REVOLUCIJA 1848.

U 19. stoljeću u cijeloj Europi se javljaju revolucije. Sveta alijansa ih je pokušavala

spriječiti. Industrijska revolucija je utjecala na razvoj građanstva i pojavu nacionalne
svijesti. Revolucije su rušile feudalni poredak koji je još uvijek vladao u većini europskih
država. Revolucija 1848. je ujedinila borbe i ustanke zbog gospodarske krize, gladi i
nezaposlenosti.

REVOLUCIJA U FRANCUSKOJ

Revolucija se prvo pojavila u Francuskoj. Liberalne stranke još nisu imale pravo sudjelovanja
u vlasti. Krize su utjecale da radništvo i seljaštvo počne poticati liberale tako da su liberali
22. II 1848. godine upali u parlament i preuzele vlast u Francuskoj. Proglašena je druga
francuska republika. Na vlast su došle liberalno-demokratske snage i uvele su slobodu
govora, pravo glasa, slobodu tiska…

Liberalna vlada imala je dva ministra iz redova radnika. Kako bi se smanjila nezaposlenost,
vlada je osnovala komisiju za rad. Država je na taj način krenula sa organizacijom velikih
javnih radova u nacionalnim radionicama – gradile su se ceste, željeznice… Svi su imali pravo
na rad i za sve je bilo posla. Međutim, liberali su ubrzo vidjeli da im nacionalne radionice
gutaju ogromna financijska sredstva i zato su ih u V mjesecu počeli zatvarati. Istovremeno
su iz vlade izbacili obadva radnička predstavnika.

Nezadovoljni radnici su u VI mjesecu digli oružani ustanak u Parizu. Ustanak je imao posebni
cilj. Radnici su željeli vlast, no to bi dovelo do promjene društvenog poretka. Bio je to
prvi pokušaj socijalističkerevolucije. Ustanak je trajao 7 dana i nije uspio, a liberali su
ostali na vlasti.

Te godine je za predsjednika Francuske izabran Louis Bonaparte – Napoleonov nećak. 1851.

godine Louis Bonaparte se proglasio carem i uzeo je ime Napoleon III. Time je proglasio II
francusko carstvo i ono je trajalo do 1871. godine. Napoleon III je vladao u korist
liberala.

REVOLUCIJA U NJEMAČKOJ

Nakon Napoleonovog poraza nastao je Njemački savez koji se okupljao 38 njemačkih država
koje su se nalazile na prostoru na kojem je prije Napoleona postojalo 380 državica.
Austrijsko carstvo i Prusko kraljevstvo se bore za prevlast nad njemačkim državicama.

18. III 1848. godine započela je revolucija i u Pruskoj u Berlinu. Liberalnim snagama su se
pridružili svi društveni slojevi osim feudalaca. Prisilili su vladara da sastavi liberalnu vladu,
izda ustav i objavi parlamentarne izbore. Liberali su preuzeli vlast, ali nisu se zauzimale za
siromašne pa su se javile pobune najsiromašnijih. Vladar je jedini kontrolirao vojsku i liberali
su postali ovisni o njemu. Vladar je prvo priskočio u pomoć liberalima, a onda je iskoristio
zapovjedništvo nad vojskom da se riješi liberala i da vrati sve na staro u Pruskoj.
U nekim njemačkim državicama koje je Napoleon prve osvojio više ne vlada feudalizam. To
su većinom države na jugozapadu Njemačke. Njemačkim liberalima treba tržište i radna
snaga. Nijemci su u svih 38 država izabrali zastupnike i u Frankfurtu na Majni se
sastao prvinjemački građanski parlament. Počeo je raspravljati o ujedinjenju.

U parlamentu su se javile tri struje:

Velikonjemačka struja koja želi veliku Njemačku uključujući i Austrijsko carstvo i

žele zadržati Habsburgovce na carskom prijestolju

Malonjemačka struja je za Njemačku u kojoj će biti samo Nijemci, bez Austrijskog

carstva i oni žele vladara iz Njemačke

Demokratska struja želi da Njemačka bude republika

Jedino u čemu se parlament složio je da treba izdati ustav. Na kraju je pobijedila

malonjemačka struja. Parlamentarci su ponudili pruskom kralju krunu ujedinjene Njemačke,
međutim, kralj je to odbio. On je s vojskom krenuo na Frankfurt i rastjerao parlament.

REVOLUCIJA U ITALIJI

U Sjevernoj Italiji Lombardijom i Venecijskim vojvodstvom vladaju Habsburgovci, središnji

dio Italije zauzima papinska država, a južna Italija i otok Sicilija su Napuljsko Kraljevstvo
kojim vlada ogranak Burbona. Jedina državica u kojoj postoji domaća dinastija je Pijemontili
Kraljevina Sardinija - tamo vlada Savojska dinastija.

Još uvijek postoji feudalni poredak. Ustanak se javio na Siciliji, a revolucija se polako
proširila prema sjeveru. Građanstvo je uspjelo doći na vlast i proglasiti republiku. Papa je
ujesen 1848. godine prognan iz Rima i Rim je proglašen republikom. Prije nego su Talijani
uspjeli dići ustanak protiv Habsburgovaca u Veneciji i Lombardiji, Habsburgovci su poslali
vojsku u sjevernu Italiju. U pomoć su joj došle i francuska i španjolska vojska. Papa je
vraćen u Rim, a francuska vojska je ostala čuvati papu.

