moramo...
- Želim vas - prekine ga. - Samo mi prvo morate nešto obećati.
- Što? - pitao je.
- Da se nećete zaljubiti u mene.
Ozbiljnost u njezinu glasu govorila mu je da se ne šali. Caine se odmah
razljutio na nju. Bila mu je velika zagonetka. Zaključi da će tražiti
objašnjenje za taj neobični zahtjev, ali onda mu je počela milovati kožu i
grozničavo ga uzbudila. Obasipala je njegova prsa vrelim, vlažnim
poljupcima, a kad mu je jezikom ovlaš prešla preko jedne bradavice, tijelo
mu je počelo gorjeti od želje za njom.
Svojim slatkim jezikom draškala ga je po vratu potičući ga bez riječi na
odgovor. Caine se više nije mogao svladavati. Nikada mu ni jedna žena nije
odgovorila ovako čisto, ovako iskreno. Prvi put u životu osjeti se... voljen.
Tiho zareži, iako je sam sebi rekao da će biti nježan s njom. Htio je uživati
u svakom dodiru, svakom milovanju, učiniti da ova noć s njom traje vječno.
Međutim, sam je sebi skočio u usta kad je počela ispuštati te tihe erotične
jauke. Izludjela ga je. Šaka mu je bila puna njezinih svilenkastih uvojaka kad
ju je grubo povukao za kosu, a potom joj zabacio glavu kako bi još jedanput
mogao potražiti njezine usne i utisnuti joj vreli poljubac.
Iscijedio ju je svojom strasti. Njegova su usta proždirala njena, a jezik...
sveti Bože, njegov ju je jezik natjerao da drhti od silne želje. Jade zarine
nokte u nabrekle mišice na njegovim nadlakticama. Potpuno mu se
prepustila. Snažna bol poput divlje vatre počela joj se širiti želucem pa se
spustila niže dok se nije pretvorila u strašno slatko mučenje.
Caine spusti ruke na njezinu guzu. Povuče je na svoj ukrućeni ud. Jade je
nagonski prihvatila njegovu muškost među bedra i počela se trljati o nju.
Bol se pojačala.
Kad je spustio usne na njezin vrat, kad joj je jezikom počeo grickati uške,
jedva je imala snage stajati. Šaptao joj je nerazumljive, nedopustive erotske
rečenice o tome što joj sve želi raditi. Nešto je razumjela, nešto nije, ali
htjela je sve iskušati.
- Više nema natrag, Jade - šapnuo je. - Pripast ćeš mi.
- Da - odgovorila je. - Želim ti noćas pripasti, Caine.
- Ne - muklo je rekao. Poljubio ju je, sporo, otegnuto. - Ne samo jednu
noć, ljubavi. Zauvijek.
- Da, Caine - uzdahnula je gotovo nesvjesna što je obećala. - Reci što mi
želiš činiti. Želim ti ugoditi.
Odgovorio joj je tako što ju je primio za ruku i položio je na pojas svojih
hlača. - Primi me, draga - uputi je promuklim glasom. - Dodirni me. Stisni
me. Čvrsto.
Prepala ju je njegova veličina, ali njegova reakcija na njezin dodir
nadvladala je prvotni sram. Potaknulo ju je njegovo zadovoljno mumljanje.
Naveo ju je da se osjeća moćno, a istovremeno slabo. Jade se privinula uz
njega, nasmiješena, kad je ponovno čula kako joj šapće upute, a glas mu je
doslovce drhtao. Što se toga tiče, i njoj je drhtala ruka. Prstima je doticao
njezin ravan trbuh, a onda su prsti skliznuli u njezine gaćice. Caine oštro
udahne govoreći joj bez riječi koliko mu je milo njezino salijetanje. Tada se
još više osmjelila i polagano mu počela otkopčavati hlače. Bila je nespretna,
a istodobno odlučna, sve dok sva dugmad nije bila otkopčana. Tada je
zastala. Caine je potom preuzeo stvar. Gurnuo joj je ruku u otvor. Prsti su se
spustili niže, među kovrčave dlake, potom još niže sve dok nije osjetila svu
njegovu vrelinu. Bio je tako nevjerojatno vruć, ali Jade ga je jedva dodirnula
kad joj je izvukao ruku. -Svršit ću prije nego što počnemo - procijedio je kad
ga je pokušala ponovno dodirnuti.
- Caine, želim...
- Znam - promrsio je. Svlačio joj je spavaćicu kad je rekao tu grubu
rečenicu. Jade se odjednom zbunila pa je pokušala spavaćicu povući natrag
preko bedara. - Smijem li je zadržati na sebi?
- Ne.
- Nemoj, Caine - promucala je. - Nemoj...
Tada ju je dotaknuo ondje, na najintimnijemu mjestu. Hrabro je ondje
položio dlan, a onda je prstima počeo čarobni ples. Točno je znao gdje treba
milovati, gdje pipati, kako jako pritisnuti.
 Spavaćica je hitro skinuta kao i njegove hlače. Velikim dlanovima
obujmio joj je dojke. Palčevima je trljao ukrućene bradavice sve dok se nije
počela propinjati pod njim.
Sobu obasja još jedna munja. Kad je Caine ugledao strast u njezinim
očima, dignuo ju je na ruke i odnio u krevet. Spustio se kraj nje na plahte.
Jednim koljenom razmaknuo joj je bedra, natjeravši je da mu se otvori, a kad
se pokorila, gurnuo je svoj ud prema njezinoj vlažnoj mekoći.
- Jao, Bože, kako divan osjećaj - šapnuo je. Oslonio se na laktove kako je
tobože ne bi ugušio svojom težinom, a potom spustio glavu u dolinu između
njezinih grudi. Ljubio ju je ondje, a potom vrhom jezika počeo kružiti oko
jedne bradavice.
Imala je osjećaj kao da ju je upravo udarila munja. Nestrpljivo se privijala
uz njega. Kad je napokon stavio bradavicu u usta i počeo je sisati, zarinula
mu je nokte u ramena. Njegovo tiho stenjanje bilo je posljedica bola i užitka.
- Sviđa ti se to, ljubavi? - pitao je prije nego što je drugu bradavicu uzeo u
usta.
Htjela mu je reći koliko joj se sviđa to što joj radi, ali od silne želje je
zanijemjela. Usnama je ponovno zarobio njene, a rukama nježno još jače
raširio bedra. Prstima je nestrpljivo ispipao je li spremna za njega. - Stavi
noge oko mene, Jade - odjednom joj naredi promuklim glasom. Mala, više ne
mogu čekati. Moram biti u tebi.
Osjetila je vlažan vrh njegova uda, a potom joj je rukama uhvatio bedra,
podignuvši je. Usnama je prekrio njene i gurnuo jezik unutra u istom trenutku
kad je ušao u nju. Prodorna bol trgne je iz seksualne omamljenosti. Kriknula
je i pokušala se odmaknuti.
Caine na udu osjeti otpor. Zastao je djelić sekunde. Pogled u njegovim
očima kad je zabacio glavu i pogledao je, odražavao je njegovu odlučnost.
Potom se ponovno zabio u nju, razderavši joj napokon djevičnjak i ispunio je
potpuno. Jade je ponovno kriknula i stisnula oči pred tim naletom.
Potpuno se umirio, nastojeći dati joj vremena da mu se prilagodi,
istovremeno pokušavajući uspostaviti nadzor nad sobom.
- Sad moraš prestati - viknula je. - Ne želim to više raditi. Suze su joj
tekle niz obraze. Otvorila je oči i pogledala ga. - Prestani, odmah - preklinjala
je.
Po izrazu njegova lica vidjelo se da je zabrinut. Čelo mu se sjajilo od
znoja. Čvrsto je stisnuo čeljust. Pomislila je da i njega boli kao i nju.
Tada je odmahnuo glavom. - Ne mogu sad stati - procijedio je. - Samo se
uhvati za mene, Jade. Nemoj se tako micati... to me tjera da...
Caine položi čelo na njezino. Zaklopi oči u slatkoj muci. - Zar i tebe boli?
- pitala je gotovo jecajući.
- Ne, ljubavi - šapnuo je. - Ne boli me.
- Više nisam djevica, zar ne? Sad je gotovo, je li tako? Preplavila ju je sva
sila osjećaja koji su se sukobljavali u njoj. Bol nije popuštala. Htjela je da ju
Caine ostavi na miru... a istodobno je htjela da je i dalje grli.
- Ne, mala, nisi više djevica - napokon je odgovorio. - Sad si moja, a nek’
me vrag nosi ako smo gotovi.
Govorio je kao da je dugo trčao. Štoviše, prepao ju je mrk izraz lica kad
ju je ponovno pogledao.
Bilo je očito da mu je sve ovo mrsko kao i njoj.
Bila je očajna zbog ovog promašaja, - Znala sam da to neće dobro ispasti -
viknula je. - Molim te, makni se od mene. Boli me.
Caine se jedva suzdržavao. - Mala, ne mogu stati - ponovio je. Pokušao ju
je poljubiti, ali ona okrene glavu na drugu stranu i počne se ponovno otimati.
- Ako ne prestaneš, počet ću plakati - preklinjala je. - Mrzim plakati -
dodala je zajecavši mu pokraj uha.
Nije joj spomenuo da već plače. Kvragu, zbog nje se osjećao kao pravi
podlac. Htio ju je tješiti, ali to što je bio duboko usađen među njezina bedra
te vrelo koplje, potpuno su izbrisali svaki osjećaj za red. -Ljubavi, bol neće
dugo trajati - obeća. Svesrdno se nadao da ima pravo.
Dlanovima ju je grubo uhvatio za lice, a usnama završio njihov razgovor.
Jezik mu je kliznuo unutra da se spari s njezinim, a kad je osjetio da joj
otpor slabi, spustio je ruke među spojena tijela kako bi je milovanjem
osjetljivog pupoljka ponovno uzbudio.
Jade nije zaboravila na bol, ali kao da to više nije bilo važno. Zanos se
vratio i sve više je rastao. Caine se prisilio da bude potpuno miran ne bi li
mu se potpuno prilagodila. Kad se polagano propela prema njemu, malo se
povukao, a onda ponovno ušao u nju.
Isprekidano stenjanje nagna ga da ponovno stane. - Još ti zadajem bol? -
pitao je, sve vrijeme moleći Boga da je više ne boli. Tijelo mu je vrištalo za
rasterećenjem, a znao je, iako ga je preklinjala, da se više neće moći
zaustaviti. - Je li sad bolje?
- Malo - odgovorila je uz njegov vrat. Glas joj se činio plah, nesiguran.
- Malo je bolje.
Još je oklijevao sve dok mu nije gricnula uho i ponovno se privila uz
njega. Bio mu je to dovoljan poticaj. Njegovo tijelo prihvatilo je izazov. Iako
se zakleo da će prema njoj biti nježan, njegovi nasrtaji postajali su sve
snažniji, uglavnom izvan kontrole.
Čvrsto ga je stisnula bedrima. Palčeve je priljubila uz stražnju stranu
njegovih listova. Zabila mu je nokte u lopatice. Caine je sad bio odlučan
odvesti je u nepovrat. Ušao je u nju, a onda se polako povukao, pa opet i
opet. Znao je da se mora povući prije nego što sam svrši, jer ni jedno od njih
nije poduzelo nikakve mjere zaštite protiv trudnoće, a bila je tako vrela, tako
jedra da su uz nju plemenite misli bile neodržive, a negdje u najdubljem
kutku njegova uma skrivalo se iskreno priznanje da joj želi napraviti dijete.
Uhvatili su ritam. Krevet je zaškripao pri svakom novom udarcu.
Grmljavina se miješala s tihim užitkom izazvanim stenjanjem, njegovim
šapćućim izljevima ljubavi. Caine je nije htio polovično zadovoljiti. Val za
valom silnoga užitka počeo joj se širiti tijelom sve dok nije drhtala od
potrebe za zadovoljenjem. Natjerao ju je da žudi za tim da svrši. Jade se
odjednom užasnula toga što joj se događalo. Učinilo joj se da joj pokušava
ukrasti dušu. - Caine, ne mogu...
Ušutkao ju je još jednim dugačkim, omamljujućim poljupcem. - Pusti da
se to dogodi, Jade. Drži se za mene. Ja ću te čuvati.
Čuvati. On će je čuvati. Jadino nagonsko povjerenje u njega navelo ju je
da odagna strah i ranjivost. Pustila je da je oluja ponese sve dok vjetar i ona
nisu postali jedno. Nakon toga imala je osjećaj da se rasprsnula i da leti
zrakom prema suncu. Njezino ga je tijelo čvrsto stisnulo. Viknula je njegovo
ime, radosno, opušteno, s ljubavlju.
U istom trenutku Caine pohrani svoje sjeme u nju. Glava mu je pala na
njezino rame i on tiho zastenje od zadovoljstva.
Svršivši, on zadrhti u čudu. Nikada nije osjetio tako blaženo prepuštanje.
Osjećao se smoždeno... i osvježeno.
Nikad je neće pustiti da ode. Ta iznenadna misao zvonila mu je u glavi
jednako snažno kao divljačko lupanje njegova srca. Nije pokušavao
zanijekati istinu niti se pokušavao pomaknuti.
Bio je zadovoljan. Jade je bila iscrpljena.
Tek kad su je počele boljeti ruke, shvati da se još čvrsto drži za njega.
Polako ga pusti, a ruke joj padnu uz tijelo. Bila je toliko zbunjena time što se
upravo dogodilo da još nije mogla govoriti. Nitko joj nikada nije rekao da će
biti tako. Sveti Bože, potpuno je izgubila nadzor nad sobom. Potpuno mu se
predala, tijelom i dušom, s potpunim povjerenjem da će je čuvati.
Nitko nikad nije nad njom imao takvu moć. Nitko.
Jade sklopi oči kako bi sakrila suze. Caine je, zaključi, puno prepredeniji
lopov od nje. Čovjek se usudio ukrasti njezino srce. Još strašnije, ona mu je
to dopustila.
Čak i kad je osjetio kako je postala napeta, nije našao snage, ili volje, da
se odmakne od nje.
- Mislim da bi sad trebao otići - šapnula je. Glas joj je drhtao. Caine
uzdahne uz njezin vrat. Obavio je ruke oko nje i prevrnuo se na bok. Jade
nije mogla odoljeti da mu se bar nakratko ne privine na grudi. Iako joj nije
bilo jasno zašto, zapravo je htjela od njega čuti nekoliko lijepih riječi prije
nego što ga otpravi... samo nekoliko malih laži o ljubavi i časti, koje će moći
izvući i hraniti se njima u budućnosti u hladnim noćima kad bude potpuno
sama. Da, bile bi to laži, ali svejedno ih je htjela čuti.
To joj, naravno, nije imalo nikakvog smisla. Osjećala je kako se počinje
ljutiti na njega. Za sve je on kriv, naravno, pretvorio ju je u nepromišljenu
glupaču koja se ne može odlučiti želi li plakati ili vikati.
- Dušo, već ti je žao?
U njegovu glasu nije mogla otkriti ni trun žaljenja, Dapače, doimao se
nevjerojatno dobre volje.
Kad mu nije odgovorila na pitanje, povukao ju je za kosu prisilivši je da
ga pogleda.
Bio je savršeno zadovoljan onim što je vidio. Lice joj je blistalo od
vođenja ljubavi, usne su joj bile natečene od njegovih poljubaca, a pogled još
zamagljen od strasti. Caine je imao osjećaj kao da ju je žigosao.
Preplavi ga val sirova posjedovanja i on samouvjereno kimne. Odlučio je
ne obazirati se na njezino ogorčeno lice, zaključivši da to samo ide njemu u
korist.
Nije mogao odoljeti da je ponovno ne poljubi. Kad se polagano nagnuo
potražiti njezine usne, pokušala je okrenuti se na drugu stranu. Caine ju je
jednostavno čvršće primio za kosu kako bi ostala mirna.
Tim poljupcem namjeravao je otjerati taj bijesni pogled. Čim su mu usne
prekrile njezine, jezik mu utone u tu slatku, omamljujuću vrelinu. Erotska
ljubavna igra izmami njezin odgovor. Bio je to dugačak, vatren poljubac, a
kad je konačno dignuo glavu da je ponovno pogleda, bila je čvrsto pripijena
uz njega.
- Željela si me isto toliko koliko sam ja želio tebe, Jade - rekao je. - Ti si
odlučila, ljubavi, i sad ćeš morati živjeti s tim.
Čovjek je bio gad. Oči joj se napune novim suzama. Njegove riječi bile su
bešćutne do krajnjih granica. Zar joj se morao smješkati, nakon što je izrekao
tako grubu rečenicu?
Zaklela se da mu nikada neće otkriti koliko su je povrijedile njegove
riječi. - Da, Caine, ja sam odlučila dati ti svoju nevinost i živjet ću s
posljedicama svog čina. Ako nemaš ništa protiv, sad mi se spava pa bih
htjela...
- Ne govorim o tome - prekine je. Glas mu je bio isprekidan kao i munja. -
Odabrala si pripasti meni, Jade. Vjenčat ćemo se, dušo.
- Molim?
- Čula si me - odgovorio je ovaj put nježnijim glasom. - Nemoj me gledati
tako zaprepašteno, ljubavi. Nije to tako strašno.
- Caine, uopće nisam takvo što odlučila - promucala je.
Nije bio raspoložen slušati njezino poricanje. Htio je njezino prihvaćanje.
Boga mu, neće otići iz njezina kreveta dok to ne dobije. Prevrnuo ju je na
leđa, a onda joj koljenom grubo razdvojio bedra. Ruke joj je držao sputane
iznad glave. Namjerno je pritisnuo zdjelicu uz nju. -Pogledaj me - naredi.
Kad ga je poslušala, reče: - Ono što smo upravo učinili, ne može se
promijeniti. Sad si moja. Prihvati to, Jade, i bit će ti kudikamo lakše.
- Zašto bih to morala prihvatiti? - pitala je. - Caine, ne znaš što tražiš.
- Ja sam jako posesivan čovjek - uzvrati. Glas mu je postao oštar.
- Shvatila sam - promrmlja. - To je grijeh.
- Ne dam nikome ono što pripada meni, Jade. Shvaćaš?
- Ne, ne shvaćam - šapne. Sledila se od njegova pogleda. - Je li to zato što
sam bila djevica pa imaš osjećaj krivnje? Je li to razlog što se hoćeš oženiti
mnome?
- Ne, nemam osjećaj krivnje - odgovorio je. - Svejedno, udat ćeš se za
mene. Razgovarat ću s tvojim bratom čim se vrati...
- Ti si najdrskiji, najnepopustljiviji čovjek kojeg sam, nažalost, imala
priliku upoznati.
U kutovima usana pojavi mu se osmijeh. - Ali, ljubavi, ti voliš drske i
nepopustljive muškarce. Inače mi ne bi dopustila da te taknem.
Neobično, ali nije mogla pobiti tu činjenicu. - Molim te, makni se s mene.
Ne mogu disati.
Odmah se otkotrljao na bok. Tada je naslonio glavu na lakat kako bi joj
mogao promatrati lice. Jade povuče plahtu preko njih, prekriži ruke na prsima
i zagleda se u strop.
- Jade?
- Da?
- Jesam li te povrijedio?
Nije ga htjela pogledati. Caine je povuče za kosu kako bi pokazao koliko
je nestrpljiv. - Odgovori mi.
- Da, povrijedio si me - šapne. Osjećala je kako crveni.
- Oprosti, Jade.
Zadrhtala je zbog nježnosti u njegovu glasu, a onda shvati da mora
uspostaviti nadzor nad svojim osjećajima. Plakalo joj se, a nije joj bilo jasno
zašto. - Ne, nije ti žao - izjavi. - Inače bi stao kad sam te molila.
- Nisam mogao stati.
- Nisi mogao? - Okrenula se i pogledala ga. - Ne, nisam.
Gotovo ju je smlavila nježnost koju je vidjela u njegovim očima. Ondje su
u svakom slučaju bile i iskre koje su pokazivale koliko ga sve to zabavlja.
Sad nije znala kako bi ga shvatila. - Dakle, dobro je što nemaš osjećaj
krivnje, jer nemaš se ni za što osjećati kriv.
- Zašto? - otegnuto je pitao.
- Zašto? Zato što me nisi natjerao da napravim nešto što nisam htjela. Ja
sam kriva za sve.
- Jesam li uopće bio ovdje? - pitao je. - Koliko se ja sjećam, čini mi se da
sam bio aktivni sudionik.
Nije se obazirala na smijeh u njegovu glasu. - Da, naravno da si bio ovdje,
ali ja sam ti dopustila da budeš... aktivan.
Da nije izgledala tako prokleto iskrena, da nije kršila ruke, urlao bi od
smijeha. Međutim, iskazala je svoje osjećaje i zato se suzdržao. -Dobro -
složi se. - Bila si aktivnija od mene. Jesi li sad sretna?
- Jesam - odgovorila je. - Hvala.
- I drugi put - uzvratio je. - Reci mi sad zašto si htjela da te obljubim.
Prije nego što mu je odgovorila, ponovno je pogledala u strop. Caine je
bio očaran crvenilom koje joj je prekrivalo lice. Njegovu malom nevinašcu
ponovno je bilo neugodno. Prije samo nekoliko minuta, dok su vodili ljubav,
bila je tako neobuzdana. Još su ga pekla leđa od njezinih noktiju. Njezina
strast bila je gotovo ravna njegovoj, ali isto tako, njoj je to bilo prvi put pa je
pretpostavljao da se još srami i da je zbunjena time što se dogodilo.
- Zato što sam htjela - odgovorila je. - Znaš, oduvijek sam znala da se
neću udati pa sam htjela... ah, nećeš shvatiti. Kladim se da ćeš me, kad
odem, brzo zaboraviti.
Okrenula se kako bi procijenila učinak te rečenice, uvjerena da ga je
razljutila.
Počeo se smijati.
- Jako si neotesan - rekla je prije nego što je vratila pogled na strop. -
Voljela bih da odeš.
Njegovi prsti izazvali su drhtanje kad su joj se spustili niz vrat. - Jade, to
je bilo neizbježno. Odmahnula je glavom. - Nije.
Polako je spustio plahtu dok joj grudi nisu ostale otkrivene. - Bilo je -
šapne. - Bože, tako sam te dugo želio. Spustio je plahtu još niže i otkrio joj
trbuh. - Znaš što, ljubavi?
- Što? - pitala je. Činilo se da je bez daha.
- Opet te želim.
Spustio je glavu i poljubio je prije nego što se počela prepirati. Jade ga je
pustila da radi što hoće sve dok mu usne nisu postale previše hrabre. Tada ga
je odgurnula. Otkotrljala se s njim, a kad su ostali licem u lice, usmjerila je
pogled na njegova prsa. - Caine? - Prstima se poigravala kovrčavim dlakama
nastojeći smoći hrabrost za sljedeće pitanje.
- Da? - pitao je, razmišljajući zašto se ponovno ponaša tako sramežljivo.
- Znači, bilo je dobro?
Palcem joj je podignuo bradu. - O, da, bilo je dobro.
- Nisi se razočarao?
Dirnula ga je njezina ranjivost. - Ne, nisam se razočarao. Lice mu se tako
smrknulo da je zaključila kako govori istinu.
- Ni ja se nisam razočarala.
- Znam - odgovorio je, ponovno uz drzak osmijeh.
- Kako znaš?
- Po tome kako si odgovarala na moje dodire, po tome kako si svršila, po
tome kako si potom viknula moje ime.
- Ah.
Njegov osmijeh rastopio je ostatak njezinih briga. - Bilo je pomalo
ubitačno, nije li, Jade?
Kimnula je. - Nisam imala pojma da će biti tako... predivno.
Poljubio ju je navrh glave. - Osjećam svoj miris na tebi - rekao je. - To mi
se sviđa.
- Zašto?
- Od toga mi se digne.
- Trebala bih se oprati.
- Ja ću to učiniti - ponudi.
Otkotrljala se od njega i sišla s kreveta prije nego što ju je uspio primiti. -
Nećeš ni slučajno - rekla je prije nego što mu je okrenula leđa i teškom
mukom pokušavala navući odjeću.
Divno se smiješila, ali osmijeh brzo izblijedi kad je na plahti ugledala
krvave mrlje.
- Raskrvario si me. - Zamuckujući ga optuži.
- Ljubavi, bilo ti je prvi put.
- Znam to - odvrati.
- Trebala si krvariti.
Činilo se da ju je ta rečenica zaprepastila. - Ozbiljno? Kimnuo je.
- Samo prvi put, Caine? Nije da će ikada biti drugi put - žurno će - ali
ipak, ne bih htjela...
- Samo prvi put - odgovorio je. Odlučio je ne obazirati se na njezinu
izjavu da više neće voditi ljubav, nego upita: - Jade? Zar ti nikada nitko nije
objasnio osnovne stvari?
- Ma, naravno da je - odgovorila je osjećajući se kao potpuna budala.
Nije joj povjerovao. - Tko? Tvoji roditelji umrli su prije nego što si bila
dovoljno velika da bi shvatila. Je li to bio tvoj brat? Je li ti Nathan objasnio?
- Nathan me napustio. - U svakom slučaju, nije namjeravala izlanuti istinu.
- Hoću reći, on je cijelo vrijeme bio na školovanju i rijetko sam ga viđala.
Caine primijeti da postaje jako uznemirena. Stiskala je pojas svog ogrtača
radeći čvorove. - Kad te je Nathan napustio?
 - Bio je na školovanju - ponovila je.
- Kako dugo?
- Zašto me to ispituješ? - pitala je. - Moj stric Harry preuzeo je brigu o
mojem obrazovanju dok Nathana nije bilo. Napravio je dobar posao, Caine.
- Očito je izostavio neke bitne stvari - primijeti Caine.
- Stric je jako zatvorena osoba.
- Zar ondje nije bilo nijedne žene koja bi...
Prekinuo je pitanje kad je odmahnula glavom. - Ondje su bile tri žene, ali
nikada ne bih ni s jednom od njih razgovarala o tako osobnim stvarima,
Caine. To ne bi bilo pristojno.
Zašla je za paravan prije nego što joj je uspio postaviti još koje pitanje.
Jade se oprala komadićima sapuna s mirisom ruže i vodom iz lavora. Tek
tada je shvatila koliko je ljutita. Kad se vratila u krevet, bila je krajnje
bijesna na sebe i njega.
Caine je izgledao kao da se smjestio za noć. Namjestio si je jastuke pod
glavom. Činilo se da mu je vrlo ugodno. Stegnula je pojas ogrtača i namrštila
mu se. - Caine, doista moraš nešto shvatiti - počela je odlučnim glasom.
- Što to, dušo? - pitao je.
Mrzila je kad joj se tako nevino smiješio. Od toga joj je srce počelo
poskakivati, a u glavi ostala praznina. Kako bi nastavila, morala se zagledati
u pod. - Ovo se više ne smije dogoditi. Nikada više. Nikakve koristi od toga
da se prepireš sa mnom, Caine. Čvrsto sam odlučila. Sad je vrijeme da odeš.
Kao odgovor na njezinu svesrdnu naredbu, Caine podigne pokrivač i
prstom je pozove da dođe. - Dođi u krevet, Jade. Moraš se odmoriti.
Glasno je uzdahnula. - Nećeš popustiti?
- Bojim se da neću, ljubavi.
- Budi ozbiljan, molim te - zamoli ga kad joj je namignuo.
 - Ozbiljan sam - uzvrati - ali i realan.
- Realan? - Primaknula se bliže krevetu, grickajući donju usnu dok je
razmišljala koji bi bio najbolji trik da ga pokrene.
Pogriješila je što je došla suviše blizu, shvatila je to malo prekasno. Caine
ju je lako uhvatio. Odjednom se našla na leđima, pokraj njega. Njegovo
toplo, teško bedro, prikliještilo joj je noge, dok ju je jednom rukom držao
visoko iznad struka. Jade uoči da je i pri ovoj snažnoj kretnji pazio na njezinu
ranu. Bio je tako nevjerojatno obziran čovjek. Drzak također. Bila je dobro i
u zamci, a on je imao hrabrosti tome se smijati.
- E, sada - kazao je - realan sam jer znam da je ovo tek počelo - objasni. -
Jade, prestani me štipati. Ne vjeruješ valjda ozbiljno da te više nikada neću
taknuti, je li? Vjenčani parovi...
- Da se više nisi usudio spominjati vjenčanje - prekine ga.
- U redu - pristane. - Budući da izgleda da te to jako uzrujava, pričekat ću
dok ponovno ne načnemo tu temu. Ipak, slažeš se da ćeš ovdje ostati
otprilike dva tjedna, točno?
Ponovno je počeo logično razmišljati. Jade se ta promjena sada učini
smirujuća. - Da, iako to sigurno više neće biti dva tjedna. Ovdje sam već
više od pola tjedna.
- Dobro - uzvrati. - E, sada, zar očekuješ da ću sve to vrijeme koje nam je
ostalo živjeti kao fratar?
- Da.
- To je nemoguće - usprotivi se. - Već mi je teško.
- Nije.
- Je - promrmlja. - Prokletstvo, Jade. Opet te želim, sada.
- Prokletstvo, Caine, budi pristojan.
Učini joj se da joj je glas kreštav, ali za sve je on kriv, reče samoj sebi.
Namjerno izaziva. Zagledao se u njezine oči dok joj je polako odvezivao
pojas ogrtača. Tada je prstima lagano dodirnuo vrhove njezinih dojki.
Zadržavajući pogled, polako ju je počeo milovati niz trbuh. Prste je spustio
niže među mekane kovrče na spoju između njezinih bedara.
Poljubio je udolinu između dojki dok je prstima polako poticao vatru u
njoj. Jade je sklopila oči i nagonski se pomaknula bliže njegovoj ruci.
Jezikom joj je natjerao bradavice da se ukrute, a kad je uvukao prste u nju,
zastenjala je, napola od užitka, napola od bola.
Pomaknuo se prema gore kako bi je poljubio u usta, tražeći njezin
odgovor. Jezikom joj je navlažio usne. Kad mu je zatrebala njezina suradnja,
odmaknuo se. - Uzbuđujem te, zar ne, ljubavi?
- Caine - šapnula je njegovo ime pokušavajući mu maknuti ruku. Nije se
dao smesti. Više nije mogla misliti. - Moraš prestati s ovim mučenjem. Moraš
se boriti protiv želje da me zavedeš. O, Bože, nemoj to činiti.
- Ne želim se boriti - odvrati. - Grickao joj je ušku. - Volim zavoditi, Jade.
Bio je nepopravljiv, Iscrpljeno je uzdahnula, pa mu dopustila da je
ponovno bezumno ljubi. Više se uopće nije bunila kad joj je svukao ogrtač i
kad se smjestio među njezina bedra. Dlake na njegovim nogama golicale su
joj nožne prste i odjednom je prilično osupne svijest o predivnim razlikama u
njihovim tijelima. Bio je tako tvrd, posvuda tako čvrst. Nožnim je prstima
trljala stražnju stranu njegovih listova dok su joj bradavice žudile za novim
dodirima.
- Caine? Hoćeš li mi nešto obećati?
- Bilo što - odgovorio je isprekidanim glasom.
- Možemo biti zajedno, ali kad se Nathan vrati, to mora završiti. Mi...
- Neću davati obećanja koja ne mogu ispuniti - prekine je. Doimao se
ljutit. - Predomislit ćeš se - šapnula je.
- Zvučiš vraški sigurno. Zašto? Što to kriješ od mene?
- Znam da ćeš me se zasititi - brzo će. Obavila je ruke oko njega. - Poljubi
me, molim te.
 Glas joj je bio gotovo mahnit. Caine odgovori istom mjerom. Taj poljubac
bio je poput požara i ubrzo potpuno izvan kontrole.
Njegova pozornost bila je usmjerena na to da je zadovolji. Nije se žurio
nego je dizao napetost, dovodeći je polako do ludila. Ljubio je svaki
milimetar njezinih naježenih dojki, sisao obje bradavice sve dok cvileći nije
tražila oslobađanje.
Tada se polako spustio niz njezino tijelo. Jezikom joj je draškao ravni
trbuh, a kad se spustio još niže, stenjanje se pretvorilo u uzdahe čistog užitka.
Zubima je namjerno čupkao nježne kovrče. Jezikom je milovao
svilenkaste latice dok nisu postale sjajne od vlage. Cijelo to vrijeme prstima
ju je milovao erotski tromo.
Nije je se mogao zasititi. Jezikom ju je iznova dražio, a prsti su klizili
unutra i van.
Rukama je navlačila plahtu. Užitak koji joj je pružao zapanjio ju je. Nije
imala pojma da muškarac tako vodi ljubav. Bilo je očito da Caine zna što
radi. Naveo ju je da podivlja od želje za njim.
Kad je osjetila prvi nalet žudnje, kad se nagonski, od zadovoljstva i
agonije, čvršće omotala oko njega, popeo se na nju. Preplavi je val užitka
koji nije mogla zaustaviti. Caine je ušao u nju, do kraja, čvrst, vreo u istom
trenutku kad je svršila. Čvrsto ga je stisnula i privila se uz njega, radosna što
mu se podala.
Pokušao se suzdržati, ali nije imao snage stati. Natjerala ga je da sam
očajnički poželi svršiti. Njegovo se sjeme razlilo u nju u blaženom orgazmu
zbog kojeg je zaboravio disati.
Do te noći, nikada se nije potpuno predao. Dio njega uvijek je bio
suzdržan. Uvijek je bio u stanju zadržati strog nadzor. A sada, pred ovom
posebnom ženom, nije mogao zadržati ništa. Neobično, ali prihvaćanje toga
nije doživljavao kao predaju. Istinu govoreći, bila je to neka vrsta pobjede jer
u srcu je znao da se ni ona nije bila u stanju suzdržati.
 Osjećao se pročiščen i tjelesno, i duševno. Ovo nevjerojatno darivanje
koje su upravo doživjeli ispuni ga zadovoljstvom.
Trebalo mu je puno snage da se otkotrlja na bok. Bilo mu je drago kad je
pošla za njim i ugnijezdila se pokraj njega. Obavio je ruku oko nje i čvrsto je
zagrlio.
- Još osjećam tvoj okus.
- O, Bože. - Kao da ju je bilo stid.
Nasmijao se. - Volim tvoj okus. Ti si sami med i ženstvenost, ljubavi.
Seksi spoj. Čovjek bi mogao postati ovisnik.
- Bi?
- Da - promrmljao je. - Ali ja sam jedini koji će te ikada okusiti. Nije li
tako?
Uštipnuo ju je za stražnjicu kako bi izmamio odgovor. - Da, Caine - složi
se.
- Jesam li ti opet nanio bol?
- Malo - odgovori.
- Nije mi žao.
Tobože je uzdahnula. - Znam.
- Nisam se mogao zaustaviti.
Gurnula mu je glavu pod bradu. Prošlo je puno vremena prije nego što je
ponovno progovorila. - Nikada te neću zaboraviti, Caine.
Znala je da ju nije čuo. Njegovo duboko, ravnomjerno disanje upućivalo
je na to da je već zaspao.
Znala je da bi ga trebala probuditi i zatražiti da ode natrag u svoju sobu.
Sterns će biti razočaran kad ih nađe zajedno.
Čvršće ju je zagrlio kad se pokušala odmaknuti od njega. Čak i u snu, taj
čovjek bio je posesivan kao uvijek.
 DEVETO POGLAVLJE

Drugo jutro, liječnik, gospodin Harwick, došao je pregledati Jade. Bio je to

stariji čovjek, tamne sijede kose i plavih očiju koje su se caklile kao more za
mirnoga dana. Bio je besprijekoran, i što se tiče odjeće, i što se tiče
ponašanja. Jade pomisli da izgleda kao prepredeni rakun, zato što mu je kosa
s obiju strana lica bila zalizana u polukrug koji je završavao jedva palac od
osobito šiljastog nosa.
Kao što je najavila Caineu, gospodin Harwick ju je bockao i pipao. Caine
je stajao u podnožju kreveta, ruku prekriženih na leđima, ponašajući se kao
stražar koji čuva svoje blago. Kad je liječnik završio pregled, odredio je da je
odmor najbolji put za njezino ozdravljenje. Budući da je Jade smatrala da nije
osobito bolesna, nije se osvrtala na njegove savjete.
Caine je izgledao kao da pamti svaku uputu. Odlučio je od nje napraviti
bolesnika, zaključila je. Kad je Harwick predložio hladne obloge za oteklinu
na tjemenu koja je već splašnjavala, Caine odmah ode po to.
Jade je zahvaljivala Bogu što je ostala sama s liječnikom. - Čujem da su
vas pozvali da pregledate Caineova oca - počela je. - Bilo mi je žao kad sam
čula da mu nije dobro. Je li mu sad bolje?
Liječnik odmahne glavom. - Malo se može učiniti za njega - izjavi. -Šteta.
Otkako su mu oduzeli Colina, odustao je od života. Znate, Colin mu je bio
omiljeni sin i njegov ga je gubitak slomio.
- Zašto kažete da mu je Colin bio miljenik? - upita.
- On mu je prvorođeni sin s drugom ženom - objasni Harwick. -Cainova
majka umrla je dok je on bio još dijete. Dječak nije imao više od pet-šest
godina.
Bilo je očito da gospodin Harwick uživa u dobroj partiji ogovaranja.
Dovukao je stolac do ruba kreveta, polako se smjestio pa rekao zanesenim
šaptom: - Prvi brak, znate, bio je nametnut i koliko ja znam, bila je to jako
nesretna veza. U svakom slučaju, Henry se trudio da uspije.
- Henry?
- Caineov otac - uputi je Harwick. - Henry nije postao vojvoda od
Williamshirea jer je njegov otac još bio živ. Zbog toga je imao dosta vremena
posvetiti se svom braku. Međutim, nije išlo. Caineova majka bila je zla žena.
Ona je život i supruga, i sina pretvorila u pakao. Ma, čak ga je pokušala
okrenuti protiv vlastitog oca, ako uopće možete vjerovati takvu strahotu. Kad
je umrla, nitko nije dugo žalio za njom.
- Jeste li upoznali tu ženu?
- Jesam - odgovorio je. - Bila je privlačna, ali ljepotu je zasjenila zla duša.
- Je li vojvodin drugi brak sretan?
- O, da, jest. - odgovori Harwick. - Mahne rukom u širokom luku. -
Gweneth je dobra žena. Osvojila je plemstvo, doista je, kad je počela sa
suprugom obavljati dužnosti. Ma, društvena krema vatreno je slijedi kao što
slijedi Brummellovo3 odijevanje i ponašanje. Moram reći da je Gweneth
dobra žena i majka. Sva djeca jako su povezna, što je, znate, dokaz da je
dobro obavila posao.
- Uključuje li to i Cainea, gospodine Harwick, kad govorite o djeci?
- Da - odvrati Harwick. - Svi poštuju Cainea jer on je najstariji, ali on se
nekako drži podalje od obitelji. Osim, naravno, ako netko želi nauditi
njegovoj braći ili sestrama. Tada se Caine umiješa. - Zašutio je i nagnuo se
naprijed u svom stolcu, potom zavjereničkim glasom šapne: - Neki kažu iz
sveg srca. - Podigao je obrve kako bi naglasio svoje riječi.
- Zašto kažu iz sveg srca? - pitala je. Glas joj se učini zabrinut, ali
Harwick to izgleda nije primijetio. Jade još nije htjela prekinuti razgovor.
Promijenila je izraz lica kako bi izgledalo da je sve to tek površno zanima pa
se čak uspjela i nasmiješiti. - Pobudili ste moju radoznalost, gospodine -
dodala je.
Čini se da je Harwicku godilo njezino zanimanje. - Draga moja, za Cainea
se dobro zna da lovi Pagana. Znate, poslao je svoje ljude da po cijelome
gradu izvjese obavijest o nagradi. Kockari su otvorili kladionicu. Deset
prema jedan u korist Cainea, naravno. Ulovit će gusara - procijeni. -Kad se to
dogodi, smiluj se Bože.
- Da, smiluj se Bože - složi se ona. - Međutim, spomenuli ste da je
Caineov otac bolestan? - ponovno upita pokušavajući ga vratiti na početnu
temu. - Koliko je bolestan?
- Teško - izjavi Harwick.
- Zar se ništa ne može učiniti?
Harwick odmahne glavom. - Gweneth je gotovo luda od brige za Henryja.
Čovjek ne jede i ne spava. Ne može dalje tako. Ne, bojim se da će on
sljedeći umrijeti ako se ne pomiri s Colinovom smrću.
- Možda mu treba mala pomoć - kaza Jade.
- Kome treba pomoć? - upita Caine s vrata.
- Tvom tati - vikne Jade. Tada se ponovno okrene gospodinu Harwicku. -
Što to čujem da vam je nestao prijatelj?
- A, da, siroti gospodin Winters - odgovori Harwick. - Bio je također
dobar liječnik - doda uz naklon.
Kad ju je pun nade pogledao, Jade reče: - Govorite kao da je mrtav.
- Siguran sam da jest - ustanovi gospodin Harwick.
Caine je stajao s druge strane Jadeina kreveta neuspješno pokušavajući
staviti hladan oblog na ozljedu. Jade je puno više zanimalo liječnikovo
mišljenje nego što bi je zabrinjavala mala čvoruga. Neprestano je micala
krpu. Caine ju je gurao natrag.
Harwick je dugo promatrao nijemu borbu, sve vrijeme nastojeći ne smijati
se. Baš lijepo, ovo dvoje su sigurno par.
Jadeino sljedeče pitanje vrati ga na njihov prijašnji razgovor. - Zašto
mislite da je Winters mrtav?
- Sigurno je - uzvrati Harwick. - Njegova kuharica posljednja ga je vidjela
živog - objasni. - Winters je šetao stražnjim dvorištem. Otišao je iza zavoja i
jednostavno nestao.
- Prije koliko vremena je to bilo? - upita Caine.
- Prije gotovo tri mjeseca - odgovori liječnik. - Naravno, svi znamo što mu
se dogodilo.
- Znamo? - upita Jade zapanjena žestinom u Harwickovu glasu. - O čemu
se radi?
- Ne bih trebao govoriti o tome - odgovori Harwick. Izraz njegova lica
pokazivao je da je istina baš suprotna. Čovjek se doimao uzbuđen baš kao
mali dječak koji se sprema otvoriti rođendanske darove.
Gospodin Harwick se nagne naprijed na svojem stolcu. Dramatičnim
šaptom reče: - Bijelo roblje. Bila je uvjerena da nije dobro čula. - Molim?
- Bijelo roblje - ponovi Harwick. Kimnuo je kako bi naglasio svoje riječi,
a onda se ponovno nasloni.
Jade se morala ugristi za donju usnu kako se ne bi počela smijati.
Nije se usudila pogledati Cainea, znajući jako dobro da se, uoči li i
najmanji znak da mu je sve to smiješno, neće moći suzdržati. - Nisam znala -
šapne.
Izgledalo je da Harwick uživa u njezinoj reakciji. - Naravno da niste znali
- hitro će. - Vi ste nježna žena i sigurno niste čuli za tako odvratne stvari.
Pagan stoji iza te spletke, sigurno. On je oteo Wintersa i prodao ga u roblje.
Jade više nije bilo smiješno. Osjećala je kako crveni. - Zašto toga Pagana
krive za svaki zločin u Engleskoj? - pitala je prije nego što se uspjela
zaustaviti.
- Hajde, hajde, nemojte se uzrujavati - šapne gospodin Harwick. Potapša
je po ruci i reče: - Morao sam vam reći što se ovih dana nagađa.
- Ne uzrujavam se - slaga Jade. - Samo mislim da je glupo što se svi
koriste Paganom kao žrtvenim janjetom. Isto tako, nisam zabrinuta za vašeg
prijatelja, gospodine Harwick, jer u duši osjećam da će se Winters uskoro
pojaviti živ i zdrav.
Liječnik joj blagonaklono stisne ruku. - Imate tako meko srce.
- Ima li Caineov otac snažno srce?
Caine je odgovorio na njezino pitanje. - Ima.
Jade je iznenadio bijes u njegovu glasu. Okrenula se i pogledala ga. -To je
dobro znati - rekla je. - Zašto se mrštiš? Zato što sam pitala za tvog oca ili
zato što ima snažno srce?
- Ni jedno, ni drugo - odgovori Caine. Preusmjeri pozornost na liječnika. -
Moj otac će se početi bolje osjećati kad se pobrinem za Pagana. Osveta će
biti njegova ljekovita mast.
- Ne, Caine - odgovori Jade. - Pravda će biti njegov spas.
- U ovom slučaju, to je isto - zaključi Caine.
Čvrsto stisnuta čeljust pokazivala je njegovu zlovolju. Tvrdoglavost
također.
Najradije bi se izvikala na njega. Umjesto toga, zahvali mu. Lijepo od tebe
što si mi donio obloge. - Baci krpu na tjeme. Potom se okrene gospodinu
Harwicku. - Hvala i vama, gospodine, što ste se brinuli za mene. Sad mi je
puno bolje.
- Bilo mi je zadovoljstvo - odvrati gospodin Harwick. Ustao je, još
jedanput je primio za ruku i dodao: - Čim vam bude bolje, morate se preseliti
vojvodi i vojvotkinji, Siguran sam da će Caineovi roditelji biti i više nego
sretni da vas ugoste dok se potpuno ne oporavite.
Okrene se prema Caineu. - Ovo će, naravno, ostati strogo povjerljivo.
Neće biti nikakvih ružnih glasina na račun ove ljupke dame.
- Čemu tajne? - pitala je Jade potpuno zbunjena. Gospodin Harwik
znakovito je pogledavao Cainea. Situacija je bila neugodna.
- Zabrinut je za tvoj dobar glas - kaza Caine.
- A, to. - Teško je uzdahnula.
- Nije pretjerano zabrinuta - hladno će Caine.
Gospodin Harwick ostao je zapanjen. - Ma, draga moja, to jednostavno
nije u redu. Ne biste smjeli biti ovdje sami s neoženjenim muškarcem.
- Da, pretpostavljam da to nije u redu - složila se.
- No, bili ste bolesni, draga moja, i sigurno niste bili u stanju razumno
razmišljati. Ne krivim ni vas, ni Cainea - dodao je naklonivši se u smjeru
markiza. - Vaš domaćin postupio je u dobroj namjeri.
- Da? - upita Jade.
- Sasvim sigurno - odvrati gospodin Harwick. - Ovdje u kući nalazi se sve
osoblje. Svejedno, za one koji šire glasine bio bi praznik da čuju te podatke.
Glasine bi povrijedile previše ljudi. Caineovu majku...
- Moju maćehu - prekine ga Caine.
- Da, naravno, vašu maćehu - nastavi Harwick. - Ona bi bila povrijeđena.
Što se toga tiče, to bi prilično pogodilo i njegovu buduću.
- Njegovu što?
Doista nije namjeravala povisiti glas, ali zaprepastila ju je usputna
primjedba gospodina Harwicka. Odjednom joj je postalo mučno. S lica joj je
nestala sva boja. - Jeste li rekli Caineovu buduću? - pitala je kreštavo
šapćući.
- Jade - započe Caine - vjerujem da gospodin Harwick misli na gospođicu
Aisely.
- Jasno - odgovori. Zbog liječnika, prisili se na osmijeh. - Sad sam se
sjetila. Gospođica Aisely, žena kojom ćeš se oženiti. - Prije nego što je
završila, glas joj je već bio na rubu vriska.
Nije poznavala tu ženu Aisely, ali već joj je bila mrska. Što je više
razmišljala o tome, to se više ljutila na Cainea. Istina Bog, mrzila ga je.
- Gospođica Aisely ne bi blagonaklono primila vijest o vašem boravku
ovdje - procijeni gospodin Harwick.
- Ona nije moja buduća - umiješa se Caine. - Moja maćeha bi je htjela
udati za mene - objasni. Nije uspio sakriti radost u svom glasu. Njezina
reakcija kad je čula za gospođicu Aisely bila mu je veoma draga. Značila je
da joj je stalo.
- Ali vaša draga maćeha...
- Silom želi spojiti gospođicu Aisely i mene - prekine ga. - To se neće
dogoditi, Harwick.
Jade je osjećala Caineov pogled. Očajnički je pokušavala odglumiti
ravnodušnost. Shvatila je da u ruci gužva oblog i odmah prestane raditi to što
ju je razotkrivalo. - Ne tiče me se s kim ćeš se vjenčati - izjavi.
- Trebalo bi.
Odmahnula je glavom. - Samo bih voljela da si spomenuo zaruke prije
prošle noći.
- Nisam zaručen - planuo je - a prošla noć je...
- Caine! - viknula je njegovo ime, a onda stišala glas i dodala:
- Imamo gosta, zar si zaboravio?
Harwick se poče glasno smijuljiti. Otišao je prema vratima Caineu. -
Nešto slutim u vezi s vama dvoma. Imam li pravo?
- Ovisi kakve su vaše slutnje - odgovori Caine.
 - Ona je vaša buduća, je li tako?
- Je - odvrati Caine. - Samo što još nije pristala.
Muškarci se naceriše jedan drugome. - Vidim da će biti teško s njom,
mladiću moj.
- Teško ili ne - uzvrati Caine glasom koji bi i mrtve probudio - ona će biti
moja žena.
Vrata su se zalupila uz njezino vikanje da neće. Jade je bacila oblog na
drugi kraj sobe i srušila se na jastuke. Škrgutala je zubima od jada.
Što ju briga koga će oženiti? Čim se Nathan vrati, više nikada neće vidjeti
Cainea. Prokletstvo, zašto sve mora biti tako zamršeno? Sam bog zna da je
štititi Cainea bilo dovoljno naporno. Sad na popis mora dodati i Caineova
oca.
Je li gospođica Aisely lijepa?
Jade potisne te crne misli. Doista će morati nešto poduzeti u vezi s
vojvodom od Williamshirea. Colin će se sigurno uzrujati ako dođe kući i
otkrije da mu je tata umro od tuge.
Je li Caine odveo gospođicu Aisely u krevet?
Ne mogu sad razmišljati o njoj, zaključi Jade. Ima puno prečih briga.
Morat će nešto napraviti s Colinovim ocem. Pisamce, zaključi, neće biti
dovoljno. Mora se naći s čovjekom i ozbiljno porazgovarati s njim.
Je li Caineova maćeha već što dogovorila za Caineovo vjenčanje? O,
bože, nadala se da joj je Caine govorio istinu. Nadala se da ne želi gospođicu
Aisely.
- To je smiješno - promrmlja za sebe. Naravno da će se Caine oženiti.
Naravno da će to biti neka druga, a ne ona. Kad otkrije istinu o njezinu
podrijetlu, više je neće htjeti.
Ljutito gunđajući, Jade odustane od stvaranja bilo kakvih planova.
Osjećaji su joj bili poput jarbola na Smaragdu napetim na snažnom vjetru.
Bilo je besmisleno pokušavati usredotočiti se. Caineov tata će jednostavno
morati još malo očajavati.
Ostatak dana izbjegavala je Cainea. Zajedno su večerali u tišini. Sterns je
iznenadio Jade kad je izvukao stolac i sjeo s njima. Sluga je isto tako s njima
večerao. Veći dio vremena posvetio je pozornost Caineu, ali kad je pogledao
nju, izraz lica bio mu je ljubazan, privržen.
Zaključi da ipak nije saznao da je spavala s Caineom. Jade je laknulo. Već
je zaključila da Sternsov odnos s Caineom nadilazi običan odnos poslodavca
i zaposlenika. Bili su kao obitelj i nije htjela da čovjek do kojega je Caineu
stalo misli da je laka žena. Zabrinuto je pogledavala Sternsa sve dok nije
pružio ruku i potapšaoje.
Uglavnom je Caine govorio za vrijeme jela. Razgovor se svodio na
poteškoće u upravljanju tako velikim imanjem. Jade je to osobito zanimalo.
Bila je i iznenađena jer Caine je pokazivao istinsku brigu za članove svoje
župe. Zapravo, osjećao je odgovornost za njihovu dobrobit.
- Pomažeš li onima koji trebaju pomoć? - pitala je.
- Naravno.
- Dajući im novac?
- Kad je to jedino rješenje - objasnio je. - Jade, čovjeku je ponos jednako
važan kao i hrana. Kad je želudac pun, na red dolazi poboljšanje položaja.
Dugo je razmišljala o toj rečenici pa rekla: - Da, muškarcu je
samopoštovanje važno. Kao i ženi - dodala je.
- Nestane li toga samopoštovanja, velika je vjerojatnost da će on... ili ona
odustati od svega. Čovjek ne voli osjetiti da ga se iskorištava, a i da nije
uspio.
- Postoji razlika između iskorištavanja i neuspjeha - pobunila se.
- Zapravo i ne - odvrati Caine. - Čovjek je glup ako dopusti jedno i drugo,
je li tako, Sternse?
 - Naravno - složi se Sterns. Prije nego što je nastavio, sluga posegne za
čajnikom. - Čovjeku je najvažniji ponos. To bi trebalo biti najvažnije od
svega.
- Međutim, vas dvojica ćete se sigurno složiti da postoje trenuci kad bi
trebalo zaboraviti ponos - ubacila se.
- Kao na primjer? - upita Caine.
- Izvanredan primjer je ljudski život - odgovori.
- Međutim, ljudski život nije tako važan kao samopoštovanje - kaza
Sterns. - Slažete li se, gospodine?
Caine nije odgovorio. Ponovno je gledao Jade s izrazom lica koji nije
mogla pročitati. Jade nije imala pojma o čemu sad razmišlja. Nasmiješila mu
se samo da prikrije vlastiti nemir, onda se izgovorila da je umorna i vratila u
svoju sobu.
Sterns je naložio da joj se priredi kupka. U kaminu je gorjela vatra, grijući
zrak. Jade se zadržala u kadi pa otišla u krevet. Gotovo cijeli sat bacakala se
i okretala prije nego što je čvrsto zaspala.
Caine je došao u njezin krevet poslije ponoći. Svukao je odjeću, ugasio
svijeće i uvukao se pokraj nje u krevet. Spavala je na boku, a spavaćica joj
se omotala oko bedara. Caine joj polako digne spavaćicu, a potom privuče
sebi svilenkastu stražnjicu.
Uzdahnula je u snu. Taj zvuk u njemu izazva uzbuđenje. Bože, bila je tako
topla, tako slatka. Ruka mu kliznu pod spavaćicu.
Milovao joj je kožu, grudi, trljao bradavice dok se nisu pretvorile u čvrste
pupoljke. Pomaknula se prema njemu, nemirna, stenjući u snu.
Vjerojatno misli da je usred erotskog sna, pomisli Caine. Grickao joj je
vrat, jezikom draškao uške, a kad se leđima još više privila uz njega, ruka mu
klizne u vrelinu između njezinih bedara.
Raspirivao je vatru u njoj sve dok nije postala uzbuđena, vlažna, spremna
za njega. Drugom ju je rukom držao oko struka. Pokušala se okrenuti prema
njemu, ali nije joj dopustio da se pomakne. - Otvori se za mene, Jade - šapne.
- Pusti me da ti dođem.
Gurkao je koljeno sa stražnje strane njezinih bedara sve dok ga nije
utisnuo među njih.
- Reci mi da me želiš - zavapi.
Osjetila je baršunasti vrh njegova uda. Ugrizla se za donju usnu kako mu
ne bi viknula da prestane s tim mučenjem. - Da, želim te - šapne. -Molim te,
Caine. Sada.
Ta predaja bila mu je dovoljna. Nježno ju je okrenuo na trbuh široko
raširene ruke preko njezine zdjelice i jednim snažnim pokretom uđe u nju.
Nađe se obujmljen čvrstim omotačem. Gotovo je isti tren prosuo sjeme.
Caine uspori pokrete i duboko udahne. - Polako, ljubavi - šapne i zastenje jer
se pomaknula prema njemu.
Rukama je gnječila plahtu. Pridruže joj se Caineove ruke. Glava mu klone
u miomirisnu udubinu između vrata i ramena.
- Caine, hoću...
- Znam - odgovori. Ovaj put čvrsto je odlučio ići polako, produljiti ovu
slatku agoniju, međutim njezino uporno preklinjanje izbezumi ga. Ponovno se
nabije u nju, pa još jedanput, i još jedanput sve dok nije zaboravio na sve
osim na to da zadovolji i sebe, i nju. Kad je shvatio da će uskoro prosuti
svoje sjeme u nju, spusti ruku niz njezin trbuh. Milovao ju je kako bi svršila.
Vrhunac je bio veličanstven. Caine se srušio na nju. Bio je iscrpljen i
potpuno smiren. - Dišeš li još, ljubavi? - pitao je kad mu je srce prestalo
bubnjati u ušima.
Zadirkivao ju je, ali kad mu nije odgovorila, odmah se maknuo od nje. -
Jade?
Okrenula se i pogledala ga.
- Natjerao si me da molim. - Što sam?
 - Natjerao si me da molim.
- Da, jesam, jesam li? - odgovorio je uz smiješak.
- Uopće se ne kaješ - reče. Prstima je milovala njegova topla prsa. - Ti si
razvratnik, pravi. Uopće mi nije jasno zašto si mi tako privlačan.
U očima je još imala sanjiv, strastven pogled. Caine je poljubi u čelo, vrh
pjegavog nosa, a onda joj potraži usne za dugačak, vlažan, francuski
poljubac. - Želiš li još, ljubavi?
Nije joj dao vremena za odgovor. - Ja želim - šapnuo je stenjući tiho. Puno
poslije, dvoje ljubavnika zaspalo je jedno drugom u zagrljaju.
 DESETO POGLAVLJE

