Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Odrzavanje PDF
Uvod U Odrzavanje PDF
1. Osnovni pojmovi
Srodan pojam uz održavanje jeste servisiranje te se postavlja pitanje koja je razlika između
servisiranja i održavanja. U načelu pojam održavanje se više odnosi na popravke, a pojam
servisiranje na aktivnosti koje se poduzimaju kako bi se dostigao predviđeni životni vijek
opreme. Npr. kada su automobili u pitanju tada se pod pojmom servisiranje podrazumijeva
zamjena ulja i filtera, zamjena tečnosti za hlađenje, zamjena svjećica i slično, a složeniji
radovi kao što je npr. popravak kočnica i slično spadaju pod održavanje. Može se reći da je
održavanje širi pojam od pojma servisiranje, jer sve aktivnosti servisiranja spadaju pod
održavanje. Različiti proizvođači opreme različito tumače pojmove servis i održavanje te je
pri sklapanju ugovora o održavanju i servisu potrebno precizno odrediti koje aktivnosti
održavanja se broje u servis, a koje u održavanje.
Pod pojmom kvar se podrazumijeva promjena stanja opreme koja onemogućava funkciju
opreme ili dovodi u opasnost zdravlje ljudi koji koriste opremu, okoliš ili drugu opremu, a
pod pojmom oštećenje se podrazumijeva promjena stanja opreme koja još ne smeta funkciji,
ali se može razviti u kvar ili dovodi u opasnost zdravlje ljudi koji koriste opremu, okoliš ili
drugu opremu. Kvarovi se dijele na:
• kritične i
• nekritične.
Kritični kvar potpuno onemogućava funkciju, a nekritičan kvar djelimično umanjuje funkciju
opreme. Druga podjela kvarova je na:
• inherentne (svojstvene) i
• neinherentne (nesvojstvene).
Inherentni kvarovi su kvarovi koji su inherentni (svojstveni) opremi na kojoj se dese. Npr.
istrošenost ležaja je primjer inherentnog kvara. Kvarovi koji nisu inherentni opremi
uzrokovani su nekom akcijom koja je sasvim izvan opreme i njezine funkcije (npr.
nepravilnim rukovanjem osoblja ili greškom tokom zahvata održavanja, fizičkim oštećenjem,
požarom itd.). Vezano za kvar se definiše i pojam ispravnosti odnosno za opremu kažemo da
je ispravna ako na njoj nema kvarova i oštećenja.
Intenzitet (stopa, indeks, brzina pojave) kvarova λ (engleski: failure rate) je vjerovatnoća da
će se kvar na opremi pojaviti u određenom vremenskom intervalu. Jedinica za intenzitet
kvarova λ je [kvarova/h].
Srednje vrijeme između kvarova (engleski: MTBF - Mean Time Between Failure) pokazuje
koliko je prosječno vrijeme između kvarova opreme i mjeri se u satima [h]. U fazi normalnog
rada opreme kada je intenzitet kvarova λ=const. vrijedi relacija:
1
λ= (0.1.)
MTBF
Npr. ako je u toku godinu dana koja ima 8760 sati nastupilo 7 kvarova na opremi tada je
MTBF=8760/7=1251[h], a intenzitet kvarova je λ=1/1251=0,0008[kvarova/h].
ti ti
A= = ⋅100% (0.2.)
t (ti + tz )
gdje je:
ti – vrijeme ispravnog rada opreme
tz – vrijeme zastoja
t=ti+tz – ukupno vrijeme posmatranja.
Npr. ako je tokom godinu dana posmatrana oprema bila ispravna 334 dana, a bila je u
zastoju usljed održavanja 31 dan tada je raspoloživost date opreme u toj godini bila
A=334/365=0,915 odnosno 91,5%. Raspoloživost se obično računa na sedmičnoj i godišnjoj
bazi, ali može se računati i tokom zadanog perioda. Npr. pouzdanost rada gradske toplane se
računa za period sezone grijanja.
Svojevremeno je Kelvin dao čuvenu izjavu „Ono što se ne može mjeriti, ne može se ni
unaprijediti“. To praktično znači da ako se ne može mjeriti uspješnost održavanja tada se ne
može ni unaprijediti održavanje. I odista kada se upravlja nekim procesom, bez validnih
podataka o tom procesu dobivenih nekom metodom mjerenja, tada se nalazi u sličnoj
situaciji kao i slijep čovjek koji baulja u prostoru bez da ima predstavu o svom kretanju. Prvi
pokušaji da se uspostavi sistem mjerenja uspješnosti održavanja su učinjeni 1960.-tih godina.
