ELEMENTARNA MATEMATIKA II

(vježbe)

Sanda Bujačić
 §1. SKUPOVI BROJEVA
Skup prirodnih brojeva N
Skup je jedan od osnovnih matematičkih pojmova i ne definira se. Zamišljamo ga kao objedinjenje
odredenih objekata koji su medusobno različiti. Objekti se zovu elementi skupa, a skup je svojim
elementima posve odreden.

Standardne oznake za osnovne skupove brojeva:

N = {1, 2, 3, . . . } je skup prirodnih brojeva,
Z = {. . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . } je skup cijelih brojeva,
Q = {m n
| m ∈ Z, n ∈ N} je skup racionalnih brojeva,
R je skup realnih brojeva, √
C = {x + iy | x, y ∈ R, −1 = i} je skup kompleksnih brojeva.

Skup prirodnih brojeva označavamo s N. Definiramo zbrajanje i množenje na tom skupu:

Zbrajanje na skupu N
+:N×N→N
n + 1 = n+
n + k + = (n + k)+ .

Množenje na skupu N
·:N×N→N
n·1=n
n · k + = n · (k + 1) = nk + n.

Uz skup prirodnih brojeva često se spominju Peanovi aksiomi. (Aksiom je tvrdnja koja se
ne dokazuje, već se ”uzima zdravo za gotovo”. Kažemo da je aksiom temeljna istina i služi kao
osnova svake matematičke teorije.)

Peanovi aksiomi
1. 1 ∈ N
2. n ∈ N ⇒ n+ ∈ N gdje je n+ oznaka za sljedbenik broja n, n+ ≡ n + 1
3. n+ = m+ , n, m ∈ N ⇒ n = m
4. ¬∃n ∈ N takav da je n+ = 1 (u skupu prirodnih brojeva ne postoji broj kojem je broj 1
sljedbenik)
5. Aksiom matematičke indukcije
(
M ⊆N
1 ∈ M, m ∈ M, m+ ∈ M
⇒ M = N.

1
Umjesto uvjeta 1 ∈ M možemo, alternativno, imati n0 6= 1 za koji vrijedi n0 ∈ M .

Ako neka matematička tvrdnja vrijedi za neki prirodan broj n0 i ako iz pretpostavke da vri-
jedi za prirodan broj n, slijedi da vrijedi i za n + 1, tada ta tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve
n ≥ n0 .

Indukcija je zaključivanje od posebnog k općem.

Princip matematičke indukcije jedan je od najvažnijih principa kojim se služimo u dokazivanju

vrlo različitih matematičkih tvrdnji diskretnih područja, bez obzira bila to algebra, teorija bro-
jeva, kombinatorika, kombinatorna geometrija, teorija grafova,... Za početnike koji se prvi put
susreću s ovim načinom dokazivanja važno je napomenuti da se indukcijom može dokazivati samo
ako varijabla o kojoj ovisi tvrdnja poprima vrijednosti iz skupa prirodnih brojeva.

Praktični primjeri i primjena petog Peanovog aksioma

Zamislimo situaciju da 50 ljudi čeka u redu i pretpostavimo da, ako se bilo kojoj osobi iz tog
reda priopći neka obavijest, ona će je prenijeti osobi iza sebe u tom redu.
Pretpostavimo da smo tu obavijest rekli prvoj osobi u tom redu. Tada će prva osoba reći tu infor-
maciju drugoj osobi, druga će osoba to reći trećoj, itd. Nakon izvjesnog vremena će sve osobe u
tom redu saznati tu obavijest. Analogna se situacija dogada ako u redu stoji bilo koji broj osoba.
Razmotrimo beskonačan analogon te situacije: zamislimo da su svi prirodni brojevi napisani u po-
retku 1, 2, 3, . . . i pretpostavimo da, ako bilo koji član iz tog reda ima svojstvo P, onda to svojstvo
ima i član koji je sljedeći nakon njega. Ako pretpostavimo da prvi član (s rednim brojem 1) ima
svojstvo P, tada svi članovi u tom redu imaju to svojstvo.