Sljedećih deset dana Jade su bili čarobni. Caine je bio tako nježan, pun
ljubavi. Isto tako, vodio je računa o njezinim osjećajima i imao je
nevjerojatnu sposobnost prepoznati njezino raspoloženje čak prije nje.
Najviše je voljela njihove večeri. Sterns bi u kaminu u Caineovoj radnoj sobi
zapalio vatru pa bi njih troje zajedno u tišini čitali.
Tijekom godina, Sterns je Caineu postao zamjena za oca. Jade je saznala
da je Sterns s Caineovom obitelji još od njegova rođenja. Kad je Caine
uredio vlastitu kuću, Sterns je pošao s njim.
Sterns joj je dao do znanja da zna gdje tko po novome spava. Dok je ona
crvenjela od muke, obavijestio ju je da on to ni u kojem slučaju ne osuđuje.
Također je dodao da već dugo nije vidio Cainea tako dobre volje. Jade je,
zaključi, poboljšala markizovo raspoloženje.
Od Caineove majke stigao je glasnik, tražeći od njega pomoć da izvuče
oca iz strašnoga trenutačnog stanja.
Caine je odmah otišao posjetiti oca, ali kad se nakon otprilike dva sata
vratio, bio je loše raspoložen. Od razgovora s ocem nije bilo nikakve koristi.
Tu noć, kad je Caine zaspao, Jade se sastala s Matthewom i Bimbom kako
bi im dala nove naredbe.
Matthew ju je čekao samo nekoliko koraka iza drveća koje ga je skrivalo.
Mornar je bio visok, mršav kao prut, tamne kože kao pantera. Po naravi bio
je sličan veličanstvenoj zvijeri, ali samo kad su ga razljutili. Isto tako, ako je
bio raspoložen, njegov neusiljen osmijeh katkad je bio divan.
 Matthew se sad nije smijao. Imao je ruke prekrižene na prsima i mrštio joj
se baš kao čovjek koji je naišao na lopova koji mu kopa po ladicama.
- Zašto si tako namršten, Matthew? - pitala je tiho šapćući.
- Neku noć vidio sam Njega kako s tobom stoji na prozoru, djevojko -
promrmlja Matthew. - Je li te taj kicoš dirao?
Jade nije htjela lagati, ali isto tako, nije bila spremna ispričati istinu
svojem vjernom prijatelju. - Bila sam ranjena - odvratila je. - Nemoj me tako
gledati, Matthew. Pogodili su me iz pištolja, na boku. Bila je to površinska
rana. Caine je bio... zabrinut pa je tu noć ostao u mojoj sobi, pazeći na mene.
- Crni Harry mojom će guzicom nahraniti morske pse kad čuje...
- Matthew, ništa nećeš reći Harryju - prekine ga.
Mornara uopće nije prestrašio njezin ljutiti glas. - Drska si - odgovori. -
vidio sam kako te je otmjen tip zagrlio kad ste prvi dan išli prema ulaznim
vratima i reći ću Harryju. Možeš biti sigurna u to. Jimbo mu je htio zabiti nož
u leđa. Nije to učinio samo zato što bi se ljutila na njega.
- Da, ljutila bih se - odgovorila je. - Nitko Caineu neće skinuti vlas s
glave ili će meni odgovarati. Prestani se sad mrštiti, Matthew. Moramo
razgovarati o jednoj važnoj stvari.
Matthew nije htio prekinuti temu. - Zadaje li ti poteškoće?
- Ne, ne zadaje mi poteškoće - odvrati. - Matthew, znam se brinuti za sebe.
Molim te, imaj malo više povjerenja u mene.
Matthew se odmah smirio. Nije htio da se gospodarica razočara u njemu. -
Naravno da znam da se znaš brinuti za sebe - hitro će. -Međutim, ne znaš
koliko si privlačna. Prelijepa si i to ti može naštetiti. Sad mislim da su Jimbo
i Harry imali pravo. Trebali smo ti unakaziti lice dok si bila još mala.
Znala je prema iskricama u njegovim zgodnim smeđim očima da se šali s
njom. - Nitko od vas ne bi se usudio nešto mi napraviti - uzvratila je.
- Matthew, mi smo obitelj i volite me isto tako kao što ja volim vas.
 - Ti si obično malo derište - začuo se još jedan dubok glas. Jade se
okrenula prema zvuku i ugledala svog prijatelja Jimba, koji se tihim koracima
stvorio ravno pred njom. Jimbovo mrštenje odgovaralo je njegovu krupnom
liku. Kao i Matthew, bio je odjeven u neuglednu smeđu seljačku nošnju jer bi
življe boje bilo lako uočljive među granjem.
Na mjesečini, Jimbovo lice djelovalo je okrutno. - Matthew mi je rekao da
te je kicoš dirao. Samo zato mogao bih ga ubiti. Nitko...
- Obojica podcjenjujete Cainea ako mislite da bi vam tek tako dopustio da
ga napadnete nožem - prekine ga.
- Kladim se da je slabašan kao i Colin - pobuni se Jimbo. Jade mu dade
do znanja koliko je bijesna na njega. - Poprilično dugo nisi vidio Colina, a
tada je zbog svojih rana bio napola lud. Sad je vjerojatno zdrav kao dren. Uz
to, jako si se preračunao ako misliš da je ijedan od braće slabašan. Zapamti,
Jimbo, ja sam ta koja je pročitala Caineov dosje. Znam o čemu govorim.
- Ako čovjek ima krv, može iskrvariti - izjavi Matthew.
Čini se da ni na jednog mornara nije djelovalo njezino mrštenje. Jade
ljutito uzdahne.
Okrenula se Matthewu i rekla: - Moram otići i porazgovarati s Caineovim
ocem. - Dok me nema, morate Caineovu pozornost zaokupiti malim
napadom.
- Ne vidim potrebu da razgovaraš s Caineovim ocem - pobuni se Matthew.
- Colin i Nathan bi se trebali svaki čas pojaviti.
- Uz njihovo traćenje vremena? Ne, ne usudim se više čekati. Caineov je
otac mogao biti već biti na samrtnoj postelji. Ne jede i ne spava. Ne mogu
dopustiti da umre.
- Vidim da si odlučila - promrmlja Matthew. - Kakav napad imaš na umu?
- To prepuštam vama. Dovoljno ste sposobni - uzvrati Jade.
- Kad želiš da to bude? - upita Jimbo.
 - Sutra - odgovori. - Što je prije moguće.
Jade se napokon vratila u krevet, zadovoljna zbog spoznaje da je Matthew
i Jimbo neće iznevjeriti.
Napad je počeo drugo jutro samo nekoliko minuta nakon svanuća.
Tada je shvatila da su upute trebale biti malo određenije. Kad sve prođe,
morat će Matthewa pozvati na red, bez obzira na to što je sposoban. Čovjek
je zapalio staje. Srećom, bio je dovoljno bistar da prije pusti konje.
Caine je imao pune ruke posla, Matthewu mora odati priznanje za to.
Konji su trčali kao ludi. Tri kobile samo što se nisu oždrijebile i svaka mu je
ruka bila potrebna pri sprječavanju širenja vatre i hvatanju životinja.
Pravila se da spava kad je Caine odlazio iz sobe.
Tada se na brzinu odjenula i iskrala se na stražnja vrata. Caine je u
širokom luku postavio straže, ali u svoj toj zbrci lako se provukla kraj njih.
- Jimbo je upravo otišao u Plitku obalu - rekao je Mathhew Jade kad joj je
pomogao popeti se na konja kojeg je odabrao za nju. - Trebao bi se vratiti
sutra do sumraka s porukom za nas. Ako je vjetar jak, ne misliš li da bi
Nathan uskoro trebao biti ovdje? Jesi li sigurna da ne želiš da jašem s
tobom?
- Sigurna sam da želim da čuvaš Caineu leđa - odgovori. - On je u
opasnosti. Ja se vraćam za jedan sat. I Matthew? Nemoj ništa više zapaliti
dok me nema.
Matthew joj se široko nasmiješi. - Upalilo je, je li tako?
- Da, Matthew - odgovorila je ne želeći ga ubiti u pojam. - Upalilo je.
Ostavila je Matthewa, koji se ostao smijati i stigla na odredište pola sata
poslije. Nakon što je ostavila konja u šumi na granici posjeda, brzo se uputila
prema ulaznim vratima. Kuća je bila golema, ali brava je prema mjerilima
svakog lopova bila jadna. Jade ju je otvorila u trenu. Dovoljno svjetla ulazilo
je kroz prozore da dođe do zavojitog stubišta. Iz stražnjeg dijela kuće,
dopirali su zvukovi, pokazujući da je osoblje kuhinje već na poslu.
 Jade je bila tiha kao mačka dok je zavirivala u svaku od brojnih spavaćih
soba. Međutim, vojvodu od Williamshirea nije našla ni u jednoj.
Pretpostavljala je da će on biti u najvećoj spavaonici, ali velika soba bila je
prazna. Plavokosa, prilično privlačna starija žena koja je hrkala kao slon,
spavala je u susjednoj sobi. Jade pretpostavi da je to vojvotkinja.
Na kraju dugačkog hodnika u južnom krilu, pronašla je knjižnicu. Bilo je
to neobično mjesto, izvan ruke, za radnu sobu. Caineov otac bio je unutra.
Čvrsto je spavao na stolcu za pisaćim stolom od mahagonija.
Nakon što je zaključala vrata kako ne bi bilo nezvanih gostiju, Jade je
dugo proučavala zgodnog muškarca. Bio je veoma naočit, prosjede kose,
visok, aristokratskih jagodica, četvrtasta lica veoma slična Caineovu. Imao je
velike podočnjake. Boja kože bila je nezdrava. Čak i u snu, djelovao je kao
da pati.
Jade se nije mogla odlučiti da li da mu očita bukvicu ili da mu se ispriča
što mu je nanijela nepotrebnu bol.
Međutim, Jade se sažali nad njim. Podsjećao ju je na Cainea, naravno,
iako otac nije bio tako mišičav, No, u svakom slučaju, bio je visok. Kad ga je
taknula po ramenu, naglo se probudio i skočio sa stolca brzinom koja ju je
iznenadila.
- Molim vas, gospodine, nemojte se brinuti - šapnula je. - Nisam vas htjela
prestrašiti.
- Niste? - pitao je, oponašajući njezin tihi glas.
Vojvoda od Williamshirea pomalo dođe k sebi. Prođe prstima kroz kosu, a
onda strese glavu u namjeri da razbistri um.
- Tko ste vi? - upita.
- Nije važno tko sam, gospodine - odgovori. - Molim vas, sjednite, jer
moram vam reći jednu važnu vijest.
Strpljivo je čekala da posluša njezin zahtjev, potom se nasloni na rub
pisaćeg stola i nagne prema njemu. - Ovo tugovanje mora prestati. Razboljeli
ste se.
- Molim?
Još joj je djelovao zbunjeno. Isto tako, opazila je da ima potpuno istu sivu
boju očiju kao Caine. Također, jednako se mrštio. - Rekla sam da tugovanje
mora prestati - ponovno izjavi. - Gospodin Harwick misli da biste mogli
umrijeti. Ne prestanete li s tom ludorijom...
- Gledajte vi, mlada damo...
- Nemojte vikati na mene - prekine ga.
- Za Boga miloga, tko ste vi? Kako ste ušli u... Bijes ga je prošao i on
zavrti glavom.
Jade pomisli da je više zaprepašten nego ljutit. Zaključi da je to dobar
početak.
- Gospodine, jednostavno nemam vremena za dugačke rasprave. Prvo,
morate mi obećati da nikome nećete reći za ovaj razgovor. Dajete li mi svoju
riječ?
- Da, dajem - odvratio je.
- Dobro. Sada, mislim da vam se moram ispričati, iako, iskreno, to mi baš
ne ide. Mrzim ispričavati se bilo kome. - Slegnula je ramenima i dodala: -
Žao mi je što prije nisam došla do vas.
Nepotrebno ste patili, a stvarno vas nisam mogla poštedjeti. Opraštate mi?
- Nemam pojma o čemu govorite, ali ako će vas to usrećiti, opraštam vam.
Recite mi sad, što hoćete od mene?
- Vaše otresanje, gospodine ide mi na živce isto kao i ono vašega smao...
- Kojega to sina? - pitao je, dok mu se u pogledu pojavio tračak osmijeha.
- Cainea.
- Ovaj posjet ima veze s Caineom? Nečim vas je uvrijedio? Sigurno znate
da je Caine svoj čovjek. Neću se miješati ako doista ne postoji valjan razlog.
 - Ne - odgovori Jade. - Ne radi se o Caineu, iako sam sretna što imate
takvo povjerenje u sinovljevu sposobnost da sam donosi odluke.
Nemiješanjem pokazujete da ste ponosni na sina.
- O kome onda želite razgovarati? - pitao je.
- Ja sam Colinova prijateljica.
- Poznavali ste ga?
Kimnula je. - Da, poznajem ga. Znate, on je...
- Mrtav - prekine je turobnim glasom. - Pagan ga je ubio. Jade ispruži
ruku i položi mu je na rame. - Pogledajte me, molim vas - naredi tihim
šaptom kad je okrenuo pogled prema prozoru.
Kad je Caineov otac učinio kako je naložila, ona kimne. - Bit će vam
teško povjerovati to što ću vam reći. Prvo, shvatite jedno. Imam dokaz.
- Dokaz?
Ona ponovno kimne. - Pagan nije ubio Colina.
- Je.
- Već mi je zlo slušati o Paganovim grijesima - promrmlja. - Colin...
- Je li vas Pagan poslao meni?
- Molim vas, stišajte glas - uzvrati. - Pagan nije ubio vašega sina - ponovi.
- Spasio ga je. Colin je itekako živ.
Prošlo je puno vremena prije nego što je vojvoda reagirao. Dok je zurio u
nju, lice mu je polako poprimilo prljavo-crvenu boju. Pogled mu je postao
tako hladan da je pomislila da bi je mogao zalediti.
Prije nego što je uspio ponovno viknuti, ona doda: - Rekla sam vam da
imam dokaz. Jeste li voljni poslušati me ili ste čvrsto odlučili...
- Poslušat ću - uzvrati. - Iako se kunem da ću sam, ako je ovo neka
neslana šala, uhvatiti Pagana i golim ga rukama ubiti.
- Pošten odgovor na takvu okrutnost - složi se. - Sjećate li se vremena kad
se Colin popeo na veliko drvo i nije mogao sići? Tada je imao četiri ili pet
godina. Budući da je plakao i da se jadno osjećao, obećali ste da nikada
nikome nećete to reći. Isto tako, uvjerili ste ga da nema ništa loše u tome da
se čovjek boji, da strah nije grijeh, da...
-Sjećam se - šapne vojvoda. - Nikada to nikome nisam rekao. Odakle vi...
- Kao što sam rekla, Colin mi je ispričao tu priču. Također i mnogo
drugih.
- Mogao vam je ispripovijedati te priče prije nego što je ubijen - zaključi
vojvoda.
- Da, mogao je, ali nije. Pagan je izvukao Colina iz mora. Vaš sin bio je u
jadnom stanju. Znate li liječnika, gospodina Wintersa?
- On je moj osobni liječnik - promrmlja vojvoda.
- Zar vam nije čudno što je nestao?
Ljutnja se pomalo gubila s lica starijega gospodina. - Mislim da je čudno -
prizna.
- Mi smo ga odveli - objasni Jade. - Trebao nam je da se brine za Colina.
Činilo mi se važno da uz vašeg sina bude obiteljski liječnik. Imao je strašne
bolove, gospodine, pa sam htjela da ima potporu nekoga poznatoga.
Jade je grickala donju usnu smišljajući drugi način kako bi ga uvjerila. Još
joj se činilo da joj ne vjeruje. Colin ima madež na stražnjici - odjednom
izlane. - Znam jer sam se ja morala brinuti za njega dok su Jimbo i Matthew
otišli ugrabiti Wintersa. Eto! Je li vam to dovoljan dokaz?
Umjesto odgovora na to pitanje, vojvoda se polako nasloni na stolac.
- Poslali su mi dokaz da je Colin mrtav.
- Tko?
- Ministarstvo rata.
- Naravno.
 - Ne shvaćam.
- Objasnit ću vam kad se Colin vrati kući - odgovori Jade. - Hoćete li mi
nešto objasniti prije nego što vas nastavim uvjeravati?
- Što? - pitao je klonulim glasom.
- Znate li možda zašto me je Colin natjerao da mu obećam da Caineu neću
reći da je živ? Uvjerila sam se da mogu vjerovati vašem starijem sinu i nije
mi jasan razlog zašto sam morala dati to obećanje. Istodobno, Colin u to
vrijeme baš nije bio pri sebi pa je možda njegovo mrmljanje o braći Bradley
bilo...
Caineov otac ponovno skoči sa stolca. - Colin je živ.
- Molim vas, stišajte glas - naloži ona. - Nitko ne smije znati.
- Zašto? Vikao bih do neba. Moj dječak je živ.
- Vidim da sam vas konačno uvjerila - uzvrati uz osmijeh. - Sjednite,
molim vas. Izgledate mi kao da ćete se onesvijestiti.
Čekala je dok nije ponovno sjeo, potom je pitala: - Što vas je uvjerilo u to
da govorim istinu?
- Kad ste rekli da Colin nije htio da Caine sazna... - Ušutio je,
zamuckujući. - Bože, braća Bradley. Zaboravio sam na taj sukob.
Sad je ona bila na redu da pogleda zbunjeno. - Zašto? - pitala je, ne
mogavši sakriti brigu u glasu. - Zar nema povjerenje u vlastitog brata?
- Ne, ne, krivo ste shvatili - odvrati. - Colin je obožavao Cainea. Hoću
reći, obožava ga. Bože sveti, ovo je teško pojmiti.
- Ali ako obožava Cainea, zašto sam mu morala obećati da mu neću reći?
Još mi to morate objasniti, i tko su, molim vas, braća Bradley?
Vojvoda od Williamshirea tiho se nasmiješi. - Kad je Colin imao samo
osam ili devet godina, dotrčao je kući krvava nosa i rasječene usnice. Caine
je slučajno bio kod kuće. Pitao ga je tko mu je to napravio, a čim mu je Colin
rekao da su braća Bradley odgovorna za to, Caine je odjurio kroz vrata.
Colin ga je pokušao zaustaviti, naravno. Znate, nije mu rekao koliko braće
ima. Pola sata poslije, Caine se vratio kući jednako krvav kao i njegov brat.
- Koliko braće je bilo? - upita Jade. - Osmero.
- Sveti Bože, hoćete reći da je svih osmero braće napalo Colina i...
- Ne, na Colina se okomio samo jedan, dječak po imenu Samuel, ako se
dobro sjećam. U svakom slučaju, Samuel je sigurno znao da će Caine doći
osvetiti se pa se požurio kući po pojačanje. - Mogli su ubiti Cainea - šapnula
je.
- Zapravo, draga moja, trebali biste suosjećati s braćom Bradley. Caine je
samo htio dječaku koji je ozlijedio Colina utjerati strah u kosti, ali kad su
nasrnuli na njega, pokazao im je! Moj dječak uzvratio im je istom mjerom.
Jade zavrti glavom. Grozna priča uopće joj nije bila zabavna. Caineov
otac se pak smijao kao pravi ponosni tata.
- Vidite, draga, zato uopće nije čudno što je Colin tražio da mu to obećate.
To je samo zato što Colin jako dobro poznaje Cainea. Colin je razmišljao o
tome kako zaštititi Cainea dok ne bude u prilici objasniti mu o čemu se radi.
Nije htio da se opet sukobi s još jednom skupinom Bradleyja. Od njih
dvojice, Colin je uvijek bio oprezniji. Caine nije znao da Colin radi za vladu
- dodao je. - Što se toga tiče, nisam znao ni ja. Nikad to ne bih dopustio,
osobito kad sam čuo da mu gospodin Richards nije nadređen.
- Richards - šapnula je. - Da, on je bio Caineov šef, je li tako? Caineova
oca začudila je ta izjava.. - Prikupili ste priličnu količinu relevantnih
podataka, je li? Ne mogu ne pitati se kako ste došli do njih. Hoćete li mi reći
tko vam je otkrio te tajne?
Malo ju je uvrijedilo to pitanje. - Nitko mi ništa nije dao - rekla je. -Sama
sam ih otkrila. Jako sam sposobna, gospodine. Moj brat, Nathan, pomagao je
Colinu riješiti jedno zamršeno pitanje za vladu. Netko, međutim, nije htio da
im to pođe za rukom. Postavljena je stupica. Jedini razlog zašto su obojica
živi jest taj... što je Pagan počeo nešto sumnjati. Gusar je uspio umiješati se
na vrijeme.
 - Zna li Colin tko stoji iza te izdaje?
Odmahnula je glavom. - Znamo samo da se radi o nekome na visokom
položaju u Ministarstvu rata. Nathan i Colin su sigurni samo tako dugo dok
se vjeruje da su mrtvi. Ne mogu vam reći ništa drugo. Kad se Colin vrati...
- Hoćete li me odvesti da ga vidim?
- Trebao bi doći kući za samo nekoliko dana, gospodine. Naravno, ne
može ostati ovdje, osim ako iz kuće ne maknete sve sluge... treba razraditi
pojedinosti. - Zastala je i nasmiješila mu se. - Pitam se hoćete li prepoznati
svog sina. Kosa mu je narasla do ispod ramena. On i Nathan sad izgledaju
kao pravi gusari.
- Paganu je to sigurno drago.
- O, Paganu je jako drago.
- Jesu li njihove ozljede bile teške? - pitao je.
- Svezali su ih, začepili im usta, onda su pucali u njih i bacili ih u vodu.
Njihovi neprijatelji znali su da još nisu mrtvi.
- Ostavili su ih da se utope.
- Ne, ostavili su ih morskim psima. Voda je bila prepuna grabežljivaca, a
svježa krv... privukla ih je.
- Bože moj.
- Morski psi nisu ih se dočepali, iako moram priznati da je malo
nedostajalo. Pagan je izgubio jednog dobrog čovjeka pri spašavanju.
- Pagan je zajedno s ostalima ušao u tu vodu?
- Da - odgovorila je. - Pagan je odličan plivač. Uz to, Pagan nikada ne
traži od drugih ono... što ne može učiniti sam.
Jade krene prema vratima, međutim, zaustavi je njegovo sljedeće pitanje. -
Volite li mog Colina?
- Ma, ne, zaboga - odgovorila je. Otključala je vrata, potom se ponovno
okrenula osobi kojoj se upravo povjerila. - Kad se sljedeći put sretnemo,
morate se pretvarati da me ne poznajete. Trenutačno je Caine, zahvaljujući
meni, zaokupljen nečim drugim. Kao što znate, odlučio je pronaći Pagana. Taj
lov doveo ga je u opasnost, ali to će se uskoro riješiti.
- Ali Pagan neće...
- Pagan štiti Cainea - reče. - Gusar je optužen da je ubio Nathana i Colina.
Vaša vlada raspisala je novčanu nagradu za njegovu glavu. Caine je, kao što
vjerojatno znate, udvostručio svotu. Razmislite sad što bi se dogodilo da je
Caine uspio pronaći Pagana i razgovarati s njim prije nego što je...
- Pagan bi možda uspio uvjeriti Cainea da nije ubio Colina.
- Točno - odvratila je. - Shvaćate li? Onaj tko stoji iza ove spletke nikako
ne želi da Pagan bude pronađen.
- Ili hoće da Caine bude ubijen prije nego što sazna istinu.
- Da.
- Bože moj, Caine je u opasnosti. Moram...
- Nemojte ništa, gospodine - izjavi Jade. - Kao što sam vam objasnila,
Pagan pazi na Cainea.
- Sveti Bože, Pagan nije naš neprijatelj - šapne vojvoda. - Nikada se neću
moći odužiti tom čovjeku. Draga gospođice, mogu li za vas učiniti još nešto?
- Sada se moram pobrinuti za Cainea - odgovori. - On je jako tvrdoglav
čovjek, ali zaštitnik po prirodi. Trenutačno je zaokupljen smišljanjem načina
kako riješiti moje poteškoće. Kad se Colin vrati kući, onda vas trojica
možete odlučiti što treba učiniti.
- Znači da vas je Pagan poslao Caineu?
- Da - odvratila je osmjehnuvši se.
- Caine neće odustati - primijetio je. - Molim Boga da se Colin brzo vrati.
- Nemojte se brinuti - kaza Jade. - Kažete li Caineu da prekine potjeru,
samo će još žešće nastojati da uspije. Jako je odlučan i neće sad stati.
 - Onda mu morate otkriti istinu.
- Ne mogu, gospodine. Dala sam Colinu riječ. Osim toga, preostaje nam
samo još nekoliko dana prije nego što istina izađe na vidjelo.
- Što ako vašeg brata i Colina nešto zadrži?
- Onda ćemo morati smisliti novi plan - izjavi naklonivši se.
- Ali što točno...
- Morat ćemo pronaći način da maknemo lovinu od lovca. Caine će biti
bijesan, ali bit će živ. Moram pomnjivo razmisliti o tome - dodala je otvorivši
vrata.
- Kad ću vas ponovno vidjeti? Spomenuli ste da se moram praviti da vas
ne poznajem, ali...
- O, sigurna sam da ćete me ponovno vidjeti - odgovorila je.
- Ima još jedna sitnica koju biste mogli napraviti da mi se odužite - dodala
je. - Rekli ste da biste učinili sve - podsjeti ga.
- Da, sve.
- Caine je vaš najstariji sin, pa ako morate imati miljenika, onda bi on
trebao biti taj.
Vojvodu je nedvojbeno zaprepastila ta primjedba. - Volim svu svoju djecu.
Ne čini mi se da nekoga volim više od drugih.
- Gospodin Harwick misli da je Colin vaš miljenik - rekla je.
- Također je rekao da se Caine drži podalje od obitelji. Nemojte dopustiti
da i dalje bude tako, gospodine. Caine treba vašu ljubav. Potrudite se da je
dobije.
Vrata su se zatvorila.
Vojvoda od Williamshirea još je dugo sjedio za stolom prije nego što su
mu noge postale dovoljno snažne da izdrže njegovu težinu. Pomolio se u
zahvalu za čudo koje je upravo primio.
 Njegov Colin je živ.
Odjednom je ogladnio. Krenuo je u potragu za doručkom. Bit će teško, jer
vojvoda nije bio vičan prevarama, ali morat će obuzdavati osmijehe. Nitko
od osoblja ne smije otkriti pravi razlog njegova oporavka.
Imao je osjećaj da je ponovno rođen. Kao da je netko pružio ruku u
njegov samotni crni ponor očaja i dignuo ga sve do zvijezda.
Mlada dama koju je sad doživljavao kao svoju spasiteljicu imala je
nevjerojatno zelene oči. Pagan je brodu sigurno dao ime po ovoj lijepoj ženi.
Smaragd. Da, zaključi kimnuvši. Isto tako, bio je siguran da sad zna gusarov
pravi identitet, ali zakleo se da će prije umrijeti nego što to ikome otkrije.
Međutim, pitao se što bi Caine rekao kad bi saznao da je žena koju štiti
zapravo mlađa Paganova sestra?
Poludio bi i samo je molio Boga da bude tu kako bi zaštitio svoju
spasiteljicu od Caineove provale bijesa.
Vojvoda od Williamshirea bio je uvjeren da je sve shvatio. Drugi put
punio je tanjur jajima s bubrezima kad je njegova žena, Gweneth, dojurila u
kuhinju. - Kuharica mi je rekla da jedeš - promucala je.
Vojvoda se okrene ženi blago smiješeći se. Sirota Gweneth bila je
uzrujana. Kratka plava kosa bila joj je strašno raščupana i nikako nije
uspijevala svezati ogrtač. - Zašto, Henry? - pitala je, netremice gledajući u
njega.
- To je običaj ujutro - odgovorio je. - Uz to, bio sam gladan. Smeđe oči
napuniše joj se suzama. - Bio si gladan? - šapnula je. Henry odloži tanjur sa
strane na pult i ode do svoje žene. Zagrlio ju je i poljubio u tjeme. - U
posljednje vrijeme zadao sam ti puno briga, je li tako, ljubavi?
- No, sad ti je bolje? - pitala je.
- Savjetovano mi je da više ne smijem patiti - izjavi.
- Tko ti je savjetovao?
 - Moja savjest - lagao je. - S vremenom, objasnit ću ti ovaj iznenadan
obrat. Za sada, međutim, samo mogu reći da mi je žao što sam tebi i djeci
zadao brige. Dovoljno dugo sam tugovao.
- Ovo je čudo - šapnula je.
Da, pomisli on u sebi, čudo s čarobnim zelenim očima. - Dođi nešto
pojesti, draga moja. Malo si mi mršava.
- Ja, mršava? - slabašno se nasmiješila. - Ti, ljubavi, izgledaš kao smrt.
Nježno ju je poljubio, a potom je odveo do stola. - Nakon što pospremim,
mislim da ću odjahati do Caineove kuće.
- Zaprepastit će ga tvoj oporavak - izjavi Gweneth. - Jao, Henry, tako je
lijepo što si opet s nama.
- Želiš li odjahati sa mnom vidjeti Cainea?
- O, da, rado - odgovori. Oči joj se zasvjetlucaju u znak odlučnosti. -Znam
da nije red primati goste, ali mislim da ću pozvati gospođicu Aisely i njezinu
dragu majku da nam dođu na vikend. Moraš reći Caineu da očekujemo...
zašto odmahuješ glavom?
- Nemoj uzalud trošiti snagu, Gweneth. Odustani. Caine se neće oženiti
gospođicom Aisley.
- Henry, baš si pristaju - pobunila se. - Reci mi dva valjana razloga zašto
ne bih poticala tu vezu?
- U redu - odgovorio je. - Prvo, ona nema crvenu kosu.
- Jao, naravno da nema crvenu kosu. Ima lijepu plavu kosu. Znaš to vrlo
dobro.
- A drugo - nastavio je ne obazirući se na njezin zbunjen pogled. - Nema
zelene oči.
- Henry, nije ti još sasvim dobro, je li tako?
Henryjev smijeh odzvanjao je blagovaonicom. - Caineu treba čarobnica.
Morat ćeš to prihvatiti, draga moja.
 - Prihvatiti što? - pitala je.
Polako joj je namignuo i zbunio je kao nikad do tada. - Gweneth, mislim
da će tvoj doručak morati malo pričekati. Moraš odmah natrag u krevet.
- Moram? - pitala je. - Zašto?
Vojvoda se nagnuo i nešto šapnuo ženi u uho. Kad joj je objasnio, njegova
žena pocrvenje.
- Jao, Henry - šapne. - Stvarno ti je bolje.
 JEDANAESTO POGLAVLJE

Malo poslije, Jade se vratila u Caineov dom. Predavši uzde Matthewu,

stražnjim stubama pohitala je u svoju sobu. Kad je zašla za ugao, naišla je na
Sternsa koji je poput centuriona4 stajao ispred njezine sobe.
Iznenadio se kad ju je ugledao. Potom je prekrižio ruke na prsima. -
Trebali ste biti u svojoj sobi, gospođice.
Odlučila se za napad. Natjerat će ga da se on pravda. - Što vi ovdje
radite?
- Pazim na vas.
- Zašto?
- Da ne odete.
- Već sam otišla - uzvratila je smiješeći se blago. - Sternse, mislim da je
vaše vrijeme suviše dragocjeno da biste pazili na moju praznu sobu.
- Ali gospođice, nisam znao da je prazna - pobunio se. Potapša ga po ruci.
- Poslije ćete mi sve objasniti, gospodine.
Sad mi se, molim vas, maknite s puta. Stvarno moram skinuti ovo jahačko
odijelo i otići pomoći Caineu.
Šmugnula je pokraj namrgođenog sluge i zatvorila vrata ne obazirući se na
njegovo gunđanje. U trenu, odjenula je tamnozelenu haljinu i glavnim
stubištem pohitala dolje.
Sterns je sad čuvao glavni ulaz. Stisnuta vilica govorila joj je da joj neće
biti lako. - Ne smijete van - rekao je glasom od kojeg bi se smrznuo i
sjeverni medvjed.
Nije se uopće preplašila. Široko mu se nasmiješila. - Smijem i hoću -
odgovorila je.
- Moj gospodar ustraje na tome da ostanete unutra.
- Ja jednako tako ustrajem na tome da izađem.
Umjesto odgovora na njezino izazivanje, Sterns se nasloni na vrata i
odmahne glavom.
Jade odluči odvratiti njegovu pozornost. - Sternse? Koliko slugu ovdje
živi?
Činilo se da ga je njezino pitanje iznenadilo. - Sad ima samo pola posluge
- odgovorio je. - Ukupno nas je petero.
- Gdje su ostali?
- U Londonu - odgovorio je. - Pomažu očistiti kuću u gradu.
- Mislila sam da je uništena u požaru.
- Nije bilo tako strašno - rekao je. - Zidovi su bili obloženi pa sad samo
treba popraviti oštećenje nastalo od dima. Dok radnici popravljaju zgradu,
sluge čiste unutra.
- Pitam se, Sternse, može li se slugama ovdje vjerovati? Ispravio se u svoj
svojoj visini, prije nego što je odgovorio. - Moja gospođice, svi sluge su
pouzdani. Svi su odani svojem gospodaru.
- Jeste li sigurni?
Odmaknuo se korak od vrata - Zašto vas toliko zanima...
- U sljedećih nekoliko dana dobit ćete dva gosta, Sternse, ali nitko ne
smije reći da su ovdje. Moraju šutjeti.
- Markiz mi nije spominjao nikakve goste - pobunio se, pokazujući da je
malo povrijeđen.
 Jade klizne pokraj njega i širom otvori vrata. - Još ni Caine ne zna za
goste - kazala je. - Zato vam nije rekao. Znate, bit će to iznenađenje.
Po zbunjenom izrazu njegova lica, vidjela je da ne shvaća. - Samo sam
mislila da biste htjeli unaprijed znati kako biste mogli pripremiti gostinske
sobe - objasnila je. Podignula je skute haljine i krenula niz stube. - Prestanite
se mrštiti, Sternse, reći ću Caineu da ste me pokušali zadržati unutra.
- A ja ću reći gospodaru da niste bili u svojoj sobi - viknuo je. Jade je
našla Cainea kako obilazi ostatke nekadašnje staje. Ostale su samo grede iz
kojih se dimilo. Sve je bilo potpuno uništeno.
Konji su, uoči, sad bili smješteni u velikom pravokutnom oboru koji su
ljudi upravo podignuli.
Caineova bijela košulja bila je prekrivena čađom. - Jesi li skupio sve
konje? - pitala je kad je došla do njega.
Polako se okrenuo i pogledao je. Njegovo mrgođenje moglo je komotno
izazvati novi požar. Njegov glas, međutim, bio je naoko blag kad je rekao. -
Sve osim onoga kojeg si posudila.
- Posudila? - pitala je glumeći nevinašce.
- Idi i čekaj me u salonu - naredi.
- Ali Caine, želim pomoći.
- Pomoći? - Malo je nedostajalo da smjesta poludi. - Ti i tvoji ljudi
dovoljno ste pomogli. - Nakon što je nekoliko puta duboko udahnuo reče:
- Vrati se unutra. Odmah.
Njegovo vikanje postiglo je cilj. Jade se odmah okrenula i požurila natrag
u kuću. Osjećala je Caineov pogled na leđima i ne bi se bila iznenadila da joj
se zapalila haljina. Čovjek je bio bijesan kao pas.
Ne bi imalo svrhe sada ga uvjeravati u nešto. Morat će pričekati da ga
barem malo prođe bijes.
Kad je došla do prve stube, ponovno se okrenula prema njemu. -Caine?
Ako moraš ostati vani, nemoj dopustiti da budeš tako vraški laka meta.
Sterns se sjurio niz stube, zgrabio je za lakat i šapnuo: - Poslušajte ga,
gospođice Jade. Nemojte se sad igrati s njim. Idite unutra - dodao je i
pomogao joj po stubama. - Mislim da nikada nisam vidio gospodara tako
bijesnog.
- Da, bijesan je - šapne Jade, ljutita što joj glas drhti. - Sterne, mislite li da
bih mogla dobiti šalicu čaja? Ovaj dan je čini se do kraja propao - dodala je -
a još nije ni na polovici.
- Naravno da ću vam pripremiti čaj - brzo će Sterns. - Moja gospođice,
vjerujem da markiz nije htio povisiti glas na vas. Kad se malo ohladi, siguran
sam da će se ispričati.
- Možda se nikad ne ohladi - promrmljala je.
Sterns joj je otvorio ulazna vrata i ušao za njom. - Staje nisu bile ni
mjesec dana stare - rekao je.
Jade se pokušavala usredotočiti na ono što Sterns govori, ali u glavi su joj
neprestano odzvanjale Caineove riječi. Ti i tvoji ljudi dovoljno ste pomogli.
Da, to su bile njegove riječi. Znao je za Matthewa i Jimba. - Kako, pitala se,
a još važnije, što još je znao?
Dok je Sterns otišao pripremiti čaj, Jade je hodala s jednog na drugi kraj
velikoga salona. Otvorila je oba francuska prozora na drugom kraju sobe i
pustila unutra svjež proljetni zrak. Bila je to usput mjera opreza jer ako je
Caine odluči ubiti, moći će tuda pobjeći.
- Glupost - promrmlja kad se ponovno ushodala amo-tamo. Caine nikada
neće dići ruku na nju, bez obzira na to koliko se razljutio. Osim toga, nikako
nije mogao saznati cijelu istinu.
Odjednom se otvore ulazna vrata. Dvaput su udarila po unutrašnjem zidu
prije nego što su se zatvorila. Stigao je Caine.
Jade pohita prema brokatnoj sofi boje zlata, sjedne i sklopi ruke u krilu.
Natjera se na vedar osmijeh. Neće vidjeti kako drhti. Ne, prije će umrijeti
nego pokazati mu da se zabrinula zbog njega.
Potom se otvoriše vrata salona. Na ulazu se pojavi Caine. Jade nije mogla
suspregnuti smijeh kad je vidjela izraz na njegovu licu. Izgledao je kao da će
nekoga ubiti. Ma što, bio je tako bijesan, da se doista tresao.
- Kamo si jutros išla? - zagrmio je.
- Nemoj tako razgovarati sa mnom, gospodine. Oglušit ću.
- Odgovori.
Strijeljala ga je pogledom jer se nije obazirao na njezin zahtjev i još
jedanput je viknuo na nju, potom je rekla. - Otišla sam posjetiti tvoga dragog
tatu.
Ta ga je izjava malo ohladila. Zatim je rekao: - Ne vjerujem ti.
- Govorim istinu - izjavi.
Caine je ušao u sobu i nije stao sve dok nije došao do nje. Vrhovima
čizama doticao je rub njezine haljine. Nadvio se nad nju kao neki bog osvete.
Jade se osjećala kao u stupici. U podsvijesti je znala da on želi da se tako
osjeća. - Žao mi je što mi ne vjeruješ, Caine, ali otišla sam vidjeti tvog oca.
Znaš, bila sam jako zabrinuta za njega. Gospodin Harwick je spomenuo da
mu nije dobro pa sam mislila da ga ugodan razgovor može oraspoložiti.
Gledala je dolje u ruke dok je iznosila svoju priču.
- Kad si podmetnula požar, Jade?
Tada ga pogleda u lice. - Nisam podmetnula nikakav požar - izjavi.
- Vraga nisi - grmio je. Okrenuo se od nje i otišao do kamina. Bio je tako
bijesan da se bojao ostati blizu nje.
Ustala je, sklopila ruke ispred sebe i rekla. Nisam zapalila tvoje staje,
Caine.
- Onda si jednom od svojih ljudi naredila da to učini. Želim znati zašto.
- Kojih ljudi?
 - One dvojice koji se motaju ovuda od onoga dana kad smo došli -
odgovori.
Čekao je da to porekne. Otkako su se sreli stalno mu laže. Sad mu je to
postalo jasno.
- A, ta dvojica - odgovori ona. Podigla je ramena i bespomoćno slegnula. -
Sigurno misliš na Matthewa i Jimba. Sreo si ih, je li?
Sad je već bio uznemiren do bola. - Da, sreo sam ih. Oni su još dvije nove
laži, je li tako?
Više ga nije mogla gledati. Neka joj Bog pomogne, napokon je vidjela
čovjeka o kojem je čitala u dosjeu. Hladan. Metodičan. Ubojit. Riječi kojima
je opisan uopće nisu bile pretjerane.
- Matthew i Jimbo su dobri ljudi - šapne.
- Znači ne poričeš...
- Ništa neću poricati - odgovori. - Stavljaš me u nemogući položaj. Dala
sam riječ i ne mogu je pogaziti. Morat ćeš mi još kratko vrijeme vjerovati.
- Vjerovati ti? - Grmio je kao da izriče bogohulne riječi. - Više ti nikada
neću vjerovati. Ako misliš da hoću, onda me sigurno smatraš budalom.
Sad ga se stvarno prestrašila. Duboko je udahnula pa rekla: - Moj
problem veoma je osjetljiv.
- Baš me briga koliko je osjetljiv tvoj problem - zagrmi. - Za ime Boga,
kakvu igru igraš? Zašto si ovdje?
Opet je vikao na nju. Jade odmahne glavom. - Reći ću samo to da sam
ovdje zbog tebe.
- Odgovori mi.
- U redu - šapne. - Ovdje sam da te zaštitim.
Mogla mu je isto tako reći da je došla s neba jer se uopće nije osvrnuo na
tu njezinu izjavu. - Prokletstvo, hoću čuti pravi razlog.
 - To je pravi razlog. Štitim te.
Sterns se pojavio na otvorenim vratima sa srebrnim pladnjem u rukama.
Bacio je jedan pogled na gospodarevo lice i odmah se okrenuo.
- Zatvori vrata za sobom, Sternse - naredi Caine.
- Ne viči na Sternsa - zatraži Jade i sama gotovo vičući. - On nema
nikakve veze s tim i ne moraš na njemu iskaljivati svoj bijes.
- Sjedni, Jade. - Glas mu je sada bio puno tiši, ali i opasniji. Jade je čvrsto
odlučila da neće poslušati njegovu naredbu.
- Vjerojatno nogom udaraš štence kad si loše volje, je li?
- Sjedni.
Pogledala je prema vratima kako bi procijenila koliko joj treba da dođe na
sigurno, ali predomislila se kad je čula sljedeće Caineove riječi. -Ne bi
stigla.
Jade se ponovno okrene Caineu. - Nećeš se urazumiti, je li?
- Ne - odgovori. - Neću se urazumiti.
- Nadala sam se da ćemo moći u miru razgovarati kad se smiriš i...
- Sada - uzvrati. - Sad ćemo razgovarati, Jade. - Najradije bi je zgrabio i
prodrmao ne bi li odgovorila na njegova pitanja, ali znao je da bi je mogao
ubiti ako je takne.
Imao je osjećaj da mu se srce rasparalo na pola. - Pagan te je poslao, je li
tako?
- Nije.
- Je - odgovori on. - Moj Bože, gad je poslao ženu da obavi njegov posao.
Tko je on, Jade? Tvoj brat?
Odmahnula je glavom i okrenula mu leđa. - Caine, molim te, daj me
poslušaj...
Krenuo je prema njoj, ali prisilio se da stane. - Sve je bila... laž, je li tako,
Jade? Nisi bila u opasnosti.
- Nije sve bila laž - odgovori - ali ti si bio glavna meta. Odmahnuo je
glavom. Tada je shvatila da neće povjerovati ništa što mu kaže. Vidjela je
bol, pravu patnju u njegovim očima.
- Poslao je ženu - ponovi. - Tvoj brat je kukavica. Umrijet će. Bit će to
primjerena pravda, je li tako? Oko za oko, ili u ovom slučaju, brat za brata.
- Caine, moraš me poslušati - povikala je. Najradije bi zaplakala, zbog
muka koje mu je zadavala. - Moraš shvatiti. U početku nisam znala kakav si
čovjek... o, Bože, tako mi je žao...
- Žao? - pitao je ravnodušnim glasom, lišenim svih osjećaja.
- Da - šapnula je. - Kad bi samo htio slušati,...
- Misliš li da ću povjerovati išta što mi sad govoriš?
Jade mu nije odgovorila. Činilo se kao da Caine gleda kroz nju. Dugo
ništa nije rekao. Gotovo da je vidjela kako u njemu raste bijes.
Zaklopila je oči da ne vidi njegovo smrknuto lice, njegov bijes, mržnju.
- Jesi li mi dopustila da s tobom vodim ljubav zato što ti je Pagan to
naredio? - pitao je.
Držala se kao da ju je udario. - To bi značilo da sam kurva, Caine, a to
nisam bila ni za koga pa ni za svog brata.
Nije se odmah složio s njom što bi je smirilo. Oči joj se ispune suzama. -
Nisam kurva - viknula je.
Iznenadno urlanje koje je dolazilo od francuskog prozora privuče i
Caineovu i Jadeinu pozornost. Zvuk od kojih se ledila krv podsjećao je na
borbeni poklič.
Jade prepozna zvuk. Stigao je Nathan. Varci je napokon kraj.
- Jesi li moju sestru nazvao kurvom?
Zidovi su se tresli od oštrine u Nathanovu dubokom glasu. Jade nikada
nije vidjela brata tako ljutitog.
Napravila je korak prema njemu, ali odjednom ju je Caine povukao k
sebi.
- Ne staj mi na put - naredi, blagim, neobično mirnim glasom.
- Koji put? - pitala je. - Nećeš ozlijediti mog brata, Caine. Neću ti
dopustiti.
- Makni ruke s nje - zagrmi Nathan - ili ću te ubiti.
- Nathan - poviče Jade. - Caine ne shvaća. - Pokušala je odgurnuti
Caineove ruke sa svojih ramena. Pokazalo se da je to nemoguće. Stisak mu
je bio čvrst poput morske trave.
Nije znala tko izgleda ljuće. Nathanovo mrštenje bilo je gotom jednako
ružno kao i Caineovo, jednako zastrašujuće. Bili su slični, ta dvojica velikih
neprijatelja. Bili su spremni jedan drugoga ubiti bude li za to prilike.
Nathan je uz to izgledao kao gusar. Njegova tamnosmeđa kosa dosezala je
do pola širokih leđa. Bio je odjeven u uske crne hlače i bijelu košulju,
otkopčanu gotovo do pojasa. Nathan nije bio baš tako visok kao Caine, ali u
svakom slučaju bio je mišičav kao i on.
Da, ubit će jedan drugoga. Jade je očajnički pokušavala smisliti nešto
kako bi smirila situaciju dok su se dvojica muškaraca odmjeravala.
- Pitao sam te nešto, svinjo - ponovno poviče Nathan. Prijeteći korakne
naprijed. - Jesi li moju sestru nazvao kurvom?
- Nije me nazvao kurvom - viknula je Jade kad je Nathan posegnuo za
nožem za pojasom. - On ne zna za Colina. Održala sam riječ i nisam mu
rekla.
Nathan se pokoleba. Jade iskoristi prednost. - Misli da si ti ubio Colina.
To je zaključio, Nathane.
Nathan ponovno spusti ruku uz bok, daleko od bodeža. Jade klone od
olakšanja. - Da, tako je? - procijedi Nathan.
 Caine je zurio u došljaka, znajući kako više nema nikakve sumnje da je
gusar Jadein brat. Oboje su imali iste zelene oči.
- Bogami točno, zaključio sam - iznenada zagrmi Caine. - Ti si Pagan i
ubio si mog brata.
Jade odskoči od Cainea i krene prema Nathanu. Caine je grubo gurne iza
svojih leđa. - Ne pokušavaj otići do njega, Jade.
- Pokušavaš me zaštititi od vlastitog brata? - pitala je. Caine joj nije
odgovorio.
- Je li te dirao? - Nathan viknuvši upita kao da je riječ o bogohuljenju.
- Nathane, hoćeš li prestati s tim? - viknula je. - Nije ni mjesto ni vrijeme
da bismo raspravljali o tako osobnim stvarima.
- Šuti - naredi Caine.
Jade ga zgrabi za stražnji dio košulje kad je krenuo naprijed. Ta kretnja
nije ga zaustavila. Caine šutne bogato ukrašena kolica za čaj s puta i nastavi
prema svom plijenu. - Prokletstvo, naravno da sam je dirao - zagrmi. - Nije li
to bio dio plana, svinjo?
Nathan rikne i pohrli naprijed. Dvojica muškaraca bili su kao bikovi koji
nasrću jedan na drugoga.
- Ne - vrisne Jade. - Nathan, molim te, nemoj ozlijediti Cainea. Caine, ni ti
ne smiješ ozlijediti Nathana...
Prestala je preklinjati kad je shvatila da se uopće ne obaziru na nju.
Caine je zadao prvi udarac. Doslovce je Nathana bacio u zid. Lijepa slika,
koja je prikazivala Temzu u nekadašnjim vremenima kada je bila čista,
glasno je tresnula na pod. Nathan je do kraja uništio umjetničko djelo kad mu
je noga prošla kroza nju pokušaju da Cainea koljenom udari u prepone.
Čvrsto je odlučio od njega napraviti eunuha. Caine je, međutim, s
lakoćom zaustavio udarac, a onda ponovno bacio Nathana u zid. Jadein brat
zadao je prvi dobar udarac iako nije bio baš sasvim čist. Caine je uhvatio
Nathana za vrat i baš se spremao udariti ga šakom u glavu kad mu pozornost
privuče čovjek koji je stajao na vratima. Njegov stisak odmah popusti.
Nathan iskoristi priliku. Pogodi Cainea šakom u bradu.
Caine se strese kao da se radilo o neznatnom udarcu, a onda ponovno baci
Nathana u zid.
- Coline?
Izgovorio je to ime prigušenim glasom nevjerice. Njegov um nije mogao
prihvatiti to što vidi. Njegov brat bio je živ. Colin je stajao naslonjen na
dovratak, smijući se onim poznatim nakrivljenim smiješkom, tako
dječačkim... tako kolinovskim. Bio je mršav, strašno mršav, ali itekako živ.
Caine je bio tako zaprepašten da nije bio svjestan da davi Nathana sve
dok nije čuo da ovaj lovi zrak. Čim je popustio stisak, Nathan se oslobodio i
ponovno ga udario. Caine se ne obazre na udarac i konačno ga ostavi.
Kao da mu je tek poslije sinulo, Caine zabije lakat Nathanu pod rebra pa
potom krene prema Colinu.
- Boga mi moga, Coline, ubit ću ti brata - vikao je Nathan. - Znaš li što je
učinio mojoj sestri? On...
- Nathane, ne moraš reći Colinu - vikala je Jade. - Molim te - doda. -
Barem jedanput budi džentlmen.
Colin se polako odmakne od vrata. Dok je išao prema bratu, za pomoć,
koristio se štapom. Caine je drhtao prepun osjećaja kad je zagrlio mlađega
brata. - Moj Bože, stvarno si tu. Ne mogu vjerovati.
- Jako sam sretan što te vidim, Caine - kaza Colin. - Znam da si
iznenađen. Sve ću ti objasniti. Pokušaj ne ljutiti se jako na mene. Nikome
nisam dopustio da ti kaže. Prvo sam ti htio sve objasniti. To su zli ljudi. Ti bi
krenuo u osvetu...
Colin kao da nije imao snage nastaviti. Svom težinom, objesio se na
Cainea. Caine ga je čvrsto držao uz sebe čekajući da se njegov brat smiri. -
Samo polako, Coline - šapne. - Samo polako.
 Kad je Colin kimnuo, Caine odstupi jedan korak da još jedanput pogleda
brata. Na obrazu mu se ponovno pojavila jamica, a oči se napunile suzama. -
Coline, i ti izgledaš kao gusar - izjavi. - Imaš dugačku kosu kao i Pagan -
dodao je namršteno kimnuvši u Nathanovu smjeru.
Nathan se namršti njemu. - Ništa mu nisam rekao, Coline kaza Nathan. -
Međutim, tvoj pronicavi brat sve je sam shvatio. Zna da sam ja Pagan i da
sam poslao svoju mlađu sestru da se u moje ime kurva.
Jade poželje da se zemlja otvori i cijelu je proguta. Lice joj je bilo crveno
kao paprika. - Nathan, ako te Caine ne ubije, mogla bih ja - zaprijeti.
Colin je zurio u nju. Kad se počeo smijati, točno je znala što misli. -
Nisam li ti rekao - počeo je.
- Coline, sjedni - naredi mu. - Moraš odmoriti nogu. Prerano je da hodaš.
Colin nije zaboravio groznu Nathanovu primjedbu. - Znao sam da biste ti i
Caine... - Uzdahne. - Upozorio sam te, nisam li?
- Coline, ne želim više čuti ni riječ o Caineu i sebi - viknula je. -Gotovo
je, kraj. Je li ti jasno? Gdje je Winters? - na brzinu je dodala, nadajući se da
će mu tako odvratiti pozornost. - Liječnik bi trebao biti s nama.
- Winters je bio s vama? - upita Caine.
- Poganin ga je nagovorio da me njeguje na Smaragdu - objasni Colin.
Odšepa do sofe i sjedne. - Prvo se malo nećkao, ali Pagan zna biti jako
uporan. Na kraju, mislim da je uživao kao nikada.
- Onda, gdje je? - upita Jade.
- Pustili smo ga kući - odgovori Colin. - Nemoj se uzrujavati. Trebat će
vremena da noga ozdravi.
Jade gurne jastuk Colinu iza leđa, a onda mu digne noge na veliku okruglu
klupicu.
- Mislim da ću ti naručiti nešto za osvježenje, Coline - rekla je. - Blijed si
mi. Umorilo te je hodanje od prilaznog puta, zar ne?
 Nije mu dala vremena da odgovori nego je podigla suknju i krenula prema
vratima sobe. Caine joj prepriječi put. - Nikamo ne ideš.
Dok ga je pokušavala zaobići, nije ga htjela niti pogledati. Caine je primi
za ruku. Stisak je bio bolan. - Sjedni, Jade.
- Jade?
Colin je izgovorio njezino ime iznenađujućim šaptom.
- Dopustila sam Caineu da me zove po imenu.
- Dopustila? - upita Nathan.
- Kako je vi zovete? - upita Caine brata.
- Ima nekoliko nadimaka - odgovori Colin. - Ja je uglavnom zovem
Crvena, je li tako, Jade?
Kad je kimnula, Colin nastavi. - Nathan je cijelo vrijeme zove Derište.
Njemu je posebno drag taj nadimak.
Na njegovo polagano namigivanje, ona još jače pocrvenje. - Crni Harry
mene zove Delfin - nastavi Colin objašnjavati. - To je na neki način
uvredljivo.
Nathan odmahne glavom. - Delfini su dragi, Coline. Nije te namjeravao
vrijeđati.
Caine umorno uzdahne. - Tko je Crni Harry?
Odjednom postane svjestan i zaprepašten o kakvom se nevjerojatnom
čudu radi. Osjeti kako ga napušta snaga. Caine odvuče Jade do naslonjača
koji je bio okrenut prema sofi, sjedne i stiskom je prisili da sjedne na naslon
za ruke.
Cijelo vrijeme zurio je u svog brata. - Još ne mogu vjerovati da si živ -
rekao je.
- Paganu moraš zahvaliti na tome - odvrati Colin. - Ja ne mogu vjerovati
da si tako miran. Bio sam uvjeren da ćeš poludjeti kad saznaš kako sam
natjerao Jade da mi obeća da ti ništa neće reći. Caine, ima toliko toga što ti
moram objasniti. Prvo, međutim, mislim da ti Nathanova sestra želi nešto
reći.
Jade je snažno odmahivala glavom. - Nemam mu što reći, Coline. Ako
imaš potrebu sve mu razjasniti, učini to kad ja odem.
Caine se nije osvrtao na njezino brbljanje. Pustio joj je ruku, nagnuo se
naprijed i laktova naslonjenih na koljena, rekao. - Hoću da mi kažeš tko ti je
to učinio. Reci mi imena, Coline. Ja ću učiniti ostalo.
Jade iskoristi Caineovu nepažnju. Još jedanput je pokušala otići. Caine
nije skidao pogled s brata kad ju je zgrabio za ruku. - Mislim da sam rekao
da ne ideš nikamo.
Nathan je gledao u nevjerici. - Zašto ga još nisi probola nožem?
Slegnula je ramenima, prije nego što je odgovorila. - Colin bi se uzrujao.
- Što je Crnoga Harryja toliko zadržalo? - Nathan upita Colina. Otišao je
do sofe, zauzeo mjesto pokraj Colina i ispružio noge na isti širok stolac.
- Malo će zakasniti - objasni Colin. - Izgubio je naočale.
Oba muškarca počela su se smijati. Jade se užasnula. - Crni Harry je
ovdje? U Engleskoj?
Glas joj je drhtao. Čini se da je jedino Nathan razumio zašto se tako
uzrujala. - Da - izjavi odlučnim glasom - a kad mu kažem...
- Ne, Nathane, ništa mu ne smiješ reći - viknula je. Pokušala se osloboditi
Caineova stiska. Zauzvrat ju je čvršće zgrabio.
- Tko je Crni Harry? - pitao je Caine ne obazirući se na Jadeino otimanje.
- Stric - odgovori Colin. - On je preuzeo brigu o Jade kad joj je umro otac.
Caine je u glavi pokušavao razlučiti sve te podatke. Način na koji je Jade
reagirala na vijest da je Harry ovdje, pokazivao je da ga se boji.
- Kako dugo je s njim? - pitao je Colina.
- Godinama - odgovori Colin.
 Caine se okrene Nathanu. - Gdje si ti, dovraga, bio dok je odrastala?
Nemilice pljačkao ljude?
- Kvragu, Coline, postoje granice koliko čovjek može podnijeti -
promrmlja Nathan. - Nastavi li tako, ubit ću ga, pa makar to značilo da ću
izgubiti tvoje prijateljstvo.
Colin je još bio suviše iscrpljen od hodanja da bi se uključio u razgovor.
Htio se samo nekoliko minuta odmoriti prije nego što počne objašnjavati.
Glasno zijevnuvši, čime je htio privući pozornost, reče: -Nitko nikoga neće
ubiti dok se sve ne razjasni. - ponovno se naslonio na jastuke i zaklopio oči.
Tada glasno komešanje privuče pozornost svih. Caine digne pogled baš u
trenutku kad je velika posuda za cvijeće preletjela ispred prozora koji su
gledali na terasu. Posuda se razbila o kameni zid. Nakon zvuka razbijanja
slijedila je bučna psovka.
- Harry je ovdje - otegnuto će Colin.
Caine je nastavio zuriti u ulaz, razmišljajući u sebi da je sad spreman baš
na sve. Više ga nikada ništa neće moći iznenaditi.
Nažalost, imao je krivo. Čovjek koji je šepireći se napokon prešao prag,
izgledao je opako. Caine se zamalo nasmijao.
Harry je stao, stavio svoje velike ruke na bokove i pogledao svoju
publiku. Bio je sav u bijelom sa širokom crvenom vrpcom svezanom u struku
oko trbušine. Koža mu je bila brončana od sunca, a kosa siva kao oblaci.
Caine procijeni da ima oko pedeset, možda malo više.
Djeca bi zbog njega mjesecima mogla imati noćne more. Bio je
nevjerojatno ružan, s kvrgavim nosom koji je zauzimao veći dio lica. Oči su
mu bile uski prorezi, zahvaljujući tome što je neprestano škiljio.
Čovjek je bio pojava, to mu mora priznati. Doslovce je uskočio u salon.
Dvojica muškaraca žurila su ispred njega mičući mu stvari s puta. Druga
dvojica stupala su iza njega. Caine ih prepozna. Bili su to Matthew i Jimbo.
Obojici je lice bilo prekriveno svježim modricama koje im je priskrbio Caine
za vrijeme njihova kratkog razgovora.
- Kvragu, ovdje je sve veća gužva - zaključi Caine.
Jade izvuče ruku iz njegova stiska i potrči Crnom Harryju. Bacila mu se u
naručje i čvrsto ga zagrlila. Tada Caine opazi Harryjev zlatni zub. Kad se
nasmiješio Jade, jedan od prednjih zubi zablista na svjetlu.
- Jao, striče Harry, nedostajao si mi - šapne.
- Naravno da sam ti nedostajao - progunđa stariji čovjek. - Prebit ću te -
dodao je zagrlivši je ponovno s puno ljubavi. - Zar si potpuno poludjela,
djevojko? Ispričat ćeš mi svaku prljavu sitnicu ove priče, a onda ću te prebiti
na mrtvo ime.
- Hajde, Harry - kaza Jade s namjerom da ga smiri. - Nisam te htjela
uzrujati.
Harry glasno frkne nosom. - Nisi htjela da ja saznam. To nisi htjela -
uzvrati on. Sagnuo se i poljubio je u tjeme.
- Ovaj je Caine? - pitao je, škiljeći pogledavši čovjeka o kojem je bila
riječ.
- Da - odgovori Jade.
- Nije mrtav.
- Nije.
- Znači, dobro si obavila zadatak - pohvali je Harry.
- Bude li po mojem, uskoro će biti mrtav - lijeno će Nathan.
- Što ja to čujem, o kakvoj je pobuni riječ?
- Harry? - upita Jade, privukavši ponovno njegovu pozornost.
- Da?
Stala je na prste i počela mu šaptati na uho. Dok je govorila, Harry se
mrštio.
Kad je završila, on kimne. - To bi moglo biti važno, ali, možda i ne bi.
Imaš povjerenje u ovog čovjeka? Nije mogla lagati. - Imam.
- Što ti on znači, djevojko?
- Ništa - izlane.
- Onda me pogledaj u oči - naredi. - Govoriš podu, a to mi kazuje da je o
nečemu škakljivom riječ.
- Nema ničeg škakljivog - šapne. - Samo mi je drago da je s obmanama
gotovo.
Nije se činilo da je uvjerila Harryja. - Zašto si ga onda tako revno čuvala,
ako ti ništa ne znači? - podbadao ju je, osjetivši da mu nije rekla cijelu istinu.
- On je Colinov brat - podsjetila je strica. - To je jedini razlog zašto sam
se trudila.
Harry odluči pričekati da ostanu sami pa da onda iz nje izvuče istinu.
- I dalje ne shvaćam - derao se. Sad je zirkao prema Caineu. - Prema
mojem mišljenju, trebao bi Paganu ljubiti noge - doda. - Ili ti je žao što ti je
brat živ, je li?
- Sad kad si tu, sve možemo riješiti, Harry - javi se Colin.
Harry zagunđa. Ponovno spusti pogled na Jade. - Svejedno ću te prebiti na
mrtvo ime, djevojko. Sumnjaš u to?
- Ne, Harry, ne sumnjam - odgovori. - S velikim naporom, prikrije osmijeh.
Koliko god su bili zajedno, nikada, baš nikada joj nije učinio ništa nažao. Bio
je dobar, nježan čovjek, tako čiste duše, tako nevine da se Bog sigurno
ponosno smiješi kad ga pogleda. Kad je imao publiku koja je slušala, Harry
je volio prijetiti kojekakvim groznim kaznama. On je gusar, često ju je
podsjećao, i mora se ponašati u skladu s očekivanjima.
Caine se počeo dizati sa stolca kad je Harry prvi put zaprijetio, ali Colin
mu pokaza da sjedne.
- Puste prijetnje - šapne bratu.
- Ljudi, dajte mi stolac - vikne Harry. Nastavio je zirkati prema Caineu
dok je išao prema kaminu. Obojica, i Colin, i Nathan, u trenu su bili na
nogama i zajedno sa stolcima maknuli su mu se s puta. Dok je Jade
pomagala nanovo smjestiti Colina, Harry je stao ispred kamina ruku
sklopljenih na leđima.
- Uopće nisi sličan Delfinu - primijeti. Nacerio se, pokazujući ponovno
svoj krasan zub pa dodao: - Ti i tvoj kržljavi brat grdi ste k’o vrag. Jedino po
tome vidim da ste rod.
Caine nije vjerovao da čovjek išta vidi, ali zadržao je mišljenje za sebe.
Bacio je pogled na Colina da vidi kako on gleda na tu uvredu. Iako je Colin
ponovno imao zaklopljene oči, smiješio se. Caine zaključi da Harry galami
samo zato što uživa u tome.
Jedan od njegovih ljudi donio je velik stolac do kamina i Harry se smjesti.
Jade je otišla i stala pokraj njega. Stavila je Harryju ruku na rame.
- Nosiš naočale, momče? - Harry upita Cainea. Caine odmahne glavom.
- Nosi li ih ovdje tko? Tko od tvojih slugu?
- Ne - odgovori Caine.
- Striče, znaš li gdje si izgubio posljednji par? - pitala je.
- Daj, ljeporice, znaš da se ne sjećam - odgovori. - Da se sjećam, onda ih
ne bih izgubio, je li tako?
Tada se Harry ponovno okrene Caineu. - Ima li tu u blizini kakvo selo?
Colin se počeo smijati. Čak se i Nathan nacerio. Caine nije imao pojma
što im je tako smiješno.
- Ima jedno selo u blizini - kaza Colin.
- Nitko tebe nije pitao, budalo. Spavaj dalje, Delfinu. To ti je dobro -
dodao je namignuvši.
Harry se okrene svojoj pratnji i zaurla: - Ljudi, znate što vam je činiti.
Dvojica mračnih tipova koji su se smjestili pokraj izlaza na terasu kimnu.
Baš kad su se okrenuli da će otići, Jade lupne Harryja po ramenu. - Joj,
dobro, djevojko - promrmlja on. - Ljudi, bez pljačke - vikne tada. - Preblizu
smo domu.
- Da, Crni Harry - vikne jedan od ljudi.
- Jesu li skočili na moju zapovijed? - Harry šapćući pita Jade.
- Jesu - odgovori ona. - Brzo kao munja.
Harry kimne. Rukama je pljesnuo po koljenima i nagnuo se naprijed.
- E sad, kad sam ušao, čuo sam da razgovarate o pobuni. Čovjek bi
pomislio da je vrijeme za veselje, ali ne čujem nikakvo klicanje. Čuješ li ti
klicanje, djevojko?
- Ne, Harry.
- Je li moguće da je Delfin takav brat da ti nije drago što se vratio? -upita
Cainea. - Ne mogu reći da te krivim. Nije u stanju odigrati ni pravu partiju
šaha.
- Kad smo posljednji put igrali, nisam bio potpuno pri sebi - podsjeti ga
Colin.
Harry frkne nosom. - Ionako imaš samo pola mozga, budalo.
Colin se naceri. - Caine? Znaš li zašto ovu jadnu hrpu mesa zovu Crni
Harry?
- Ja ću mu reći - objavi Harry. - Zato što imam crno srce. Izjavio je to kao
da se hvali, potom pričeka cijelu minutu da Caine shvati njegovo objašnjenje.
- Taj sam si nadimak sam dao. Pristaje mi, je l’ tako, djevojko?
- Da, striče, baš ti pristaje. Srce ti je crno kao noć.
- Lijepo je što to kažeš - odvrati Harry. Pružio je ruku i potapšao je. -Čim
moji ljudi obave to što su trebali i vrate se, odlazim na Obalu. Može me
zadržati samo večera.
- Odmah ću se pobrinuti za to - kaza Jade. Isti tren pošla je prema vratima,
zaobišavši Caineov stolac u širokom luku. Kad je došla do ulaza u predvorje,
ponovno se okrenula stricu: - Molim te, nemoj dati da se Nathan i Caine
svađaju dok me nema, Harry.
- Baš me briga - vikne Harry.
- Mene je briga - uzvrati. - Molim te, Harry?
- Onda dobro. Neću dati da se svađaju.
Čim su se vrata zatvorila za Jade, Harry šapne: - Krasna je ta mala.
Trebao sam joj odavna izrezati lice. Nije dobro za njezinu sigurnost što je
tako zgodna. To je razlog zašto sam je toliko puta morao ostaviti kod kuće.
Nisam imao povjerenje u svoje ljude što će biti kad im okrenem leđa.
- Tako je lijepa - prasne Nathan - da bi je neki nečasni ljudi mogli
iskoristiti.
- Pusti sad to, Nathane - umiješa se Colin. Otvorio je oči i pogledao
Cainea. - Moj brat je častan čovjek.
- K’o vrag - progunđa Nathan.
Caine nije obraćao pozornost na njihov razgovor. Usredotočio se na
Harryjevu usputnu primjedbu da je Jade ostavljao kod kuće. Gdje je to bilo?
Tko je pazio na nju dok je on bio odsutan? Kvragu, ondje sigurno nije bilo ni
jedne žene jer bi inače znala malo više o osnovnim životnim činjenicama.
- O čemu to razgovarate? - upita Harry ponovno privukavši Caineovu
pozornost.
- Iako nisi takav po prirodi, molim te da budeš strpljiv, Harry - zatraži
Colin. - Dogodio se mali nesporazum, samo to.
- Onda to brzo raščistite - naredi Harry.
- Kvragu, Coline. Znam sve što moram znati - kaza Nathan.
- Tvoj brat je kopile...
- Sine, jesi li ti rođen izvan braka? - prekine ga Harry. Činilo se da ga se
dojmila ta mogućnost.
Caine uzdahne. - Ne, nisam rođen izvan braka. Harry nije niti pokušavao
sakriti razočaranje, još nešto što Caineu nije imalo nikakvog smisla.
- Znači da ne možeš nositi taj nadimak - uputi ga. - Mogu ga nositi samo
oni koji su rođeni s tim pečatom. Muškarac nosi onakav nadimak kakav je -
doda kimnuvši.
- Ili žena - umiješa se Colin.
Caine je s nevjericom gledao. Colin je nastojao ostati ozbiljan. - Harry?
Ispričaj mu o kopiletu Bullu - predloži.
- Coline, za Boga miloga - započe Caine.
- Sve u svoje vrijeme, Caine - šapne mu brat. - Treba mi još malo
vremena da priberem misli.
Caine kimne. - U redu - reče. Potom se okrene Harryju. - Ispričajte mi o
kopiletu Bullu.
- Uopće nije bio kopile - izjavi Harry mrko. - Samo je rekao da jest kako
bi nam mogao pristupiti. Znao je što ja mislim o nadimcima. Kad smo otkrili
da je lagao, bacili smo ga u more skupa sa smećem.
- Tada su slučajno bili nasred oceana - otegnuto će Colin. - Međutim,
Pagan nije dopustio da se utopi.
- Baš si pažljiv - Caine promrmlja Nathanu.
- Bio je tu još jedan čovjek, dobar, snažan muškarac...
Caine ispusti dugačak uzdah. Nasloni se na stolac, zaklopi oči i zaključi
da će pričekati dok ne završi taj smiješni razgovor o nadimcima.
Čini se da je Colin uživao u razgovoru pa je tražio još vremena. Činilo se
da mu brat sad napola spava... a bio je tako blijed.
Deset minuta ili čak više, Harry je nastavio sa svojom raspravom. Kad je
napokon završio, Nathan reče: - Jade također ima poseban nadimak.
- Ja ću ga reći - izjavi Harry. - Uostalom, ja sam taj koji je izmislio to
posebno ime.
 Nathan kimne. - Dobro, Harry, ti ga reci.
Sad su svi gledali Cainea. Da se potrudio otvoriti oči, vidio bi njihove
osmijehe, Caine više nije imao strpljenja, - Koji je taj poseban nadimak,
Harry?
- naposljetku je pitao umornim glasom.
- Dakle, momče - lijeno će Harry - volimo je zvati Pagan.
 DVANAESTO POGLAVLJE

