Silovljeve teoreme

1 Djelovanje grupe na skup

Teorema 1. Neka je G grupa , a H podgrupa konačnog indeksa n. Tada postoji
homomorfizam φ : G → Sn , za koji vrijedi ker φ ⊆ H.

Proof. Označićemo sa G/H skup koseta po H (iako to ne mora biti grupa).

Za svaki a ∈ G definišemo ,,translaciju” τa : G/H → G/H, na sljedeći način:
τa (xH) = axH (x ∈ G). Lako se vidi da vrijedi τa ◦ τb = τab . Preslikavanje τa je
bijekcija. Zaista, to je sirjekcija, jer je XH = a(a−1 xH). Ako je axH = ayH,
onda je xh = y, za neki h ∈ H, pa je xH = yH, što znači da je τa injekcija.
Označimo G/N = Sn i definišimo φ : G → Sn , na sljedeći način:

φ(a) = τa , (a ∈ G).

Vrijedi φ(a)φ(b) = τa τb = τab = φ(ab), pa je φ homomorfizam. Na kraju, ako je

a ∈ ker φ, tada je τa identično preslikavanje, pa je, specijalno τa (H) = H = aH,
a to znači da je a ∈ H.

Posljedica 1. Za H = {e} se dobija Kejlijeva teorema.

Definicija 1. Neka je X skup, a G grupa. Kažemo da G djeluje na X, ako za
svako g ∈ G postoji funkcija αg : X → X, koja zadovoljava sljedeće uslove.
1. Za svako g, h ∈ G vrijedi αg ◦ αh = αgh .

2. αe je identično preslikavanje.
Prije svega, jasno je da je svako αg bijekcija.

Primjer 1. Ako je G grupa, tada G djeluje na G preko konjugovanost, tj.

αg : G → G se može definisati sa αg (x) = g −1 xg.

Definicija 2. Neka grupa G djeluje na skup X i neka je x ∈ X. Orbita O(x)

se definiše sa O(x) = {αg (x) : g ∈ G} ⊆ X.
Stabilizator Gx elementa x se definiše sa Gx = {g ∈ G : αg (x) = x}.
Stabilizator Gx je podgrupa grupe G. U daljem ćemo umjesto αg (x) pisati
gx.
Primjer 2. 1. U Kejlijevoj teoremi grupa G djeluje na skup G pomoću lije-
vih translacija tj. αg (x) = gx. Dakle, O(x) = {gx : g ∈ G} = G. Kako je
gx = x, ako i samo ako j g = e, to j Gx = {e}. Inače se kaže da grupa
djeluje na skup tranzitivno, ako postoji x ∈ X za koji je O(x) = X.
2. Ako grupa G djeluje na G/H, tada je O(xH) = {axH : a ∈ G} = G/H, pa
i ovdje imamo tranzitivno djelovanje. Za stabilizator elementa xH imamo
GxH = {g ∈ G : gxH = xH} = xHx−1 .

1
 3. Ako G djeluje na G preko konjugovanosti onda O(x) = {g −1 xg : g ∈ G}.
Dakle, orbita je jednaka klasi konjugovanosti elementa x. Ako je g ∈ Gx
go znači da je g −1 xg = x, tj da je xg = gx, pa je Gx = C(x), pri čemu je
C(x) centraliizator od x.
Teorema 2. Ako grupa G djeluje na skup
∑ X onda orbite čine particiju skupa X.
Ako je X konačan onda vrijedi |X| = i |O(xi )|, pri čemu su xi predstavnici
orbita.
Proof. Kako je 1x = x, za svaki x ∈ X, jasno je da je x ∈ O(x). Treba dokazati
da su orbite ili jednake ili disjunktne. Ako je z ∈ O(x) ∩ O(y), tada je z =
g1 x = g2 y, za neke g1 i g2 iz G. Tada je x = g1−1 g2 y, pa je x ∈ O(y). Jasno je
da vrijedi i obrnuto. Znači, O(x) = O(y).
Teorema 3. Neka grupa G djeluje na skuo X, a x ∈ X. Tada je

|O(x)| = (G : Gx ).

Proof. Treba nam bijekcija φ : O(x) → G/Gx . Ako je y ∈ O(x), tada je y = gx,
za neki g ∈ G. Definišemo φ(x) = gGx . Preslikavanje je očigledno sirjektivno.
Neka je φ(y) = φ(z). To, prije svega, znači da je y = g1 x, z = g2 x, za neke
g1 , g2 ∈ G, te da je g1 Gx = g2 Gx , tj. g1−1 g2 ∈ Gx , pa je g1−1 g2 x = x. Slijedi,
g1 x = g2 x, pa je y = z. Prema tome, φ je bijekcija.
Posljedica 2. Ako je G konačna grupa, koja djeluje na skupu X, a x ∈ X.
Tada |O(x)| dijeli |G|.
Definicija 3. Normalizator NG (H) podgrupa H grupe G se definiše sa NG (H) =
{a ∈ G|aHa−1 = H}.
Jasno je da je H normalna podgrupa od NG (H), pa je NG (H)/H grupa.
Teorema 4. Ako je H podgrupa konačne grupe G, onda je broj podgrupa kon-
jugovanih sa H jednak (G : NG (H)).
Proof. Vrijedi aHa−1 = bHb−1 ako i samo ako a−1 b ∈ NG (H).