Dva ključna indikatora na temelju kojih se vrši evaluacija uspješnosti održavanja su:
• raspoloživost opreme i
• direktni troškovi održavanja.
Kriva kade je karakteristična za opremu kod koje dolazi do izražaja proces habanja. To su npr.
vozila. U fazi uhodavanja dolaze do izražaja greške u proizvodnji prvenstveno greške na
dijelovima, a nakon čega nastupa faza normalnog rada tokom koje je broj kvarova mali.
Korisni vijek trajanja (faza normalnog rada) opreme je onaj vremenski period koji proteče od
završetka uhodavanja opreme do zakazivanja (zbog dotrajalosti) prve komponente. Na kraju
dolazi faza istrošenosti kada broj kvarova raste. Krive habanja se matematički mogu iskazati
pomoću Weibullove troparametarske distribucije:
β −1
β t −γ
λ (t ) = ⋅ (0.3.)
α α
Parametri su: β – parametar oblika, γ – parametar položaja i α – parametar razmjere, a t je
vrijeme. Weibullova analiza je svjetski najpopularnija metoda analize i predviđanje kvarova i
nepravilnosti u radu svih vrsta.
Osim toga na temelju analize se može pokrenuti i nova aktivnost održavanja, ako analiza
pokaže da je to potrebno. Prema svome obimu aktivnosti održavanja se dijele na:
U savremenom održavanju se sve aktivnosti provode uz izdat radni nalog održavanja. Ako
su u pitanju male (sitne) aktivnosti održavanja kao što je npr. zamjena sijalice, dotezanje
jednog vijka i slično za njih se otvara trajni radni nalog tj. radni nalog za sitne aktivnosti.
Međutim za svaku značajniju aktivnost održavanja kao što je npr. zamjena ležaja, zamjena
elektromotora itd. se obavezno kreira poseban radni nalog održavanja upravo za tu
aktivnost. Kreiranje radnih naloga se može vršiti ručno tj. na papiru, ali danas se uglavnom
vrši pomoću računara primjenom ERP softvera. ERP je skraćenica od Enterprise Resource
Planning tj. planiranje resursa preduzeća. ERP softverski sistem omogućava osim samog
vođenja dokumentacije održavanja i njezinu povezanost sa dokumentacijom drugih odjela
kao što su finansijski odjel, odjel nabave itd. Osim ERP u upotrebi je i CMMS - Computerized
Maintenance Management Software (softver za kompjuterizovano upravljanje
održavanjem), ali u načelu je bolje koristiti ERP zbog bolje povezanosti sa drugim
aplikacijama u organizaciji. Pojedini ERP softveri imaju mogućnost izdvajanja modula za
održavanje koji na taj način djeluje kao samostalni CMMS softver, a kasnije se isti po potrebi
može integrisati u ERP.
2. Strategija održavanja
• korektivno održavanje
• preventivno i prediktivno održavanje.
• direktne i
• indirektne.
Direktne troškove održavanja čine cijena ljudskog rada utrošenoga za održavanje i trošak za
upotrijebljene materijale, kao što su rezervni dijelovi, materijali za čišćenje, brušenje,
konzerviranje, zatim dopuna raznih ispražnjenih ili zbog radova izgubljenih medija, te
trošenje alata i sl. Sve ono, dakle, što je izravno povezano sa fizičkim izvršenjem radova
održavanja. Pojednostavljeno rečeno u direktne troškove održavanja ulazi:
• rad
• alat i
• materijal.
Indirektne troškove održavanja čine troškovi zastoja. Taj zastoj može uzrokovati ili neki kvar
ili neka planirana akcija na održavanju. U svakom slučaju, da bi takav zastoj bio svrstan u
indirektne troškove održavanja, bitno je da bude isključivo povezan sa održavanjem. Bitno je
napomenuti da ima mnogo situacija u praksi kada troškovi zastoja nisu jedini indirektni
troškovi. Npr. kada su u pitanju medicinski uređaji usljed njihovog zastoja može doći do
ugrožavanja ljudskog zdravlja pa i života što konsekventno opet izaziva visoke troškove. U
indirektne troškove dakle ulaze svi gubici uzrokovani kvarovima kao što je npr. smanjenje
prodaje, smanjenje kvaliteta proizvoda i gubici koji konsekventno nastaju, gubici tržišta itd.