Uopće nije dobro primio tu vijest. Jako dugo nije htio povjeovati da bi
Jade uopće mogla biti Pagan. Samo bi muškarac mogao izvesti tako opasne
pothvate, samo muškarac.
Colin, Harry i Nathan pomnjivo su ga promatrali. Kad je ne vjerujući
odmahnuo glavom, njih trojica istovremeno su kimnuli. - Vidim da ti je teško
prihvatiti to - kaza Colin. Suosjećanje mu se vidjelo na licu. - Ali istina je,
Caine. Harry joj je davno dao taj nadimak jer...
- Ja ću mu ispričati - prekine ga Harry. - To je zbog boje njezine kose,
sine. Dok je bila mala, kosa joj je bila crvena k’o paklena vatra.
Po izrazu Caineova lica bilo je očito da još to nije prihvatio. Harry
pomisli da nije shvatio razlog zbog kojeg je dobila taj posebni nadimak. -Isto
tako, u to vrijeme bila je divlja k ‘o sam vrag - objasnio je. - Bila je kao
pravo pogansko dijete.
Nevjerica na Caineovu licu polako se pretvori u bijes. Uznemirili su se
obojica, i Colin i Harry. Jedino je, čini se, Nathan uživao u tom trenutku. -
Caine, zar bi muškarac bio sklon za sobom ostavljati ružu? -pitao je, u nadi
da mu stavlja sol na ranu. - To je djelo žene. Nevjerojatno mi je da još nitko
nije to shvatio. Slažeš se, Coline?
- Da - odgovori Colin, pogleda uprta u brata. - Nevjerojatno. Nakon toga,
dugo vremena nitko nije ništa rekao. Harry i Nathan čekali su da se Caine
pomiri s istinom.
Colin je puno bolje poznavao svog brata nego njegovi prijatelji.
 Strpljivo je čekao da plane.
Jade je bila u blagovaonici pomažući Sternsu postaviti stol. Čim je sluga
bacio pogled na njezino lice, znao je da nešto ne valja. Bila je blijeda kao
platneni stolnjak. Ništa mu nije htjela reći, samo je objasnila da joj je došao
stric i da on i njegova četiri čovjeka prije odlaska hoće večerati. Također je
tražila da se poslužuje iz najfinijeg kristala. Sterns je otišao u kuhinju narediti
da se pripremi obrok, zbog čega su kuharica i njezina pomoćnica, Bernice,
počele paničariti, pa se vratio u blagovaonicu.
Našao je Jade kako proučava velik srebrni pladanj. - Stricu će se ovo
svidjeti - primijeti. - Prekrasno je izrađen.
Sterns kimne. - Kraljev dar - objasni. - Kad je markiz proglašen vitezom,
Colin je u njegovu čast priredio veliku zabavu. Došao je i kralj i darovao mu
ovaj pladanj. Okrenete li ga, vidjet ćete posvetu.
Jade odmahne glavom. Gurne pladanj Sternsu u ruke. - Sakrijte ga.
- Što ste rekli?
- Sakrijte ga, Sternse - ponovi. Osvrnula se po sobi, potom je pitala: - Ima
li još kakvih posebnih predmeta koje bi Caine rado zadržao?
- Srebrno suđe za čaj sa strane na pultu - rekao je. - Mislim da ima
posebno značenje za gospodara.
- Je li mu i to darovao kralj?.
- Ne, suđe je pripadalo njegovoj baki.
- Sakrijte i to, Sternse. Stavite stvari pod Caineov krevet. Ondje će biti na
sigurnom.
- Gospođice? - upita Sterns. - Je li vam dobro?
- Jest.
- Izgledate bolesno - izjavi Sterns. - Uz to, hodate okolo kao da ste u
transu. Znam da nešto ne valja...
Jade ode do vrata, a onda se okrene Sternsu. - Bili ste jako dobri prema
meni, gospodine. Nikada to neću zaboraviti.
Sterns je ostao zatečen. Jade se spremala zatvoriti vrata kad do nje dopre
Cainova naredba.
- Jade!
Od buke su se zatresle kristalne čaše. Jade se nije osvrnula na njegov
poziv, ali Sterns je poskočio.
- Mislim da je vaš gospodar upravo čuo neke uznemirujuće vijesti - rekla
je. - Nadala sam se da će moj stric pričekati... nije važno.
Sterns ju je slijedio u predsoblje. Kad je krenula stubama, on je pozove. -
Mislim da bi gospodar volio da odete do njega, gospođice Jade.
Nastavila se uspinjati. - Bilo bi mi drago da budem uz vas - ponudi. -
Znam da svojim ponašanjem ponekad zna ulijevati strah.
Sterns je čekao dok mu nije nestala iz vidokruga, a onda pohita u salon.
Sluga je teškom mukom zadržao svoj ledeni mir kad je ugledao Colina. -
Moj Bože, jeste li to vi, Coline? - promucao je.
- Zdravo, Sternse - kaza Colin. - Drago mi je što te opet vidim. Još
naređuješ gospodaru?
Sterns se polako oporavljao, - Dajem sve od sebe - šapne.
- Je li ovo sluga, Caine? - upita Harry.
- To je vlastodržac, a ne sluga - izjavi Colin cerekajući se.
Sterns se okrene starijem čovjeku koji je očito slabo vidio. Nastojao je ne
zuriti u njega.
- Je l’ moja večera gotova? - zaurla Harry.
Sterns zaključi da je to sigurno Jadein stric. Neznanac koji je sjedio
pokraj Colina bio je premlad. - Skoro je gotova - rekao je prije nego što se
napokon okrenuo Caineu. - Gospodaru, moram odmah razgovarati s vama u
predvorju. Jako je važno.
 - Ne sada, Sternse - rekao je Caine umornim glasom. - Razgovarat ćemo
poslije.
- Možda me niste čuli - uzvrati Sterns. - Postoji jedna poteškoća koju
odmah treba riješiti. Odnosi se na gospođicu Jade.
Caine se uopće nije iznenadio. - Što je sad zapalila? Kuhinju?
- Gospodaru, nije vrijeme za šalu - sluga će uzrujano.
- Zar ti se čini da se šalim, Sternse?
Sluga prekriži ruke na prsima. - Gospođica Jade trenutačno ništa ne
potpaljuje - reče. - Ona odlazi.
Ta rečenica izazvala je baš onu reakciju koju je Sterns priželjkivao.
Maknuo se gospodaru s puta kad je ovaj skočio na noge i zadovoljno kimnuo
kad je Caine zagrmio. - Vraga odlazi!
Sluga je čekao da gospodar izađe iz prostorije, a onda se okrenuo Jadeinu
stricu. - Večera će biti poslužena za koji trenutak najavi, svojim starim
sigurnim glasom.
Caine je preskakao po dvije stube odjednom. Srce mu je divljački tuklo.
Pomisao da će ga ostaviti bila je nepodnošljiva. Prvi put u životu uplašio se.
Taj osjećaj nije mu se nimalo svidio.
Čim je otvorio vrata njezine sobe, ugledao ju je. Odmah se prestao bojati.
Zalupio je vrata za sobom i naslonio se na njih.
Duboko je udahnuo pokušavajući smiriti se. Pretvarala se da ga nema.
Stajala je pokraj kreveta slažući zlatno-žutu haljinu. Njezina putna torba bila
je otvorena i gotovo puna do vrha.
- Možeš se odmah prestati pakirati - rekao je iznenađen što mu je glas
tako siguran. - Nikamo ne ideš.
Jade se okrenula i pogledala ga. Čvrsto je odlučila da će mu dati misliti
prije nego što ode, ali kad je vidjela izraz na njegovu licu, srce joj se stegnulo
i zaboravila je sve što mu je htjela reći.
 Bio je strašno ljutit. Mišići na bradi bili su mu napeti. Zurila je u njih,
očarana, pokušavajući vratiti hrabrost.
- Nikada ti neću dopustiti da odeš, Jade - rekao je. - Nikada. Čuješ li me?
Pomisli da su ga svi u selu čuli. U ušima joj je zvonilo od njegove
dernjave. Morala je skupiti svu snagu da mu se suprotstavi. Polako je
odmahnula glavom. - Rekao si da sam kurva - šapne.
Pogodila ga je bol u njezinu glasu. Njegova ljutnja malo je splasnula..
- Ne, ja nisam rekao da si kurva.
- Mislio si to - uzvrati mu. - Bio si spreman objaviti to na sva zvona.
- Nisam - odvrati on. - Jade, sad moramo razgovarati o važnijim stvarima.
Uzdahnula je. - Važnijima od toga da si me nazvao kurvom? Maknuo se od
vrata i krenuo prema njoj. Odmah je ustuknula. - Nemoj mi se približavati.
Ne želim da me ikada više takneš.
- Kvragu, onda ćeš do kraja života patiti, Jade, jer ću te stalno dirati.
- Zapravo ti ne želiš mene - viknula je. - Ti želiš ranjivu, slabu ženu kakva
sam se pretvarala da jesam, Caine. Zapravo, uopće me ne poznaješ. Ne, ne
poznaješ - nastavila je kad je odmahnuo glavom. - Veoma sam jaka i odlučna.
Samo sam se pretvarala da te trebam, budalo jedna, ne bi li se osjećao
važnim što si uz mene. Isto tako, koristila sam se svim smicalicama kojima bi
se slaba žena koristila. Da, jesam! Tužila sam se u svakoj prilici i plakala
kad sam htjela da bude po mome.
Zgrabio ju je i okrenuo prema sebi. - Odlazim - viknula je. - Zar ne možeš
to shvatiti u toj svojoj velikoj...
- Ostaješ.
- Mrzim te - šapnula je prije nego što je briznula u plač. Naslonio joj je
bradu na tjeme. - Ne, ne mrziš me - šapne.
- Mrzim sve u vezi s tobom - kukala je između jecaja - a najviše od svega
to što mi proturječiš.
 - Jade?
- Molim?
- Jesu li tvoje suze sad iskrene?
Dugo nije mogla prestati plakati pa mu nije mogla jasno odgovoriti. -
Naravno da nisu - promucala je. - Ja nikad, nikad ne plačem dodala je
trenutak poslije. - Samo slabe žene plaču.
- Ti nisi slaba, je li tako, draga? - pitao je. Osmijeh mu je bio nježan, glas
također, ali stisak mu je i dalje bio čvrst kao kamen, čak i kad se prestala
otimati ne bi li se maknula od njega.
Poželio ju je držati u naručju do kraja života. - Jade?
- Što je sad?
- Volim te.
Nije odgovorila na njegovu izjavu, ali počela je drhtati. Znao je da ju je
preplašio. - Ti si jako neobična žena - šapnuo je uzdahnuvši. - Bože pomozi,
svejedno te volim.
- Ja tebe neću voljeti - promucala je. - Čak mi se i ne sviđaš. I neću ti
vjerovati. - Završila je s nabrajanjem onoga što neće i glasno štucnula.
Cainea uopće nije uzbudilo njezino odbijanje. - Volim te - ponovi. -Sad i
zauvijek.
Bio je zadovoljan što je može grliti dok plače. Bože, u sebi je imala more
suza.
Vjerojatno su stajali ondje deset minuta prije nego što je uspjela doći k
sebi.
Obrisala je obraze u ovratnik njegove jakne, a onda se odmaknula od
njega. - Trebao bi se vratiti dolje - šapne.
- Ne bez tebe - uzvrati.
- Ne - odgovori ona. - Nathan i Colin će vidjeti da sam plakala. Ostajem
ovdje.
- Jade, ne možemo odgoditi... - Stao je usred rečenice pa pitao:
- Je li to važno hoće li vidjeti da si plakala ili ne?
- Ako plačem, nisam ono što očekuju da budem - odgovori.
- Pokušaj objasniti što si mislila s tom rečenicom? - nježno je pitao.
Ljutito ga pogleda. - Caine, moram držati do sebe. Otišla je do kreveta i
sjela. - Ne želim razgovarati o tome. - Uzdahnula je pa dodala: -Joj, dobro,
nađimo se dolje... Odmahnuo je glavom. - Čekat ću te.
- Ne vjeruješ mi?
- Ne.
Čekao je da poludi. Međutim, iznenadila ga je kad je samo slegnula
ramenima. - Dobro - rekla je. - Nemoj mi vjerovati, Caine. Otići ću prvom
prilikom. Neću ostati ovdje i čekati da ti ostaviš mene. Nisam luda.
Napokon je shvatio. Više nije mogla pred njim skrivati strah ranjivost.
- Ti si sto posto sigurna da ću te ostaviti, je li tako,Jade?
- Naravno.
Odgovorila je tako iskreno da više nije znao kako nastaviti. - Iako sam ti
upravo rekao da te volim, ti svejedno...
- Vole me i Nathan, i Colin - prekine ga.
Caine je odustao od uvjeravanja, shvativši da mu to trenutačno neće
donijeti nikakvu korist. Zaključio je da će morati pričekati i naći drugi način
da skrši njezin otpor.
Caine odjednom poželje sići i ubiti i Nathana, i Harryja. Umjesto toga
uzdahne. Ne može promijeniti njezinu prošlost. Ne, ali može joj pružiti
sigurnu i bezopasnu budućnost.
- Nikad te neću ostaviti... - zastao je, a potom rekao: - U redu, Jade.
Možeš otići kad želiš.
 Čuvši to, razrogačila je oči. Doimala se kao da će ponovno početi plakati.
Caine se osjećao kao zločinac. - Kad god hoćeš otići, idi. Okrenula se
zagledana u svoje krilo. - Hvala ti.
- Nema na čemu - polako je rekao. Otišao je do nje, osovio je na noge, a
onda joj podignuo glavu. - Samo još jedna sitnica - dodao je.
- Molim?
- Kamo god odeš, poći ću za tobom. Nema tog mjesta na kojem se možeš
sakriti, Jade. Naći ću te i dovući te natrag. Ovamo pripadaš.
Pokušala mu je odgurnuti ruku s brade. - Nikad me nećeš naći - šapne.
Čuo je strah u njezinu glasu. Caine se nagne i poljubi je. Promašio joj je
usta kad se otrgnula od njega, ali onda ju je uhvatio s obiju strana lica i
držeći je na miru zarobio njezine meke usne.
Potom na pozornicu stupi njegov jezik. Tiho je zastenjao kad ga je
uštipnula, a onda pojača poljubac. Konačno ona svojim jezikom dotakne
njegov. Prestala se opirati. Privukla ga je k sebi i stavila ruke oko njegova
struka.
- Volim te - ponovio joj je dignuvši glavu.
Odmah je ponovno briznula u plač. - Kvragu, hoćeš li to učiniti svaki put
kad ti kažem da te volim? - pitao je.
Nije ga to toliko ljutilo koliko ga je zabavljalo. Odmahne glavom. - Ti još
ne shvaćaš - šapne. - Još nije sve riješeno, Caine.
- Što ne shvaćam? - pitao je glasom punim nježnosti.
- Ne shvaćaš tko sam - viknula je.
Caine još jedanput uzdahne. Uhvatio ju je za ruku i odvukao iz sobe. Sišli
su do pola stuba kad joj je odgovorio. - Jedno shvaćam. Moja si.
- Usput, mrzim tvoju posesivnost - govorila je njegovim leđima. Caine je
zastao na vratima salona, a onda joj pusti ruku. - Budeš li se pokušala
maknuti od mene dok smo unutra, kunem ti se Bogom da ću te dovesti u
neugodan položaj. Jasno?
Kimnula je. Kad je počeo otvarati vrata, uoči promjenu na njoj. Nestalo je
one ranjive žene koju je malo prije držao u naručju. Jade je izgledala potpuno
mirna. Cainea je toliko zaprepastila ta promjena da je morao zatresti glavom.
- Sad sam spremna - izjavila je - ali ako kažeš Harryju da sam spavala s
tobom...
- Neću - prekinuo ju je da se opet ne bi uzrujala. - Osim ako se makneš
od mene, naravno.
Brzo ga je prostrijelila pogledom, potom se prisili na osmijeh i uđe u
sobu. Razgovor se prekinuo čim su ona i Caine ušli. Jade je sjela na naslon
za ruke naslonjača koji je stajao pokraj kamina i pokazala mu da sjedne.
- Je li moja večera uskoro gotova? - pitao ju je Harry.
- Još samo minutu-dvije - odgovori Jade. - Tražila sam za tebe samo
najbolje, striče. To traje malo dulje.
Harry joj se nasmije od uha do uha. - Baš sam sretan što vodiš brigu o
meni, Pagane - nježno joj reče.
- Nemoj je tako zvati.
Naredba je stigla tihim oštrim šaptom. Jade je zadrhtala zbog bijesa u
Caineovu glasu.
Nathan se nacerio dok ga Harry žmirkajući pogleda. - Kvragu, zašto ne?
Tako se zove - pobunio se.
- Ne, zove se Jade - plane Caine.
- Zovem se Pagan.
Glas joj je bio hladan kao led. - Žao mi je što ti se ne sviđa, Caine, ali
tako...
Prestala je objašnjavati kad ju je primio za ruku i počeo je stiskati.
- On još ne vjeruje - kaza Harry.
 Jade nije odgovorila stricu, ali potajno se nadala da ima pravo. Caine je
sigurno ne bi uhvatio za ruku da se pomirio s tim. - Striče, on misli da su sve
žene slabe - šapne.
Harry frkne nosom. Baš je htio početi pričati jednu od svojih omiljenih
priča o Paganovim osobitim sposobnostima kad su se vratili ljudi koje je
poslao u selo nešto obaviti.
Muškarci se doklate do Harryja.
- Onda? Što imate za mene, ljudi?
- Jedanaest pari - izjavi niži od dvojice mornara.
Dok je Caine gledao sve više zapanjen, u Harryjevu krilu stvore se
naočale svih oblika i veličina. Stari čovjek isproba prvi par, žmirne prema
Caineu pa skine naočale i baci ih preko ramena.
- Neće ići - promrmlja.
Ponovio je postupak nekoliko puta sve dok nije uzeo osme naočale. Tada
veselo uzdahne. - Ove su dobre - objavi.
- Striče, probaj i druge - predloži Jade. - Možda će ti još koji par biti isto
tako dobar.
Harry učini kao što je predložila, potom još jedan par gurne u džep.
- Ljudi, dobro ste obavili zadatak. Ponosim se vama.
Caine spusti glavu. Slika o tome kako su Harryjevi ljudi došli s
naočalama kod njega izazva jadan osmijeh.
- Pola Engleske će škiljiti prije nego što se Harry vrati kući - najavi Colin
nasmijavši se glasno.
- Momče, vrijeđaš? - upita Harry.
- Ne, samo sam iskren - odgovori Colin.
Sterns otvori vrata i najavi da je večera spremna za posluživanje.
Harry skoči sa stolca. Nathan i Colin maknu mu se s puta baš kad je
šutnuo klupicu za noge. - Ideš sa mnom, djevojko? - pitao je Harry prošavši
pokraj Jade.
Caine je čvršće primi za ruku. - Ne, striče, ja ostajem ovdje - glasno će
Jade. - Moram nešto objasniti. Uživaj u jelu sa svojim ljudima.
Čim je Harry otišao iz sobe, Jade pokaže ljudima da pođu za njim. Jimbo
je izgledao kao da će se pobuniti protiv te naredbe. Izraz lica mu je bio na
granici neprijateljstva. Cilj mu je bio Caine.
Jade se samo zagledala u Jimba. Nijema poruka je odaslana i krupan
čovjek pohita iz prostorije.
- Zatvori vrata za sobom - vikne ona.
- Možda te neću čuti ako pozoveš - pobuni se Jimbo.
- Čut ćeš me - obeća Jade.
- Čut ćeš i mene - lijeno će Nathan. - Mogu se brinuti o svojoj sestri,
Jimbo.
- To još treba dokazati - promrmlja Jimbo dovoljno glasno da ga svi čuju.
Još jedanput bijesno pogleda Cainea, a onda zatvori vrata.
- Jesi li se dovoljno odmorio da Caineu objasniš u čemu je problem?
Doista bih voljela da završimo s tim, Coline, kako bih mogla otići.
Caine je ponovno jače stisne za ruku.
- Da, dovoljno sam se odmorio - reče Colin. Okrenuo se Nathanu, a kad
mu je ovaj kimnuo, ponovno se posveti Caineu. - Kad sam bio na posljednjoj
godini u Oxfordu, pristupio mi je čovjek imenom Wilburn. On je bio iz
Ministarstva rata i pronalazio je ljude koji bi u tajnosti obavljali neke zadaće
za Englesku. Naša zemlja još službeno nije bila u ratu s Francuskom, ali svi
su znali da on dolazi. U svakom slučaju, Wilburn je znao da si radio za
Richardsa. Ipak, prisegom sam se obvezao da ću čuvati tajnu.
Trebao sam se tada zapitati zašto ne mogu s tobom razgovarati o svom
poslu, Caine, ali nisam. Ti nikada nisi govorio o svojem pa sam mislio da
tako treba biti. Iskreno rečeno, mislim da sam se zaljubio u špijunski posao. -
Izraz lica postao mu je smeten kad je dodao: - U svakom slučaju, neko
vrijeme osjećao sam se kao spasilac Engleske.
- Kako si upoznao Nathana? - upita Caine.
- Otprilike nakon godinu dana pošto sam počeo raditi za Wilburna. Tada
smo postali partneri. Njega su vrbovali na sličan način kao i mene. Na kraju
smo Nathan i ja postali dobri prijatelji. - Zastao je i nasmiješio se prijatelju. -
Nathana je teško voljeti.
- Shvatio sam - kaza Caine.
- Nastavi, Colin - naloži Nathan.
- Trebalo je puno vremena da steknem Nathanovo povjerenje, zapravo,
cijela godina zajedničkog rada. Tada mi baš i nije vjerovao. Tada mi je, na
povratku u Francusku, ispričao o pismima koje je Pagan našao.
Colin se premjesti uz bolnu grimasu. Nathan je opazio taj izraz lica prije
svih drugih i brzo prijatelju popravi stolac. Iznenađujuće nježno za tako
krupnog čovjeka. Podigne Colinovu ozlijeđenu nogu, gurne mu jastuk pod
petu pa upita. - Je li sad bolje?
- Jest, hvala - odgovori Colin. - Gdje sam ono stao?
Caine je promatrao Nathana. Još je vidio zabrinutost u Nathanovim očima.
Odjednom shvati da toga čovjeka ipak ne može mrziti.
Ta ga je spoznaja razočarala. Caine ga je htio mrziti. Svinja, ostavio je
vlastitu sestru, ostavio ju je da se sama brine o sebi. On je kriv što Jade ima
toliko oklopa koji čuvaju put do njezina srca, razlog zašto ona toliko pati.
Ipak, Colin je živ.
- Caine? - upita Colin uvlačeći brata natrag u razgovor. - Vjeruješ li da je
moguće da vlada radi unutar vlade?
- Sve je moguće - odgovori Caine.
- Jesi li ikada čuo za Tribunal? - upita Colin. Glas mu se pretvorio u
šapat.
Obojica, i Colin i Nathan, kimnuše jedan drugome. Očekivali su da će
Caine reći ne, a onda će pasti na stražnjicu kad mu podastru činjenice koje su
otkrili.
- Da, čuo sam za Tribunal.
Colin je ostao zabezeknut. - Jesi li?
- Kada? - zapita Nathan. - Kako?
- Vodila se jedna istraga neposredno nakon smrti tvog oca, Nathane. Grofa
se povezivalo s kojekakvim prevratničkim aktivnostima. Oduzeta mu je
zemlja, djeca su mu ostavljena u siromaštvu...
- Odakle znaš sve to? - upita Nathan.
Prije nego što je odgovorio, Caine pogleda Jade. - Kad mi je rekla tko joj
je otac, zamolio sam Lyona da malo istraži.
- Tko je taj Lyon? - upita Nathan.
- Naš prijatelj - odgovori Colin.
- Može li mu se vjerovati? - upita Nathan.
- Može - odgovori Colin prije nego što je to uspio učiniti njegov brat.
- Caine, to je bio siguran potez. Lyon ne bi pitao pogrešne ljude kao što
sam ja učinio.
Zbog neugodnog položaja, Jade su počela boljeti leđa. Izvukla je ruku iz
Caineove, pomalo iznenađena što ju je pustio. Znala je, međutim, da ne smije
otići. Ako ništa drugo, Caine je bio od riječi. Posramio bi je baš kao što je
zaprijetio.
Otišla je do stolca koji je Harry oslobodio i sjela.
- Lyon nije nikoga ništa pitao - objasni Caine. - Jednostavno je potražio
podatke u dosjeima.
- Nije moguće - umiješa se Jade. - Dosje moga oca je nestao. Kad je to
rekla, Caine je upitno pogleda. - Kako znaš da je nestao? Ona otmjeno slegne
ramenima. - Zato što sam ga ja uzela - prizna.
- Što si?
- Caine, sad ne razgovaramo o tome dosjeu - hitro je rekla, nadajući se da
će ga smiriti prije nego što plane.
- Kako je onda Lyon... - započne Nathan.
Caine je i dalje mrko gledao Jade kad je odgovorio njezinu bratu. -
Richards je bio Lyonov šef baš kao i moj. On je imao svoje bilješke. Lyon je
pročitao te dosjee.
- Je li nakon istrage dokazana očeva nevinost? - upita Nathan.
- Nije - odgovori Caine. - Iako, Nathane, nije niti osuđen. Nije bilo
dovoljno dokaza.
- Sad ih ima - šapne Jade.
- Dokaza da se dokaže nevinost tvog oca? - upita Caine.
- Ne, dokaza da ga se osudi. Pročitala sam tatina pisma.
Tuga u njezinu glasu parala mu je srce. Caine ju je i dalje htio zadaviti što
ga je prevarila, ali istovremeno, htio ju je poljubiti.
- Caine, kako se sad možeš smijati? - upita Colin. - Ovo nije...
- Žao mi je - odgovori Caine, nesvjestan da se smiješio. - Sjetio sam se
nečeg drugog.
Priznavši to, zagledao se u Jade. Ona je buljila u svoje ruke.
- Nastavi, Coline - naloži mu Caine prebacivši pozornost natrag na svog
brata.
- Odmah nakon očeva pogreba, Pagan... hoću reći Jade, otišla je s Crnim
Harryjem. Grof je imao puno povjerenje u Harryja.
- To je teško povjerovati - umiješa se Caine.
- Harry je dobar čovjek - kaza Jade. - Ima zlatno srce.
 - Siguran sam da ima - složi se Caine. - Međutim, spomenula si da je tu
postojala još jedna bliska prijateljica, žena po imenu gospođa Briars, koja je
bila itekako voljna primiti tebe i Nathana u svoj dom. Samo mi nije jasno
zašto je vaš otac odabrao lopova, a ne...
- Radilo se o povjerenju - objasni Nathan. - Moj otac okrenuo se protiv
Engleske, Caine. Mislio je da ni jedno od nas neće ondje biti sigurno. Harry
je bio naša najbolja prilika.
- Zašto je mislio da nećete biti sigurni?
- Pisma - odgovori Colin. - Grof je čuvao sva pisma koja je primio od
druge dvojice. - Operativno ime Nathanova oca bilo je Lisac i on je bio jedan
od trojice u Tribunalu. Druga dvojica bili su Led i Princ.
- Moj otac bio je velik idealist - umiješa se Nathan. - Na početku, mislim
da je sačuvao pisma za buduće naraštaje. Vjerovao je da čini nešto...
veličanstveno za Englesku. No, stvar je ubrzo krenula nizbrdo. Ubrzo to je
postalo dobro samo za Tribunal. Sve je bilo opravdano, tako dugo dok je
služilo da se ojača njihova moć.
- Preobrazba je išla polako - reče Colin. - Prva pisma završavala su
riječima “za dobrobit Engleske”. Nakon desetog, možda jedanaestog pisma,
završetak se promijenio.
- U što? - upita Caine.
- Počeli su se koristiti rečenicom “za dobrobit Tribunala” - odgovori.
- Led je prvi potpisao svoje pismo tim riječima, a druga dvojica su ga
slijedili. Njihova pokvarenost tada je dosegnula vrhunac.
- Davno prije počeli su djelovati neovisno, Coline - primijeti Nathan.
- Cilj je opravdavao sredstva - Colin objasni Caineu. - Tako dugo dok su
vjerovali da ono što rade pomaže njihovoj zemlji, sve su mogli opravdati.
- Vrlo slično tvojim stajalištima, Jade - izjavi Caine. Tako ju je
zaprepastila njegova primjedba da je razrogačila oči. - Ne, to uopće ne
odgovara mojim stajalištima - pobunila se. - Caine, nisam nimalo slična svom
ocu. Ne odobravam to što je učinio. Grijeh je to što ću reći, ali isto tako,
ništa ne osjećam za njega. On je odabrao svoj put.
- Tvom ocu oduzeta je zemlja, bogatstvo također - kaza Caine.
- Da - prizna pitajući se što smjera s tom primjedbom.
- To je razlog zašto ti kradeš od bogatih, Jade. Rekao bih da se osvećuješ.
- Nije točno!
Njezino vikanje govorilo mu je da ju je pogodilo njegovo mišljenje. - Moć
kvari čovjeka - rekao je. - Apsolutna moć apsolutno kvari čovjeka.
- Ne moraš mi citirati Machiavellija, Caine. Složit ću se da je Tribunal
težio za apsolutnom moći.
- Ti si bila na istome putu.
- Nisam - viknula je.
- Bila je, Caine? - upita Colin.
- Bila - izjavi Caine oštrim glasom.
- Onda ti... - počeo je Colin.
- Ne sad, Coline - naloži Caine.
- O čemu vi govorite? - upita Jade. - Nikada nisam težila za moći.
Caine se nije obazirao na njezino negodovanje. - Da čujem ostatak - naloži
Nathanu.
- Naš otac promijenio je mišljenje - reče Nathan. - Počela ga je peći
savjest kad je kažnjen njegov šef, čovjek po imenu Hammond.
- Kažnjen? - naruga se Colin. - Koja lijepa riječ za tako gnjusan čin.
- Hammond je bio šef svoj trojici - umiješa se Nathan. - To su bili Led,
Princ i Lisac. U svakom slučaju, u početku činili su sve što im je naređeno.
Međutim, nije prošlo puno vremena prije nego što su počeli djelovati po
svome. Hammond je počeo shvaćati što rade i njih trojica bili su sigurni da je
sve više sumnjičav. Led je došao na ideju da ga kazne.
 - Moj otac nije htio ubiti Hammonda - rekla je Jade. - Kad je ubijen, tata
je bio na putu u London kako bi upozorio šefa. Barem to smo uspjeli utvrditi.
- Tko je ubijen? Vaš tata ili Hammond? - upita Caine.
- Naš otac - odgovori Nathan. - Poslao je Hammondu poruku u kojoj je
rekao da se moraju što je moguće prije sastati, da se radi o hitnoj stvari od
životne važnosti.
- Kako ste to uspjeli utvrditi? - upita Caine.
- Hammond mi je na očevu pogrebu pokazao poruku - odvrati Nathan. -
Pitao me znam li nešto o toj hitnoj stvari. Ja, naravno, ništa nisam znao. Bio
sam odsutan, na školovanju, Jade je bila premlada da bi išta razumjela.
- Naš otac imao je povjerenje u Harryja i dao mu je pisma koja je ovaj
sačuvao.
- Harry ti je sve ispričao kad si postala starija? - Caine upita Jade.
Kimnula je. Nije ga htjela pogledati nego je i dalje držala pogled usmjeren na
krilo.
- Harry je htio da Nathan pođe s nama. Otac je imao brod, a Harry je
čvrsto odlučio postati gusar. Nathan je htio završiti školu. Mislio je da me
Harry vodi na jedan otok na jugu i da ću biti na sigurnom dok ne dođe po
mene.
- Kad sam počeo slušati o pothvatima gusara po imenu Pagan, moram
priznati da nisam ni jedanput pomislio da bi to mogao biti Harry - umiješa se
Nathan.
- Zašto nisi došao po Jade? - upita Caine.
- Nije mogao - odgovori Jade prije svog brata. - Harry i ja nikada nismo
dovoljno dugo bili na jednome mjestu. Osim toga, Nathan je u to vrijeme
imao vlastitih briga. Očevi neprijatelji znali su da je sačuvao pisma.
Očajnički su ih htjeli naći. Kad su jednom pretražili Nathanov stan, ostavili
su ga na miru... barem neko vrijeme, dok mi sami nismo počeli istraživati.
- Pisma su bila kod tebe? - upita Caine. - Ili ih je Harry sakrio negdje na
sigurno?
- Držali smo ih na Smaragdu - odgovori.
- Trebaju mi - zatraži Caine. - Je li brod dovoljno blizu da pošalješ svog
čovjeka? Ili možda...
Prekinuo je pitanje kad je ona odmahnula glavom. - Ne treba ići po njih.
Mogu ti ispričati sadržaj.
- Riječ po riječ - kaza Colin. - Dovoljno je da Pagan nešto pročita samo
jedanput i to joj ostane urezano u sjećanje za cijeli život.
Ako je Caine mislio da je to neobičan dar, ništa nije rekao. Jade mu je
bila zahvalna što šuti.
- Pagan, iznesi Caineu sadržaj pisama - predloži Nathan.
- Nazoveš li je još jedanput Pagan, prebit ću te na mrtvo ime. Nathan je
dugo smrknuto gledao Cainea, a onda odustane. - U redu - prasne. -Zvat ću je
Jade, ali samo zato što ne želim da netko čuje njezin nadimak.
- Baš me briga za tvoje razloge, samo neka bude tako - procijedi Caine.
- Prokletstvo, Coline, pokušavam se prilagoditi, ali tako mi Boga, kad ovo
bude gotovo izbit ću mu iz glave tu njegovu drskost.
Jade je bila uvjerena da je sukob neizbježan. Privukla je pozornost svih
kad je počela govoriti napamet. To je trajalo dulje od pola sata. Nije
izostavila nijednu riječ. Kad je završila, svi su dugo šutjeli. Svi su polako u
glavi slagali podatke koje je upravo ispričala.
Tada progovori Colin. - Onda dobro - počeo je uzbuđenim glasom. -Prvo
pismo bilo je naslovljeno na Thortona... to je Nathanov i Jadein otac,
naravno, a potpisao ga je čovjek koji se zvao William.
- Tada još nisu dobili svoja tajna imena - dobaci Jade.
- Da - složi se Colin. - Onda je Thorton postao Lisac, a William je postao
Princ. Led je druga priča. Nemamo pojma koji je...
- Coline, poslije možemo nagađati o njegovu identitetu - prekine ga
Nathan.
Colin kimne. - Otišao sam Wilburnu i rekao mu za pisma, Caine. Nathan i
ja zaključili smo da mu moramo vjerovati. Uostalom, on nam je bio šef i
dobro se brinuo o nama. Do danas, ne vjerujem da on ima veze s Tribunalom.
- Ti si naivan - promrmlja Nathan. - Naravno da je bio povezan s tim
gadovima.
- Morat ćeš mi to prvo dokazati - pobuni se Colin. - Tek tada ću
povjerovati.
Nathan odmahne glavom. Ponovno se okrene Caineu. - Bili smo poslani na
jug, a danas znamo da se radilo o namještaljki. Trebali smo se u luci sastati s
dvojicom doušnika. Naravno, radilo se o zamci. Prije nego što smo postali
svjesni što se događa, obojicu su nas svezali, začepili su nam usta, a onda su
nas bacili u nemirnu vodu.
- Nećeš sve ispričati, je li? - upita Jade. - Nema potrebe, Coline. Ni
Nathan, ni Colin nisu uočili strah u njezinu glasu. Caine jest pa odmah baci
pogled na nju.
- Nastavi, Colin - promrmlja Nathan.
Jade je sad, primijeti Caine, čvrsto stiskala ruke. Zaključi da je sigurno
bila svjedok nečemu što ju je prestravilo.
- Ja sam prvi pao u vodu - kaza Colin, ponovno privukavši Caineovu
pozornost. - Nakon što su mi na nogama noževima napravili dugačke, plitke
porezotine, bacili su me s mola. Nathan je shvatio što smjeraju, iako danas
zahvaljujem Bogu što meni tada ništa nije bilo jasno. Znate, mislio sam da još
imam mogućnost pobjeći.
Colinovo lice poprimilo je sivu boju. Nathan je izgledao jednako smrknut.
- Budući da je Plitka obala blizu, proveli smo nekoliko dana s Jade i
Crnim Harryjem. Colin tada nije znao da je ona Pagan, naravno, i prilično se
zatreskao u moju mlađu sestru.
- Da, jesam - složi se Colin. Okrenuo se i namignuo Jade. - To još vrijedi,
Jade, ako mi samo pružiš priliku.
Pocrvenjela je odmahnuvši glavom. - Bio si nemoguć.
- Colin je išao za njom kao psić - reče Nathan. - Kad je shvatio da je
nimalo ne zanima, bio je tako razočaran da sam ga morao odvesti piti.
- Tu noć zaljubio sam se u druge dvije dame, Nathane - primijeti Colin.
- To nisu bile dame - doda Jade.
- Ne, nisu - složi se Nathan. - Kako se uopće sjećaš, Coline? Čovječe, bio
si pijan k’o majka.
Colin se nasmije. - Svega se sjećam - pohvali se.
Caine je bio strpljiv. Prema njihovim smrknutim licima, shvatio je da se
moraju malo zadirkivati kako bi lakše podnijeli oživjela sjećanja.
Jade nije bila tako strpljiva. - Tommy i ja slijedili smo Nathana i Colina
kad su pošli na sastanak. Bili su tako tajanstveni o svojim planovima da sam
postala jako znatiželjna. Uz to, imala sam osjećaj da nešto nije kako valja.
- Tko je Tommy? - upita Caine.
Jade je doslovce skočila sa stolca i odjurila na drugi kraj sobe. - Nathane,
ti dovrši priču, a ja idem po piće. Dosta mi je priča o tome.
Nathan ju je htio pozvati natrag, ali Colin ga zaustavi položivši ruku na
prijateljevo rame. - Još joj je teško - šapne.
Nathan kimne.
- Naravno da joj je teško - umiješa se Caine oštrim glasom. - Moj Bože,
sigurno vas je gledala...
- Nije gledala - šapne Nathan. - Kako je Colin objasnio, znao sam što
smjeraju čim su Colinu razrezali noge. Malo sam se opirao kad su pokušali
upotrijebiti svoje oštrice na meni, ali završilo je tako da sam za svoj trud
dobio metak. Rame me je peklo kad sam pao u vodu.
- Porezali su nas kako bi privukli morske pse, naravno. Luka je uvijek
puna tih strvinara zbog otpadaka koji se u nju bacaju. Krv ih je privukla, kao
trupla muhe.
Colin je vidio da je Caineovo strpljenje pri kraju. Brat mu je sjedio na
stolcu, nagnut naprijed, smrknuta izraza lica. - Imaj razumijevanja, Caine.
Nije nam ugodno prisjećati se toga.
Nathan kimne. - Baš je pala noć - počeo je.
- Ipak sam im vidio peraje - ubaci se Colin.
Caine je sjedio na rubu stolca. Sad mu je bilo jasno zašto Jade ima noćne
more. Sanjala je morske pse. Moj Bože, zbog straha koji je pretrpjela, srce
mu je počelo snažno lupati.
- Pagan je rekla Tommyju da ode po čamac, a onda je uzela svoj nož i
skočila za nama u vodu. Ljudi koji su nas bacili u nju, bili su uvjereni da smo
gotovi pa su već otišli. Pagan... hoću reći Jade, prvo je došla do mene.
Pretpostavljam da sam bio bliže.
U svakom slučaju, odvukla me do čamca. Morski pas odgrizao mi je velik
dio noge dok su me vukli u njega. Tommy je izgubio ravnotežu i pao je preko
ograde. Više nije izronio.
Kad je Colin prekinuo i okrenuo se Nathanu, njegov prijatelj nastavi
pričati.
- Još mi nije jasno zašto, ali morski psi držali su se dalje od mene.
Pomahnitali su i Tommy je postao njihova meta. Do tada je Jade već povukla
Colina na čamac.
- Pokušao sam pomoći - šapne Colin. Glas mu je bio promukao. -
Međutim, onesvijestio sam se. Kad sam sljedeći put otvorio oči, bio sam na
Smaragdu. Najneobičniji čovjek kojeg sam dotad vidio, pokušavao me je
nagovoriti na partiju šaha. Iskreno govoreći, Caine, nisam bio siguran jesam li
u raju ili paklu. Tada sam ugledao Nathana koji je spavao pokraj mene u
mreži. Vidio sam i njegovu sestru i odjednom sam se svega sjetio. Činilo mi
se da se sve nedavno dogodilo, ali otkrio sam da sam prilično dugo bio
bolestan.
Caine se naslonio pokušavajući smanjiti napetost u leđima. Nekoliko puta
duboko je udahnuo, a onda spazi da Colin i Nathan rade to isto.
- Je li znala... kad je skočila u vodu, je li znala da su u njoj morski psi?
- O, da - šapne Nathan - znala je.
- Moj Bože, trebalo je puno hrabrosti...
- Ona ne želi razgovarati o tome - ubaci se Colin.
- Sanja o tome.
- Molim? - upita Nathan.
- Ima noćne more - objasni Caine. Nathanov prijatelj polako kimne.
- Matthew i Jimbo htjeli su, naravno, poći u potragu za gadovima koji su
nas htjeli ubiti - kaza Colin. - Jade ih nije pustila.
Međutim, imala je dobar razlog za to. Htjela je da ti ljudi kažu svojim
nadređenima da smo obojica mrtvi. Jade je imala osjećaj da je to jedini način
da budemo sigurni. Mislim da je to bila dobra odluka. Nathan i ja složili smo
se da još malo ostanemo mrtvi dok ne otkrijemo tko stoji iza te vražje izdaje.
- Prokletstvo, Caine, dala nam je po repu naša vlada.
- Ne - usprotivi se Caine. - Vaša vlada i nije znala da radite za nju. Jeste li
slali izvještaje Richardsu ili njegovim nadređenima? Jeste li ikada dobili
potvrdu...
- Samo naprijed, reci - prekine ga Colin.
- U redu - odvrati Caine. - Radili ste za Tribunal.
- Znao sam da ćeš to reći - šapne Colin.
- Ne možeš biti siguran u to - pobuni se Nathan.
- Richards nije znao da ste radili za odjel sve dok nije obaviješten o vašoj
smrti, Nathane. Sad je otvorio istragu.
 - Onda će ga ubiti - najavi Nathan.
- Potajno istražuje - objasni Caine.
- Prokletstvo, znam da sam griješio - promrmlja Nathan. - Zamalo si
poginuo zbog mene, Coline. Nisam te smio uplesti u to.
Colin odmahne glavom. - Mi smo partneri, zar si zaboravio? -Ponovno se
okrenuo svom bratu i rekao: - Doista vjeruješ da se Richardsu može
vjerovati?
- Dao bih ruku u vatru. Jade će mu morati predati pisma što prije, ili i
njemu ispričati sadržaj.
- Možemo ih prepisati - predloži Colin. - Na taj način izvorna pisma ostaju
na sigurnom. Nitko neće pronaći Smaragd.
- Brod je dobio ime po njoj, je li tako? - upita Caine. Sad mu se na licu
nazirao osmijeh. - Trebao sam to prije pogoditi. Oči su joj boje smaragda,
osobito kad je ljutita.
- Da, Harry je nazvao brod po njoj - kaza Colin. - Je li ti sad jasno zašto si
postao meta?
Caine kimne. - Da. Tražio sam Pagana. Tribunal se nije mogao izložiti
opasnosti da pronalaskom gusara saznam istinu.
- Još si u opasnosti, Caine - podsjeti ga Colin.
- Ne još dugo - uzvrati Caine. - Imam plan. - Nije mogao sakriti olakšanje
u glasu.
Jade se vrati u sobu. Sad je djelovala puno smirenije, gotovo potpuno
mirna. Caine shvati da ga neće niti pogledati, nije mu uputila nijedan pogled
dok je išla prema stolcu ispred kamina i sjela. - Sterns je naredio da se
pripreme dvije sobe za tebe i Nathana - rekla je Colinu. - Čim tvoja bude
spremna, moraš otići gore i odmoriti se.
- Jesi li sigurna da trebamo ostati ovdje? - upita Nathan. Gurne Colina
pod rebra. - Moja kuća na selu nalazi se na osami. Baš sam završio s
obnovom prije našega posljednjeg zadatka - dodao je pogledavši u Caineovu
smjeru. - Ondje bi nam bilo udobno.
Colin se nasmije. - Toliko sam slušao o toj tvojoj kući da svaku sobu
znam napamet. Samo si o tome govorio.
- No, onda se moraš složiti sa mnom. Moram reći, Caine, da je to danas
najljepša kuća u cijeloj Engleskoj... Jade, zašto mašeš glavom? Misliš da
moja kuća nije krasna?
Kratko mu se nasmiješila. - O, da, Nathane, tvoja kuća bila je krasna.
Nathan je zaprepašteno pogleda. - Rekla si bila?
- Bojim se da ćeš se jako razočarati, Nathane.
Njezin brat nagne se naprijed. - Kako to razočarati? - upita.
- Znaš, buknuo je požar...
- Požar? - Zvučao je kao da se guši. Colin se suzdržao da ga ne pljesne po
leđima.
- Požar je bio prilično velik, Nathane.
Glas joj je bio pun suosjećanja. Nathan se trgne. - Kako velik, Jade?
- Tvoja krasna kuća izgorjela je do temelja.
Okrenula se Caineu dok je Nathan mrmljao kojekakve psovke. - Rekla
sam ti da će se razočarati.
Caine zaključi da Nathan ne izgleda samo razočarano. Jadein brat izgledao
je kao da bi najradije nekoga ubio. Budući da se Caine otprilike isto tako
osjećao kad su stradale njegove nove staje, Nathan mu se smilio.
Nathan duboko udahne i okrene se Colinu. Činilo se da plače Kad je
rekao: - Kvragu, baš sam dovršio posljednju sobu. Caine zaklopi oči. -Jade,
mislio sam da je sve to laž.
- Što je sve laž? - upita Colin.
- Nisam baš sve lagala - u isti tren umiješa se Jade.
 - Reci točno o čemu nisi lagala - zatraži Caine.
- Ne moraš tim glasom razgovarati sa mnom, gospodine - uzvrati mu.
- Lagala sam samo da sam svjedočila ubojstvu - doda kimnuvši. - Bilo je
to najbolje čega sam se u tom trenutku mogla sjetiti. Barem mislim da sam
samo to slagala. Sjetim li se još čega, reći ću ti, dobro? Molim te, Caine, sad
se prestani mrgoditi. Nije vrijeme za zanovijetanje.
- Hoćete li vas dvoje ostaviti prepirke za poslije? - zatraži Nathan. - Jade?
Reci kako je nastao požar. Netko je bio nepažljiv s...
- Podmetnut je, nije se radilo o nepažnji - objasni Jade. - Onaj tko je
zapalio tvoj dom.... u svakom slučaju znali su što rade. Bili su veoma
temeljiti. Uništen je čak i vinski podrum, Nathane.
- Prokletstvo, ne vinski podrum! - povikao je Nathan.
- Mislim da su pokušavali uništiti pisma - kaza Jade. Budući da ih nisu
našli kad su opljačkali kuću...
- Opljačkali su mi kuću? - upita Nathan. - Kada?
- Dan prije nego što su je spalili - odgovori.
- O, Bože, sad sam se sjetila - dodala je pogledavajući prema Caineu. -
Također sam lagala da sam pala niz stube. Da, ja...
Nathan uzdahne i time ponovno privuče pozornost na sebe. - Kad ovo
završi, ponovno ću je sagraditi - reče. - Jade, što je sa stajama? Jesu li one
ostale čitave?
- O, da, staje su ostale čitave, Nathane. Zbog toga se ne moraš brinuti.
Caine je promatrao Jade. Zabrinutost u njezinu pogledu bila je očita. Pitao
se kako Nathan nije primijetio da još nije završila s razočaravajućim
vijestima.
- Šteta za kuću - kaza Colin.
- Da - odgovori Nathan - ali staje su čitave. Coline, trebaš vidjeti moja
grla. Osobito jednoga konja, arapskog pastuha za kojeg sam dao pravo
bogatstvo, ali vrijedan je toga novca. Nazvao sam ga Munja.
- Munja? - upita Colin cereći se neobičnom imenu. - Čini mi se da je
Harry imao prste u odabiru imena.
- Točno - odgovori Nathan smiješeći se. - Nije važno, ali tome konju
pristaje. Trči brzo kao vjetar. Samo Jade i ja možemo sjesti na njega. Čekaj
da ga vidiš... - Nathan se prestao hvaliti kad je vidio da Jade ponovno
odmahuje glavom.
- Što je, Jade? Ne slažeš se da je Munja brz kao vjetar?
- O, da, Nathane. Munja je bio brz kao vjetar. Činilo se da će Nathan
zaplakati. - Bio?
- Bojim se da imam još loših vijesti za tebe, Nathane. Dogodila se nesreća
i tvoj krasan konj ustrijeljen je ravno među svoje lijepe smeđe oči.
Caine se ponovno nagnuo naprijed. Upravo je shvatio koliki su razmjeri
onoga što je upravo govorila bratu. - Hoćeš reći da ni o tome nisi lagala?
Ona ponovno zatrese glavom.
- U vražju mater! - poviče Nathan. - Tko je ustrijelio Munju?
Zagledala se u Cainea. - Rekla sam ti da će biti razočaran - promrmlja.
- U svakom slučaju ja nisam kriv za to - promrmlja Caine. - Zato me
nemoj tako netremice gledati.
- Je li ga Caine ustrijelio? - zagrmi Nathan.
- Ne - hitro će Jade. - On samo nije vjerovao da ćeš biti tako razočaran.
Tada još nisam niti poznavala Cainea.
Njezin brat klone na jastuke i stavi ruku na oči. - Zar ništa nije sveto?
- urlao je.
- Munja očito nije bio - umiješa se Caine hladno. Nathan je zurio u njega.
- Bio je to prokleto dobar konj.
- Siguran sam da jest - kaza Caine prije nego što se okrenuo Jade.
 - Ako mi govoriš istinu o tome, to samo može značiti...
- Bila bih ti doista zahvalna da me prestaneš vrijeđati, Caine - planula je.
- Jade uvijek govori istinu - branio ju je Nathan.
- Zbilja - polako će Caine. - Nisam još upoznao tu njezinu stranu. Otkada
smo se upoznali, ne radi ništa drugo nego laže. Je li tako, dušo? Iako će se to
promijeniti. Točno?
Nije mu htjela odgovoriti.
- Dušo, zašto Nathanu ne kažeš ostale loše vijesti?
- Ostale? Bože moj, ima ih još?
- Još samo malo - odgovori ona. - Sjećaš se svoje lijepe nove kočije?
- Jade, ne moja kočija - pobuni se Nathan režeći potiho.
Okrenula se Colinu kad je Nathan ponovno počeo nabrajati njezine odlike.
- Trebao si je vidjeti, Coline. Bila je sjajna. Unutrašnjost je bila prostrana i
udobna. Nathan je dao naslone sjedala presvući tako mekanom kožom.
Colin je pokušavao biti obziran. - Bila? - pitao je.
- Netko ju je zapalio - objavi Jade.
- Ma, zašto bi netko htio uništiti tako dobro vozilo?
Caine odgovori na to pitanje. - Tvoja sestra izostavila je jednu važnu
sitnicu.- objasni. - Ona je bila u njoj kad je zapaljena.
Colin je prvi shvatio o čemu govori. - Moj Bože, Jade. Reci nam što se
dogodilo.
- Caine vam je upravo rekao - kaza.
- Ne, točno ispričaj kako se to dogodilo - tražio je Colin. - Mogla si
poginuti.
- To su htjeli - rekla je. U glasu joj se čuo bijes. - Namjeravali su me
ubiti. Kad je uništena tvoja kuća, pripremljena je kočija i ja sam krenula u
London. Htjela sam te naći, Nathane...
 - Koliko je ljudi bilo s tobom? - prekine je Caine kako bi pitao.
- Hudson je sa mnom poslao dva čovjeka - odgovori.
Caine odmahne glavom. - Čini mi se da si mi rekla da si se vratila u
Englesku tek prije dva tjedna - rekao je.
- Pa, zapravo, ima malo više - izvlačila se.
- Što to znači?
- Dva mjeseca - prizna. - Morala sam to slagati.
- Mogla si mi reći istinu.
Postajao je ljutit. Bila je toliko uzrujana da nije marila za to. - Ma nemoj.
Vjerovao bi mi da sam rekla da sam ja Pagan, da sam upravo ščepala
Wintersa, predala ga Nathanu i da sad pokušavam... Ma, čemu? Ne bi me
slušao.
- Samo malo - umiješa se Nathan. - Tko je Hudson, Jade? Rekla si da je
Hudson s tobom poslao dva čovjeka, sjećaš se?
- On je sluga kojeg je gospođa Briars unajmila za tebe.
Nathan kimne. - Što se tada dogodilo? - upita. - Bili smo nadomak
Londonu kad su nam ta trojica postavila klopku. Zapriječili su cestu debelim
granama. Nagnula sam se kroz prozor da vidim što se događa kad sam začula
viku. Tada me je netko udario, Nathane, sa strane po glavi. Ostala sam bez
zraka. Vjerojatno sam se onesvijestila iako mi je neugodno priznati tu
mogućnost. - Okrenula se Caineu. - Ne padam tako lako u nesvijest.
- Jade, skrećeš s teme - podsjeti je Caine. Mrzovoljno ga pogleda, a onda
se ponovno okrene svom bratu. - Kočija je iznutra bila sva rasparana.
Koristili su se noževima da razrežu mekanu kožu. Osjetila sam miris dima i
naravno, odmah izašla van.
- Tražili su pisma? - upita Colin.
- Jednostavno si otvorila vrata i izašla? - u istom trenutku upita Nathan.
- Da i ne - odgovori Jade. - Da, vjerujem da su pomislili da sam sakrila
pisma ispod kože, i ne, Nathane, nisam samo otvorila vrata. Na objema
stranama bilo je nabacano još granja pa ih nisam mogla otvoriti. Provukla
sam se kroz prozor. Hvala Bogu što okvir nije bio tako čvrst kao što si
mislio. Zapravo, Nathane, sad kad imam vremena razmišljati o tome, mislim
da si puno previše platio za to vozilo. Šarke su bile slabe pa...
- Jade.
- Caine, ne povisuj glas na mene - da mu do znanja Jade.
- To je bilo blizu - umiješa se Colin.
- Jako sam se prestrašila - šapne Jade. Okrenula se i pogledala Cainea. -
Nije sramota priznati da sam se prestrašila.
Caine kimne. Boja njezina glasa davala je naslutiti da ga izaziva ne bi li
joj proturječio. - Ne, nije sramota bojati se.
Činilo se da joj je laknulo. Znači, htjela je potporu? Caine je dugo
razmišljao o toj činjenici, potom primijeti: - Sad znam kako su nastale
modrice na tvojim leđima. To se dogodilo kad si se provlačila kroz prozor, je
li tako?
- Prokletstvo, kako znaš je li imala modrice na leđima ili nije? -zagrmi
Nathanovo pitanje jer je upravo shvatio što znači Caineova primjedba.
- Vidio sam ih.
Nathan bi Cainea zgrabio za vrat da Colin nije pružio ruku ispred njegovih
prsa. - Poslije, Nathane - zaključi. - Ti i Caine možete riješiti svoje
nesuglasice poslije. Čini mi se da ćemo ovdje dugo biti gosti.
Nathan je izgledao kao da su mu rekli da će opet morati plivati među
morskim psima.
- Odeš li, dovest ćeš sebe i Colina u opasnost - kaza Jade. - To bi bilo
preopasno.
- Moramo ostati zajedno - doda Colin. Nathan nevoljko kimne u znak
pristanka.
 - Caine? - upita Colin. - Kad si krenuo u potjeru za Paganom, doveo si se
u opasnost. Preostali članovi Tribunala nisu se mogli kockati i dopustiti ti da
pronađeš gusara.
- Postojala je mogućnost da te gusar uvjeri da nije imao ništa sa smrću
tvog brata. Da, bilo je to suviše opasno.
- Zato si mi poslao Jade - umiješa se Caine.
Nathan odmahne glavom. - Nismo je mi poslali. Bila je to njezina zamisao
od početka do kraja, a mi smo čuli za nju tek kad je otišla. U vezi s tim
nismo imali pravo glasa.
- Kako ćeš te pse odvratiti od sebe? - upita Colin. - Ne možeš nam
pomoći pronaći krivce tako dugo dok tebe proganjaju. - Teško uzdahne, a
onda promrmlja: - Kvragu, kakva zbrka. Sveti Bože, kako ćemo pronaći te
gadove? Nemamo baš ništa za što se možemo uhvatiti.
- Griješiš, Coline - kaza Caine. - Imamo poprilično podataka za početak.
Znamo da je Hammond, šef Tribunala, bio zakoniti voditelj odjela. Trojica
koje je vrbovao bili su Led, Lisac i Princ. Sad je živ samo jedan ili dvojica,
točno? A jedan ili obojica su Willburnovi šefovi. Usput, Willburn sigurno
vodi dvostruki život. On sigurno radi za našu vladu i za Tribunal.
- Po čemu si to zaključio? - upita Nathan.
- Kad smo dobili obavijest o vašoj smrti, otac i ja primili smo dokumente
koji su govorili o manjim junačkim djelima koja ste vas dvojica navodno
učinili za Englesku. Coline, Willburn je sebi štitio leđa i ni jedan dokument
nije sadržavao pouzdane podatke koje se moglo provjeriti. Kao razlog tome,
navedena je, naravno, sigurnost. Usput, obojica ste dobili medalje za
hrabrost.
- Čemu trud? - upita Colin.
- Kako bi se stvar smirila - odgovori Caine. - Naš otac je vojvoda, Coline.
Willburn nije mogao dopustiti da samo tako nestaneš. Postavljalo bi se
previše pitanja.
 - Što je s Nathanom? - upita Colin. - Zašto su se potrudili njega odlikovati
nakon smrti? Njegov otac bio je već mrtav i nije bilo ni jednog Wakerfieldsa
s naslovom. Zar su htjeli umiriti Jade?
Caine odmahne glavom. - Zaboravljaš ostale Nathanove naslove - kaza
Caine. - On je također markiz od St. Jamesa, zaboravio si? Tribunal je
preispitao sve mogućnosti ako ta barbarska urota postane sumnjiva.
- Zaboravio sam na St. Jamesove ljude - izjavi Colin. Okrenuo se i
nasmiješio Nathanu. - Ne govoriš puno o tom dijelu svoje obitelji, Nathan.
- Ti bi? - hladno odgovori Nathan.
Colin se nasmije. - Nije vrijeme za neozbiljnost - promrmlja Jade. - Uz to,
sigurna sam da su sve te priče o ljudima St. Jamesa pusta pretjerivanja. Ma,
ispod te njihove grubosti, kriju se doista dragi ljudi. Je li tako, Nathane?
Sad je došao red na Nathana da se nasmije. - Možeš misliti - otegnuto će
on.
Jade ga mrko pogleda što je tako iskren. Potom se ponovno obrati Caineu.
- Jesi li bio na svečanosti na kojoj su Colin i Nathan odlikovani? -pitala je. -
Je li bilo lijepo? Je li bilo cvijeća? Je li bilo puno ljudi...?
- Ne, nisam bio na svečanosti - prekine je Caine.
- Sram te bilo - izjavi ona. - Propustio si bratovo...
- Jade, bio sam odviše ljutit - ponovno je prekine Caine. - Nisam htio
slušati govore, ni primiti medalje u Colinovo ime. Pustio sam da otac to
obavi. Htio sam...
- Osvetu - umiješa se Colin. - Kao i onda kad si otišao za braćom Bradley.
Nakon te primjedbe, Colin se okrene Nathanu kako bi mu ispričao što se
to dogodilo. Jade je ponovno postala nestrpljiva. - Rado bih se vratila na
izvornu temu - izjavi. - Jesi li već našao kakvo rješenje, Caine?
On kimne. - Mislim da imam dobar plan kako da te strvinare skinem s
vrata. U svakom slučaju, vrijedi pokušati, ali to je samo jedna opasnost.
Moramo se pobrinuti i za Jade.
- Kako to misliš? - upita Colin.
- Coline, ovdje se radi o dvjema stvarima. Ja sam jedna meta, točno.
Moramo pretpostaviti da oni znaju da neću prestati tragati za Paganom, njima
savršenom osobom na kojoj će se prelomiti koplja.
- Kakve to ima veze s Jade? - upita Colin. - Oni nikako ne mogu znati da
je ona Pagan.
Caine uzdahne prije nego što je odgovorio. - Krenimo ispočetka. Očito je
da su druga dvojica članova Tribunala znala da je Lisac sačuvao pisma.
Budući da ih nisu mogli naći, učinili su ono što je bilo najbolje. Iskoristili su
svog čovjeka, Willburna, da tebe vrbuju, Nathane. Nema boljeg načina da
nadziru Liščeva sina.
Nije čekao da Nathan odgovori na tu rečenicu nego je nastavio. -
Pretpostavljam da su tvoje prostorije u Oxfordu više puta pretražili, je li
tako?
Nathan kimne. - Vjerojatno su bili prilično sigurni da su pisma kod tebe.
Neko vrijeme ti si bio jedini logični kandidat. Tvoja sestra bila je premlada i
Harry ju je već odveo. E, sad - doda kimnuvši - nitko nije vjerovao da bi
Lisac pisma povjerio Harryju. Sama njegova pojava navela bi ljude na takav
zaključak. Nisu mogli znati ni da Lisac već dulje vrijeme poznaje Harryja.
Jade je toliko laknulo da bi se najradije rasplakala. Caine je sada tako
razumno razmišljao. Imala je osjećaj da je svima skinuo velik teret s leđa. Po
izrazu na Colinovu licu, zaključila je da i njegov brat osjeća slično olakšanje.
- I? - Nathan potakne Cainea kad je ovaj zašutio.
- Čekali su - odgovori Caine. - Znali su da će se na koncu pisma negdje
pojaviti. Upravo to se dogodilo. Harry je pisma dao Jade. Ona ih je pokazala
Nathanu i sve ispričala tebi, Coline.
- Znamo sve to - prsne Nathan.
- Tiho, Nathane - šapne Jade. - Caine sve sustavno iznosi. Ne smijemo ga
u tome ometati...
- Kad je Colin rekao Willburnu za pisma, on je, naravno, otišao do
Tribunala.
- Pa smo kažnjeni - kaza Colin. - Vjerovao sam pogrešnom čovjeku.
- Da, vjerovao si pogrešnom čovjeku.
- Još traže pisma - reče Nathan. Caine brzo kimne. - Točno.
Colin malo uspravnije sjedne. - Sad kad misle da smo mrtvi Nathane,
postoji samo jedna osoba koja bi mogla imati taj vražji dokaz. Okrenuo se i
pogledao Jade. - Znaju da ih ti imaš.
- Nisu sigurni - pobuni se Jade - inače bi me već ubili - doda. - Zato još
traže, zato je uništena tvoja krasna kuća, Nathane, to je razlog zašto je
skršena tvoja lijepa kočija...
 TRINAESTO POGLAVLJE