Zamislimo da imamo složen niz pločica domina i indukcijom želimo dokazati da će pasti n-ta
pločica u nizu. Potrebno je dokazati da će (k + 1)-vi domino srušiti k-ti domino jer to znači da će
n-ti domino pasti ako je prije njega pao njegov prethodnik. No, ovo nije dovoljno. Ako ne padne
prvi domino, neće pasti niti jedan domino iz niza, a upravo prvi domino moramo srušiti sami. Zato
je baza indukcije vrlo važan element indukcije i nikad se ne smije izostaviti iz dokazivanja.

Matematičkom indukcijom dokazujemo poučke, formule koje ovise o prirodnom broju n.

Dokazivanje matematičkom indukcijom se izvodi u koracima:

1. Početak (baza) indukcije: valjanost se dokazuje za n0 ≥ 1

2. Pretpostavka indukcije: pretpostavlja se da je tvrdnja valjana za n

3. Korak indukcije: Tvrdnja se dokazuje za n + 11

Dokazom da tvrdnja vrijedi i za n + 1, dokazivanje matematičkom indukcijom je završeno.

1
Pretpostavka i korak indukcije uvijek su dvije nerazdvojive tvrdnje.

2
Važnost matematičke indukcije kao alata za dokazivanje je u tome da ona može opravdati općenitu
konkluziju koja se odnosi na beskonačno mnogo slučajeva na temelju konačnog dokaza.

Princip dobrog uredaja

Svaki neprazan skup prirodnih brojeva ima najmanji element.

Princip matematičke indukcije Neka je M ⊆ N sa sljedećim svojstvima:

• 1∈M

• Ako je za k ∈ M , onda i broj k + 1 ∈ M ,

tada je M = N.

Drugi princip matematičke indukcije

Neka je M ⊆ N sa sljedećim svojstvima:

• 1∈M

• Ako su svi prirodni brojevi manji od k + 1 u skupu M , a onda i k + 1 ∈ M ,

tada je M = N.

Ova tri principa su medusobno ekvivalentna, odnosno ako vrijedi jedan od njih, vrijede i pre-
ostala dva.

Primjer 1. (Dokaz formule za zbroj prvih n prirodnih brojeva) Neka prirodni broj n ima svojstvo
P ako vrijedi
n(n + 1)
1 + 2 + 3 + ··· + n = ,
2
odnosno kažemo da za neki n ∈ N vrijedi P (n) ako vrijedi navedena formula.

Rješenje. Vrijedi li P (1)?

? 1(1+1)
1= 2
2
1= 2
⇒1=1
Pretpostavimo da vrijedi P (k) što znači da je
k(k + 1)
1 + 2 + 3 + ··· + k = .
2
Vrijedi li P (k + 1)?

? (k + 1)(k + 2)
1 + 2 + 3 + · · · + k + (k + 1) =
2

3
 ? (k + 1)(k + 2)
1| + 2 + 3{z+ · · · + k} +(k + 1) =
2
P (k)

k(k + 1) ? (k + 1)(k + 2)
+ (k + 1) =
2 2
k(k + 1) + 2(k + 1) ? (k + 1)(k + 2)
=
2 2
(k + 1)(k + 2) (k + 1)(k + 2)
=
2 2
pa slijedi da P (k + 1) vrijedi.

Dakle, s obzirom da vrijedi:

1. P (1) = 1

2. Ako vrijedi P (k), onda vrijedi P (k + 1)

zaključujemo da P (n) vrijedi za svako n ∈ N, odnosno formula vrijedi za svaki prirodan broj.

Zadatak 1. Dokažimo da za svako n ∈ N vrijedi:

n(n + 1)(2n + 1)
12 + 22 + 32 + · · · + n2 = .
6
?

Zadatak 2. (Dokazivanje formule za zbroj prvih n neparnih prirodnih brojeva) Dokazati da za

svaki prirodan broj n vrijedi

1 + 3 + 5 + · · · + (2n − 1) = n2 .