Na slici 0.3. je prikazana ovisnost direktnih i indirektnih troškova o intenzitetu aktivnosti
preventivnog i prediktivnog održavanja te optimalan nivo aktivnosti planskog (preventivnog i
prediktivnog održavanja).
Također je potrebno ustrojiti valjano praćenje realizacije što se vrši kroz sistem radnih
naloga održavanja i kasnije praćenje indikatora uspješnosti održavanja. Alternativan metod
praćenja realizacije jeste ustrojavanje dvije odvojene radionice održavanja i to jedna za
poslove korektivnog održavanja, a druga za poslove planskog održavanja pri čemu se budžet
sukladno odabranoj strategiji raspoređuje na ove dvije radionice. Nigdje nije propisano, ali u
većini organizacija se danas primjenjuje sljedeći sistem za označavanje tipova radnih naloga:
Svrha ovakvog sistema radnih naloga jeste valjano praćenje realizacije budžeta održavanja.
Stalni radni nalozi (tip naloga PM05) smiju učestvovati u budžetu sa najviše 5%, a odnos
učešća naloga PM01 i PM03 definiše menadžment kroz izbor strategije (politike) održavanja.
Naime stalni radni nalog se jednom otvori i trajno „kupi“ sve sitne troškove održavanja
date opreme za koju je otvoren. U tom smislu potrebno je stalno pratiti kolike troškove su
„pokupili“ ovi trajni nalozi sa ciljem da se provjeri jesu li odista u pitanju sitni troškovi.
3. Organizacija održavanja
Premda dio poslova održavanja u organizaciji obavljaju i drugi odjeli unutar organizacije u
većini organizacija najveći dio poslova održavanja obavlja i/ili koordinira služba održavanja
koja je sastavni dio tehničkog odjela. Na slici 0.4. je ilustrovana tipična struktura jedne službe
održavanja.
Kao što vidimo službu održavanja čine: ured održavanja, radionica održavanja i skladište
održavanja. Ustroj organizacije održavanja je strateška odluka koju donosi menadžment
organizacije i propisuje odgovarajućim normativnim aktima (pravilnicima, procedurama i
slično). Također strateška odluka menadžmenta organizacije je u kojoj mjeri će imati vlastito
održavanje (engleski: in-house maintenance), a u kojoj mjeri će angažovati eksterne
izvršioce odnosno u kojoj mjeri će eksternalizovati (engleski: maintenance outsourcing)
svoje održavanje.
Ključni faktor na temelju koga se donosi odluka o tome u kojoj mjeri će se angažovati
eksterni stručnjaci jeste učešće direktnih troškova održavanja u ukupnim troškovima.
Tamo gdje direktni troškovi održavanja značajnije učestvuju u ukupnim troškovima manje se
angažuju eksterni održavaoci. Obrnuto, ako direktni troškovi održavanja ne čine značajnu
stavku u ukupnim troškovima tada se više angažuju eksterni održavaoci. Drugi bitan faktor
jeste dostupnost kooperanata za eksterno održavanje. Mnoge organizacije nisu u situaciji da
koriste usluge eksternog održavanja, jer u njihovom okruženju nema preduzeća koju nude
takve usluge pod prihvatljivim tehničkim i ekonomskim uvjetima. Istina može se raditi na
animiranju preduzeća da nude takve usluge, ali i animiranje ima ograničene domete. Nivo
angažovanja eksternih održavalaca se može gradirati u tri nivoa (opcije):
Autonomno održavanje čine aktivnosti održavanja koje sprovodi sektor proizvodnje i ono je
temelj tzv. TPM – Total Productive Maintenance (totalno proizvodno održavanje) koje je
razradio Seiichi Nakajima u Japanskom institutu za održavanje JIPM 1971. godine sa
namjerom da se unaprijedi održavanje u industrijskim pogonima visokoautomatizirane
masovne proizvodnje. Bit TPM održavanje jeste da se odgovornost za održavanje prenosi
na sektor proizvodnje, a služba održavanja postaje savjetodavno tijelo zaduženo za
edukaciju, konsultacije, provođenje generalnih remonta i slično. Jedan od najcjenjenijih
stručnjaka za TPM dr. Tokutaro Suzuki je svojevremeno izjavio: „Koncept TPM je da radnik
mora održavati svoju mašinu.“ Danas mnoge organizacije u potpunosti ili barem djelimično
primjenjuju TPM organizaciju održavanja što znači da je danas u svim organizacijama manje
ili više zastupljeno autonomno održavanje.