Pagan mora umrijeti - reče Caine, tihim, izražajnim glasom. - To je jedini

način. - Dok je to govorio, bio je zagledan u Nathana. Jadein brat brzo kimne
da se slaže.
Jade skoči sa stolca. - Ne želim umrijeti - vikne. - Ne pristajem, Caine.
- Daj, Jade... - započe Nathan.
- On govori o gusaru - objasni Colin. - Neće te za ozbiljno ubiti, draga.
Jade je zurila u Cainea. - Točno znam o čemu govori - planula je. - Svejedno,
ne pristajem. Imate li pojma koliko je godina trebalo da se pročuje za mene?
Kad pomislim...
Muškarci se uopće nisu obazirali na nju. Zapravo, Nathan i Colin su se
smješkali. Jade odustane. Ponovno je sjela i okrenula se Cainu, namrštena. -
Da nisi krenuo u lov na Pagana, sad sve ovo ne bi bilo potrebno. Ti si kriv za
sve, Caine.
- Jade, to je jedini način - usprotivi se Nathan. - Umre li Pagan, ili još
bolje, povjeruju li ljudi da je gusar mrtav, Caine će morati prekinuti potragu,
je li tako? Tribunal zna da je on potpuno uvjeren da je Pagan kriv za ubojstvo
njegova brata, zaboravila si?
Ona nevoljko kimne. - Onda će Cainea pustiti na miru, točno? Ponovno će
biti siguran?
Nathan se nasmiješi. Okrene se Caineu. - Taj tvoj plan ne rješava samo
jednu stvar - primijeti znakovito pogledavši svoju sestru.
 Caine kimne. - Jade, morat ćeš promijeniti neke svoje navike. Kad Pagan
umre, nećeš moći...
- To je moj posao - viknula je. - To najbolje radim. Caine zaklopi oči. -
Što je to točno što najbolje radiš?
Nathan mu odgovori. - Harry je gusario - objasni. - Jade je uvijek bila na
brodu, ali on je bio vođa. Ona je vodila brigu o pohodima na kopnu. Doista
je darovita, Caine. Nema toga sefa koji ne može obiti, brave koju ne može
otvoriti.
- Drugim riječima, bila je prikladna mala kradljivica - polako će Caine.
Dok je to govorio, mrko je gledao Jade.
Odmah je našla zamjerku i na njegovo ponašanje, i na njegovo mišljenje. -
Baš me briga što misliš o meni, Caine. Varka je gotova i više me nikada
nećeš vidjeti, tako da mi uopće nije važno...
Jade je prekinula svoju govoranciju kad je do nje doprla Harryjeva
dernjava. Slijedio je ženski vrisak. Jade pretpostavi da gnjavi neku sluškinju.
- Mogu li se ispričati na trenutak? - pitala je.
Nije se potrudila pričekati njihov odgovor nego je odjurila iz prostorije.
Čim su se za njom zatvorila vrata, Caine se okrene Nathanu. -Brzo će shvatiti
- izjavi. - No, nadam se da će se do tada već saznati za Paganovu smrt, a
onda će biti kasno.
Colin kimne. - Da, mora shvatiti kako oni znaju da je s tobom i da
Paganova smrt ništa neće promijeniti. Oboje ste i dalje u opasnosti. Čudno,
ali Jade obično puno brže shvaća - doda. - Što misliš, koliko dugo će joj
trebati da sve posloži u glavi?
Nathan mu odgovori. - Već je, Colin. Nisi u njezinim očima opazio pogled
pun olakšanja? Kratko je trajao, ali bio je tu. Mislim da duboko u duši i ona
želi da sve to završi.
- Ti ne bi? - upita Caine Colina. - Kako se ijedan od vas uopće želi vratiti
na more? Jade u ovom trenutku nije u stanju razumno razmišljati. Misli da
mora ponovno preuzeti svoje prijašnje... “obveze” - šapne. -Možda je to
način da se dokaže. Svejedno, nije važno koji su sad njezini motivi. Trebao
joj je netko tko će je odvratiti od te mogućnosti, tko će tražiti da prekine s
tim.
- To si ti, Caine? - upita Colin.
- Da.
Jade se tada ponovno vratila u salon. Nathan se okrene k njoj. - Jade?
Mislim da još ne bi trebala otići s Jimbom i Matthewom. Pričekaj dok
riješimo ovaj problem.
- Hoćeš reći da pričekam dok ne nađete Tribunal? - Doimala se
zaprepašteno. - Ne mogu ostati ovdje. Ne nakon što...
Caine ju je tako prodorno pogledao da je zaboravila što je htjela reći. Jade
je otišla do njegova stolca i ondje stala. Prekrižila je ruke na prsima.
- Što je s Harryjem? - upita Caine Nathana. - Hoće li nam on stvarati
poteškoće?
- Zašto bi? - upita Colin zijevnuvši još jedanput. - On je u mirovini.
Sigurno si uočio da gusari već dugo nisu napali ni jedan brod.
- Uočio sam - odvrati Caine. - Ipak, mogao bi napraviti iznimku i zapaliti
svoj brod.
- Ne!
Jade je tako zaprepastio taj prijedlog da je morala sjesti. Pomaknula se
prema stolcu i srušila se na njega.
Nathanu se smilila. - Smaragd je bio njezin dom - rekao je. Možda bismo
mogli naći drugi brod, obojiti ga da izgleda kao Smaragd i njega zapaliti.
Harry će pravi sakriti negdje na sigurno.
Caine kimne. - Može li on to obaviti? Treba naći svjedoke koji će
potvrditi da je brod potonuo, svjedoke koji će potvrditi da su vidjeli kako je
Pagan poginuo.
 - Ako mu se sve nacrta, da - složi se Nathan.
- Onda mora staviti naočale - umiješa se Colin smijući se.
- Idem odmah razgovarati s njim - najavi Caine. Nathan je ustao prije
Cainea. - Coline, vrijeme je da se odeš odmoriti.
Prije nego što su Caine ili njegov brat shvatili što Nathan namjerava, on je
dignuo Colina na ruke. Nathan posrne pod njegovom težinom, uspravi se i
krene iz sobe. Colin se odmah počeo buniti.
- Za Boga miloga, Nathane, spusti me. Nisam dijete.
- Ma, šališ se - uzvrati mu Nathan.
Jade je promatrala kako dvojica prijatelja nestaju iza ugla pa šapne: -
Nathan se dobro brine o tvome bratu, Caine.
Caine se okrene i pogleda Jade. Gledala je u svoje krilo. - Ti također,
Jade - odgovori.
Nije mu zahvalila na priznanju. - Jako je nježan, moj brat. Uglavnom to
skriva ljutitim izrazom lica. Leđa su mu išarana od udaraca koje je primio,
Caine. Nije stalno bio u školi. Ne želi razgovarati o dugačkom razdoblju kad
je nestao, neće mi reći gdje je bio. Samo znam da je u njegove patnje
umiješana i neka žena. Mislim da ju je jako volio, a ona ga je sigurno
prevarila. Zato sad uvijek nastoji biti jako hladan i bezobrazan. Colin ga je,
međutim, uspio dirnuti u srce. Tvoj brat daje svoje prijateljstvo bez zadrške.
Uz to, više je puta spasio Nathana. Moj brat nema povjerenja u puno ljudi, ali
Colin je iznimka.
- Ima li tvoj brat povjerenja u tebe?
Pitanje ju je zaprepastilo. - O, da - brzo je rekla. - Dignula je glavu i
pogledala ga. Vidjela je nježnost u njegovim očima i zapitala se što je
izazvalo takav učinak. - Colin se ne bi uspio popeti po svim tim stubama.
Nathan je to znao. Moj brat dao mu je prigodu da sačuva ponos.
- Možda ga je ipak malo doveo u pitanje - polako će Caine. Oboje su još
čuli Colinove glasne prosvjede.
 Jade se kolebljivo nasmiješila. Ustala je, sklopila ruke na leđima i
zagledala se u Cainea. - Budući da trenutačno ne mogu napustiti Englesku,
mislim da ću gospođi Briars poslati pisamce i zamoliti je da odsjednem kod
nje.
- Ne.
- Ne? Zašto ne?
- Jade, već sam doista umoran od ponavljanja. Ostaješ kod mene.
- Gospođi Briars bit će drago da me primi u svom domu. Bit će ti puno
lakše ako odem.
- Zašto?
- Zato što ćeš svojim zdravim razumom razmišljati o svemu ovome i
zaključit ćeš da mi nikada nećeš moći oprostiti. Eto zašto.
- Želiš li da ti oprostim?
- Ne baš.
- Opet lažeš.
- Zar je to važno?
- Da, važno je, Jade. Rekao sam ti da te volim. Je li to važno?
- Važno je - šapne. Kad je koraknuo prema njoj, ona se makne od stolca i
krene prema vratima. Zabrine je pogled na Caineovo lice. Povlačenje joj se
sada činilo pametnom odlukom. - Zašto me tako gledaš?
- pitala je.
- Obmanjivala si me, iskorištavala me, tratila moje vrijeme, ali sad će se
sve to promijeniti, je li tako?
- Konačno si shvatio? - Još malo se odmaknula. - Kad počneš koristiti se
zdravim razumom, uvjerena sam da ćeš shvatiti da sam sve što sam učinila,
učinila samo zato da zaštitim tebe i tvog brata. Prvo moraš nadvladati svoj
bijes... i ponos.
 - To je tako?
- Caine, vjerujem da ćeš mi uskoro biti zahvalan zbog te varke. Uz to, sad
je sve prošlo, gotovo je.
On polako odmahne glavom. Također se nasmiješio. Jade nije znala kako
bi objasnila takvo ponašanje. Budući da se nije usudila maknuti pogled s
njega, nije gledala iza sebe i sad se našla pritisnuta uza zid. Krivo je
procijenila gdje su vrata za nekoliko stopa.
Našla se u klopci. Još se jače nasmiješio, pokazujući da je itekako
svjestan neugodnog položaja u kojem se našla i da silno uživa u tome.
- Gotovo je - promuca ona.
- Ne, dušo, tek je počelo. - Pritisnuo je ruke na zid s obiju strana njezina
lica.
- Misliš na potragu za Tribunalom, je li tako?
Polako se sagnuo. - Ne, mislim na tebe i mene. Dopustila si da te diram
zato što si me štitila?
- Kakvo smiješno pitanje - promrmlja.
- Odgovori.
- Ne, naravno da ne - šapne. Dok je priznavala bila je zagledana u njegova
prsa.
- Onda zato što si osjećala grižnju savjesti jer si me obmanjivala?
- Ne - viknula je. Bila je svjesna da joj se u glasu osjeća strah i odmah
promijeni boju glasa. - Nikada nisam osjećala grižnju savjesti zbog laganja.
Dobro to radim. Ponosna sam na taj dar, ne sramim se.
Caine zaklopi oči i na brzinu se pomoli da ne izgubi strpljenje. - Zašto si
mi onda dopustila da te diram? - zahtijevao je odgovor.
- Znaš zašto.
- Reci mi.
 - Zato što sam htjela da me diraš - šapne.
- Zašto?
Odmahnula je glavom, a onda pokušala odgurnuti njegovu ruku. Nije ju ni
pomaknuo.
- Nećeš otići iz ove sobe dok mi ne kažeš istinu. Gotovo je s lažima, Jade.
Sad mu se zagledala u bradu. - Previše tražiš od mene.
- Tražim samo ono što mogu dati zauzvrat - uzvrati. - Stajat ćemo ovdje
cijeli dan dok...
- No, dobro - odvrati. - Htjela sam da me diraš jer si bio tako drag, tako
nježan i shvatila sam koliko... mi je stalo do tebe.
Tada ga je pogledala u oči jer je morala vidjeti hoće li je ismijati ili ne.
Ugleda li i najmanji znak ruganja, zaklela se da će ga pogoditi šakom.
Nije se smijao. Činilo se da mu je drago što je to priznala, možda malo
bezobrazno, ali zaključi da mu to može oprostiti. - Caine, uopće nisi bio
sličan čovjeku o kojem sam čitala u tvom dosjeu. Čak te ni tvoj šef do kraja
ne poznaje.
- Pročitala si moj dosje?
Kad ju je zgrabio za ramena i počeo stiskati tako da će sigurno dobiti
nove modrice, zaključi da mu to nije trebala spomenuti. - Da, pročitala sam
tvoj dosje - prizna. - Trebala mi je gotovo cijela noć. Imala sam što čitati.
Zatresao je glavom. Bio je više zapanjen nego ljutit. - Jade, taj dosje
trebao je biti zapečaćen... pod ključem, ime izbrisano.
- Ma, Caine, bio je. Da, sigurnost je bila prilično dobra. Ni na jednim
vratima nije bilo lošeg zasuna, na svakom ormaru nalazila se čvrsta brava...
- Zaštita očito nije bila dovoljno dobra - promrmljao je. - Uspjela si ući.
Pronašla si i pročitala moj dosje. Moj Bože, ni ja ga nisam pročitao.
- Zašto bi ga htio pročitati? - pitala je. - Proživio si svaki taj događaj. U
dosjeu su bila izvješća o zadacima koje si obavio. Nije bilo ničega o tvom
osobnom životu. Ma, izgred s braćom Bradley nije niti spomenut. Zašto si se
uzrujao, Caine? - pitala je. Mislila je da će joj zdrobiti sve kosti.
- Sve si pročitala? Znaš sve što sam napravio?
Ona polako kimne. - Boli me, Caine. Molim te, pusti me.
Položivši ruke natrag na zid, spriječio ju je još jedanput da ode. - Znajući
sve to... ipak si me potražila. Nisi se bojala?
- Malo sam se bojala - prizna. - Prošlost ti je... burna. Bila sam zabrinuta,
jesam, ali kad smo se upoznali, počela sam sumnjati u točnost...
- Nemoj - prekine je. - Ništa nije preuveličano.
Zadrhtala je zbog oštrine u njegovu glasu. - Činio si ono što si morao -
šapne.
Caine nije bio potpuno siguran vjeruje li joj. - Koje je bilo moje tajno
ime? - Lovac. - Kvragu.
- Caine, pokušaj shvatiti moj položaj. Bilo je nužno da saznam o tebi sve
što mogu.
- Zašto je to bilo nužno?
- Bio si u opasnosti.
- Nije ti palo na pamet da se sam mogu nositi sa svim opasnostima na
koje naiđem?
- Je - odgovori. - Palo mi je na pamet. Svejedno, obećala sam tvom bratu
pa sam morala održati riječ da ću te čuvati.
- Riječ ti je jako važna, je li tako, Jade?
- Naravno da je - uzvrati.
- Još mi nije jasno zašto si pomislila da moraš pročitati moj dosje.
- Morala sam pronaći tvoju... slabu točku. Nemoj me tako gledati. Svatko
ima Ahilovu petu, Caine. Čak i ti.
- Jesi li je našla? Koja je moja slaba točka?
 - Kao i tvoj otac, poznat si kao junak slabih. To nužno nije slaba točka, ali
iskoristila sam tu stranu tvoje naravi u svoju korist.
- Pretvarajući se da si u opasnosti? Jade, bila si u opasnosti. Te su se
stvari dogodile. Ti...
- Mogla sam sama prevladati opasnost - pohvali se. - Kad sam izašla iz
Nathanove kočije, otišla sam do Plitke obale. Jimbo i Matthew bili su ondje.
Čekali su me. Nas troje mogli smo riješiti stvar.
- Možda - kaza Caine.
Budući da je bio prilično pomirljiv, da je djelovao smireno, pokušala se
provući ispod njegove ruke. Caine se samo primaknuo bliže i zaustavio je. -
Mislio si da sam slabija i zato si postao moj zaštitnik, moj anđeo čuvar -
završila je.
- Ispada da si i ti bila moj anđeo čuvar - reče.
- To vrijeđa tvoj ponos?
- Ne - odgovorio je. - To što si me obmanula već je dovoljno djelovalo na
moj ponos.
- Debelokožac si pa ćeš preboljeti taj niski udarac - šapne s prizvukom
smijeha u glasu. - Dao bi život za moju sigurnost. Čula sam kad si mi
šapćući obećao kad si mislio da spavam.
- Kvragu, Jade, zar postoji trenutak kad nisi glumila? Nije mu odgovorila.
- Jade, pružio sam ti svoju zaštitu. Što si ti pružila meni?
- Laži - odgovori ona.
- Da, laži i još nešto. - Pocrvenjela je pa je znao da je shvatila o čemu
govori. - Što još si mi dala?
- Pa, znaš... ono - šapne. - Bila sam djevica...
- Jade, dala si mi svoju ljubav. Ona odmahne glavom. On kimne.
- Nisam, Caine.
 - Jesi - odvrati on. - Sjećaš li se što sam ti rekao one prve noći kad smo
vodili ljubav?
Sjećala se svake riječi. - Ne - rekla je.
- Ponovno lažeš, Jade. Imaš dar zapamtiti sve što pročitaš ili čuješ.
- Samo ono što pročitam - šapne. Počela se otimati kako bi se maknula od
njega. Odjednom je obuze panika.
Caine se primakne bliže tako da je bedrima doticao njezina. - Daj da te
onda podsjetim, varalice moja mala - šapne. - Rekao sam ti da ćeš pripadati
meni. Sad i zauvijek, Jade.
- Nisi tako mislio - viknula je. - Neću tražiti da održiš tako glupo
obećanje, Caine. - Sklopila je oči jer se sjetila kako su vodili ljubav. - Sad
nije vrijeme... Caine, prestani s tim - hitro je rekla kad se sagnuo i poljubio je
u čelo. - Varala sam te, lagala ti. Osim toga - doda - nisi znao da sam ja
Pagan. Sve što si rekao te noći treba zaboraviti.
- Ne želim zaboraviti - kazao je.
- Caine, nikako ne mogu ostati s tobom. Nisam ti uopće draga. Ja sam
kradiljivica, zar si zaboravio?
- Ne, ljubavi, nekad si bila kradljivica - rekao je. - Gotovo je s time. Neke
stvari će se promijeniti, Jade.
- Nemoguće. Nikada se nećeš moći toliko promijeniti, Caine. Prekrut si.
- Mislio sam na tebe! - viknuo je. - Ti ćeš neke stvari promijeniti.
- Neću...
- Hoćeš. Odustat ćeš od svega toga.
- Zašto?
- Zato što ti neću dopustiti takav život, eto zašto.
Nije htjela shvatiti. - Ne tiče te se što radim - pobunila se. - Moji ljudi
ovise o meni, Caine. Neću ih iznevjeriti.
 - Onda će morati ovisiti o nekome drugome - zaderao se. - Vrijeme krađa
za tebe je prošlo.
Zazvoni joj u ušima, ali odjednom je bila tako ljutita i tako preplašena da
se nije obazirala na to. - Kad jednom odem odavde, više me nećeš vidjeti. Ne
moraš se brinuti, neću se vratiti opljačkati te. -Zaključi da je ovaj razgovor
gotov. Progura se uz Cainea, a onda spazi Nathana i Crnog Harryja kako stoje
na vratima i gledaju je. Pretpostavi da su čuli veći dio razgovora. Shvati da
je vikala, gotovo jednako glasno kao i Caine. Uostalom, to je sve što Caine
zna. Pretvorio ju je u prostakušu koja urla.
- Što te briga što ona radi? - upita Nathan.
Zbog Jade, Caine zadrži smiren, suzdržan izraz lica. - Nathane, mislim da
je vrijeme za naš kratak razgovor. Jade, pričekaj u blagovaonici s Harryjem.
Sterns? - doda Caine kad se sluga pridružio skupini. - Pobrini se da nas ne
prekidaju.
Izgleda da je Crni Harry bio jedina osoba koja je potpuno shvatila što će
se dogoditi. - Samo malo, momče - rekao je Caineu kad je ovaj prošao pokraj
Nathana. Pohitao je na drugi kraj salona, zgrabio srebrnu zdjelu koja je
stajala na okviru kamina, a onda pohita natrag do vrata. - Bilo bi šteta da se
uništi, je li tako? Uzet ću je sa sobom - dodao je kad se Jade počela buniti. -
Caine bi htio da je uzmem, curo, zato se prestani mrštiti.
Nathan je ušao u salon. Gotovo neprimjetnim kimanjem, Sterns poželje
Caineu sreću, odvuče Jade iz salona i zatvori vrata za sobom.
- O čemu moraju razgovarati? - upita Jade Crnog Harryja. - Uopće se ne
poznaju.
Tresak riješi njezinu nedoumicu. - Bože, ubit će jedan drugoga - poviče. -
Harry, učini nešto.
Jade je to naredila, istovremeno pokušavajući odgurnuti Sternsa s puta.
Harry odjuri do nje i stavi joj ruku oko ramena. - Hej, curo, otkako su se sreli
sve ih svrbi da se pograbe. Pusti ih. Dođi sa mnom u blagovaonicu. Kuharica
nam priprema desert.
 - Harry, molim te!
- Dođi - smirivao ju je Harry. - Moji ljudi me čekaju.
Njezin stric odustao je od pokušaja da pođe s njim kad je počela vikati.
Taj zvuk nije ga osobito smetao s obzirom na buku koja je dopirala iz salona.
- Uvijek si bila malo tvrdoglava - promrmlja, vrativši se u blagovaonicu.
Vrijednu srebrnu zdjelu stavio je pod ruku.
Lupanje po ulaznim vratima počelo je baš kad su se vrata blagovaonice
zatvorila za Harryjem. Sterns isti tren ostade razapet između dviju dužnosti.
- Gospođice, hoćete li, molim vas, pogledati tko je - vikne kako bi ga čula
od buke.
Sterns je držao prekrižene ruke na prsima. Leđima je bio naslonjen na
vrata. Jade se makne i stane kraj njega oponašajući njegovo držanje. -
Gospođica će paziti na vrata dok vi pogledate tko je.
Sluga odmahne glavom. - Nećete me prevariti, gospođice Jade. Hoćete
unutra markizu.
- Naravno da hoću unutra - pobuni se. - Caine se tuče s mojim bratom.
Spremni su ubiti jedan drugoga.
Još jedan glasan lom zatrese zidove. Sterns zaključi da je jedan od dvojice
muškaraca bacio sofu u zid. Spomene Jade tu mogućnost. Ona odmahne
glavom. - To mi je više zvuk kao da je tijelo udarilo u zid, Sternse. Jao,
molim...
Nije više trošila vrijeme na preklinjanje jer je on odmahnuo glavom.
Odjednom se otvore ulazna vrata. I Jade, i Sterns skrenuše pozornost na
dvoje gostiju koji su upravo ušli.
- To su vojvoda i vojvotkinja od Williamshirea - šapne Sterns, zapanjen.
Jadeino ponašanje odmah se promijenilo. - Da se niste usudili maknuti od
ovih vrata, Sternse.
Pohitala je na drugi kraj predvorja i naklonila se Caineovim roditeljima.
Vojvoda od Williamshirea joj se nasmiješio. Vojvotkinja se uopće nije
obazirala na nju jer je njezina pozornost bila usmjerena na vrata salona. Kroz
vrata se začuje glasna psovka. Caineova maćeha tiho uzdahne.
- Uzeo si joj nevinost, gade.
Predvorjem zaori Nathanova glasna optužba. Jade bi najradije vrištala.
Odjednom se ponada da će Caine ubiti njezina brata.
Potom se sjeti njihovih gostiju. - Dobar dan - profrflja. Morala je vikati da
je vojvoda i vojvotkinja čuju. Osjećala se kao budala.
- Što se ovdje događa? - pitala je vojvotkinja. - Sternse, tko je ova
gospođica?
- Zovem se gospođica Jade - profrflja. - Moj brat i ja Cainovi smo
prijatelji - doda.
- Ali što se događa u salonu? Upita vojvotkinja.
- Mala prepirka - reče. Znate, Caine i Nathan, moj brat, vode žučnu
raspravu o...
Pogleda Sternsa tražeći pomoć očajnički pokušavajući smisliti uvjerljivo
objašnjenje.
- Ljetini - vikne Sterns.
- Ljetini? - upita vojvoda od Williamshirea, potpuno zbunjen.
- To je smiješno - izjavi vojvotkinja. Njezini kratki plavi uvojci
poskakivali su kad je zatresla glavom.
- Da, ljetini - potvrdi Jade. - Caine misli da ječam i pšenicu treba sijati
svake druge godine. Nathan pak misli da se zemlja ne treba odmarati. Je li
tako, Sternse?
- Je, gospođice - vikne Sterns. Iskrivio je lice kad je zvuk razbijenog
stakla proparao zrak, a zatim je rekao: - Moj gospodar je vrlo odlučan što se
toga tiče.
- Je - složi se Jade - vrlo odlučan.
 Vojvoda i vojvotkinja zurili su u nju u nevjerici. Mislili su da je luda.
Ramena joj klonu od muke. - Na kat, molim vas.
- Oprostite? - kaza vojvotkinja.
- Molim vas, dođite na kat - ponovi Jade.
- Želite da idemo na kat? - upita vojvotkinja.
- Da - odgovori Jade. - Ondje vas netko čeka. Mislim da je u drugoj sobi
zdesna, iako nisam sigurna.
Morala je vičući izreći zadnji dio svog objašnjenja jer je buka ponovno
postala zaglušujuća.
Vojvoda od Williamshirea prvi se pribrao. Stisne Jade ruku. Bog vas
blagoslovi, draga moja - reče. - Drago mi je da vas ponovno vidim - doda.
Shvati da blebeće i brzo se prisili da se smiri. - Dođi, Gweneth. Jade hoće da
sad odemo gore.
- Poznaješ tu ženu, Henry?
- Jao, dušo, jesam li se odao? - Henry upita Jade. Ona odmahne glavom. -
Već sam rekla Caineu da sam bila kod vas - reče ona.
Henry kimne, a zatim se okrene svojoj ženi. - Ovu lijepu mladu ženu
upoznao sam rano jutros.
- Gdje? - upita Gweneth, ne dopuštajući mu daje odvuče prema stubama. -
Hoću objašnjenje odmah, Henry.
- Posjetila me u mojoj radnoj sobi - kaza Henry. - Ti si još spavala. Dođi
sad, dušo. Shvatit ćeš kad...
- Henry, ona ima crvenu kosu!
- Da, draga - složio se Henry potičući je da krene stubama. Gweneth se
počne smijati. - Zelene oči također, Henry - vikne kako bi je njezin muž čuo.
- Odmah sam uočila njezine zelene oči, Henry.
- Dobro zapažaš, Gweneth. Jade je gledala za Caineovim roditeljima sve
dok nisu stigli do predsoblja na katu. - Sad će biti napeto, je li, Sternse?
- Mislim da je to točno, gospođice - složi se Sterns. - Nego, jeste li
primijetili ovu blaženu tišinu koja je nastala?
- Jesam - odvrati ona. - Ubili su jedan drugoga.
Sterns odmahne glavom. - Moj gazda nikada ne bi ubio vašega brata -
kaza. - Mislim da bih gospođi trebao odnijeti bocu vinjaka. Mislim da su već
prilično žedni.
- Nisu žedni - kukala je Jade. - Mrtvi su, Sternse. Obojica su mrtvi.
- Dajte, gospođice, ne smijete gledati tako crno.
- Kad je crno - promrmlja ona. - Ma, idite onda po vinjak. Ja ću paziti na
vrata.
- Vjerujem da ćete održati riječ - izjavi on.
Nije htjela sada ući. Bila je bijesna na Cainea i na svog brata i tako
ponižena što su vojvoda i vojvotkinja od Williamshirea ušli usred bučne
svađe da bi najradije plakala.
Ma, što je briga što Caineovi roditelji misle o njoj? Odlazi i to je to.
Odmah bi otišla na kat spakirati svoju torbu, ali nije htjela riskirati da kojim
slučajem opet naleti na vojvotkinju.
Kad se Sterns vratio s kristalnom bocom i dvjema čašama, Jade mu otvori
vrata. I ona, i sluga stali su kad su vidjeli kako je sve uništeno. U krasnoj
sobi bio je krš. Jade pomisli kako ni jedan komad namještaja nije ostao čitav.
Sterns je ugledao dvojicu muškaraca prije Jade. Isto tako, prije se
oporavio od početnog iznenađenja. Sluga ispravi leđa i krene prema
udaljenijem zidu gdje su Caine i Nathan sjedili na podu, jedan pokraj
drugoga, leđa naslonjenih na zid.
Jade je teturala iza sluge. Ruke joj poletješe na usta kad je ugledala
dvojicu boraca. Ni jedan nije izgledao kao pobjednik. Caine je imao veliku
posjeklinu na čelu, ali kao da je potpuno zaboravio na Ozljedu. Sveti Bože,
cerekao se kao Smrt.
Nathan je izgledao jednako slomljeno. Imao je duboku ranu u kutu usana.
Držao je rupčić na njoj i, dovraga, i on se cerekao. Predio oko lijevog oka
počelo je naticati.
Jade je silno laknulo jer činilo se da ni Caine, ni Nathan nisu u smrtnoj
opasnosti, a taj osjećaj olakšanja pretvori se u pravu ljutnju. Poludjela je od
bijesa.
- Gospodo, jeste li vas dvojica riješili svoje nesuglasice? - zapita Sterns.
- Jesmo - odgovori Caine. Okrenuo se i pogledao Nathana, a onda ga
šakom udari u bradu. - Jesmo li, Nathane?
Prije nego što je odgovorio, Nathan uzvrati udarac. - Da, jesmo - glas mu
je bio rezak, ali veseo.
- Vas djecu trebalo bi poslati u svoje sobe - plane Jade. Glas joj je drhtao.
Obojica muškaraca pogledaju je, a onda se okrenu jedan drugome. Očito
su smatrali da je njezina uvreda jako zabavna jer su obojica prasnula u
smijeh.
- U svakom slučaju, tvoj brat udara kao dijete - otegnuto kaza Caine kad
se uspio smiriti.
- Ma, vraga - uzvrati Nathan. - Dodaj mi vinjak, Sternse. Sluga klekne na
koljeno i pruži svakom muškarcu čašu. Potom svaki pehar do vrha napuni
skupocjenom tekućinom.
- Sternse, zar ih želite opiti? - upita Jade.
- Bio bi to vidljivi napredak, gospođice - hladno odvrati Sterns. Sluga je
ustao, naklonio se, a onda polako promotrio krš.
- Mislim da sam imao pravo, gospođice Jade, sofa je udarila u zid. Jade je
u tišini zurila u ono što su nekada bila kolica za čaj.
- Sternse, ostavi bocu - uputi ga Caine.
- Kako želite, gospodine. Želite li da vam pomognem da se dignete, prije
nego što odem?
- Uvijek je tako pristojan? - upita Nathan.
Caine se nasmije. - Pristojan? Nikad, ne Sterns. Zakasnim li minutu na
večeru, pojede moj dio.
- Točnost je odlika koju vas još moram naučiti, gospodine - kaza Sterns.
- Bilo bi najbolje da mu pomognete dignuti se na noge - reče Nathan -Slab
je kao... dijete.
Dvojica muškaraca ponovno su se počela smijati. - Radije pomozi njemu,
Sternse - kaza Caine. - On je dobio više udaraca od mene.
- Nikada ne odustaješ, je li, Caine? - upita Nathan. - Jako dobro znaš da
sam ja pobijedio u ovoj tučnjavi.
- Vraga jesi - pobuni se Caine, koristeći se Nathanovim omiljenim
izrazom. - Jedva si me ogrebao.
Jade je dovoljno čula. Okrenula se, odlučna otići što je moguće dalje od
ove dvojice idiota. Caine ispruži ruku i zgrabi je za rub haljine.
- Sjedni, Jade.
- Kamo? - viknula je. - Uništili ste sve stolce u ovoj sobi.
- Jade, ti i ja ćemo malo popričati. Nathan i ja smo se dogovorili. - Caine
se okrene Nathanu. - Bit će naporna.
Nathan klimne. - Uvijek je bila.
Caine spusti pehar na pod, a onda polako ustane. - Nathane? - reče
zagledan u ženu koja ga je tako ljupko strijeljala pogledom. - Misliš li da
možeš otpuzati odavde i ostaviti nas malo na samo?
- Otpuzati, idi vrit - progunđa Nathan i posrćući ustane.
- Ne želim ostati sama s tobom - umiješa se Jade.
- Šteta - uzvrati Caine.
- Tvoji roditelji su na katu - rekla je kad ju je pokušao zagrliti. Čekala je
kakav će učinak na njega ostaviti ta rečenica, ali razočarala se kad je vidjela
da se Cainea to uopće nije dojmilo. - Čuli su ovu galamu - tada reče. - Sterns
im je rekao da se prepirete zbog ljetine.
- Zbog ljetine? - Caine upita Sternsa.
Sluga kimne, potom se okrene kako bi s Nathanom izašao iz sobe. -Da
budem točniji, o naizmjeničnoj sadnji usjeva, gospodine. To je bilo
najpametnije čega sam se mogao sjetiti s obzirom na okolnosti.
- Nisu mu povjerovali - šapne Jade, takvim glasom kao da ispovijeda
smrtni grijeh.
- Mogu misliti da nisu - hladno odgovori Caine. Iznenada mu se učini da je
ona na rubu suza.
- Uzrujana si zbog toga, Jade?
- Ne, nisam uzrujana zbog toga - vikne. Bila je tako bijesna na njega da
čak nije uspjela smisliti prikladnu uvredu. - Idem gore u svoju sobu - šapne. -
Moram nekoliko trenutaka biti sama.
Nije spomenula da će spakirati svoje stvari, uvjerena da će je Caine i
Nathan pokušati nagovoriti da ostane. Jednostavno, nije bila spremna na još
jedan sukob.
Ne dajući naslutiti da je to zbogom, Jade se okrene i žurno ode iz sobe.
Bože, kako joj se plakalo. Nije mogla, naravno, prije dugačkog razgovora sa
svojim stricem. Harry je mora shvatiti. Nije htjela da se brine zbog nje.
Našla je Harryja u blagovaonici kako pomnjivo proučava srebrninu.
Gurnuo je vilicu u pojas oko pasa kad ga je pozvala, potom se okrenuo i
nasmiješio joj se. - Curo, nosim sve srebro sa sobom. Caine bi htio da se
nađe u mojoj zbirci.
- Bi - odgovori ona. - Uvjerena sam da bi je htio imati. Striče? Moram s
tobom razgovarati nasamo.
Njegovi ljudi odmah su krenuli u predvorje. Jade sjedne pokraj strica,
uzme ga za ruku i potiho mu ispriča što namjerava učiniti. Također mu je
ispričala što se dogodilo u protekla dva tjedna, iako je namjerno izostavila
priču o noćnim morama i prisnosti s Caineom. Obje te stvari samo bi
uznemirile Harryja.
Osim toga, ni jedno ni drugo više ne može promijeniti. Ne, ne može
odagnati njezine noćne more i ne može je natjerati da prestane mariti za
Cainea.
Dok je objašnjavala, njezin stric nekoliko puta zagunđa, ali na koncu se
složi. Nije nimalo sumnjao u to da će ona biti u stanju brinuti se sama za
sebe. Uostalom, bila je njegova štićenica, i jednako dobra kao oni najbolji.
- Čekat ću te u kolibi - obeća. Povuče je k sebi i poljubi u obraz, potom
reče: - Čuvaj leđa, curo. Bagra se voli prikrasti čovjeku. Sjeti se
McKindryja.
Ona kimne. Harry je mislio na gusara koji je bičem obilježio njezina leđa.
Bio je gad i došuljao joj se sleđa. Njezin stric volio ju je podsjećati na to. -
Zapamtit ću to - obeća ona.
Jade je ostavila strica u inventuri Caineovih stvari i otišla na kat spakirati
se. Dok je išla prema svojoj sobi, prošla je pokraj Caineove. Vrata su bila
zatvorena, ali čula je vojvodin glasni smijeh pomiješan s vojvotkinjinim
glasnim neuglađenim jecanjem. Colinovu majku očito su savladali osjećaji i
vjerojatno je plakala zbog sina.
Više je se ne tiče Caineova sigurnost. Završila je svoju zadaću, reče samoj
sebi. Gotovo je, završeno.
Jimbo i Metthew čekali su je u hodniku. Jimbo joj preda dar za zbogom
koji je preko Harryja molila da joj nabavi.
- Mi idemo s vama, je li tako? - šapne Jimbo. Jade kimne. - Nađemo se
otraga.
- Pripremit ću Caineove konje za jahanje - šapne Jimbo.
- Čovjeka mogu objesiti zbog krađe konja - umiješa se Matthew. Njegov
širok osmijeh pokazivao je da misli da je to u redu.
 - Caine neće nikome reći - pobuni se Jimbo. Pokupio je Jadeinu putnu
torbu i krenuo za prijateljem. - Baš šteta. Kako ćemo uopće ostati u formi
ako...
Njegova se rečenica izgubila kad je zamaknuo za ugao. Jade odmah ode u
Caineovu sobu. Na pokrivač je stavila bijelu ružu na dugačkoj stabljici. - Ja
sam Pagan - šapnula je.
Obavljeno, Okrene se da ode, a onda spazi Caineov crni ogrtač prebačen
preko stolca pokraj prozora. Nagonski zamota ogrtač i gurne ga pod ruku. Na
ogrtaču bio je njegov miris, slab, ali ipak ovdje, a htjela je nešto što će imati
u noćima koje slijede, nešto što će je tješiti za vrijeme noćnih mora.
Došlo je vrijeme za odlazak. Obojica, i Caine, i Nathan, mislili su da se
Jade odmara u svojoj sobi. Caine je htio odjuriti za njom, ali Nathan ga je
uvjerio da njegova sestra mora malo biti sama da se smiri.
- Možda još nisi shvatio, Caine, ali Jade nije od onih koje bez pogovora
primaju naređenja - objasni Nathan.
Budući da je Caine to itekako shvatio, nije se potrudio reći nešto o tome.
Razgovor je tada skrenuo na trenutačne poteškoće. Harryja su dovukli s
njegove inventure kako bi dao svoje prijedloge. Jadein stric bio je jako
bistar. Caine ga je pomnjivije promotrio i došao do zanimljivog zaključka.
Harry je bio kulturan. Prirodno, svoje je otkriće zadržao za sebe jer je
pretpostavljao da bi se Harry jako usprotivio kad bi se suočio s istinom.
Stric Harry gunđao je zbog toga što će morati spaliti brod. - Šteta dobrog
drva - mrmljao je. - Ipak, moglo je biti i strašnije. Bilo je moguće da sam
morao spaliti svoj lijepi Smaragd - dodao je. - Je, moglo je biti strašnije.
Radije bih si zabio kolac u srce, nego uništio svoj mali brod. Godinama je
Smaragd bio Jadein i moj dom.
Prije nego što je Caine uspio nešto reći o Harryjevim opaskama, stric ga
je iznenadio dodavši da se potpuno slaže da se njegova mala prestane baviti
dosadašnjim poslom.
 Prošla su dobra dva sata prije nego što su uskladili planove s kojima su
svi bili zadovoljni. Harry se vratio u blagovaonicu.
- Odlučio je dovesti te na prosjački štap - lijeno će Nathan. Bezočno će te
pokrasti - doda cereći se. - Harry voli dokazivati da su glasine o njemu
točne.
- Može uzeti što god želi - odvrati Caine. - Jade je imala dovoljno
vremena da se ohladi, Nathan. Krajnje je vrijeme da tvoja sestra i ja
porazgovaramo.
- Budeš li joj držao prodike, samo ćeš...
- Neću joj držati prodike - odgovori Caine. - Jednostavno ću joj reći što
očekujem od nje.
- Meni to zvuči kao prodika - polako će Nathan. Obojica, i Nathan i
Caine, ušli su u predvorje baš kad je vojvotkinja silazila zavojitim stubama.
Obojica muškaraca stala su promatrajući je. Caineova maćeha se smiješila,
ali je i čipkastim rupčićem otirala kutove očiju. Očito se dobro naplakala.
Gweneth je gotovo izgubila ravnotežu kad je ugledala Nathana. Uhvatila
se za ogradu i tiho zastenjala, iznenađena. Međutim, brzo se pribrala i
nastavila silaziti niz stube. Kad je sišla u predvorje, došla je do Cainea. - Je
li to Colinov prijatelj gusar? - šapnula je.
Nathan ju je čuo. - Ja nisam gusar, Pagan, gospođo, ali prijatelj sam
vašega sina.
Nathan pretpostavi da mu je glas bio malo preoštar za njezin ukus jer je
zgrabila Cainea za ruku i stala malo bliže njemu. Isto tako, malo je raširila
oči, ali hrabro je zadržala osmijeh.
- Izgledate baš kao gusar - izjavila je. Popravila je nabore na svojoj
ružičastoj haljini, dok je čekala njegov odgovor.
- Puno ste ih vidjeli, gospođo? - upita Caine.
- Ne, nikada nisam vidjela gusara - prizna. - Iako ovaj gospodin potpuno
odgovara slici koju imam u svojoj glavi. Mislim da je to zbog dužine njegove
kose - objasni nakon što se ponovno okrenula i pogledala Nathana. - Kao i
zbog ožiljka na vašoj ruci, naravno.
- Uz to, sav je krvav - otegnuto će Caine.
- I to - prizna njegova maćeha.
Tom primjedbom htio se našaliti, ali izraz njezina lica bio je tako ozbiljan
da je znao kako nije shvatila da je zadirkuje. - Gusari se vole tući - dodala je
kimnuvši.
- Gospođo, zar vam Colin nije objasnio da... - započe Caine.
- Moj sin uporno zahtijeva da identitet Pagana ostane tajna - prekine ga. -
Međutim, nisam tako glupa - dodala je znakovito pogledavši Nathana. - Dva-
tri puta bila sam blizu. Sad znam tko je Pagan - doda kimnuvši. - Zna i Henry.
- Henry? - upita Nathan.
- Moj otac - objasni Caine.
- Henry nikada ne griješi, dušo.
Rekla je to Nathanu. On se uhvati kako joj u znak slaganja kima. -Onda
sam ja sigurno Pagan - izjavi s osmijehom - ako Henry nikada ne griješi.
Ona se nasmije što je tako brzo priznao. - Bez brige, gospodine, čuvat ću
vašu tajnu. No, Caine, gdje je sad ta lijepa gospođica prema kojoj sam bila
tako strašno prosta?
- Gospođo, vi nikada niste prosti - ubaci Caine.
- Nisam se niti predstavila kako dolikuje - pobuni se. - No, gdje je?
- Gore, odmara se - odgovori Nathan. - Zašto pitate?
- Jako dobro znate zašto - njezino ogorčenje bilo je očito.
- Znam?
- Moram se ispričati zbog svog ponašanja, naravno, ali isto tako moram joj
zahvaliti na svemu što je učinila za ovu obitelj.
- Nathan je Jadein brat - kaza Caine.
 - Znala sam - odgovori ona. - Naravno, odale su ga njegove zelene oči.
Vojvotkinja ode do čovjeka za kojeg je vjerovala da je ozloglašeni gusar. -
Nagnite se, dragi momče. Moram vas poljubiti što ste tako odan prijatelj.
Nathan se malo zbunio. Kad je naređivala, Caineova maćeha zvučala je
kao zapovjednik. Odjednom se osjećao kao sramežljiv školarac, a nije imao
pojma zašto.
Naravno, učinio je to što je tražila.
Vojvotkinja poljubi Nathana u oba obraza. - Morate oprati tu krv sa sebe,
dragi moj. Potom će vam Henry dolično poželjeti dobrodošlicu u našu obitelj.
- Hoće li ga i on poljubiti, gospođo? - lijeno upita Caine. Beskrajno je
uživao u Nathanovoj nelagodi.
- Naravno da neće - odgovori njegova maćeha.
- Zašto bi mi poželio dobrodošlicu u obitelj? - upita Nathan. Vojvotkinja
se nasmiješila, ali nije se potrudila objasniti. Ponovno se okrenula Caineu. -
Trebala sam shvatiti da gospođica Aisely neće proći.
- Tko je gospođica Aisely? - upita Nathan pokušavajući povezati konce
ovog razgovora.
- Jedna pokondirena tikva - odgovori Caine. Vojvotkinja se nije osvrnula
na tu uvredu. - Henry je odmah shvatio.
Znaš, zelene oči, i crvena kosa, naravno. - Rukom je dotaknula svoje
plave uvojke i pogledala Nathana preko ramena. Henry nikada ne griješi.
Nathan se još jedanput složio sa ženom. Još nije imao pojma o čemu ona
brblja, ali zaključio je da je njezina odanost suprugu za svaku pohvalu.
- Henry je nepogrešiv - Caine je izrekao ono što je Nathan mislio.
- Moje dijete je jako slabo - primijeti vojvotkinja. - I mršavo kao štap.
- Krene prema blagovaonici. - Idem potražiti Sternsa. Colinu treba dobar
topao obrok.
 Budući da se Caine žurio stići k Jade, zaboravio je na Harryja i njegove
ljude. Nathan je bio pribraniji. Pomisli da treba upozoriti Cainea, ili njegovoj
majci spomenuti goste, a onda odluči da će jednostavno pričekati i vidjeti što
će se dogoditi. Uz to, Caine je već bio na pola stuba, a vojvotkinja je
zamaknula za ugao.
Nathan počne brojiti. Došao je do pet kad zrak propara vrisak.
Buka je zaustavila Cainea. Okrenuo se i ugledao Nathana ponovno
naslonjenog na dovratak, nasmijanog od uha do uha.
- Što se... - započe Caine.
- Harry - polako odgovori Nathan.
- Kvragu - Caine se okrenuo i ponovno pošao dolje, - Harry. Vojvotkinja je
sad već vrištala kao luda. - Prokletstvo, Nathane - grmio je Caine. - Mogao si
me podsjetiti.
- Da - odvrati Nathan - mogao sam.
Baš kad je Caine došao do posljednje stube, na vrhu se pojavi njegov
otac. - Za Boga miloga, što se događa? - vikne. - Tko stvara tu silnu buku?
Nathan odgovori prije nego što je Caine uspio. - Vaša žena, gospodine.
Caine je stao i pogledom prostrijelio Nathana, potom se ponovno okrenuo
prema svom ocu. Bio je rastrgan između toga da ode u pomoć maćehi, ili da
spriječi oca da nekoga ne ubije.
Ledeni pogled u njegovim očima uvjeri ga da se prvo pozabavi ocem.
Drugo, unatoč tome što je bio siguran da vjerojatno Harry do ludila straši
vojvotkinju, Caine je znao da joj zapravo ništa neće učiniti.
Caine je zgrabio oca za ruku kad je ovaj došao do njega. - Oče, sve je u
redu, stvarno.
Uopće se nije činilo da je Henryja uvjerio u to. - Vaša žena upravo je
upoznala Crnog Harryja - umiješa se Nathan.
Caineov otac izvukao se iz sinova stiska baš kad su se vrata blagovaonice
širom otvorila. Svi su se okrenuli promatrajući kako kroz njih izlaze ljudi
opasna izgleda.
Crni Harry bio je posljednji u nizu. Za sobom je vukao vojvotkinju.
Nathan se počeo smijati. Caine zavrti glavom. Pozornost vojvode potpuno
je bila usmjerena na diva od čovjeka s blistavim zlatnim zubom koji je
šepureći se krenuo prema ulaznim vratima. Pod rukom je držao veliku
srebrnu zdjelu.
Henry rikne i krene naprijed. Put mu prepriječe Nathan i Caine. - Oče,
pusti me da ja to sredim, molim te - zatraži Caine.
- Onda mu reci da pusti moju ženu! - derao se njegov otac.
- Henry, učini nešto - vikala je Gweneth. - Ovaj... čovjek misli da idem s
njim.
Nathan pođe korak naprijed. - Daj, Harry, ne možeš povesti...
- Miči mi se s puta, sine - plane Caineov otac.
- Oče, Harry je prijatelj - uzvrati Caine. - On je Jadein stric. Njegov si
dužnik jer je pomogao Colinu.
Henry stane i uputi sinu pogled pun nevjerice. - Gweneth je plaća za taj
dug?
- Pusti me da ja to riješim - još jedanput zatraži Caine. Prije nego što se
otac uspio pobuniti, Caine se okrenuo. - Harry - pozove.
Crni Harry se okrene i povuče vojvotkinju do sebe. Caine je, naravno,
opazio njegov mrk pogled, ali i iskrenje u njegovim očima. Njegov ugled,
pomisli u sebi. Ponos, također. Mora zadržati i jedno i drugo.
- Vodim je sa sobom - objavi Harry svojoj publici. Njegovi ljudi kimnuše
u znak slaganja. - Caine bi htio da bude moja.
- Ne - odvrati Caine. - Neću da bude tvoja.
- Nisi gostoljubiv, momče.
 - Harry, ne možeš je odvesti.
- Poštena zamjena - ustvrdi Harry. - Ti si odlučio uzeti moju malu, je li
tako?
Caine kimne. - Jesam.
- Onda ja uzimam ovu - uzvrati Harry.
- Harry, ona je već zauzeta - pobuni se Caine. Okrenuo se svojoj pomajci i
rekao: - Gospođo, molim vas, prestanite vikati, i bez toga je teško
pregovarati s ovim tvrdoglavim gusarom. Nathane, ne prestaneš li se smijati,
ponovno ću ti razbiti nos.
- Što ti je ta žena, Caine? - upita Harry. - Upravo si je nazvao gospođo.
Što to, dovraga, znači?
- Ona je žena mog oca.
- Ali nije tvoja mama?
- Ona je moja pomajka - objasni Caine.
- Tada bi ti trebalo biti svejedno odvedem li je ili ne.
Caine se pitao kakvu igru zapravo igra Harry. - Ona mi je kao majka -
reče.
Harry se namršti. Potom se okrene svojoj zgodnoj zarobljenici. - Nazivaš
li ga sinom?
Uvrijeđen izraz izgubi se s vojvotkinjina lica i ona polako odmahne
glavom. - Mislila sam da ne želi da ga zovem sine - odgovori ona.
- Nije ti miljenik - zaključi Harry.
Vojvoda od Wellshirea više se nije pokušavao provući pokraj Cainea.
Tijelo mu više nije bilo napeto. Na licu mu se nazirao osmijeh. Napokon je
shvatio o čemu je riječ jer se sjetio Jadeine preporuke da svu djecu voli
jednako. Sigurno je svoje sumnje povjerila Harryju.
- Nemam miljenika - poviče Gweneth. - Volim svu svoju djecu.
 - Ali on nije vaš.
- Ma, naravno da je moj - rekla je oštro.
Vojvotkinja više nije djelovala prestrašeno, samo ljutito. - Kako vam
uopće pada na pamet...
- Dakle, kad biste mu govorili, sine - polako će Harry - i kad bi on vama
govorio majko, onda vas ne bih mogao povesti sa sobom.
- Za ime Boga, Gweneth, reci Caineu sine! - zagrmi Henry pokušavajući
odglumiti bijes. U sebi je bio tako zadovoljan ovakvim razvojem događaja da
bi se najradije smijao.
- Sine - bubne Gweneth.
- Da, majko? - odvrati Caine. Gledao je Harryja čekajući njegov sljedeći
prigovor.
Harry pusti svoju taokinju. Od srca se nasmijao kad se okrenuo i izašao
kroz vrata.
Istovremeno kad se Gweneth bacila mužu u zagrljaj, Caine je pošao za
Harryjem. - Dobro, Harry, što je to bilo?
- Radi se o mom ugledu - lijeno će Harry nakon što su njegovi ljudi
oprostili. - Ja sam gusar, zar si zaboravio?
- Što još? - upita Caine osjetivši da mu nije sve rekao.
- Moja mala se zabrinula da je Colin miljenik - naposljetku prizna Harry.
Caina je zapanjila ta rečenica. - Odakle joj ta pomisao?
Harry slegne ramenima. - Nije važno odakle - odvrati. - Neću da se brine,
bez obzira na to koliko je razlog beznačajan. Znaš da ćeš je morati isprositi
od mene. Isto tako, morat ćeš to učiniti kako dolikuje, pred mojim ljudima.
Jedino na taj način ćeš je dobiti, sinko. - Zastao je, nacerio se Caineu pa
dodao: - Naravno, prvo je moraš naći.
Užasan strah prože čitavo Caineovo tijelo. - Prokletstvo, Harry, nije gore?
 Harry odmahne glavom.
- Gdje je?
- Ne moraš vikati, sinko - odgovori Harry. - Ne mogu ti reći gdje je -
doda. Mahne svojim ljudima da stanu kad su krenuli prema njemu pa reče: -
Ne bi bilo pošteno.
- Bože moj, nemoj...
- Pitam se kako to da nisi opazio da nema ni Matthewa, ni Jimba - prekine
ga. - To nešto govori, zar ne?
- Još je u opasnosti.
- Bit će dobro.
- Reci mi gdje je - zatraži Caine.
- Pretpostavljam da bježi od tebe.
Caine više nije htio gubiti vrijeme na prepirku s Harryjem. Okrenuo se i
gotovo iščupao šarke na vratima kad ih je širom otvorio. - Kamo ideš,
momče? - viknuo je Harry.
Po glasu staroga čovjeka bilo je očito da se dobro zabavlja. Caine bi ga
najradije ubio. - U potjeru, Harry.
- Ide li ti to?
Caine se nije potrudio odgovoriti na to pitanje.
- Svojom varkom, dobro te je povukla za nos, nije li? Rekao bih da te je
prilično zadivila - viknuo je Harry za Caineom.
Caine se okrenuo. - Što hoćeš time reći, Harry?
- Pa, razmišljam kako je vrijeme da ti zadiviš nju, naravno, pod
pretpostavkom da si to u stanju učiniti.
Idući u svoju sobu, Caine je preskakao po dvije stube. Baš je skidao
košulju kad ga je Nathan stigao.
- Što se sad događa? - zapita Nathan.
 - Jade je otišla.
- Kvragu - promrmlja Nathan. - Ideš za njom?
- Idem.
- Idem s tobom.
- Ne.
- Dobro bi ti došla moja pomoć.
- Ne - plane Caine. - Naći ću je.
Nathan nevoljko kimne. - Znaš pratiti tragove? Caine kimne. - Znam.
- Ostavila ti je poruku.
- Vidio sam je.
Nathan je otišao do Caineova kreveta i s jastuka podignuo bijelu ružu na
dugačkoj stabljici. Osjeti sladak miris, potom ode do prozora i pogleda van.
- Je li zaljubljena u tebe? - upita Nathan.
- Je - odgovori Caine. Glas mu više nije bio slomljen. - Samo što to još ne
zna.
Nathan baci ružu natrag na krevet. - Rekao bih da ti je Jade rekla zbogom
kad ti je ostavila tu ružu.
- Nije.
- Možda te htjela podsjetiti tko je, Caine.
- Jednim dijelom, da - kaza Caine. Završio je s presvlačenjem, navukao
čizme i krenuo prema vratima.
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Kad su stigli na odredište, Matthew i Jimbo bili su jednako umorni kao i