Zadatak 3. Matematičkom indukcijom dokažite da vrijedi

1 1 1 n
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2n − 1) · (2n + 1) 2n + 1
?

Zadatak 4. Dokazati da za svaki n ∈ N vrijedi jednakost:

3 5 2n + 1 1
+ 2 2 + ··· + 2 =1− .
12 ·22 2 ·3 n (n + 1) 2 (n + 1)2
?

4
Zadatak 5. Dokazati da za svako n ∈ N vrijedi jednakost:
√ 
nπ nπ

( 3 − i)n = 2n cos − i sin .
6 6
?

Zadatak 6. Dokažite da za svaki n ∈ N vrijedi

n
X k 3 2n + 3
k
= − .
k=1 3 4 4 · 3n

Zadatak 7. Matematičkom indukcijom dokazati da za svaki a ∈ R i n ∈ N vrijedi:

1 1 1 n
+ + ··· + = .
a(a + 1) (a + 1)(a + 2) (a + n − 1)(a + n) a(a + n)
?

Zadatak 8. Za sve a ∈ R i a 6= 1 te sve n ∈ N vrijedi

1 − an+1
1 + a + a2 + · · · + an = .
1−a
?

Zadatak 9. Dokažite da n kružnica u općem položaju (nijedna od tri ne prolaze istom točkom i
svake dvije kružnice se sijeku) dijele ravninu na n2 − n + 2 područja.

Zadatak 10. U ravnini je nacrtano n kružnica (bilo kojeg polumjera, u bilo kojem medusobnom
položaju). Dokažite da se tim kružnicama odredena ”zemljopisna karta” može obojiti dvjema
bojama (na primjer, crnom i bijelom) tako da su sva susjedna područja obojena različitim bojama
(dva su područja susjedna ako imaju zajedničku granicu, odnosno jedan ili više kružnih lukova).

Nejednakost i matematička indukcija

Zadatak 1. Dokažite da za svaki n ∈ N vrijedi:

1 1 1 √
√ + √ + · · · + √ ≥ n.
1 2 n
?

5
Zadatak 2. Dokažite da je nejednakost
√
2n > 1 + n 2n−1

valjana za sve n ≥ 2.
?
Zadatak 3. Dokažite da za svaki a ∈ R+ i n ∈ N vrijedi nejednakost:
s r √
q √ 1+ 4a + 1
a+ a+ a + ··· + a < .
| {z } 2
n korijena

Zadatak 4. Dokažite ako je produkt n pozitivnih brojeva jednak 1, onda je i njegova suma veća
ili jednaka n, n ∈ N.
?
Zadatak 5. Dokažite da za svaki n ∈ N vrijedi
x1 + x2 + · · · + xn √
x1 , x2 , . . . xn > 0 ⇒ ≥ n x 1 · x 2 . . . xn .
n
?

Zadatak 6. Dokazati da za svaki n ∈ N vrijedi

n
n+1

≥ n!.
2
?
Djeljivost i matematička indukcija

Definicija. Kažemo da m dijeli n i pišemo m | n ako ∃k ∈ N takav da je

m · k = n.
.
Uz navedenu oznaku možemo pisati i n..m, n, m, k ∈ N.

Zadatak 1. Dokažite da vrijedi

169 | (33n+3 − 26n − 27), n ∈ N.

?
Zadatak 2. Dokažite matematičkom indukcijom da 6 | (n3 + 11n), n ∈ N.

6
Zadatak 3. Dokažite matematičkom indukcijom da

6 | (2n3 + 3n2 + 7n), n ∈ N.

Zadatak 4. Matematičkom indukcijom dokazati tvrdnju

37 | 2n+5 · 34n + 53n+1 , n ∈ N.

Zadatak 5. Dokazati:
5 | (n5 − n), n ∈ Z.

?
n
Zadatak 6. *Domaća zadaća* Dokazati da je broj an = 22 − 1 djeljiv s 15 za n ≥ 2.