Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 87

JP „Bosansko

hercegovačke
šume“

Project: „Streamlining technological methods for the collection


and management of forestry data in the Federation of Bosnia
and Herzegovina“ 2015-2017

Snimanje taksacionih podataka na


terenu za potrebe izrade
šumskogospodarske osnove

Collecting of Inventory Data for the


purpose of making Forest Management
Plan

Ahmet Lojo
Besim Balić
Tomáš Pikula

Sarajevo & Brandýs nad Labem, 2017.


user
Priručnik:
Naslov: SNIMANJE TAKSACIONIH PODATAKA NA TERENU
ZA POTREBE IZRADE ŠUMSKOGOSPODARSKE
OSNOVE
Title: COLLECTING OF INVENTORY DATA FOR THE
PURPOSE OF MAKING FOREST MANAGEMENT PLAN

Autori: Prof. dr. Ahmet Lojo,


prof. dr. Besim Balić,
ing. Tomáš Pikula
Izdavač: Udruženje inženjera i tehničara šumarstva
Publisher: Federacije Bosne i Hercegovine (UŠIT FBiH) i,
Ústav pro hospodářskou úpravu lesů-ÚHÚL -
Brandýs nad Labem, Czech Republic
Za izdavača:
For Publisher: Prof. dr. Ahmet Lojo & Mr. Marek Mlčoušek
Recenzenti: Prof. dr. Ćemal Višnjić,
Reviewers: doc. dr. Aida Ibrahimspahić
Lektor:
Lector: Mazalović Samira
Tehnička obrada: Prof. dr. Ahmet Lojo & ing. Petr Masařík
Štampa: Ústav pro hospodářskou úpravu lesů-ÚHÚL -
Print: Brandýs nad Labem, Czech Republic

Tiraž: 120 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

630*5(497.6)

LOJO, Ahmet
Snimanje taksacionih podataka na terenu za potrebe izrade
šumskogospodarske osnove / Ahmet Lojo, Besim Balić, Tomáš Pikula. -
Sarajevo : Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i
Hercegovine, (UŠIT FBiH) ; Brandýs nad Labem : Ústav pro hospodárskou
úpravu lesů - ÚHÚL, 2017. - 120 str. : ilustr. ; 25 cm

Bibliografija: str. 62.

ISBN 978-9958-9291-1-3
1. Balić, Besim 2. Pikula, Tomáš
COBISS.BH-ID 24433158

2
Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i
Hercegovine (UŠIT FBiH) i,

Ústav pro hospodářskou úpravu lesů-ÚHÚL - Brandýs nad


Labem, Czech Republic

Ahmet Lojo
Besim Balić
Tomáš Pikula

Snimanje taksacionih podataka na terenu za


potrebe izrade šumskogospodarske osnove

Collecting of Inventory Data for the purpose of


making Forest Management Plan

Sarajevo & Brandýs nad Labem, 2017.

3
Sadržaj:

1 Uvod 7
2 Taksaciona snimanja na terenu 10
2.1 Pronalaženje centara primjernih ploha (reambulacija) 10
2.1.1 Mjerenje horizontalnih udaljenosti na terenu 11
2.1.2 Lociranje i obilježavanje centra primjerne plohe 12
2.1.2.1 Izmještanje centara ploha 12
2.2 Unos podataka o pripadnosti odsjeka prostornim jedinicama,
datumu i snimaču podataka 15
2.2.1 Prostorne uređajne jedinice 15
2.2.2 Podatak „Vlasništvo” 18
2.2.3 Podatak „Datum” 18
2.2.4 Podaci koji se snimaju za odsjeke (sastojine) kao cjeline 18
2.2.4.1 Podatak „Gazdinska klasa“ (GK) – analogni manual 19
2.2.4.2 Podatak „Općina“ 20
2.2.4.3 Podatak „Porijeklo sastojine /strukturna izgrađenost“ 20
2.2.4.4 Podatak „Dostupnost“ (za eksploataciju). 21
2.2.4.5 Podatak „Udaljenost do kamionskog puta“ 21
2.2.4.6 Podatak „Nadmorska visina“ 21
2.2.4.7 Podatak „Matični supstrat“ („M_sup_map“) 21
2.2.4.8 Podatak „Matični supstrat“ („M_sup_teren“) 22
2.2.4.9 Podatak „Tipovi zemljišta“ („TZ_1“, „TZ_2“ i „TZ_3“ u
elektronskoj bazi) 22
2.2.4.10 Podatak „Sastojina sa mjerenom drvnom masom“ 24
2.2.4.11 Podatak „Izvršen premjer“ (sastojine po primjernim plohama) 24
2.2.4.12 Podatak „Stepen prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala
odsjeka” („Stepen prek”) 24
2.2.4.13 Podatak „Sklop krošanja” (forma sklopa) 25
2.2.4.14 Podatak „Zaliha” 25
2.2.4.15 Podatak „Glavne vrste drveća” 26
2.2.4.16 Podatak „Ostala zapažanja” (bitna za plan uzgojnih ili drugih
mjera) 27
2.2.5. Klasifikacione jedinice šuma (samo u elektronskom manualu) 28
2.2.5.1 Podatak „Namjena korištenja šuma” 28
2.2.5.2 Podatak „Vegetacijski oblik” 30

4
2.2.5.3 Podatak „Strukturni oblik sastojina, porijeklo ili tip i položaj
površine 32
2.2.5.4 Podatak „Uža namjena korištenja šuma” 32
2.2.5.5. Podatak „Uža zaštitna” namjena 33
2.2.5.6 Podatak – „Osnovna kategorija“ 33
2.2.5.7 Podatak „Šire ekološko-proizvodne kategorije 33
2.2.5.8 Podatak „Uže ekološko-proizvofne klasifikacione jedinice 34
2.2.5.9 Podatak „Matični supstrat” 34
2.2.2.5.10 Podatak „Kvalitet staništa” 34
2.2.5.11 Podatak „Gazdinska klasa” 35
2.2.6 Snimanje podataka o otvorenosti odsjeka 35
2.2.6.1 Podaci „Dužina puta _1“ i „Dužina puta_2“ 35
2.2.6.2 Podaci „Stanje puta _1“ i „Stanje puta_2“ 36
2.2.6.3 Podatak Dužina stalnih vlaka kroz odsjek („vlake izgr”) 36
2.3 Taksaciona snimanja na primjernim plohama u visokim
šumama 37
2.3.1 Oznake i lokacija primjerne plohe 37
2.3.2 Podatak „Broj plohe” 37
2.3.3 Podatak „Tip plohe” 38
2.3.4 Podatak „Gauss-Krüegger koordinate centra plohe“ 39
2.3.5 Podaci o stanju površine zemljišta na plohi 39
2.3.6 Podaci o strukturnoj izgrađenosti, potrebnim sječama i
šumskom redu 39
2.3.7 Podaci koji se snimaju na plohi radi planiranja podmlađivanja 42
2.3.8 Ostali podaci o površini plohe 44
2.3.9 Taksacioni snimak mrtve drvne mase na plohi 45
2.3.10 Mjerenje taksacionih elemenata stabala 47
2.3.10.1 Izbor stabala u uzorak 47
2.3.10.2 Mjerenje prečnika i evidencija podataka o vrsti, formi i porijeklu
stabla 48
2.3.10.3 Mjerenje visina stabla 51
2.3.10.4 Probna doznaka 53
2.3.10.5 Kvalitetne klasifikacije stabala 55
2.3.10.6 Mjerenje debljinskog prirasta stabala – „Širina 10 godova“ 55
2.3.10.7 Ocjene uzroka i vrsta oštećenja na stablima 56

5
2.3.11 Mjerenje i procjena brojnosti i kvaliteta podmlatka 58
2.4 Taksaciona snimanja u degradiranim visokim šumama 59
2.5 Taksaciona snimanja u srednjim šumama 59
2.6 Taksaciona snimanja u izdanačkim šumama 60
2.7 Taksaciona snimanja goleti i šibljaka proizvodnog karaktera 60
3 Export podataka u centralnu bazu podataka 61
Literatura: 62
Prilog 1: Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala 63
Prilog 2: Kriteriji tehničke klasifikacije stabala 69
Prilog 3: Forma manuala za unos podataka 72
Prilog 4: Kodne oznake općina u FBiH 78
Prilog 4: Kodne oznake općina u RS i Brčko distrikta 79
Prilog 5: Oznake šumskogospodarskih područja 80
Prilog 6: Oznake gospodarskih jedinica u FBiH, po ŠG područjima 81
Prilog 7: Uže ekološko-proizvodne klasifikacione jedinice šuma 85
Prilog 8: Strukturni oblik / kvalitet sastojine /tip i položaj 87
Aneks_1: Podešavanje rada aplikacije za unos inventurnih podataka 89
Aneks_2: Program za unos taksacionih podataka 95
Aneks_3: Opis rada sa elektronskom prečnicom 117
Aneks_4: Instalacija programa na računar 125

6
1. Uvod
Prema mjestu obavljanja i složenosti, poslove u okviru izrade šumskogospodarske
osnove, možemo podijeliti u tri grupe:
- pripremni poslovi,
- inventura šuma i obrada prikupljenih podataka i,
- izrada elaborata šumskogospodarske osnove.

U okviru pripremnih poslova, možemo, prema redoslijedu i mjestu obavljanja


poslova razlikovati više faza.

Prvu fazu čine pripremni poslovi koji se vrše u kancelariji. To se obično odnosi na
prikupljanje postojeće dokumentacije o šumskogospodarskom području, izradu
karata, neophodnih za radove na terenu i definisanje metoda rada.

Uobičajeno, najvažniji izvor informacija je postojeća šumskogospodarska osnova,


jer po pravilu, izradu nove šumskogospodarske osnove započinjemo prije isteka
važenja postojeće.

Moguće je, da je tokom prethodnog perioda, došlo do značajnih izmjena granica


šumskogospodarskog područja ili namjene korištenja nekih dijelova šuma. Te
promjene se unose na postojeću osnovnu kartu područja. Ukoliko je neophodno,
koriguje se postojeća prostorna podjela šuma (granice gospodarskih jedinica,
odjeljenja). Unose se sve izmjene na osnovnu kartu, koje su nastale u proteklom
periodu, kao novo izgrađene putne komunikacije, objekti visokogradnje, i sl.

U sljedećem koraku, na osnovu postojećih podataka (pedološke, vegetacijske,


odnosno postojeće tipološke karte, satelitskih ili otro-foto snimaka) vrši se
preliminarno izdvajanje odsjeka na kartama, odnosno formiranje gazdinskih klasa.

Drugu fazu pripremnih radova čini prenošenje i obilježavanje trajnih granica


prostorne podjele šuma (granica odjeljenja i gospodarskih jedinica i granice posjeda
- granice sa privatnim šumama) sa karata na teren. Ovaj posao se danas uglavnom
svodi na obnavljanje graničnih znakova, ukoliko nije došlo do promjene položaja
granica.

Treću fazu čini izdvajanje sastojina i utvrđivanje položaja njihovih granica na


terenu. Zapravo, prenose se granice sa izrađenih karata u prvoj fazi, pri čemu se
istovremeno vrši provjera valjanosti preliminarno izdvojenih sastojina, eventualna
korekcija, definitivno snimanje granica sastojina, i prenošenje na karte. One
granice sastojina, koje možemo smatrati stalnim, možemo odmah obilježiti i na
terenu istovremeno sa obilježavanjem granica odjeljenja i gospodarskih jedinica.

Danas se podrazumijeva da se granice snimaju (provjeravaju njihove pozicije na


kartama) pomoću GPS uređaja. U krajnjoj liniji, rezultat pripremnih radnji za
inventuru je karta prostorne podjele šuma do nivoa odsjeka, sa jasnom
(preliminarnom) pripadnošću svakog od njih, klasifikacionim jedinicama šuma.

7
Četvrtu fazu pripremnih radova čini utvrđivanje forme, definisanje statističkog
dizajna i planiranje potrebne veličine uzorka za procjenu veličina taksacionih
elemenata u skladu sa unaprijed (zakonom) utvrđenom tačnošću rezultata
procjene.

Radi pripreme inventure šuma po pojedinim šumskim odjeljenjima, u GIS


okruženju se za svako od njih izrađuje radna karta u krupnijoj razmjeri po pravilu
1:10000 ili 1:5000. Na karti se unose pozicije centara primjernih ploha koji su
raspoređeni po modelu sistematske kvadratne mreže, na međusobno jednakim
odstojanjima (x) sa jasno predstavljenim simbolima odvojeno po tipovima ploha
(slika 1). Radi lakše orijentacije na terenu i efikasnije primjene GPS prijemnika, na
rubu karte unose se koordinate centara mreže primjernih površina u državnom
geodetskom koordinatnom sistemu prilikom štampe.

U pripremne radnje spada izrada adekvatnog manuala za upis snimljenih


podataka. Manual može biti u analognoj (štampanoj formi (prilog 1)), ili u formi
elektronske - računarske aplikacije instalirane na prenosne računarske uređaje,
(tablet) slika 3.

U detalje provođenja ovih, prethodno nabrojanih poslova, u izradi šumsko-


gospodarske osnove, nećemo ulaziti jer to nije cilj pisanja ovog teksta. Također,
nećemo ulaziti niti u opise ostalih poslova, koji slijede nakon inventure šuma.

Jasno definisanje metoda rada i podataka koje je potrebno snimiti radi dobijanja
sveobuhvatnog uvida u stanje šumskog fonda nekog šumskogosodarskog područja je
takođe dio priprenmih poslova.

Svrha ovog teksta je da detaljno pojasni samo one poslove koje snimač – taksator
treba da uradi na terenu u okviru provođenja inventure šuma.

Ovaj tekst, koji opisuje taksacione radova na terenu, baziran je na knjizi –


uputstvu „Metodika izrade šumskogospo darske osnove za šume i šumska
zemljišta u državnoj svojini (Lojo A., Musić J., 2016). Ova metodika je, u odnosu na
dosadašnje metode rada pri inventurama šuma u šumskogospodarskim područjima
u FBiH, jedan unaprijeđen prijedlog, sa predviđenim većim brojem informacija koje
se snimaju. Novim sistemom klasifikacije šuma i šumskih zemljišta, te povećanim
brojem informacija i njihovim kodnim sistemom, mogu se obezbijediti neophodne
informacije za izradu boljih planova gospodarenja šumama za pojedina ŠG područja,
ali i graditi jedinstveni informacioni sistem o stanju šuma u FBiH.

Predviđenom metodikom snima se veći broj podataka. Pored podataka o stablima i


podmlatku značajno je proširen set podataka koji će se snimati o odsjeku i o površini
primjerne plohe. Podaci o mrtvoj drvnoj masi se nisu snimali do sada za potrebe
izrade ŠGO. Ovom metodikom je predviđeno snimanje podataka i o mrtvoj drvnoj
masi. Naravno, nova metodika uključuje sve potrebne podatke prema trenutno
važećem Pravilniku o izradi ŠGO u FBiH.

U okviru projekta „Streamlining technological methods for the collection and


management of forestry data in the Federation of Bosnia and Herzegovina“
finansiranog od strane Češke Razvojne Agencije koji realizira Institut za gazdovanje

8
šumama „ÚHÚL - Ústav pro hospodářskou úpravu lesů Brandýs nad Labem“, u
saradnji sa ministarstvom Kantona Sarajevo, JP Bosanskohercegovačke šume i
Šumarskim fakultetom u Sarajevu, razvijena je i elektronska aplikacija - manual,
za rad na terenu, čijom primjenom se mogu znatno ubrzati poslovi na unosu
podataka u elektronsku bazu za obradu snimljenih podataka.

Pored opisa načina mjerenja i procjene veličina taksacionih elemenata, kao i ocjene
određenih kvalitativnih podataka u ovom tekstu, opisan je i način unosa i
kodiranja podataka u elektronsku aplikaciju terenskog manuala. U pripremi za
taksaciju nekog ŠGP, unaprijed se definiše set podataka koji će se snimati.

9
2. Taksaciona snimanja na terenu
Na osnovu topografske karte i GPS uređaja pronalazi se lokalitet šumskog odjeljenja
koje je predmet snimanja, pa ako nije miniran ili nedostupan iz drugog razloga,
pronalazi početna tačka od koje će se krenuti sa lociranjem centara primjernih ploha.
Kao početne tačke od kojih se provodi odmjeravanje na centar prve, i „razvija”
mreža ostalih centara primjernih površina, najčešće se koriste one tačke koje je
lahko prepoznati na karti i pronaći na terenu.

135

Slika 1: Dio radne karte odjeljenja 135, sa ucrtanom pozicijom polazne tačke (PT),
obilježenim plohama (4) i pravcem kretanja tokom reambulacije centara
primjernih ploha. Na radnoj karti su različitim simbolima posebno istaknuti tipovi
primjernih ploha i sistematski raspored njihovih centara.
To su po pravilu trigonometrijske tačke (koje su trajno obilježene na terenu), zatim,
izvorišta, sastavci potoka ili manjih rječica, presjeci granica odjeljenja sa
komunikacijama i sl. U tu svrhu mogu dobro poslužiti presjecišta granica tri ili više
odjeljenja (tzv. tromeđe), koja su karakteristično obilježena na terenu (najčešće na
stablima - tzv. prstenovi), ali samo ako smo sigurni da je položaj tih presjecišta na
kartama utvrđen sa zadovoljavajućom tačnošću. Na radnoj karti to mjesto se
obilježava kao početna tačka. Početnu tačku je potrebno pronaći pomoću GPS
uređaja.

2.1 Pronalaženje centara primjernih ploha (reambulacija)

Nakon određivanja i lociranja početne tačke (PT) provodi se reambulacija centra


one primjerne plohe koja se, prema situaciji na karti, nalazi najbliže polaznoj tački
i koja se označava kao prva primjerna ploha. Prvo se pomoću linijara ili trokuta,
izmjeri udaljenost od PT do centra najbližeg pristupačnog centra i, uvažavajući
postojeću razmjeru karte, izračuna horizontalna udaljenost u metrima koju je
potrebno odmjeriti pantljikom ili daljinomjerom sa koncem (tzv. Valtax) izmjeriti
(Opciono: može se koristiti i Vertex III ili IV, modul HDIST, pogotovo ako se radi o

10
manjim udaljenostima na tzv. izlomljenom terenu). Za orijentaciju i zauzimanje
potrebnog azimuta od PT prema centru prve plohe koristi se busola.

Reambulirani centar prve primjerne plohe na terenu se obilježava (markira) nekim


stabilnim i dovoljno uočljivim drvenim kočićem. Na radnoj karti se upisuje redni
broj prvog centra kao broj 1 (slika 1).

Reambulacija ostalih centara primjernih ploha se dalje nastavlja koristeći se


busolom i odmjeravanjem od datog centra do narednog centra primjerne površine.
Izuzetno, u slučajevima kada se radi o neprohodnim i teško pristupačnim terenima
radi obilaska većih prepreka pri kretanju, neki od centara se može ponovo
reambulirati pomoći GPS uređaja.

U takvim slučajevima je potrebno primijeniti indirektnu metodu lociranja


primjernih ploha GPS uređajem zbog osiguravanja objektivnog određivanja mjesta
mjerenja. Nedopustivo je da se za polaznu tačku koristi neki od direktno
reambuliranih centara plohe. Tada je lokacija prvog centra subjektivna i obično
lošije pozicionirana, ako se nalazi pod krošnjama stabala. Pomoću GPS uređaja
utvrde se koordinate nekog dobro uočljivog objekta u blizini najbližeg centra
primjerne plohe, a na otvorenom mjestu gdje je osiguran dobar prijem signala
satelita. Na osnovu očitanih koordinata u GPS uređaju izračuna se udaljenost po x
i y osi (odnosno sjeverna i istočna koordinata), do najbližeg centra do kojeg vršimo
direktno odmjeravanje po terenu. Pozicija polazne tačke se obilježi na priručnoj
karti.

Prilikom kretanja na terenu, radi pronalaska i reambulacije ostalih centara


primjernih ploha taksatoru je omogućeno da slobodno bira pravac kretanja kako bi
olakšao i ubrzao kretanje, pritom ucrtavajući na karti pravce kretanja i
obilježavajući rednim brojevima sukcesivno svaki sljedeći reambulirani centar a
nakon završetka taksacionih snimanja na prethodnom. Položaji onih centara
primjernih ploha koji se nalaze uz same granice odjeljenja se provjeravaju na
terenu pri čemu se utvrđuje da li se ti centri nalaze unutar ili izvan odjeljenja.
Nakon završetka taksacionih snimanja na svim centrima primjernih ploha u
jednom odjeljenju prelazi se u sljedeće, pri čemu se postupak ponavlja, uz
napomenu da se obilježavanje centara primjernih ploha ponovo počinje od rednog
broja 1. Ukoliko se radi o odjeljenju koje se sastoji iz nekoliko odsjeka, onda redni
brojevi centara ploha unutar jednog odsjeka ne moraju biti u neprekidnim nizu.

2.1.1 Mjerenje horizontalnih udaljenosti na terenu

Pošto se skoro nikad ne krećemo horizontalno po terenu, to znači da moramo


mjeriti „kose dužine” po terenu između određenih tačaka. Da bismo izračunali
horizontalno rastojanje, pored izmjerene kose dužine moramo mjeriti i nagib po
pravcu kretanja (vertikalni ugao koji zaklapa pravac kretanja i horizontalnu ravan).
Ovo se radi između pojedinih „lomnih“ tačaka, odnosno mjesta na terenu gdje se
mijenja vertikalni ugao po pravcu kretanja. Za određivanje horizontalne udaljenosti
na osnovu ovih mjernih veličina služi „Tabela potrebnih dužina za mjerenje u

11
nagibu za datu horizontalnu distancu“, na zadnjoj stranici radnog manuala (prilog
3).

2.1.2 Lociranje i obilježavanje centra primjerne plohe

Na kraju tačno odmjerene horizontalne udaljenosti (gdje god to bilo) postavlja se


uočljivi marker (štap). On treba da bude čvrsto i vertikalno pobijen u tlo. Ovo je vrlo
važno zbog izbjegavanja greške u odmjeranju horizontalne udaljenosti od centra do
osovina pojedinih okolnih stabala.

Na radnoj skici se pored simbola centra plohe upisuje redni broj centra kao i u
manualu, te strelicom označava smjer kretanja taksatora po terenu.

Pošto primjerna ploha treba da bude reprezent dijela šume u kom se nalazi, treba
razjasniti slučajeve na koje nailazimo prilikom iskolčavanja njihovih centara.

2.1.2.1. Izmještanje centara ploha

Često se dešava da nam plohu presijeca neka granica prostornih, odnosno


klasifikacionih jedinica šuma.

Objektivna metoda koja se u tom slučaju može primijeniti je „metoda ogledala“


(Schmid,1969) koja se provodi tako da se dio primjerne površine koji leži izvan
šume prenese u šumu, pri čemu se sva stabla u kružnom segmentu izvučenim
punom linijom dvostruko broje i evidentiraju. Može se koristiti i postupak koji je
razvijen u drugoj državnoj inventuri šuma u BiH (Lojo, et al., 2009).

Međutim, ovakvi postupci mogu izazvati pojavu grubih grešaka ako taksatori nisu
dobro obučeni da pravilno provedu postupak snimanja. Zbog toga se obično koristi
izmještanje pozicije centra primjerne plohe, tako da ona u cjelini pripadne samo
jednoj prostornoj – klasifikacionoj jednici. Pri tome se može javiti veći broj različitih
slučajeva:

I slučaj: Centar u blizini granice šume i goleti ili privatnog posjeda.

Ako se odmjeravanje između dva centra primjernih ploha završi u blizini ili na
samoj granici između šume i goleti ili privatnog posjeda, potrebno je centar
primjerne plohe pomjeriti unutar šume i to toliko da dužina najvećeg graničnog
radijusa kruga (25 m, ako su u bližoj okolini prisutna stabla preko 70 cm debljine,
15 m ako su prisutna stabla preko 50 cm debljine, itd.) ne prelazi granicu šume ili
granicu sa privatnim posjedom. To znači da je potrebno pomjeriti centar plohe po
pravcu približno okomito na pravac pružanja granice. Novi položaj centra (koji sada
nije u pravilnoj sistematskoj mreži) je potrebno pravilno ucrtati na skici (slika 2,
broj plohe 2). Dalje odmjeranje do sljedećeg centra primjerne plohe počinje od
mjesta gdje smo prvobitno završili odmjeranje, a ne od položaja pomjerenog centra.
Ako se položaj centra nalazi izvan granice šume ili se nalazi unutar goleti ili drugog
odjeljenja, tada se takva primjerna površina ne postavlja, već se od tog mjesta
nastavlja sa odmjeranjem (iskolčavanjem) do položaja sljedećeg centra.

12
Ako utvrđena granica šume ili posjeda nije ranije bila ucrtana na radnoj karti, ili je
njen položaj bio pogrešno ucrtan, taksator treba ucrtati položaj te granice prema
sopstvenoj mreži centara ploha koju je razvijao kretanjem i ucrtavao na skici ili
snimiti GPS uređajem što je preciznije.

Slika 2: Primjer izmještanja centra primjerne plohe od granice privatne parcele (goleti) u šumu

II slučaj: Centar u blizini ili na kamionskom putu.

Ukoliko se centar plohe nalazi u blizini ili na kamionskom putu onda važi sve ono
što je opisano u prethodnom slučaju, jer je kamionski put trajna neproduktivna
površina, sa izuzetkom što se centar može pomjeriti na bilo koju stranu puta,
zavisno od toga da li se odmjeranjem prešlo preko osovine puta ili ne. Ovo važi za
slučaj kada kamionski put nije istovremeno i granica odjeljenja. Položaj pomjerenog
centra se ucrtava na skici. Ovo pravilo ne važi za traktorske vlake jer su one dio
produktivne površine sastojine.