Ured (kancelarija) održavanja je organizacioni odjel unutar službe održavanja čiji zadatak je,
ukratko rečeno, baviti se dokumentacijom održavanja. U domaćoj literaturi se za ured
održavanja koristi i naziv ured pripreme održavanja (engleski: Maintenance Office ili Plant
Maintenance Office). U manjim organizacijama sve poslove ureda održavanja obavlja
rukovodilac službe održavanja koji eventualno može imati jednog ili dva saradnika. Međutim
već u srednjim organizacijama ured održavanja se organizuje kao zasebni organizacioni odjel
sa svojim rukovodiocem koji je inženjer ili tehničar.
• strukovni i
• strategijski.
• građevinsko održavanje,
• mašinsko održavanje,
• održavanje vozila,
• odjel podmazivanja,
• održavanje opreme i instalacija komprimiranog zraka,
• održavanje vodoinstalacija,
• elektro održavanje,
• instrumentaciono održavanje,
• održavanje VN postrojenja
• itd.
• centralizovano i
• decentralizovano.
Kao što je već rečeno, plan održavanja je odgovor na pitanje šta i kako raditi odnosno
planom održavanja se definišu (dizajniraju) buduće aktivnosti održavanja. Program
(raspored) održavanja je odgovor na pitanje kada raditi aktivnosti održavanja i tko će ih
raditi (kada i tko). Osim pojma program održavanja koriste se pojmovi dinamički plan
održavanja, operativni plan održavanja, vremenski plan održavanja i terminski plan
održavanja, ali svi ovi pojmovi se u biti odnose na isto. Prije kreiranja plana održavanja
potrebno je izvršiti klasifikaciju i kategorizaciju opreme u organizaciji tj. formirati registar
opreme (engleski: item register, equipment list).
Postavljaju se pitanja šta se podrazumijeva pod pojmom oprema (engleski: equipment, item,
asset) i kako istu klasificirati. Pojmovi sistem (sustav), mašina (stroj) i sredstvo su srodni
pojmu oprema. Odgovor na pitanje šta je oprema ovisi o tome šta se održava. Npr. ako se
održavaju alatne mašine (strojevi) tada je jedna alatna mašina (strug, glodalica, bušilica itd.)
jedna oprema, a ako se održavaju motorna vozila tada je jedno vozilo (automobil, kamion,
autobus itd.) jedna oprema (slika 0.5). Primjeri opreme u procesnoj industriji su: transporter,
mlin, dozirna vaga, pumpa, ventilator, silos i slično.
Ako je u pitanju održavanje mjerila tada je jedno mjerilo (časovnik, voltmetar, transmiter,
termometar, pomično mjerilo itd.) jedna oprema, ali ovo ne treba doslovno shvatiti tako da
neko manje značajno mjerilo koje se može smatrati za dio većeg sistema ne treba brojati u
opremu. Npr. ako je na lokalni komandni ormarić elektromotora postavljen ampermetar isti
se ne broji u opremu, a njegova kalibracija se obavlja planski kao dio održavanja
elektromotornog pogona. Međutim svaki transmiter koji je spojen na SCADA sistem
automatskog upravljanja se broji kao oprema. SCADA je skraćenica od izraza Supervisory
Control and Data Acquisition (upravljanje i prikupljanje podataka), a odnosi se na elektronski
uređaj kojim se vrši automatsko upravljanje i vođenje procesa proizvodnje. Konkretnije,
transmiter sa svojim uređajima i kablom do elektroormara čini jednu cjelinu koja se vodi kao
jedna oprema. Također jedan izvršni organ SCADA sistema (npr. jedan elektroventil) sa
svojim pripadajućim uređajima i kablovima do elektroormara čini jednu opremu.
Pri održavanju naoružanja primjeri opreme su: puška, minobacač, top, lanser raketa, tenk
itd. Ako je u pitanju održavanje zelenih površina tada se jedno stablo ili jedna livada broje
kao jedna oprema. Istina nelogično je stablo ili livadu smatrati za opremu, ali terminologija
održavanja nešto odstupa od uobičajene terminologije. Uostalom i u vojnoj terminologiji se
npr. brdo smatra za objekat, jer je i vojna terminologija specifična. Sukladno prethodno
rečenome npr. svaki lonac (saksija) sa cvijećem se također vodi kao oprema. Ako su u
pitanju alati tada se npr. jedan set izvijača vodi kao jedna oprema, ali u načelu svaki alat je
jedna oprema. Čak i naizgled trivijalne stavke kao što su jedne ljestve ili visokonaponske
rukavice za električare se moraju voditi kao oprema, jer se za njih mora voditi evidencija
pregleda sa aspekta zaštite na radu. Ista stvar je sa zidarskom skelom koja se također vodi
kao oprema. Aparat za zavarivanje sa priborom, čekrk, hidraulični ključ, grijač ležaja su
također primjeri opreme.