Jade. Odlučili su provesti noć u osamljenom svratištu, koje je Harry
posjećivao kad je bio u bijegu. Jade je ustrajala na tome da onamo idu
zaobilaznim putem, što je značilo dva sata dulji put, kao dodatnu mjeru
opreza da ih nitko ne slijedi.
Vlasnik svratišta bio je prijatelj Crnog Harryja, pomalo i on na zlu glasu,
zbog čega nikada nije postavljao nepotrebna pitanja. Ako je i mislio da je
čudno što otmjeno odjevena mlada dama putuje s dvojicom muškaraca koji
su izgledali kao da bi za dva novčića čovjeku prerezali grkljan, nije to niti
spomenuo.
Jade je dobila spavaću sobu u sredini, iznad stuba, a Jimbo i Matthew
uzeli su sobe svaki s jedne strane. Budući da su zidovi bili tanki kao papir,
nijedan od muškaraca nije se zabrinjavao time da bi netko mogao upasti u
njihovu trenutačnu utvrdu. Stube su bile tako stare i rasklimane da bi i miš
proizveo buku.
Jade se namakala u vreloj kupki, a potom se zamotala u Caineov ogrtač:
Kad je pošla u krevet, bila je umorna i loše volje. Ozljeda od pucnja iz
pištolja već je gotovo potpuno zacijelila, ali još ju je jako svrbjela.
Jade je zaspala moleći Boga da je noćas ne progone noćne more, zabrinuta
da bi mogla vriskati i time uznemiriti Matthewa i Jimba.
Noću je zrak postao hladan. Jade se šćućurila ispod pokrivača. Nije
osjetila da se Caine zavukao pokraj nje u krevet. Kad ju je obujmio rukom i
nježno povukao prema sebi, ona tiho uzdahne i čvršće se stisne uz poznatu joj
toplinu.
Kroz maleni prozor prodirala je mjesečina. Nasmiješio se kad je vidio da
na sebi ima njegov ogrtač. Tada joj je polako skinuo taj komad odjeće. Kad
je to obavio, maknuo je ispod jastuka njezin nož, a onda je počeo grickati po
vratu.
Polako se probudila. - Caine? - šapnula je snenim glasom.
- Da, ljubavi? - šapnuo joj je u uho prije nego što je unutra gurnuo jezik
izazivajući je. Počela je drhtati. Bio je to odgovor koji je čekao.
Spustio je ruku niz njezine grudi, kružio oko pupka, potom se lagano
popeo do jedne dojke.
Ponovno je uzdahnula. Bio je tako topao, tako je divno mirisao i ah, kako
je tjerao hladnoću.
Caine je nastavio milovati ju čekajući da shvati gdje je. Bio je spreman
ušutkati je pokuša li vikati.
Buđenje je došlo poput udara munje. Dlan njegove ruke priguši krik.
- Daj, draga, budeš li vikala, morat ću ozlijediti Matthewa i Jimba kad
ulete ovamo - šapne. Prevrnuo ju je na leđa, a potom je prekrio svojim
tijelom. - Ne bi to voljela, je li tako?
Ona odmahne glavom. Caine polako makne ruku s njezinih usta.
- Gol si.
- Kao i ti - uzvrati on šapćući. - Zgodno, nije li?
- Nije.
- Je - odgovori on. - Dobar osjećaj, zar ne? Predivan. Međutim, nije mu to
mogla priznati. - Kako si dospio ovamo?
Umjesto odgovora, poljubi je u bradu. Jade ga pljesne po ramenu.
- Caine, što radiš ovdje?
 - Zadivljujem te, dušo.
- Molim?
- Stišaj glas, ljubavi - upozori je. - Ne želiš probuditi momke.
- Nisu oni momci - promucala je. Činilo se da je ostala bez daha. Grudi su
joj golicale dlake na njegovim prsima, od čega su joj se ukrutile bradavice.
Nije htjela da se makne od nje i to iskreno priznanje navelo ju je da se
namršti. Bože, kako je bila zbunjena. - Zadivljuješ me, Caine? -šapne. - Ne
shvaćam što time želiš reći.
- Naravno da shvaćaš, dušo - odgovorio je. Poljubio joj je hrbat nosa.
- Bože, volim tvoje pjegice - rekao je i tiho zastenjao. Ljubio ju je dugo,
silovito, a kad je završio, čvrsto mu se objesila oko ramena.
Oporavila se puno brže od njega. - Znači, došao si reći zbogom? - pitala
ga je isprekidanim šaptom.
Pitanje je postavljeno s namjerom da ga razljuti. Ponovno se odupire,
pomisli on u sebi. - Ne, nisam došao reći zbogom - odgovori, odlučan da se
neće razljutiti. - Došao sam s tobom voditi ljubav.
Obećavši to, nasmijao se. Jadeino srce počne divljački tući. To je zbog te
vražje jamice na obrazu, rekla je samoj sebi. Nije mogla ne vidjeti je, bila je
tako neodoljiva... tako dječački privlačna. Samo što on nije bio dječak. Ne,
imao je tijelo jedroga muškarca, borca s glatkim kao čelik snažnim mišićima.
Nije mogla prestati trljati nožne prste o njegove noge.
- Jednoga dana, ljubavi moja, shvatit ćeš koliko mi je stalo do tebe. Ti si
moje svjetlo, moja toplina, moja druga polovina. Osjećam da živim jedino
kad sam s tobom. Volim te.
Ponovno ju je poljubio, potom šapnuo. - Jednoga dana reći ćeš i ti meni da
me voliš. Za sada, bit ću zadovoljan kad čujem da mi kažeš da me želiš.
Odmahnula je glavom. Caine je u njezinim očima vidio strah, zbunjenost.
Osmijeh mu je bio pun nježnosti kad joj je rastavio noge i smjestio se među
nježna bedra. Trljao je svoj ukrućeni ud o njezinu ženstvenost. - Želiš me,
ljubavi.
Zaklopila je oči i uzdahnula, čime je rekla sve. Caine joj je grickao usne,
sisao donju dok mu se konačno nije otvorila, onda je unutra gurnuo jezik da s
njezinim podijeli megdan.
- Caine, što to...
Ušutkao ju je još jednim dugačkim poljupcem, potom šapnuo. - To se
zove grabež, Jade.
- Ne zove.
- Harry bi bio ponosan - lijeno je rekao. Sada su usne utiskivale vlažne
poljupce na glatku, nježnu kožu ispod brade. Nije mogla prestati drhtati.
- Moja si, Jade. Što prije to shvatiš, to bolje za tebe.
- Što onda, Caine? - pitala je.
Podigao je glavu i zagledao se u njezine oči. Ondje je vidio strah i
ranjivost. - Nauči vjerovati mi - šapne - pa ćemo sretno živjeti do kraja
života.
- Nitko ne živi sretno do kraja života. - Mi hoćemo. Odmahnula je
glavom. - Makni se s mene, Caine. Ti si...
- Pouzdan, ljubavi - prekine je. - Uporan, također. Neću te ostaviti.
Obećanje je dano gorljivim šaptom. Pravila se da ne razumije. - Naravno da
me nećeš ostaviti. Ja ostavljam tebe.
- Volim te, Jade.
Oči joj se ispune suzama. - Zasitit ćeš me se. Neću se promijeniti, ni zbog
tebe, ni zbog ikoga drugoga.
- Uredu.
Oči joj se rašire. - U redu?
On kimne. - Želiš li i dalje biti lopov, neka ti bude. Neću te se zasititi, bez
obzira na to što napravila. I nikada te neću ostaviti.
 - To će biti jače od tebe.
Caine je poljubi u čelo pa reče: - Vidim da će mi trebati vremena da te
uvjerim. Hoćeš li mi dati barem dva mjeseca?
- Caine, mislim da ne bi...
- Duguješ mi to, Jade.
- Molim? - doimala se ljutito. - Zašto misliš da ti nešto dugujem?
- Zato što si me obmanula - objasni. - Uz to, zadala si mi beskrajno puno
briga. Bio sam ondje, onu noć, u toj gostionici sa svojim brigama kad si...
- Spasila sam ti brata - prekine ga.
- Tu je onda, naravno, pitanje ponosa - polako će on. - Muškarac ne bi
smio biti svjestan toga da se netko s njim poigrava.
- Caine, za Boga miloga.
- Obećaj mi da ćeš ostati sa mnom još dva mjeseca inače ću te oteti i
pritom napraviti takvu buku da će obojica dotrčati, i Matthew i Jimbo.
Ova neobična prijetnja privukla je njezinu pozornost. Odlučan pogled u
njegovim očima govorio joj je da se ne radi o ispraznoj prijetnji.
- Trebalo bi te biti sram.
- Obećaj mi, Jade. Odmah.
Glas joj se povisio kad je sad ona njemu zauzvrat rukom pokrila usta.
- Hoćeš li mi objasniti kako si došao do dva mjeseca umjesto jednog ili
tri, ili...
Slegnuo je ramenima. Pretvarala se da je uzrujana. - U ta dva mjeseca
vjerojatno ćeš me svaku Božju noć odvući u krevet, je li tako?
- Hoću - odgovorio je osmjehujući se. - Znaš li da mi se digne svaki put
kad te pogledam? - Promijenio je položaj i stisnuo se uz nju. - Osjećaš li
koliko te želim? Izgaram od želje da se nađem u tebi.
Zacrvenjela se zbog njegova priznanja. - Ne bi smio govoriti takve stvari -
šapne. - A ja ne bih smjela slušati.
- To ti se sviđa - kaza joj Caine. Usnama je pokrio njezine, njegov jezik
klizne unutra ne bi li ponovno osjetio njezin okus. Jade se nije bunila. Toliko
ga je željela da sad nije mogla prekinuti. Pomaknula se prema njemu, a onda
se sledila jer je krevet glasno zaškripao.
- Ne možemo... - Odbijanje se začulo istovremeno kad i stenjanje.
- Možemo - rekao je tihim promuklim glasom.
Stišao je njezine brige još jednim poljupcem istovremeno potpirujući u
njoj vatru. Jade je zaboravila na Matthewa i Jimba. Caine ju je zapalio i bila
je u stanju usredotočiti se samo na pronalaženje izlaza iz ove slatke muke.
Izludio ju je prstima. Bila je vlažna, uzbuđena, spremna, svjesna da će
umrijeti od napetosti koja je u njoj rasla. Zabila mu je nokte u lopatice.
Viknula bi mu da je uzme da njegove usne nisu pokrile njene. Caine ju je
nastavio mučiti sve dok ga nije uzela u ruku i pokušala ga gurnuti u sebe.
Bacio je pokrivač s kreveta pa se za njim spustio na pod s Jade zaštićenom
njegovim rukama. Ublažio je pad preuzevši svu silu na svoja leđa. Jade se
našla ispružena na njemu. Pokušala se otkotrljati na bok, ali Caine ju je
čvrsto držao. - Ljubavi, sad me primi u sebe - šapnuo je razmaknuvši joj
bedra kako bi ga zajahala.
Previše je drhtala da bi mu pomogla. Caine preuzme stvar u svoje ruke.
Primio ju je sa svake strane bokova i polako ušao u nju. Glasno zaječi zbog
silnog užitka. U istom trenutku zastenje i ona.
Kad je bio duboko u njoj, omotao je njezinu kosu oko svoje ruke i
privukao je k sebi da je još jedanput strastveno poljubi. Počeli su se gibati u
ritmu. Caine više nije mogao vladati sobom. Sve se žešće zabijao u nju,
odlučnije. - Odvedi me u raj, Jade - šapnuo je spreman prosuti sjeme u nju. -
Čuvat ću te.
Trenutak poslije, svršila je i Jade. Propela se prema Caineu, čvrsto ga
stisnula, ugrizla se za usnu kako ne bi vrisnula i klonula na njega, Zakopala
mu je lice u vrat. Oboje su bili sjajni od znoja. Jade mu je vrškom jezika
lickala kožu čekajući da joj se srce smiri. Bila je previše iscrpljena, previše
zadovoljna da bi se pomaknula. Caine ju je čvrsto stisnuo uz sebe. Osjećala
je kako mu srce lupa uz njezino.
- O čemu razmišljaš, Jade? - pitao je.
Kad mu nije odgovorila, povukao ju je za kosu. - Znam da si svršila.
Nećeš valjda poricati?
- Neću - plaho šapne.
Jednim spretnim pokretom Caine se digne na noge s Jade na rukama. Kad
su oboje opet bili u krevetu, ispod pokrivača, pokušala mu je okrenuti leđa.
Nije joj dopustio povlačenje nego ju je prisilio da se suoči s njim. - Onda? -
upita.
- Onda što? - pitala je zagledana u te tamne oči pred kojima je postajala
malodušna.
- Dobar sam, zar ne?
Jamica mu se vratila na obraz. Nije si mogla pomoći, nasmiješila se. -
Dobar u čemu? Pitala je praveći se naivna.
- U otimačini.
Polako je klimnula. - Jako dobar - šapne.
- Jesam li te zadivio? - pitao je.
- Možda malo - odgovori ona. Zastenjala je kad joj je pritisnuo dlan na
međunožje. - Što radiš?
- Ponovno te zadivljujem, dušo.
Čovjek je dobar baš kao i njegova riječ, zaključi Jade puno poslije. Isto
tako, puno je izdržljiviji od nje. Kad se napokon odmaknuo od nje, osjećala
se kao iscijeđeni limun. Zaspala je dok ju je Caine čvrsto stiskao uz sebe i
šaptao joj riječi ljubavi.
Tu noć nije imala noćne more.
 §

Prije podneva vratili su se u Caineovu kuću. Matthew i Jimbo nisu mogli

dočekati da krenu za Plitku obalu. Obojica su bili posramljeni zbog sinoćnjeg
propusta. Očito su podcijenili markiza. Matthew je bio uvjeren da nikada
neće preboljeti tu sramotu iako je, naravno, Jade obećala da nikome neće reći
da ga je netko uhvatio tako nespremnog.
Kvragu, Caine mu je zadao težak udarac. Sveti Bože, još mu nije bilo
jasno kako se tako krupan čovjek mogao ušuljati u sobu, a da se nije čuo baš
nikakav zvuk.
Čim su se vratili u Caineov dom, Jade je presvukla odjeću i otišla u
Caineovu radnu sobu kako bi mu načinila kopije pisama. Poslušala je njegov
plan. Žestoko se usprotivila njegovoj vjeri u Richardsa, ali složila se da
Lyonu mogu vjerovati.
- Kad upoznaš Richardsa, svidjet će ti se isto kao i Lyon - odgovori Caine.
- Vjerovat ćeš mu isto tako.
Ona odmahne glavom. - Da, Caine, sviđa mi se Lyon, ali to nije razlog
zbog kojeg mu vjerujem. Ne, ne - nastavi. - Sviđanje i povjerenje to je posve
drugi par rukava.
- Zašto onda vjeruješ Lyonu? - pitao je smiješeći se zbog prijekora u
njezinu glasu.
- Pročitala sam njegov dosje - odgovori. - Znaš, u usporedbi s njim, ti si
živio kao dječačić iz crkvenog zbora.
Caine zatrese glavom. - Nemoj mu niti spomenuti da si pročitala njegov
dosje - savjetuje joj.
- Dobro - složi se. - Vjerojatno bi ga to mučilo kao i tebe kad sam ti rekla
- doda. - Lyonov dosje isto je tako debeo kao i tvoj, ali on nije imao tajno
ime.
Caine se sad već jako uzrujao zbog nje. - Jade, točno koliko dosjea si
pročitala?
- Samo nekoliko - odgovori. - Caine, stvarno se moram usredotočiti na ta
pisma. Molim te, nemoj me više prekidati.
Uto se otvore vrata knjižnice što privuče Caineovu pozornost. Uđe
Nathan. - Caine, zašto te nitko nije pokušao uhvatiti dok si ovdje? Ovdje je
takva osama, pomislio bih...
- Nathane, netko se pokušao dočepati Cainea onaj dan kad smo došli -
rekla je Jade ne pogledavši ga.
Kad Jade nije nastavila, Caine ispriča Nathanu pojedinosti neuspjelog
napada na njega.
- Nathane, baš lijepo izgledaš - rekla je Jade, potpuno promijenivši temu
razgovora, kad je digla pogled i vidjela njegovu lijepu košulju i hlače.
- Ova mi košulja izgleda jako poznato - otegnuto će Caine.
- Tvoja je - odgovori Nathan cereći se. - I dobro mi pristaje. Colin je
također posudio nekoliko tvojih stvari. Nismo spakirali dovoljno robe kad su
nas bacili u more. Zašto te se od toga prvoga dana više nitko nije pokušao
dočepati? - dodao je namrštivši se.
Nathan se poput tigra ushodao sobom. Caine je i dalje ostao naslonjen na
rub stola. - Je.
- Molim? - upita Nathan. - Kada?
- Nije - umiješa se Jade. - Znala bih.
- U proteklih deset dana, bila su još četiri pokušaja.
- I? - upita Nathan tražeći dodatna objašnjenja.
- Nisu uspjeli.
- Zašto ja nisam obaviještena? - upita Jade.
- Nisam te htio uzrujavati - objasni Caine.
- Znači da si morao znati da su Matthew i Jimbo tu - kaza Nathan.
 - Znao sam - odgovori Caine. - Pustio sam ih na miru, sve dok mi nisu
zapalili staje. Onda sam malo porazgovarao s njima.
Zar se nisi mogla sjetiti nečeg drugog što bi me zaokupilo dok ti ne odeš
posjetiti mog oca?
Ponovno se uznemirio. Jade je pretpostavljala da još nije prebolio požar.
Sterns je rekao da su staje bile potpuno nove. - Trebala sam biti određenija
kad sam Matthewu davala upute - izjavi Jade. - Njemu sam sve prepustila. U
svakom slučaju, bilo je kreativno i učinkovito. Imao si posla.
- Na taj način sebe si nepotrebno izložila opasnosti - planuo je. -
Prokletstvo, Jade, mogli su te ubiti!
Na kraju rečenice već je vikao na nju. - Bila sam jako oprezna - šapnula
je, pokušavajući smiriti ga.
- Jesi vraga! - grmio je. - Imala si prokletu sreću, ništa drugo. Zaključila je
da mu pozornost mora usmjeriti na nešto drugo. - Nikada neću obaviti ovu
zadaću ako me vas dvojica ne ostavite na miru. Zabacila je kosu preko
ramena i nastavila pisati pisma. Osjećala je njegov pogled na sebi. - Zašto
obojica ne odete pogledati kako je Colin. Sigurna sam da bi volio društvo.
- Dođi, Caine. Upravo nam je dala voljno.
Caine odmahne glavom. - Obećaj mi da se više nećeš nepotrebno izlagati
opasnosti - naloži Jade. - Onda ću otići. Odmah je kimnula. -Obećavam.
Činilo se da ga je pustio bijes. Kimnuo je, a onda se sagnuo i poljubio je.
Pokušala se izmaknuti. - Nathan je ovdje - šapne.
- Nemoj se obazirati na njega.
Lice joj je bilo žarko crveno kad je maknuo usne s njezinih. Uz to, drhtale
su joj ruke. - Volim te - šapnuo je prije nego što se uspravio i krenuo za
Nathnanom van iz sobe.
Jade je dugo zurila u pisaći stol. Je li to moguće? Zar je moguće da je
doista voli? Morala je prestati razmišljati o tome da joj prestanu drhtati ruke.
Richards i njegovi prijatelji inače neće moći pročitati pisma. Osim toga, nije
važno voli li je ili ne. Svejedno ga mora ostaviti. Nije li tako?
I nakon večere, Jade je uspjela prilično smiriti živce. Nathan je odlučio
pojesti večeru na katu s Colinom. Ona, Caine i Sterns, naravno, jeli su za
dugačkim stolom. Ušli su u burnu raspravu o razdvajanju crkve i države. Na
početku, kad je Caine izjavio da je svim srcem za to razdvajanje, ona je
zauzela suprotno stajalište. Kad je namjerno počeo dokazivati suprotno,
jednako vatreno počela ga je pobijati.
Bila je to dobrodošla rasprava. Sterns je na kraju glumio suca.
Od debate Caine je ponovno ogladnio. Posegnuo je za posljednjim
komadom ovčetine, ali Sterns mu ju je oteo pred nosom.
- Ja sam to htio, Sternse - progunđa Caine.
- Ja također, gospodine - odgovori sluga. Uzeo je pribor za jelo i nastavio
tamaniti hranu. Jade se sažalila nad Caineom pa mu je dala pola svog dijela.
Sterns i Caine pogledali su jedan drugoga kad je sobom iznenada
odjeknulo lupanje po ulaznim vratima. Caine je prvi odvratio pogled. - Ja
idem otvoriti - najavi.
- Kako želite, gospodine - složi se Sterns između zalogaja ovčetine.
- Budi oprezan - vikne mu Jade.
- Sve je u redu - vičući uzvrati Caine. - Nitko ne može doći do ulaza da ga
moji ljudi ne uoče.
Prošlo je punih deset minuta prije nego što je Sterns popio drugu šalicu
čaja. - Mislim da ću ići pogledati tko je došao - reče on Jade.
- Možda je Caineov tata.
- Nije, gospođice - uzvrati Sterns. - Naredio sam vojvodi i vojvotkinji da
se drže po strani. Bilo bi sumnjivo da počnu svaki dan posjećivati sina.
- Stvarno ste im naredili? - pitala je.
- Naravno, gospođice Jade. - Naklonivši se kao što priliči, sluga ode iz
sobe. Jade je lupkala prstima po stolu sve dok se Sterns nije vratio.
 - Stigli su gospodin Richards i markiz od Lyonwooda - najavi s vrata.
- Moj gospodar zahtijeva da dođete u knjižnicu i da se posluži vinjak.
- Tako brzo? - pitala je očito iznenađena. Ustala je, poravnala nabore
svoje haljine zlatne boje, a onda popravila kosu. - Nisam se pripremila za
sastanak s nekim - rekla je.
Sterns se nasmiješi. - Gospođice, divno izgledate - izjavi. - Svidjet će vam
se ovi posjetitelji. Dobri su to ljudi.
- O, Lyona sam već upoznala - odvrati. - Sigurna sam da će mi se
Richards jednako tako dopasti.
Kad je krenula prema vratima izraz njezina lica promijeni se od bezbrižnog
u bojažljiv.
- Doista se ni zbog čega ne morate brinuti, gospođice.
Iskreno se nasmijala. - O, ne brinem se ja, Sternse. Pripremam se.
- Što ste rekli? - upita. Krenuo je za njom. - Za što se pripremate,
gospođice?
- Da izgledam zabrinuto - odgovorila je smijući se - i da izgledam slaba,
naravno.
- Naravno - složi se Sterns uzdahnuvši. - Jeste li bolesni, gospođice Jade?
Kad je došla do vrata knjižnice, okrenula se i pogledala ga. - Ugled,
Sternse.
- Da?
- Morate sačuvati ugled. Činiti ono što se od vas očekuje, je li vam jasno?
- Ne, nije mi jasno - odgovorio je.
Ponovno se nasmijala. - Namjeravam Caineu vratiti njegov ponos - šapne.
- Nisam znao da ga je izgubio.
- Nisam ni ja dok mi to nije spomenuo - odvrati. - Osim toga, to su samo
muškarci. Uostalom.
 Duboko je udahnula, a onda pustila da joj Sterns otvori vrata. Stala je na
vratima, pognute glave, ruku sklopljenih pred sobom.
Sternsa je toliko iznenadila nagla promjena u njezinu držanju da je zinuo.
Kad ju je Caine pozvao, ona je naočigled poskočila kao da ju je njegova
naredba prestrašila, a onda polako ušla u radnu sobu. Onaj koji se zvao
Richards prvi skoči na noge. Bio je to stariji čovjek sijede kose, nježna
osmijeha i velikog trbuha. Pogled mu je također bio blag. Jade se upoznala s
njim naklonivši se savršeno.
Tada se okrenula pozdraviti Lyona. Kad je uspravno stajao, bio je prilično
viši od nje. - Drago mi je da vas ponovno vidim, Lyone - šapnula je glasom
malo jačim od slabašnog drhtanja.
Lyon začuđeno podigne jednu obrvu. Znao je da je plaho stvorenje, ali
mislio je da je nadvladala strah još onaj dan kad su se prvi put sreli. Sad se,
međutim, ponovno ponašala kao da se boji. Ta proturječnost bila mu je
zagonetna.
Caine je sjedio za svojim pisaćim stolom. Stolac mu je bio nagnut i
naslonjen na zid. Jade je sjela na rub stolca pokraj sofe leđa uspravnih kao
svijeća. Ruke je sklopila na krilu.
Richards i Lyon uzmu stolce i sjednu preko puta nje.
Caine je promatrao Jade. Doimala se jako prestrašena. Ni na trenutak nije
u to povjerovao. Nešto smjera, zaključi, ali morat će pričekati dok ne završe
ispitivanje.
Richards se nakašlja kako bi privukao njihovu pozornost. Pogled mu je
bio usmjeren na Jade kad je rekao: - Ne mogu ne primijetiti, draga moja, da
ste jako zabrinuti. Pročitao sam pisma koja je sačuvao vaš otac, ali prije
nego što vam postavim pitanja, htio bih nešto razjasniti. Ne smatram vas ni
najmanje krivom za grijehe vašega oca.
Još je izgledala kao uhvaćena golubica, ali uspjela je plaho kimnuti.
- Hvala vam, gospodine Richardse - odvratila je jedva čujnim šaptom.
 - Ljubazni ste što me ne krivite. Brinula sam se da ćete me optuživati.
Caine pogleda u nebo i zakoluta očima. Richards, čovjek koji je rijetko
kad pokazivao osjećaje, sada je tapšao Jade po ruci. Šef se držao kao da će
je uzeti u zagrljaj i početi je tješiti.
Doista je izgledala jako ranjivo. Caine se odjednom sjeti da je isto tako
izgledala kad se u krčmi zagledala u njega. I onda se doimala ranjivo.
Kakvu igru igra?
- Ne osuđuje vas nitko od nas - umiješa se Lyon. On se također nagnuo
naprijed naslonivši laktove na koljena. - Zbog toga ste doživjeli teške
trenutke, Jade.
- Da - složi se Richards.
Caine se prisiljavao da ostane ozbiljan. Jade je opčinila obojicu, i njegova
šefa, i njegova prijatelja. Pomisli da bi Lyon mogao biti pametniji.
Uostalom, već je upoznao Jade. Svejedno, njezino trenutačno ponašanje,
uz njegovo prijašnje mišljenje da je jako plaha, očito je uvjerilo Lyona da je
iskrena.
- Jeste li raspoloženi sada odgovoriti na nekoliko pitanja? - upita
Richards.
Jade kimne. - Zar ne bi bilo bolje da Nathan odgovori na vaša pitanja?
Muškarci su puno pametniji. Ja ću vjerojatno sve sprtljati.
- Jade - Caine izgovori njezino ime kao upozorenje.
Okrenula se prema njemu i kolebljivo se nasmiješila. - Da, Caine? -upita.
- Ponašaj se kako treba.
Richards se okrene Caineu i namršti mu se. Potom usmjeri pozornost na
Jade.
- Nathana ćemo ispitati poslije. Ako vam nije suviše bolno govoriti o
tome, molim vas, recite nam točno što vam se dogodilo od trenutka kad ste
stigli u London.
 Jade kimne. - Svakako - pristane. - Vidite, sve ovo počinje s pismima.
Moj stric Harry dobio je od mog oca svežanj pisama. Samo dva dana poslije,
otac je ubijen. Harry me je tada odveo na svoj brod. Sačuvao je pisma, a kad
je zaključio da je došlo vrijeme, dao ih je meni. Pročitala sam ih, naravno, a
onda sam ih pokazala Nathanu. U to vrijeme moj je brat radio s Colinom pa
mu se povjerio. E, sada - nastavila je govoreći puno brže - kao što vam je
Caine vjerojatno rekao, obojica, i Nathan i Colin, napadnuti su. Pokvarenjaci
su mislili da su ih sredili, a... Pagan je odlučio plaćene ubojice pustiti da se
vrate u London i izvijeste da su uspjeli.
- Mudra odluka - umiješa se Richards.
- Da - kaza Jade. Okrene se Caineu i namršti mu se. - Plan je bio vrlo
jednostavan. Pagan je oteo liječnika da se pobrine za ozljede, a onda je
odlučeno da će Colin, kad se dovoljno oporavi da može putovati, reći svom
bratu Caineu za pisma i od njega zatražiti pomoć.
- Zašto je taj plan propao? - upita Richards.
Jade se ponovno namršti Caineu. - On ga je upropastio - izjavi. - Kao što
znate, Pagan je proglašen krivcem za Nathanovu i Colinovu smrt, a Caine je
odlučio osvetiti se. Nije mogao izabrati lošije vrijeme. Preostali članovi
Tribunala nisu se mogli izložiti opasnosti da Caine pronađe gusara i
porazgovara s njim. Zato se Caine nehotice doveo u opasnost.
- Nije bilo nehotice - umiješa se Caine.
Ona slegne ramenima. - Colin je natjerao Pagana da mu obeća da ništa
neće reći Caineu. Njegov brat znao je da će Caine...odmah navaliti, shvaćate,
i Colin mu je htio sve objasniti. Iskreno govoreći, mislim da Colin ni o čemu
tada nije razmišljao, ali imao je strašne bolove i, kako izgleda, bio je
opsjednut time da zaštiti Cainea. Pagan je pristao samo da smiri Colina.
- Kako se vi uklapate u tu priču? - upita Lyon.
- Nathan je moj brat - odgovori Jade. - Vratila sam se u Englesku i otišla
na njegovo seosko imanje. Nekoliko Paganovih ljudi bilo je sa mnom.
Naizmjence su čuvali Cainea. Nekoliko puta pokušali su ga napasti i tada je
odlučeno da ja pokušam pronaći način kako bi Cainea odvratila od njegova
lova. Dva dana prije nego što sam trebala otići, dogodio se niz izgreda. Prvo
jutro, dok sam bila na uobičajenoj šetnji, naišla sam na trojicu muškaraca
koji su prekopavali grobove mojih roditelja. Viknula sam im, jer sam bila
bijesna, znate, što rade. Naravno, privukla sam njihovu pozornost. Jedan od
pokvarenjaka pucao je u mene. Otrčala sam natrag u Nathanovu kuću po
pomoć.
- Nisu li vas Paganovi ljudi i dalje čuvali? - upita Richards. Jade odmahne
glavom. - Svi su se morali brinuti za Caineovu sigurnost.
Osim toga, imala sam Nathanova slugu, Hudsona, i druge sluge, koji su mi
pomagali.
- Što se zatim dogodilo? - upita Lyon.
- Bilo je premračno da bi sluge otišli do grobova. Odlučeno je da
pričekaju jutro. Te noći kuća je opljačkana - nastavila je. - Ja sam, međutim,
spavala cijelu noć i ništa nisam čula. Čak je i moja spavaća soba sva
ispremetana.
- Sigurno ste bili omamljeni - izjavi Richards.
- Ako sam bila omamljena, ne mogu zamisliti kako je to učinjeno - kaza
Jade. - Drugo jutro, odjahala sam na jednom Nathanovu konju natrag do
grobova da vidim hoću li naći kakve tragove. Nathanov sluga, Hudson, nije
mi odmah povjerovao, znate, pa sam ga htjela uvjeriti. Na kraju je ispalo tako
da nisam uspjela doći do grobova. Pokvarenjaci su me očito čekali da me u
tome spriječe. Ubili su Nathanova konja. Ja sam pala na tlo.
- Sveti Bože, mogli ste poginuti u tom padu - kaza Richards.
- Imala sam sreću, zaradila sam samo nekoliko modrica - objasni. - Trčeći
sam se vratila do kuće, ispričala Hudsonu što se dogodilo. Poslao je ljude u
potragu za nitkovima. Kad su se vratili, rekao mi je da nisu mogli naći
nikakve dokaze nedjela. Konj je nestao. Nije mi jasno kako im je to uspjelo.
Caine je rekao da bi trebalo više od trojice muškaraca do dignu konja na kola
i odvezu ga.
 Stala je, slegnula ramenima pa nastavila. - Odlučila sam hitno otići u
London i odmah sam naredila da mi pripreme kočiju. No, čim smo se spustili
niz prvo brdo, kočijaš je viknuo da se nešto zapalilo. Vidjeli smo dim. Vratila
sam se do kuće baš na vrijeme da je vidim cijelu u plamenu. Uboga
Nathanova kuća, izgorjela je do temelja. Tada sam naredila Hudsonu i drugim
slugama da odu u Nathanovu londonsku kuću i ponovno se uputila na svoje
odredište.
- Gdje je to bilo? - upita Lyon. - Jeste li i vi išli u Nathanovu kuću u
gradu?
Jade se nasmiješi. - Ne, ja sam išla u gostionicu koja se zove Nikad ne
radi dobro. Namjeravala sam, shvaćate, odvratiti Cainea od njegova lova.
Lyon kimne.
- Ne razumijem - umiješa se Richards. - Kakav je točno bio vaš plan?
Draga moja, Caine je od onih koje nije lako nasamariti.
- Poslije ću objasniti - umiješa se Caine. - Pustimo je da sad završi ovo.
- Na putu za London, kočija je napadnuta iz zasjede. Dobila sam
postrance udarac u glavu. Od udarca sam zaspala, a kad sam se probudila,
otkrila sam da je kočija uništena. Uspjela sam se izvući kroz prozor nakon
što sam petom na čizmi uspjela proširiti okvir.
- A tada? - upita Richards.
- Pješačila sam.
- Cijelim putem do Londona? - upita Lyon.
- Ne - odgovori Jade. - Ne cijelim putem. - Uspjela sam... posuditi konja
na jednoj postaji. Bio je bez nadzora. Vlasnik je vjerojatno bio unutra i
večerao.
Jade je završila svoju priču nekoliko minuta poslije. Nije spomenula da je
ona Pagan, pa je Caine zaključio da će on morati biti taj koji će to reći sir
Richardsu i Lyonu.
 Samo, kakvu igru igra? Bože, kad je završila priču, otirala je kutove očiju
Richardsovim rupčićem.
Šefa je očito potresla njezina priča. Naslonio se na stolcu i odmahivao
glavom.
- Znate li tko su ostali članovi Tribunala? - upita ga Jade.
- Ne.
- Ali poznavali ste Hammonda, zar ne? - pitala je. - Koliko sam shvatila,
vas dvojica ste počeli zajedno.
- Da, počeli smo zajedno - prizna Richards. - Međutim, nakon mnogo
godina, draga moja, svaki od nas dobio je drugi odsjek Ministarstva rata.
Hammond je pod svojim zapovjedništvom tada imao mnogo mladih ljudi. On
je vodio svoj odsjek. Upoznao sam mnogo mladih gorljivih spasilaca, ali
sigurno ne sve.
- Imamo nekoliko važnih tragova - umiješa se Lyon. - Ne bi trebalo dugo
trajati da otkrijemo istinu.
- Prvo pismo potpisao je čovjek po imenu William. Tada još nisu imali
svoja tajna imena. Kvragu, to je najčešće ime u Engleskoj - doda Caine. -
Koliko Williama radi u vojnom odsjeku?
Jade odgovori na to pitanje. - Zapravo, u Hammondovu dosjeu spominju
se samo trojica.
Svi su se okrenuli i pogledali je. - Pagan je pročitao dosjee - šapnula je.
Zacrvenjela se, a onda dodala: - Bilo je neophodno. To su William Pryors,
William Terrance i William Clayhill. Sva trojica radila su u vašem odsjeku,
sir Richardse. Dvojica su još živi, iako su u mirovini, a William Terrance
umro je prije četiri godine.
- Jeste li sigurni da su ti podaci točni? - upita Lyon.
- Kako je Pagan došao do tih dosjea? - Richards se očito uzrujao. - Sveti
Bože, nitko ne može probiti osiguranje.
 - Pagan je mogao - kaza Caine. Tada je on preuzeo vođenje razgovora,
potanko objašnjavajući kako se gusar uputio zaštititi ga. Ispričao im je
također kako su Colin i Nathan zamalo stradali od morskih pasa. Kad je
završio, svi su dugo šutjeli.
Jade je čvrsto stiskala ruke. Sad se nije pretvarala. Uznemirilo ju je
sjećanje na morske pse.
- Tri gorljiva mlada čovjeka, odlučna spasiti svijet - šapne Richards. -
Međutim, žudnja za vlašću postala je jača.
Jade kimne složivši se. - Jeste li zapazili, gospodine, da je na kraju prvih
pisama stajao tekst “Za dobrobit Engleske”, ali kako je prolazilo vrijeme, a
oni postajali sve hrabriji, tako se tekst promijenio?
- Opazio sam - promrmlja sir Richards. - “Za dobrobit Tribunala”,
potpisivali su svoja pisma - doda. To sve govori, zar ne? To se ne može krivo
protumačiti.
- Njezina oca ubila su druga dvojica kad je odbio slijediti njihove
planove, a onda je ubijen Hammond - reče Caine.
Richards kimne. - Moramo pronaći drugu dvojicu - promrmlja. -Bože,
toliko toga treba uzeti u obzir. - Zabrinuto je uzdahnuo pa rekao: -No, hvala
Bogu da je Pagan, čini se, na našoj strani. Kad samo pomislim kakva je šteta
mogla nastati zbog tih dosjea, sledi mi se krv u žilama.
- Ah, Pagan je veoma časna osoba - hitro će Jade. - Takva je većina
lopova. Ne morate se brinuti da će ti podaci doći u krive ruke.
- Je li taj gad pročitao moj dosje? - htio je znati Lyon.
Caine mu nije odgovorio. Mislio je da nema potrebe otkriti istinu svom
prijatelju. To bi ga samo uzrujalo.
- Zbog same činjenice da je u toj vodi bilo morskih pasa - šapne Richards
promijenivši temu - je li vam jasno koliko hrabrosti je trebalo...
- Jeste li gotovi s ispitivanjem? - prekine ga Jade.
 Šef odmah pruži ruku i ponovno je potapša. - Izmučili smo vas, zar ne,
draga moja? Mogu misliti da vam je sve to jako mukotrpno.
- Hvala vam što ste tako obzirni - šapne. Digla se i uopće se nije bunila
kad ju je Richards zagrlio.
- Pronaći ćemo krivce, obećavam - rekao je.
Jade je sakrila dlanove u nabore haljine, a onda otišla do Lyona. Odmah je
ustao. Nagnula se prema njemu. - Hvala vam, Lyone, što ste nam pomogli.
Molim vas, pozdravite Christinu. Jedva čekam da je ponovno posjetim.
Okrenula se natrag Richardsu i ponovno ga zagrlila. - Zaboravila sam vam
zahvaliti - objasni.
Odmaknula se od šefa, naklonila se i okrenula da ode iz sobe.
- Jade?
- Da, Caine.
- Čemu sve to?
Okrenula se i nasmiješila mu se. - Rekao si da je čovjekov ponos veoma
važan, nisi li?
- Jesam.
- Isto tako, rekao si da kad je čovjek prevaren ili nasamaren, njegov ponos
pati.
- Rekao sam to. - Nagnuo se naprijed. - Pa?
- Pa, ako i ostali budu... nasamareni... prijatelji koji su postali legende i
koji su u Engleskoj cijenjeni, onda bi taj udarac bio manje bolan?
Napokon je shvatio. Polako joj je namignuo i drsko se nasmiješio. -Idem
sad zamoliti Colina i Nathana da nam se pridruže - najavila je Jade prije nego
što je otišla iz sobe. Vrata su se tiho zatvorila za njom.
 PETNAESTO POGLAVLJE

