Mustafa Nikšić

ZAČECI FEMINIZMA U 19. STOLJEĆU

Pojam feminizam po prvi put se javlja u Oksfordskom rijecniku engleskog jezika

u izdanju od 1894. godine.1 Današnje značenje tog pojma u istom riječniku kaže da je
feminizam riječ francuskog porijekla nastala od riječi féminisme a označava
« zagovaranje ženskih prava na temelju jednakosti spolova ».2 Ova vrlo uopćena
definicija nam ne govori mnogo zato što je pojam feminizam izuzetno složen i može se
različito definirati zavisno od vremena u kojem živimo te vlastitog shvaćanja ženskih
prava u određenom historijskom trenutku. Iz razloga složenosti shvaćanja pojma
feminizma, kao « širokog društvenog pokreta koji dozvoljava različita gledišta u cilju
borbe za ženska prava i protiv ugnjetavanja žena »3 , on se može posmatrati kroz prizmu
različitih feminističkih pogleda koji u osnovi imaju različite uzroke tog ugnjetavanja
žena. Tako treba razlikovati socijalističke feministkinje koje smatraju da su rod, klasa i
rasa uzrok muške dominacije i ekonomske nejednakosti žena pri čemu rješenje vide u
odvojenom ili zajedničkom organiziranju sa muškarcima jer imaju iste socijalne interese.
Radikalne feministkinje vjeruju da je patrijarhat uzrok ugnjetavanja žena pri čemu pod
patrijarhatom smatraju društveni, politički i ekonomski sistem u kome je dominantna moć
muškaraca nad ženama. One vide društvo koje kontroliraju muškarci i koje koristi žene i
njihovu reproduktivnu sposobnost. To se postiže time što se žene tretiraju inferiornim, a
muškarci izvlače korist na njihov račun. 4 Radikalne feministkinje se isključivo
organiziraju samostalno osnivajući čisto ženske centre, organizacije, institucije i
kompanije. Poseban vid radikalnih feministkinja predstavljaju revolucionarne

1
Jelena Poštić, Svetlana Đurković i Amir Hodžić, LGBTIQ vježbanka : O spolu, rodu, seksualnoj
orjentaciji i seksualnosti, Udruženje Q, Sarajevo, 2010, 81.
2
Oxford Dictionaries, http://oxforddictionaries.com/view/entry/m_en_gb0291280#m_en_gb0291280 (14.
decembar 2010.)
3
Joy Magezis, Ženske studije, Editio Civitas, Sarajevo, 2001, 26.
4
Isto, 27.

1
feministkinje. Psihoanalitičke feministkinje polaze od Freud-ove ideje o uticaju
« nesvjesnog » dijela ličnosti koje utiče na formiranje odnosa moći između muškaraca i
žena. One vide postojanje patrijarhata ne samo u društvu nego i u nama samima pa se
shodno tome na promjenama takvih odnosa treba raditi u okvirima promjene vlastitog
identiteta uticajem na nesvjesno. Crnačke feministkinje smatraju da crnkinje same moraju
definirati svoja gledišta i svoje identitete ne ostavljajući da to urade bjelkinje ili muškarci
crnci. Konačno, liberalne feministkinje vjeruju u jednaka individualna prava žena i one
djeluju u okviru sistema ne želeći ga zamjenjivati novim nego reformirati kroz jednaka
zakonska prava posebno u sferi politike, zapošljavanja i obrazovanja.

Fenomen historijskog razvitka feminizma kao društvenog pokreta može se

sagledati u tri faze :
1. U svom začetku u 19. stoljeću pokret je uglavnom bio karakterističan po borbi za
političku ravnopravnost za dobijanje prava glasa u čemu su posebnu ulogu
odigrale sufražetkinje
2. Period koji započinje u toku seksualne revolucije 60-tih godina 20. stoljeća i koji
je trajao do 80-tih godina, a čije su osnovne karakteristike organiziranje masovnih
pokreta, rodna ravnopravnost, antiimperijalizam, promjena zakonodavstva,
pokretanje ženskih i feminističkih časopisa, edukacija žena, bavljenje
problematikom muškog nasilja i slično.
3. Treći period započinje krajem 80-tih godina 20. stoljeća i traje sve do danas a
karakterizira ga pokušaj prevazilaženja rodnih razlika te je blizak drugim
suvremenim rodnim teorijama poput queer teorije, post-kolonijalne teorije,
transnacionalizmu, ekofeminizmu, transfeminizmu i ostalim novim feminstičkim
teorijama.

Feminizam kao pokret svoj početak ima u 19. stoljeću i jedna je od posljedica
industrijske revolucije pa je razumljivo da je prvo nastao u zemljama zapadne Evrope,
prije svega u Velikoj Britaniji. Međutim, treba napomenuti da se već krajem 18. stoljeća
javljaju prve ideje o pravima žena uobličene u djelu Odbrana prava žene koje je još
1792. godine objavila Britanka Mary Wollstonecraft, autorica koja je za vrijeme u kojem

2
je živjela bila izuzetno nekonvencionalna 5. Također, ne treba zaboraviti pomenuti ni
činjenicu da je u vrijeme kada je Mary pisala svoju knjigu Olympe de Gouges još bila
živa i aktivna u Francuskoj gdje je napisala Deklaraciju o pravima žena.