Revolucija nije uspjela ni u Italiji. Jedina država koja je uspjela ukinuti feudalizam i
apsolutnu vlast kralja je Kraljevina Pijemont. Uveden je parlament i ustav. Svi revolucionari
u Italiji biježe u Pijemont, a među njima je bio i vođa nacionalno-oslobodilačkog pokreta
– Giuseppe Garibaldi. On priprema dobrovoljačku vojsku za buduću ulogu ujedinjenja Italije
koja je dobila naziva Il mile što znači Tisuće.

REVOLUCIJA U AUSTRIJSKOM CARSTVU

U Austrijskom carstvu postoji više nacija i svi ti narodi traže slobodne nacionalne države.
Zato se ta revolucija počela nazivati i proljećenaroda. Meternichov apsolutizam je pokušao
ugušiti svi revolucije unutar Austrijskog Carstva jer bi se u suprotnom Habsburška
Monarhija raspala.
Austrijsko Carstvo je potpuno feudalno. Revolucija je najprije zahvatila Beč 15. ožujka
1848. godine. Građanske snage rastu, no nemaju pravo na sudjelovanje u vlasti.
Meternichov režim je srušen i ponovno se javljaju parlamenti, a u Pragu su liberali čak došli
na vlast. Vladar je u Beču morao izdati ustav. Revolucija se proširila po čitavom Austrijskom
Carstvu. S jedne strane, ako liberali dođu na vlast, Habsburška Monarhija bi se mogla
raspasti. S druge strane, liberali su mogli i zadržati apsolutizam i državu.

Jedino što je uspjelo tijekom revolucije 1848. je ukinuće feudalnog poretka. Kmetovi su
postali slobodni ljudi i mogli su otkupiti zemlju na kojoj su živjeli od feudalaca. Za one
kmetove koji nisu imali novaca, predviđen je dugoročni otkup. Isto tako su ukinuti i feudalni
posjedi.

Mađari su sazvali parlament i na čelo su postavili Lajoša Košuta. Mađari su tražili

odcjepljenje od Austrije. Tražili su neovisnost od Beča, a Hrvati, Slovaci i Srbi u Vojvodini
traže istu takvu neovisnost od Mađara.

Revolucija 1848. se brzo proširila i u Hrvatsku. Narodnjaci organiziraju veliki politički skup i
na njemu formiraju svoje interese. Taj dokument je dobio
ime Narodna zahtijevanja ili Zahtijevanja naroda. Bila je to građanska inicijativa. S druge
strane, počinju oružani ustanci kmetova koji traže ukidanje feudalnog sustava.

Narodna zahtijevanja traže osnivanje države Hrvatske, zatim traži organe vlasti koje ima
stoljećima. Narodna skupština je izabrala Josipa Jelačića za bana i tražila da se osnuje novi
sabor – građanski parlament. Onda se tražilo i osnivanje vlade, ukidanje kmetstva…

Narodna zahtijevanja mogla su uspjeti jedino ako na njih pristane i Beč i Budimpešta.
Mađari su odbili bilo kakvo priznanje hrvatske državnosti. U parlamentu su osnovali komisiju
koja će promotriti hrvatske zahtjeve. Beč je u Hrvatskoj tražio saveznika i zato je odmah
prihvatio Hrvatsku kao državu.

Ban Jelačić je 19. IV 1848. prekinuo je sve državne i pravne veze između Hrvatske i
Mađarske. Ban Jelačić je, čim je postao ban, ukinuo plemićki sabor i raspisao u svibnju
izbore za novi - građanski sabor. Novi sabor je sazvan početkom VI mjeseca. U tom
razdoblju, od III do VI mjeseca Jelačić je bio vrhovni vladar.

Kako bi se odupro nastojanjima Mađarske da postane slobodna država, Beč želi ojačati
Hrvatsku pa počinje popuštati Jelačiću da provodi reforme. Beč je prvo Jelačića proglasio
zapovjednikom Vojne krajine, a onda mu je prepustio i upravu nad Rijekom i Dalmacijom.
Ujesen je Hrvatskoj vraćeno i Međimurje.

Jelačić je nastojao nagovoriti Mađare da prihvate Narodna zahtijevanja i zato je krenuo u

rat protiv Mađarske iz jednog jedinog razloga – da Mađari priznaju Hrvatskoj državnost.
Kad je Jelačić prešao Međimurje dobio je obavijest iz Beča da je postao vođa austrijske
vojske u Mađarskoj. Morao je ugušiti ustanak u Mađarskoj. Međutim, vojska nije uspjela
ugušiti ustanak pa su Mađari proglasili neovisnost. No Austrija je pozvala u pomoć Ruse i
tek je 1849. godine ustanak u Mađarskoj ugušen.

Jelačić je 25. IV 1948. Banskim pismom donio odluku o ukidanju feudalizma u Hrvatskoj, a
početkom VI mjeseca Sabor je potvrdio tu odluku.
Austrijsko carstvo se održalo, no opet je uveden novi apsolutizam –Bachov apsolutizam.
Vladar je svom ministru Alexandru Bachu prepustio gušenje ustanaka u cijelom Carstvu.
Bach je sve špijunirao i ukinuo sve parlamente. Na taj način je ponovno centralizirana
uprava.