III slučaj: Centar u blizini granice odjeljenja ili odsjeka

I u slučaju da se centar plohe nalazi u blizini granice odjeljenja ili odsjeka potrebno
je izvršiti pomjeranje centra primjerne plohe i to iz razloga da na jednoj primjernoj
plohi mjerenjem ne budu obuhvaćena stabla iz različitih odjeljenja ili odsjeka. Ako
se odmjeravanje horizontalne udaljenosti između dva centra završi u blizini ili na
samoj granici granici odjeljenja, tada je potrebno pomjeriti centar primjerne
površine unutar odjeljenja u kojem vršimo taksaciona snimanja i to okomito u
odnosu na pravac pružanja granice odjeljenja. Ukoliko se radi o granici dva
odsjeka, tada se pomjeranje centra može vršiti u dva smjera: naprijed u naredni
odsjek ili nazad u odsjek iz koga dolazimo, zavisno od toga gdje tačno završavamo
odmjeranje. Izuzetno, ako se radi o tzv. centru „detaljne” primjerne plohe, tada se

13
njegovo pomjeranje provodi u odsjeku koji ima manju površinu bez obzira što
njegov centar pripada drugom odsjeku.

Sve bitne promjene nastale u proteklim uređajnim periodima, a koje nisu


evidentirane (ni na novim kartama ili orto-foto snimcima), taksator tokom rada u
odjeljenju treba da snimi i ucrta na radnu skicu.

To mogu biti sljedeći primjeri promjene stanja površina šuma:

- novoizgrađeni kamionski put;


- otvoreni rudnik (kamenolom ili drugi objekat);
- površina nastala neplanskom golom sječom u visokim šumama i pretvorena
u degradiranu visoku šumu, izdanačku šumu ili golet;
- izvršena konverzija u izdanačkim šumama i nastanak jednodobne sastojine,
a koja nije evidentirana na kartama;
- goleti koje nisu ranije bile ucrtane na karti/skici;
- bivše goleti (manje plešine) koje su prirodno obnovljene ili vještački
podmlađene, a po sastavu vrsta drveća se uklapaju u strukturu okolne
sastojine (odsjeka). U tom slučaju staru granicu goleti treba izbrisati, a na
njima postaviti primjerne plohe;
- bivše goleti koje treba evidenirati kao novi odsjek - sastojinu, ako je ta golet
pošumljena vještački i to vrstom (vrstama) drveća koje se ne mogu uklopiti
kao strukturna jedinica susjedne sastojine (odsjeka) i, svakako, ako je
površina bivše goleti velika, te se svojom površinom i starošću stabala ne
može uklopiti u strukturu susjedne sastojine, te posmatrati kao jednodobna
skupina, što zavisi od datog načina gazdovanja, tj. maksimalne veličine
skupine. Na ovim površinama se također postavljaju primjerne plohe.
-

Slika 3: Dio novije opreme za terensko snimanje: elektronska prečnica, tablet i e. olovka, GPS
uređaj, visnomjer „Vetex IV “ sa transponderom, teleskopskim štapom i adapterom

14
Ukoliko marker (štap) za markiranje centra primjerne površine nije moguće čvrsto
pobiti u tlo (zbog stijene), tada se markiranje centra obavlja na najbliže moguće
mjesto. Odstojanje pomaknutog centra u odnosu na njegovu stvarnu poziciju se
izmjeri pantljikom sa tačnošću do na jedan cm a ugao pravca – azimut izmještanja
se izmjeri u stepenima. To ne znači da je namjerno pomjeren centar plohe tako da
se nastavak snimanja i odmjeravanja provodi prema stvarnoj, provobitno
reambuliranoj poziciji.

U analognom manualu ili na radnoj karti se upisuju azimut i dužina izmještanja


radi mogućnosti provođenja korektnog kontrolnog snimanja, odnosno ponovnog
pronalaska centra primjerne plohe.

2.2. Unos podataka o pripadnosti odsjeka prostornim jedinicama,


datumu i snimaču podataka
Taksaciona snimanja se ogranizuju po pojedinim šumskim odjeljenima unutar
gospodarskih jedinica, odnosno ŠGP-a. Po pravilu, jedan taksator vrši sva
snimanja u jednom odjeljenju.

2.2.1 Prostorne uređajne jedinice

U manualu se prvo unose podaci o lokalitetu taksacionih snimanja. Oni su poznati


unaprijed. Prva stranica manuala za unos podataka treba da sadrži podatke o
prostornoj pripadnosti odjeljenja u kojem se vrše taksaciona snimanja sa
pripadajućim kodovima prostornih jedinica. Kodovi trebaju biti jedinstveni za
prostor BiH, u elektronskoj bazi podataka su već ugrađeni (prilog 4).

Na prvoj stranici manuala također treba unijeti spisak sastojina (odsjeka) unutar
odjeljenja i njihovu pripadnost preliminarno definisanim gazdinskim klasama.
Naravno, nakon definitivnog utvrđivanja gazdinskih klasa, potrebno je unijeti
njihov pripadajući kod.

Taksaciona snimanja i način unosa podataka su u nastavku opisani onim


redoslijedom kako su popisani u pripremljenom manualu za terenska snimanja (prilog
3). Na prvoj stranici se upisuju i podaci o datumu (datumima) snimanja,
odgovornom vođi taksacionih snimanja, taksatoru i kontrolorima koji su vršili uvid
u kvalitet snimanja.

Elektronska verzija manuala

U elektronskoj bazi podataka već su ugrađeni svi kodovi i nazivi prostornih


uređajnih jedinica, pa se unos svodi na izbor ponuđenih opcija (slika 4). Na prvoj
stranici manuala („Odsjeci-opis „1) definišu se nazivi prostornih uređajnih jedinica
u kojima vršimo taksaciona snimanja, sve do nivoa odsjeka. Prilikom prelaza na
ostale stanice manuala, svi izbornici su neaktivi, ukoliko nije definisan odsjek,

15
odnosno selektovan u tabeli formiranih odsjeka. Učinimo ih aktivnim tako što se
izaberemo (označimo) neki red u tabeli.

Slika 4: Prikaz prve stranice elektronske verzije manuala za unos informacija o objektu
snimanja („Odsjeci opis 1”).

1 Izbor „Vlasništvo“ iz ponuđenog spiska;


2
Izbor „Entitet“ iz ponuđenog spiska;
3
Izbor „GJ“ iz ponuđenog spiska;
4
Izbor „Kanton“ iz ponuđenog spiska;
5
Izbor „Općina“ iz ponuđenog spiska;
6
Izbor „SGP“ iz ponuđenog spiska;
7
Formiranje novog reda – „Šifra odsjeka“. Pošto se pritisne na tipku „Novi“
formira se prazan red za novi odsjek, u kojem je moguće unijeti podatke o
odsjeku, pomoću ponuđenog spiska (izbornika);
8
Brisanje selektovanog reda „Šifra odsjeka“;
9
Datum se automatski unosi;
10
Unos oznake za „Odjel“, i izbor oznake za „Pododjel“ i „Odsjek“;
11
Tabela sa formiranim zapisima podataka o odsjecima;
12
Brisanje svih podataka selektovanog odsjeka;
13
Kraj unosa podataka (zatvaranje aplikacije).
Opcije ponude izbornika su međusobno logički povezane pa, npr; ako odaberemo
kanton 1 (Unsko-Sanski), u izborniku „Općina” će se pojaviti samo nazivi općina i

16
šumskogospodarska područja (SGP) unutar odabranog kantona kantona (tabele u
Prilogu 4, 5 i 6).

Tabela 1:
Entitet Naziv entiteta
01 Federacija BiH
02 Republika Srpska
03 Brčko distrikt

Tabela 2:
Kanton Naziv kantona
00 u Republici Srpskoj
01 Unsko-sanski Kanton
02 Posavski Kanton
03 Tuzlanski Kanton
04 Zeničko-dobojski Kanton
05 Bosansko-podrinjski Kanton
06 Srednjo-bosanski Kanton
07 Hercegovačko-neretvanski Kanton
08 Zapadno-hercegovački Kanton
09 Kanton Sarajevo
10 Hercegovačko-bosanski Kanton
11 Distrikt Brčko

Izborom određenog šumskogospodarskog područja (ŠGP), u izborniku za


gospodarske jedinice (GJ) pojavljuju se samo oni nazivi onih GJ koje pripadaju
odabranom ŠGP.

Kodni sistem prostorne oznake se automatski nadograđuje, po hijerarhiji, izborom


pojedinih prostornih (uređajnih) jedinica sve do nivoa pojedinih odsjeka, tako da
svako šumskogospodarsko područje ima svoju jedinstvenu šifru, kao i gospodarske
jedinice, odjeljenja i odsjeci. Ovo je neophodno radi izgradnje jedinstvenog
informacionog sistema. Kada se radi o državnim šumama i šumskom zemljištu,
kodna oznaka općina se ne uzima u obzir u formiranju jedinstvenog koda sastojina
(odsjeka). Oznaka za odjeljenje u elektronskoj bazi se sastoji od 3 moguće cifre.
(Odjel – na slici 4). Ukoliko odjeljenje na karti (i na terenu) ima oznaku, npr.
135/2, tada se u elektronsku bazu unosi kao Odjel 135, Pododjel 2. Kada se klikne
na ovo polje („Odjel”) automatski se pojavljuje virtuelna brojčana tastatura za unos.
Virtuelna tastatura slovna ili brojčana, se pojavljuje uvijek automatski kada je
potrebno upisati podatak, tekst, odnosno broj, u bilo kojem dijelu aplikacije -
programa.

Ukoliko odjeljenje nije dijeljeno tada je oznaka za „pododjel” uvijek „0”.

Oznaka odsjeka se upisuje rednim slovom abecede prema njegovoj oznaci na


pripremljenoj radnoj karti i to ako se radi o šumi ili goleti, odnosno izdvojenom
odsjeku. Slovima se automatski dodjeljuje neka brojčana oznaka. Ako se radi o
uzurpiranoj površini onda se upisuje oznaka „u”. Ako takvih površina ima više u
odjeljenju, onda se one označavaju sa „u1”, „u2”, itd. Ako se radi o manjim
čistinama i ako ih ima više, onda se one označavaju sa „”č1”, „č2”, itd.

Naravno, i ove čistine se posmatraju kao odsjeci u bazi podataka, jer se njihova
površina izdvaja iz površine susjednog odsjeka kao i obzirom na potrebne

17
informacije koje o njima treba snimiti – procijeniti, kao što su: pripadnost
jedinicama ekološko-proizvodne klasifikacije i informacije o karakteristikama same
površine čistine (goleti ili šibljaka).

2.2.2. Podatak „Vlasništvo”

Izborom ponuđenih opcija: „D”- državno vlasništvo; „P” – privatno vlasništvo, ili „S”-
za sporno vlasništvo, definišemo prvu oznaku klasifikacije šuma obzirom na
vlasništvo.

2.2.3. Podatak „Datum”

Aplikacija registruje više datuma. Datum unosa informacija se automatski


generiše, kao i ime taksatora prilikom pokteranja aplikacije odnosno formiranja
novog odsjeka, izmjene podataka u postojećem odsjeku, ili snimanjem -
formiranjem novih ploha.

Dodatno, prilikom prenosa podataka iz tablet aplikacje manuala u centralnu bazu


podataka na serveru – računaru, generiše se datum prenosa podataka. Svaki
taksator treba da ima posebnu šifru pristupa aplikaciji, preko koje se prepoznaje i
njegovo ime. Ime nije vidljivo u formatu aplikacije za tablet uređaj.

Napomena:

U eletronskom manualu, odabrane informacije o odsjeku pojavljuju se u tabeli


ispod izbornika (slika 3), kao jedan red zapisa. Ako aktiviramo izbornik „Novi”,
formiramo novi red, ali za novi odsjek, za koji zatim treba unijeti odgovarajuće
podatke. Novi odsjek, može biti u nekom drugom odjeljenju, ili GJ, ...

Aktivacijom komande „Izbrisati” brišemo trenutno selektovani odsjek, kao i sve


informacije o tom odsjeku, i o premjerenim plohama, koje su eventualno upisane
unutar selektovanog odsjeka u manual.

Također je moguće odjednom izbrisati sve zapise iz elektronskog manuala. To


radimo jedino ako smo sigurni da smo sve snimljene podatke prenijeli u centralnu
bazu podataka (na serveru).

Završetak rada na snimanju, tj; unosu podataka u elektronski manual, možemo


prekinuti odabirom komande „Kraj”.

2.2.4. Podaci koji se snimaju za odsjeke (sastojine) kao cjeline

Podaci o odsjecima se po pravilu unose i sumiraju nakon izvršenog premjera na


probnim plohama, naravno ako je taj premjer planiran i izvršen. Naime, tek tada
imamo mnogo bolji uvid u stanje odsjeka, jer su za neke od njih potrebni podaci sa
primjernih površina (npr. najzastupljeniji tipovi zemljišta).

18
Ukoliko se radi o odsjeku u kome se, iz bilo kog razloga, ne planira postavljanje
primjernih ploha, tada se informacije o odsjeku odmah upisuju (vidjeti prilog 3,
stranica „opis odsjeka“).

Za svaki odsjek posebno u manualu je potrebno evidentirati pripadnost višim


nivoima klasifikacije šuma. Pripadnost jedinicama namjene korištenja i ekološko-
proizvodnim klasifikacionim jedinicama šuma, preliminarno je utvrđena u
pripremnim radnjama za svaki pojedinačni odsjek. Tokom inventure, taksator
samo provjerava da li su te informacije o ekološko-proizvodnim jedinicama tačne,
kao i korektnost ucrtanih granica odsjeka na kartama, unutar odjeljenja koje
snima.

Slika 5: Prikaz druge stranice elektronske verzije manuala za unos informacija o odsjeku
(„Odsjeci opis 1,2,3”), primjer podataka za odsjek dostupan za terenski premjer

2.2.4.1. Podatak „Gazdinska klasa“ (GK) – analogni manual

Ako se koristi analogni manual, onda se na naslovnoj strani manuala za unos


podataka za svaki odsjek direktno upisuje oznaka GK prema preliminarnom spisku
gazdinskih klasa. Oznaka GK može biti naknadno izmijenjena od strane planera
inventure, za što postoji predviđen prostor. Ova šifra već u sebi sadrži oznake viših
klasifikacionih jedinica.

Ukoliko se za unos snimljenih podataka koristi elektronska aplikacija, taj unos je


nešto drugačiji (slika 5).

Obzirom da se prenos podataka iz tableta na server baze podataka izvršava


automatski, oznake podataka o najmeni korištenja šuma i pojedini nivoi ekološko-
proizvodne klasifikacije se moraju unositi odvojeno. Šifra GK se na kraju
automatski generiše od kodova viših klasifikacionih nivoa šuma i šumskih
zemljišta. O tome će biti riječi u nastavku teksta.

19
2.2.4.2. Podatak „Općina“

Pored pripadnosti GJ i ŠGP potreban je podatak o pripadnosti šumskog odjeljenja


pojedinim općinama. Taj podatak se za svaki pojedini odsjek generiše iz GIS
projekta na osnovu ucrtanih granica pojedinih općina i vektoriziranih granica
prostorne podjele šuma, a samim tim i odsjeka, a u terenski manual upisuje ga šef
taksatorske sekcije na osnovu pripremljenih karata.

Granice općina najčešće ne slijede prirodne granice na terenu. Iz tog razloga


pojedina odjeljenja, pa i odsjeci, nalaze se na teritoriji dvije općine. Praktično
pojednostavljeno rješenje je da pripadnost nekog odsjeka općini, odredimo na
osnovu većinskog udjela njegove površine, tj. evidentiramo šifru one općine za
odsjek kao cjelinu u kojoj se nalazi veći dio površine odsjeka. To je predviđeno
ovom metodikom.

U manualu se upisuje oznaka općine u kojoj se odsjek nalazi prema spisku kodnih
oznaka. Kodovi općine su odabrani prema njihovim poštanskim kodovima na
području BiH (primjer tabela 3). U prilogu 4, i tabelama 1, 2 i 3 prikazan je spisak
svih općina u BiH sa njihovim kodovima.

Tabela 3: Općine unutar kantona 01 i entiteta 01


Kanton Entitet Općina Naziv_općine
01 01 003 Bihać
01 01 004 Bosanska Krupa
01 01 030 Bosanski Petrovac
01 01 005 Bužim
01 01 002 Cazin
01 01 059 Ključ
01 01 032 Sanski Most
01 01 001 Velika Kladuša

2.2.4.3. Podatak „Porijeklo sastojine /strukturna izgrađenost“

(oznaka u elektronskom manualu „porijeklo sast“ – slika 5)

Određuje se prema načinu osnivanja sastojine – odsjeka. Ne određuje se unaprijed


prema gazdinskoj klasi, već utvrđenom stanju po pojedinim primjernim plohama,
jer stanje na terenu može odstupati od preliminarne pretpostavke. Pošto odsjek
treba da je u uzgojnom pogledu jedinstven, onda u manualu može samo jedna
oznaka biti upisana. Ako postoji dilema o tome, to znači da odsjek nije dobro
izdvojen na terenu, te je potrebno provjeriti granice odsjeka. Unosi se jedna od
sljedećih oznaka za porijeklo/strukturnu izgrađenost:

1. izdanačko porijeklo,
2. izdanačko porijeklo sa pojedinačnim sjemenskim stablima,
3. prirodno-sjemensko porijeklo,
4. pošumljeno sadnicama ili sjetvom sjemena,
5. golet ili šibljak (nema sastojine).

20
2.2.4.4. Podatak „Dostupnost“ (za eksploataciju)

Odsjek može biti nedostupan za eksploataciju zbog različitih razloga:

1. dostupan (kamionski put bliže od 1000 m),


2. teško dostupan (kamionski put dalje od 1000 m),
3. nedostupan (kamionski put dalje od 2000 m ili nepristupačno),
4. nedostupan – opasnost od mina,
5. zabranjen pristup – sporno vlasništvo,
6. orografski nedostupan (strme padine i litice).

Ako postoje razlozi nedostupnosti 4, 5 ili 6, tada se unosi prvenstveno jedna od


ovih oznaka (po pravilu ona koja je važnija).

Za definisanje da li se radi o slučajevima 1, 2 ili 3 potrebno je odrediti prosječnu


udaljenost do kamionskog puta.

Na osnovu pozicije težišta površine odsjeka i najbližeg pristupačnog mjesta na


kamionskom putu, na karti se provizorno ucrtava moguća putanja kretanja
(transporta drveta) do puta i procjenjuje njena horizontalna dužina. Ako je
sastojina nedostupna zbog velikog nagiba terena, odnosno nemogućnosti kretanja,
trebalo bi da je ona već ranije izdvojena kao dio šume nepodesne za gazdovanje, što
treba provjeriti na terenu.

2.2.4.5. Podatak „Udaljenost do kamionskog puta“

Ovaj podatak je već određen pri definisanju dostupnosti, ako je za prethodni


podatak o dostupnosti izabrana šifra 1, 2 ili 3. Na ovom mjestu je samo potrebno
upisati što tačniju dužinu transporta do kamionskig puta. Podatak se zaokružuje
na 10 m.

2.2.4.6. Podatak „Nadmorska visina“

Nadmorsku visinu za odsjek određujemo kao prosječnu nadmorsku visinu težišta


odsjeka, koju očitavamo sa topografske karte. Očitanu visinu zaokružujemo po
matematičkom pravilu zaokruživanja na bližu visinu u desetinama metara (npr.
1212 zaokružimo na 1210).

2.2.4.7. Podatak „Matični supstrat“ (oznaka u elektronskom manualu


„M_sup_map“)

Prema metodici, a na osnovu pedološke karte, odnosno definisane matične podloge


u pripremi za inventuru šuma, upisujemo jedan od kodova koji se odnosi na grupe
različitih tipova matičnih supstrata (tabela 4). Za one površine za koje nije bitna
informacija o matičnoj podlozi, kao što su šumski putevi, upisujemo kod „00“. Ovaj
podatak se veže za ostale šumske površine i najčešće se definiše u centralnoj bazi
podataka (na serveru) u kancelariji. Izuzetno, upisujemo kod „00“ i za one odsjeke

21
pod šumom, koji su nedostupni za premjer, a ne raspolažemo pedološkom kartom
koja pokriva taj prostor.
Tabela 4: Grupe matičnih podloga – kodovi i nazivi
M_sup_ M_sup_
Naziv M_sup
map teren
00 00 Sve matične podloge
10 10 Krečnjaci i dolomiti
20 20 Peridotiti, serpentiniti i druge bazične i neutralne magmatske stijene
30 30 Vulkanogeni – sedimentni kompleks
40 40 Sedimenti jursko – krednog fliša i sedimenti tercijarnog fliša
50 50 Hidromorfna zemljišta

2.2.4.8. Podatak „Matični supstrat“ (oznaka u elektronskom manualu


„M_sup_teren“)

U elektronskoj verziji manuala za unos podataka ovaj podatak se unosi dva puta,
Prvi, koji se odnosi na definisani matični supstrat sa pedoloških karata, i drugi
„M_sup _teren“ (tabela 5), koji se unosi na osnovu uvida na terenu. Ovaj podatak
može biti različit od prvog, u slučaju da je u pripremi (preliminarnoj klasifikaciji
šuma i šumskih zemljišta, odnosno izdvajanju GK) učinjena gruba greška pri
definisanju matične podloge. Naravno, ovaj drugi podatak trebamo definitivno
unijeti (promijeniti) tek nakon kretanja po površini odsjeka (za vrijeme snimanja na
primjernim plohama).

Dok se u analognom manualu stari unos može precrtati i unijeti novi kod, u
elektronskom manualu tu izmjenu treba unijeti kao drugi podatak. Ovaj drugi
unos, sa kodom matične podloge učestvuje u automatskom generisanju koda
gazdinske klase (N_GK podatak na slici 4 u donjem desnom uglu).

2.2.4.9. Podatak „Tipovi zemljišta“ (u elektronskoj bazi „TZ_1“, „TZ_2“ i „TZ_3“)

Na osnovu pedološke karte ili konstatovanog stanja na terenu (ukoliko se razlikuje


od pedološke karte), potrebno je upisati oznaku (kod) tipa zemljišta, a ako ih ima
više različitih u odsjeku, moguće je unijeti do 3 tipa temljišta, redoslijedom prema
njihovoj zastupljenosti u odsjeku u ukupnoj površini. Kao „TZ_1“ unosi se tip
zemljišta koji je najviše zastupljen, a zatim redom, prema zastupljenosti u ukupnoj
površini odsjeka.

Ovo je u slučaju ako se različiti tipovi zemljišta smjenjuju u seriji na malom


prostoru i kada ih nije moguće posebno odvojiti i eventualno formirati nove odsjeke
na osnovu konstatovanih tipova na primjernim plohama. Ali, ako je to moguće, i
ako se može zaključiti da se radi o jasno različitim stanišnim uslovima (bonitetu
staništa) na tim različitim tipovima zemljišta, onda taksator treba da upozori šefa
sekcije na tu mogućnost.

Radove na izdvajanju novog odsjeka je moguće provesti i kasnije, na kartama i u


bazi podataka, razvrstavanjem ploha prema novoformiranim odsjecima, jer svaka

22
ploha ima jasno definisan položaj u prostoru, pa je to moguće uraditi. U
elekronskoj bazi nije moguće unijeti 3 ista tipa zemljišta. Sam taksator ne treba da
odlučuje o tome bez konsultacija sa šefom taksatorske sekcije. Ako nema više
tipova zemljišta u odsjeku, onda podatak TZ_2 i TZ_3 ne treba uspisivati (ostaviti
polje praznim). Oznake i nazivi pojedinih tipova zemljišta dati su u tabeli 5.
Tabela 5: Oznake i nazivi pojedinih tipova zemljišta
Tip_Zem Naziv tipa zemljišta
Sva zemljišta (nebitno za daljnju klasifikaciju u planiranju gazdovanju
00
šumama)
01 Nerazvijena zemljišta: kamenjar, sirozem, pijesci i koluvijum stijena
10 Humusno-akumulativna zemljišta
11 Organogena crnica (kalkomelanosol)
12 Organomineralna crnica (kalkomelanosol)
13 Organomineralna crnica koluvijalna
14 Rendzina
15 Rendzina koluvijalna
16 Rendzina na moreni
17 Humusno silikatno zemljište (ranker)
18 Humusno silikatno zemljište (ranker), koluvijalno
19 Smonica (vertisol)
20 Smeđa zemljišta, podzolasta, podzoli i luvisoli
21 Smeđe zemljište (kalkokambisol), plitko /do 40 cm/
22 Smeđe zemljište (kalkokambisol), duboko /preko 40 cm/
23 Crvenica (terra rossa), plitka /do 40 cm/
24 Crvenica (terra rossa), duboka /preko 40 cm/
25 Eutrično smeđe zemljište (eutrični kambisol), plitko /do 40cm/
26 Eutrično smeđe zemljište (eutrični kambisol), duboko /preko 40 cm/
27 Kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol), plitko /do 40 cm/
28 Kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol), duboko /preko 40cm /
29 Kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol), koluvijalno
30 Kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol), opodzoljeno
31 Ilimerizovano zemljište (luvisol)
32 Vrištinsko zemljište (akrični luvisol)
33 Pseudoglej
34 Podzol i/ili smeđe podzolasto zemljište (brunipodzol)
40 Ostala zemljišta
41 Aluvijalna zemljišta (fluvisoli)
43 Močvarno glejno zemljište (euglej)

Na određenim matičnim podlogama javljaju se samo neki tipovi zemljišta. U


elektronskom manualu su, unutar izbornika, logički povezane informacije o
matičnoj podlozi i tipovima zemljišta, pa se izborom određene matične podloge
nude za izbor samo neki tipovi zemljišta i to oni koji se mogu pojaviti na odabranoj
matičnoj podlozi. Podatak o tipovima zemljišta se ne unosi za nedostupne odsjeke
jer je nepotrebno.