Jade, vrati se ovamo - viknuo je Caine svoju naredbu dok su dvojica

njegovih prijatelja pokušavala prihvatiti vijest koju su upravo saznali.
Kad nije odgovarala na njegove pozive, Caine pozove Sternsa. Sluga je
najvjerojatnije stajao pred vratima jer je odmah uletio u knjižnicu. Uslužno se
naklonio svom poslodavcu, što nikada nije činio dok su bili sami, i pitao. -
Nešto ste trebali, gospodine?
- Dovedi Jade natrag ovamo - naredi Caine.
- Mislim da vas je čula, gospodine - izjavi Sterns onim svojim bahatim
glasom. - Međutim, odbija ponovno vam se pridružiti. Htjeli ste još što?
Caine bi najradije zadavio Sternsa, ali odustane od toga. - Dovedi mi je.
Dovuci je ako treba, ali dovedi mi je. To hoću, Sternse.
Sluga je kimnuo, a onda krenuo obaviti zadaću. Caine se okrene svojim
prijateljima. Kad je vidio kako se Lyon cereka, malo se ohladio. Čini se da je
njegov prijatelj primio vijest o Paganovu identitetu puno bolje od sir
Richardsa. Šef se još doimao prilično osupnut.
- Kvragu, Caine, trebao sam pogoditi - reče Lyon. - Bila je tako
bojažljiva... da, dobro, trebao sam znati. Tebe ne bi privukla..., a Christina je
rekla da bi trebao pogledati ispod...
- Sine - sir Richards prekine Lyonovo mudrovanje. - Nije vrijeme za šalu.
Ovdje se radi o ozbiljnoj stvari.
Jade je otvorila vrata usred Richardsova negodovanja. - Išla sam po
Nathana i Colina, Caine. Što si htio?
- Vrati sve, Jade.
Njegov glas imao je jačinu metka iz pištolja. Jade je glumila nevinašce. -
O čemu to govoriš? - pitala je. Pritisnula je ruku na grudi glumeći strah i
treptala očima.
Nije ga se dojmila. - Prokleto dobro znaš o čemu govorim - zagrmio je. -
Vrati sve.
- Caine, nije pristojno dizati glas na mene pred gostima - uputi ga. Njezin
glas povisio se za jednu oktavu. - To je krajnje nekulturno.
- Oni znaju tko si.
- Znaju?
Žustrim korakom došla je ispred njegova stola, streljajući ga pogledom.
Sad su joj ruke bile na bokovima. - Što točno znaju?
- Da si ti Pagan.
Uzdahnula je. - Zašto to jednostavno ne objaviš u dnevnim novinama? -
viknula je. - Onda ne bi trebao provoditi toliko vremena...
- Morao sam im reći - prekine je Caine.
- Mogao si pričekati da odem.
- Budući da ne odlaziš, to nije bilo moguće, je li tako?
- Bože moj, stvarno je istina - umiješa se Richards i on gotovo vičući.
Jade pogleda preko ramena i namršti se šefu. - Ne - prasne nije istina.
- Da - opovrgne Caine. - Je.
- Prokletstvo, Caine, zar ne znaš čuvati tajnu? - Nije mu dala vremena da
odgovori na pitanje nego se okrenula da ode.
- Rekao sam ti da sve vratiš, Jade.
- Zašto?
 - Ovi ljudi su moji prijatelii - odgovorio je. - Eto zašto.
- Caine, ako ne možeš pokrasti prijatelje, koga možeš? - pitala je.
Nije imao spreman odgovor na tako besmisleno pitanje.
- Rekao si da je u redu ako nastavim svoj posao - podsjeti ga. - Zar već
povlačiš riječ?
Nije mogao vjerovati da je toliko drska da se još i ljuti. Caine se nije
usudio ustati, siguran da se ne bi mogao suzdržati nego bi je zgrabio i tresao
je dok se na silu ne urazumi.
Jade se okrene i pogleda Lyona. - Kad ja dam riječ, nikada je ne prekršim
- ustvrdi.
Caine je duboko udahnuo i zavalio se na stolac. Dugo i uporno gledao je
Jade.
Gledala je i ona njega.
Prstom joj da znak da priđe bliže. Kad je došla do njega, reče: - Mislio
sam to što sam rekao. Možeš nastaviti sa svojim poslom. Potpuno ju je
zbunio.- Zašto si se onda tako uzrujao zbog...
- Možeš nastaviti krasti - prekine je - ali svaki put kad nešto uzmeš, ja ću
to vratiti.
Tako je zinula da je jedva došla k sebi. - Nećeš. - Hoću.
- Ali to je... smiješno - promucala je. - Nije li?
Nije joj odgovorio. Jade pogleda Lyona tražeći pomoć. Njegovo cerekanje
reklo joj je da je od njega neće dobiti. Sir Richards još se doimao previše
zabezeknut da bi se sam umiješao.
Prepuštena je sama sebi, zaključi, baš kao što je uvijek bila. - Ne.
- Da.
Izgledala je kao da će se rasplakati. - Daj im sad njihove...
- Zamijenila sam ih - izjavi ona. - Mogu li sada otići?
 Caine kimne. Čekao je dok Jade nije stigla do vrata, onda vikne: -Jade,
možeš otići iz sobe, ali da se nisi usudila napustiti ovu kuću. Učiniš li to,
doći ću za tobom. Ne želiš me valjda ponovno izlagati neugodnosti, je li?
Nije odgovorila na to pitanje. Međutim, Caine je znao da je bijesna zbog
njega. Vrata su zamalo ispala iz šarki kad ih je zalupila za sobom.
- Ima naglu narav - izjavi Caine. Njegov smijeh pokazivao je da mu to
uopće ne smeta. - Jeste li se oporavili, sir Richardse? - upita tada.
- Jesam - složi se Richards.
- Niste ni na trenutak pomislili...
- Ne, ne - odvrati Richards.
Caine zadovoljno kimne. - Lijepo je znati da je i moj pretpostavljeni
nasamaren. Mislim da je moj ponos potpuno vraćen.
Uto u knjižnicu uđoše Nathan i Colin. Colin se pomagao štapom i
Nathanovom rukom.
- Prestani se prema meni ponašati kao da sam dijete - promrmlja Colin
kad mu je Nathan pomogao da se smjesti na stolac.
- Jesi dijete - otegnuto će Nathan. Gurnuo je klupicu za noge pred stolac,
a onda na njega položio Colinovu nogu.
Nathan je ustao i odmjerio dvojicu muškaraca koji su ga promatrali. Caine
ih upozna. Rukovao se s njima, a onda sjedne na naslon za ruke Colinovg
stolca.
- Jade je tražila da vas pitam koliko je sati - tada ustanovi Nathan. Šefa je
zbunio njegov zahtjev, a onda slegne ramenima. - Rekao bih da će devet, zar
ne, Lyone?
Lyonje bio oštroumniji od svog nadređenog. Izvadi sat iz džepića na
prsluku. Potom se nasmije, a sobu ispuni buka. - Mislim da je ovaj vaš,
Richardse. Vi imate moj. Zagrlila je obojicu.
Richards je bio glupavo zadivljen, - Doista sam je podcijenio - izjavi. -
Vidjeli ste kad ih je zamijenila, je li tako, Caine? Zato ste je pozvali natrag.
Caine odmahne glavom. - Ne, nisam - prizna. - Međutim, kad je svakog od
vas zagrlila, znao sam da nešto smjera. Obično ne pokazuje takvu sklonost
prema nepoznatim ljudima.
- Ne, ne pokazuje - složi se Nathan.
Caine pogleda Lyona. - Ta žena se poigrava sa mnom. Odlučila je
napraviti luđaka od mene.
- Rekao bih da je već postigla cilj - otegnuto će Nathan.
- To mi zvuči poznato - reče Lyon. Nasmiješio se, prisjećajući se
neobičnih okolnosti koje su ga dovele do braka. - I Christina se poigravala sa
mnom. Reci mi, Caine. Što si ti učinio dok je provodila svoju volju?
- Isto što i ti - odgovorio je Caine. - Zaljubio sam se u nju. Lyon kimne. -
Sad neka ti Bog pomogne, prijatelju. Kad se njome oženiš, neće ti biti ništa
lakše. Usput, kad je vjenčanje?
- Da, Caine, kad je vjenčanje? - upita Nathan.
- Bogami, vjenčanja će biti.
- Meni se čini da nemaš izbora, sine - umiješa se sir Richards. - Hoćeš li
izreći zavjete s pištoljem uperenim u leđa?
- Bude li potreban pištolj, bit će uperen u Jadeina leđa, ne moja - uzvrati
Caine. - Još je moram uvjeriti da ozbiljno mislim to što kažem. Kvragu,
vjerojatno ću čak morati kleknuti pred njezine ljude.
Čak se i Nathan nasmijao nad tom slikom. Colin se podrugljivo nasmije. -
Jade te neće natjerati da klečiš pred njom - reče.
- Ne, ali Crni Harry sigurno hoće - odgovori Caine.
- Tko je Crni Harry? - upita Richards.
- Nathane, počni objašnjavati - izjavi Caine - a ja idem po Jade.
- Otišla je? - upita Nathan.
 Caine je ustao i krenuo prema vratima. - Naravno da je otišla. Nikada
dvaput ne činim istu pogrešku, Nathane. Brzo ću se vratiti. Budući da je
Caine već imao na sebi jahaće hlače i čizme, otišao je ravno do korala u
kojem su bili smješteni konji.
Nije bilo kobile s pjegama. - Koliko ljudi je pošlo za njom? - upita
glavnog konjušara.
- Za njom su krenula trojica sa stražnjeg ulaza - odgovori sluga. Caine
stavi uzde svom pastuhu, ali nije se mučio sa sedlom. Pridrži crnoga konja i
jednim hitrim pokretom zajaše ga.
Slijedio je njezine tragove do kolibe na rubu svog posjeda. Stajala je
pokraj potoka, napajajući konja.
Caine se probio između drveća, a onda potjerao konja u trk. Jade je
začula zvuk topota kopita. Okrenula se i potrčala prema šumi. Caineov konj
nije usporio korak kad se on sagnuo i podigao je u naručje. Spustio joj je
stražnjicu ispred sebe, promijenio smjer i krenuo natrag kući.
Nije joj rekao ni riječ, kao ni ona njemu, a nije usporio korak sve dok nisu
stigli na odredište.
Sterns ih je čekao na ulaznim vratima. Caine je odvukao Jade po stubama.
- Zaključaj je u njezinu sobu! - zagrmio je. - Postavi dva stražara ispod
njezinih prozora i još dvojicu pred vrata.
Nije puštao Jade sve dok je nije dovukao u kuću i za njom zakračunao
vrata. Zadržao je najstrašniji mogući izraz lica sve dok se ponovno nije našao
u knjižnici. Kad se vratio u svoj stolac za pisaćim stolom, nasmijao se.
- Pretpostavljam da si je našao - reče Nathan.
- Jesam - odgovori Caine. - Uz to, vraški sam je zadivio. Da čujem sad što
si rekao mojim prijateljima - naloži.
Razgovor se vratio na pisma, i već je dobrano prošlo jedanaest, a
muškarci još nisu utanačili svoje planove. Richards i Lyon dobili su sobe u
sjevernom krilu. Činilo se da obojica još nisu spremni reći laku noć. Richard
je uporno tražio da na spavanje ponese i prijepise pisama. - Još treba istražiti
neke podatke - izjavio je.
Nitko nije proturječio šefu. Caine je otišao ravno u Jadeinu sobu.
Otpustio je stražare, otključao vrata i ušao.
Jade je čitala u krevetu. Nije ga htjela niti pogledati, ostala je zagledana u
knjigu koju je držala u rukama.
- Treba ti više svjetla ako budeš čitala - izjavi Caine. - Također, treba
dodati drva na vatru. Ovdje je vraški hladno.
Nije ga pogledala. - Smiješno je praviti se da nisam ovdje - rekao joj je, a
po glasu je bilo očito da je ljutit.
- Jednako smiješno kao vraćanje svega što uzmem? - uzvratila je i dalje
usredotočena na knjigu.
Caine je dodao dvije svijeće na stolić pokraj kreveta. Potom je otišao do
kamina. - Gdje je Sterns? - pitao je.
- Sterns je otišao u krevet - odgovori ona. - Bio bi dobar sluga, Caine.
Tvoj te je čovjek dobro uvježbao.
Nije zagrizao. - Izazivaš svađu, dušo, ali neću ti pružiti to zadovoljstvo.
- Ne izazivam svađu - ispalila je. Treskom je zatvorila knjigu promatrajući
ga kako na žeravicu stavlja još jednu debelu cjepanicu.
Na svjetlu plamena, koža mu je bila brončane boje kao na kipu. Košulja
mu je bila otkopčana do struka, rukavi zavrnuti do lakata. Tkanina na leđima
priljubila se uz tijelo, ocrtavajući splet mišića kad je posegnuo za žaračem
kako bi raspirio vatru.
Pomisli kako je on najprivlačniji muškarac na svijetu.
Caine se okrenuo, još naslonjen na jedno koljeno i nasmiješio joj se.
Nježnost u njegovu pogledu dirne je u srce. Bio je tako dobar čovjek, čovjek
u kojeg se možeš pouzdati, čovjek pun ljubavi.
Zaslužuje više od njezine sklonosti. Zašto ne shvaća tu očitu stvar?
 Suze joj navriješe na oči i ona počne drhtati. Kao da joj pokrivač
odjednom postao snijeg. Smrzavala se... i strašno se bojala.
Odjednom pomisli, nemoj mi nikada dopustiti da odem od tebe. Natjeraj
me da zauvijek ostanem s tobom.
O, Bože, koliko ga je htjela voljeti, osloniti se na njega.
Što će se dogoditi s njom, pitala se, kad je ostavi. Sveti Bože, kako će
preživjeti?
Promjena u njoj bila je zapanjujuća. Boja njezina lica postala je ista kao
njezina bijela spavaćica.
- Što se dogodilo, dušo? - pitao je. Ustao je i krenuo prema krevetu.
- Ništa - šapnula je. - Ništa se nije dogodilo. Samo mi je hladno - dodala
je zamuckujući. I bojim se, htjela je dodati. - Dođi u krevet, Caine.
Očajnički ga je htjela stisnuti uz sebe. Jade je potvrdila poziv, dignuvši
mu pokrivače. Caine je prešao preko njezina poziva. Otišao je do ormara, na
najvišoj polici pronašao još jedan pokrivač, a tada ga namjestio preko ostalih
pokrivača.
- Je li sad bolje? - pitao je.
- Da, hvala - odgovorila je trudeći se ne pokazati koliko je nezadovoljna.
- Ako nisi preumorna, htio bih ti postaviti nekoliko pitanja - kazao je.
- Pitaj me iz kreveta, Caine - predloži. - Bit će ti udobnije. Odmahnuo je
glavom, potom sjeo na stolac i ispružio noge na podnožje kreveta. -Ovako je
dobro - potom je rekao, krajnjim naporom suzdržavajući se da se ne nasmije.
Željela ga je, možda jednako silno kao i on nju, ali sveca mu, morat će mu
to reći.
Jade je pokušavala sakriti koliko joj je išao na živce. Glup je kao noć. Zar
ne shvaća da želi da je grli? Kvragu, rekla mu je da joj je hladno. Trebao ju
je odmah zagrliti, a onda, naravno, poljubiti, a onda...
Tužno je uzdahnula. Caine očito nije shvatio što joj treba kad je ponovno
počeo s pitanjima o glupim dosjeima.
Trebala joj je sva snaga volje da ostane usredotočena. Morala je zuriti u
ruke da je ne zbuni njegov osmijeh od kojeg je zastajalo srce.
- Jade?
- Da? - trgnula se i pogledala ga.
- Upravo sam te pitao jesi li pročitala dosjee o našim Williamima - rekao
je.
- Nema naših Williama - odgovorila je.
Uputila mu je osmijeh, spremno čekajući novo pitanje. Caine razvuče
osmijeh. - Hoćeš li mi odgovoriti? - ustrajao je.
- Odgovoriti na što?
- Doimaš se odsutnom.
- Nisam.
- Onda si pospana?
- Uopće ne.
- Onda odgovori na moje pitanje - ponovno je uputi. - Jesi li pročitala
dosjee...
- Jesam - prekine ga. - Želiš ih čuti, je li tako?
- Da, želim - odgovorio je. - Jesi li htjela još nešto napraviti? Ponovno joj
se vratila boja u obraze. - U redu, Caine. Reći ću ti... Na vratima se začulo
kucanje, prekinuvši ih. Caine se okrenuo baš kad je Nathan zavirio unutra.
Kad je Jadein brat vidio Cainea ispruženog na stolcu, namrštio se. - Što
radiš ovdje, Caine?
- Razgovaram s Jade - odgovori Caine. - Što želiš?
- Nisam mogao zaspati - prizna Nathan. Došao je do kamina i naslonio se
na njega. Nathan je bio bos i bez košulje. Caine je, naravno, vidio ožiljke na
Nathanovim leđima. Nije ih spomenuo, ali pitao se kako je Nathan uspio
preživjeti takvo batinanje.
- Ako ti je hladno, Nathane, ovdje je Caineov ogrtač - kaza Jade. Pokazala
je na slobodan stolac s druge strane kreveta. - Prehladit ćeš se ako se ne
ogrneš.
Nathan je bio miroljubivo raspoložen. Odjenuo je Ceineov ogrtač, a onda
se smjestio na stolac.
- Vrati se u krevet, Nathane - naloži Caine.
- Htio sam postaviti sestri nekoliko pitanja.
Nathan je ostavio otvorena vrata. Zato se sir Richards nije potrudio kucati
kad je došao do sobe. Šef je na sebi imao purpurno plavi ogrtač koji mu je
dosezao do stopala. Činilo se da se razveselio kad je ugledao okupljeno
društvo.
Jade povuče pokrivač do brade. Pogledala je Cainea da vidi što će reći na
ovu navalu. Kao da mu je bilo svejedno. - Uzmite stolac, sir Richardse -
predloži Caine.
- Rado - odvrati Richards. Tada se nasmiješio Jade. - Nisam mogao
zaspati, znate, pa sam pomislio da bih vas mogao obići i...
- Ako je budna, postaviti joj nekoliko pitanja - pogodi Caine.
- Ovo nije nimalo pristojno - rekao je Richards privukavši stolac sasvim
blizu kreveta. Njegov smiješak pokazivao je da mu to uopće ne smeta. -
Nathane? - zatim je dodao. - Bi li ti bilo teško dovesti nam Lyona? Sad već i
on ima nekoliko svojih pitanja.
- Možda spava - kaza Jade.
- Čuo sam ga kako hoda po sobi do moje. Taj Tribunal sve nas je
uzdrmao, draga moja. Treba puno toga sagledati.
Nathan se vratio s Lyonom. Jade se odjednom osjećala glupo. Uostalom,
bila je u krevetu, samo u spavaćici. - Zašto ne bismo otišli u knjižnicu
raspraviti o svemu? - predloži. - Odjenut ću se pa...
 - Dobro je ovako - izjavi Caine. - Lyon, Jade će nam dati dosjee o
Williamima.
- Moram li ponoviti svaku riječ, Caine? - pitala je. - To će trajati danima.
- Počnite s važnim činjenicama - predloži Richards. - Lyon i ja sutra se
vraćamo u London. Tada ćemo pročitati dosjee od početka do kraja.
Jade slegne ramenima. - Onda ću početi s Terranceom - najavi. - Onim
pokojnim.
- Da, s pokojnim - složi se Lyon. Naslonio se na okvir kamina i uputio joj
osmijeh ohrabrenja.
Jade se naslonila na jastuke i počela pripovijedati. Lyon i Richards bili su
veoma zadivljeni. Kad su se oporavili od prvotnog zaprepaštenja, naizmjence
su je prekidali kako bi postavili opširna pitanja o zadaćama u koje je bio
uključen Terrance.
Završila je s dosjeom tek oko dva ujutro. Nije mogla prestati zijevati, što
je bilo naznaka iscrpljenosti koju je osjećala.
- Vrijeme je da svi odemo u krevet - objavio je sir Richards. - Ujutro
ćemo nastaviti.
Šef je pošao za Lyonom i Nathanom van iz sobe kad ga Jade pozove. -Sir
Richardse? Što ako William kojega tražite nije ni jedan od trojice iz dosjea?
Richards se okrene prema njoj. - Ovo je samo početak, draga moja -
objasnio je. - Nakon toga počinjemo s unakrsnim ispitivanjem, čitamo svaki
dosje koje čuvaju šefovi svih odjela. Za to će trebati vremena, da, ali nećemo
odustati dok ne dođemo do srži svega ovoga.
- Postoji li mogućnost da su sad već obadvojica mrtvi? - upita Jade.
Pogled joj je bio pun nade i Richardsu je bilo mrsko što će je razočarati.
- Bojim se da ne - rekao je. - Netko želi ta pisma, dušo. Najmanje jedan
od preostalih dvaju članova Tribunala itekako je živ.
Jade je laknulo kad je opet ostala sama s Caineom. Bila je iscrpljena,
zabrinuta također i samo je htjela da je uzme u zagrljaj i čvrsto stisne uz
sebe. Odmaknula je pokrivače i lupnula po plahti.
- Laku noć, Jade - rekao je Caine. Došao je do kreveta, sagnuo se, dao joj
vrlo čedan poljubac, a potom je na putu prema vratima puhanjem ugasio
svijeće. - Lijepo sanjaj, draga.
Vrata su se zatvorila. Zaprepastila se što je otišao.
Više je nije želio. Pomisao na to bila joj je tako odvratna da je odmah
odbaci. Samo je ljut na nju jer ju je ponovno morao loviti, rekla je samoj
sebi... i on je bio umoran, dodala je kimnuvši. Bio je to dugačak, naporan
dan.
Prokletstvo, čovjek je trebao biti pouzdan.
Nije lijepo sanjala. Tonula je u tamu, osjećala je da oko nje kruže
čudovišta i padala je niže, niže, niže... Probudilo ju je vlastito stenjanje.
Nagonski se okrenula prema Caineu, znajući da će smiriti njezin strah.
Nije ga bilo. Shvativši to, potpuno se razbudila, a tako je drhtala da je
jedva uspjela maknuti pokrivače sa sebe.
Nije mogla ostati u krevetu, otišla je do prozora i zagledala se u noć bez
zvijezda razmišljajući o svojem sumornom položaju.
Nije znala kako dugo je ondje stajala, zabrinuta i uzrujana, prije nego što
je napokon popustila. Morat će otići k njemu.
Caine se probudio čim su se otvorila vrata. Budući da je bio mrak, nije
morao skrivati osmijeh. - Ne znam plesati, Caine - izjavi.
Kad je to izrekla, zatvorila je vrata, a onda otišla do njegove strane
kreveta. - Možeš odmah saznati i ovo. Ne znam niti raditi ručni rad.
Ležao je na leđima, zatvorenih očiju. Jade je dugo gledala u njega, a onda
ga lupne po ramenu. - Onda? - upita.
Caine joj je odgovorio tako što je odmaknuo pokrivač. Jade je svukla
spavaćicu i legla pokraj njega u krevet. Odmah ju je zagrlio.
 Drhtanje je prestalo. Ponovno se osjećala sigurno. Jade je zaspala
čekajući da joj Caine odgovori. Probudio ju je malo poslije svanuća kako bi
vodili ljubav, a kad je završio s njom i ona završila s njim, bila je suviše
pospana da bi razgovarali. Zaspala je slušajući kako joj govori koliko je voli.
Kad ju je sljedeći put netko gurkajući probudio, bilo je gotovo podne. Bio
je to Caine, koji ju je lijepo molio da otvori oči i probudi se.
Nije htjela otvoriti oči nego je pokušavala zbaciti pokrivač i navesti ga da
se vrati u krevet. Caine joj je uporno navlačio pokrivač do brade. Nije joj
bilo jasno zašto se toliko opire sve dok napokon nije otvorila oči i ugledala
Sternsa koji je stajao u podnožju kreveta.
Tada je ona preuzela zadaću skrivanja svoje golotinje. Jade je osjećala
kako crveni u licu. Nije imalo smisla dizati galamu zbog te neugodne
situacije. - Jao, Sternse, što ćete sada misliti o meni? - kukala je.
Sterns spremno odmahne glavom. - Ništa, gospođice - izjavi. -Uvjeren sam
da vas je moj gospodar na silu odvukao u svoj krevet - doda, kimnuvši u
Caineovu smjeru.
- Za kosu, Sterns? - hladno upita Caine.
- Ne bih se čudio, gospodine.
- Je - izjavi Jade, odlučivši svu krivnju svaliti na Cainea - ali ne smijete
nikome reći.
Sternsov osmijeh bio je ljubazan. - Bojim se da više nemam kome reći.
- Mislite da gospodin Richards i Lyon znaju? Kad je Sterns kimnuo, ona se
okrene Caineu i prostrijeli ga pogledom. - Rekao si im, je li? Zašto i to ne
objaviš u novinama?
- Nisam im rekao - uzvrati Caine, očito ljutit. - Nisi zatvorila vrata kad
si... - Zastao je, pogledao Sternsa pa rekao: - Kad sam te dovukao ovamo.
Na putu prema dolje, vidjeli su prazan krevet.
Najradije bi ostatak dana provela skrivena ispod pokrivača.
 - Jade? Zašto je moja srebrnina ispod kreveta?
- Pitaj Sternsa - rekla je. - On ju je onamo stavio.
- Mjesto mi se činilo prikladno, gospodine - izjavi Sterns. - Jednom od
vaših gostiju, krupnom čovjeku sa zlatnim zubom, jako se dopala vaša
srebrnina. Gospođica je predložila da nađem sigurno mjesto za te stvari pošto
sam joj objasnio da one za vas imaju posebno značenje.
Pomislila je da bi joj mogao zahvaliti što mu je sačuvala dragocjenosti.
Umjesto toga, on se nasmijao. - Siđi čim se odjeneš, Jade. Richards te želi
ponovno početi ispitivati.
Sterns nije otišao iz sobe sa svojim poslodavcem. - Vojvotkinja vam je
poslala nekoliko haljina svoje kćeri. Mislim da će vam veličina biti dobra,
gospođice.
- Zašto je...
- Ja sam zatražio odjeću - izjavi Sterns. - Kad sam raspakiravao vaše
stvari, nisam mogao ne uočiti da su ondje samo dvije haljine.
Pogledala ga je kao da će se pobuniti, ali Sterns joj nije dao vremena za to
- Haljine vise u ormaru. Kuharica će vam pomoći jer sluškinje nema. Idem
odmah po nju.
Prepiranje s njim ne bi joj koristilo. Sterns se od sluge pretvorio u
zapovjednika. Odabrao je i odjeću koju će nositi, tešku haljinu boje
slonovače s rukavima obrubljenima čipkom. Haljina je bila tako otmjena da
Jade nije mogla odoljeti.
Bilo je tu i rublja. Iako ih Sterns nije spominjao, dragocjene svilene
komade ostavio je pri dnu kreveta, pokraj savršeno tankih čarapa i
odgovarajućih cipela boje slonovače.
Petnaest minuta poslije, Jade je okupana i odjevena u fino ruho koje joj je
bilo na raspolaganju. Sjedila je na stolcu ravna naslona dok joj je kuharica
uređivala kosu. Postarija žena bila je visoka i punašna. Sijeda kosa bila je
ošišana na kratke živahne uvojke. Navalila je na Jadeinu kosu kao da se radi
o komadu junetine. Međutim, Jade bi pristala da ostatak dana provede
podnoseći manje neugode samo da odgodi ponovni susret s Lyonom i
Richardsom.
No, sastanak nije mogla izbjeći. - Lijepi ste, stvarno - izjavila je sluškinja
kad je završila svoj posao. Uzela je zrcalo i pružila ga Jade. -Pletenica je
jednostavna, ali ovi sitni kovrčavi pramenovi uz lice daju vam nježan izgled.
Skupila bih je na tjemenu, gospođice, ali bojim se da bi pala od težine.
- Puno vam hvala - odvrati Jade. - Izvrsno ste obavili posao. Kuharica se
nakloni pa pohita u prizemlje. Sastanak se više nije mogao odgađati. Ako
ostane zatvorena u sobi, Caine će doći po nju. Kad je Jade otvorila vrata,
iznenadila se i razljutila kad je na hodniku naišla na dvojicu stražara. Obojica
muškaraca malo su se zbunili kad su je ugledali. Tada jedan zamuckujući
opazi kako je lijepa. Drugi je promrmljao da izgleda kao prava kraljica.
Obojica stražara pošli su za njom u prizemlje. Vrata blagovaonice bila su
zatvorena. Viši od dvojice požuri se naprijed kako bi ih otvorio. Jade zahvali
čovjeku na ljubaznosti, potom se uspravi i uđe.
Svi su sjedili za dugačkim stolom, uključujući Sternsa, i svi su, i sluga
lupež, gledali u nju.
Kad je ušla u sobu, svi su ustali osim Colina. Jade je pogled usmjerila na
Cainea. Kad se pomaknuo kako bi joj izvukao stolac pokraj sebe, polako je
otišla do njega.
Nagnuo se i poljubio je u čelo. Nathan prekine groznu tišinu. - Makni
svoje ruke s nje, Caine.
- Moje ruke nisu na njoj, Nathane - polako će Caine. - Moja usta su. -
Ponovno je poljubio Jade samo da podbode njezina brata. Jade se spustila na
stolac, uzdahnuvši.
Sterns se pobrinuo za njezin doručak dok su muškarci nastavili razgovor.
Sir Richards je sjedio na jednom kraju dugačkoga stola, Caine na drugom.
Kad je odnesen njezin tanjur, sir Richards zatraži sveopću pozornost. Sad je
shvatila da su čekali samo nju.
 - Draga moja, zaključili smo da morate s nama otići u London - najavi sir
Richards. - Sigurnost će biti na najvišoj razini - dodao je pogledavši prema
Caineu.
Richards tada privuče bliže pero i tintu. - Volio bih napraviti nekoliko
zabilješki dok vas ispitujem - objasni.
- Gospodine? Zašto moram ići u London? - upita Jade.
Šef ju je malo smeteno pogledao. Lyon se, opazi Jade, cerekao.
- Dakle, ovaj - počeo je Richards - moramo doći do sobe s dosjeima.
Zatražimo li ključ tijekom radnog vremena, moje će se ime morati zabilježiti
na evidencijskoj listi.
- Žele ući tijekom noći - umiješa se Colin. - Bez ključa, - Rekli ste da ste
jednom provalili u zgradu i pročitali dosjee - podsjeti je Richards.
- Tri puta - dobaci Jade.
Sir Richards bi najradije zaplakao. - Zar je zaštita tako slaba?
- pitao je Lyona.
- Očito - odvrati Lyon.
- Ma, ne - kaza Jade. - Zaštita je jako dobra.
- Kako ste onda... - počeo je Richards.
Odgovori Caine. - Ona je najbolja od najboljih, Richardse. Jade pocrvenje
zbog te pohvale. - Sir Richardse, shvaćam potrebu za tajnosti. Ne želite da
Tribunal sazna da ih progonite, ali mislim da oni to već znaju. Poslali su
ovamo svoje ljude. Sigurno su vidjeli da ste vi i Lyon došli ovamo i
izvijestili su...
- Nitko od onih koje je poslao Tribunal nije se vratio podnijeti izvještaj -
objasni Lyon.
- Ali kako...
- Caine se pobrinuo za njih.
 Jade zine čuvši Lyonovu izjavu. Činilo se da je vrlo siguran u to.
Okrenula se i pogledala Cainea. - Na koji način si se pobrinuo za njih?
Caine odmahnu Lyonu glavom kad mu se učinilo da bi njegov prijatelj
mogao početi objašnjavati. - Ne moraš znati - rekao je Jade.
- Nisi ih valjda ubio, je li? - šapnula je. Doimala se prestrašeno.
- Nisam.
Jade klimne, onda se okrene i ponovno pogleda Lyona. Uočila je ljutiti
izraz na njegovu licu, ali odlučila je ne obazirati se. - On ih nije ubio - izjavi.
- Caine više ne radi takve stvari. U mirovini je.
Kao da je htjela da Lyon to potvrdi. On kimne, a kad mu se nasmiješila,
znao je da je točno pogodio.
- Jade? - pozove Colin privukavši njezinu pozornost. - Kad dođeš u
London, možeš se smjestiti kod Christine i Lyona. Caine će boraviti u svojoj
kući u gradu, naravno...
- Ne - prekine ga Caine. - Ona ostaje sa mnom.
- Razmisli kakvu će sablazan to izazvati - pobuni se Colin.
- Još malo pa će ljeto, Coline - uzvrati Caine. - Većina plemenitaša više
nije u Londonu.
- Dovoljan je jedan očevidac - promrmlja Colin.
- Coline, rekao sam, ne. Ona ostaje sa mnom. Oštar glas dao je njegovu
bratu na znanje da ne treba nastaviti raspravu. Colin uzdahne, a onda
nevoljko slegne ramenima složivši se.
Jade nije bila sigurna je li dobro razumjela. - Što si mislio pod tim jedan
svjedok?
Colin objasni. Jade je ostala zaprepaštena kad je završio s pričom kakvu
bi joj štetu mogla nanijeti jedna osoba svojim zlobnim ogovaranjem. Sterns je
sjeo pokraj Jade, potapšao je po ruci i rekao: -Gledajte to s ljepše strane,
gospođice. Gospodar neće morati ništa objaviti u dnevnim novinama.
 Okrenula se i prostrijelila ga pogledom pa je zašutio. Međutim. Sternsa se
nije moglo zaplašiti. Stisnuo joj je ruku. - Nemojte se uzrujavati, draga
gospođice. Sve je već dogovoreno.
Nije znala o čemu govori, ali njegov osmijeh kazivao je da je upućen u
nešto. Međutim, zaboravila je na to kad joj je Sterns drskim pokretom
pokazao da mu je šalica prazna. Odmah je otišla po novi vrč.
Čim je izašla iz sobe, Sterns se okrene Caineu. - Vaši gosti trebali bi stići
za pola sata.
- Gosti? Prokletstvo, ne možemo primiti goste - zadere se Colin. Nathan
kimne. - Ima potpuno pravo, ne možemo. Caine, zar si poludio kad si
pozvao...
Caine je buljio u Sternsa. - Nisam ja nikoga pozvao - reče. Na licu mu
zatitra osmijeh. - Sternse, zašto nam ne kažeš tko su ti gosti.
Svi su se zagledali u postarijeg muškarca, kao da mu je narasla još jedna
glava. - Uzeo sam si tu slobodu da pozovem vaše roditelje, Jadeina strica i
njezine ljude i još jednoga gosta.
- Za koga vraga? - upita Nathan.
Sterns se okrenuo i nasmiješio mu se. - Zbog obreda, naravno. Svi su se
okrenuli i pogledali Cainea. Njegov izraz lica ništa nije govorio.
- Dopuštenje, Sternse? - pitao je Caine blaziranim glasom.
- Nabavljeno isti dan kad ste potpisali zahtjev - odgovori Sterns.
- Nije li ovaj čovjek tvoj sluga, Caine - upita sir Richards.
Caine nije imao vremena odgovoriti na to pitanje jer je Nathan bubnuo. -
Ona će se žestoko protiviti.
Colin se složi. - Mislim da Jade još nije načisto sa svojom budućnosti.
- Ja ću je nagovoriti - izjavi Caine. Zavalio se u stolcu i nasmijao svom
sluzi. - Dobro si to obavio, Sternse. - Svaka ti čast.
- Naravno da sam dobro obavio - složi se Sterns. - Za sve sam se
pobrinuo - pohvali se.
- Da? - primijeti Nathan. - Onda nam reci kako će Caine nagovoriti Jade?
Umjesto odgovora na to pitanje, Sterns izvadi prazan pištolj koji je imao
zataknut za pojas. Spusti oružje nasred stola.
Svi su zurili u pištolj kad Sterns ponovno prekine tišinu. Obratio se
Richardsu. - Mislim da sam čuo kako ste predložili da se Jade uperi pištolj u
leđa, ili možda griješim?
Smijeh je bio zaglušujući. Jade je stajala na vratima s čajnikom u ruci i
čekala da se muškarci smire.
Potom je Sternsu natočila čaj, odložila čajnik na ormar i vratila se na
svoje mjesto. Uočila je pištolj nasred stola, ali kad je pitala što ondje radi,
nije uspjela dobiti suvisao odgovor. Svi su se muškarci ponovno počeli
smijati.
Nitko joj nije htio objasniti. Jade je pretpostavila da je netko ispričao
neku prostačku šalu pa da im je bilo neugodno reći je njoj.
Jade je bila spremna vratiti se njihovim planovima. Caine ju je iznenadio
kad joj je predložio da se vrati u svoju sobu.
- Zašto? - pitala je. - Mislila sam da ćemo...
- Moraš spakirati svoje stvari - rekao je Caine.
Jade kimne. - Samo želite i dalje pričati svoje šale - izjavila je prije nego
što je otišla.
Svi su joj se smješkali poput veselih lopova koji ogledavaju svoj plijen.
Nije znala što bi iz toga zaključila. Dvojica stražara čekala su je u predvorju.
Pomogli su joj odnijeti haljine koje je Sterns spremio u Caineov ormar u
njezinu sobu, a onda su ostali vani čekati da se ona spakira.
Kada je završila s poslom, sjela je pokraj prozora i nastavila čitati knjigu
koju je prije dvije noći dopola pročitala.
Malo poslije, na vratima se začulo tiho kucanje. Jade zaklopi knjigu i
ustane baš kad je u sobu ušao Crni Harry.
Baš se iznenadila kad ga je vidjela. Njezin stric nosio je tuce bijelih ruža
na dugačkoj stabljici. - Djevojko, ovo je za tebe - izjavio je i gurnuo joj
buket u ruke.
- Hvala ti, striče - odvratila je. - No, što radiš ovdje? Mislila sam da ćeš
me čekati u kolibi.
Harry je poljubi u tjeme. - Dobro mi izgledaš, Pagan - promrmljao je, ne
obazirući se uopće na njezino pitanje. - Caine bi na ovaj veliki dan trebao
nositi moju odjeću.
- Zašto bi Caine trebao nositi tvoju odjeću? - pitala je, potpuno zbunjena.
Nikada nije strica vidjela ovako živčanoga. Uz to, izgledao je zabrinuto.
- Zato što je moja košulja iste boje kao tvoja lijepa haljina - objasni Harry.
- Ali što...
- Reći ću ti kad za to dođe vrijeme - izlane Harry. Čvrsto ju je zagrlio,
zgnječivši pritom cvijeće, onda se odmakne. - Caine me je pitao smije li se
vjenčati s tobom, djevojko.
Rekavši to, Harry se iz opreza odmakne još jedan korak natrag, očekujući
da će ona planuti. Umjesto toga, ona dostojanstveno slegne ramenima.
Opazio je, međutim, da je čvršće stegnula cvijeće. - Pazi na trnje, djevojko -
upozori je.
- Što si mu rekao, striče? - pitala je.
- Pitao me je onako kako dolikuje - brzo će Harry. - Mogao sam ga tražiti
da klekne - doda naklonivši se. - Kazao je da bi, ako bi tako dobio moju
privolu. Rekao je to jasno i glasno pred mojim ljudima.
- Ali, što si mu ti odgovorio? - ponovno je pitala.
- Odgovorio sam potvrdno.
Kad joj je to kazao još jedanput hitro korakne unatrag. Ponovno je
slegnula ramenima, a onda otišla do kreveta i sjela. Kitu cvijeća stavila je
pokraj sebe na pokrivač.
- Zašto se nisi razljutila, djevojko? - upita Harry. Počešao se po bradi,
promatrajući je. - Caine je rekao da bi se mogla protiviti toj zamisli. Nisi
ljutita?
- Nisam.
- Što je onda? - pitao je. Stavio je ruke na leđa pokušavajući pogoditi što
joj je. - Stalo ti je do toga čovjeka, je li tako?
- Jest.
- Pa, onda? - zanimalo ga je.
- Bojim se, striče.
Šapnula je. Harry ju je čuo, ali začudilo ga je njezino priznanje pa nije
znao što bi rekao. - Ne bojiš se - promucao je.
- Bojim.
Zatresao je glavom. - Nikada prije nisi se ničega bojala. - Glas mu je bio
promukao od siline osjećaja. Otišao je do kreveta, sjeo do nje, na cvijeće, i
nespretno joj stavio ruku oko ramena. - Što se promijenilo?
O, da, htjela je viknuti, bojala sam se i prije... toliko puta, zbog nesreća
koje su se zamalo dogodile, da je prestala brojiti. Ne može mu to reći,
naravno, jer da mu kaže, mislio bi da ju je iznevjerio.
- Promijenilo se to što ću morati ostaviti svoj posao - rekla je umjesto
toga.
- Znaš da je vrijeme, kad ja idem u mirovinu i sve to - uzvratio je. -
Skrivao sam to od svojih ljudi, djevojko, ali moje oči, ha, više ne vidim
dobro kao nekad. Neće se htjeti pokoravati slijepom gusaru.
- Kome će se pokoravati? - pitala je.
- Nathanu.
- Nathanu?
 - On želi Smaragd. Uostalom, pripadao je njegovu ocu, a mora obaviti
onaj mali posao. Bit će dobar gusar, djevojko. Naučio je biti opasan.
- Da, on bi bio dobar gusar - prizna. - Samo, striče Harry, ja ne mogu biti
onakva žena kakvu Caine želi.
- Ti si žena koju želi.
- Napravit ću puno pogrešaka - šapne. Bila je na rubu plača, a zbog
Harryja se trudila obuzdati osjećaje. - Ne znam kako napraviti sve ono što bi
prava žena trebala znati. Ne znam s iglom. Harry.
- Ne, ne znaš - tmurno prizna Harry, sjetivši se dana kad mu je htjela
pokrpati čarape pa ih je prišila sebi za haljinu.
- Ne znam plesati - doda. Doimala se potpuno izgubljena kad je to
priznala. Harry joj prebaci ruku preko ramena i zagrli je. - Sve dame iz
otmjenog društva znaju plesati - završila je jaučući.
- Naučit ćeš - najavi Harry. - Ako želiš naučiti.
- O, da - hitro je priznala. - Oduvijek sam željela...
Sad se doimala sjetno. Harry nije znao što se zbiva u njezinoj glavi. -
Molim? - pitao je. - Što si oduvijek željela?
- Pripadati nekome.
Izraz na njegovu licu pokazivao je da ne razumije o čemu ona govori.
- Sad ti je žao što te nisam dao gospođi Briars? Ona bi te uzela, djevojko.
Ma, žestoko se borila za tebe. Ona je razlog zašto smo se u tišini odšuljali