• 10 - Ljevaonica,
• 20 - Linija tokarenja
• 30 - Linija ozubljenja,
• 40 - Termička obrada,
• 50 - Linija obrade kućišta,
• 60 - Montaža,
• 91 - Kompresorska stanica,
• 92 - Alatnica,
• 93 - Služba održavanja i
• 94 - Građevinski objekti.
Ovo je uzrokovano tehnološkim procesom proizvodnje zupčastih pumpi. Kao što je već
rečeno oprema se može prenositi sa lokacije na lokaciju, ali i dalje zadržava svoj jedinstveni
identifikacioni broj. Jedinstveni identifikacioni broj opreme (engleski: equipment number)
nije isto što i inventurni broj (engleski: account number). Inventurni broj određuje služba
knjigovodstva sukladno svojim uzusima, a broj opreme određuje služba održavanja.
Funkcionalna lokacija se može uporediti sa adresom stanovanja i jednako kao što čovjek
može mijenjati adrese stanovanja, ali i dalje zadržava svoje ime i JMBG tako i oprema
mijenja funkcionalne lokacije, ali zadržava svoj opis i broj. Pri podjeli na funkcionalne
lokacije se obavezno vrši koordinacija sa odjelom plana i analize (engleski: controlling) kako
bi svakoj funkcionalnoj lokaciji bilo pridruženo odgovarajuće mjesto troška (engleski: cost
centers). Sama podjela mora biti logična i svima razumljiva odnosno nazivi funkcionalnih
lokacija moraju biti kratki i jasni tako da čak i ljudi koji prvi puta dolaze u organizaciju
mogu bez problema razumjeti sistem. Ovo je bitno, jer se svuda često angažuju eksterni
izvođači radova održavanja.
Brojem 99 se obično označava funkcionalna lokacija na kojoj se vodi oprema koja više nije u
upotrebi (inaktivna oprema). Inaktivna oprema je sva oprema koja iz bilo kojih razloga više
nije u upotrebi bilo da je rashodovana, prodata, rastavljena u dijelove ili slično. Vođenje
liste opreme i klasifikacija se može vršiti ručno tj. na papiru, ali danas se uglavnom vrši
pomoću računara primjenom ERP softvera. Nikako se ne smije dozvoliti da dvije različite
opreme imaju isti broj. Koliko cifara će imati jedinstveni identifikacioni broj opreme ovisi o
veličini organizacije, a treba biti u rasponu od četiri do osam cifara tj. čak i najmanje
organizacije trebaju uzeti minimalno četverocifreni sistem, a najveće organizacije uzimaju
najviše osam cifara. Broj opreme se postavlja na vidno mjesto na opremi često i sa
odgovarajućim barcode kao što je prikazano na slici 0.6. Oznaka opreme treba biti od
kvalitetnog materijala npr. metalna pločica preko koje je kvalitetnom bojom izvršeno
upisivanje ili se može izvršiti ukucavanje slova i brojeva na metalnu pločicu. Oznaku treba
čvrsto postaviti na neki dio opreme koji se neće mijenjati kao što je npr. stopa ili ram.
Prvi korak pri kreiranju plana održavanje jeste kreiranje liste potencijalnih defekata, a
zatim se na temelju formirane liste defekata planiraju aktivnosti održavanja sa ciljem da se
spriječe defekti. Za pojedine vrste opreme kao što su npr. vozila proizvođači u tehničkoj
dokumentaciji isporuče i kompletan plan održavanja. Pojedine aktivnosti preventivnog i
prediktivnog održavanja su propisane i zakonskim odredbama i/ili standardima (normama)
te se obavezno moraju provoditi. To je npr. ispitivanje posuda pod pritiskom (tlakom),
ispitivanje električnih instalacija itd. Ove preglede najčešće izvode eksterni izvođači koji
imaju odgovarajuća ovlaštenja.
• preventivni pregledi i
• kontrolni pregledi.
U tabeli 0.1. je dat primjer plana periodičnog održavanja centrifugalne pumpe (crpke).