23
2.2.4.10. Podatak „Sastojina sa mjerenom drvnom masom“

U slučaju da se radi o odsjecima u kojima stabla nisu prešla taksacioni prag,


taksacioni premjer stabala se ne vrši, dok se premjer ostalih taksacionih elemenata
vrši na primjernim plohama. To je iz razloga jasnog odvajanja površina i zaliha (i
ostalih podataka) unutar iste gazdinske klase u jednodobnim sastojinama, na
površine sa i bez procijenjene drvne mase.

U manualu je za podatak «sast» potrebno upisati «ne» ako su sva stabla ispod
taksacionog praga (mlade sastojine). U elektronskom manualu to je opcija («no»).
Ako je mjerena drvna masa, treba upisati «da» u analognom manualu, odnosno
«yes» u elektronskom.

2.2.4.11. Podatak „Izvršen premjer“ (sastojine po primjernim plohama)

U pojedinim slučajevima, ako su odsjeci (sastojine) nedostupni (ocjena o


dostupnosti za eksploataciju sa šifrom 4, 5 ili 6), onda se na primjernim plohama
ne vrši taksacioni premjer već se provodi samo procjena nekih podataka (u
nastavku). Stoga je potrebno u manualu zaokružiti “da” ako su polagane primjerne
plohe (dakle, ako se ne radi o nedostupnim odsjecima), ili “ne” (ukoliko je vršena
procjena taksacionih elemenata).

U onim slučajevima u kojima se ne provode


taksaciona snimanja polaganjem probnih
ploha (krugova) potrebno je unijeti podatke
koji se mogu jednostavno ocijeniti okularno ili
Slika 6: Primjer unešenih podataka o na osnovu postojećih podataka iz ranijih
odsjeku koji nije dostupan za premjer premjera. Terenski premjer se ne provodi u
(„Dostupnost” = 4, 5, ili 6 „Krugovi” = slučaju kada to nije fizički moguće (ako se
„no”) radi o miniranim odsjecima, površinama sa
velikom strmosti terena i sl.) ili unutar šibljaka i goleti proizvodnog karaktera radi
smanjenja troškova.

U elektronskom manualu aktiviraju se prozori, za procjenu podataka u slučaju da


nije izvršen premjer polaganjem primjernih ploha u odsjeku („Krugovi” = „no” – slika
6). U tim slučajevima procjenjujemo sljedeće podatke:

2.2.4.12. Podatak „Stepen prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala odsjeka”


(„Stepen prek”);

U slučaju da je odsjek nedostupan za premjer ili se ne vrši premjer na primjernim


plohama, procjenjuje se koliko je površine zemljišta prekrivemo ortogonalnim
projekcijama krošanja stabala iznad taksacionog praga (slika 7). Pri tome se
odabire jedna od ponuđenih opcija za stepen prekrivenosti:

1. normalan (prekrivenost 0,8 – 1,0 relativnih dijelova površine sastojine),


2. prosvijetljen (prekrivenost 0,6 – 0,8 relativnih dijelova površine sastojine),

24
3. otvoren (prekrivenost 0,4 – 0,6 relativnih dijelova površine sastojine),
4. progaljen (prekrivenost 0,2 – 0,4 relativnih dijelova površine sastojine),
5. pojedinačna stabla ili golet (prekrivenost 0,2 i manje relativnih dijelova
površine).

1 2 3 4 5
Slika 7: Šematski prikaz kategorija (stepena) prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala

2.2.4.13. Podatak „Sklop krošanja” (forma sklopa);

Ocjenjuje se izgled međusobnog položaja krošanja stabala u prostoru – forma


sklopa (slika 8).

1. Horizontalni sklop imaju strukturno jednodobne sastojine – krošnje u jednoj etaži.

2. Dvoetažna sastojina – dvoetažni sklop, vještačke ili prirodne sastojine sa jasno


izdiferencirane dvije etaže krošanja stabala, različitih vrsta ili jedne vrste drveta.

3. Vertikalni sklop imaju tipične preborne sastojine gdje se krošnje stabala, jedne
ili više vrsta drveća, različitih prečnika, međusobno dodiruju i preklapaju u
većoj ili manjoj mjeri. Nije moguće jasno diferencirati niti jednu etažu.

4. Stepenasti sklop karakteriše grupimično raznodobne sastojine gdje sklop


sastojine čine veće ili manje skupine stabala istog uzrasta (starosti).

1 2 3 4
Slika 8: Forme sklopa

2.2.4.14. Podatak „Zaliha”;

Potrebno je okularno ocijeniti zalihu živih stabala iznad taksacionog praga u


krupnoj drvnoj masi za sve vrste drveća zajedno (m3/ha).

25
2.2.4.15. Podatak „Glavne vrste drveća”;

Potrebno je za vrste drveća koje najviše učestvuju u zalihi unijeti njihov kod (šifru)
redoslijedom prema zastupljenosti u zalihi (najviše 3 koda za vrste - prema tabeli
6). U elektronskom manualu, pod oznakom „G_vrsta 1”, „G_vrsta 2”, (slika 5)
potrebno je u izborniku odabrati sa ponuđene liste vrstu drveća.
Tabela 6: Vrste drveća i njihove šifre
Domaći naziv Latinski naziv Šifra Domaći naziv Latinski naziv Šifra
Gorski jasen -
Četinari 02 Fraxinus excelsior 61
bijeli
Jela Abies alba 21 Crni jasen Fraxinus ornus 62
Pensilvanijski Fraxinus
Smrča Picea excelsa 22 63
jasen pennsilvanica
Fraxinus
Bijeli bor Pinus silvestris 23 Američki jasen 64
americana
Crni bor Pinus nigra 24 Obični grab Carpinus betulus 65
Munika Pinus heldreichii 25 Bjelograbić Carpinus orientalis 66
Krivulj Pinus mugo 26 Pitomi kesten Castanea sativa 67
Vajmutovac Pinus strobus 27 Orah Juglans regia 70
Alepski bor Pinus halepensis 28 Divlja jabuka Malus sylvestris 71
Pančićeva
Picea omorica 29 Divlja kruška Pyrus communis 72
omorika
Pseudotsuga
Duglazija 30 Divlja trešnja Cerasus avium 73
menziesii
Ariš Larix decidua 31 Rašeljka Cerasus mahaleb 74
Tisa Taxus baccata 32 Sremza Prunus padus 75
Cupressus
Čempres 33 Mukinja Sorbus aria 76
sempervirens
Lišćari 03 Jarebika Sorbus aucuparia 77
Austrijska
Srebrnolisna lipa Tilia argentea 36 Sorbus austriaca 78
mukinja
Malolisna lipa Tilia cordata 37 Oskoruša Sorbus domestica 79
Velikolisna lipa Tilia platyphyllos 38 Brekinja Sorbus torminalis 80
Bukva Fagus sylvatica 41 Bijela vrba Salix alba 82
Lužnjak Quercus robur 42 Iva Salix caprea 83
Kitnjak Quercus petraea 43 Krta vrba Salix fragilis 84
Medunac Quercus pubescens 44 Bijela topola Populus alba 85
Sladun Quercus frainetto 45 Crna topola Populus nigra 86
Cer Quercus cerris 46 Jasika Populus tremula 87
Populus x
Crnika Quercus ilex 47 Kanadska topola 88
euroamericana
Makedonski
Quercus trojana 48 Platan Platanus acerifolia 89
hrast
Acer Robinia
Gorski javor 50 Bagrem 90
pseudoplatanus pseudoacacia
Mlječ Acer platanoides 51 Crni grab Ostrya carpinifolia 91
Gluhač Acer obtusatum 52 Crna joha Alnus glutinosa 92
Acer
Maklen 53 Siva joha Alnus incana 93
monspessulanum
Planinski javor Acer heldreichii 54 Obična breza Betula pendula 94
Klen Acer campestre 55 Maljava breza Betula pubescens 95
Poljski brijest Ulmus campestris 56 Košćela Celtis australis 96
Gorski brijest Ulmus glabra 57 Mečija lijeska Corylus colurna 97
Vez Ulmus leavis 58 Maslina Olea europaea 98
Fraxinus
Poljski jasen 60
angustifolia

26
2.2.4.16. Podatak „Ostala zapažanja” (bitna za plan uzgojnih ili drugih mjera.

Ocjena stanja površine potrebna je radi izrade plana šumsko-uzgojnih radova


ukoliko se radi o odsjecima potencijalno proizvodnog karaktera. Treba unijeti samo
one informacije koje nisu predviđene za snimanje na primjernim plohama i koje se
odnose na površinu odsjeka u cjelini ili njenom većem dijelu, tj. sve ono što
taksator ocijeni kao bitno za buduće planiranje gazdinskih mjera, kao npr.:

- da li je sastojina u fazi obnove po skupinama,


- vrste grmlja ili korova koji je prisutan,
- pojava erozije u značajnoj mjeri,
- pojava ilegalnih sječa,
- neizdvojene površine na kartama značajne za uzgoj i zaštitu divljači,
- neregistrovane prirodne rijetkosti i sl.

Samo po sebi se razumije da se ove informacije mogu unijeti nakon obilaska


odsjeka, odnosno nakon provođenja potrebnih snimanja na primjernim plohama.

Za planiranje uzgojnih mjera na površinama obraslim grmljem ili korovom važno je


na površini plohe evidentirati najzastupljenije vrste grmlja ili korova. Pri tome, zbog
jednostavnijeg i jedinstvenog načina evidentiranja, treba koristiti jedinstvene
nazive, odnosno oznake (Lojo et al., 2008):

Za šibljake kontinentalnog područja: Za šibljake submediteranskog područja:


1 Šibljaci lijeske 21 Šibljaci drače
2 Šibljaci gloga 22 Šibljaci nara
3 Šibljaci trnjine 23 Šibljaci zelenike
4 Šibljaci kleke (smreke) 24 Šibljaci tilovine
5 Šibljaci lijeske i gloga 25 Šibljaci šmrike
6 Šibljaci lijeske i kleke 26 Šibljaci drače i šmrike
7 Šibljaci gloga i kleke 27 Šibljaci zelenike i šmrike
8 Šibljaci gloga kleke i lijeske 28 Šibljaci drače i zelenike
9 Šibljaci ruja 29 Šibljaci drače i tilovine
10 Šibljaci omelike 30 Šibljaci drače, nara i šmrike
11 Šibljaci smrdljike 31 Šibljaci drače, zelenike i šmrike
12 Šibljaci klečice 32 Šibljaci drače, tilovine i šmrike
13 Šibljaci amorfe 33 Šibljaci drače, tilovine i zelenike
14 Ostali šibljaci 34 Ostali šibljaci

Za korovske vrste:
1 Bujad,
2 Kupina /Malina
3 Vrijesak
4 Crnjuša
5 Borovnica
6 Ostale

27
2.2.5. Klasifikacione jedinice šuma (samo u elektronskom manualu)

Klasifikacija šuma i šumskih zemljišta se definiše u fazi pripremnih radova, tj. prije
početka terenske inventure, tako da je poznata za svaku sastojinu – odsjek. Radi
pripreme izvođenja radova na terenu, podaci se mogu štampati u tabelarnoj formi
ili očitati iz pripremljenih karata.

Slika 9: Prikaz dijela druge stranice elektronske verzije manuala za unos podataka o
pripadnosti odsjeka klasifikacionim jedinicama šuma i šumskih zemljišta

Kada se podaci unose u elektronski manual, tada se trebaju unijeti svi podaci o
klasifikaciji šuma, radi jednostavnog prenosa tih podataka u server baze podataka,
ali i radi mogućnosti provjere klasifikacije (pojedinih klasifikacionih nivoa) izvršene
u pripremnim radnjama za svaki odsjek.

Unošenjem oznaka za pojedine klasifikacione nivoe, automatski se generišu kodovi


osnovnih kategorija šuma, kao i kodovi gazdinskih klasa (slika 9).

2.2.5.1. Podatak „Namjena korištenja šuma” (oznaka „Namjena” u el. manualu)

Definisana namjena korištenja šuma i šumskog zemljišta u najvećem stepenu


predodređuju vrste i obim biotehničkih mjera koje se poduzimaju radi ispunjenja
ciljeva gazdovanja. U tabeli 7., dat je spisak klasifikacionih jedinica šuma prema
primarnoj namjeni korištenja, sa njihovim šiframa (kodovima):
Tabela 7: Klasifikacione jedinice namjene korištenja šuma
Kod Namjena_naziv
1 Šume i šumska zemljišta primarno proizvodnog karaktera
2 Šume i šumska zemljišta veoma loših privrednih uslova
3 Šume i šumska zemljišta posebne namjene
4 Zaštitne šume i šumska zemljišta
5 Ostale površine u okviru šuma i šumskih zemljišta
0 Neklasifikovano

Klasifikacione jedinice 3 i 4 (tabela 7) su obično unaprijed poznate, odnosno


poznate su njihove granice u prostoru (obilježene na terenu i ucrtane na kartama)
tako da taksator samo provjerava da li se slaže položaj granice na terenu i na karti.
Kada se radi o ostalim klasifikacionim jedinicama, prilikom njihovog jasnog
prepoznavanja na terenu, taksator mora biti upoznat sa kriterijima za njihovo
razvrstavanje, da bi na terenu mogao vršiti aktivnu provjeru. To se, u ovom
slučaju, odnosi na kriterije za odvajanje šuma loših privrednih uslova od šuma
primarno proizvodnog karaktera, kao i koje se to sve površine klasificiraju kao
ostale površine. U nastavku teksta dati su opisi pojedinih klasifikacionih jedinica
prema namjeni korištenja šuma i šumskog zemljišta.

28
Šume i šumska zemljišta primarno proizvodnog karaktera

Ovoj klasifikacionoj jedinici pripadaju šume i šumska zemljišta u kojima se može


organizovati (i organizuje se) rentabilna šumarska proizvodnja, ako za njih nije
definisana neka druga namjena kao primarna.

Ove šume mogu biti sjemenskog ili izdanačkog porijekla. Ključni parametar za
svrstavanje u ovu kategoriju nije trenutni kvalitet zalihe i vrijednost prihoda koji se
ostvaruje (odnosno može ostvariti), već proizvodni potencijal staništa.

Šume i šumska zemljišta veoma loših privrednih uslova


Gazdovanje ovim šumama sa ekonomskog stanovišta ne može biti rentabilno, tj.
prihodi koji bi se ostvarili njihovim gazdovanjem su niži od troškova. U šume loših
privrednih uslova prema Matiću (1977) spadaju:

- šume čiji je nagib terena 40˚ i više,


- šume čiji je nagib terena od 35˚ do 39˚, ako se radi o petom bonitetnom
razredu ili lošijem,
- šume osrednjih i loših stanišnih uslova ako je nagib terena od 35˚ do 39˚ i ako
se, pored ostalog, po cijeloj površini šume javljaju stijene koje prekrivaju
polovinu i više ukupne površine šume,
- šume na karstu, ako se radi o jako izraženim karstnim fenomenima, tj. kada
su veoma česte uske i duboke vrtače odvojene grebenima i kada stijene
pokrivaju polovinu i više ukupne površine šume,
- sve ostale šume za koje smo sigurni da će radovi pri iskorištavanju i uzgajanju
šuma biti toliko skupi da gazdovanje ne može biti rentabilno (u slučaju
dvoumljenja ne svrstava se šuma u ovu kategoriju),
- subalpinska bukova šuma visokih položaja čija su stabla niža za 15% od
stabala bukve petog bonitetnog razreda važeće bonitetne dispozicije.

Slično površinama pod šumama, ne može se očekivati rentabilno gospodarenje na


površini goleti ili šibljaka:

- čiji je nagib terena 35˚ i više,


- čiji je nagib terena od 20 do 35˚, ako stijene pokrivaju ½ i više od površine
goleti,
- čiji je nagib manji od 20˚, ako stijene pokrivaju ¾ i više od površine goleti,
- goleti i grmlje na karstu ako su karstni fenomeni jako izraženi i kad stijene
pokrivaju ½ i više goleti,
- ostale površine goleti i šibljaka za koje nismo sigurni da će biti rentabilno
gazdovanje, ako se pošume.

Šume i šumska zemljišta posebne namjene

U ovu kategoriju spadaju sve one šume u kojima se cilj gazdovanja podređuje
ostvarenju namjene zbog koje je šuma proglašena posebnom. To znači da sječe u

29
svim ovim šumama nisu isključene, već su podređene posebnom cilju gazdovanja
koji se razlikuje od onog u šumama samo proizvodnog karaktera. U svakom slučaju
ove šume su već posebno izdvojene na kartama u pripremnim radovima, tako da je
za svaku pojedinu sastojinu taj podatak poznat taksatoru.

Zaštitne šume i šumska zemljišta

Ovoj skupini pripadaju sve šume koje su osnovane ili izdvojene iz postojećih šuma
u cilju zaštite nekih objekata u prostoru. Po svom sastavu, strukturi i kvalitetu
mogu biti i primarno proizvodne, ovisno od nivoa zaštitne uloge šuma i šumskih
zemljišta i samog objekta zaštite.

2.2.5.2. Podatak „Vegetacijski oblik”

Radi uspostave otvorenog i sveobuhvatnog sistema klasifikacije šuma i šumskih


zemljišta odvojeni su razlozi klasifikacije u posebne kriterije. Tako sada imamo
kriterij koji definiše samo oblik vegetacije, odnosno porijeklo šume (visoke ili
izdanačke) ili definiše drugi tip površine. Istovremeno svaka od ovih klasifikacionih
jedinica može biti proizvodnog karaktera ili zaštitnog karaktera, ili neke posebne
namjene (tabela 8).
Tabela 8: Klasifikacija prema vegetacijskom obliku biljne zajednice i tipu ostalih površina
Veg_oblik Naziv za vegetacijski oblik / tip površine
0 Neklasifikovano
1 Visoke šume
2 Srednje šume
3 Izdanačke šume
4 Šibljaci
5 Goleti
6 Šumski kamionski putevi
7 Ostale šumske čistine i neproduktivne površine

Klasifikacione jedinice označene kodom 6 i 7 su uže jedinice izvedene iz prethodne


kategorije namjene korištenja šuma i šumskih zemljišta „Ostale površine unutar
šuma”.

U šumskogospodarskim područjima često su prisutne površine spornog vlasništva,


tzv. „uzurpirane” površine. Ponekad je onemogućen pristup na neku takvu
površinu šuma i šumskog zemljišta tako da nedostaju informacije da li se radi o
visokoj ili izdanačkoj šumi i sl. Za takve površine se koristi kod „0” -
„neklasifikovano”.

Kriteriji za razvrstavanje na vegetacijske oblike biljne zajednice

a) Visoke šume – izdanačke šume;

U visoku šumu se svrstava sastojina onda kad stabla iz sjemena prekrivaju


krošnjama stabala 1/3 i više od površine sastojine. Obratno, sastojina se svrstava
u izdanačku.

30
Izdanačke šume u fazi konverzije se svrstavaju u visoke šume ako su unesene
sadnice dostigle 1,3 m visine ili više, i ako takvih ima bar 10 komada po aru
(10/100 m2), te ako su mjerama njege uklonjena izdanačka stabla u dovoljnoj mjeri
da više ne predstavljaju opasnost za opstanak (konkurencija u pogledu svjetlosti)
unesenih sadnica u narednom periodu.

b) Srednje šume;

Ovom klasifikacijom šuma izdvojene su “srednje šume” kao prijelazni stadij između
izdanačkih i visokih šuma. Radi se uglavnom o bukovim, rjeđe hrastovim
sastojinama.

Čine ih uglavnom one izdanačke šume koje se u dogledno vrijeme mogu prevesti u
visoke šume i to oplodnim sječama, pod pretpostavkom da pripremni sijek može
uslijediti odmah ili u narednih 10 (20) godina. To su sastojine dijelom sačinjene od
stabala sposobnih da plodonose i onih stabala koja svojim kvalitetom (vanjskim
izgledom) debla obećavaju da će jedan dio njihove drvne mase (prema kriterijima
tehničke klasifikacije za visoke šume) moći biti iskorišten kao tehnička oblovina.
Takva kvalitetna stabla treba da pokrivaju 50% i više od ukupne površine
sastojine. Često je u ovakvim sastojinama prisutan ponik iz sjemena, ali zbog
velikog stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala ne može da se razvije u
podmladak, odnosno buduća stabla.

U ove šume treba svrstati i sastojine kada na njihovom manjem dijelu postoje
partije kvalitetnih mlađih izdanačkih stabala još uvijek nesposobnih za urod
sjemenom ili stabala lošeg kvaliteta bilo koje starosti. Tada se na ovakvim
partijama treba odlučiti za vještačko pošumljavanje. Ako su ovakve površine
značajnije zastupljene u sastojini (sa više od 30% površine), tada ih ne treba
svrstati u srednju šumu.

c) Goleti – šibljaci;

To su sve one površine na kojima šumsko drveće svojim krošnjama ne prekriva više
od 20% površine zemljišta bez obzira na dimenzije stabala (stabalaca) i bez obzira
na to da li su nikla iz sjemena ili su vegetativnog porijekla. Preostala površina je
gola ili obrasla grmljem.

Ukoliko je više od 20% površine zemljišta obraslo grmljem, a ostali dio je golet, tada
se ona svrstava u šibljake.

d) Ostale površine.

Šumski kamionski putevi i ostale površine unutar šuma i šumskih zemljišta su


jasno definisani u prostoru, odnosno ucrtani na šumarskim kartama, tako da
taksator neće imati dilemu o kakvoj se površini radi.

31
2.2.5.3. Podatak „Strukturni oblik sastojina, porijeklo ili tip i položaj
površine

Ovaj podatak pobliže definira vegetacijski oblik. Npr. u tabeli 9 dati su mogući
oblici izgrađenosti sastojina (struktura, kvalitet, odnosno njeno porijeklo) unutar
visokih šuma. Klasifikacija je izvršena prema bitnom faktoru koji predodređuje
način gospodarenja. Kada se radi o drugim vegetacijskim oblicima, sve moguće
opcije klasifikacije prikazane su u tabeli priloga 8.
Tabela 9: Strukturni oblik i porijeklo sastojine
Veg_oblik Struktura pol Naziv
1 10 Sve visoke šume
1 11 Šume sastavljene od raznodobnih sastojina
Šume sastavljene od jednodobnih sastojina
12
1 (prirodne zajednice)
1 13 Vještački šumski zasadi
1 14 Degradirane šume
1 15 Šumske plantaže

U eletronskom manualu, izborom nekog od navedenih vegetacijskog oblika, nude


se u izborniku („Struktura pol“) samo uže klasifikacione jedinice za taj vegetacijski
oblik.

2.2.5.4. Podatak „Uža namjena korištenja šuma”

Šume mogu biti primarno proizvodnog karaktera, ali da imaju i neku drugu
naglašenu funkciju. U tom slučaju se za sastojinu evidentira namjena „1“(tabela 7),
ali se za podatak „Uža dodatna namjena“ upisuje jedna od 10 ponuđenih opcija
(tabela 10). Npr. sjemenske sastojine, estetski pojasevi, koridori ili rezervati za
uzgoj divljači su šume primarno proizvodnog karaktera, ali sa ograničenjima u
gospodarenju radi postizanja druge posebne namjene. Sastojine koje nemaju
definisanu neku posebnu namjenu, imaju kodnu oznaku (0) prema ovom kriteriju
klasifikacije.
Tabela 10: Uže klasifikacione jedinice unutar šuma i šumskih zemljišta posebne namjene
Uza_dod_
Naziv
namjena
0 Nema posebnu namjenu
1 Prašumski rezervati
2 Naučno-nastavni objekti, (ogledne plohe),
3 Koridori ili rezervati za uzgoj divljači
4 Izvojena izletišta
5 Nacionalni parkovi
6 Zaštićeni pejsaži, parkovi prirode
7 Šume od interesa za vojnu odbranu
8 Estetski pojasevi
9 Sjemenske sastojine

Prašumski rezervati, ogledne plohe, zaštićeni pejsaži, ... (kodovi 1, 2, i 6) su


primarno šume sa posebnom namjenom što se definiše u okviru podatka „namjena
korištenja“

32
2.2.5.5. Podatak „Uža zaštitna namjena”

Zaštitne šume mogu biti primarno zaštitne ili primarno proizvodnog karaktera sa
naglašenom dodatnom zaštitom, ovisno od nivoa zaštitne uloge šuma i šumskih
zemljišta i samog objekta zaštite. Tako, npr. šume u vodozaštitnoj zoni 1 su
svakako strogo zaštitne šume u kojima se ne predviđaju nikakve šumsko-privredne
aktivnosti. Sa druge strane, šume u vodozaštitnoj zoni 3 (4) su primarno
proizvodnog karaktera. Ovisno od definisanih granica na kartama, upisuje se jedna
od opcija iz tabele 11.
Tabela 11: Klasifikacione jedinice šuma i šumskog zemljišta prema užoj zaštitnoj ulozi
Uza_zastitna Naziv uže zaštitne klasifikacione jedinice
0 Nema proglašenu zaštinu ulogu
1 Zaštitne šume i šumska zemljišta, izvorišta voda, zona 1
2 Zaštitne šume i šumska zemljišta, izvorišta voda, zone 2
3 Zaštitne šume i šumska zemljišta, izvorišta voda, zone 3 (4)
4 Šumsko-zaštitni pojasevi,
5 Ostale zaštitne površine

2.2.5.6. Podatak „Osnovna kategorija“

Unosom oznaka po prethodnim klasifikacionim razlozima, automatski se generiše


jedinstvena kodna oznaka svake pojedine površine koja pripada šumsko-
gospodarskom području (slika 5 – „osn kat“). Kodna oznaka je sastavljena od slova,
brojeva i crtica radi preglednosti.