odmah nakon pogreba tvog oca. Pretpostavljao sam da će se vratiti s tijelima
vlasti i uzeti mi te. Nisam bio tvoj zakoniti skrbnik, ako se sjećaš. Svejedno,
tvoj otac je htio da te odvedem iz Engleske.
- Održao si riječ koju si dao mom ocu - umiješala se. - Veoma časno si
postupio.
- Sad ti je žao što sam tada bio tako pošten? Odmahnula je glavom. Prvi
put otkako su bili zajedno, shvatila je da je i Harry ranjiv. - Ne mogu
zamisliti svoj život bez tebe, Harry. Nikada ne bih poželjela da je bilo
drukčije. Volio si me kao da sam tvoja kći.
Harryjeva ruka klone mu uz tijelo. Snuždio se. Zagrlila ga je,
pokušavajući sad ona njega utješiti. - Striče, gospođa Briars bi me naučila
sva pravila, ali ne bi me mogla voljeti kao što si ti. Osim toga, ti si me naučio
puno važnija pravila. Naučio si me kako preživjeti.
Harry se brzo pribrao. - Jesam - prizna s osmijehom. - Imaš izvanredne
sposobnosti. Cijeli život nisam sreo osobu koja je po prirodi tako darovita za
pljačkanje i laganje kao ti. Baš sam ponosan na tebe, djevojko.
- Hvala ti, striče - odgovorila je pocrvenjevši zbog njegovih pohvala.
Harry nije bio od onih koji tek tako dijele komplimente pa je znala da govori
iz srca.
Međutim, smrknuo se, kad se vratio na njezinu prvu primjedbu. -Ipak, nisi
imala osjećaj pripadnosti. Nisi rekla da bi htjela nekome pripadati, djevojko.
- Mislila sam kao prava žena - lagala je. - To sam mislila kad sam
spomenula pripadanje.
- Nisi se jasno izrazila - izjavi Harry. Činilo se da mu je laknulo. - Što se
mene tiče, oduvijek sam htio biti djed.
Počela je crvenjeti. - Ne znam kako se dobiju djeca - jadikovala je.
Harry ju je namjeravao oraspoložiti. Shvatio je da je krenuo krivim putem.
- Kvragu, ni jedna žena ne zna dok se to ne dogodi, djevojko. Reci mi ovo.
Voliš li Cainea? On kaže da te voli.
Zaobišla je njegovo pitanje. - Što ako me se zasiti? Onda će me ostaviti,
Harry - šapne. - Znam da hoće.
- Neće.
- Treba mu vremena da shvati... - Stala je usred rečenice. - To je to, Harry.
Bude li udvaranje trajalo dovoljno dugo, možda će shvatiti da je pogriješio. -
Potom se nasmiješila. - Za to vrijeme, u slučaju da nije pogriješio, mogu
naučiti sve što se od mene traži. Da, striče, to je to. Caine sad postupa
veoma časno, nastojeći učiniti ono što je dobro...
- Daj, djevojko - prekine je Harry. - Što se tiče tvog plana o dugotrajnom
udvaranju...
- Jao, Harry, to je jedino rješenje - prekine ga. - Tražit ću da to bude jedna
godina. Kladim se da će odmah pristati.
Bila je tako zadovoljna svojom odlukom da se požurila iz sobe. Harry
namjesti naočale koje su mu loše pristajale na greben nosa, zgrabi cvijeće,
stavi ga pod ruku i pohita za njom.
- Čekaj - viknuo je.
- Moram odmah razgovarati s Caineom - viknula je preko ramena. -
Sigurna sam da će pristati.
- Ja sam jednako tako siguran da neće pristati - promrmlja Harry. -
Djevojko, stani. Moram ti još nešto reći.
Kad je Harry došao do stubišta, ona je već stigla u predvorje. - U salonu
su - viknuo je njezin stric silazeći niz stube.
Jade je naglo stala kad je otvorila vrata i ugledala okupljeno društvo.
Harry ju je sustigao i natjerao da mu položi dlan na ruku. - Djevojko, učinit
ćemo to kako treba - šapnuo je.
- Zašto su ovdje svi ovi ljudi? - pitala je. Pogledala je skup, prepoznavši
sve osim niskog, djelomice ćelavog čovjeka koji je stajao pokraj francuskog
prozora. U ruci je držao knjigu i bio zadubljen u razgovor s vojvodom i
vojvotkinjom od Williamshirea.
Caine je stajao pokraj kamina, razgovarajući s Lyonom. Sigurno je osjetio
njezinu prisutnost jer se usred rečenice okrenuo i pogledao je. Imao je svečan
izraz lica.
Prema njezinu zbunjenom izrazu lica, odmah je znao da ne shvaća što se
zbiva. Caine se pripremi na vatromet za koji je bio uvjeren da će nastati, a
onda krene suočiti se s Jade.
 - Nisam imao vremena objasniti do kraja - kaza Harry.
- Vidim da niste - dobaci Caine. - Jade, dušo, mi ćemo...
- Ja ću joj reći - bio je uporan Harry.
Poravnao joj je dlan na svojoj ruci kako ga noktima ne bi ozlijedila i
rekao: - Neće biti jednogodišnjeg udvaranja, djevojko.
Nastavila ga je gledati tim nevinim, anđeoskim pogledom. Harry je čvršće
primi za ruku. - Ali, bit će vjenčanja.
Harry zaključi da je počela shvaćati, kad je primijetio da su joj oči
ponovno počele dobivati boju smaragda.
Pokušala je izvući ruku. Harry ju je čvrsto držao. - Kad je to vjenčanje? -
pitala je promuklim šaptom.
Prije nego što je odgovorio, Harry se nakrevelji. - Sada. Otvorila je usta
kako bi viknula da odbija, ali Caine se primaknuo bliže i zapriječio joj
pogled prema publici. - Možemo to učiniti na lak način, Jade, ili na težak. Ti
odluči.
Zatvorila je usta i zagledala se u njega. Caine je vidio koliko je
prestrašena. Bila je gotovo u panici. Doslovce se tresla. - Laki način je da
odeš do svećenika i izrekneš svoje zavjete.
- A teži način? - pitala je Jade.
- Za kosu ću te odvući onamo - kazao joj je Caine. Pobrinuo se da je
pogleda tako kao da će to doista napraviti. - Ovako ili onako, ja pobjeđujem.
Vjenčat ćemo se.
- Caine...
Strah u njezinu glasu parao mu je srce. - Odluči - naredi, oštrim glasom. -
Lako ili teško?
- Neću ti dopustiti da me ostaviš - šapne. - Neću! Prije ću ja ostaviti tebe.
- Što to brbljaš, djevojko? - upita Harry.
 - Jade? Kako će biti? - ponovno upita Caine, ne obazirući se ni na njezino
prigovaranje ni na Harryjevu upadicu.
Pognula je ramena. - Lako. On kimne.
- Ja ću je dopratiti do svećenika - izjavi Harry. - Nathane - pozove. -
Možeš ići iza nas.
- Za minutu - naredi Caine.
Dok je Jade stajala ondje u strahu, Harry je stajao i vojvotkinji slao
pohotne poglede, Caine je otišao do svećenika i porazgovarao s njim. Kad je
završio, predao je čovjeku komad papira.
Napokon je sve bilo spremno. Colin je stao pokraj brata, pridržavajući se
za Caineovu ruku. Jade je stala pokraj Cainea. Harry je morao nju
pridržavati.
Jade je prva ponovila zavjete, suprotno običajima, na čemu je Caine
ustrajao. Dok je on ponavljao svoje zavjete, gledao je u svoju mladu. Pustio
ju je da ima spušten pogled sve dok nije došao do kraja litanija. Tada joj je
podignuo bradu i prisilio da ga pogleda.
Izgledala je tako prestrašeno, tako ranjivo. Oči su joj blistale od suza.
Koliko ju je volio. Htio joj je dati cijeli svijet. Međutim, prvo mora zadobiti
njezino povjerenje.
Svećenik je zatvorio svoju knjigu, rastvorio list papira koji je držao u ruci
i počeo čitati. - Obećavaš li da ćeš ostati sa svojom ženom do kraja života?
Daješ li svoju riječ pred Bogom i ovim svjedocima da je nećeš ostaviti dok
vas smrt ne rastavi?
Dok je svećenik postavljao pitanje, njezine oči raširiše se. Okrenula se i
vidjela papir koji je držao.
- Obećavam - šapnuo je Caine kad se Jade ponovno okrenula prema
njemu.
- Sad ono posljednje - naloži Caine svećeniku.
 - Ovo je potpuno izvan propisa - šapne svećenik. Okrenuo se i obratio
Jade. - Obećaješ li ti da ćeš svojem mužu reći da ga voliš prije nego što
završi današnji dan?
Nasmiješila se od uha do uha. - Obećavam - reče.
- Možeš poljubiti mladu - objavi svećenik.
Caine ga je rado poslušao. Kad joj je dignuo glavu, rekao je: - Sad si
moja.
Povukao ju je u zagrljaj i čvrsto stisnuo. - Nikad ne činim istu pogrešku
dvaput, draga - šapne.
- Ne razumijem, Caine - odvratila je. Još je bila na rubu plača i očajnički
je pokušavala ostati prisebna. - Zašto onda nisi tražio od svećenika da me
natjera da obećam da te nikada neću ostaviti? Zar mi vjeruješ da neću
prekršiti zavjet?
- Kad jednom daš riječ, znam da je nećeš prekršiti - odgovorio joj je. -
Samo je moraš dati svojom voljom. Reći ćeš mi kad budeš spremna na to.
Nije više imao vremena razgovarati s njom jer im je prišla skupina
čestitara zaželjeti sve najbolje.
Harry je sa svojim ljudima stajao u kutu, brišući kutove očiju krajem
vrpce koju je nosio oko struka. Činilo se da je Caineova majka iskreno
sretna što je Jade postala član obitelji. Naravno, ne zna da joj je snaha običan
lopov, podsjeti se Jade.
- Hoće li nas tvoj stric često posjećivati? - pitala je Gweneth nakon što je
na brzinu pogledala Harryja.
- Živi dosta daleko od Engleske - objasni Jade. - Vjerojatno će dolaziti
samo jedanput na godinu.
Caine je čuo posljednji dio njezina objašnjenja, vidio je kako je njegovoj
majci odmah laknulo pa se počeo smijati. - Moja majka je malo uzrujana u
blizini tvog strica - rekao je.
 - Ma, ne morate biti - uzvrati Jade. - Harry je doista veoma drag čovjek.
Kad biste ga bolje upoznali, možda...
Caineovu majku taj je prijedlog jako preplašio. Jade nije znala što bi o
tome mislila. - Nedavno je Harry imao to na umu - objasni Caine. - Htio je
jako dobro upoznati moju majku.
Budući da Jade nije vidjela kako je Harry pokušao odvući vojvotkinju
kroz ulazna vrata, nije joj bilo jasno zašto njegova majka izgleda tako
prestravljeno. Nije joj bilo jasno ni što je Cainea tako nasmijalo.
- Daj, sine, nije vrijeme...
- Rekli ste mu, sine? - izvali Jade. - A ti si njoj rekao majko, je li tako?
- On je moj sin - izjavi Gweneth. - Kako bih mu drukčije rekla? Imam
njegovo dopuštenje.
Jade je bilo tako drago da se nije mogla prestati smijati. - Ma, krivo sam
shvatila - šapne. - Mislila sam da vas on samo zove gospođo, a da vi njega
nikad, baš nikad ne zovete sine. Htjela sam da je nečiji... da, pogriješila sam.
Ni Caine, ni njegova majka nisu joj ništa rekli. Smiješili su se jedno
drugome.
- Gdje je Henry? - odjednom upita Gweneth. - Harry dolazi ovamo.
Vojvotkinja podigne haljinu i pohita svom suprugu prije nego što su je
Caine ili Jade uspjeli zaustaviti.
- Brinula si se da nisam ničiji? - šapne.
Bilo joj je neugodno. - Svatko mora biti nečiji, Caine, čak i ti.
Harry joj tutne stručak ruža u ruku. - Ovo su posljednje ruže koje ti je
Jimbo nabavio, zato uživaj u njima, - Pomisli da je njihova izjava pomalo
gruba, pa je poljubi u čelo. Potom se okrene Caineu. - Moram ti ispričati za
požar koji smo naumili podmetnuti na brodu - rekao je. -Bojenje bi sutra
trebalo biti gotovo.
- Ispričavam se, želim razgovarati s Nathanom - kaza Jade. Ugledala je
brata koji je sam stajao na terasi. Caine je slušao Harryja koji je izlagao svoj
plan, ali cijelo je vrijeme pogledom pratio svoju mladu. Jade je bila okrenuta
prema bratu i dugo je s njim razgovarala. Nathan je nekoliko puta kimnuo.
Imao je ozbiljan izraz lica. Isto tako, učinilo se da je zapanjen kad je Jade iz
stručka izvukla jednu ružu i dala mu je. Kimnuo je. Ona se naklonila.
Tada se nasmiješio sestri, prihvatio ružu i povukao je u zagrljaj. Prvi put
otkako je Caine upoznao Nathana, vidio ga je onakvog kakav jest. Potpuno
se opustio. Izraz lica dok je držao sestru uz sebe, bio je pun ljubavi.
Caine im nije smetao. Čekao je da se Jade makne od Nathana i vrati se k
njemu.
Sad su svi, i Harry, i njegovi ljudi, gledali Nathana. Kad je Jadein brat
dignuo ružu u zrak, odjekne gromoglasno klicanje. Ljudi su odmah pristupili
Nathanu. Obojica, i Jimbo i Matthew, tapšali su ga po leđima.
- Jade, o čemu se radi? - pitao je Caine. Zagrlio ju je i privukao k sebi.
- Dala sam Nathanu vjenčani dar - rekla mu je.
Oči su joj iskrile od veselja. Omela ga je iznenadna želja da je poljubi.
- Onda? - pitala je baš kad se počeo polako saginjati prema njoj. - Zar ne
želiš znati što sam mu dala?
- Ružu - šapnuo je. Sagnuo se i poljubio je u čelo. - Ljubavi, idemo gore
na nekoliko minuta.
Gorljivost u njegovu glasu i izraz lica, ostaviše je bez daha. - Ne možemo
- šapne. - Imamo goste. Uz to, moramo u London - dodala je kimnuvši.
Caine turobno uzdahne. - Prestani me onda tako gledati.
- Kako?
- Kao da i ti želiš gore - promrmljao je. Nasmiješila se. - Ali ja želim ići
gore.
Tada ju je poljubio, baš onako kako je htio, koristeći se jezikom u
erotskoj ljubavnoj igri, pretvarajući se na trenutak da su potpuno sami.
 Kad je dignuo glavu, bila je potpuno ošamućena. Bože, kako je uživao
kad mu se ovako prepuštala.
Tada se sjetio obećanja koje je dala svećeniku. - Jade, htjela si mi nešto
reći? - nježno ju je potaknuo kad joj pogled više nije bio tako zamućen.
- Da - šapnula je. - Htjela sam ti reći da sam Nathanu dala bijelu ružu.
Pogled joj je bio tako iskren da je znao da se ne šali s njim. Tada je zaključio
da će morati pričekati dok ne ostanu sami prije nego što joj prigovori da mu
još nije rekla kako ga voli. Kvragu, mora od nje čuti te riječi.
- Razumiješ li značenje toga, Caine?
Odmahnuo je glavom. - Dala sam mu svoje ime - objasni ona. Još nije
shvaćao. - Glupo će izgledati kad se bude odazivao na tvoje ime, dušo.
- Pagan.
- Molim?
Kimnula je kad ju je pogledao kao da se hoće prepirati s njom. -Odasad
će Nathan biti Pagan. To je moj dar njemu. - Bila je tako zadovoljna sobom,
da je osjetio grižnju savjesti zbog prepiranja, - Jade, Pagan mora umrijeti, zar
si zaboravila?
- Samo na kratko - odvratila je. - Ljudi imaju novoga vođu, Caine. Nathan
želi Smaragd. Mora obaviti jedan posao.
- Kakav posao?
- Mora otići po svoju nevjestu.
Ova rečenica ostavila je dojam na njega. Caine je bio zaprepašten. -
Nathan je oženjen?
- Od svoje četrnaeste godine - uzvratila je. - Prema Kraljevoj naredbi..
- Gdje mu je žena? - pitao je Caine.
Nasmijala se, oduševljena njegovim čuđenjem. - To je posao koji treba
obaviti, Caine.
 On se počeo smijati. - Hoćeš reći da je Nathan izgubio ženu?
- Ne baš - odgovorila je. - Pobjegla je od njega. Je li ti sad jasno zašto je
tako nagao?
Caine kimne. - Dušo, koliko mi još tajni moraš reći? Nije imala vremena
razmisliti o tom pitanju. Umiješao se sir Richards podsjetivši ih kako je
vrijeme da krenu u London.
- Jade, bolje ti je da odjeneš jahače odijelo - predloži joj Caine. - Nećemo
ići kočijom.
Ona kimne, na brzinu se pozdravi i ode na kat presvući se. Sterns je donio
dolje njezinu putnu torbu kako bi je predao glavnom konjušaru da je pričvrsti
konju na leđa.
Caine je upravo odijevao jaknu kad je ušla u njegovu sobu. Već se
presvukao u udobne žućkastosmeđe hlače i tamnosmeđe hessenske čizme5.
Na sebi je imao istu bijelu košulju, ali maknuo je kravatu.
- Spremna sam - viknula je s vrata kako bi privukla njegovu pozornost.
- Vraški način za početak braka - promrmlja Caine.
- Mogli smo pričekati - odgovorila je. Odmahnuo je glavom. - Ne, nismo
mogli pričekati.
- Caine? Zašto ne možemo ići kočijom?
- Idemo zaobilaznim putom, kroz šumu, krećemo u suprotnom smjeru,
naravno, a onda ćemo napraviti krug. Potajno ćemo ući u London, dušo.
Nasmiješila se. - Baš kao McKindry - izjavi. Caine gurne tanak bodež u
jednu čizmu, usredotočen na to što radi, potom upita: - Tko je McKindry?
- Čovjek koji me je znao bičevati - odgovori Jade. - Caine, nemoj
zaboraviti pištolj.
- Neću - odgovori. - Okrenuo se i pogledao je. - McKindry je gad koji je
na tebi ostavio ožiljke? - upita.
- Nemoj tako bijesno gledati, Caine, bilo je to davno.
 - Koliko davno?
- Ma, u to vrijeme imala sam osam godina, možda devet. Harry se
pobrinuo za McKindryja. Meni je to bila dobra lekcija - dodala je kad mu se
na licu pojavio ubojit izraz.
- Kakva lekcija?
- McKindry mi se došuljao iza leđa - objasni. - Nakon toga, svaki put kad
me je Harry ostavljao samu, posljednje riječi su mu bile, sjeti se McKindryja.
Bio je to podsjetnik, shvaćaš, da uvijek moram biti oprezna.
Prokletstvo, kakvo je to bilo djetinjstvo, pitao se. Caine je sakrio svoj
bijes. - Kako često te je Harry ostavljao? - pitao je blažim glasom. Čak se
okrenuo prema ormaru kako mu ne bi vidjela izraz lica.
- Ma, stalno - odgovorila je. - Dok nisam postala dovoljno velika da mogu
pomoći, naravno. Tada sam išla s njim. Caine, daj se požuri. Sir Richards već
je sigurno nestrpljiv. Idem dolje...
- Dođi ovamo, Jade.
Glas mu je bio promukao šapat, izraz lica ozbiljan. Njegovo ponašanje
potpuno je zbunilo Jade. Otišla je i stala pred njega.
- Molim, Caine? - pitala je.
- Želim da zapamtiš još nešto osim McKindryja - rekao je.
- Što?
- Volim te.
- Nikada ne bih mogla zaboraviti da me voliš. - Ispružila je ruku i
vrhovima prstiju nježno mu prešla preko obraza.
Tada ga je pokušala poljubiti, ali on odmahne glavom. - Hoću da zapamtiš
još nešto - šapnuo je. - Zapamti da si mi obećala da više nikad, baš nikada
nećeš otići na more.
Oči joj se raširiše. - Ali nisam ti obećala...
 - Onda mi sad obećaj - naredi.
- Obećavam.
Bila je prilično zbunjena. Caine je bio zadovoljan njezinim odgovorom. -
Reći ću Harryju da će morati doći u Englesku ako te želi vidjeti. Mi nećemo
ići k njemu. Isto tako, reći ću mu da sam te natjerao da mi to obećaš. Neće
se buniti zbog toga.
- Otkad znaš, Caine? - upita ga.
- Da se bojiš vode?
Plaho je kimnula. - Od prve noćne more - objasni je. Ponovno ju je
zagrlio. - Brinula si se, je li?
- Malo - šapne. Potom odmahne glavom. - Ne, Caine, nisam se samo malo
brinula. Bila sam prestravljena. Harry nije htio shvatiti.
Prošla je duga teška minuta prije nego što je šapnula: - Caine, misliš li da
sam kukavica zato što se bojim vode?
- Zar me moraš to pitati? - uzvratio je. - Zar već ne znaš odgovor, Jade?
Tada se nasmiješila. - Ne, ne misliš da sam kukavica. Oprosti što sam te
uvrijedila svojim pitanjem. Jednostavno, nisam navikla priznati...
- Dušo, ni Posejdon ne bi ponovno ušao u more da je prošao takav užas.
Počela se istovremeno smijati i plakati. Toliko joj je laknulo što ju je
riješio toga tereta da joj se u pravom smislu te riječi zavrtjelo u glavi. -
Nathan je jači od mene - tada je rekla. - On će ponovno na more.
- Nathan nije čovjek, ljubavi, on se ne računa - odgovori Caine.
- Ma, je, čovjek je. Ako ti otkrijem jednu tajnu, hoćeš li mi obećati da je
nikome nećeš otkriti? Nećeš gnjaviti mog brata...
- Obećavam.
- Nathan pati od morske bolesti.
Caine se nasmije. - Onda će biti vraški gusar - reče otegnuto.
 - Volim te.
Bubnula je to priznanje, lica skrivena u ovratnik njegova kaputa.
Prestao se smijati. - Nešto si rekla? - pitao je pretvarajući se da nije čuo.
Podignuo joj je bradu i zagledao joj se u oči.
Dugo je trebalo da ponovno izgovori te riječi, kao i svaka mrvica hrabrosti
koju je imala. Grlo joj se stegnulo, srce divljački tuklo, a u želucu kao da je
imala čvor.
Ne bi mu mogla reći da joj nije pomogao. Izraz njegova lica bio je toliko
pun ljubavi, da je na neki način izbrisao njezin veliki strah. Jamica je učinila
ostatak. - Volim te.
Bilo mu je lakše sve dok ponovno nije briznula u plač. - Zar je bilo tako
teško? Reći da me voliš?
- Je - šapnula je dok joj je on poljupcima otirao suze. - Nisam naviknula
govoriti što mi je u srcu. Mislim da mi se to uopće ne sviđa.
Počeo bi se smijati da nije djelovala tako jako tužna. Umjesto toga,
poljubio ju je.
- Nije ti se sviđalo ni kad smo prvi put vodili ljubav - podsjeti je prije
nego što je još jedanput poljubio njezina slatka usta.
Oboje su drhtali kad su se razdvojili. Odvukao bi je u krevet da ih nije
prekinula galama sir Richardsa.
Uglas su uzdahnuli. - Dođi, dušo. Vrijeme je za polazak.
Krenuo je prema vratima, vodeći je za ruku. Lyons i Richards čekali su ih
u predvorju. Prošlo je vrijeme za veselje. U tišini su hodali prema šumi iza
kuće gdje su ih čekali Matthew i Jimbo s njihovim konjima.
Caine je išao prvi, za njim Jade s Lyonom koji joj je čuvao leđa. Sir
Richards išao je posljednji.
Caine je bio vrlo oprezan. Zastali su odmoriti se samo onda kad se on sam
vraćao kako bi se uvjerio da ih nitko ne slijedi. Ipak, Jade nije smetao napor.
Bilo joj je lakše zbog njegova opreza.
Svaki put kad je Caine otišao, Lyon je ostao uz nju, a svaki put kad joj se
obratio, tema je bila njegov dosje. Bilo je očito da ga zabrinjava da to ne
dospije u nečije ruke.
Predložila mu je da ukrade svoj dosje kako bi ubuduće bio miran. Lyon
odmahne glavom. Nastojao je zadržati smijeh dok joj je objašnjavao da to ne
bi bilo moralno. Isto tako, moglo bi se dogoditi, dodao je, da netko dovede u
pitanje njegove zadaće. Dosje se ne smije uništiti ili ukrasti jer istina je
njegova zaštita.
Jade se nije prepirala s njim, ali zaključila je da bi dosje bio puno bolje
zaštićen u njegovoj kući nego u Ministarstvu rata. Odlučila je sama obaviti
taj poslić.
Kad su stigli do predgrađa Londona, sunce je bilo na zalazu. Jade je bila
iscrpljena od dugog jahanja. Nije se bunila kad ju je Caine uzeo u krilo.
Ostatak puta jahala je s njegovim rukama obavijenim oko sebe.
Cijelo vrijeme razmišljala je o tome kako je Caine snažan, pouzdan
čovjek. Žena se mogla osloniti na njega.
Baš je počela tonuti u san kad su stigli do njegove kuće u gradu. Caine je
ušao prvi, ljubazno otpustio sluge preko noći, a onda odveo Jade u knjižnicu.
U zraku se još osjećao miris dima, a većina zidova još je bila crna od vatre,
ali sluge su obavili velik posao popravivši štetu. Kuća je bila dovoljno
osposobljena da se u njoj može živjeti.
Kad su se Lyon i Richards pridružili Jade i Caineu, Richards reče: - Otići
ćemo čim se potpuno smrači.
- Bilo bi sigurnije da pričekate ponoć - umiješa se Jade. - Do tada su
ondje dvojica stražara.
- Što se događa u ponoć? - upita gospodin Richards.
- U gluho doba noći ostaje samo jedan stražar - objasni. - Zove se Peter
Kently i kad preuzima stražu uvijek je već polupijan. Dakle, ako pričekamo
do pola jedan, ispit će bocu do kraja i trebao bi čvrsto spavati.
Sir Richards zurio je u njih širom rastvorenih usta. - Kako ste...?
- Gospodine, čovjek mora uvijek biti spreman na sve, želi li biti uspješan -
uputi ga.
Dok je sir Richards frfljao o nedostatku morala kod vladinih zaposlenika,
Lyon se kod Jade zanimao za brave. - Stražnja vrata su pravi komad - izjavi.
Oči su joj se iskrile od užitka očito zanesena što razgovaraju o njezinu
području.
- Komad? - upita Caine, smiješeći se zbog njezina oduševljenja.
- Teška su - pobliže objasni.
Gospodin Richards se zamjetno pribrao. - Ma, hvala Bogu da je nešto
kako treba.
Jade ga sažalno pogleda. - Teška da, gospodine Richardse, ali mogu se
provaliti. Ja sam ušla, ako niste zaboravili.
Doimao se tako pokislo da je brzo dodala: - Prvi put trebalo mi je dosta
vremena. Dvostruke brave prilično su složene.
- Ali moguće ih je obiti - umiješa se Lyon. - Jade? Koliko ti je vremena
trebalo prvi put?
- Ma, pet... možda čak šest minuta.
Richards rukama pokrije lice. Jade ga je pokušavala utješiti. - Dajte,
dajte, sir Richardse, nije to tako strašno. Ma, trebalo mi je gotovo jedan sat
da uđem u unutarnji zaštićeni prostor gdje se drže zapečaćeni dosjei. Šef sad
nije izgledao kao osoba koja želi da je se tješi. Jade je ostavila muškarce i
njihove planove te otišla u kuhinju pronaći nešto za jelo. Vratila se u
knjižnicu s raznovrsnom hranom. Podijelili su jabuke, sir, hladnu ovčetinu,
kruh od jučer i tamno pivo. Jade je skinula čizme, podvinula noge i zaspala
na stolcu.
Muškarci su stišali glas dok su razgovarali o Tribunalu. Kad se Jade
probudila nekoliko sati poslije, vidjela je da Caine nanovo čita pisma koja je
zapisala.
Vidjelo se da nečim razbija glavu, bio je potpuno usredotočen, a kad se
iznenada nasmiješio i zavalio na stolac, zaključila je da je možda riješio
zagonetku o kojoj je razmišljao.
- Jesi li došao do kakvog zaključka, Caine? - pitala je.
- Polako dolazim - odgovorio je Caine, doimajući se raspoloženo.
- Promišljeno radiš i izvlačiš zaključke, je li tako? - pitala je.
- Jest - odgovorio je. - Idemo korak po korak, Jade.
- On je veoma promišljen muškarac - kazala je Lyonu i sir Richardsu.
Caine pomisli kako se čini da ga opravdava zbog neuspjeha. - Ne može si
pomoći - dodala je. - Pun je povjerenja.
- Povjerenja? - frkne nosom Lyon i nasmije se pritom. - Ne mislite valjda
ozbiljno, Jade? Nitko u Engleskoj nije tako sumnjičav kao Caine.
- Osobina koju sam razvio surađujući s tobom - polako će Caine. Jade je
iznenadila Lyonova primjedba. Doimao se tako siguran u to. Sir Richards je
isto tako kimao. Okrenula se Caineu i nasmiješila mu se. -Počašćena sam što
imaš povjerenja u mene.
- Isto koliko ti imaš povjerenja u mene - odgovorio je.
Namrštila mu se. - Što bi to trebalo značiti? - pitala je. - Vrijeđaš me?
Nacerio se. Jade se okrene Lyonu. - Imate li pojma kako je grozno biti s
nekim u braku tko stalno logično razmišlja? Caine joj odgovori. - Nemam
blage veze.
Odlučila je prekinuti tu temu. Spustila je noge na pod iskrivljujući lice
zbog boli koju je ta kretnja izazvala u njezinim leđima. Da je bila sama,
glasno bi, nimalo otmjeno, zastenjala. - Nisam naviknula tako dugo jahati -
priznala je.
- Danas vam je dobro išlo - pohvali je Lyon. Okrenuo se i pogledao
Cainea. - Kad ovo završi, Christina i ja priredit ćemo primanje vama u čast.
- To će biti lijepo - dobaci Caine - Znaš, Lyone, Jade i Christina prilično
su slične.
- Znači da je i ona kradljivica? - pitala je Jade prije nego što se uspjela
zaustaviti. Glas joj je bio pun iščekivanja. - Dobro smo se slagale od
početka. Nije čudo...
- Žao mi je što te moram razočarati, ljubavi, ali Christina nije kradljivica -
rekao je Caine.
Pokunjila se. Lyon se nasmije. - Uz to, Jade, ne razmišlja baš logično. Ona
potječe iz pomalo neobične obitelji. Svašta vas može naučiti.
- Neka nam Bog pomogne - dobaci Caine jer mu je bilo jako dobro
poznato podrijetlo gospođe Christine. Lyonova žena odrasla je u američkoj
divljini, a odgojena je u jednom od plemena Dakota.
Jade je krivo protumačila Cainoevu primjedbu. - Sigurna sam da brzo
učim, Caine. Ako se odlučim za to, mogu svladati sve što me je Christina
voljna naučiti.
Nije mu dala vremena za prepirku. - Idem se presvući. Uskoro moramo
krenuti.
Dok je odlazila, Caine je, opazi, bijesno gledao Lyona. Jade se na brzinu
preodjenula u crnu haljinu. Uzela je sa sobom plašt. Kapuljača će pod
svjetlom lampi sakriti njezinu svijetlu kosu.
Veći dio puta do Ministarstva rata išli su pješice. Zgrada je bila na drugom
kraju grada, ali koristili su se unajmljenim fijakerom tek za pola puta. Kad su
došli do uske ulice iza zgrade, Jade dođe do Cainea. Uhvati ga za ruku
zagledana u najviši kat ciglenog zdanja.
- Nešto nije u redu, Caine.
- Što? - pitao je sir Richards iza njezinih leđa. - Vaše šesto čulo, draga
moja, ili...
 - Treći prozor zdesna osvijetljen je - objasni ona. - Ne bi smjelo biti
svjetla.
- Možda stražar na ulazu...
- Ulaz je s druge strane - prekine ga Jade. - Svjetlo dolazi iz unutrašnjeg
ureda.
Caine se okrene Lyonu. - Ako netko unutra pregledava dosjee, na odlasku
će se koristiti stražnjim ulazom.
- Pustit ćemo ga da prođe - naloži sir Richards. - Ja ću ga slijediti.
- Želite da idem s vama? - upita Lyon. - Ako nije samo jedan... Richards
odmahne glavom. - Vidjet ću tko je vođa pa ću poći za njim.
Potrebni ste ovdje. Naći ćemo se opet kod Cainea, bez obzira na to koliko
je sati.
Pomaknuli su se u sjenu, prilično daleko od vrata i strpljivo čekali. Caine
je stavio Jade ruku oko ramena i čvrsto je stisnuo.
- Nije ti drago što sam ovdje s vama, je li tako, Caine? - šapnula je kad je
njegov stisak postao gotovo bolan.
- Ne, nije mi drago što si ovdje - odgovorio je. - Jade, ako unutra nastane
gužva...
- Lyon će se pobrinuti za to - prekinula ga je prije nego što je uspio
dovršiti misao. - Ako, ne daj Bože, treba nekoga ubiti, onda Lyon treba biti
taj tko će to učiniti. On je naviknut na to.
Lyon je čuo njezinu izjavu i upitno je pogleda. Pitao se je li pročitala
Caineov dosje od početka do kraja. Činjenica je da je Caine bio sposoban za
sve baš kao i Lyon.
Prestali su šaptati kad su se stražnja vrata škripajući otvorila. Dok su
gledali, dvojica muškaraca hitro izađu. Na mjesečini, Jade je jasno vidjela
njihova lica. Nije mogla zadržati uzdah čuđenja. Caine joj rukom poklopi
usta.
 Drugi čovjek koji je izašao, okrenuo se i zaključao vrata. Kako je došao
do ključeva, pitala se Jade. Šutjela je dok muškarci nisu zamaknuli za ugao.
Sir Richards pošao je za njima.
Onda se okrenula Caineu. - Osiguranje je jadno - šapne.
- Da - složio se. - Prepoznala si ih, je li tako? Ona kimne. - To su dvojica
od trojice muškaraca koji su presreli Nathanovu kočiju. Viši od dvojice je
onaj koji me je udario po glavi.
Prestrašio ju je izraz na njegovu licu. Pomislila je da će isti čas krenuti za
dvojicom muškaraca. - Caine, daj budi razuman, molim te. Ne možeš poći za
njima.
Činilo se da ga ljuti. - Pričekat ću. Ali kad ovo završi...
Nije završio rečenicu, primio ju je za ruku i odveo do vrata. S posebnim
alatom koji joj je Harry dao za deseti rođendan, začas je otvorila bravu. Za
drugu joj je trebalo nekoliko minuta više.
Lyon je ušao prvi, Jade za njim, a Caine na kraju. Gurnula je Lyona s puta
i sama preuzela vodstvo. Stražnjim stubama popeli su se na treći kat. Sjetila
se da na drugom katu škripi četvrta stuba, upozorila je muškarce da ne staju
na nju, a onda je na struku osjetila Lyonovu ruku. Prenio ju je preko stube i
spustio. Prije nego što je krenula dalje zahvalila mu je osmijehom. Stražar
nije spavao na svom mjestu za stolom ispred vanjskoga ureda. Bio je mrtav.
Jade je vidjela držak noža koji mu je virio iz leđa. Brzo ustukne jedan korak.
Caine joj je odmah ponovno pokrio usta. Sigurno je mislio da će viknuti.
Kroz staklo na vratima, vidjeli su dvije sjene. Caine povuče Jade iza ugla,
pokaže joj da ostane ondje, a onda pođe za Lyonom u unutarnji ured. Zadivila
ju je njihova tišina. Zaključi da bi njih dvojica bili dobri kradljivci.
Međutim, dugo su se zadržali. Stajala je ondje leđima naslonjena na
hladan zid i čekajući kršila ruke. Ako se što dogodi Caineu, nije znala što će.
Osim ako ga, naravno, neće morati ostaviti, zaključila je u sebi... Bože
pomozi, trebala ga je.
 Nije bila svjesna da su joj oči čvrsto zatvorene dok na ramenu nije osjetila
Caineovu ruku. - Dođi, sad smo sami.
- Što je s ljudima unutra? - šapnula je. - Za Boga miloga, govori tiše.
Radimo.
Nije joj odgovorio. Jade je pošla za Caineom u sigurnu sobu, bacila plašt
na najbliži stol dok je Lyon palio još jednu svijeću.
Tada je na podu u kutu spazila dvojicu muškaraca. Nije mogla
suspregnuti uzdah. - Jesu li mrtvi? - pitala je.
Nije mogla prestati zuriti u tijela ispružena jedno preko drugoga. Caine se
pomaknuo i zapriječio joj vidik. - Nisu - rekao je.
Naočigled joj je laknulo. - Jade, zar nijedan od tvojih ljudi nikada nije
morao...
- Naravno da nije - prekine ga. - Prebila bi ih. Ubijanje je bilo zabranjeno.
Prestani sad toliko brbljati, Caine. Moraš se požuriti. Ako se probude, počet
će vikati i dignut će uzbunu.
- Još dugo se neće probuditi - reče Caine. Izvukao je stolac i nježno je
posjeo na nj. - Odmori se. Ovo će trajati.
- Da se odmaram dok radim? Nikad. - Zaprepastio ju je njegov prijedlog.
- Nema Terranceova dosjea - objavi Lyon, privukavši njihovu pozornost.
Bio je nagnut nad ladicu s dosjeima i smijao se. - Zanimljivo, ne mislite?
- Oni koji pale ulične svjetiljke vjerojatno također misle da je to jako
zanimljivo - ispali Jade. - Stišajte glas, Lyone.
- Da, to je zanimljivo - reče Caine odgovorivši tako na Lyonovu
primjedbu.
- Možemo li onda otići? - pitala je Jade još jedanput pogledavši dvojicu
muškaraca na podu.
- Jade, zašto si tako uzrujana? - upita Caine. - Već si nekoliko puta ulazila
i izlazila iz ove prostorije - podsjeti je.
 - Tada sam radila s profesionalcima - izjavi ona.
Lyon i Caine nasmiješe se jedan drugome. - Zabrinuta je zbog nas - kaza
Lyon.
- Nije - uzvrati Caine. - Vrijeđalo bi me da...
Nije mogla vjerovati da se usuđuje zadirkivati je u ovakvom trenutku. -
Naravno, zabrinuta sam. Niste ni pravi pomoćnici. Svaka budala zna da sad
nije vrijeme za isprazno brbljanje. Dajte, završite s tim.
- Vrijeđa nas - otegnuto će Lyon. Počeo se smijati, ali predomislio se
vidjevši njezin bijesan pogled.
Muškarci su se tada uozbiljili. Dva sata radili su na nekim dosjeima. Jade
ih nije prekidala. Isto tako, nije se usudila odmarati, jer je odlučila biti na
oprezu kako se ne bi pojavio kakav uljez. - U redu, gotovi smo - rekao je
Caine i zaklopio posljednji dosje.
Jade je ustala i otišla do ladice. Uzela je dosje od Cainea, okrenula se i
vratila ga na mjesto. Leđima je bila okrenuta muškarcima i u trenu je izvadila
i Caineov, i Lyonov debeli dosje.
Okrenula se odlučna ponijeti ih sa sobom bez obzira na to što budu rekli.
Međutim, imala je sreću jer su muškarci već otišli u vanjski ured.
- Nećete im pregledati džepove? - viknula je. Pokazala je prema usnulim
muškarcima.
- Već jesmo - odgovori Caine.
Jade zamota dosjee u plašt. Ugasila je svijeće i pošla za muškarcima u
prizemlje. Budući da su bili sami u zgradi, pretpostavila je da ne moraju biti
tiho. Svaki za sebe je ispod glasa psovao. Caineove su psovke bile jednako
slikovite kao i Lyonove.
- Više nikada neću nijednog od vas povesti u pljačku - promrmlja. - Ne bi
me čudilo da nas vani dočeka policija.
Ni Caine, ni Lyon nisu se obazirali na njezino gunđanje. Uostalom, ubrzo
se umorila od dijeljenja prodika.
U uličici ih je čekao sir Richards. - Fijaker nas čeka nekoliko ulica dalje -
rekao je prije nego što se okrenuo i pošao prvi.
Jade se spotaknula kad su skrenuli za ugao. Lyon je zgrabi i podigne na
ruke. Pomisli da je možda osjetio dosjee kad ju je predao u Caineove ruke,
ali onda zaključi da ništa nije opazio jer joj se nasmiješio i okrenuo kako bi
im čuvao odstupnicu.
Zaspala je u vozilu, stežući plašt na grudima. Bilo je to veliko olakšanje
kad je shvatila da se ni za što ne mora brinuti. Čim je Caine bio u blizini,
osjećala se sigurno, zaštićeno. Prvi put nakon dugo vremena, nije se morala
sjetiti McKindryja. Caine će ih oboje čuvati.
Naravno, nikada neće postati pravi lopov, ali sigurno neće dopustiti da im
se s leđa prikradu zli McKindryji ovoga svijeta.
Kad se probudila, našla se u Caineovu krevetu. Pokušao joj je uzeti plašt.
- Čekaju te dolje? - pitala je šapćući pospano.
- Da, čekaju. - Dušo, daj da ti pomognem...
- Mogu se sama skinuti - rekla je. - Ako me trebaš...
Htjela ga je pitati treba li poći sa njim dolje, ali on je prekine. - Uvijek te
trebam, Jade. Volim te.
Nagnuo se i poljubio je. - Spavaj, dušo. Pridružit ću ti se čim završimo.
- Ne bih htjela da ja tebe trebam.
Izlanula je to priznanje glasom ispunjenim strahom. - Caineov smijeh bio
je pun razumijevanja. - Znam, ljubavi, ali trebaš me. Idi sad spavati.
Nije joj bilo jasno, ali utješilo ju je ovo proturječje. Bio je tako siguran u
sebe, tako samouvjeren. Bile su to odlike kojima se morala diviti.
Jade glasno uzdahne. Bila je jednostavno previše umorna da bi sad
razmišljala o budućnosti. Sakrila je dosjee, svukla odjeću i natrag legla u
krevet. Pomislila je kako bi ponovno mogla imati noćne more, ali tada je
shvatila da se ne užasava toga kao prije.
Zaspala je radosna zbog obećanja koje joj je dao Caine. Više se nikada
neće morati približiti moru.