2 Silovljeve teoreme
Teorema 5 (Druga Silovljeva teorema). Ako je G konačna grupa, onda su
svake dvije Silovljeve p-podgrupe grupe G konjugovane.
Proof. Znamo da Silovljeve p-podgrupe postoje, na osnovu prve Silovljeve teo-
reme. Neka je P1 neka Silovljeva p-podgrupa i neka je S = {P1 , P2 , . . . , Pk }
skup svih med̄usobno različitih konjugovanih podgrupa Silovljeve p-podgrupe
P1 . Drugim riječima, za svaki i postoji g ∈ G za koje je Pi = gP1 g −1 .
Prvo ćemo dokazati da p ne dijeli k =| S |. Pretpostavimo da G djeluje
na S konjugivanjem tj. da je g · Pi = gPi g −1 . Stabilizator grupe Pi pri ovom
djelovanju jednak je normalizatoru NG (Pi ). Kako su sve Pi konjugovane sa P1

2
to znači da imamo samo jednu orbitu, odred̄enu sa P1 , pa prema teoremi 3
dobijamo
k =| S |= (G : Ng (P1 )).
Na osnovu Lagranžove teoreme dobijamo

|G|
k= .
| NG (P ) |

Kako NG (P1 ) sadrži P1 , kao svoju podgrupu, to | NG (P1 ) | sadrži faktor oblika
pα , pri čemu je α najveći mogući eksponent. Prema tome, količnik |NG|G|
(P1 )| nije
djeljiv sa p.
Sada ćemo dokazati da je svaka Silovljeva p-podgrupa grupe G u S. Neka je
Q proizvoljna Silovljeva podgrupa od G i neka Q djeluje na S konjugovanjem.
Znamo da je S unija disjunktnih orbita. Sa druge strane redovi orbita moraju
dijeliti red grupe. Ako ne bi bilo orbite sa jednim elementom onda bi p | k,
što nije tačno. Zaključijemo da postoji orbita sa jednim elementom, recimo
Pm . Dakle 1 = (Q : (NQ (Pm )), što znači da je | Q |=| NQ (Pm ) |=| NG (Pm ) ∩
Q |. Slijedi Q ⊆ NG (Pm ). Posmatrajmo prirodni epimorfizam NG (Pm ) →
NG (Pm )/Pm . Slika svakog elementa iz Q ovim homomorfizmom mora imati red
oblika pβ , a kako p - | NG (Pm )/Pm | to Q pripada jezgru ovog preslikavanja, tj.
Q ⊆ Pm , odnosno Q = Pm .
Prije dokaza preostale dvije teoreme dokazaćemo jednu lemu

Lema 1. Neka je P Silovljeva p-podgrupa grupe G, a Q bilo koja p-podgrupa

iste grupe. Tada je
Q ∩ P = Q ∩ NG (P ).
Proof. Kako je p ⊆ NG (P ) jasno vrijedi

P ∩ Q ⊆ Q ∩ NG (P ).

Označimo Q ∩ NG (P ) sa H. Jasno je da vrijedi H ⊆ P i H ⊆ NG (P ). Kako je

Q p-podgrupa od G to je H ili trivijalna ili je i to p-podgrupa od G.
Kao i ranije posmatramo prirodni epimorfizam NG (P ) → NG (P )/P . Ovim
se epimorfizmom svaki element iz H mora preslikati u jedinični element, iz čega
slijedi H ⊆ P . Prema tome H ⊆ P ∩ Q.
Teorema 6 (Treća Silovljeva teorema). Svaka p-podgrupa Q sadržana je u nekoj
Silovljevoj p-podgrupi od G.
Proof. Neka je H neka p-podgrupa grupe G i neka je, kao ranije, S = {P1 , . . . , Pk }
skup svih Silovljevih p-podgrupa od G. Neka H djeluje na S konjugovanjem.
Znamo od ranije da p ne dijeli | S |, to znači da postoji orbita koja se sastoji od
jednog elementa. Postoji, dakle, neka Silovljeva p podgrupa Pu od G za koju
je H : (H ∩ NG (Pu )) = 1, što znači da H = H ∩ NG (Pu ) = H ∩ Pu , na osnovu
prethodne leme. To znači da je H ⊆ Pu .