Npr.: prema slici 5, za npr. šume u državnom vlasništvu, prva osnovna kategorija
šuma je D-111:

- “Visoke šume raznodobnih sastojina primarno proizvodnog karaktera u


državnom vlasništvu.“

Dvije zadnje cifre (00) ne utiču na naziv osnovne kategorije šuma, one su važne za
pojedinačne sastojine, jer nameću određena ograničenja u gazdovanja šumama,
obično u izboru tehnologije rada, vremena izvođenja radova, ...i sl., već prema
definisanoj posebnoj namjeni ili zaštitnoj ulozi koje značajno ne utiču na sistem
gospodarenja ili obime sječa.

2.2.5.7. Podatak „Šire ekološko proizvodne kategorije (oznaka u el. manualu


„Sira_e_ p_ kat”)

Naziv širih ekološko-proizvodnih klasifikacionih jedinica definisan je na osnovu


izučenih i opisanih prirodnih - regionalnih zajednica, odnosno grupe asocijacija
šuma i vještački podignutih šuma (tabela 1). U prozoru „Sira_e_p kat” (slika 5),
upisujemo jednu od ponuđenih opcija datih u tabeli 12.

Za ostale površine šuma i šumskih zemljišta – prema namjeni korištenja (tabela 7,


kodovi 5 i 0), ova klasifikacija je nebitna tako da se uvijek unosi kod 000.

33
Tabela 12: Šire ekološko-proizvodne klasifikacione jedinice šuma
Šira_e_p_kat Naziv širih ekološko proizvodnih klasifikacionih jedinica
0 Sve šume i šumske površine
1 Šume bukve
2 Šume četinara i mješovite šume četinara i lišćara u arealu šuma bukve,
jele i smrče
3 Trajne šume borova
4 Šume hrasta kitnjaka
5 Šume hrasta lužnjaka
6 Šume u pojasu termofilnih hrastova
7 Šume vrba topola i joha
8 Šumski zasadi (izvan areala prirodnih šuma)
9 Ostale šume

2.2.5.8. Podatak „Uže ekološko-proizvodne klasifikacione jedinice"

U prilogu 7 data je tabela mogućih užih ekološko-proizvodnih klasifikacionih


jedinica. Prva cifra u njihovom kodu je oznaka šire ekološko-proizvodne
klasifikacione jedinice šuma. U elektronskom manualu je ovaj podatak logički
vezan za podatke „Šira_e_p_kat“ tako da se u izborniku nudi manji broj opcija, radi
lakšeg izbora i sprečavanja grubih grešaka unosa podataka (slika 5).

2.2.5.9. Podatak „Matični supstrat”

Već je ranije pomenuto da se ovaj podatak unosi dva puta, pri čemu se drugi unos
realizuje nakon provjere na terenu („Map_sup_teren“, vidi tabelu 4). Drugi unos
definitivno određuje pripadnost sastojine određenoj gazdinskoj klasi (N_GK) po
ovom kriteriju (slika 10).

Slika 10: Prikaz dijela druge stranice elektronske verzije manuala za unos podataka o
pripadnosti odsjeka klasifikacionim jedinicama šuma i šumskih zemljišta – označen
matični supstrat

2.2.5.10. Podatak „Kvalitet staništa”

Prilikom formiranja gazdinskih klasa u preliminarnoj fazi potrebno je, pored oznake
(prisutnosti) grupe matičnih supstrata, dodati oznaku kvaliteta staništa na osnovu
ranijih podataka o sastojini, a prema sljedećoj tabeli 13. Ova ocjena se može
izmijeniti ukoliko taksator, nakon što izvrši premjer po pojedinim probnim
plohama, zaključi da je u preliminarnim radnjama u klasifikaciji šuma učinjena

34
greška. Ovaj kod („Kval_stan“) u krajnjoj liniji, određuje da li će sastojina biti
klasificirana u gazdinsku klasu boljih, osrednjih ili lošijih stanišnih uslova.

Naknadnom analizom zastupljenih tipova zemljišta ova se oznaka može izmijeniti


za pojedine odsjeke. Kada se radi o ostalim površinama šuma i šumskih zemljišta
(prema namjeni korištenja) tada ova klasifikacija nije bitna pa se unosi kod 0.
Tabela 13: Klasifikacija prema kvalitetu staništa
Kval_stan Klasifikacione jedinice šuma i šumskih zemljišta prema kvalitetu
staništa
A Boljih stanišnih uslova (I i II bonitet staništa za glavne vrste drveća)
B Osrednjih stanišnih uslova (III bonitet staništa za glavne vrste drveća)
C Loših stanišnih uslova (IV i V bonitet staništa za glavne vrste drveća)
D Loših stanišnih uslova – nepodesne za šumarsku proizvodnju drvne mase
Nebitno za klasifikaciju (nebitno za daljnju klasifikaciju u planiranju
0
gazdovanja šumama)

2.2.5.11. Podatak „Gazdinska klasa”

Podatak o gazdinskoj klasi dobije se automatski, unosom podataka o pripadnosti


odsjeka prethodnim klasifikacionim nivoima. Na slici 6 taj podatak je vidljiv u
donjem desnom uglu slike - prozoru „N_GK”. Radi se o novom načinu označavanja
gazdinskih klasa.

2.2.6. Snimanje podataka o otvorenosti odsjeka

Snimanje puteva ima za cilj procjenu otvorenosti šuma mrežom šumskih i javnih
cesta koje su u funkciji gospodarenja šumama. U tu svrhu mjerit će se dužina
kamionskih puteva kroz odsjek, posebno tvrdih sa tucaničkim ili asfaltnim
zastorom („Duzina puta _1“) i posebno onih puteva koji se ne mogu koristiti u toku
cijele godine (Duzina puta_2). To su putevi bez tucaničkog zastora, ali podesni za
kamioski transport po suhom vremenu – tzv. tehnološki kamionski putevi.

2.2.6.1. Podaci „Duzina puta _1“ i „Duzina puta_2“

Potrebno je, sa priručne karte, izmjeriti dužine


puteva u odsjeku. Ako oni ranije nisu ucrtani na
kartama, tada taksator unutar odjeljenja treba
da snimi trase puteva (sa GPS uređajem) i da
izmjeri njihove dužine razvrstavajući ih prema
kategorijama (slika 11). Podatak se upisuje u
Slika 11: Prikaz druge stranice
metrima.
elektronske verzije
manuala za unos U obzir se ne uzimaju brze ceste i autoputevi na
informacija o putevima
koje nije moguć direktan pristup iz šume.

35
2.2.6.2 Podaci „Stanje puta _1“ i „Stanje puta_2“

Za pojedine kategorije puta daje se ocjena o oštećenosti puta, i to na sljedeći naćin:

0 – bez oštećenja,
1 – lakše oštećen, put sa rupama ali moguć transport kamionima,
2 – znatno oštećen, transport, jako otežan ili onemogućen na mjestima, potrebne
popravke puta.

Ako postoji više dionica jedne kategorije puta unutar odsjeka, daje se jedna
prosječna ocjena za sve dionice. Ako se put nalazi na granici odsjeka, tada se
uzima samo polovina dužine (koja je tačno na granici odsjeka/odjeljenja).

2.2.6.3. Podatak „Dužina stalnih vlaka kroz odsjek” („vlake izgr”)

Unutar odsjeka na priručnu kartu (i u GPS uređaj) ucrtavaju se sve traktorke vlake
(putevi) koje nisu obrasle podmlatkom ili stablima. To su izgrađene vlake
upotrebom teške mehanizacije ili prosijecanjem stabala na trasi, ali u takvom
stanju i položaju da će se koristiti i u narednim periodima za transport. Izmjeri se
njihova dužina prema kategorijama izgrađenosti i unosi u manual, zaokruženo na
10 m. Ako su pojedine vlake jako erodirane ili generalno, loše projektovane, pod
velikim nagibom, ako njihovo ponovno korištenje nije neophodno, odnosno štetno
je po sastojinu, njihova dužina se neće evidentirati.

Na radnoj karti se vlake označavaju različitom bojom ili stilom linije od boje ili stila
linija koje označavaju položaj kamionskih puteva.

36
2.3. Taksaciona snimanja na primjernim plohama u visokim šumama

2.3.1. Oznake i lokacija primjerne plohe

Odsjek

U analognom manualu se upisuje oznaka odsjeka „01” za odsjek obilježen malim


slovom „a” na karti, „02” za odsjek „b” na karti itd., već prema tome gdje se
novoformirana ploha nalazi. U elektronskom manualu ovaj broj se ne unosi, jer se
svakoj novoformiranoj plohi dodjeljuje broj odsjeka koji je trenutno odabran
(aktivan) na prvoj stanici opisa odsjeka.

Slika 12: Prikaz treće stranice elektronske verzije manuala za unos podataka o primjernoj plohi

2.3.2. Podatak „Broj plohe”

U elektronskom manualu potrebno je pritisnuti na prozor „Novi broj plohe.” Na taj


način se kreira novi broj plohe u odjeljenju (slika 12). Brojevi se formiraju unutar
odjeljenja počevši od 1. Svaki novi broj je za 1 veći od prethodnog. U lijevom dijelu
stranice za opis plohe, vidljivi su postojeći brojevi ploha i njihov tip. Plavom bojom
je istaknuta ploha na kojoj se trenutno unose (pregledaju ili mijenjaju već uneseni)
podaci.

U desnom gornjem uglu stranice vidljiva je oznaka odsjeka u kome se ploha nalazi.
Ukoliko ulazimo u novi odsjek (prema karti), a koji nije formiran u aplikaciji,
potrebno je formirati novi odsjek i definisati sve podatke o pripadnosti prostornim
jedinicama kao i ekološko-proizvodnim jedinicama. Tek nakon toga je moguće
definisati (formirati) novi broj plohe i otpočeti sa unosom snimljenih podataka.

Na stranici „Odsjeci opis 1” (slika 3), u donjem dijelu ekrana (stranice) vidljiv je
spisak formiranih odsjeka, kao i onaj koji je trenutno radno aktivan. Izborom bilo
kog od njih, i prelaskom na stranicu za opis (formiranje novih) ploha,
novoformirana ploha će pripadati odabranom odsjeku ili odjeljenju, ako nema
odsjeka unutar njega.

37
Na stranici za opis ploha možemo i brisati određene selektovane plohe, pritiskom
na opciju „Izbrisati broj” odnosno sve podatke koji su na njoj snimljeni.

2.3.3. Podatak „Tip plohe”

Upisuje se tip plohe, a prema oznaci i poziciji centra plohe na priručnoj skici. Na
radnim skicama se unaprijed iscrtaju mreže centara primjernih ploha, sa različitim
tipovima ploha (kao na slici 13).

Tip plohe definiše vrste i obim informacija koje se snimanju. Može biti tip plohe 1,
2 ili 3.

Tip 1: „Jednostavna ploha“ - svaki centar.

Snimaju se podaci o površini plohe, strukturi i kvalitetu sastojine, orografski


podaci i podaci u kolonama 1- 4 snimačkog obrasca elemenata stabala (prilog 3).

Tip 2: „Poludetaljna ploha“ - svaki drugi centar.

Snima se sve nabrojano kao na tipu plohe 1, dodatno još i podaci o podmladku kao
i podaci u kolonama 5 - 7 snimačkog obrasca elemenata stabala (prilog 3).

Tip 3: - „Detaljna ploha“ - svaki četvrti centar.

Snimaju se svi podaci predviđeni metodikom. Primjer statističkog dizajna


rasporeda različitih tipova ploha jednog odjeljenja predstavljen je na slici 13.

Slika 13: Idealni prostorni raspored različitih tipova primjernih ploha

Izborom određenog tipa plohe, u elektronskom manualu se aktiviraju ili


deaktiviraju određene kolone („prozori”) za unos podataka.

38
2.3.4. Podatak „Gauss-Krüger koordinate centra plohe“

Unose se teoretska koordinate plohe iz radne karte. U GPS uređaju se snima


pozicija centra plohe (GIS sloj) sa oznakom broja kruga. Snimljena pozicija služi
kao jedan od kontrolnih mehanizama položaja snimljenih primjernih ploha i
jednostavnog uvida u obim izvršenih poslova od strane vođe taksatorske sekcije.

„Koordinata E” – ili Y: Gaus-Krueger koordinata, smjer istok-zapad (br. zone = 6).

„Koordinata N” –ili X: Gaus-Krueger koordinata, smjer sjever-jug

2.3.5. Podaci o stanju površine zemljišta na plohi

Podaci se snimaju na površini kružne plohe radijusa od 25 m. Sve ove pojave


registruju se po klasama, a prema procentima koji zauzimaju od površine plohe:

0 = 0-9%, 1 = 10-19%, 2 = 20-29%, 3 = 30-39%, 4 = 40-49% itd.

Zatravljenost

Procjenjuje se procentualni dio površine kružne plohe radijusa 25 m koji je


zatravljen (obrastao travama Gramineae i dr.) i to tako da na toj površini
sprečavaju pojavu ponika drveća.
Zakorovljenost

Procjenjuje se procentualni dio površine kružne plohe radijusa 25 m koji je


zakorovljen vrstama Rubus sp. ili orlovom paprati (Pteridium aquilinum (L.) Kuhn) i
to tako da na toj površini sprečavaju pojavu ponika i razvoj podmlatka drveća.

Grmlje

Procjenjuje se procentualni dio površine kružne plohe radijusa 25 m koji je


obrastao vrstama grmlja i to tako da na toj površini sprečavaju pojavu ponika i
razvoj podmlatka drveća.

Vrsta grmlja

Ukoliko postoji grmlje na površini kružne plohe radijusa 25 m, evidentira se


dominantna vrsta grmlja sa izbornika.

Stjenovitost

Procjenjuje se procentualni dio površine kružne plohe radijusa 25 m koji je


prekriven stijenama tako da onemogućavaju zakorjenjivanje drveća.

2.3.6. Podaci o strukturnoj izgrađenosti, potrebnim sječama i šumskom redu

Podaci se snimaju na kružnoj plohi radijusa od 25 m (osim za starost i prečnik


dominantnih stabala gdje se koristi ploha radijusa od 15 m).

39
Porijeklo

Ocjenjuje se porijeklo sastojine, odnosno način njenog osnivanja, i to samo na


dijelu sastojine na površini kruga radijusa 25 m oko centra plohe, uzimajući u
obzir većinu dominantnih stabala (vidi sliku 8). Evidencija porijekla sastojine se
provodi na sljedeći način:

1. prirodno – sjemensko porijeklo,


2. izdanačko porijeklo,
3. izdanačko porijeklo sa pojedinačnim sjemenskim stablima,
4. vještačko porijeklo kao rezultat pošumljavanja (sadnicama ili sjetvom sjemena).

Forma sklopa

Ocjenjuje se izgled međusobnog položaja krošanja stabala u prostoru. Procjena


ovog podatka je pojašnjena ranije, u poglavlju 2.2.4.13.

Srednji prečnik dominantnih stabala

Na površini kruga radijusa 15 m potrebno je izdvojiti 7 najdebljih stabala


(raspoređenih oko centra plohe), procijeniti njihov srednji prečnik i svrstati ih u
jednu od sljedećih klasa:
- do 10 cm debljine u prsnoj visini,
- od 10 do 14 cm debljine,
- od 15 do 19 cm debljine,
- od 20 do 24 cm debljine,
- od 25 do 29 cm debljine,
- od 30 do 39 cm debljine,
- od 40 do 49 cm debljine,
- od 50 do 59 cm debljine,
- preko 60 cm debljine.

Starost dominantnih stabala jednodobnih sastojina

U jednodobnim sastojinama se procjenjuje starost dominantnih stabala i to


brojanjem pršljenova glavnih grana kod mlađih stabala četinarskih vrsta drveća, ili
najčešće bušenjem stabala Presslerovim priraštajnim svrdlom na prsnoj visini - ako
je moguće do centra stabla. Ako to nije izvodljivo, onda se starost procjenjuje
proporcijom na bazi izmjerene dužine uzetog izvrtka i izbrojanog broja godova na
njemu u odnosu na poluprečnik stabla te dodavanjem procijenjenog broja godova
do centra stabla na broj izbrojanih godova na izvrtku, a prema širini godova koji
su bliže centru stabla. Procijenjenom broju godova na prsnoj visini potrebno je
dodati i broj godina koji je bio potreban da stablo naraste do visine 1,30 m. Nakon
utvrđene (procijenjene) ukupne starosti stabla, potrebno je upisati pripadnost klasi
starosti a prema ocijenjenoj starosti dominantnih stabala:
1. do 10 godina 4. 41 – 60 godina 7. 101 – 120 godina
2. 11 – 20 godina 5. 61 – 80 godina 8. 121 – 140 godina
3. 21 – 40 godina 6. 81 – 100 godina 9. > 141 godina

40
Potrebna sječa

Na osnovu općeg stanja i strukturne izgrađenosti sastojine na površini koju


zahvata ploha radijusa 25 m i njene pripadnosti gazdinskoj klasi (i predviđenog
sistema gazdovanja) unosi se ocjena (kod) koja je sječa, sa uzgojnog stanovišta,
optimalna datoj situaciji u narednom uređajnom periodu.

Ukoliko ploha nije homogena u tom pogledu, registruje se ona sječa koja bi trebala
zahvatiti veći dio površine plohe radijusa 25 m oko njenog centra, i to:

0. nije potrebna sječa u narednom uređajnom periodu,


1. dovršna sječa – vještačko pošumljavanje,
2. dovršna sječa – podmladak prisutan dovoljno,
3. kombinacija 1 i 2,
4. pripremni ili naplodni sijek oplodne sječe,
5. preborna sječa (predstavlja kombinaciju svih ostalih nabrojanih vrsta sječa
i samo za šume u kojima se predviđa preborni ili skupinasto-preborni
sistem gazdovanja),
6. proreda.

Provedene sječe (bilo kad)

Na osnovu prisustva vidljivih tragova sječa: panjeva i komada drveta sa pravilnim


rezovima te općeg stanja sastojine, zaključujemo da li je na površini plohe vršena
bilo kakva sječa u prošlosti ili nije. Tragovi sječa trebali bi biti vidljivi bar 20
godina, prije raspadanja zaostalih panjeva i komada drveta u potpunosti.
Evidencija se provodi izborom jedne od sljedeće dvije opcije:

0 – nema tragova,
1 – da, vidljivi tragovi sječa.

Prisutne sušike

Kao grupa osušenih stabala registrovaće se dva ili više stabala raspoređenih u
neposrednoj blizini koja su potpuno osušena ili su u procesu sušenja, a nalaze se
na krugu radijusa 25 m. Treba evidentirati samo svježe sušike, odnosno one koje
potiču iz prethodne ili tekuće vegetacione sezone. To se može ocijeniti prema
prisustvu osušenih iglica, ili lišća, ili pak najtanjih grana ukoliko su iglice i lišće
već opali.

Evidenja se provodi kao:

0 - nema sušika,
1 - prisutne sušike.

Pojedinačne sušike, oko kojih nije primijetan proces sušenja susjednih stabala, ne
predstavljaju veću potencijalnu opasnost za zdravstveno stanje sastojine, pa se
njihovo prisustvo zanemaruje.

41
Šumski red

Da li je šumski red dobar ili loš procjenjuje se prema stanju sastojine. Ocjena
stanja šumskog reda u sastojini donosi se na osnovu odredbi Pravilnika o
šumskom redu. Šumski red se ocjenjuje kao loš ako je ispunjen jedan od sljedećih
uvjeta:

- nisu provedene sanitarne sječe kojim bi se uklonila svježe zaražena, oštećena i


izvaljena stabla. Toleriše se jedno takvo stablo na plohi;

- nisu okorani panjevi i dijelovi debla posječenih stabala četinara i brijesta koji
ostaju u šumi nakon sječe;

- grane i ovršci (prečnik debljeg kraja ispod 7 cm), kao i kora četinara nisu složeni
u gomile/gromade, tako da su deblji krajevi grana okrenuti unutar
gomile/gromade;

- grane i ovršci (prečnik debljeg kraja ispod 7 cm) lišćara nisu skraćeni na dužine
do jednog metra i ravnomjerno razbacani po sječini, vodeći računa o podmlatku,
vodotocima i izvorištima vode;

- ako su gomile/gromade i složajevi prostornog drveta formirani na podmlatku, uz


živa stabla, u vodotocima, na izvorištima vode i na udaljenosti manjoj od 10 m
od saobraćajnica;

- vodotoci su promijenili tok i teku duž šumskih vlaka.

U slučaju da nije bilo sječa i da nema stabala zaraženih do te mjere da


predstavljaju opasnost po sastojinu, smatra se da je šumski red dobar.

Evidencija se provodi sa:

0 – loš,
1 – dobar.

2.3.7. Podaci koji se snimaju na plohi radi planiranjanja podmlađivanja

Prekriveno zemljište krošnjama stabala


Za procjenu stepena prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala iznad taksacionog
praga treba snimiti podatke na svim primjernim plohama (kao i za procjenu
veličinu zalihe). Kao podatak se uzima odnos između sume dužina prekrivenih
krošnjama stabala na ukupnoj dužini od 50 m stabala i ukupne njene dužine (slika
14). Mjerna duž (pantljika) se postavlja u pravcu vizurne duži kretanja taksatora
prilikom odmjeravanja udaljenosti između susjednih centara primjernih ploha.
Sredina duži se poklapa sa centrom plohe. Idući duž horizontalno postavljene
pantljike, taksator registruje i mjeri dio vizure (pantljike) prekriven vertikalnim
projekcijama krošanja stabala svih vrsta drveća sa prsnim prečnikom iznad
taksacionog praga. U manualu se upisuje izmjerena veličina u metrima. Krošnje
doznačenih stabala, koja nisu predmet premjera na primjernim plohama, ne
uzimaju se u obzir prilikom mjerenja prekrivenosti (kao da ne postoje), izuzev u

42
slučaju ako se utvrdi da je sječa izvršena, a doznačena stabla su ostala poslije
sječe te sazna da se sječa neće nastaviti iste godine u toj sastojini.

Na jače nagnutim terenima gdje


nije moguće pantljiku postaviti
horizontalno, prvo se utvrđuje
dužina kose mjerne duži na osnovu
nagiba terena i radijusa od 25 m
(25 m/cos α ). Izmjerene kose
dužine prekrivenog dijela zemljišta
se ponovo preračunavaju na
horizontalnu duž (prekriveno u m x
cos α ).

Neprekriveno zemljište
krošnjama stabala

To je dio vizurne duži neprekriven


Slika 14: Mjerenje prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala, prsnog
krošnjama stabala (kad se pravac prečnika iznad taksacionog praga.
kretanja mijenja) Zbir prekrivenog i neprekrivenog
dijela mora biti jednak 50 m. U
elektronskom manualu se ovaj
podatak automatski izračuna.

Potrebno podmlađivanje na površini

Upisujemo podatak na kolikoj površini kruga (r =25 m) je potrebna intervencija u


podmlađivanju sastojine. Registruje se u procentima od površine kruga (procjena):
1 = 0-9%, 2 = 10-19%, 3 = 20-29%, 4 = 30-39%, 5 = 40-49%, itd. ..., 10 = 100%

Način potrebnog podmlađivanja

Na površini na kojoj je potrebno podmlađivanje određujemo optimalan (najjeftiniji


efikasni) način:

1. sadnjom sadnica (upisuje se kod 1, ukoliko je onemogućeno prirodno


podmlađivanje u tolikoj mjeri da je neophodno unošenje sadnica na
zakorovljeno zemljište),

2. sjetvom sjemena (upisuje se kod 2, ukoliko postoje uslovi za razvoj ponika ali
nema željene vrste drveća čije sjeme tada trebamo unijeti),

3. skidanjem korova + prirodno (upisuje se kod 3, ukoliko je moguće samo


skidanjem travne vegetacije stvoriti uslove za pojavu prirodnog ponika, tj.
omogućiti kontakt sjemena sa zemljištem).

43
Potrebno čišćenje podmladnih jezgri

Na krugu radijusa od 25 m će se registrovati da li je potrebno provoditi čišćenje u


narednom periodu od 10 godina. To se prvenstveno odnosi na mlade jednodobne
sastojine unutar prve klase starosti 0-20 godina – faza guštika, ili na grupu mladih
stabala debljinskog stepena do 5 cm unutar raznodobnih visokih sastojina.
Čišćenje će biti potrebno ako se u dominantnoj etaži podmlatka nalaze nekvalitetna
ili oštećena stabalca koja svojim općim izgledom i brzinom rasta teže da preuzmu
većinu slobodnog proizvodnog prostora. Ova podatak se evidentira kao:

0 – nije potrebno čišćenje („no“),


1 – potrebno čišćenje („yes“).

Na površini plohe potrebno čišćenje

Ako je neophodno čišćenje podmladnih jezgri, onda je potrebno procijeniti na


kolikom dijelu površine plohe radijusa 25 m je to potrebno uraditi. Evidencija se
provodi izborom jedne od sljedećih klasa procentualnog dijela površine:
1 = 0-9%, 2 = 10-19%, 3 = 20-29%, 4 = 30-39%, 5 = 40-49%, itd. ..., 10 = 100%

Prisutno pašarenje

Na krugu radijusa od 25 m će se registrovati da li su prisutni tragovi napasanja


stoke prema oštećenjima na podmlatku, opašenoj travi ili tragovima stoke na
zemljištu.