Poseban problem pri planiranju održavanja predstavljaju aktivnosti koje se obavljaju jednom
u nekoliko godina. Npr. molovanje (bojenje) kancelarija se može planirati jednom u tri
godine. Slična stvar je i sa zamjenom velikih potrošnih dijelova. Za ove svrhe se kreira
dugogodišnji program održavanja u koga se unose ove aktivnosti. Dugogodišnji program
održavanja se u literaturi još naziva višegodišnji raspored ili okvirni program održavanja
(engleski: MMS - Maintenance Master Schedule).
Tabela 0.1. Plan periodičnog održavanja centrifugalne pumpe
Aktivnost Potreban Potrebni Period Izvršilac Potreban Potreban Potreban Troškov
zastoj alati i (D, S, broj broj materijal i
(DA/NE) instrumenti M,G) radnih sati izvršilaca (cijena)
Pregled NE - D O - 1 -
Čišćenje DA -četka S M 0,6 1 -krpa 1 kg
Podmazivanje NE -mazalica S M 0,2 1 -mast 50g
Dotezanje DA -set ključeva S M 0,2 1 -
Bojenje DA -četka G M 2 1 -boja 1 kg
-otapalo 1 l
Ispitivanje NE -tester ležaja M D 0,5 1 -
ležaja
Mjerenje NE -vibrometar M D 0,5 1 -
vibracija
Mjerenje NE -termometar M D 0,5 1 -
temperature
Preslušavanje NE -stetoskop M D 0,5 1 -
ultrazvuka ultrazvučni
Ispitivanje DA -tester G E 0,5 1 -
izolacije izolacije
Mjerenje faznih NE -strujna G E 0,5 1 -
struja kliješta
D-dnevno S-sedmično M-mjesečno G-godišnje O-operator M-mehaničar E-električar D-dijagnostičar
• odgodive i
• neodgodive.
Primjer neodgodivih aktivnosti održavanja su npr. aktivnosti propisane zakonom kao što je
npr. atestiranje opreme sa aspekta zaštite na radu, a primjer odgodive aktivnosti je zamjena
ležaja koja se može odgoditi, ako dijagnostička ispitivanja ležaja daju nalaz da je ležaj još
uvijek upotrebljiv. Bitno je voditi računa i o garantnom roku, jer u toku garantnog roka
održavanje opreme je u nadležnosti proizvođača opreme. U toku garantnog roka korisnik ne
smije vršiti aktivnosti održavanja na opremi osim onih koje su odobrene od strane
proizvođača, a proizvođač je dužan o svome trošku da otkloni sve kvarove. Detaljniji uvjeti
garancije su definisani ugovorom.
Uglavnom, pri kreiranju plana treba sračunati ukupne planirane troškove preventivnog i
prediktivnog održavanja tokom radnog vijeka i isti ne smiju biti veći od predviđenih
troškova sukladno strategiji održavanja.
Planovi održavanja se unose u ERP softver koji na temelju istih automatski kreira radne
naloge održavanja , a također dio naloga se kreira ručno u slučaju potrebe. Svi radni nalozi
čiju realizaciju svojim potpisom odobri nadležni rukovodilac ulaze u listu naloga spremnih za
realizaciju (listu odobrenih naloga). Radni nalog održavanja, u načelu, prolazi tri faze:
• kreiran,
• odobren (u realizaciji) i
• realizovan.
Dakako nadležni rukovodilac može i zabraniti realizaciju nekog kreiranog naloga održavanja i
u tom slučaju se nalog poništava. Svake sedmice (tjedna) petkom najkasnije do 14,00h se
kreiraju sedmični (tjedni) programi održavanja i dostavljaju poslovođama održavanja kako
bi oni mogli kreirati program rada za ponedjeljak iduće sedmice.
Već je rečeno da prosječni godišnji troškovi planskog održavanja trebaju biti u rasponu od
1,5% do 5% od procijenjene vrijednosti opreme (engleski: ERV - Estimated Replacement
Value ili ARV - Asset Replacement Value). U literaturi se navodi i podatak da godišnji direktni
troškovi održavanja trebaju biti ispod 3% od procijenjene vrijednosti opreme. Kao
procijenjena vrijednost opreme se može uzeti osigurana vrijednost prema procjeni
osiguravajućeg društva. Također pri procijeni vrijednosti se uzima u obzir i nabavna
vrijednost opreme. Još jedan orjentir za definisanje godišnjeg budžeta održavanja jeste
učešće godišnjih direktnih troškova održavanja u ukupnim godišnjim troškovima proizvodnje.