3
Teorema 7 (Četvrta Silovljeva teorema). Za broj np Silovljevih p-podgrupa
grupe G vrijedi
np ≡ 1 (mod p).

Proof. Neka je S = {P1 , . . . , Pk } skup svih Silovljevih podgrupa grupe G i neka

P1 djeluje na S konjugovanjem. Kako za svaki g ∈ P1 vrijedi gP1 g −1 = P
to znači da orbita od P1 ima jedan element. Ako je Pi ̸= P1 tada je broj
elemenata u orbiti od Pi jednak (P1 : P1 ∩ NG (Pi )). Prema lemi taj broj je
jednak (P1 : P1 ∩ Pi ). Ovaj broj nije jednak 1, jer bi u tom slučaju bilo P1 = Pi .
Prema tome broj k je oblika 1 + pu i teorema je dokazana.
U sljedećoj teoremi naglašavamo neke činjenice koje je lijepo znati.

Teorema 8. 1. Ako je G konačna grupa reda | G |= pn m, (p - m), tada np |

m. Ova činjenica zajedno sa četvrtom Silovljevom teoremom ograničava
brojeve koji mogu brojati Silovljeve p-podgrupe.
2. Uslov np = 1 je potreban i dovoljan uslov da Silovljeva p-podgrupa od G
bude normalna.
3. Presjek dvije Silovljeve podgrupe koje odgovaraju različitim prostim fak-
torima reda grupe je trivijalan.
Proof. 1. Vrijedi np = (G : NG (P )), pri čemu je P neka p-Silovljeva pod-
grupa od G.
2. Jasno.

3. Slijedi iz činjenice da np | | G | i np - pn .

Primjer 3. Neka je G grupa reda p · q, pri čemu su p < q prosti brojevi. Tada
u G postoji jedna jedina podgrupa reda q, koja je normalna.

Rješenje. Postoji Silovljeva grupa Q reda q. Takvih grupa ima nq = 1 + qt,

na osnovu četvrte Silovljeve teoreme. Sa druge strane nq | p. Ako nq nije 1,
onda je nq = p, pa je p = 1 + qt > q, što je nemoguće.

Primjer 4. Neka je G grupa reda 12. Tada G ima normalnu podgrupu reda 3
ili je G izomorfna sa A4 .

Rješenje. Vrijedi 12 = 22 · 3. Broj n3 dijeli 4 i i oblika je 1 + 3t. To

znači da je ili n3 = 1 pa G ima normalnu podgrupu reda 3 ili je n3 = 4.
U ovom slučaju grupa G ima četiri Silovljeve podgrupe reda 3. Neka su to
{P1 , P2 , P3 , P4 } = X. Neka grupa G djeluje na skup X konjugovanjem. Time
svaki element iz G odredjuje jednu permutaciju od četiri elementa, pa imamo
homomorfizam φ : G → S4 .
Dokažimo da je φ injektivan. If g ∈ Kerφ to znači da je gPi g −1 = Pi , (i =
1, 2, 3, 4). Slijedi g ∈ ∩4i=1 NG (Pi ).

4
 Znamo da je n3 = (G : NG (Pi )), pa je n3 = 4 = |NG|G| 12
(Pi )| = 3 Dakle
| NG (Pi ) |= 3. Slijedi da je | NG (Pi ) |= 3 =| Pi |, pa je Pi = NG (Pi ), (i =
1, 2, 3, 4). Prema tome
Kerφ = ∩4i=1 Pi .
Kako su Pi cikličke grupe prostog reda one se mogu sijeći samo po e, pa za-
ključujemo da je φ injektivan.
Kako su P1 , P2 , P3 , P4 cikličke grupe reda 3 svaka od njih ima po dva ele-
menta reda 3, koji su svi med̄usobno različiti. Kako je φ injektivan ovih šest
elemenata preslikaće se u medjusobno različite elemente reda 3 u S4 . Med̄utim,
u S4 su elementi reda tri samo tročlani ciklusi, kojih ima šest

(1, 2, 3), (1, 3, 2), (1, 2, 4), (1, 4, 2), (1, 3, 4), (1, 4, 3), (2, 3, 4), (2, 4, 3).

Dakle Imφ sadrži sve tročlane cikluse pa sadrži i A4 , pa kako G ima 12 elemenata
to je Imφ = A4 .

Primjer 5. Dokazati da grupa G reda 351 ne može biti prosta.

Rješenje. Vrijedi 351 = 33 · 13. Znači da G ima Silovljevu podgrupu reda 27
i Silovljevu podgrupu reda 13.
Posmatrajmo broj n13 . On je oblika n13 = 1 + 13 · t i djeljiv je sa 27. Jedna
mogućnost je n13 = 1, pa u tom slučaju G ima normalnu podgrupu reda 13.
Sljedeća mogućnost je n13 = 27. Dokažimo da u ovom slučaju može postojati
samo jedna Silovljeva 2-podgrupa. Silovljeve 13-podgrupe daju ukupno 27·12 =
324 elemenata reda 13. Preostaje 351 − 324 = 27 elemenata, koji nisu reda 13.
Prema tome može biti samo jedna Silovljeva 3-grupa sa 27 elemenata.