Ako su vidljivi tragovi, unosi se oznaka 1 (da – yes), ukoliko ih nema, oznaka je 0
(ne - no).

2.3.8. Ostali podaci o površini plohe

Nagib terena

Mjeri se od centra plohe po pravcu najvećeg nagiba terena (vizura paralelna sa


površinom terena). Ukoliko se nagib mijenja oko centra plohe, potrebno je izmjeriti
i pravac najvećeg uspona terena i izračunati prosječnu veličinu. Nagib terena se
upisuje u stepenima (od 0 do 360°).

Ekspozicija

Mjeri se horizotnalni ugao (azimut) od pravca sjevera do pravca najvećeg nagiba


terena od centra plohe u stepenima (od 0 do360°).

Kvalitet zemljišta

Prema izgledu površine zemljišta, bujnosti prizemne vegetacije (neprekriveni dijelovi


krošnjama stabala) i izgledu stabala sastojine, daje se ocjena o kvalitetu sastojine,
prema opisu kodova A, B, C ili D.

U istoj izdvojenoj sastojini - odsjeku, posebno na krečnjacima, kvalitet staništa


zavisi od dubine zemljišta i može jako varirati na manjem prostoru. Zbog ocjene
ukupnog kvaliteta sastojine i njene homogenosti ovi podaci se procjenjuju na

44
radijusu kruga 25 m oko centra plohe, i to na licu mjesta, nezavisno od prethodne
ocjene u istoj sastojini.

Matični supstrat na plohi

Može se desiti da je matični supstrat na plohi drugačiji od istog ocijenjenog za


odsjek kao cjelinu, radi netačnosti pedološke karte ili česte promjene matičnog
supstrana po površini. Ovaj se podatak u el. manualu upisuje kao „M-sup_det“.
Tip zemljišta

Povezano sa prethodnim podatkom daje se ocjena o tipu zemljišta. Ocjenjuje se


tačnost informacije sa pedološke karte koja služi kao orijentir. Pošto zemljišta, na
istoj matičnoj podlozi i u istoj sastojini, mogu biti različite razvijenosti i dubine,
daje se ocjena o tipu zemljišta („Tip zem“) koristeći kodove date u tabeli 5.

2.3.9. Taksacioni snimak mrtve drvne mase na plohi

Snima se samo na detaljnim primjernim plohama – tip 3. U eletronskom manualu


(slika 15), stranica je neaktivna za plohe tipa 1 i 2.

Mrtva drvna masa je drvna masa mrtvog drveća ili njegovih dijelova u ležećem
položaju, debljih od 7 cm na tanjem kraju.

Mjerenje se vrši na površini kruga radijusa od 7 m. Kao centar kruga uzima se isti
onaj zajednički centar krugova koji služi za snimanje ostalih elemenata stabala i
sastojine. U obzir se uzimaju mrtvi djelovi drveta koji u cjelosti ili djelom pripadaju
krugu (slika 16).

Slika 15: Prikaz četvrte stranice elektronske verzije manuala za unos podataka o mrtvoj drvnoj
masi na plohi

Mjere se samo komadi – dijelovi kod kojih je prečnik na tanjem kraju veći od 7 cm i
dužine preko 1 m za nesortimente (forma 1), a za obrađene komade (forma 2)
dijelovi dužine veće od 0,5 m i prečnika većeg od 7 cm.

Suha uspravna stabla također su dio mrtve drvne mase, ali se podaci o njima
snimaju na koncentričnim krugovima za živa stabla, i upisuju u istu tabelu
manuala, naravno, samo na tipu plohe 3. Ako su suha stabla, koja su objekat
premjera, prelomljena, a njihov prelomljeni dio se nalazi unutar radijusa od 7 m,
mjeri se samo njihov prsni prečnik, dok se prelomljeni dio zanemaruje (zapremina

45
suhog stabla se obračunava na osnovu prsnog prečnika upotrebom tarifa kao da
nije prelomljeno). Prelomljena uspravna suha debla, kraće visine prelomljenog
debla gdje nedostaje gornji prelomljeni dio deblji od 7 cm, snimaju se kao i ležeća
stabla. Mjeri se ukupna dužina (visina) bez panja do mjesta preloma i procjenjuje
srednji prečnik uspravnog komada. Srednji prečnik se može ocijeniti na osnovu
prsnog prečnika i ocijenjenog pada prečnika sa porastom visine. Ne mjeri se drvna
masa posječenih stabala nedavnih sječa ili iz sječa u toku, a gdje je sigurno da će
ta masa biti uklonjena iz sastojine.

Slika 16: Primjeri ispravnog snimanja ležeće mrtve drvne mase

Evidentiranje podataka i njihovo značenje je sljedeće:

Vrsta drveta (grupe vrsta)

02 – Četinari,
03 – Lišćari.

Ako se sa sigurnošću ne može zaključiti da li se radi o drvetu / panju četinara ili


lišćara, upisaćemo najvjerovatniju opciju.

Forma mrtvog drveta


1 – Ležeća debla, dijelovi debla ili grane,
2 – Ležeći obrađeni i ostavljeni sortimenti,
3 – Složaj prostornog drveta.

Dimenzije

Prečnik: mjeri se na polovini dužine komada ili na polovini visine panja i po


pravcu centar plohe – panj. Prečnik se upisuje u centimetrima.

46
Dužina: mjeri se u onom dijelu ležećih komada koji je unutar radijusa od 7 m do
centra plohe. Dužina se upisuje u decimetrima.

Složaj:

Veća količina izrađenih sortimenata (prostorno drvo u složaju) direktno se premjeri


na terenu, izračuna se zapremina u m3 i upiše kao poseban zapis u koloni
„zapremina složaja“ (bez unosa dimenzija).

2.3.10. Mjerenje taksacionih elemenata stabala

2.3.10.1. Izbor stabala u uzorak

Prsni prečnik stabla je prečnik na visini 1,30 m od tla i izražava se u cm (pri čemu
koristimo zaokruživanje svakog izmjerenog prečnika na prvu nižu veličinu u cm).
Mjeri se onim stablima čije je horizontalno odstojanje od centralne osovine stabla
do centra probnog kruga manje od graničnog radijusa kojim je definisana njegova
pripadnost uzorku.

Kao relevantnu udaljenost uzimamo onu od centra krugova pa do centralne


osovine stabla na visini od 1,30 m (ovo je važno kod mjerenja nagnutih stabala).

Snimanje taksacionih elemenata stabala će se vršiti na koncentričnim krugovima


sa zajedničkim centrom i radijusima koji su dati u prilogu 3 (zadnja stranica
manuala).

Na najbližem pripadajućem stablu do centra plohe koje ulazi u premjer (ne mora
biti najbliže ako nije dovoljne debljine za pisanje zaparačem) na kori se zaparačem
upisuje redni broj plohe arapskim brojevima (npr. K-22), dok se ispod oznake plohe
upisuje rimski broj jedan (I) koji predstavlja redni broj stabla uzetog u premjer.
Svako sljedeće stablo kome je mjeren prsni prečnik označava se zaparačem na kori
rimskim brojevima od jedan pa naviše (u smjeru kretanja kazaljke na satu počevši
od najbližeg stabla centru probne plohe) i to na strani stabla okrenutoj prema
centru probne plohe. Broj stabla na plohi treba da odgovara rednom broju stabla
upisanog u manual i njegovim izmjerenim veličinama.

Stablima se mjeri (upisuje u manual) jedan prečnik, pri čemu lenjir prečnice treba
biti usmjeren tačno prema centru plohe ili suprotno od centra (prema slici 16).
Kraci prečnice moraju uvijek biti okomiti na uzdužnu os stabla, a lenjir prečnice
oslonjen na deblo stabla.

Ukoliko se neko stablo nalazi na udaljenosti koja je vrlo bliska ili jednaka
graničnom radijusu koncentričnog kruga, onda se udaljenost mjeri trakom
(pantljikom) tačno u mm, radi bolje provjere uz pomoć prečnice. Prije početka
taksacionih radova za granična stabla se metodikom dogovara postupak njihovog
izbora za premjer i načina evidencije.

47
Radi jednostavnijeg obračuna taksacionih elemenata sastojine obično se
primjenjuje praktično rješenje. Naprimjer, ako je neko stablo granično, može se
uzeti u premjer svako takvo drugo stablo ili se mogu uzimati sva na probnim
plohama obilježenim parnim brojevima, a na neparnim zanemarivati. Ovo drugo
rješenje je lakše primijeniti jer nije potrebno pamtiti da li je posljednje granično
stablo uzeto u premjer ili nije. U svakom slučaju izbor graničnih stabala ne smije
biti subjektivna odluka taksatora.

Postoje slučajevi (forme stabala) kada i pored pravila ne možemo odlučiti kako i na
kojem mjestu da mjerimo prečnik. Tada pomoćni radnik mora konsultovati
taksatora, imajući u vidu da je cilj što tačnije određivanje zapremine stabla.

Za mjerenje udaljenosti od centra kruga do stabla koristimo instrument VERTEX,


koji prethodno mora biti kalibriran. Kada je potrebna veća tačnost, mjerenje se vrši
mjernom trakom i to tačno u milimetar. Mjeri se horizontalnu udaljenost od centra
kruga do centralne osovine stabla.

2.3.10.2 Mjerenje prečnika i evidencija podataka o vrsti, formi i porijeklu


stabla

Na svakoj plohi (tip 1, 2 i 3) snimaju se i evidentiraju podaci o vrsti drveća, formi i


porijeklu stabla ( (prilog 3, strana 2, tabela podataka o stablima, kolone 1 do 4).

Kada se koristi elektronski manual, za snimanje podataka o stablima mogu se


koristiti dva načina rada, sa elektronskom prečnicom ili sa običnom prečnicom.

Za rad sa običnom prečnicom kreirana je posebna aplikacija za unos podataka o


stablima, i to samo onih mjernih podataka koji se snimaju i sa elektronskom
prečnicom. Ova aplikacija se instalira na tablet. Isti set podataka može se snimiti
elektronskom prečnicom, koja na sebi (u njenom računaru) ima ugrađenu sličnu
aplikaciju za unos podataka.

U slučaju da se podaci snimaju običnom prečnicom (bez računara), tada se


izmjereni podaci o stablima unose u ovu aplikaciju direktno na tabletu. Nakon
završenog snimanja na plohi se odmah prenose (importuju) u prvu aplikaciju
elektronski manual, definisanjem unosa, na stranici „Kaliper“.

Pokretanjem ove aplikacije za unos podataka o stablima, otvara se


prozor kao na slici 17. Ovdje je potrebno unijeti podatke o gospodarskoj
jedinici („GJ“), odjeljenju („Odjel“). Ukoliko je odjeljenje sa dvocifrenom
oznakom kao npr. 23, tada se za podatak „Pododjel“ unosi oznaka „0“, a
ako je odjeljenje sa složenom oznakom, npr. 23/2, tada se unosi i podatak „02“.

Izborom opcije za tip plohe („Vrsta kruga“), unaprijed je definisano koje vrste
informacija o stablima će biti mjerene, odnosno koje kolone u aplikaciji će biti
aktivne za unos podataka. Nakon toga, pritiskom na prozor „Kreiranje datoteke“,
formira se dokument (file) o stablima na plohi u txt formatu. Nakon toga prelazi se
na drugu stranicu aplikacije (slika 18) i unose se snimljeni podaci o stablima.

48
Slika 17: Aplikacija za unos podataka o stablima _strana 1

Slika 18: Aplikacija za unos podataka o stablima _strana 2

Za svako stablo koje se snima, pritiskom na prozor „Novi“, prvo se otvora novi red,
a zatim se redom unose odgovarajući snimljeni podaci.

Redni broj stabla

Redni broj snimanog stabla obuhvaćenog u uzorak počevši od broja 1 se


automatski kreira pritiskom na prozor „Novi“.

Vrsta drveća

Upisuje se (bira se) šifra prema popisu vrsta drveća (prilog 3).

Prečnik („D-1“, „D-2“)

Upisuje se izmjereni prsni prečnik stabla.

Pravilo mjerenja d1.3: na visini 1,3 m (mjerena visina sa gornje strane), lenjir

49
prečnice se postavlja u pravcu centra plohe i vrši se očitavanje izmjerene veličine
prečnika zaokruženo na puni niži cijeli centimetar (prema slici 19). Ukoliko se
mjere dva unakrsna prečnika na stablu (sa gornje i sa bočne strane), izračuna se i
upisuje prosječni, zaokruženo na niži cijeli. U elektronskom manualu je predviđen
upis dva izmjerena prečnika dok se prosječna veličina automatski računa. Unos je
prilagođen radu sa elektronskom prečnicom gdje se veličina podatka definiše
pomjeranjem pokretnog kraka prečnice i pritiskom na taster koje bilježi podatak u
koloni „D-1“, odnosno „D-2“.

x-procijeniti

Slika 19: Dendrometrijska pravila za mjerenje prsnog prečnika dubećih stabala i postupak
određivanje pravca obuhvata stab(a)la prečnicom

Forma stabla („Objekat prem.“)

1 – normalno stablo (sjemensko ili izdanačko),


2 – šubarak,
3 – sušika.

Unosi se (bira) šifra prema formi stabla stabala.

Porijeklo stabla

Ovaj podatak se evidentira samo za stabla (oznaka forme stabla 1), a procjenjuje
se na osnovu izgleda njegovog pridanka. Šubarci se (bez obzira na porijeklo)

50
smatraju stablima izdanačkog porijekla.

1 – stablo sjemenskog porijekla,


2 – stablo vegetativnog porijekla.

Za suha uspravna stabla (forma stabla 3 – sušika) ova informacija nije od


značaja, pa je nije potrebno upisivati.

Nakon unosa podataka u prethodnoj aplikaciji, pritiskom na prozor „Izvoz u


tekstualnu datoteku“ snima se *txt. dokument pod automatski kreiranim
nazivom (kao na slici 17). Zatim se podaci uvoze u prvu aplikaciju („Taksacija“
vidi aneks metodike_2). Uvezeni podaci su odmah vidljivi na stranici „Snimak
stabala“. Naravno, preuslov za uspješan import je aktivan isti odsjek i ploha u
prvoj aplikaciji („Taksacija“).

Slika 20: Stranica za unošenje podataka o stablima

2.3.10.3 Mjerenje visina stabla

Prema definiciji, visina stabala predstavlja najkraće rastojanje između vrha i


podnožja stabla, odnosno između najniže i najvisočije tačke na stablu. U manualu
se upisuje visina stabla (dužina debla od pridanka do vrha), mjerena i zaokružena
na bliži cijeli metar (m). Bez obzira na vrstu instrumenta (visinomjera) kojim se
mjere visine (visinomjera), prilikom mjerenja se treba pridržavati sljedećih
dendrometrijskih pravila:

- stajnu tačku za mjerenje visine treba birati po mogućnosti tako da je


odstojanje od stabla približno jednako njegovoj visini i približno horizontalno
od pridanka stabla;

- ukoliko je nemoguće obezbijediti takav uvjet, onda je bolje stajnu tačku naći
visočije od pridanka stabla nego niže.

Sa odabrane stajne tačke trebaju biti vidljivi i vrh i podnožje stabla (ili mjesto na
kome je fiksiran transponder kod upotrebe instrumenta „Vertex“ – slika 21).

Mjerenje odstojanja od stajne tačke mjerača do stabla treba po pravilu biti tačno i
horizontalno. Kod primjene instrumenta „Vetrex“ model III ili IV, uvjet
horizontalnosti odstojanja nije neophodan ni ograničavajući. Prije samog početka
mjerenja visina treba pažljivo provesti postupak kalibriranja instrumenta.

51
Pretpostavka ispravnog mjerenja je da je stablo vertikalno, u suprotnom, ako je
stablo jako nagnuto, potrebno je primjeniti Pitagorinu teoremu radi računanja
dužine debla.

Slika 21: Mjerenje visine stabla primjenom elektronskog visinomjera «Vertex» modela III i IV

Za pravilnu ocjenu boniteta staništa za rast neke vrste drveća u sastojini, mjere se
visine samo pravilno formiranih stabala. Dakle, visine se ne mjere kod stabala koja
su odavno suhovrha, prevršena ili su ranije prevršavana, a sada imaju novi vrh.
Zbog zaostajanja rasta u visinu u jednom periodu, ta stabla nemaju visinu kao
normalno formirana stabla istog prsnog prečnika. Da se to desilo u prošlosti može
se lahko zaključiti na osnovu izgleda vretena stabla (debla), koje obično na ranijem
mjestu loma ima nagli pad prečnika ili je zakrivljeno manje-više u obliku bajoneta.
Kod četinara se također ne mjeri visina račvastih stabla, kojima je račva iznad 1,30
m visine. U manualu se za ova stabla, na detaljnim krugovima evidentira da im nije
mjerena visina sa oznakom „r“ za račvasto ili „pr“ za prevršeno/suhovrho stablo.

Slika 22: Stranica za definisanje načina rada elektronskog manuala –povezivanje sa


elektronskom prečnicom i visinomjerom (Vertex III/IV) ili laserskim daljinomjerom (Tru
Pulse)

52
Ukoliko visine mjerimo visinomjerom «Vertex» IV (opremljenim sa Bluetooth), uređaj
se može povezati sa aplikacijom elektronskog manuala, tako da automatski šalje
izmjerene visine, u bazu elektronskom manuala (slika 22).

Izmjereni podatak možemo direktno unijeti u kolonu «Visina» u elektronskom


manualu u tabletu (slika 20), nakon što preuzmemo podatke iz aplikacije za
elektronsku prečnicu.

Po pravilu, mjerenje visina stabala vršimo na svakoj drugoj probnoj plohi, tj. na
probnim plohama tipa 2 i 3, mada se visine stabala mogu mjeriti i na svim probnim
plohama. U elektronskom manualu je omogućen unos podataka o visinama stabala
i kada se radi o plohi tipa 1.

2.3.10.4. Probna doznaka

U cilju utvrđivanja obima sječa sa stanovišta principa kontinuiteta produkcije, u


visokim šumama će se provoditi probna doznaka stabala za sječu. Doznaka se
provodi na principu pozitivne selekcije stabala i vrši se samo u visokim šumama
proizvodnog karaktera. Evidencija se provodi kao:

0 – stablo se ne doznačuje (“no”),

1 – stablo se doznačuje (“yes”).

Pojašnjenje za provođenje probne doznake stabala

Da bi se utvrdio obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta produkcije, u


visokim šumama proizvodnog karaktera, provodi se probna doznaka stabala za
sječu.

Treba napomenuti da princip kontinuiteta produkcije podrazumijeva sve radnje


koje će voditi ka trajnom povećanju prirasta i prinosa te popravljanju kvaliteta
prinosa koji treba da bude u što boljem skladu sa potrebama društva i privrede
(tržišta), uz očuvanje i unapređenje ostalih općekorisnih funkcija šuma.

Probna doznaka se provodi u svim visokim šumama primarno proizvodnog


karaktera.

Prilikom doznake stabala za sječu u prebornim šumama treba voditi računa o tome
da se on može smanjiti maksimalno za 30 %, s tim da njegova veličina ne padne
ispod 0,4 za najlošija staništa. Ukoliko je taj stepen mali, onda ne treba vršiti
doznaku stabala bez obzira na njihov kvalitet. Prilikom provođenja doznake
registruju se samo ona stabla koja su obuhvaćena mjerenjem prečnika, ali,
naravno, treba imati u vidu i položaj i kvalitet ostalih susjednih stabala.

U mješovitim šumama bukve i jele sa smrčom, šumama bukve i jele, jele i smrče,
čistim jelovim, čistim smrčevim, ostalim šumama sastavljenim od vrsta drveća koje
podnose zasjenu, šumama koje se nalaze u sukcesiji ka ovim šumama te u
„sekundarnim šumama bukve“ (osrednjih i lošijih stanišnih uslova preko 500 m
n.v.) probna doznaka se provodi nešto drugačije. U ovim šumama cilj je formiranje
raznodobne sastojine sa težištem na prirodnoj obnovi i za njih se u uređajnoj

53
praksi u BiH redovno pretpostavlja (zavodi) skupinasto-preborni sistem gazdovanja.
Zbog toga ukratko napominjemo neke karakteristike skupinasto-prebornog sistema
gazdovanja.

Pri primjeni sistema gazdovanja skupinasto-prebornih sječa, prostorno su odvojene


sječe njege od sječa obnove i korištenja sastojine, ali se u istoj sastojini provode
istovremeno. Suština sistema sastoji se u tome da se u toku uređajnog perioda
(turnus sječa) provode sječe u funkciji obnove i korištenja - na skupinama, te sječe
u funkciji njege (i korištenja) - izvan skupina.

Skupine se formiraju na mjestima gdje se postojećim „inventarom” proizvodni


potencijal staništa ne koristi na zadovoljavajući način. To su partije (dijelovi
površine sastojine) sa rijetkim i lošim stablima ili gdje stabala uopće nema, partije
gdje preovladavaju stara, po pravilu debela stabla, tj. gdje se sa obnovom već
zakasnilo i dvoetažne partije, ako je donja etaža pregusta pa je treba osloboditi. Na
pojedinim skupinama provode se u istoj sastojini različite vrste sječa obnove, u
zavisnosti od stanja svake skupine, s obzirom na uvjete njenog obnavljanja. Izvan
skupina provodimo mjere njege, odnosno prorede, ovisno od strukturne
izgrađenosti i kvaliteta zalihe.

To znači da se prilikom provođenja probnih doznaka treba ponašati različito, ovisno


o situaciji na primjernoj površini koja se zatekne. Primjerna površina radijusa 25 m
može biti ili dio potencijalne skupine ili dio ostalog dijela sastojine, što je procjena
taksatora u datoj situaciji.

U jednodobnim sastojinama doznaka će se sastojati u tome da se registruju sva


ona stabla (obuhvaćena mjerenjem prečnika) koja u narednih 10 godina treba
posjeći u cilju provođenja proreda. Naravno, način provođenja proreda treba
prilagoditi vrstama drveća, dobi (starosti sastojine) kvalitetu zalihe i trenutnoj
veličini obrasta.

Česta je pojava da se unutar formiranih šumskih zasada (uglavnom četinara) jave


sjemenska stabla drugih vrsta drveća, uglavnom lišćara. Ako su stabla kvalitetna,
treba ih štedjeti tokom doznake, odnosno „pomoći“ u cilju stvaranja biološki
stabilnijih mješovitih sastojina. Ako je sastojina dozrela za sječu, ili će dozrijeti za
sječu u narednih 10 godina, ili ako joj je kvalitet stabala jako loš, ili sa trajno
prekinutim sklopom, tada se po pravilu doznačuju po pravilu sva stabla
obuhvaćena mjerenjima.

U šumama koje su u subalpskom pojasu, ili ako se radi o šumama mrazišne


smrče, ili nekim drugim zaštitnim šumama, doznaka će se vršiti kao klasična
preborna doznaka sa ciljem formiranja smješe stabala različitih dimenzija i vrsta
drveća. To se odnosi i na dijelove šuma istaknutih grebena izloženim jačim
udarima vjetra.

U tim šumama doznaka će se provoditi prema uzgojnim principima pozitivne


selekcije te na bazi pretpostavljenog turnusa sječa od 10 godina. Pri tome se kao
cilj postavlja izgradnja sastojine stablimične smješe po starosti stabala, odnosno
debljini. U ovakvim situacijama treba izbjegavati jače prekidanje stepena zastrtosti
zemljišta krošnjama stabala.

54
Do veličine drvnih masa probne doznake se dolazi na osnovu izmjerenih dimenzija
stabala obuhvaćenih uzorkom, prečnika i visine, odnosno njihove zapremine i to
onih koja su doznačena za sječu.

Da bi se dobio jasan uvid u kvalitet tih drvnih masa, zapreminu doznačene drvne
mase je neophodno prikazati po vrstama drveća, debljinskim klasama, razvrstanu
po pojedinim kvalitetnim klasama stabala (na isti način kao i za prikaz kvaliteta
zalihe).

2.3.10.5. Kvalitetne klasifikacije stabala

1 – I klasa najboljih stabla

Uzgojno-tehnička klasa stabla 2 – II klasa stabla

3 – III klasa uzgojno loših stabala

U uzgojno-tehničkoj klasifikaciji stabala razlikujemo tri kvalitetne klase. Ocjena se


vrši za svako pojedino stablo iznad taksacionog praga, a koje je obuhvaćeno
mjerenjem, tj. radijusom adekvatnim njegovom prsnom prečniku po kriterijima
datim po vrstama drveća i debljinskim klasama (prilog 2). Ocjena se vrši samo za
stabla u visokim šumama.

1 – I klasa najkvalitetnijeg debla stabla


2 – II klasa stabla
Tehnička klasa stabala:
3 – III klasa stabla
4 – IV klasa najlošijeg debla stabla

U tehničkoj klasifikaciji stabala razlikovaće se četiri kvalitetne klase. Ocjena se vrši


za svako pojedino stablo iznad taksacionog praga, a koje je obuhvaćeno mjerenjem
kao i u prethodnom slučaju, po kriterijima datim tabelarno po vrstama drveća i
debljinskim klasama (prilog 2) i samo u visokim šumama.

Kriteriji kvalitetnih klasifikacija stabala za bukvu će se koristiti i prilikom


klasifikacije stabala ostalih lišćara, dok će se kriteriji za smrču i jelu koristiti za
duglaziju i sitkansku smrču; kriteriji za borove će se koristiti i za ariš.