Danas se smatra da direktni troškovi održavanja trebaju učestvovati sa najviše 10-15% u
ukupnim troškovima proizvodnje. Nabavna vrijednost imovine sastoji se od kupovne cijene
(cijene sticanja imovine ili fakturne cijene) i troškova nabave.
Bez dostupnosti rezervnih (doknadnih) dijelova i materijala održavanja nije moguće održavati
opremu te se uz karticu opreme obavezno vodi lista rezervnih dijelova i materijala
održavanja (engleski: BOM – Bill of Materials) potrebnih za održavanje date opreme.
Savremeni ERP softverski paketi omogućavaju vođenje ove liste te automatsko formiranje
sumarne liste rezervnih dijelova i materijala za postrojenje nakon što se za svaku opremu
kreiraju liste.
Općenito, prema teoriji i praksi održavanja postoje sljedeći tipovi rezervnih dijelova:
• kapitalni dijelovi,
• nestandardni dijelovi i
• standardni dijelovi.
U kapitalne rezervne dijelove se ubrajaju dijelovi visoke vrijednosti (50.000,00 EUR i više) sa
dugim vijekom trajanja od minimalno pet godina. Rok isporuke kapitalnih dijelova je obično
veoma dug. Kapitalni dijelovi se obično nabavljaju neposredno pred ugradnju, ali ako se
nabave ranije računovodstveno se vode kao oprema tj. kroz računovodstvo se ne vode kao
rezervni dijelovi već kao imovina što je definisano zakonskim propisima o računovodstvu.
Nestandardni dijelovi su dijelovi koji se moraju nabavljati od originalnog proizvođača
opreme (engleski: OEM - Original Equipment Manufacturer), ali ne broje se u kapitalne, jer
su relativno niske cjenovne vrijednosti. To su npr. elektronske kartice kontrolera i drugi
specifični namjenski dijelovi tj. to su dijelovi samo za tu opremu. Standardni dijelovi su
dijelovi koji imaju karakteristike koje korespondiraju međunarodnim standardima. Ovi
dijelovi se također nazivaju „sa police“ jer su obično uvijek dobavljivi na tržištu i imaju kratak
rok isporuke. Standardni dijelovi se ne moraju nabavljati od originalnog proizvođača opreme.
To su npr.: standardni vijci, standardni ležaji, automatski osigurači, utičnice, prekidači i
slično.
• nestandardne materijale i
• standardne materijale.
• netrošivi dijelovi,
• sporotrošivi dijelovi i
• potrošni (habajući) dijelovi.
Netrošivi dijelovi su dijelovi koji se ne troše i teško se mogu onesposobiti za vršenje svoje
funkcije (stalci, postolja, kućišta i sl.), a često im je vijek trajanja duži od vijeka trajanja
opreme u koju su ugrađeni. Sporotrošivi dijelovi su dijelovi čiji vijek trajanja je istina kraći od
vijeka trajanja opreme i koji se troše, ali se u radnom vijeku opreme rijetko ili nikako
mijenjaju. Primjer sporotrošivog dijela je motor automobila. Potrošni dijelovi su dijelovi koji
se tokom rada opreme ubrzano troše i često se mijenjaju. To su npr. ležajevi, remenovi,
filteri, baterije i slično. Srodan pojam je i habajući dijelovi.
Naime pri definisanju zaliha rezervnih dijelova i materijala obavezno se moraju predvidjeti
minimalne zalihe za potrebe otklanjanja ozbiljnih kvarova sa katastrofalnim posljedicama, jer
nedopustivo je da ne bude potrebne zalihe za ove svrhe. Ako zaliha nekog rezervnog dijela ili
materijala koji je u režimu redovne narudžbe padne ispod minimalno propisanog nivoa ERP
softver će automatski kreirati zahtjev za nabavu. Ako organizacija nema ERP softver zadatak
je rukovodioca skladišta da ručno vrši naručivanje kada zalihe padnu na minimalno stanje.
Minimalno stanje se definiše na temelju roka isporuke stavke i brzine potrošnje i to tako što
se rok isporuke podijeli sa periodom izuzimanja stavke, a dobiveni rezultat se množi
koeficijentom kategorije opreme k:
(0.4.)