U Velikoj Britaniji na početku 19. stoljeća žene nisu imale osnovna ljudska prava.
Bilo je nemoguće da udate žene dobiju razvod, bez obzira šta su im muževi činili. Čak i u
slučaju da muž ostavi ženu ona nije mogla dobiti starateljstvo nad djecom niti nad svojom
imovinom. Žene nisu imale ni mogućnost obrazovanja, žene radnice su u glavnom bile
slabo plaćene, često su radile kao sluškinje sa kojima se loše postupalo. 6 Upravo je
ovakvo stanje dovelo do toga da se žene počinju organizirati u borbi za traženje svojih
prava. Tako u drugoj polovini 19. stoljeća dolazi do nastajanja većeg broja ženskih
sindikata i udruženja u cilju boljeg organizovanja štrajkova u cilju postizanja boljih
uslova rada, boljeg plaćanja i prava glasa. Tako nastaju Edinburško udruženje krojačica
1872. godine, Nacionalna unija žena radnica u Bristolu 1874. godine. Iste godine nastaje
i Liga za zaštitu i potporu žena, a 1875. godine formirani su i sindikati svih žena u
Londonu. Također treba napomenuti da su u mjestima poput Lancashire već 1830. žene
koje su radile u industriji pamuka organizirale i privremena trgovačka društva što je
rezultiralo činjenicom da su krajem 19. stoljeća one bile bolje plaćene i bolje organizirane
nego što su to bile druge žene radnice (iako i dalje nisu dobijale bolje plaćene poslove
koji su bili rezervirani za muškarce)7. Često opravdanje za niske plaće bila je “porodična
plaća” koja se isplaćivala samo muškim hraniteljima. Tako organizirane žene su
provodile veliki broj akcija između 1888. i 1892. godine uključujući dobro organizirane
štrajkove, ponekad i militantne akcije 8. Isto tako žene pripadnice srednjeg staleža su se
borile za svoja pravna i finansijska prava. Caroline Norton je 1839. godine vodila borbu
za starateljstvo nad djecom što je dovelo do usvajanja Zakona o starateljstvu nad djecom
ali su i po ovom zakonu žene mogle dobtiti starateljstvo nad djecom jedino ako su ona
bila mlađa od 7 godina, a tek Zakonom o nekretninama donesenim 1882. godine udate

5
Bila je uključena u Francusku revoluciju, imala je afere i rodila dijete izvan braka zbog čega je bila
izložena stalnim napadima kao i zbog ideja koje je iznosila u svojoj knjizi.
6
Joy Magezis, Ženske studije, Editio Civitas, Sarajevo, 2001, 49.
7
Isto
8
U Londonu, u tvornici konzervi, žene su čak bacale brašno i glinu na muškarce koji ne bi učestvovali sa
njima u štrajku.

3
žene su mogle posjedovati imovinu i imati kontrolu nad svojim novcem. 9 Da bi ostvarile
istinske promjene žene su morale postići mogućnost uticaja na političke promjene što su
mogle ostvariti jedino dobivanjem prava glasa što u biti predstavlja osnovni motiv za
borbu žena za ravnopravnost u 19. stoljeću. Ova borba biće dugotrajna ali zahvaljujući
upornosti i velikom broju akcija od umjerenih do militantnih to pravo žene u Velikoj
Britaniji će konačno ostvariti tek 1928. godine.

Naznačajniji vid borbe za pravo glasa bilo je organiziranje žena u pokret

sufražetkinja. Izraz suffragette dolazi od engleske riječ suffrage za pravo glasa i krajem
19. te početkom 20. stoljeća označavao je pokret žena radnica koje su se borile za pravo
glasa koje je bilo dio veće kampanje za bolje nadnice i uslove rada, za bolje uslove majki
radnica i djece. Naziv radikalne sufražetkinje dale su Jill Liddington i Jill Norris u svojoj
knjizi Jedna ruka je vezana iza nas , koja govori o ženama iz Lancashire-a. 10 Ove
radikalne sufražetkinje su zahtjevale pravo glasa za sve odrasle žene. Jedini način da
vlada udovolji ovim zahtjevima bio je da daju pravo glasa svim odraslim ženama i
muškarcima što do tada nije bio slučaj, ali radikale sufražetkinje su se borile za to pravo
samo za žene. Metode njihovog djelovanja bile su od sastajanja na ulazima u tvornicu do
radikalnijih mjera kao što su demonstracije i procesije sa upaljenim bakljama, razbijanje
prozora na vladinim zgradama, pravljenje lanca do Dawning Street-a, provaljivanje u
kola premijera kako bi mu održale lekciju o pravu glasa za žene, organiziranje žena u
Londonu da traže jednake plaće, pristojno stanovanje i pravo glasa. Često su bile
zatvarane a kada bi štrajkovale glađu silom su ih tjerali da jedu. 11 Nastojeći spriječiti da
sufražetkinje sticu simpatije, britanska vlada je donijela tzv. Zakon o mački i mišu kojim
su se zatvorenice oboljele zbog štrajka glađu puštale, a hapsile tek nakon oporavka.