Na svakoj četvrtoj plohi (tip 3) pored podataka u kolonama manuala od 1 do 7


(prilog 3 – strana 2), za svako stablo snimaju se i evidentiraju podaci o debljinskom
prirastu, mehaničkim oštećenjima stabala i prisutnosti različitih štetnika, odnosno
bolesti (kolone manuala 8 do 11).

2.3.10.6. Mjerenje debljinskog prirasta stabala – „Širina 10 godova“

Radi mjerenja debljinskog prirasta buše se stabla obuhvaćena premjerom na


prsnoj visini (1,30 m) Preslerovim priraštajnim svrdlom i to po pravilu na strani
koja je okrenuta prema centru plohe i uvijek upravno na uzdužnu os stabla.
Ukoliko je teren strm i ako se stablo nalazi iznad centra plohe, stabla se mogu

55
bušiti i sa suprotne strane debla u pravcu centra plohe, jer je nepodesno u takvim
uvjetima bušiti stabla sa donje strane. Izvrci se uzimaju samo sa živih stabala koja
imaju prsni prečnik iznad taksacionog praga od 5 cm.

Iz svakog stabla uzima se samo jedan izvrtak na kome se od kore stabla ka centru
debla odbroji 10 potpuno formiranih godova kao što je to prikazano na slici 23.

Slika 23: Shema izvrtka iz stabla sa prikazom granica zona ranog i kasnog drveta

Ta dužina se izmjeri tačno u mm i upiše kao širina deset posljednjih potpuno


formiranih godova u pripadajuću kolonu tabele manuala – kolona 8. Pri brojanju i
mjerenju godova ne uzima se u obzir nepotpuno formirani posljednji god iz godine
kada se vrši premjer (ako se premjer vrši u kasno proljeće i ljeto).

Mjeri se samo na normalno formiranim živim stablima (forma stabla 1).

2.3.10.7. Ocjene uzroka i vrsta oštećenja na stablima

Mehaničko oštećenje

Radi ocjene kvaliteta gazdovanja šumama, odnosno primijenjenih tehnologija rada,


snimaju se mehanička oštećenja na stablima. Evidentiraju se samo značajna
mehanička oštećenja stabala obuhvaćenih premjerom – uzorkom unutar visokih
šuma, takva da predmetno stablo svrstavaju u II ili u III uzgojno-tehničku klasu
stabala. Podatak se evidentira u koloni 9 manuala za unos podataka o stablima
izborom jedne od sljedećih opcija:

0 - Neoštećeno stablo,
1 - Oštećenje debla izvlačenjem trupaca (zguljena kora),
2 - Oštećenja na stablu obaranjem susjednih stabala,
3 -Ostali uzroci oštećenja debla i krošnje (snjegolom, vjetrolom, upala kore, od
puha ili vjeverice) i sva ostala mehanička oštećenja koja nisu nastala pri
radovima u šumi),
4 - Smolareno stablo.

Štetnici – bolesti

Radi praćenja zdravstvenog stanja šuma, snimamo prisustvo najznačajnijih


štetnika, odnosno bolesti. Ako postoji više vrsta štetnika na jednom stablu, tada se
evidentira najznačajniji. Podatak se evidentira u koloni 10 manuala za unos
podataka o stablima.

56
0 - Nema,
1 - Rak jele,
2 - Imela,
3 - Trulež debla,
4 - Ostali uzroci bolesti.
Pri izradi ŠGO, za pojedinačna područja, mogu se evidentirati neke druge bolesti i
to one koje su značajnije za dato područje. Radi toga predloženi gornji spisak se
može proširiti sa novim šiframa, 5, 6 itd...

Rak jele uzrokuje gljiva Melampsorella caryophyllacearum. Prepoznatljivi znaci


prisustva ove gljive su: tumor dijelom ili po cijelom obimu debla, “vještičine metle” –
gusto razgranjene, grmaste forme na granama jele, sa žućkastim (svjetlijim)
iglicama koje su uz to kraće od normalnih i mijenjaju se svake godine – listopadne
su, te tumori na granama. Evidentira se samo ono stablo koje je obuhvaćeno
premjerom a ima navedene znake bolesti.

Imela je poluparazitska biljka koja u krošnjama drveća formira zimzelene žbunove


sa kožastim lišćem različitih veličina ovisno o starosti grma. Bobice – sjeme je bijele
boje. Najznačajniji štetnik je bijela imela Viscum album i hrastova imela (Loranthus
europaeus Jacq.) koje mogu biti značajno zastupljene u našim sastojinama i
značajno narušiti njihovu stabilnost. (Mujezinović, et al. 2013, Treštić et al. 2006).

Trulež debla predstavlja proces razlaganja drvne mase pod utjecajem gljiva i
bakterija. Ovaj proces je prepoznatljiv po promjeni boje i čvrstine drveta, curenju
sokova iz drveta kroz otvore nastale oštećenjima ili odumiranjem grana,
neprijatnom mirisu i prisustvu plodišta gljiva.

Prisustvo plodišta gljiva manifestuje se prisustvom pečurki ili karpofora različitog


oblika koja se mogu povezati sa procesom truleži drveta.

Kao ostali uzroci bolesti evidentiraće se vidne morfološke promjene kao što su:

Suhovrhost – sušenje gornjih dijelova krošnje stabla kao posljedica oštećenja


korjenovog sistema, debla ili grana usljed čega su poremećeni tokovi vode,
mineralnih materija i produkata metabolizma.

Tumor debla – manifestuje se kao zadebljanje, pravilnog ili nepravilnog oblika, sa


ili bez kore, koje nastaje kao posljedica prisustva uzročnika bolesti ili štetočina (ne
odnosi se na tumor uzrokovan rakom jele).

Potkornjaci:

0 - Nema vidljivih tragova (“no”),


1 - Vidljivi tragovi jakog napada (“yes”).
Podatak se evidentira u koloni 11 manuala za unos podataka o stablima.

Prisustvo potkornjaka se uočava na osnovu vidljivih ubušnih rupa na deblu i


curenja smole iz kore četinarskih vrsta drveća sa velikog broja mjesta.

57
Radi značaja ovih štetnika neovisno se evidentiraju od prethodnih štetnika i
bolesti.

2.3.11. Mjerenje i procjena brojnosti i kvaliteta podmlatka

Na primjernim plohama tipa 2 i 3 (svaka druga ploha) evidentira se brojnost i


ocjenjuje kvalitet biljaka podmlatka.

Vrste drveća u podmlatku i poniku

Na koncentričnim krugovima predviđenim za evidenciju brojnosti i kvaltetnog


stanja podmlatka čija veličina radijusa zavisi od uzrasne kategorije podmatka,
evidentira se brojnost vrste u podmlatku ili poniku upisujući šifru vrste drveća.
Također se na ovim kružnim površinama dodatno ocjenjuje kvalitetno stanje u
smislu oštećenosti i zastarčenosti. (prilog 3, unutrašnja stanica korica).

Ponik

U ponik ubrajamo mlade biljke drveća stare jednu godinu i niže od 10 cm.
Evidentiramo prisutnost vrste u poniku na radijusu kruga od 1,2 m sa:

0 - nema ponika (“no”),


1 - ima ponika (“yes”).

Kod „0” upisujemo jedino ako je nađena određena vrsta drveća u podmlatku, a nije
u poniku.

Ako nema niti podmlatka niti ponika na odgovorajućima površinama radijusa


krugova (u nastavku), tada se podaci ne evidentiraju za odgovarajuću primjernu
plohu.

Broj biljaka podmlatka

Upisujemo broj izbrojanih biljaka podmlatka po vrstama drveća unutar radijusa:

r = 0,9 m – za podmladak visine 10 - 49 cm,

r = 0.9 m – za podmladak visine 50 - 130 cm,

r = 1,2 m – za podmladak debljine 0 - 4,9 cm u prsnoj visini.

Oštećenost podmlatka
Ocjena oštećenosti podmlatka daje se na osnovu broja oštećenih stabalaca.
Ukoliko je broj oštećenih stabalaca veći od 1/5 ukupnog broja registrovanih
stabalaca (u prethodnim kolonama s obzirom na brojnost), podmladak se ocjenjuje
kao oštećen. Evidencija se provodi kao:

0 – podmladak neoštećen (“no”),

1 – podmladak oštećen (“yes”).

Ocjena se vrši za svaku registrovanu vrstu posebno.

58
Zastarčenost podmlatka

Ocjena zastarčenosti podmlatka se daje na osnovu općeg izgleda stabalca, a kad su


u pitanju četinari i na osnovu dužine prošlogodišnjeg terminalnog izbojka. Usljed
dugotrajnog nedostatka svjetlosti, podmladak svojim izgledom ukazuje da je
zakržljao (zastarčen).

Podmladak će se ocijeniti kao zastarčen u svim onim slučajevima ako je dužina


terminalnog izbojka manja od bočnih izbojaka u istoj godini te ako takvih stabalaca
ima više od polovine u registrovanoj brojnosti.

Kada se radi o lišćarskim vrstama, opći izgled stabalca, posebno rast u visinu i
rast grana, gustina i veličina listova, ukazuje na nedostatak ili prisustvo dovoljne
količine svjetla. Opći izgled podmlatka ukazuje i na raspoloživu količinu svjetla u
prošlosti. Prema ovim parametrima ocjenjuje se da li je podmladak zastarčen ili
ne, a evidencija se provodi kao:

0 – podmladak nezastarčen (“no”),

1 – podmladak zastarčen (“yes”).

Napomena: ukoliko nema registrovanog podmlatka (podatak o brojnosti = 0) ne


unosi se podatak o kvalitetu podmlatka, tj. ocjena oštećenosti i zastarčenosti

2.4. Taksaciona snimanja u degradiranim visokim šumama

Taksaciona snimanja u degradiranim visokim šumama primarno proizvodnog


karaktera će se vršiti kao i u nedegradiranim, prvenstveno zbog provjere
opravdanosti njihovog izdvajanja u ovu kategoriju, bar jedan – naredni inventurni
ciklus.

Taksaciona snimanja šumskih plantaža (ako se formiraju) treba prilagoditi


potrebnim informacijama o njima. S obzirom da je primarni cilj podizanja ovih
plantaža proizvodnja drvne mase, onda su nepotrebni podaci o kvalitetu zalihe,
strukturnoj izgrađenosti i načinima obnove sastojina (podižu se isključivo vještački
ili izbojcima sa panjeva), kao neki drugi podaci koji se odnose na stanje površina.

Potrebni podaci bi se sveli na utvrđivanje ukupne površine po klasama starosti,


zalihe i prirasta po vrstama drveća i klasama starosti te prosječne transportne
distance – radi procjene otvorenosti. Ovo bi bilo dovoljno za potrebe izrade plana
gazdovanja šumskim plantažama.

2.5. Taksaciona snimanja u srednjim šumama

Taksaciona snimanja na terenu u srednjim šumama se provode na isti način kao i


u visokim šumama primarno proizvodnog karaktera.

Postoji samo jedan mali broj podataka koje nije potrebno snimati u srednjim
šumama (za razliku od potrebnih podataka za visoke šume primarno proizvodnog
karaktera), pod uslovom da je posao na njihovom izdvajanju kvalitetno izvršen.

59
Ako u to nismo sigurni, radi provjere je potrebno snimati i podatke na primjernim
plohama koji mogu da pokažu taj kvalitet. To su podaci o potrebnom obimu i
načinu podmlađivanja, čišćenju podmlatka, strukturnoj izgrađenosti sastojine te
potrebnoj vrsti sječe na primjernoj plohi

Veličina uzorka, proporcionalno površinama, ista je kao i u visokim šumama


primarno proizvodnog karaktera, odnosno rastojanje centara primjernih ploha je
isto. Radijusi koncentričnih krugova primjernih ploha su također isti.

2.6. Taksaciona snimanja u izdanačkim šumama

Taksaciona snimanja u izdanačkim šumama se također provode na osnovu uzorka


postavljanjem elementarnih probnih površina, ali sa znatno manjim brojem
potrebnih taksacionih elemenata (vidi dio “Potrebne informacije”), iz razloga što je
potrebna znatno manja tačnost njihove procjene, kako je već opisano ranije.

U izdanačkim šumama nije potrebno snimati podatke o kvalitetu drvne mase (UTK
i TK), oštećenosti ili prisutvu oboljenja i zaraze (kolone 6, 7, 9, 10 i 11 tabele
podataka o stablima, snimačkog manuala), niti za brojnost i kvalitet podmlatka.

Također nije potrebno bušiti stabla radi utvrđivanja veličine zapreminskog prirasta
sastojine. On se može procijeniti na osnovu tablica procenta prirasta. Pošto se radi
uglavnom o manjiem broju lišćarskih vrsta, dovoljno je izvršiti procjenu veličine
zapreminskog prirasta za sve vrste drveća i sve debljinske klase zajedno.

Za šume koje će se u narednom uređajnom periodu prevoditi u visoke, potrebna je


veća tačnost procjene veličine zalihe nego za one koje se neće prevoditi u visoke
direktnom konverzijom.

Primjerne plohe su također sastavljene od istog broja koncentričnih krugova i sa


istim dužinama radijusa kao i u visokim šumama, s tom razlikom što je za
debljinski klasu od 0 do 5 cm predviđen radijus kruga od 1,5 m.

I u ovim šumama se, također, snimaju podaci o mrtvoj drvnoj masi.

2.7. Taksaciona snimanja goleti i šibljaka proizvodnog karaktera

Radi izrade adekvatnih planova podizanja šuma na ovim površinama potrebno je


snimiti one podatke koji će omogućiti izradu realnog plana (sa što preciznijom
kalkulacijom troškova). To su podaci o odsjeku kao cjelini i podaci o površini
zemljišta koji bi se obezbijedili postavljanjem probnih ploha u kvadratnoj mreži dva
puta rjeđoj nego u visokim šumama primarno proizvodnog karaktera ili najmanje
jedna ploha po odsjecima. To su podaci o zakorovljenosti, zatravljenosti,
stjenovitosti, prisustvu i vrsti grmlja. Podaci o mrtvoj drvnoj masi se snimaju i na
ovim površinama.

60
3. Prenos podataka u centralnu bazu podataka

Nakon završenih taksacionih snimanja u na terenu, potrebno je snimljene podatke


eksportovati u centralnu bazu podataka. Prije samog eksporta, potrebno je
provjeriti da li su snimljeni svi potrebni podaci o pojedinim odsjecima, odnosno na
primjernim plohama. U tu svrhu se pokreće provjera – „Inspekcija” – radi provjere
kompletnosti i logičnosti podataka.

Pri tome se može izabrati šta se želi provjerit (slika 24): odabrana primjerna ploha
(„Check choosed plot”), ili sve snimljene plohe („Check all plots”). Mogu se
odjednom provjeriti svi snimljeni podaci za pojedine odsjeke („Check choosed
odsjek”) ili svi snimljeni podaci u elektronskom manualu („Check all odsjek”).

Check choosed plot Check all plots Check choosed odsjek

Check all odsjek

Slika 24: Stranica za pokretanje provjere kompletnosti podataka

Ukoliko je provjera podataka izvršena, i ako se svi podaci nalaze unutar njihovih
logičkih granica, podaci se mogu eksportovati u centralnu bazu podataka. Izborom
naredbe za eksport podataka kreira se fajl podataka sa nazivom odsjeka, ploha i
datumom snimanja, koji se šalje internetom u arhiv centralne baze podataka (slika
25).

Slika 25: Stranica za definisanje izbora podataka za njihov eksport u centralnu bazu podataka

61
Literatura:

1. Lojo, A., Musić, J., 2016: Metodika izrade šumskogospodarske osnove


za šume i šumska zemljišta u državnoj svojini. Šumarski Fakultet Univerziteta
u Sarajevu. Sarajevo.

2. Lojo, A., Beus, V., Mekić, F., Koprivica, M., Musić, J., Treštić, T., Balić, B.,
Čabaravdić, A., Hočevar, M. (2008): Metodika druge inventure šuma na
velikim površinama u Bosni i Hercegovini. Radovi Šumarskog fakulteta u
Sarajevu. Posebna izdanja br. 20, sv 1. str. 1-156.

3. Lojo, A., Ponjavić, M. (2004): Geografski informacioni sistem u gazdovanju


prirodnim resursima. Gauss. Tuzla.

4. Lojo, A., Balić, B., Treštić, T. (2003): Metodika terenskih radova u


prikupljanju podataka potrebnih za izradu šumskogospodarske osnove.
Sarajevo.

5. Matić,V. (1977): Metodika izrade šumskoprivrednih osnova za šume u


drušvenoj svojini na području SRBiH. Šumarski fakultet i institut za
šumarstvo u Sarajevu. Posebna izdanja br. 12. Sarajevo.

6. Mujezinović, O., Treštić, T., Čabaravdić, a., Dautbašić, M., (2013): Intenzitet
zaraženosti stabala jele Abies alba Mill. Bijelom imelom Viscum album L. na
području Bosne i Hercegovine. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu, br 2, str. 1 - 11. Sarajevo.

7. Musić, J., Lojo, A. (2006): Kvalitetna klasifikacija stabala (Matić, v. Et


all.,1971)-dopunjena verzija. Knjiga kratkih sadržaja, Četvrti simpozij
poljoprivrede, veterinarstva, šumarstva i biotehnologije. Zenica. Str. 130.

8. Musić, J., Lojo, A., Balić, B. (2006): Kvalitetna klasifikacija stabala i


sortimentne tablice. Knjiga kratkih sadržaja. Peti simpozij poljoprivrede,
veterinarstva, šumarstva i biotehnologije. Travnik/Vlašić. Str. 188.

9. Treštić, T., Dautbašić, M., Mujezinović, O. (2006): Uticaj hrastove imele


(Loranthus europaeus Jacq.) na stabilnost sastojina hrasta kitnjaka. Radovi
Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, br 1, str. 87 -93. Sarajevo.

62
PRILOG 1: Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
BUKVA - I KLASA
Karakteri- Debljinska klasa
stika 5-10*, 10-20 20-30 i 30-50 50-80, 80 i više
Porijeklo Isključivo sjemensko*
Zdravlje Zdravo i normalno*
Lišće Zdravo i zeleno*
Zdravo i Zdravo i može biti Zdravo i može biti
Nadžilje
normalno* deformisano do 2 m visine deformisano do 2 m visine
Zdravo, Zdravo, pravno, čisto i Zdravo, pravno, čisto i
pravno, punodrvno veće od 1/5 visine punodrvno >1/5 H;
punodrvno* stabla (H); ili ako ima takvu ili ako ima takvu minimalnu
do 1/2 visine minimalnu dužinu iznad dužinu iznad deformisanog
stabla. deformisanog nadžilja (do 2 nadžilja (do 2 m visine), ako
Čisto od m visine), ako nema indicija nema indicija da bi na tom
grana u da bi na tom mjestu moglo mjestu moglo biti natrulo i sa
donjoj trećini biti natrulo i sa tolerancijama tolerancijama na tom
ili je proces na tom minimalnom dijelu: minimalnom dijelu:
čišćenja u - zdrave grane do 3 cm, - zdrave grane do 3 cm,
Deblo toku (grane se - po 1 zdrava grana manja - po 1 zdrava grana manja od
suše) i od 0,15 d (prečnika 0,15 d (prečnika debla), po
očekuje se debla), po 1m dužnom ili 1m dužnom ili po 1
njegov po 1 sljepica na 2 dužna sljepica na 2 dužna metra,
nastavak s metra, - po 1 zdrava grana deblja od
obzirom na - po 1 zdrava grana >0,15 0,15 d, ako se izrezivanjem
položaj stabla d1.3 ako se izrezivanjem (dijela do 2 m) mogu dobiti
prema (dijela do 2 m) mogu dva dijela ukupno ≥ 1/5 H,
susjednim dobiti dva dijela ukupno a pojedinačno duža od 2 m
stablima*. ≥ 1/5 H a pojedinačno
duža od 2 m.
Ne toleriše Jednostrana, visina luka Jednostrana, vis. luka manja
Zakrivlje- se. manja od 3% dužine (1/5 od 3% dužine (1/5H) na
nost H), na deblu i višestruka deblu i višestruka iznad 1/3
iznad 1/2 visine stabla. visine stabla.
Usukanost Ne toleriše se.
Ne toleriše Iznad 1/2 visine stabla, uz Iznad 1/3 visine stabla, uz
Rašlja
se. prethodne kriterije. prethodne kriterije.
Ne toleriše Dubina žlijeba manja od Dubina žlijeba manja od 5%
Žljebovitost se. 5% srednjeg prečnika srednjeg prečnika debla.
debla.
Ne toleriše Do 5 cm širine Do 5 cm širine horizontalno.
Ozljeda deb
se. horizontalno.
Mrazopuc Ne toleriše se
Ne Polomljene i suhe grane u Polomljene i suhe grane u
Oštećenje toleriše gornje 2/3 dužine krošnje, čiji gornje 2/3 dužine krošnje,
krošnje se. je broj manji od 1/10 svih živih čiji je broj manji od 1/10 svih
grana. živih grana.
Nadvišeno Ne od boljih stabala.* --
Zastračeno, prevršeno, suhovrho ili zaraženo se ne toleriše ni u jednoj debljinskoj klasi.
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5-10 cm, H- ukupna visina stabla.

63
Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
BUKVA - III KLASA
Karakteri Debljinska klasa
stika 5-10*, 10-20 20-30, 30-50 50-80, 80 i više
Porijeklo Izdanačko Izdanačko Izdanačko
Loše formirano a zdravo*
Zdravlje
Jako ozlijeđeno, natrulo ili bolesno
Lišće Blijedo, prorijeđeno, slijedi ugibanje (u narednih 10 godina)
Natrulo ili Natrulo Natrulo
Nadžilje deformisano
više od 1m
Granato do Granato do zemlje, nije Granato do zemlje, nije
zemlje, moguće u donjoj 1/5 moguće u donjoj 1/3 H
natrulo, bez visine stabla (H) izdvojiti stabla izdvojiti dio debla
čišećenja od dio debla od 2 m sa do 2 od 2 m sa do 2 grane
grana niti se grane debljine < 0.25 debljine < 0.30 ds i tanje
Deblo ono očekuje u srednjeg prečnika i tanje od 10 cm ili 2 sljepice
narednoj od 10 cm ili 2 sljepice (jednaka grani od 0,25 d),
deceniji* (jednaka grani od 0,25 po jednom dužnom
d), po jednom dužnom metru. Svako natrulo
metru. Svako natrulo deblo.
deblo
Jednostrano Udonjoj 1/3 visine nema U donjoj 1/3 visine nema
do ½ H ali ni 2 m debla sa visinom ni 2 m debla sa visinom
visina luka luka manjim od 5% luka manjim od 5%
Zakrivljen
veća od 3% dužine tog dijela debla dužine tog dijela debla
ost
dužine ili
višestruko
zakrivljeno
Usukano, Nema ni 2 m sa otkl. žice Nema ni 2 m sa otkl. žice
otklon žice veći manjim od 25% prečnika manjim od 25% prečnika
Usukano
od 10% po dužnom metru po dužnom metru
st
prečnika po
dužnom metru
Sva značajno Šira od 10 cm Šira od 10 cm
Ozljeda ozlijeđena i horizontalno horizontalno
debla oboljela
stabla*
Mrazopuc Sva stabla sa ovom greškom
Da značajno Dužina prelomljenog Dužina prelomljenog
Prevršeno ovrška >1/5 dužine ovrška >1/3 dužine
krošnje ili 1/10 H stabla krošnje ili 1/5 H stabla
Da značajno Suhi vrh ≥1/10 dužine Sušenje u ≥1/5 dužine
Suhovrho krošnje ili ≥1/20 visine krošnje
st.
Da značajno Da i predstoji ugibanje Da i predstoji ugibanje
Zaraženo
stabla stabla
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5-10 cm , H- ukupna visina stabla

64
Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
JELA I SMRČA - I KLASA
Karakterist Debljinska klasa
ika 5-10*, 10-20 20-30, 30-50 50-80, 80 i više
Zdravlje Zdravo i normalno*
Iglice Zdrave i zelene*
Zdravo i Zdravo i može biti Zdravo i može biti
Nadžilje
normalno* deformisano do 1 m deformisano do 1,5 m
Zdravo, Zdravo, pravno, čisto i Zdravo, pravno, čisto i
pravno, punodrvno više od 1/3 punodrvno više od 1/3
punodrvno*, ukupne visine stabla ukupne visine stabla (H)
Nema živih (H) Stablo koje ima takvu
grana u donjoj Stablo koje ima takvu minimalnu dužinu iznad
1/3 H, ili je minimalnu dužinu deformisanog nadžilja
proces iznad deformisanog (do 1,5 m visine) na kojoj
čišćenja u nadžilja (do 1,5 m se tolerišu:
toku (grane se visine) na kojoj se - na donjoj trećini od
suše) i očekuje tolerišu: 1/3 H pokoji
se njegov - na donjoj trećini od čaprljak <2 cm,
Deblo nastavak* 1/3 H pokoji čaprljak - u srednjoj trećini od
<2 cm, 2/3 H čaprljci i suhe
- u srednjoj trećini od grane tanje od 2 cm i
2/3 H čaprljci i suhe žive grane tanje od 4
grane tanje od 2 cm i cm,
žive grane tanje od 4 - na gornjoj trećini od
cm, 1/3 H po 1 pršljen
- na gornjoj trećini od grana tanje od 6 cm
1/3 H po 1 pršljen na 1 dužni metar.
grana tanje od 6 cm
na 1 dužni metar.
Zakrivljeno Ne toleriše se U gornjoj 1/3 H U gornjoj ½ H
st
U gornjoj 1/3 H uz Iznad ½ H uz prethodne
Rašlja Ne toleriše se
prethodne kriterije kriterije
Ozljeda Ne toleriše se * Do 5 cm širine Do 5 cm širine
debla horizontalno horizontalno
Najviše dvije polomljene Polomljene i suhe grane
Oštećenje i suhe grane u gornje u gornje 2/3 krošnje,
Ne toleriše se
krošnje 2/3 krošnje manje od 1/10 živih
grana.
Ne od boljih Ne toleriše se Ne toleriše se
Nadvišeno
stabala*
Tolerišu se najviše dvije Imela i “vještičine metle”
Zaraženo Ne toleriše segrane sa imelom i se tolerišu, ali na manje
vještičinim metlama) od 1/10 svih grana)
Zastračeno, prevršeno ili suhovrho se ne toleriše ni u jednoj debljinskoj klasi*
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5-10 cm, H- ukupna visina stabla