Koeficijent kategorije opreme se kreće u rasponu od 1,0 do 1,5 pri čemu dijelovi značajnije
opreme više kategorije dobivaju i veći koeficijent k. Npr., ako se neka stavka potrebna za
održavanje izuzetno značajne opreme izuzima 8 puta u toku jedne godine tada se period
izuzimanja stavke računa kao 365dana/8=46 dana, a uzima se koeficijent k=1,5. Drugim
riječima rečeno stavka se u prosjeku izuzima jednom u mjesec i po dana. Ako je rok isporuke
te stavke 4 mjeseca (120 dana) dobiva se MIN=1,5x(120/46)=3,9 te se podešava da je
minimalna zaliha 4 komada. Na ovaj način određuje se minimalna zaliha za 4x1,5=6 mjeseci.
• kategorizacija opreme,
• rok isporuke i
• period izuzimanja
Rok isporuke se relativno jednostavno može dobiti od isporučioca opreme i može se uzeti da
je za većinu nestandardnih dijelova dva mjeseca, a kada su u pitanju standardni dijelovi i
materijali održavanja tada se može računati da je rok isporuke kraći od jedne sedmice.
Kapitalni dijelovi se u načelu ne drže na zalihi već se nabavljaju planski. Naime praćenjem
stanja dijelova u eksploataciji pri pojavi simptoma otkaza dijela pokreće se postupak nabave
istog, a nema potrebe da se dio drži u skladištu. Izuzetak su kapitalni dijelovi kod kojih je
mogućnost oštećenja izuzetno velika. ERP softver automatski naručuje rezervne dijelove i
materijale u količini koja je razlika maksimalne i minimalne zalihe.
Nakon što se kreira lista stavki koje će biti u režimu redovne narudžbe neophodno je obaviti
tzv. ABC analizu liste. Bit ABC analize je:
Jedno prastaro iskustvo održavalaca kaže da obično ne otkazuju dijelovi kojih ima na zalihi i
naprotiv velika je vjerovatnoća da će otkazati upravo oni dijelovi koji trenutno nema na zalihi
ili na bilo koji drugi način nisu dostupni.
• količinu,
• kvalitet i
• prateću dokumentaciju.
U pojedinim organizacijama prijem robe vrši posebna služba koja se zove služba ulazne
kontrole ili prijemni ured.
LITERATURA
[1] Dr. Ivo Čala ODRŽAVANJE OPREME (poglavlje 9. knjige PROIZVODNO STROJARSTVO) Školska knjiga, Zagreb, 2002.
[2] Dr. Živoslav Adamović, dr. Cariša H. Bešić ODRŽAVANJE TEHNIČKIH SISTEMA Želnid, Beograd, 2008.
[3] Dr. Željko Novinc, Amir Halep TEHNIČKA DIJAGNOSTIKA I MONITORING U INDUSTRIJI Kigen, Zagreb, 2010.
[4] Dr. Safet Brdarević ODRŽAVANJE SREDSTAVA ZA RAD Mašinski fakultet u Zenici, Zenica, 1993.
[5] Dr. Stipe Belak TEROTEHNOLOGIJA Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik 2005.
[6] Dr. Josip Lovrić OSNOVE BRODSKE TEROTEHNOLOGIJE Pomorski fakultet Dubrovnik, Dubrovnik 1989.
[7] Dr. Hasan Avdić, Dr. Džemo Tufekčić TEROTEHNOLOGIJA Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2007.
[8] Dr. Miodrag Bulatović ODRŽAVANJE I EFEKTIVNOST TEHNIČKIH SISTEMA Mašinski fakultet Podgorica, Podgorica 2008.
[9] Standard EN 13306:2001 Maintenance Terminology
[10] Christer Idhammar, Torbjörn Idhammar PREVENTIVE MAINTENANCE Idcon Inc., Raleigh NC, 1998.
[11] John Gross FUNDAMENTALS OF PREVENTIVE MAINTENANCE Amacom, New York, 2002.
[12] Roland Keith Mobley AN INTRODUCTION TO PREDICTIVE MAINTENANCE Butterworth Heinemann, New York, 2002.
[13] Joel Levitt THE HANDBOOK OF MAINTENANCE MANAGEMENT Industrial Press Inc., New York, 1997.
[14] Terry Wireman DEVELOPING PERFORMANCE INDICATORS FOR MANAGING MTN. Industrial Press Inc., New York, 2005.
[15] Dr. Horst Grothus THE GROTHUS PREVENTIVE MAINTENANCE PROGRAM Executive Enterprises, New York 1974.
[16] Dr. Tokutaro Suzuki TPM IN PROCESS INDUSTRIES Productivity Press, New York, 1994.
[17] Dr. Robert Abernethy THE NEW WEIBULL HANDBOOK Abernethy, North Palm Beach, 2006.