Caine nije došao u krevet sve do sedam ujutro. Jade je otvorila oči tek
toliko da vidi kako je dignuo pokrivač i ispružio se pokraj nje. Povukao ju je
k sebi, čvrsto joj obujmio ruku oko struka i hrkao kao slon prije nego što se
ponovno uspjela namjestiti.
Spustila se u prizemlje oko podneva, predstavila se Caineovu londonskom
osoblju, a tada je otišla u blagovaonicu na doručak.
Odjednom se na vratima pojavio Caine, odjeven samo u svijetle hlače.
Izgledao je iscrpljen, ljutit također, pa kad joj je prstom pokazao da dođe,
odlučila je da se neće prepirati s njim.
- Dođi ovamo, Jade.
- Zar si ustao na lijevu nogu, Caine? - pitala je i otišla vidjeti što želi. - Ili
si uvijek tako mrzovoljan kad se probudiš?
- Mislio sam da si otišla.
Razrogačila je oči kad je to priznao, ali nije joj dao vremena da dugo
razmišlja o tome. Caine ju je dignuo na ruke i odnio natrag na kat. Shvatila je
koliko je ljutit kad je vidjela da mu titra jedan mišić na bradi. -Caine, nisam
te ostavila - šapne, ustvrdivši ono što je bilo očito. Pružila je ruku i
pomilovala ga po obrazu, smijući se zbog njegove oštre brade. -Mužu, moraš
se obrijati.
- Točno, ja sam tvoj muž - procijedio je. Bacio ju je na krevet, svukao
hlače i ispružio se pokraj nje, potrbuške, s rukom obavijenom oko njezina
struka. Ona je bila potpuno odjevena, on gol golcat.
Nasmijala bi se tom smiješnom prizoru da joj nije do svijesti doprlo
značenje onoga što se upravo dogodilo. Kako se usuđuje ne vjerovati joj?
Bila je bijesna. Ma, rekla bi mu što ga ide da nije izgledao tako prokleto
smireno. Nije imala srca buditi ga.
Prodiku će mu morati održati poslije. Zaklopila je oči, odabrala jednu
knjigu u svojoj glavi i pročitala je u sebi dok je strpljivo čekala da se Caine
odmori, što mu je itekako trebalo.
Nije se pomaknuo gotovo do dva popodne. Uz to, bio je puno bolje volje.
Nasmiješio joj se. Ona ga je ljutito gledala.
- Zašto mi ne vjeruješ? - pitala je.
Caine se okrene na leđa, gurne ruke pod glavu i glasno zijevne. - Svuci
odjeću, dušo - šapne. - Onda ćemo raspravljati o tome.
Pogledom je prelazila preko njegova tijela sve do itekako vidljivog
nabreknuća. Pocrvenjela je. - Mislim da bismo to trebali odmah raspraviti,
Caine - promucala je.
Povukao ju je na sebe, strastveno poljubio, a onda joj još jedanput naredio
da skine odjeću. Čudno, ali sad joj nije bilo teško poslušati ga. Bilo mu je
lako pridobiti čovjeka. Bio je i zahtjevan. Dvaput je svršila prije nego što ju
je napokon ispunio svojim sjemenom.
Jedva se micala kad se napokon odmaknuo od nje. - Da čujem sad, o
čemu si htjela raspravljati?
Nije se mogla sjetiti. Trebalo im je još sat da se odjenu jer su se svako
malo ljubili. Tek kad su bili na putu prema dolje, Jade se sjetila kakvu mu je
bukvicu htjela očitati.
- Zar se nisam dokazala? - pitala je. - Trebao bi mi vjerovati svim srcem.
- Ti ne vjeruješ meni - uzvratio je. - To djeluje dvosmjerno, ili uopće ne
djeluje. Jasno si dala do znanja da ćeš me prvom prilikom ostaviti. Nije li
tako, ljubavi?
Zastao je na najdonjoj stubi, okrenuo se i pogledao je. Gledali su se u oči.
Njezine su, primijetio je, bile zamagljene od suza. - Ne želim sada
razgovarati o tome - izjavila je, trudeći se ostati smirena. - Gladna sam i...
- To te uzrujava, je li tako, ženo?
- Ne shvaćam što želiš reći - odvrati. Glas joj je drhtao. - Što me
uzrujava?
- Negdje u podsvijesti proganja te mogućnost da ću na kraju ja ostaviti
tebe - objasnio je. - Kao što su te ostavili Nathan i Harry. Još se bojiš.
- Bojim se? - promucala je. On kimne. - Bojiš se mene.
Mislio je da će se pobuniti zbog te izjave. Iznenadila ga je kimnuvši. -Da,
jako te se bojim - priznala je. - I mogu ti reći, gospodine, da mi se taj osjećaj
nimalo ne sviđa. Zbog njega sam...
- Ranjiva?
Ponovno je kimnula. On strpljivo uzdahne. - Onda dobro. Što misliš,
koliko će ti vremena trebati da se prestaneš bojati? - Glas mu je bio tako
nježan, a izraz lica tako ozbiljan.
- Koliko će proći da me se zasitiš? - pitala je očito prestrašena.
- Namjerno izvrćeš stvari?
- Ne.
- Onda ću odgovoriti na tvoje smiješno pitanje, nikada te se neću zasititi.
Sad ti reci meni koliko će ti trebati vremena da mi počneš vjerovati? -
ponovno zatraži odgovor. Glas mu više uopće nije bio nježan. Bio je grub i
odlučan baš kao i izraz njegova lica.
- Rekla sam ti da te volim - šapnula je.
- Da, jesi.
- Izrekla sam svoj zavjet pred tobom i Bogom. - Glas joj se povisio za
jednu oktavu. Prepoznao je također njezin strah, nesigurnost.
- Onda? Što još želiš od mene?
 Sad je već vikala i kršila prste. Caine zaključi da još nije spremna
potpuno se predati.
Malo ga je pekla savjest što ju je uzrujao. - Jade...
- Caine, ne želim te ostaviti - lanula je. - Vjerujem ti. Da, vjerujem. Znam
da ćeš me štititi, znam da me voliš, ali dio mene još... - Prekinula je svoje
objašnjavanje i spustila pogled. Snuždila se, ramena joj klonuše. -Ponekad mi
osjećaji, skriveni duboko u meni još otkako sam bila mala djevojčica, ne
dopuštaju zdravo razumsko razmišljanje - priznala je poslije duge minute. -
Pretpostavgam da imaš pravo. Što se svega ovoga tiče, kao da uopće nisam u
stanju koristiti se zdravim razumom, je li tako?
Povukao ju je k sebi i čvrsto zagrlio. Zagrljaj je više bio potpora njemu
nego njoj. Istinu govoreći, nije mogao podnijeti tjeskobu u njezinu pogledu.
- Želim ti nešto reći,dušo. Kad si me prvi put pokušala ostaviti... kad mi
je Harry rekao da si otišla, užasno sam se prestrašio. Nikada nisam imao
tako grozan osjećaj i, Boga mi, uopće mi se nije dopao. Sad mi pomalo
postaje jasno da tebe jako dugo prati taj osjećaj, je li tako?
Obrisala je suze u njegovu košulju prije nego što mu je odgovorila. -
Možda.
- Zato si naučila oslanjati se sama na sebe - nastavio je. - Navikavala si se
da ne ovisiš ni o kome. Imam pravo, je li tako?
Slegnula je ramenima. - Ne volim razgovarati o tome - šapnula je,
pokušavala je pokazati zlovolju, a ne strah. - Volim te svim srcem - dodala je
dok ju je stiskao. - Znam da i ti voliš mene, Caine. Da, sigurna sam u to.
Nakon njezine izjave, oboje su dugo šutjeli. Jade je iskoristila vrijeme da
smiri svoje ustreptalo srce. On je tišinu iskoristio da smisli kako ublažiti
njezine nerazumne strahove.
- Kako bi bilo da ovo bude kratkotrajno? - on iznenada izlane.
- Molim? - Odmaknula se od njega kako bi mu vidjela lice. Sigurno je
zadirkuje.
 Njegovo lice pokazivalo je da je prilično ozbiljan. - Želiš da naš brak ne
traje dugo? Upravo si mi rekao da me voliš. Kako možeš...
- Ne, ne - pobunio se. - Možemo se dogovoriti da ono što smo obećali
jedno drugom vrijedi samo šest mjeseci. Ako mi možeš obećati da ćeš ostati
sa mnom tako dugo, hoće li to smanjiti tvoj strah?
Bilo je očito da se jako zapalio za to, vidjelo se da je bezobrazno
zadovoljan samim sobom. Tada je shvatila da tu besmislicu shvaća krajnje
ozbiljno. - Već si rekao da me nikada nećeš ostaviti. Sad mi govoriš šest
mjeseci...
- Nikada te neću ostaviti - uzbudio se, očito uzrujan što objeručke nije
prihvatila njegov prijedlog - Međutim, očito ne vjeruješ u to što ti govorim.
Zato mi, Jade, samo moraš obećati da ćeš ostati sa mnom šest mjeseci.
- A što je s tobom, mužu moj? Odnosi li se to obećanje i na tebe?
- Naravno.
Bacila mu se natrag u zagrljaj kako ne bi vidio njezin osmijeh. Nije htjela
da pomisli kako mu se smije. Također čudno, ali odjednom je imala osjeća]
da joj je težak kamen pao sa srca. Odjednom je opet mogla disati. Strah je
nestao.
- Daj mi svoju riječ, ženo.
Naredbu je izrekao tiho režeći. - Dajem je - odvratila je.
- Ne - promrmlja on. - Neće to ići. To je prekratki rok - doda. -
Prokletstvo, ako ikada zaboravim... otići ćeš prije nego što... hoću cijelu
godinu, Jade. Počinjemo s danom kad smo se vjenčali. Nikada neću
zaboraviti našu godišnjicu.
Stisnuo ju je za ramena kad mu nije odgovorila dovoljno brzo. - Onda?
Obećavaš li mi da me nećeš ostaviti cijelu godinu?
- Obećavam.
Caineu je tako laknulo, da bi najradije vikao. Konačno je pronašao način
kako da bude sretna. Konačno joj je postavio granicu za koju je bio siguran
da joj treba. - Da te čujem, ženo - naredio je grubim glasom. - Ne želim da
išta bude krivo shvaćeno.
Čovjek je trebao postati odvjetnik, zaključi ona. Uz to, tako je razuman,
tako pametan. - Ostat ću s tobom cijelu jednu godinu. Sad ti moraš obećati
meni, mužu moj.
- Neću te ostaviti cijelu jednu godinu - izjavi on.
Palcem joj je podignuo bradu. - Vjeruješ mi, zar ne? - pitao je.
- Da, vjerujem.
- Sad ti je lakše, je li tako?
Nije mu odgovorila cijelu minutu. Brzo je shvatila istinu. Pogodila ju je
kao vrela sunčana strijela, ispunivši odjednom i njezino srce, i njezin
nerazborit um. Nikada je neće ostaviti... ni ona nikada ne bi mogla ostaviti
njega. Osjetljivi, dječji osjećaji, toliko godina skriveni u njoj dok je ostajala
sama, ispariše.
- Dušo? Laknulo ti je, je li tako?
- Vjerujem ti svim srcem - šapnula je.
- Više te nije strah?
Odmahnula je glavom. - Caine, želim ti reći...
- Da sam otjerao tvoj strah, je li tako?
Budući da je izgledao vrlo zadovoljan samim sobom, nije htjela umanjiti
njegovo drsko zadovoljstvo. Muškarčev ponos mora ostati netaknut, sjetila
se. - Pomogao si mi da sve sredim u svojoj glavi - šapne. -Da, i otjerao si
moj strah. Hvala ti, Caine.
Izmijenili su dugačak sladak poljubac, Jade je drhtala kad je Caine
odmahnuo glavom. On je mislio da je to zbog poljupca. - Ljubavi, želiš li da
odemo gore? - pitao je.
Kimnula je. - Samo me prvo nahrani, Caine. Umirem od gladi. - Primio ju
je za ruku i poveo prema blagovaonici.
- Znaš li, mužu, da se neobično osjećam.
- Kako? - pitao je.
- Osjećam se... slobodno. Razumiješ li, Caine? Kao da me je netko pustio
iz zaključane sobe. Što je smiješno, naravno.
Za stolom, Caine joj izvuče stolac, potom i sebi. - Zašto je to smiješno?
Odmah se vidjelo da se uzrujala. - Zato što nema zaključane sobe iz koje
ne mogu izaći - objasni.
Caine naruči doručak, a kad je Anna, sluškinja, izašla iz sobe, zatražio je
od Jade da mu ispriča neke pustolovine koje je doživjela. - Želim saznati sve
o tebi - izjavio je.
- Samo ćeš se ljutiti - procijenila je.
- Ne, ne - pobunio se. - Obećavam da se neću ljutiti, bez obzira na to što
mi ispričaš.
- Dakle, ne želim se hvaliti - počela je. - Međutim, čini se da imam
urođeni dar izvući se iz nevolje. Stric Harry kaže da sam rođena kradljivica i
lažljivica - doda.
- Daj, dušo, uvjeren sam da te nije htio grditi - odvrati Caine.
- Ma, naravno da nije - uzvratila je uzrujana. - Bile su to pohvale, mužu.
Stričeve pohvale značile su mi puno, to više što obično nikoga nije hvalio.
Kaže da nema takvu narav - dodala je smiješeći se. - Harryja zabrinjava da bi
ljudi mogli otkriti istinu o njemu.
- Kakvu to istinu? - upita Caine. - Da ipak nije tako grub?
- Kako si pogodio?
- Po tome kako si odgojena - objasni. - Da je takav divljak, ne bi ti
postala takva dama.
Blistala je od zadovoljstva. - Lijepo je da si to shvatio - šapne. - Stric je
jako pametan.
- On te je naučio čitati, je li tako?
Ona kimne. - Pokazalo se da je to sreća, jer ga je vid počeo napuštati.
Navečer bih mu čitala.
- Po sjećanju?
- Samo kad nije bilo knjiga pri ruci. Harry je ukrao sve koje su mu došle
pod ruku.
- Način na koji govori - umiješa se Caine - sve je to sastavni dio obmane,
je li tako?
- Da - prizna. - Uostalom, važan je dojam. Čak ni kad smo sami, ne govori
ispravno, iz straha da mu ne pobjegne pred ljudima, znaš.
Caine zakoluta očima. - Tvoj stric je bio pomalo opsjednut svojim
položajem vođe, nije li?
- Ne - pobunila se. - Krivo si shvatio. On uživa u obmanama, Caine. -Još
nekoliko minuta nastavila je govoriti o svom stricu, a onda je prešla na neke
od svojih najdojmljivijih ludorija. Budući da je obećao da se neće ljutiti, nije
pokazivao što je mislio o svemu tome. Međutim, tresle su mu se ruke, a kad
je dovršila priču o jednom osobito jezovitom događaju, osjetio je potrebu da
dobrome starome stricu Harryju zavrne vrat.
Zaključio je da ipak ne želi saznati sve o njezinoj prošlosti. - Mislim da bi
bilo bolje da mi ispričaš svoje dogodovštine jednu po jednu.
- To i radim - uzvratila je. Zašutjela je kako bi se nasmiješila sluškinji
koja je pred nju stavila pladanj hruskavog peciva, a onda se ponovno
okrenula Caineu. - Pričam ti jednu po jednu.
Caine zatrese glavom. - Htio sam reći da mi ispričaš po jednu svaki
mjesec ili tako nešto. Muškarac ne može više podnijeti. Vjeruj mi da ću još
dugo razmišljati o ovome što si mi upravo ispričala. Kvragu, Jade, osjećam
da mi kosa sijedi. Mogla si poginuti. Mogla si...
 - Ne ljutiš se... - prekinula ga je smiješeći se - obećao si.
Caine se zavali u stolcu. - Mislim da je najpametnije da promijenimo
temu. Reci mi, kad si shvatila da me voliš - naredi joj. - Jesam li te prisilio?
Počela se smijati. - Ne možeš nekoga prisiliti da te voli - rekla je. - No,
mislim da sam se zaljubila u tebe već onda kad sam pročitala tvoj dosje.
Nasmiješila se njegovu zabezeknutom izrazu lica. - To je istina - šapnula
je.
- Jade, ne ponosim se baš svime što sam učinio - rekao je. - Pročitala si
cijeli dosje, je li tako?
- Jesam - odgovorila je. - Bio si odlučan, sustavan također, ali bio si
čovjek. U svakom pogledu, uvijek si bio... pouzdan. Ljudi su ovisili o tebi i
nikad ih nisi iznevjerio. Naravno, divila sam se toj tvojoj osobini. Onda sam
te upoznala - završila je. - Bio si malo sličan McKindryju jer si mi se prikrao
iza leđa i ukrao mi srce prije nego što sam shvatila što se zbiva. Sad moraš ti
reći meni kad si shvatio da me voliš.
- Dogodilo se to tijekom jedne od naših burnih rasprava - rekao je. Sad se
ona zaprepastila. - Nikad nismo raspravljali - rekla je.
- Vikali smo jedno na drugo. - Bile su to svađe.
- Rasprave - ponovio je. - Glasne, ali svejedno rasprave.
- Hoćeš reći da si se prvo zaljubio u moj um?
- Ne.
Nasmijala se, oduševljena njegovom iskrenošću.
- Zar ne bi tvoj čovjek trebao biti ovdje s nama? Moglo bi biti sumnjivo
što je ostao na selu, Caine.
- Sterns nikada ne dolazi sa mnom u London - objasnio je. Svi znaju da
Sterns mrzi London, kaže da je pretrpan.
- Nedostaje mi - priznala je. - Podsjeća me na tebe. Sterns je jako
tvrdoglav, drzak također.
 - Nikome nije jasno zašto ga podnosim - kaza Caine. - Međutim, da
budem iskren, nije mi jasno zašto on podnosi mene. Štitio me je, osobito dok
sam bio mladić. Nikada nisam upao ni u kakve nevolje, iako će on on reći da
to nije tako. Uz to, nekoliko puta izvukao me iz pogibelji.
Caine joj je ispričao priču o tome kako se zamalo utopio kad se prevrnuo
čamac, kako ga je Sterns spasio i odmah bacio natrag u vodu kako bi naučio
dobro plivati. Kad je Caine dovršio priču, oboje su se smijali, jer je slika
potpuno odjevenog sluge ozbiljna lica koji pliva pokraj svoga malog
štićenika bila doista smiješna.
Jade se prva uozbiljila. - Caine, jeste li ti i tvoji prijatelji sinoć, kad sam
otišla u krevet, došli do kakvog zaključka?
- Čovjek kojega je Richards slijedio do njegove kuće bio je Wilburn.
Sjećaš se kako nam je Colin rekao da je Wilburn bio njegov šef i da mu se
povjerio?
- Da, sjećam se - odvratila je. - Nathan je rekao da nikada nije vjerovao
Wilburnu. No, Nathan ne vjeruje nikome osim Harryju i Colinu i, naravno,
meni.
- Colin je pogriješio, Jade. Wilburn je radio za Tribunal. Sad radi za
jedinoga preostalog člana.
Prije nego što ga je uspjela prekinuti, nastavio je. - Prilično smo sigurni da
je drugi čovjek bio William Terrance. Budući da je on mrtav kao i tvoj otac,
ostaje još samo treći. Richards je uvjeren da su Terrancea zvali Princ. Ostaje
nam da saznamo tko je Led.
- Kako ćemo pronaći Leda? Nemamo se na što osloniti? U pismima nije
bilo puno osobnih podataka, Caine.
- Naravno da imamo, dušo - odgovorio je. - U jednom od pisama
spomenuto je da Led nije išao na Oxford. Uz to, obojica, i Lisac i Princ,
iznenadili su se kad su upoznali Leda.
- Kako si došao do tih podataka?
 - Iz jedne opaske koju je tvoj otac spomenuo Princu u trećem... ne,
četvrtom pismu.
- Sjećam se - uzvrati ona. - Jednostavno, mislila sam da je to nevažno.
- Richards misli da bi Led mogao biti stranac.
- A ti? - pitala je.
- Nisam siguran. Ima još važnih činjenica u tim pismima, Jade. Samo mi
treba vremena da ih povežem.
Vjerovala je u njegovu sposobnost da sve rasvijetli. Kad se Caine jednom
uhvati nečega, bit će u stanju riješiti to.
- Richards je naredio da se Willburn nadzire. Misli da bi nas mogao
odvesti do Leda. To je početak, ali ne bih se kladio da će uspjeti. Postoje i
druge mogućnosti. S obzirom na okolnosti, ne želim da odeš iz ove kuće u
gradu, bez obzira na razloge, dobro?
- Ni ti ne možeš otići - uzvratila je. - Slažeš se? - Slažem.
- Čime bismo se mogli baviti? - pitala je najnevinijim glasom koji je
uspjela izvući iz sebe.
- Pretpostavljam da bismo mogli puno čitati - lijeno je rekao. Digla se i
stala mu iza leđa. - Da, mogli bismo čitati - šapnula je obavivši ruke oko
njegovih širokih ramena. Prsti su joj skliznuli pod njegovu košulju. -Mogla
bih naučiti vesti - dodala je. - Uvijek sam to željela naučiti. -Sagnula se i
počela mu grickati uho. - Međutim, znaš li što bih najviše voljela raditi,
mužu?
- Mislim da mi je prilično jasno - odgovorio je promuklim glasom od
uzbuđenja.
- Znaš? Onda ćeš me naučiti?
- Sve što znam, dušo - obeća.
Ustao je i zagrlio je. - Kakvu glazbu ćemo imati? - pitala je.
Ako je i mislio da je pitanje čudno, ništa nije rekao. - Sami ćemo si
stvoriti glazbu - obećao je. Za ruku ju je odvukao u predvorje i krenuo po
stubama.
- Kako? - pitala je, smijući se.
- Zapjevušit ću svaki put kad ti zastenješ - objasni joj.
- Ne misliš li da bi salon bio prikladniji za to? - pitala je.
- Krevet će biti puno udobniji - odgovorio je - jer ako si odlučila...
- Naučiti plesati - prekine ga. - Razgovaramo o tome, nije li tako? Slatko
se nasmiješila izrekavši tu laž i čekala njegov odgovor.
Mislila je da će ga nadmašiti svojim lukavstvom, ali Caine je pokazao da
je puno prepredeniji od nje, maštovitiji također. Pošao je za njom u salon,
zaključao vrata za njima i počeo je učiti kako se pleše.
Šteta, jer nikada neće moći javno pokazati svoje sposobnosti jer bi ona i
Caine sablaznili plemstvo erotskim, krajnje grešnim plesom koji ju je naučio.
Ponajprije, iako je njegovo objašnjenje bilo savršeno razumno, ipak nije
povjerovala da dame i gospoda iz visokog društva skidaju odjeću prije nego
što počnu plesati valcer.
Caine ju je zabavljao cijeli dan, ali čim je pao mrak, posvađali su se.
- Kako to misliš, odlaziš? - viknula je kad je odjenuo jaknu. -Dogovorili
smo se da nećemo napuštati ovu kuću...
- Bit ću oprezan - prekine je Caine. Poljubi je u čelo. - Lyon i Richards me
čekaju, dušo. Bojim se da ću svaku noć morati izaći, sve dok ovo ne završi.
Prestani se brinuti i obećaj da me nećeš čekati.
- Čekat ću te - promucala je.
- Znam - odgovorio je uzdahnuvši. - Ali svejedno mi reci da nećeš.
Nije skrivala ogorčenje. - Caine, ako ti se nešto dogodi, jako ću se
razljutiti.
- Bit ću oprezan - odgovorio je.
 Jade je potrčala za njim do stražnjeg ulaza. - Sjeti se McKindryja.
Okrenuo se držeći ruku na kvaki. - To je opomena za tebe, dušo.
- Kvragu, mogao bi i ti nešto naučiti iz nje - promrmljala je.
- Dobro - odgovori nastojeći je smiriti. - Sjetit ću se McKindryja. -
Okrenuo se i otvorio vrata. - Jade?
- Da?
- Bit ćeš ovdje kad se vratim kući, je li tako?
Začudilo ju je to pitanje, uvrijedilo također, i rekla bi mu što ga ide da to
nije rekao tako ganutljivo. - Znači, zbog mene si postao tako zabrinut? -
Pitala je umjesto toga.
- Odgovori mi - naredi.
- Bit ću tu kad se vratiš kući.
Te riječi na rastanku postale su njihov obred. Svaku noć, na odlasku,
rekao bi joj da će se sjetiti McKindryja, a onda bi mu rekla da će ga čekati.
Za vrijeme mračnih noćnih sati, dok je čekala da joj se muž vrati,
razmišljala je o njegovu mekom srcu. Na početku, vjerovala je da je ona
uzrok tome. Uostalom, dovoljno puta pokazala mu je vlastitu nesigurnost.
Međutim, osjećala je da je Caineova prošlost još jedan razlog što je takav.
Nije si mogla zamisliti kako je izgledalo njegovo djetinjstvo. Gospodin
Harwick rekao je da mu je majka bila zla žena. Sjetila se da je isto tako
rekao da je pokušavala sina okrenuti protiv oca. Za Cainea to sigurno nije
bilo mirno razdoblje.
Što je više razmišljala o tome, to je bila uvjerenija da je Caine treba
jednako toliko koliko ona treba njega.
Ta spoznaja bila joj je velika utjeha.
Gospođa Briars poslala je nekoliko pisamaca pozivajući Jade u goste...
Međutim, Caine joj nije dopuštao da odlazi iz kuće pa je odgovarao da se
njegova žena ne osjeća dobro.
 Na kraju je dobra prijateljica njezina oca došla posjetiti nju. Sjećanje na
tu ženu bilo joj je u najmanju ruku, maglovito, ali osjećala je strašnu grižnju
savjesti što se pretvarala da je bolesna kad je vidjela kako je žena stara i
slaba. Ipak, još je bila lijepa, bistrih plavih očiju i srebrno-sijede kose.
Također, činilo se da joj je um još bistar.
Jade je u salonu poslužila čaj, a onda se smjestila pokraj Cainea na sofi.
Činilo se da je odlučio sudjelovati u ženskim razgovorima.
Oboje su, i muž i žena, slušali dok je gospođa Briars izrazila sućut
povodom Nathanove tragične smrti. Jade je igrala ulogu ucviljene sestre, iako
joj je bilo mrsko to pretvaranje jer je gospođa Briars bila tako iskrena u
svojoj sućuti.
- Kad sam pročitala u novinama o toj tragediji, ostala sam zaprepaštena -
rekla je gospođa Briars. - Nisam imala pojma da je Nathan radio za vladu na
tajnim poslovima. Caine, moram vam reći da mi je bilo jako teško kad sam
čula da je taj grozni gusar ubio vašega brata. Nisam poznavala momka,
naravno, ali sigurna sam da je imao zlatno srce.
- Ni ja nisam nikada upoznala Colina - umiješa se Jade. - Ali Caine mi je
ispričao sve o njemu. Bio je dobar čovjek, gospođo Briars i poginuo je za
svoju zemlju.
- Kako se Pagan upleo u sve ovo? - pitala je gospođa Briars. - Još mi
neke stvari nisu jasne, dijete.
Caine je odgovorio na njezino pitanje. - Prema onome što je Ministarstvo
rata uspjelo zaključiti, Nathan i Colin upali su u zasjedu dok su istraživali
jedan veoma povjerljiv slučaj.
- Nije li to vrlo neobično da su zajedno skončali? - upita gospođa Briars.
U njezinu glasu nazirao se osmijeh.
- Ne baš - odgovori Caine. - Ni jedno od nas nije bilo na obredu u čast
naše braće - objasnio je. - Jade me je došla posjetiti. Htjela je razgovarati o o
Nathanu, a ja sam onda valjda mislio da moram govoriti o Colinu. Odmah
smo se zbližili.
 Zastao je, namignuo Jade pa nastavio: - Mislim da je to bila ljubav na prvi
pogled.
- Jasno mi je zašto - rekla je gospođa Briars. - Jade, pretvorila si se u
lijepu ženu. - Zatresla je glavom i tiho uzdahnula. - Nikada mi nije bilo jasno
zašto vas je tatin prijatelj odveo tako brzo nakon očeva pokopa. Priznajem da
sam htjela Kruni uputiti molbu da ti postanem skrbnica. Oduvijek sam htjela
kćer. Isto tako, vjerovala sam da bi ti život sa mnom bio puno bolji. Sad, kad
sam te posjetila, moram priznati da si dobro odgojena.
- Stric Harry tražio je da odmah odemo - objasni Jade. - Nije bio naš
zakonski skrbnik i znao je da ćete se boriti za Nathana i mene.
- Da - prizna gospođa Briars. - Znaš, osjećam se djelomično odgovorna za
Nathanovu smrt. Da, osjećam. Da je došao živjeti sa mnom, sigurno ga ne bih
pustila na ta putovanja morem. To je preopasno.
Nathan je bio odrastao čovjek kad je odlučio raditi za Englesku - umiješa
se Caine. - Sumnjam da biste ga uspjeli zadržati kod kuće, gospođo Briars.
- Svejedno - uzvratila je. - Svejedno, nije mi jasno zašto vaš otac nije
razmotrio mogućnost da vam ja postanem skrbnica...
- Mislim da je meni jasno - rekla je Jade. - Harry mi je kazao da se otac
okrenuo protiv Engleske.
- Ne mogu si protumačiti zašto - uzvrati gospođa Briars. - Meni se činilo
da je veoma zadovoljan.
Jade slegne ramenima. - Vjerojatno nikada nećemo saznati koji su bili
njegovi razlozi. Harry je vjerovao da su oca proganjali duhovi koji su
postojali u njegovoj glavi.
- Možda - složi se gospođa Briars. - Sad je dosta o tvojem ocu, Jade.
Pričaj mi o svom djetinjstvu. Moramo toliko toga nadoknaditi. Kako je bilo
živjeti na tom malom otoku? Jesi li naučila čitati i pisati? Čime si se bavila,
dijete? Jesi li imala puno obveza?
Jade se nasmijala. - Ljudi na otoku nisu znali što je to društveni život,
gospođo Briars. Većina opće nije htjela nositi cipele. Nikada nisam naučila
čitati i pisati jer Harry nije mogao naći nekoga tko bi me naučio. -Jade je
izrekla tu laž jer je Caine ustrajao na tome da nitko ne smije saznati da je
svladala te vještine. Svaka sitnica može im donijeti prednost, objasnio je.
Budu li svi vjerovali da nije naučila čitati, znači da nije mogla pročitati
pisma. Smatrala je da takvo razmišljanje ima puno nedostataka, ali nije se
prepirala sa svojim mužem. Usredotočila se na nekoliko veselih priča iz
djetinjstva kako bi zadovoljila znatiželju gospođe Briars. Završila je priče
zaključivši da joj je, iako su to bila mirna vremena, ipak bilo malo dosadno.
Vratili su se na priču o njihovu nedavnom vjenčanju. Caine je odgovorio
na sva ženina pitanja. Jade je bila zapanjena s kakvom lakoćom je izgovarao
svoje laži. Očito je i on bio prirodno nadaren za to.
Staru prijateljicu njezina oca doista je zanimalo sve. Jade pomisli kako se
radi o jako dragoj ženi.
- Zašto se vi niste nikada udali? - pitala je Jade. - Znam da pitanje nije baš
pristojno, ali vi ste tako lijepa žena, gospođo Briars. Sigurna sam da su se
mladi muškarci otimali za vašu pozornost.
Gospođa Briars očito je bila zadovoljna Jadeinim opaskama. Zapravo,
pocrvenjela je. Zastala je i popravila kosu prije nego što je odgovorila. Tada
je Jade uočila da se starijoj ženi trese ruka. Zub vremena, zaključi ona
čekajući odgovor.
- Draga moja, dugo sam se polagala nadu u tvog oca. Thornton je bio
veoma pristao muškarac. Međutim, među nama nije bilo onih posebnih
iskrica. Naravno, završili smo kao dobri prijatelji. Još ga se svako malo
sjetim i izvadim dragocjene male darove koje mi je dao. Baš sam se
raznježila - prizna. - Imaš neku posebnu uspomenu koja te podsjeća na oca,
Jade?
- Nemam - odgovori Jade. - Sve što je pripadalo mom ocu izgorjelo je u
požaru.
- Požaru?
 - Ovo će vas razočarati, gospođo Briars, ali lijepa kuća koju je Nathan uz
vašu pomoć obnovio, izgorjela je. Sve je uništeno.
- O, sirota moja - šapne gospođa Briars. - Bilo je to teško razdoblje za
tebe, zar ne?
Jade kimne u znak potvrde. - Caine mi je pružio utjehu, naravno. Sumnjam
da bih preživjela ovaj posljednji mjesec da nije bio uz mene.
- Da, to je sreća - zaključi gospođa Briars. Spustila je šalicu za čaj na
stol. - Znači, kažeš da nemaš ništa što bi te podsjećalo na oca. Baš ništa?
Čak ni obiteljsku Bibliju, sat ili pismo?
Jade odmahne glavom a Caine je primi za ruku i stisne. - Dušo, zaboravila
si škrinju - spretno se umiješao.
Okrenula se i pogledala Cainea, pitajući se kakvu to igru igra. Međutim,
lice joj nije odavalo da je imalo zbunjena. - O, da, škrinja - složi se.
- Onda ipak imaš nešto što će te podsjećati na oca - zaključi gospođa
Briars. Kimnula je očito zadovoljna. - Namjeravala sam pohitati kući i
prekopati po svojim stvarima kako bih našla nešto za tebe. Kći mora imati
sitnicu dvije od svoga oca. Da, sjećam se lijepoga porculanskog kipića koji
mi je darovao tvoj otac za šesnaesti rođendan...
- Jao, možete li mi to dati - prekine je ona.
- Ne, ne može - kaza Caine. - Uz to, ima škrinju. Naravno, još nismo stigli
zaviriti u nju. Jade je proteklih tjedana bila jako bolesna, imala je visoku
vrućicu.
Okrenuo se Jade i nasmiješio se. - Draga moja, što kažeš da drugi tjedan
odemo do Nathanove kuće u gradu? Ako si raspoložena za izlazak - doda. -
Još moramo srediti neke poslove njezina brata - rekao je gospođi Briars.
Jade je zaključila da je Caine poludio. Nasmiješila se samo da prikrije
svoj nemir, čekajući sljedeće iznenađenje.
Nije trebala dugo čekati. - Možda biste htjeli s nama otići do Nathanove
kuće pa da zajedno pogledamo škrinju - predloži Caine.
 Gospođa Briars odbije poziv. Ustrajala je na tome da je Jade uskoro dođe
posjetiti, a onda je otišla. Caine je krhkoj ženi pomogao ući u kočiju.
Jade se ushodala po salonu dok se nije vratio. - Što je sve to trebalo
značiti? - pitala je čim je ušao.
Prije nego što joj je odgovorio, zatvorio je vrata. Tada je opazila njegov
smijeh. Caine je izgledao itekako zadovoljan sobom.
- Nije mi bilo drago što moram lagati ovoj dragoj ženi, Caine - povikala
je. - Uz to, ja sam u ovoj obitelji besprijekorna lažljivica, a ne ti. Zašto si joj
rekao da postoji nekakva škrinja, za Boga miloga? Mislio si da će joj biti
lakše jer se neće morati odvojiti od svojega dragocjenog predmeta? Znaš li
da mi se sad, kad malo razmislim o tome, uopće ne sviđa što lažeš. - Dakle?
- pitala je kad joj je trebala stanka da dođe do daha. - Što imaš reći o tome?
- Laž je bila nužna - počeo je Caine.
Nije mu dopustila da nastavi. - Ni jedna laž nikada nije nužna - navodila
je prema sjećanju. - To si mi još davno rekao. Sjećaš se?
- Ljubavi, zar si se doista uzrujala jer sam lagao? - pitao je. Bio je
zapanjen.
- Naravno da sam se uzrujala - odvratila je. - Oslonila sam se na tvoje
poštenje, Caine. Ipak, ako mi kažeš da je ta laž doista bila nužna, onda
pretpostavljam da imaš plan. Misliš li da bi gospođa Briars mogla nekome
spomenuti tu izmišljenu škrinju? O tome se radi?
Mislila je da je sve shvatila. - Ne, odgovorio je - smiješeći se zbog
mrštenja koje je njegovo poricanje izazvalo.
- Ne? Sram te onda bilo što si lagao toj staroj ženi.
- Ako mi dopustiš da ti objasnim...
Prekrižila je ruke na prsima. - Bolje bi ti bilo da objašnjenje bude dobro
jer ću te inače razbiti.
Pomislio je kako sad sliči svom stricu Harryju. U svakom slučaju, toliko
se žestila da nije čudo što je to zaključio. Nasmijao se i zagrlio svoju
mrzovoljnn ženu.
- Dakle? - promrmljala je njemu u kaput. - Objasni, molim te, zašto si
lagao dragoj obiteljskoj prijateljici.
- Ona nije draga obiteljska prijateljica - rekao joj je Caine, prema njegovu
glasu očito ljutit.
- Naravno da je - pobunila se Jade. - Čuo si je, mužu. Zadržala je sve
sitne darove koje joj je moj otac dao. Ona ga je voljela!
- Ona ga je ubila.
Jade dulje vrijeme nije odgovorila na tu izjavu. Onda je polako dignula
pogled i zagledala se u ryegove oči. Odmahnula je glavom. Kimnuo je.
Počela su joj klecati koljena. Caine ju je morao pridržati kad je posrnula
prema njemu. - Zar mi pokušavaš reći - počela je, a glas joj je zapinjao. -
Hoćeš reći da je gospođa Briars...
- Ona je Led.
- Led? - Ponovno je odmahnula glavom. - Nije moguće da je ona Led -
povikala je. - Za Boga miloga, Caine. Ona je žena.
- Žene ne mogu biti ubojice?
- Ne - odvrati. - Hoću reći, da. Pretpostavljam...
Smilila mu se koliko je bila zbunjena. - Sve se poklapa, Jade. Sjedni i daj
da ti objasnim - predložio je.
Bila je jednostavno toliko zaprepaštena da se nije mogla pomaknuti. Caine
ju je odveo do sofe, nježno je gurnuo na jastuke, a onda se smjestio pokraj
nje. - Stvarno, sve je savršeno jasno - počeo je položivši joj ruku na ramena.
U kutu usana pojavi joj se smiješak. Dolazila je k sebi nakon prvotnog
iznenađenja. - Znala sam da će biti tako.
- Naravno, bio sam sumnjičav kad sam ponovno pročitao pisma. Uz to,
nikada dvaput ne radim istu pogrešku, pamtiš, ljubavi?
 - Pamtim da se voliš hvaliti time kad god je moguće, dragi mužu. Objasni
mi sad koja je to pogreška koju nećeš ponoviti?
- Mislio sam da je Pagan muškarac. Nije mi bilo na kraj pameti da bi to
mogla biti ona. Kad sam krenuo u lov na Leda, nisam učinio istu pogrešku.
- Stvarno si uvjeren da je gospođa Briars Led? Na temelju čega si to
zaključio? - pitala je.
Nije još htio prijeći na drugu temu. - Jade? Jesi li ikada pomislila da bi
Led mogao biti žena? Reci mi istinu - naredio joj je onim bezobraznim glasom
koji je toliko voljela.
Uzdahnula je. - Likovat ćeš.
- Da, naravno da hoću.
Nasmiješili su se jedno drugome. - Ne, ni u jednom trenutku nisam to
pomislila. Eto, jesi li sretan?
- Beskrajno - polako je rekao.
- Caine, svejedno me moraš uvjeriti u to - podsjeti ga. - Bože, još ne mogu
to vjerovati. Led je ubio nekoliko ljudi, prijetio je da će ubiti Nathana i
mene. Sjećaš se onoga pisma u kojem je napisao da će nas ubiti ako pisma
ne budu vraćena?
- Ne on, ljubavi - odvrati Caine. - Ona. - Uzdahnuo je i dodao. - Jade,
neke žene doista ubijaju.
- Ma, znam - uzvratila je. - Ipak, to nije nimalo damski.
- Sjećaš li se kako je u jednom od prvih pisama, kad su si davali kodna
imena, Led priznao da je ljutit zbog tog imena? Ta je opaska u meni pobudila
znatiželju. Muškarcima bi takvo što bilo potpuno svejedno. No, ženi bi to
bilo važno, nije li tako?
- Možda nekima.
- Ima još nekih bitnih dokaza, naravno. Briarsova je unajmila sve osoblje
za Nathanovu kuću na selu. Bili su to njezini ljudi, odani njoj. To što je kuća
opljačkana, govorilo mi je da nešto traže. Pogodi gdje se pojavljuje Hudson,
Nathanov sluga?
- On boravi u Nathanovoj gradskoj kući, je li tako? Pazi na nju dok je ne
zatvorimo.
- Ne, trenutačno je u kući gospođe Briars. Mislim da ćemo otkriti da je
Nathanova kuća u gradu pretražena od podruma do tavana.
Nije se obazirala na njegov smiješak. - Nikada nisam vjerovala Hudsonu -
izjavi. - Neprestano me je pokušavao natjerati da popijem čaj. Kladim se da
je bio otrovan.
- Daj, Jade, nemoj dopustiti da tvoja mašta bude jača od tebe. Usput, svi
oni sumnjivi događaji bili su Hudsonovo djelo. Prekopavali su grob tvog oca
misleći da su ondje možda skrivena pisma. Isto tako, počistili su sve za
sobom.
- Je li Hudson ustrijelio Nathanova skupog konja?
- Ne, to je učinio Wilburn - objasni Caine.
- Reći ću Nathanu.
Caine kimne. - Hudson je bio zadužen za čišćenje. Usput, imala si pravo.
Upotrijebili su kola kako bi odvezli konja. Sigurno je trebalo sedmero ljudi
da ga podignu.
- Kako si saznao sve to?
- Zadivljena si, je li?
Potaknuo ju je da mu odgovori. - Jesam, Caine. Zadivljena sam. Da čujem
sad ostatak.
- Pojedinosti su iščeprkali moji ljudi tako da ne mogu sebi pripisati sve
zasluge. Konj je pronađen u klancu gotovo četiri kilometra od glavne ceste. -
Čekaj samo da kažem Nathanu - ponovno promrmlja Jade.
Caine je potapša po ramenu. - Moći ćeš mu sve objasniti, kad ovo završi,
dobro?
 Kimnula je. Imaš li mi još što reći, Caine?
- No, jednom kad sam zaključio da je Briarsova najlogičniji kandidat,
malo sam proučio njezinu prošlost. Izvana, sve je djelovalo uzorno, ali kad
sam zavirio malo dublje, pojavile su se neke čudne stvari.
- Na primjer?
- Za jednu ženu, jako puno je putovala - primijeti. - Na primjer - dodao je
prije nego što ga je Jade uspjela prekinuti - koliko ja znam, barem sedam
puta išla je u Francusku i natrag i...
- I misliš da je to čudno? Možda ima rodbinu...
- Nema - uzvratio je. - Uz to, Jade, uglavnom je putovala za vrijeme rata.
Ima i drugih znakovitih tragova.
- Mislim da sam se udala za najpametnijeg čovjeka na svijetu - pohvali ga.
- Caine, meni tek sad neke stvari dobivaju smisao. Što na tvoje otkriće kažu
sir Richards i Lyon? - Još im nisam rekao - odgovori.
- Htio sam biti potpuno siguran. Nakon što sam čuo njezina pitanja, više
nimalo ne sumnjam u to. Reći ću im večeras kad se nađemo kod Whitea.
- Koja su pitanja u tebi pobudila sumnju?
- Odmah te je pitala znaš li čitati, sjećaš se? S obzirom na to da su sve
dobro odgojene dame u Engleskoj savladale tu vještinu, pomislio sam da to
pitanje nešto govori.
- Samo što je ona znala da sam ja odgojena na otoku - pobuni se Jade.
- Zato je to pitala, Caine. Pokušala je doznati jesam li dobro odgojena, a
da to ne mora izravno pitati i...
- Previše ju je zanimalo je li ti tvoj otac nešto ostavio - prekine je.
Jade objesi ramena. - Mislila sam da je iskrena.
- Morat ćemo stegnuti mrežu oko Nathanove gradske kuće - primijeti
Caine. - Sad samo dvojica mojih ljudi pazi na nju. - Zašutio je i nasmiješio se
Jade. - Vjerojatno će kuća tvoga sirotog brata biti spaljena do temelja prije
nego što sve ovo završi.
- Ne moraš se tako veseliti zbog te mogućnosti - rekla je. - Uz to, Hudson
je imao dovoljno vremena ustanoviti da ne postoji nikakva škrinja. -
Uzdahnula je. - Još te jedanput moram razočarati, Caine. Gospođa Briars zna
da sam lagala kad sam rekla da ne znam čitati. Mislim da je postavila to
pitanje kako bi otkrila sumnjamo li u nju. O, da, mislim da smo ovaj put
zabrljali.
Caine se prestao smiješiti. - O čemu to govoriš? Zašto misliš da je
gospođa Briars znala da lažeš?
- Hudson me je gotovo svaku večer vidio kako čitam - hitro je rekla. -
Poslije večere, otišla bih u Nathanovu lijepu radnu sobu i čitala dok mi se
nije počelo spavati. Ima toliko lijepih knjiga koje još nisam zapamtila.
Hudson bi mi zapalio vatru u kaminu. Sigurna sam da je to rekao gospođi
Briars.
Potapšala ga je po ruci kako bi ublažila njegovo razočaranje. - Reci, što
ćemo učiniti? - pitala je uvjerena da je već smislio neki novi plan. Caine je
jednostavno bio previše pametan da ne bi uzeo u obzir sve mogućnosti.
- Na kraju, kad dobijemo pisma sa Smaragda, moći ćemo usporediti
rukopis.
- Ovdje imamo uzorak - kaza Jade. - Gospođa Briars poslala je dva
pisamca u kojima me poziva da je posjetim. Žao mi je što te moram
razočarati, ali rukopis mi uopće nije bio poznat.
- Sumnjam da je ona pisala te poruke - uzvrati Caine. - Ona je stara, Jade,
ali još je oprezna. Ne, vjerojatno joj je netko od njezinih pomoćnika napisao
te poruke.
- Hoćeš li da ukradem...
- Hoću da danju i noću ostaneš ovdje - ustvrdio je. Njegov prijedlog bio je
ravan zapovijedi. - Prije nego što sve ovo završi, bit će gusto. Sve što za
sada imam na sudu će biti samo dokaz na temelju indicija, Jade. Još imam
posla. Obećaj mi da nećeš otići.
- Obećavam - odgovorila je. - Vjeruj mi barem malo, mužu. Znaš da kad
dam riječ, držim je. Molim te, reci mi što si naumio.
- Lyona kopa da malo pritisne Willburna. Mislim da je vrijeme da postupi
onako kako želi. Willburn do sada uopće nije bio susretljiv.
Nadali smo se da će nas odvesti do Leda, ali on se po cijele dane skriva
iza svojih zavjesa. Da, vrijeme je da porazgovaramo s njim.
- Ne sviđa mi se to što te svaku noć neće biti ovdje. Dok brod ne izgori i
Londonom se ne prošire glasine o Paganovoj smrti, mislim da bi trebao ostati
kod kuće. Reći ću ti ovo, gospodine, budu li ljudi u ovome gradu slavili moju
smrt, bit ću jako razočarana.
Caineov osmijeh bio je nježan. - Žalovat će - obeća joj. - U svakom
slučaju, nikada nećemo saznati. Nije potrebno sada zapaliti brod.
- Zašto?
- Zato što znam tko je Led - objasni. - Isto tako, neće me prestati
proganjati. Zna da smo joj na tragu.
- Da - uzvrati Jade. - Da me nisi natjerao da lažem o tome da ne znam
čitati, ne bi nas prozrela, mužu moj. Razumiješ? Ova laž nije ničemu
koristila.
- Nemoj toliko likovati, ljubavi.
- Harry će biti presretan što ne mora zapaliti brod - izjavila je ne obazirući
se na njegovu primjedbu.
- Poslat ćeš nekoga da mu to kaže, je li tako?
- Da, poslat ću nekoga do Plitke obale - odgovorio je. - Morat ćeš mi
točno reći gdje je to, Jade. To je tajno ime za neko drugo mjesto, je li tako?
Jade se stisnula uz svog muža. - Kako si pametan - šapnula je. - Bit ćeš
oprezan kad izađeš, hoćeš? Prozrela nas je, u redu. Ne smiješ nikome
okrenuti leđa, Caine. Pouzdajem se u tebe.
 - Ja se pouzdajem u tebe - odgovorio je. Njegov osmijeh govorio je sve. -
Kvragu, meni se to čini isto.
- Isto je - reče ona. - Međutim, možeš se pretvarati da nije, ako će ti tako
biti lakše.
Nije se obazirao na njezinu opasku, nego joj je golicao vrat. Jade je
zadrhtala. - Jesi li raspoložena za još jedan sat plesa?
- Hoću li opet morati klečati?
- Nije ti se sviđalo, ljubavi? Ponašala si se kao da ti se sviđa. Usne su ti
bile tako slatke, tako...
- Sviđalo mi se - brzo je priznala. - Možemo li?
- O, da - rekla je bez daha.
- Gore ili ovdje?
- Gore - šapnula je. Dignula se i povukla ga za ruku. - Samo što ovaj put,
ja želim voditi, Caine.
Ostatak dana proveli su jedno drugom u zagrljaju. Bili su to blaženi
trenuci koji su prebrzo završili. Nije bila ni svjesna toga, ali već ga je
podsjetila da ne zaboravi McKindryja, a on je od nje tražio da mu obeća da
nikamo neće ići dok se on ne vrati.
Jade je bila iscrpljena i čvrsto je spavala skoro do svanuća. Prenula se iz
sna i okrenula na bok kako bi zagrlila Cainea.
Nije ga bilo. Pohitala je u prizemlje i zavirila u knjižnicu. Caine se još nije
vratio. Budući da nikada nije tako dugo izbivao, počela se brinuti.
Kad je prošao još jedan sat, a on se još nije vratio, poludjela je. Nagon joj
je zvonio na uzbunu. Nešto je pošlo po zlu. U želucu je osjećala poznatu bol
kao nekada davno kad je plan pošao ukrivo.
Morala se pripremiti. Za čas se odjenula, stavila bodež u džep, posebnu
kopču u kosu i nastavila hodati gore-dolje.
Caine je njoj za zaštitu ostavio dva stražara. Jedan je stajao u sjeni ispred
ulaznih vrata, a drugi je čuvao stražnji ulaz.
Jade je odlučila razgovarati sa Cyrilom, čovjekom koji je pazio na glavni
ulaz. Možda će znati što im je činiti. Otvorila je vrata baš na vrijeme da vidi
nekog čovjeka koji je Cyrilu dao komad papira i otrčao.
Cyril je preskakao po dvije stube. - Pismo za vas - reče. - U ovo doba
noći - dodao je ljutito mrmljajući. - Gospođo, to ne mogu biti dobre vijesti.
- Nadam se da su od Cainea - izvalila je. - Uđite, Cyrile. Navucite zasun
za sobom. Nešto ne valja - dodala je kad je razderala pečat na omotnici. -
Caine se nikada nije tako dugo zadržao.
Gunđajući, Cyril se složi. - Da - reče. - Imam loš predosjećaj.
- Ja također - šapne Jade.
Čim je Jade rastvorila papir, problijedjela je. Odmah je prepoznala
rukopis. Poruka je bila od Leda.
- Što je, gospođo? - upita Cyril. Govorio je tihim glasom, neobično, jer
Cyril je bio krupan čovjek s odgovarajućim snažnim glasom.
- Caine je u nevolji - šapne Jade. - Imam jedan sat da odem do zgrade u
Ulici Lathrop. Znaš li gdje je to?
- Ako je na Lathropu, onda je to skladište - odgovori Cyril. - Ne sviđa mi
se to - kaza on.- Predosjećam zamku. Što će se dogoditi ako ne odemo?
- Ubit će mog muža.
- Idem po Aldena - najavi Cyril. Krenuo je prema stražnjem ulazu kad ga
je Jade pozvala.
- Ja ne idem.
- Ali...
- Ne mogu otići. Moram ostati ovdje, Cyrile. To može biti varka, a dala
sam riječ Caineu. Ne, moram ostati ovdje. Znaš li do kada je Kod Whitea
otvoreno?
 - Sad je sigurno već zatvoreno.
- Caine je možda otišao razgovarati s čovjekom koji se zove Wilburn.
Znaš li gdje on živi?
- Znam - odgovori stražar. - Samo šest, možda sedam ulica odavde.
- Odmah pošalji Aldena onamo. Lyon i Caine mogli bi imati sastanak s
nevjernikom.
- Što ako nemaju?
- Dok Alden ide do Wilburnove kuće, ti otrči do Lyonova doma. E, sad,
ako Lyon nije kod kuće, onda idi do kuće sir Richardsa. Znaš li gdje žive ta
dvojica muškaraca?
- Da - kaza Cyril. - Ali tko će vas čuvati dok mi tražimo Cainea? Bit ćete
sami.
- Zakračunat ću vrata - obeća ona. - Molim te, Cyril, požuri se. Moramo
pronaći Cainea prije nego što prođe jedan sat. Ako ga ne nađemo,
pretpostavit ću da poruka nije varka.
- Požurit ćemo se - obeća Cyril krenuvši prema stražnjem dijelu kuće.
Jade je dugo stajala nasred predvorja čvrsto držeći pismo u ruci. Tada je
otišla u svoju spavaću sobu. Zaključala je vrata za sobom.
Lupanje po ulaznim vratima počelo je samo nekoliko minuta poslije. Znala
je da to nije Caine. On je, naravno, imao ključ, potom se začuo zvuk
razbijanja stakla.
Je li nehotice išla njima na ruku? Jesu li bili tako sigurni da će poslati
stražare u potragu za Caineom? Jade je tješila ta mogućnost jer to je značilo
da Caine ipak nije zarobljen.
Molila je Boga da ima pravo, a isto tako, molila je da se Bog ne razljuti na
nju. Vjerojatno će morati nekoga ubiti i to jako brzo, sudeći prema
zvukovima koji su upućivali na to da se netko penje stubama.
Jade je iz ladice noćnog ormarića na Caineovoj strani kreveta izvadila
pištolj, stisnula se u kut i naciljala. Odlučila je čekati dok ne razvale bravu, a
onda pucati u prvog čovjeka koji uđe u sobu.
Ruka joj je bila mirna. Isto tako, obuzeo ju je samrtni mir. Tada su se
vrata treskom otvorila. Na vratima se pojavila tamna prikaza. I dalje je
čekala jer je htjela biti potpuno sigurna da se radi o njezinu neprijatelju, a ne
o jednom od Caineovih najamnika koji ju je došao spasiti.
- Zapali svijeću - poviče glas. - Ne vidim kurvu.
Jade povuče okidač. Vjerojatno je čovjeka pogodila negdje posred tijela
jer je glasno vrisnuo prije nego što se presavinuo. Pao je na pod glasno
tresnuvši.
Rekla je samoj sebi da je ovu rundu dobila, iako je bitka bila na strani
Leda. Jade su okružila trojica muškaraca. Kad je prvi posegnuo za njom,
nožem ga je porezala po ruci. Drugi je zgrabio njezino oružje baš kad ju je
treći šakom pogodio sa strane u čeljust. Od udarca se onesvijestila i pala na
pod.
Jade se probudila tek kad su je nosili u mračnu, vlažnu zgradu. Samo je
nekoliko svijeća osvjetljavalo prostor, ali dovoljno da Jade vidi sanduke
poslagane duž kamenog zida. Na kraju dugačkog hodnika stajala je žena
odjevena u bijelo. Ondje je bila gospođa Briars, čekajući je.
Kad je došao do svog vođe, čovjek koji ju je nosio spusti je. Posrćući,
Jade se osovi na noge.
Zagledana u svoju protivnicu, Jade protrlja bolnu čeljust. Pogled tih očiju
bio je jezovit. - Sad mi je jasno zašto ste dobili ime Led - čula se kako
govori. - Vi nemate dušu, je li tako, gospođo Briars?
Jade je zaslužila glasnu pljusku po licu. - Gdje su pisma? - upitala je
Briarsica.
- Na sigurnom - odgovori Jade. - Zar doista mislite da ćete se spasiti ako
se dočepate tih pisama? Previše ljudi zna što ste učinili. Previše...
- Glupačo! - poviče gospođa Briars. U tom glasu bilo je toliko snage,
toliko grubosti da je Jade odjednom imala osjećaj kao da stoji pred samim
vragom. Oduprla se nagonu da se prekriži. - Dobit ću ta pisma, Jade. To je
moj dokaz svijetu kakva sam veličanstvena junačka djela izvela. Svi će me
cijeniti. Svi. U godinama koje dolaze, svijet će spoznati što je moj Tribunal
bio u stanju postići. Mogli smo zavladati Engleskom da sam odlučila
nastaviti sa svojim poslom. O, da, dobit ću natrag ta pisma. Čuvat ću ih na
sigurnom dok ne dođe vrijeme da otkrijem svoju veličinu.
Bila je luda. Jade je osjetila kako joj se ježi koža na rukama. Očajnički je
pokušavala smisliti kako ženu uvjeriti da je pusti dok naposljetku nije
zaključila da je žena tako luda da se s njom ne može suvislo razgovarati. -
Ako vam vratim pisma, hoćete li pustiti Cainea? - pitala je.
Gospođa Briars se kreštavo nasmije. - Ako? Imaš li ti pojma tko sam ja?
Nikako me ne možeš poštovati, Jade.
- O, znam ja tko ste vi - odvrati Jade. - Vi ste žena koja je ubila mog oca.
Vi ste žena koja je izdala svoju zemlju. Vi ste opako stvorenje koje je
poteklo od samoga vraga. Vi ste luda...
Prekinula je svoju tiradu kad ju je Briarsova ponovno udarila. Jade poleti
unatrag, a onda se uspravi. - Pustite Cainea, Briarsice, i donijet ću vam
pisma.
Kao odgovor na to obećanje, Briarsova se okrene jednom od svojih ljudi. -
Zaključaj našu gošću u stražnju sobu - naredi. Tada se okrene Jade.
- Ti ćeš biti mamac, draga moja, da Caine dođe ovamo. On mora umrijeti -
dodala je jednoličnim glasom. - Ali tek kad mi preda pisma, naravno. Onda
ću ubiti i tebe, mala Jade. Pravi izdajnik bio je tvoj otac, jer mi je okrenuo
leđa. Meni! O, kako mi je žao što nisam bila nazočna kad mu je poginuo sin.
Morat ćeš mi to nadomjestiti, drago, drago dijete, tako što ćeš polako umirati
od moje ruke... Vodi je odavde! - završila je Briarsova gotovo vičući. Jade bi
najradije plakala od olakšanja. Ipak nisu ulovili Cainea.
Doći će po nju, znala je, ipak još postoji opasnost... ali u ovom trenutku je
siguran.
 Zapravo, smijala se u sebi dok su je vodili u njezin privremeni zatvor.
Vjerovali su da je sad imaju. Ne smiju joj svezati ruke, pomisli u sebi. Jade
je počela cmizdriti kako bi njezini uznici mislili da se boji. Čim su otvorili
vrata, pohitala je unutra, srušila se na pod nasred prostorije i počela plakati.
Za njom su se zalupila vrata. Nastavila je plakati sve dok koraci nisu
utihnuli. Tada je napravila inventuru. Kroz sivi pokrov na prozoru probijala
se mjesečina. Otvor je bio gotovo četiri metra visoko. Unutra je bio samo
jedan komad namještaja, stari, okrugao stol sa samo tri noge, pa su sigurno
znali da neće moći dosegnuti do prozora čak i da stane na stol.
Da, mislili su da odavde ne može pobjeći. Jade zadovoljno uzdahne.
Iz kose je izvadila posebnu kopču kojom se samo koristila u ovakvim
slučajevima i primila se brave.
Budući da se očajnički žurila jer je htjela doći do Cainea prije Briarsičinih
ljudi, nije bila tako brza kakva bi bila da okolnosti nisu bile tako burne.
Trebalo joj je malo više od deset minuta da otvori bravu.
U skladištu je bio mrkli mrak. Iako je Jade bila sigurna da je Briarsica
povela sa sobom sve svoje ljude, ipak je na izlasku nastojala biti što je
moguće tiša. Bila je potpuno smetena kad se našla na uličici. Pretrčala je u
jednom smjeru dvije dugačke ulice prije nego što se pribrala i shvatila da je
krenula krivim putem.
Bila je potpuno prestravljena. Znala je da joj do kuće treba još petnaest
minuta. Dok je trčala, svom Stvoritelju svečano je obećala neke stvari. Dala
mu je riječ da više nikada neće krasti niti lagati, samo ako Caine preživi. -
Bože, znam da sam taj osobit dar dobila od tebe i znam da neću prekršiti
riječ, kad je jednom dam. Neću poći ni očevim stopama. Samo mi daj da
poživim kako bih to mogla dokazati. Molim te, Bože. Caine me treba.
Morala je stati kad se bol sa strane u struku pojačala. - Bože, kad bi mi
samo dao malo dodatne snage. Više neću niti psovati.
Čudno, ali bol se povukla. Štoviše, došla je do daha. Zaključi da je
posljednje obećanje bilo ono koje je Stvoritelj htio čuti.
 - Hvala ti - šapne kad je podignula skute i ponovno počela trčati.
Jade se nije zaustavila dok nije došla do ulice u kojoj je stajala njihova
kuća. Držala se sjene dok je išla prema stubama. Kad je ugledala trojicu
muškaraca ispruženih na njezinoj terasi, ponovno je počela trčati. Muškarci
nisu bili u stanju zaskočiti je. Dapače, doimali su se smireno u svom
prisilnom snu.
Caine se očito vratio kući.
Jade se nije mogla sjetiti koliko je ljudi bilo s Briarsicom. Ponovno se
počela gristi. Da li da se ušulja kroz stražnja vrata ili da hrabro uđe u
predvorje i još jedanput se pokuša suprotstaviti Briarsici.
Odgovor je došao sam kad je do nje doprlo Caineovo urlanje.
- Gdje je? - grmio je Caine kroz vrata.
Strah u njegovu glasu Jade je parala srce. Otvorila je vrata i pohitala
unutra.
Svi su bili u salonu. Lyon, opazi Jade, držao je Cainea za ramena,
Briarsica je stajala ispred dvojice muškaraca. Sir Richards je stajao pokraj
nje. Obojica, i Cyril i Alden stajali su iza svoje šefice.
- Umrijet će od gladi prije nego što je nađeš - vikala je Briarsicea. Veselo
je mrmljala. - Ne, nikada je nećeš naći. Nikada.
- O, da, hoće.
Briarsica je vrisnula kad je do nje dopro Jadein tihi glas. Caine i Lyon su
se okrenuli.
Caine je samo stajao ondje smiješeći joj se. Vidjela je suze u njegovim
očima. Znala je da su njezine isto tako mutne. Lyon je bio zapanjen baš kao i
Richards. - Jade... kako si... Dok je odgovarala, gledala je Cainea. -
Zaključali su me. Prošla je cijela minuta prije nego što je itko reagirao. Lyon
se prvi počeo smijati. - Zaključali su je - rekao je Caineu.
Jade se neprestano smiješila dok je Caine išao prema njoj. Kad je ispružio
ruku i dodirnuo joj lice vrhovima prstiju, briznula je u plač i potrčala
stubama.
Ušla je u prvu spavaću sobu, zalupila vrata za sobom i bacila se na
krevet. Caine je došao odmah iza nje. Uzeo ju je u zagrljaj.
- Ljubavi moja, sve je gotovo - šapnuo je.
- Nisam te ostavila. Ostala sam ovdje sve dok nisu došli i odvukli me
odavde. Nisam prekršila riječ.
- Pssst, Jade, nisam niti mislio...
- Caine, kako sam se bojala - plakala je na njegovim prsima.
- I ja - šapnuo je. Čvrsto ju je stisnuo, a zatim rekao: - Kad mi je Cyril
rekao:... mislio sam da si... O, Bože, da. Jako sam se bojao.
Obrisala je oči u njegovu jaknu i rekla: - Više ne smiješ reći kvragu. Više
ne smijemo psovati, Caine. Obećala sam Bogu. Njegov osmijeh bio je pun
nježnosti. - Razumijem.
- Sve bih obećala samo da ti se ništa ne dogodi - šapnula je. - Koliko te
trebam, Caine.
- Trebam i ja tebe, ljubavi.
- Više ne smijemo krasti niti lagati - tada mu je rekla. - Obećala sam i to.
Pogledao je u nebo i zakolutao očima. - Obećala si i u moje ime? - pitao
ju je. Prikrivao je osmijeh jer je izgledala tako iskreno da se nije niti potrudio
spomenuti joj da on nikada ništa nije ukrao.
- Da, naravno da su moja obećanja i tvoja - odgovorila je. - Od nas se
očekuje da sve dijelimo, nije li tako? Caine, u ovom braku mi smo
ravnopravni partneri.
- Ravnopravni smo - složi se on.
- Znači da su moja obećanja i tvoja?
- Da - odgovorio je. Odjednom se odmaknuo od nje. Zabrinutost na
njegovu licu bila je očita. - Nisi se valjda još nečega odrekla, je li?
Gledao ju je kao da se boji odgovora. Odmah je pogodila na što misli.
- Na primjer, plesa?
- Na primjer, vođenja ljubavi.
Nasmijala se, glasno, zvonko, radosno. - Nije li to isto?
- Nije vrijeme za šalu, Jade.
- Ne, Caine, nismo se odrekli plesa ni vođenja ljubavi. Nikada ne bih dala
obećanje koje ne mogu ispuniti - dodala je navodeći riječi koje je on njoj
uputio.
Caine bi joj najradije strgnuo, odjeću i odmah i ovdje s njom vodio ljubav.
Nije mogao, naravno, jer je morao riješiti gužvu u prizemlju.
Ni nekoliko sljedećih dana nije mogao puno vremena provoditi sa svojom
mladenkom. On i Lyon bili su zaokupljeni iznošenjem podataka za bilješke
svojih nadređenih. Gospođa Briars završila je u zatvoru Newgate. Govorilo
se da će biti premještena u obližnju ludnicu, jer je sud zaključio da je žena
potpuno luda. Jade se svim srcem složila s tim.
Caine je napokon mogao održati drugo obećanje koje je dao Jade.
Smjestili su se i počeli mirno živjeti.
I baš kao što je predvidio, živjeli su sretno do kraja života.
Međutim, bio je jako nesiguran. Jade se brinula zbog toga. Ujutro, na
njihovu prvu godišnjicu braka, tražio je od nje da mu obeća da će još jednu
godinu ostati s njim.
Jade je smatrala da je postavio to pitanje u krivo vrijeme s obzirom na to
da je bila usred bolnih trudova. Škrgutala je zubima od bolova.
- Caine, dobit ćemo dijete - rekla je.
- Znam, ljubavi - odgovorio je. Prevrnuo se na bok i nježno pomilovao
velik trbuh. - Opazio sam već odavno - dodao je samo da je zadirkuje.
Nagnuo se i poljubio znojno čelo. - Vruće ti je, Jade?
 - Ne, samo mi je...
- Obećaj mi - prekinuo ju je maknuvši gornji pokrivač. - Onda možeš opet
spavati. Nemirno si spavala. Mislim da si bila predugo budna razgovarajući s
Lyonom i Christinom. Bilo mi je drago što ih vidim, naravno, i drago mi je što
je Christina ponudila pomoć kad za to dođe vrijeme, ali i dalje tražim da
bude nazočan liječnik, Jade.
Jade je bila previše iscrpljena da bi se prepirala. Tijekom dugačke noći
povremeno je imala trudove. Međutim, nije budila Cainea. Držala se savjeta
svoje dobre prijateljice, Christina joj je savjetovala da ne uznemirava muža
sve do posljednjeg trenutka. Muževi se, objasnila je Christina, lako slome.
Christina je Jade smatrala svojom sestrom po krvi još od one noći kad joj
je predala Lyonov dosje i rekla joj da ga spremi na sigurno. Dvije žene imale
su potpuno povjerenje jedna u drugu i provele su sate i sate pričajući jedna
drugoj omiljene dogodovštine iz svoje prošlosti.
Caine nježno prodrma ženu. - Hoću da mi sad obećaš.
Čim je novi trud prestao odgovorila mu je. - Da, obećavam ti, i Caine, sad
ćemo dobiti dijete. Idi probuditi Christinu.
Dijete za koje je Jade bila sigurna da će svaki tren stići na svijet, nije
stiglo još sljedeća tri sata.
Tijekom iscrpljujućeg porođaja, Caine je ostao smiren, sabran i pouzdan
baš kao što je Jade očekivala. Tada je pomislila da Christina nije imala
pravo. Ne slomi se svaki muškarac tako lako.
Kad su Jadeini trudovi postali tako jaki da Caine to nije mogao gledati,
Christina ga je poslala u knjižnicu, Caine je u prizemlju izdržao samo pet
minuta, a onda se vratio k Jade, stežući joj ruku i moleći za oprost što joj je
priuštio toliko muke.
Naravno, više je smetao nego pomagao. Ipak, tijekom porođaja nije
paničario i samo nekoliko minuta poslije držao je na rukama svoju lijepu
kćer.
 Sterns se nije mogao suzdržati. Čim je čuo jedar plač novorođenčeta
uletio je u sobu. Odmah je uzeo dijete od Cainea, izjavio da je doista
predivna, a onda obavio prvo kupanje.
Christina se pobrinula za Jade. Caine joj je pomogao promijeniti
posteljinu i Jadeinu spavaćicu, a kad mu je Christina rekla da se dobro držao,
čak se uspio nasmiješiti.
Caine je bio blijed, ruke su mu drhtale, čelo mu je bilo mokro od znoja,
još nije mogao suvislo govoriti, ali sve je stoički podnosio.
Ipak, kad je prošao prvi šok, nije više mogao vladati sobom. Christina je
upravo izašla iz sobe kako bi mužu priopćila sretnu vijest. Sterns je na
rukama zibao svoju novu štićenicu, a Jade je bila preumorna da bi provjerila
što joj je s mužem.
- Je li mu dobro? - pitala je Jade Sternsa. Čak nije imala snage pogledati
preko ruba kreveta.
- Onesvijestio se.
- Znam da se onesvijestio - odgovori Jade. - No, je li dobro? Nije udario
glavom u nešto oštro, je li?
- Dobro je - izjavi Sterns. Nije se potrudio pogledati svog poslodavca kad
je to izrekao nego je nastavio buljiti u prekrasno dijete. Na licu mu se
odražavalo čisto obožavanje.
- Pomognite mu da ustane - šapnula je Jade. Grizla je usnicu da se ne bi
počela smijati.
- Mislim da još nije spreman ustati - izjavi Sterns. - Djetetu je potrebna
sva moja pozornost. Dobro ste se držali, gospođo, doista, jako dobro. Siguran
sam da će se markiz složiti sa mnom kad dođe k svijesti.
Jade je blistala od zadovoljstva. Oči joj se napune suzama. - Nikada mu
nećete dopustiti da to zaboravi, je li tako, Sternse?
Uto je Caine zastenjao i privukao njihovu pozornost. - Nikome ne
smijemo reći da se onesvijestio. Umrijet će od srama.
 - Bez brige, gospođo - uzvrati Sterns. - Ja sigurno neću nikome reći.
Obećavam.
Prema znakovitom sjaju u njegovim očima, trebalo joj je biti jasno da neće
održati obećanje. Tri dana poslije, čitala je o Caineovoj nesvjestici.
Duhovit sluga objavio je to u dnevnim novinama.
Markiz od Cainewooda sve je to stoički podnio. Uopće mu nije smetalo
zadirkivanje čestitara. Ništa ga nije moglo razljutiti. Uostalom, njegova
zadaća uspješno je obavljena. Uhvatio je zloglasnoga gusara... koji mu sad
pripada.
Lovac je bio zadovoljan.
 Napomene

1 Jade - poludragi kamen, nefrit (op. prev.)

2 Carlton House - zgrada u Londonu, sjedište princa namjesnika u 18. st.

(op. prev.)

3 George Bryan Beau Brummell (1778. - 1840.) - britanski časnik, igrač

kriketa i diplomat koji je imao važnu ulogu u razvoju muške mode.

4 Centurion - zapovjednik rimske vojske (op. prev.)

5 Hessenske čizme - prema njemačkoj pokrajini Hessenu, vojničke čizme

popularne u 18. st. (op. prev.)