65
Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
JELA I SMRČA - III KLASA
Karakt Debljinska klasa
eristika 5-10*, 10-20 20-30, 30-50 50-80, 80 i više
Zdravo uz Zdravo a loše formirano Zdravo a loše formirano
ostale Jako ozlijeđeno, bolesno Jako ozlijeđeno, bolesno i
Zdravlj nedostatke
e i trulo trulo
Ozlijeđena i
oboljela*
Blijede i Blijede i prorijeđene Blijede i prorijeđene
Iglice
prorijeđene
Zdravo i Natrulo i trulo Natrulo i trulo
Nadžilj
deformisano
e
više od 1 m
Proces Granato do zemlje tako Granato do zemlje tako da
čišćenja nije da nije moguće u donjoj nije moguće u donjoj 1/3 H
započeo niti 1/3 H izdvojiti dio debla izdvojiti dio debla od 3 m sa
Deblo se očekuje* od 4 m sa najviše 3 najviše 3 grane po dužnom
Deblo grane po dužnom metru, metru, do 10 cm debljine.
nepravilno* do 10 cm debljine. Svako natrulo deblo.
Svako natrulo deblo.
Jednostrano, Na min. dužini od 3 m Na min. dužini od 3 m visina
Zakrivlj vis. luka >2% visina luka veća od 5% luka veća od 5%
enost ili višestruko
zakrivljeno
Više od 10 % Na min. dužini od 3 m Na min. dužini od 3 m >25%
Usuka
ds po tekuć. >25% d po 1 metru d po 1 metru
no
metru
Ako je od Šira od 10 cm Šira od 10 cm horizontalno
Ozljeda
praktičnog horizontalno Ozljede na žilama zanemariti
debla
značaja*
Ako je od Ako je započelo Ako je započelo blijeđenje
Ošteće
praktičnog blijeđenje iglica i njihovo iglica i njihovo prorjeđivanje
nje
značaja* prorjeđivanje (oboljelo (oboljelo stablo)
krošnje
stablo)
Sva stabla Ako je dužina Ako je dužina prelomljenog
Prevrše prelomljenog vrha veća vrha > 1/10 dužine krošnje
no od 1/10 dužine krošnje ili >1/20 H.
ili > 1/20 H.
Suhovr Sva stabla Sva stabla Suhi vrh > 1/10 dužine
ho krošnje ili > 1/20 H
Ako je od Sva stabla Zdrav rak na više od ½
Rak praktičnog obima debla
značaja* Svaki bolesni rak
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5-10 cm
H- ukupna visina stabla

66
Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
BOROVI - I KLASA
Karakte Debljinska klasa
ristika 5-10*, 10-20 20-30, 30-50 50-80, 80 i više
Zdravlje Zdravo i Zdravo i normalno. Zdravo i normalno.
normalno*.
Iglice Zdrave i Zdrave i zelene. Zdrave i zelene.
zelene*.
Nadžilje Zdravo i Zdravo i može biti Zdravo i može biti
normalno*. deformisano do 1,5 m. deformisano do 1,5 m.
Deblo Zdravo, Zdravo, pravno, čisto i Zdravo, pravno, čisto i
pravno, punodrvno više od 1/4 H. punodrvno više od 1/4 H.
punodrvno. Stablo koje ima takvu Stablo koje ima takvu
Nema živih minimalnu dužinu iznad minimalnu dužinu iznad
grana u donjoj deformisanog nadžilja (do deformisanog nadžilja (do
1/4 visine 1,5 m visine) na kojoj se 1,5 m visine) na kojoj se
stabla, ili je tolerišu: tolerišu:
proces čišćenja - na donjoj trećini od 1/4 - na donjoj trećini od 1/4
u toku (grane H pokoji čaprljak do 2 H pokoji čaprljak do 2
se suše) i cm debljine; cm debljine;
očekuje se - u srednjoj trećini od - u srednjoj trećini od
njegov 1/4 H čaprljci i suhe 1/4 H čaprljci i suhe
nastavak*. grane do 2 cm i žive grane do 2 cm i žive
grane do 4 cm debljine; grane do 4 cm debljine;
- na gornjoj trećini od - na gornjoj trećini od
1/4 H po 1 pršljen 1/4 H po 1 pršljen
grana tanji od 6 cm, na grana do 6 cm
1 dužni metar; debljine, na 1 dužni
- zakrivljenost, visina metar;
luka manja od 2%. - zakrivljenost, visina
luka do 2%.
Zakrivlj Ne toleriše se. U gornjoj 1/3 H. Da, u gornjoj ½ visine
enost stabla
U gornjoj 1/3 H uz Iznad ½ H uz prethodne
Rašlja Ne.
prethodne kriterije. kriterije
Do 10 cm širine Do 10 cm širine
Ozljeda horizontalno, smolarena horizontalno
Ne*. stabla ne.
debla Smolarena stabla na živo
uz prethodne uslove
Oštećen Polomljene i suhe grane u Polomljene i suhe grane u
je gornje 2/3 krošnje čiji je gornje 2/3 krošnje čiji je
Ne.
krošnje broj do 1/10 od broja broj do 1/10 od broja
živih grana. živih grana.
Nadviše Ne od boljih Ne. Ne.
no stabala*.
Zastračeno, prevršeno, suhovrho ili zaraženo se ne toleriše ni u jednoj deb. klasi*.
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5-10 cm.
H- ukupna visina stabla.

67
Kriteriji uzgojno – tehničke klasifikacije stabala
BOROVI - III KLASA
Debljinska klasa
Karakteristika
5-10*, 10-20 20-30, 30-50 50-80, 80 i više
Zdravlje Zdravo; Zdravo a loše Zdravo a loše formirano;
Ozlijeđena i formirano; Jako ozlijeđeno, bolesno i
oboljela*. Jako ozlijeđeno, trulo.
bolesno i trulo.
Iglice Zdrave. Blijede i prorijeđene. Blijede i prorijeđene.
Nadžilje Zdravo i Natrulo i trulo. Natrulo i trulo.
deformisano
>1 m.
Deblo Proces Granato do zemlje Granato do zemlje tako da
čišćenja nije tako da nije moguće nije moguće u donjoj 1/3 H
započeo niti u donjoj 1/3 H izdvojiti dio debla od 3 m
se očekuje*. izdvojiti dio debla od sa najviše 3 grane po m' do
Deblo 3 m sa najviše 3 10 cm debljine. Svako
nepravilno*. grane po m' tanje od natrulo deblo.
10 cm. Svako
natrulo deblo.
Zakrivljenost Jednostrano, Na min. dužini od 3 Na min. dužini od 3 m
vis. luka m visina luka veća visina luka veća od 5%.
veća od 2% 5%.
ili višestruko
zak.
Usukano Više od 10% Na min. dužini od 3 Na min. dužini od 3 m veća
ds po m veća od 25% od od 25% od prečnika, po 1
dužnom prečnika, po 1 metru metru dužnom.
metru. dužnom.
Ozljeda debla Ako je od Šira od 10 cm Šira od 15 cm horizontalno
praktičnog horizontalno (bijeli (bijeli bor).
značaja*. bor). Šira od 20 cm horizontalno
Šira od 15 cm (crni bor).
horizontalno (crni Smolarena stabla na
bor). mrtvo.
Smolarena stabla na
mrtvo.
Oštećenje Ako je od Ako je započelo Ako je započelo blijeđenje
krošnje praktičnog blijeđenje iglica i iglica i njihovo
značaja*. njihovo prorjeđivanje.
prorjeđivanje.
Prevršeno Sva stabla. Ako je dužina Ako je dužina prelomljenog
prelomljenog vrha (ili suhog) vrha >1/5
>1/10 dužine dužine krošnje ili >1/10 H.
krošnje ili >1/20 H.
Suhovrho Sva stabla. Sva stabla. Suhi vrh duži od 1/5
dužine krošnje ili 1/10 H.
* Ove karakteristike se odnose na debljinsku klasu 5 -10 cm, H- ukupna visina stabla.

68
PRILOG 2: Kriteriji tehničke klasifikacije stabala
BUKVA
T Debljinske klase
K
K 5 –10; 10-20 cm 20-30, 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
a) Sva stabla I UTK;
b) Stabla II i III UTK ako su ispunjeni oni uslovi
a) Sva stabla I uzgojno- za I UTK koji se odnose na deblo;
tehničke klase; c) Stabla II i III UTK iz čije se donje 1/4 visine,
b) Sva zdrava stabla nakon odbacivanja deformisanog nadžilja (do
koja imaju pravno i 2 m) može dobiti, iz cijela ili iz više komada
punodrvno deblo do (izrezivanjem dijela sa greškom), dio
½ visine stabla i više; zdravog, pravnog i punodrvnog debla dužine
c) Stabla II i III UTK iz H/5 i više. Pri tome se na dijelu debla
čije se donje 2/3 minimalne dužine(H/5) toleriše sljedeće:
visine odbacivanjem - zdrave grane debljine do 2 cm;
ili izrezivanjem dijela - po jedna zdrava grana tanja od 15 %
1
debla do 1 m mogu prečnika debla po m' ili po 1 sljepica na 2
dobiti dva pravna i m';
punodrvna dijela
debla sa ukupnom - jedna zdrava grana deblja od 15 %
dužinom od najmanje prečnika debla, ako se njenim
H/2 ili većom, te da u izrezivanjem (dužina izreza max. 2 m)
odbačenom ili mogu dobiti dva dijela minimalnih dužina
izrezanom dijelu 2 m a ukupne dužine min. 1/5 visine
greška sigurno stabla;
«zatvara». - jednostruka zakrivljenost debla ili dijelova
debla: visina luka max. 3 %;
- žljebovitost: ispod 5 % srednjeg prečnika.
a) Preostala stabla II UTK;
b) Stabla III UTK iz čije se donje ¼ visine može
a) Stabla II i III UTK koja izdvojiti komad dužine 2 m ili više. Na njemu
2 u donje 2/3 visine imaju se tolerišu slijedeće greške:
bar 2 m dužine pravnog i - do 2 grane tanje od 30 % prečnika debla ili
punodrvnog debla nakon 2 sljepice po jednom metru dužnom;
odbacivanja ili izrezivanja - zakrivljenost: visina luka manja od 5 % ;
natrulog ili ozlijeđenog - usukanost: manja od 25 % prečnika.
dijela debla, dijela debla
a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni da se
sa zdravim rakom i sl.
donje ¼ visine može dobiti komad minimalne
3 dužine 2 m (jer ne znamo da li greška zatvara)
kvaliteta koji se traži za drugu tehničku klasu.
a) Sva ostala stabla, a) Stabla III UTK za koja smo sigurni da se iz
odnosno stabla iz čije njihove donje ¼ visine ne može dobiti komad
4 donje 2/3 H ne minimalne dužine 2 m, kvaliteta koji odgovara
možemo izdvojiti prav i drugoj tehničkoj klasi (trula i natrula debla).
punodrvan dio od bar 2
m dužine.
* - za debljinsku klasu 5-10 cm, H – ukupna visina stabla.

69
Kriteriji tehničke klasifikacije
JELA I SMRČA

Debljinske klase
TKK
5 –10; 10-20 cm 20-30; 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
a) Sva stabla I a) Sva stabla I UTK;
uzgojno-tehničke b) Stabla II i III UTK, ako su ispunjeni oni
klase; uslovi I UTK koji se odnose na deblo;
b) Sva zdrava stabla c) Stabla II i III UTK iz čije se donje ½
koja imaju pravno i ukupne visine (H), nakon odbacivanja deformisanog
punodrvno deblo do ½ nadžilja (do 1,5 m) može dobiti, iz cijela ili iz više
visine stabla i više*; komada (izrezivanjem dijela sa greškom), dio
c) Stabla II i III UTK zdravog, pravnog i punodrvnog debla dužine H/3 i
iz čije se donje 2/3 više. Pojedini komadi pri tome ne mogu biti kraći
visine odbacivanjem ili od 4 m. Pri tome se na dijelu debla minimalne
1 izrezivanjem dijela dužine (H/3) tolerišu:
debla do 1 m mogu - u donjoj 1/3: pokoji suhi čaprljak tanji od 2
dobiti dva pravna i cm,
punodrvna dijela debla - u gornje 2/3: suhe grane do 2 cm debljine i žive
sa ukupnom dužinom grane do 4 cm debljine, neograničeno,
od najmanje H/2 ili
- u gornjoj 1/3: jedna živa grana do 6 cm
većom, te da u
debljine po m' ili pršljen takvih grana.
odbačenom ili
izrezanom dijelu
greška sigurno
«zatvara».
a) Preostala stabla II UTK;
b) Stabla III UTK iz čije se donje ½ visine može
a) Stabla II i III UTK izdvojiti komad dužine 3 m ili više. Na njemu se
koja u donje 2/3 visine tolerišu sljedeće greške:
imaju bar 3 m dužine - maksimalno 3 grane na jednom metru dužnom
2
pravnog i punodrvnog tanje od 10 cm,
debla nakon - zakrivljenost debla takva da je visina luka manja
odbacivanja ili od 5 %,
izrezivanja natrulog ili - usukanost žice debla manja od 25 % od prečnika
ozlijeđenog dijela po jednom metru dužnom.
debla, dijela debla sa
a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni da se iz
zdravim rakom i sl.
donje ½ visine može dobiti komad minimalne dužine
3
3 m (jer ne znamo da li greška zatvara) kvaliteta koji
se traži za drugu tehničku klasu.
a) Sva ostala stabla, a) Stabla III UTK za koja smo sigurni da se iz njihove
odnosno stabla iz čije donje ½ visine ne može dobiti komad minimalne
donje 2/3 H ne dužine 3 m, kvaliteta koji odgovara drugoj tehničkoj
4
možemo izdvojiti prav i klasi (trula i natrula debla).
punodrvan dio od bar
3 m.
* - za debljinsku klasu 5-10 cm, H – ukupna visina stabla.

70
Kriteriji tehničke klasifikacije
BOROVI

Debljinske klase
TKK
5 –10; 10-20 cm 20-30; 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
a) Sva stabla I uzgojno- a. Sva stabla I UTK;
tehničke klase (UTK); b. Stabla II i III UTK, ako su ispunjeni oni uslovi I
b) Sva zdrava stabla UTK koji se odnose na deblo;
koja imaju pravno i c. Stabla II i III UTK iz čije se donje 1/3 ukupne
punodrvno deblo do visine (H), nakon odbacivanja deformisanog
½ visine stabla i više; nadžilja (do 1,5 m) može dobiti, iz cijela ili iz
c) Stabla II i III UTK iz više komada (izrezivanjem dijela sa greškom)
čije se donje 2/3 dio zdravog, pravnog i punodrvnog debla
visine odbacivanjem dužine H/4 i više. Pojedini komadi pri tome ne
ili izrezivanjem dijela mogu biti kraći od 3 m. Pri tome se na dijelu
1 debla do 1 m mogu debla minimalne dužine (H/4) tolerišu:
dobiti dva pravna i - zakrivljenost: visina luka manja od 2 %;
punodrvna dijela - u donjoj 1/3: pokoji suhi čaprljak, tanji od 2
debla sa ukupnom cm;
dužinom od
- u gornje 2/3: suhe grane do 2 cm debljine i
najmanje H/2 ili
žive grane do 4 cm debljine, neograničen broj;
većom, te da u
dbačenom ili - u gornjoj 1/3 jedna živa grana do 6 cm debljine
izrezanom dijelu po m' ili pršljen takvih grana.
greška sigurno
«zatvara»- nestaje.
a) Preostala stabla II UTK;
b) Stabla III UTK iz čije se donje ½ visine može
a) Stabla II i III UTK izdvojiti komad dužine 3 m ili više. Na njemu se
koja u donje 2/3 tolerišu sljedeće greške:
2 visine imaju bar 3 m - maksimalno 3 grane po jdnom metru dužnom,
dužine pravnog i tanje od 10 cm;
punodrvnog debla
- zakrivljenost: visina luka manja od 5 %;
nakon odbacivanja ili
izrezivanja natrulog - usukanost: manja od 25 % od prečnika na
ili ozlijeđenog dijela jednom metru dužine.
debla, dijela debla sa a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni da se donje
zdravim rakom i sl. ½ visine može dobiti komad minimalne dužine
3
3 m (jer ne znamo da li greška zatvara) kvaliteta
koji se traži za drugu tehničku klasu.
a) Sva ostala stabla,
odnosno stabla iz čije a) Stabla III UTK za koja smo sigurni da se iz
donje 2/3 H ne možemo njihove donje ½ visine ne može dobiti komad
4
izdvojiti prav i minimalne dužine 3 m, kvaliteta koji odgovara
punodrvan dio od bar 3 drugoj tehničkoj klasi (trula i natrula debla).
m.
* - za debljinsku klasu 5-10
cm, H – ukupna visina
stabla.

71
PRILOG 3: Forma manuala za unos podataka taksacionog snimanja
Naslovna sranica

LOGO Firme

MANUAL
ZA TAKSACIONA SNIMANJA
PRI IZRADI ŠUMSKOGOSPODARSKE OSNOVE

uređajne jedinice naziv šifra

KANTON: ____________________________________

ŠUMSKOGOSPODARSKO
PODRUČJE: _____________________________________

GOSPODARSKA
JEDINICA: _____________________________________

ODJELJENJE br:

Gazdinska klasa
Odsjek
preliminarno definitivno

Snimanje: ______________ godina


od ___________ do___________ Taksator:______________________
(datum) (prezime i ime)

Vođa sekcije:_______________________ Kontola: ______________________


(prezime i ime) (datum)

Vođa projekta_______________________ Kontolor: _____________________


(prezime i ime) (prezime iime –potpis)

72
PRILOG 3: Unutrašnja strana korica
Sumarni pregled premjerenih ploha Mehaničko oštećenje stabla
(kriterij za III UT klasu) – kolona 9
Broj ploha po tipu 0 Neoštećeno stablo
odsjek
Tip 1 Tip 2 Tip 3 Svi zajedno 1 Oštećenje debla izvlačenjem trupaca
2 Oštećenja na stablu obaranjem susjednih
3 Ostali uzroci oštećenja debla i krošnje
4 Smolareno stablo
Štetnici - bolesti – kolona 10
0 Nema
1 Rak jele
2 Imela
3 Trulež
Potkornjaci – kolona 11
0 Nema vidljivih simptoma
1 Vidljivi tragovi jakog napada

Domaći naziv Latinski naziv Šifra Domaći naziv Latinski naziv Šifra
Četinari 02 Gorski jasen -bijeli Fraxinus excelsior 61
Jela Abies alba 21 Crni jasen Fraxinus ornus 62
Smrča Picea excelsa 22 Pensilvanijski jasen Fraxinus pennsilvanica 63
Bijeli bor Pinus silvestris 23 Američki jasen Fraxinus americana 64
Crni bor Pinus nigra 24 Obični grab Carpinus betulus 65
Munika Pinus heldreichii 25 Bjelograbić Carpinus orientalis 66
Krivulj Pinus mugo 26 Pitomi kesten Castanea sativa 67
Vajmutovac Pinus strobus 27 Orah Juglans regia 70
Alepski bor Pinus halepensis 28 Divlja jabuka Malus sylvestris 71
Pančićeva omorika Picea omorica 29 Divlja kruška Pyrus communis 72
Duglazija Pseudotsuga menziesii 30 Divlja trešnja Cerasus avium 73
Ariš Larix decidua 31 Rašeljka Cerasus mahaleb 74
Tisa Taxus baccata 32 Sremza Prunus padus 75
Čempres Cupressus sempervirens 33 Mukinja Sorbus aria 76
Liščari 03 Jarebika Sorbus aucuparia 77
Srebrnolisna lipa Tilia argentea 36 Austrijska mukinja Sorbus austriaca 78
Malolisna lipa Tilia cordata 37 Oskoruša Sorbus domestica 79
Velikolisna lipa Tilia platyphyllos 38 Brekinja Sorbus torminalis 80
Bukva Fagus sylvatica 41 Bijela vrba Salix alba 82
Lužnjak Quercus robur 42 Iva Salix caprea 83
Kitnjak Quercus petraea 43 Krta vrba Salix fragilis 84
Medunac Quercus pubescens 44 Bijela topola Populus alba 85
Sladun Quercus frainetto 45 Crna topola Populus nigra 86
Cer Quercus cerris 46 Jasika Populus tremula 87
Crnika Quercus ilex 47 Kanadska topola Populus x euroamericana 88
Makedonski hrast Quercus trojana 48 Platan Platanus acerifolia 89
Gorski javor Acer pseudoplatanus 50 Bagrem Robinia pseudoacacia 90
Mlječ Acer platanoides 51 Crni grab Ostrya carpinifolia 91
Gluhač Acer obtusatum 52 Crna joha Alnus glutinosa 92
Maklen Acer monspessulanum 53 Siva joha Alnus incana 93
Planinski javor Acer heldreichii 54 Obična breza Betula pendula 94
Klen Acer campestre 55 Maljava breza Betula pubescens 95
Poljski brijest Ulmus campestris 56 Košćela Celtis australis 96
Gorski brijest Ulmus glabra 57 Mečija ljeska Corylus colurna 97
Vez Ulmus leavis 58 Maslina Olea europaea 98
Poljski jasen Fraxinus angustifolia 60

73
PRILOG 3: Stranica za podatke opisa odsjeka
OPIS ODSJEKA_________ ( ):
Podatak Primjedba: šifra
Gazdinska klasa Prema spisku gazdiskih klasa
Općina Šifra općine u kojoj se odsjek nalazi
1 – izdanačko,
Porijeklo: 2 – izdanačko sa pojedinačnim sjem. stablima,
(izgrađenost 3 - prirodno-sjemenskog porijekla,
sastojine) 4 – pošumljeno sadnicama ili sjetvom sjemena,
5 - golet ili šibljak (nema sastojine).
1 – dostupna (kamionski put bliže od 1000 m),
Dostupnost 2 – teško dostupna (kamionski put dalje od 1000 m),
3 – nedostupna (kamionski put dalje od 2000 m ili nepristupačno),
sastojine
4 – nedostupno –opasnost od mina,
(za eksploataciju) 5 – zabranjen pristup – sporno vlasništvo,
6 – nedostupno radi velikog nagiba.
Udaljenost do Put transporta od centra (težišta) odsjeka do moguće pristupne tačke
kamionskog puta na kamionskom putu - zaokružiti na 10 m (samo za dostupne 1 ili 2 ).
Nadm.visina (m) Visina težišta odsjeka (u m) očitati sa karte – zaokružiti na 10 m.
Prema metodici a na osnovu pedološke karte ili konstatovanog stanja na
Matični supstrat terenu (ako se razlikuje od pedološke karte).
Upisati oznake prema zastupljenosti u ukupnoj površini (maksimalno 3
Tipovi zemljišta tipa zemljišta) na osnovu konstatovanih tipova na krugovima.
Sastojina sa Zaokružiti “ne” ako su sva stabla ispod taksacionog praga (mlade
mjerenom drvnom sastojine). DA NE
masom (premjer ostalih taksacionih elemenata se vrši na krugovima).
Izvršen premjer Zaokružiti “da” ako su polagani krugovi.
DA NE
(po krugovima) Zaokružiti “ne” za procjenu taksacionih elemenata.
Procjena taksacionih elemenata sastojine (unosi se ako je zaokruženo NE u prethodnom slučaju).
Stepen prekrivenosti 1. normalan, 2. prosvijetljen, 3. otvoren, 4. progaljen, 5. pojedinačna stabla
zemljišta krošnjama 1,0 – 0,8 0,8 -0,6 0,6 – 0,4 0,4 – 0,2 0,2 i manje.
Sklop krošanja 1. vertikalni, 2. dvoetažni, 3. stepenasti, 4. horizontalni.
Zaliha Okularna ocjena za sve vrste drveća zajedno (m3/ha.)
Glavne vrste drv. Unijeti redoslijedom prema zastupljenosti u zalihi (najviše 3).

Ostala zapažanja:
(bitna za plan
uzgojnih mjera)
šibljaci

korov
Snimanje puteva po kategorijama (unutar odsjeka) Kategorija puta
1 - Kamionski put – moguća upotreba tokom cijele godine,
2 - Kamionski put – nije moguća upotreba cijelu godinu. 1 2

Stanje 0 – bez oštećenja, 1 – lakše oštećen, 2 – znatno oštećen.


Dužina puta kroz odsjek u m (samo polovina dužine ako je na granici odsjeka).
Dužina neobraslih -stalnih vlaka kroz odsjek u m
(samo polovina dužine ako je na granici odsjeka).