Pokret za ženska prava u SAD-u imao je drugačije korjene nego onaj u Velikoj
Britaniji pošto je iznikao iz pokreta za ukidanje ropstva. Samim tim za ciljeve je imao
ukidanje ropstva (na što su postojali različiti pogledi i među bijelim ženama), pravo
glasa, finansijsku i pravnu neovisnost kao i puna obrazovna prava. 1833. godine crnačka

9
Joy Magezis, Ženske studije, Editio Civitas, Sarajevo, 2001, 50.
10
Isto
11
Isto

4
nastavnica Sarah Mapp Douglass osnovala je Žensko udruženje protiv ropstva zajedno sa
drugim crnačkim i bijelim ženama kvekerkama, uključujući Lucretiu Mott. Lukretiji Mott
i Elizabeth Cady nije bilo dozvoljeno prisustvovati Međunarodnoj konferenciji protiv
ropstva u Engleskoj 1840. godine zato što su bile ženski delegati što ih je inspiriralo da
započnu kampanju za prava žena. Također, 1848. godine u Seneca Falls u državi New
York došlo je do osnivanja prve Konvencije za ženska prava koju su neki muškarci
pokušali prekinuti svojim verbalnim upadicama na što je Sojourner Truth, crnkinja
odgovorila:

“Taj muškarac tamo kaže da ženama treba pomoći kad ulaze u kočije, treba im
pomoći kad prelaze jarak i kako one trebaju dobiti svugdje najbolje mjesto. Meni niko ne
pomaže kad ulazim u kočije, niti me prenosi preko jarka ili bare, niti mi ustupa najbolje
mjesto! A zar ja nisam žena? Pogledajte me! Vidite moju ruku! Orala sam, sadila, kupila
žito u hambare, i nije me nikad muskarac vodio! Zar nisam ja žena? Mogu raditi i jesti
isto toliko koliko i muškarac – ako dobijem posao, imam da jedem – a isto tako mogu
izdržati i bićevanje! I zar ja nisam žena? Rodila sam trinaestoro djece i gledala kako su
skoro svi prodani kao roblje, a kad sam kao majka tugovala za njima, niko osim Isusa nije
me čuo! I zar ja nisam žena?”12

Hrabrost i upornost mnogih žena u tom periodu, bez obzira na maltretiranja i

nasilje, kao i opće neslaganje, omogućile su im da izvrše pritisak na neke državne zakone
pa su tako žene ostvarile neka finansijska prava, na primjer, žene radnice su primale svoje
nadnice umjesto njihovih muževa, što je svakako označilo početak promjena i izgradnju
pokreta za slobodu žena.

Feminizam u 19. stoljeću kao pokret žena koji se bazirao na borbi za pravo glasa
kao i borbi za druga ljudska prava svakako je imao odjeka i uticaja na razvitak takvih
pokreta i u drugim zemljama, prije svega tu treba spomneuti Irsku, u kojoj će 1881.
godine biti osnovana Liga žena, zatim pokret žena Jevrejki koje će u New Yorku povesti
tzv. Pobunu 20 000 ljudi, žene na Novom Zelandu će biti prve koje će ostvariti pravo

12
Isto, 48.

5
 13
glasa 1894. godine, u državi Južna Australija također 1894. a u cijeloj Australiji 1908. ,
u Japanu Kishida Toshiko predvodi borbu za ženska prava i pravo glasa krajem 19.
stoljeća, a u Kini, početkom 1890. godine žene tvornički radnici organiziraju militantne
štrajkove protiv neizdrživih uslova rada.

U zaključku treba reći da je feministički pokret sa svojim korjenima krajem 18.

stoljeća a razvitkom u 19. stoljeću postavio temelje ostvarenja ženskih prava, koja su
zapravo osnovna ljudskih prava i koja visko razvijena društva moraju imati u svojim
strukturama. Međutim, ona se tek počinju realizirati u 20. stoljeću ali ni do danas nisu u
potpunosti ostvarena.

13
Nasuprot tome, Aboridžini i žene i muškarci nisu dobili pravo glasa sve do 1967 !

6
Literatura:
1. Magezis Joy : Ženske studije, Editio Civitas, Sarajevo, 2001.
2. Jelena Poštić, Svetlana Đurković i Amir Hodžić, LGBTIQ vježbanka : O spolu,
rodu, seksualnoj orjentaciji i seksualnosti, Udruženje Q, Sarajevo, 2010.
3. Oxford Dictionaries,
http://oxforddictionaries.com/view/entry/m_en_gb0291280#m_en_gb0291280
(14. decembar 2010.)