74
PRILOG 3: Stranica 1, za snimak podataka na plohi

Odsjek Broj plohe Tip plohe Gauss-Krügger koord. (zona 6)


Y 6
X 4

Stanje površine zemljišta: Nagib terena º


U procentima od površine kruga r=25m
0= 0 - 9 % , % ; 1= 10 -19%, 2 = 20 - 29 %,.....itd, Ekspozicija (azimut º)
... 10= 100%.
Kvalitet zemljišta (A, B, C, D)
Zatravljenost
Tip zemljišta (šifra)
Zakorovljenost
Grmlje
Stjenovitost Snimak mrtve drvne mase
Prekriveno na dužini linije od 50 m (r =7 m, detaljna ploha, tip 3)
Neprekriveno na dužini linije od 50 m Vrsta
Dimenzije

1. lezeća, 2. sortim, 3. složaj.


(grupe)
Potrebno podmlađivanje na površini

Redni broj
1 - sadnjom sadnica,
Način 2 - sjetvom sjemena, prečnik
dužina

Forma drveta
3 - skidanjem korova + prirodno. u sredini
(dm)

02-četinari
03- lišćari
Potrebno čišćenje 1 - potrebno čišćenje, (cm)
podmladnih jezgri 0 - nije potrebno.
Na površini plohe potrebno čišćenje
Prisutno pašarenje: 1- da, 0 – ne. 1
Strukturna izgrađenost i potrebne sječe 2
3
Porijeklo:
1. Prirodno – sjemensko, 2. Izdanačko, 4
3. Izdanačko sa pojedinačnim sjem. stablima, 5
4. pošumljeno (sadnicama ili sjetvom sjemena). 6
1. horizontalni, 2. dvoetažni,
Sklop 7
3. vertikalni, 4. stepenasti.
cm 8
Srednji prečnik dominantnih stabala
9
1. do 10, 2. 10 - 14, 3. 15 -19, 4. 20 - 24, 5. 25
- 29, 6. 30 - 39, 7. 40 - 49, 8. 50 - 59, 9. ≥ 60. 10
Starost dominantnih stabala (god) 11
Potrebna sječa – stanje na krugu, r=25 12
0. Nije potrebna u narednom uređ. periodu,
13
1. Dovršna sječa - vještačko pošumljavanje, 14
2. Dovršna sječa - podmladak prisutan dovoljno, 15
3. Kombinacija 1 i 2, 16
4. Pripremni ili naplodni sijek,
5. Preborna sječa, 17
6. Proreda. 18
Sušike prisutne: 19
Ako imaju dvije i više svježih sušika ili u fazi pred 20
sušenje, u grupi:
1 - prisutne, 0 - nema sušika. 21
Provedene sječa (bilo kad): Zapremina složaja m3
0 - nema tragova, 1 - da, vidljivi tragovi sječa. 22 3
Šumski red: 1 - dobar, 0 – loš.

75
PRILOG 3: Stranica 2, za snimak podataka na plohi.

Brojnost i kvalitet podmladka – na plohi tipa 2 i 3 Snimanje stabala: - šifre


Ponik Kvalitet r=1,2m Objekat premjera (kolona 1):
Broj biljaka podmladka (komada) 1 – stablo,
ima =1, nema = 0
Vrsta drveća

2 – šubarak,
Redni broj

3 – sušika*.
(r= 1,2 m)

Zastarčeno
Oštećeno
*Sušike snimati samo na detaljnoj plohi – tip 3
visina visina debljina
kao dio mrtve drvne mase.
0,1 – 0,5 m 0,5 – 1,3 m 0 – 4,9 cm
(r=0,7 m) (r=0,9 m) (r=1,2 m) 1 - stablo iz sjemena,
Porijeklo:
% % 2 – izdanačko.
1 Vrste primjernih ploha
2 Svaki centar: snimaju se podaci stabala u
Tip 1:
3 kolonama 1- 4
4 Svaki drugi centar: snimaju se podaci
5 Tip 2: stabala u kolonama 1- 7 i podaci o
6 podmladku
7 Svaki četvrti centar: Snimaju se podaci
Tip 3:
8 stabala u kolonama 1- 11

Snimanje elemenata stabala


... samo na detaljnoj plohi (tip 3)
... na plohama tipa 1 i 2
... na svim plohama ( tip 1, 2 i 3)

Štetnici / bolesti
Kvalitet
da=1, ne=0.
Forma stabla

Zaraženost -
Širina
klase

potkornjaci
Mehaničko
Redni broj

Prečnik Visina

oštećenje
Doznaka:
Porijeklo

Vrsta 10 godova
drveta

cm m UT T mm

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

76
PRILOG 3: Zadnja stanica manuala

Tabela potrebnih dužina za mjerenje u nagibu za datu horizontalnu distancu


Nagib Horizontalna dužina (m)
vizurne duži 2,5 3,5 4,0 5,5 7 9 15 25 10 20 30 40 50
( °) % Kosa dužina (m)

5 8,8 2,51 3,51 4,02 5,52 7,03 9,03 15,06 25,10 10,04 20,08 30,11 40,15 50,19
10 17,6 2,54 3,55 4,06 5,58 7,11 9,14 15,23 25,39 10,15 20,31 30,46 40,62 50,77
15 26,8 2,59 3,62 4,14 5,69 7,25 9,32 15,53 25,88 10,35 20,71 31,06 41,41 51,76
20 36,4 2,66 3,72 4,26 5,85 7,45 9,58 15,96 26,60 10,64 21,28 31,93 42,57 53,21
25 46,6 2,76 3,86 4,41 6,07 7,72 9,93 16,55 27,58 11,03 22,07 33,10 44,14 55,17
30 57,7 2,89 4,04 4,62 6,35 8,08 10,39 17,32 28,87 11,55 23,09 34,64 46,19 57,74
35 70,0 3,05 4,27 4,88 6,71 8,55 10,99 18,31 30,52 12,21 24,42 36,62 48,83 61,04
40 83,9 3,26 4,57 5,22 7,18 9,14 11,75 19,58 32,64 13,05 26,11 39,16 52,22 65,27
45 100,0 3,54 4,95 5,66 7,78 9,90 12,73 21,21 35,36 14,14 28,28 42,43 56,57 70,71

Prsni Radijus
prečnik kruga
(cm) (m)
0 i više do 1,5*
5 i više do 2,5
10 i više do 4,0
20 i više do 5,5
30 i više do 9,0
50 i više do 15,0
70 i više do 25,0

*radijus 1,5 m primjenjuje se samo za stabla u izdanačkim šumama (ako se predvidi metodikom).

77
PRILOG 4 - tabela 1: Kodne oznake općina u FBiH (01)
Opcina Naziv_opcine Kanton Opcina Naziv_opcine Kanton
078 Banovići 03 111 Novi Travnik 06
003 Bihać 01 139 Novo Sarajevo 09
004 Bosanska Krupa 01 017 Odžak 02
030 Bosanski Petrovac 01 096 Olovo 04
084 Bosansko Grahovo 10 022 Orašje 02
117 Breza 04 143 Pale (FBiH) 05
109 Bugojno 06 148 Posušje 08
113 Busovača 06 125 Prozor / Prozor - Rama 07
005 Bužim 01 181 Ravno 07
002 Cazin 01 032 Sanski Most 01
136 Centar Sarajevo 09 082 Sapna 03
173 Čapljina 07 049 Srebrenik 03
052 Čelić 03 137 Stari Grad Sarajevo 09
172 Čitluk 07 176 Stolac 07
036 Doboj - Istok 03 150 Široki Brijeg 08
037 Doboj - Jug 04 055 Teočak 03
067 Dobretići 06 039 Tešanj 04
020 Domaljevac - Šamac 02 124 Tomislavgrad 10
089 Donji Vakuf 06 091 Travnik 06
057 Drvar 10 141 Trnovo (FBiH) 09
165 Foča 05 050 Tuzla 03
114 Fojnica 06 183 Usora 04
085 Glamoč 10 095 Vareš 04
167 Goražde 05 001 Velika Kladuša 01
110 Gornji Vakuf 06 116 Visoko 04
044 Gračanica 03 112 Vitez 06
025 Gradačac 03 135 Vogošća 09
149 Grude 08 077 Zavidovići 04
130 Hadžići 09 093 Zenica 04
131 Ilidža 09 075 Žepče 04
118 Ilijaš 09 079 Živinice 03
126 Jablanica 07
065 Jajce 06
094 Kakanj 04
080 Kalesija 03
115 Kiseljak 06
098 Kladanj 03
059 Ključ 01
127 Konjic 07
129 Kreševo 06
107 Kupres 10
106 Livno 10
047 Lukavac 03
171 Ljubuški 08
042 Maglaj 04
151 Mostar Jug 07
152 Mostar Jugoistok 07
153 Mostar Jugozapad 07
154 Mostar Sjever 07
155 Mostar Stari Grad 07
156 Mostar Zapad 07
174 Neum 07
133 Novi Grad Sarajevo 09

78
PRILOG 4 - tabela 2: Kodne oznake općina u RS (02)
Opcina Naziv_opcine Opcina Naziv_opcine
034 Banja Luka 054 Lopare
029 Bijeljina 179 Ljubinje
180 Bileća 185 Milići
008 Kozarska Dubica 024 Modriča
010 Gradiška 158 Istočni Mostar
006 Krupa na Uni 064 Mrkonjić Grad
016 Bosanski Brod / Brod 161 Nevesinje
007 Novi Grad 140 Istočno Novo Sarajevo
031 Petrovac 018 Vukosavlje
021 Šamac 023 Istočno Orašje
104 Bratunac 144 Pale (RS)
169 Čajniče 009 Prijedor
035 Čelinac 013 Prnjavor
014 Derventa 146 Rogatica
038 Doboj 170 Rudo
058 Istočni Drvar 033 Istočni Sanski Most
166 Foča / RS 068 Kneževo
164 Gacko 121 Sokolac
168 Istočno Goražde 012 Srbac
045 Petrovo 105 Srebrenica
026 Pelagićevo 138 Istočni Stari Grad
123 Han Pijesak 177 Stolac / Berkovići
132 Istočna Ilidža 101 Šekovići
066 Jezero 088 Šipovo
081 Osmaci 074 Teslić
163 Kalinovik 182 Trebinje
061 Ribnik 142 Trnovo (RS)
184 Kostajnica 056 Ugljevik
070 Kotor Varoš 147 Višegrad
108 Istočni Kupres 103 Vlasenica
011 Laktaši 083 Zvornik

PRILOG 4 - tabela 3: Kodna oznaka općine u Distriktu Brčko (03)


Opcina Naziv_opcine
040 Brčko

79
PRILOG 5: Oznake šumskogospodarskih područja
Entitet Kanton SGP SGP_Naziv SGP_UNIT_Code
01 01 01 „UNSKO” 010101
01 01 02 “DRVARSKO-B.GRAHOVSKO-DIO” 010102
01 01 03 KLJUČKO” 010103
01 01 04 “SANSKO” 010104
01 01 05 “BOSANSKO-PETROVAČKO” 010105
01 02 01 ”POSAVSKO” 010201
01 03 01 “KONJUH” 010301
01 03 02 “SPREČKO” 010302
01 03 03 “MAJEVIČKO” 010303
01 03 04 “VLASENIČKO” 010304
01 04 01 “OLOVSKO” 010401
01 04 02 “GORNJE BOSANSKO” 010402
01 04 03 “KAKANJSKO” 010403
01 04 04 “KRIVAJSKO” 010404
01 04 05 “NATRON-USORSKO-UKRINJSKO” 010405
01 05 01 “BOSANSKO-PODRINJSKO” 010501
01 06 01 “LAŠVANSKO” 010601
01 06 02 “GORNJEVRBASKO” 010602
01 06 03 “FOJNIČKO” 010603
01 06 04 “SREDNJEVRBASKO” 010604
01 07 01 “ KONJIČKO” 010701
01 07 02 „KALINOVAČKO-DIO” 010702
01 07 03 „ SREDNJE NERETVANSKO” 010703
01 07 04 „PODRUČJE KRŠA” 010704
01 08 01 „POSUŠKO” 010801
01 09 01 “IGMANSKO” 010901
01 09 02 “TRNOVSKO” 010902
01 09 03 “BISTRIČKO” 010903
01 09 04 “GORNJEBOSANSKO-DIO” 010904
01 10 01 “GLAMOČKO” 011001
01 10 02 “DRVARSKO” 011002
01 10 03 “GRAHOVSKO” 011003
01 10 04 “KUPREŠKO” 011004
01 10 05 "LIVANJSKO” 011005
01 10 06 “TOMISLAVGRADSKO” 011006
02 00 01 xxx 020000
02 00 02 ... 020001
02 00 03 ... 020002
02 00 04 ... 020003

80
PRILOG 6: Oznake gospodarskih jedinica u FBiH, po ŠG područjima
SGP_naziv GJ Naziv_ gospodarske jedinice
01 Plješevica
02 Gata
03 Mutnica
04 Kladušnica
05 Glinica
"UNSKO" 06 Gomila
07 Bašta Ćorkovača
08 Vojskova
09 Risovac Krupa
10 Grmeč Jasenica
11 Ljutoč Kulen-Vakuf
01 Osječenica Kulen Vakuf
02 Osječenica Drvar
“DRVARSKO-B.GRAHOVSKO-DIO”
03 Kamenica Vučjak
04 Uilica
01 Mulež-Ljubinjska planina
KLJUČKO” 02 Šiša Palež
03 Ošljak Golaja
01 Grmeč Miljačica
02 Čelić Kosa
03 Grmeč Palanka
“SANSKO” 04 Japra
05 Majdanske planine
06 Behre-Maginica
07 Kozica-Mulež
01 Grmeč Krnjeuša
02 Grmeč-Bosanski Petrovac
“BOSANSKO-PETROVAČKO”
03 Osječenica Bosanski Petrovac
04 Osječenica Kulen Vakuf
01 Domaljevac Šamac
”POSAVSKO” 02 Odžak
03 Orašje
01 Gornja Drinjača
“KONJUH” 02 Srednja Drinjača
03 Gostelja
01 Oskova
02 Rudenik-Svatovac
03 Turija
04 Šemunica
“SPREČKO”
05 Majevica-Jala
06 Gornja Spreča
07 Mala Spreča
08 Donja krivaja-dio
01 Majevica-Jablanička rijeka
02 Janja Tavna
“MAJEVIČKO”
0, Maoča
04 Tinja-Bistrica
01 Donja Drinjača
“VLASENIČKO”
02 Sapna-Lokanjska Rijeka
01 Gornja Stupčanica
02 Donja Stupčanica
03 Krivaja
“OLOVSKO”
04 Tribija Duboštica
05 Gornja Drinjača
06 Srednja Drinjača
04 Donja Misoča
05 Gornja Misoča
“GORNJE BOSANSKO” 06 Gornja Stavnja
07 Donja Stavnja
08 Donja Trstionica Goruša

81
09 Gornja Trstionica Bukovica
10 Kondžilo
“GORNJE BOSANSKO”
11 Donja Lepenica
12 Busovača-dio
11 Donja Ribnica-Zgošća
12 Žuča-Ribnica
“KAKANJSKO” 13 Gornja Trstionica-Bukovica
14 Donja Trstionica-Goruša
15 Busovača-dio
01 Jablanica-dio
02 Krivaja-Zavidovići
03 Donja krivaja-dio
04 Gostović
05 Nemila-Bistričak
“KRIVAJSKO” 06 Babino-Gračanica
07 Đulanov potok
08 Liješnica-dio
09 Stranjanska rijeka
10 Nemila- Pepelari
11 Jasenica-bila-dio
01 Jablanica-dio
02 Liješnica-maglajska-dio
“NATRON-USORSKO-UKRINJSKO” 03 Donja velika Usora -dio
04 Tešanjka-dio
05 Liješnica tešanjska-dio
01 Podkozara-Goražde
02 Kolunska Rijeka
“BOSANSKO-PODRINJSKO”
03 Osanica
04 Prača
01 Busovača
02 Kruščica
03 Sebešić
“LAŠVANSKO” 04 Vilenica Risovac
05 Goleš Radalje
06 Gornji Ugar
07 Jasenica-bila-dio
01 Oboračka rijeka
02 Kalin-Radovan
03 Bistrica
04 Ogara-Gunjača
“GORNJEVRBASKO”
05 Voljice-Pidriš
06 Škrta-Nišan
07 Prusačka rijeka
08 Semešnica
01 Prokos-Fojnica
02 Busovača-dio
03 Zahor-Jasikovica
“FOJNIČKO” 04 Lepenica-Kreševo
05 Crna rijeka fojnička-dio
06 Pogorelica-Garež
07 Neretvica-dio
01 Dnoluka
02 Glasinac-Šedinac
“SREDNJEVRBASKO”
03 Donji Ugar
04 Gola Planina
01 Neretvica
02 Kraljušćica Trešanica
03 Spiljani Lovnica
“ KONJIČKO” 04 Gornja Rakitnica
05 Donja Rakitnica
06 Slatinica Raćica
07 Kalinovik Ljuta

82
08 Kokošinjak Čićevo
09 Nevesinjska Crna Gora
10 Borašnica Rakov Laz
“ KONJIČKO” 11 Borci Trnjina
12 Idbar
13 Crvanj Živanjski potok
14 Crna rijeka fojnička-dio
01 Neretvica
02 Kraljušćica
KONJIC – PODRUČJE KRŠA 03 Trešanica-dio
04 Idbar
05 Riječica-Prenj-Glogova-dio
01 Voljice Pidriš-dio
02 Gornja Rama
03 Donja Rama-dio
04 Ljubuša Vran planina
05 Doljanka
„ SREDNJE NERETVANSKO” 06 Riječica-Prenj-Glogova-dio
07 Čvrsnica
08 Trtila-Lištica-dio
09 Bijelo polje-dio
10 Nevesinjska Crna Gora - dio
11 Velež
01 Bijelo polje-dio
02 Čabulja Žovnica
03 Čapljina
04 Čitluk
05 Bijela Prenj
„PODRUČJE KRŠA” MOSTAR
06 Podveležje
07 Popovo
08 Stolac
09 Trebinje šume
10 Žaba Hotonj
01 Grude
02 Ljubuški
„POSUŠKO”
03 Posušje 2
04 Široki Brijeg
01 Igman
“IGMANSKO” 02 Zujevina
03 Mehina Luka
01 Crna rijeka-Željeznica
“TRNOVSKO” 02 Hojta Presjenica
03 Rakitnica
01 Vogošća-Bulozi
“BISTRIČKO” 02 Vučija Luka
03 Trebević
01 Kaljina-Bioštica -dio
02 Gornja Ljubina
03 Donja Ljubina
04 Donja Misoča -dio
“GORNJEBOSANSKO-DIO” 05 Gornja Misoča-dio
07 Donja Stavnja -dio
11 Donja Lepenica-dio
12 Krivaja-dio
13 Donja Stupčanica-dio
01 Staretina-Golija
02 Šator
“GLAMOČKO” 03 Bunarić
04 Mliništa-Paripovac
05 Hrbinje-Kujača
01 Osječenica Drvar
“DRVARSKO”
02 Klekovača Drvar

83
03 Klekovača Repovac
“DRVARSKO” 04 Jadovnik Drvar
05 Kamenica Vučjak
01 Uilica
02 Jadovnik Grahovo
“GRAHOVSKO” 03 Jadovnik-Drvar
04 Međugorje-Nuglašica
05 Gnjat Risovac
01 Gornji Janj
02 Kupres
03 Ravašnica Raduša
“KUPREŠKO” 04 Malovan Želivodići
05 Ljubuša Vran
06 Prusačka rijeka
07 Škrta Nišan
01 Golija
02 Troglav
"LIVANJSKO” 03 Tribanj Trušnica
04 Kamešnica
05 Krug planina
01 Šuica
02 Ljubuša
03 Vran planina
“TOMISLAVGRADSKO” 04 Grabovica-Midena
05 Lib-Gvozd
06 Zavelim-Kamešnica
07 Tušnica-Kologaj

84
PRILOG 7: Uže ekološko proizvodne klasifikacione jedinice šuma
Uže_e_p_kat Naziv_uže_e_p_kat
110 Brdske bukove šume,
111 Čiste šume bukve,
112 Šume bukve i graba,
113 Šume bukve i hrasta kitnjaka,
114 Šume bukve i pitomog kestena,
115 Šume graba (u pojasu bukovih šuma),
116 Šume bukve i javora gluhaća i crnog graba,
120 Subalpinske bukove šume,
121 Čiste subalpske šume bukve,
122 Subalpske šume bukve sa primjesama smrče i jele,
123 Subalpske šume bukve sa primjesama smrče,
124 Subalpske šume bukve sa primjesama jele,
130 Sekundarne šume bukve ( u pojasu šuma bukve i jele (sa smrčom)),
131 Sekundarne šume bukve,
132 Sekundarne šume bukve i javora gluhaća i crnog graba,
210 Šume bukve i jele,
211 Šume bukve i jele,
212 Šume bukve i jele sa plemenitim lišćarima,
213 Šume bora u sukcesiji ka šumama bukve i jele sa smrčom,
214 Šume bukve i jele sa smrčom, gluhaćem i crnim grabom,
220 Šume bukve i jele sa smrčom,
221 Šume bukve i jele sa smrčom,
222 Šume bukve i jele sa smrčom i plemenitim lišćarima,
223 Šume bora u sukcesiji ka šumama bukve i jele,
224 Šume bukve i jele sa gluhaćem i crnim grabom,
230 Šume jele i smrče,
231 Šume jele sa smrčom,
232 Šume jele i smrče sa plemenitim lišćarima,
233 Šume bora u sukcesiji ka šumama jele i smrče,
234 Šume jele i smrče sa gluhaćem i crnim grabom,
240 Šume jele,
241 Šume jele,
242 Šume jele sa plemenitim lišćarima,
243 Šume bora u sukcesiji ka šumama jele,
244 Šume jele sa gluhaćem i crnim grabom,
250 Šume smrče,
251 Šume smrče,
252 Šume smrče sa plemenitim lišćarima,
260 Šume bukve i smrče,
261 Šume bukve i smrče,
262 Šume bukve i smrče sa plemenitim lišćarima,
310 Šume crnog bora,
320 Šume bijelog bora,
330 Šume bijelog i crnog bora,
340 Šume bijelog i crnog bora sa hrastom kitnjakom,
350 Šume munike,
360 Šume klekovine bora,
410 Šume hrasta kitnjaka,
420 Šume hrasta kitnjaka i bukve,

85
Uže_e_p_kat Naziv_uže_e_p_kat
430 Šume hrasta kitnjaka i borova,
440 Šume pitomog kestena i kitnjaka,
450 Šume graba i hrasta,
460 Čiste grabove u arealu hrastovih šuma,
510 Čiste šume lužnjaka,
520 Šume lužnjaka i graba,
520 Šume lužnjaka i poljskog jasena,
610 Šume medunca,
611 Šume medunca i crnog graba,
612 Šume medunca i bijelog graba i /ili šume bijelog graba),
620 Šume sladuna i cera,
621 Šume sladuna,
622 Šume cera,
623 Šume sladuna i cera sa kitnjakom,
624 Šume sladuna i cera sa meduncem i bijelim grabom,
630 Šume crnike (i/ili makija),
640 Šume crnog graba i crnog jasena,
710 Šume vrba i topola,
720 Šume joha,
730 Šume topola,
810 Zasadi autohtonih vrsta četinara jele i smrče,
811 Zasadi jele,
812 Zasadi jele i smrče,
813 Zasadi smrče,
814 Mješoviti zasadi jele, smrče i borova,
820 Zasadi autohtonih vrsta borova,
822 Zasadi bijelog i crnog bora,
822 Zasadi bijelog bora,
823 Zasadi crnog bora,
824 Zasadi munike,
830 Zasadi stranih vrsta četinara,
831 Zasadi duglazije,
832 Zasadi sitkanske smrče,
823 Zasadi borovca,
824 Zasadi ariša,
850 Zasadi autohtonih lišćara,
851 Zasadi plemenitih lišćara,
880 Zasadi stranih lišćara,
881 Zasadi bagrema,
910 Pionirske zajednice šuma jasike i breze,
911 Šume jasike,
912 Šume breze,

86
PRILOG 8: Strukturni oblik / kvalitet sastojine /tip i položaj
Veg_oblik Struktura pol Naziv
0 00 Neklasifikovano,
1 10 Sve visoke šume,
1 11 Od raznodobnih sastojina,
1 12 Od jednodobnih sastojina (prirodne zajednice),
1 13 Vještački šumski zasadi,
1 14 Degradirane šume,
1 15 Šumske plantaže,
2 20 Sve srednje šume,
2 21 Strukturno jednodobne kvalitetne zalihe,
3 30 Sve izdanačke,
3 31 Za prevođenje indirektnom konverzijom,
3 32 Ostale izdanačke šume,
3 33 Šumske plantaže,
4 40 Svi šibljaci proizvodnog karaktera,
4 41 U arealu šuma –Submediteranskog područja,
4 42 U arealu šuma –Kontinentalnog područja,
5 50 Sve goleti,
5 51 U arealu šuma –Submediteranskog područja,
5 52 U arealu šuma –Kontinentalnog područja,
5 53 Iznad gornje granice šume – travnate,
5 54 Iznad gornje granice šume - kamenjare,
6 60 Svi putevi,
6 61 Unutar visokih šuma pr. kar,
6 62 Unutar izdanačkih pr. kar,
6 63 Unutar ostalih šuma i šumskih zemljišta,
7 70 Sve neproduktivne površine,
7 71 Stovarišta,
7 72 Lovne stalne čistine,
7 73 Šumarske zgrade,
7 74 Prosjeke (dalekovodne i protivpožarne, ski),
7 75 Stalne bare,
7 76 Jezera,
7 77 Vodotoci,
7 78 Kamenolom, pozajmišta,
7 79 Deponije materijala,

87

You might also like