PROGRAM KRONO ISHRANE

dr Ana Gifing

;
Petrova 60, Zagreb, tel.: 01 2314-118
Braće Nedića 1, Beograd. Tel.: 011 2423-182; 2420-152
Mob. tel: 066 94 91 020
e-mail: office@drgifing.com
www.drgifing.com www.antiaging-dijagnostika.rs

1
Mjere opreza:

Opća načela; program krono prehrane dr Gifing mogu koristiti osobe svih starosnih dobi,
no izuzetno je pogodan i za djecu, trudnice i sve one koji su zdravi, ili nemaju ozbiljne
zdravstvene probleme.
Kao terapijski program, daje izvanredne rezultate kod pretilih osoba, dijabetičara i kod
svih ljudi koji imaju poremećaj masnoća u krvi ili bilo koji oblik metaboličkog sindroma
(to se glavnom odnosi na osobe kojima je već ranije propisana neka farmakološka
terapija). U takvim slučajevima NEIZOSTAVNA je konzultacija sa liječnikom i detaljno
dijagnostičko ispitivanje u cilju optimiziranja programa Krono-Prehrane dr Gifing.
Ova je napomena iznimno važna jer se u izuzetno kratkom vremenu postižu značajna
poboljšanja svih fizioloških parametara (već u prvih 24 sata do najviše 7 dana), pa u
slučaju primjene ranije prepisane terapije liječnika, u nekim slučajevima lijekovi postaju
iznimno agresivni, te može doći i do neželjenih reakcija (pad krvnoga tlaka i pad šećera
u krvi, najčešće). Krvni tlak i šećer se tada moraju kontrolirati i više puta dnevno, te se
često i terapija (koja je nekad i višegodišnja) mora smanjivati, a nije preporučljivo da to
što pacijenti rade samostalno.
Nadalje, postoje individualni programi za ljude koji imaju smanjenu tjelesnu težinu ili
neki oblik zloćudnog oboljenja. U tim se slučajevima opći program ne primjenjuje, nego
se nakon opsežne dijagnostike provodi individualni program specijalne prehrane, uz
obvezne konzultacije sa nutricionistima i liječnicima.

Centar za Krono Prehranu dr Gifing

Predgovor

Program prehrane o kome će ovdje biti riječi je kombinacija najsuvremenijih saznanja iz

oblasti fiziologije prehrane, endokrinologije, biokemije i biofizike.
Ovaj program je prvi ove vrste registriran u našoj zemlji, a jedinstven je po tome što
pomaže svakom čovjeku ostvariti idealnu težinu te istovremeno postići idealno zdravlje.
Proizvod je višegodišnjeg iskustva i školovanja u najznačajnijim svjetskim centrima, kao
i suradnje sa najvećim imenima Anti-Aging Medicine, odnosno medicine koja se bavi
usporenjem procesa starenja.
Registriran je u Srbiji 2009. godine i patentiran pod nazivom:
KRONO PREHRANA dr GIFING

Naš je cilj da svaki pacijent usvoji osnovna znanja o funkciji njegovog organizma, jer je
to znanje osnova očuvanja zdravlja i vitalnosti.
Program Krono-Prehrane dr Gifing omogućava da se bez velike muke, za kratko
vrijeme, usvoje principi zdrave prehrane, pravilnog izbora namirnica i dobrih kombinacija
različitih namirnica, koji se mogu primijeniti na svim zemljopisnim širinama i dužinama,
u svakoj prilici, u školi, na poslu, kod kuće, na odmoru ili na poslovnom putovanju.
Njegova posebnost je upravo u njegovoj lakoj primjenjivosti u svakodnevnom životu,
unutar obitelji. Djeca mogu vrlo rano i na vrijeme usvojiti pravila zdrave prehrane, koja
će im nedvojbeno zajamčiti dug i zdrav život.
Pojedinci oboljeli od najčešćih suvremenih bolesti metabolizma, za 10 do 30 dana
smanjuju vrijednosti kolesterola, triglicerida i šećera.
Program uvjetuje poštivanje nekih pravila i postoje zahtjevi kojih se nužno pridržavati,
ali ograničenja su zaista minimalna i lako podnosiva.
Rezultati pokazuju 100% uspjeha kod svih onih koji su se potrudili da usvoje osnovna
načela i procese.
Program ne zahtjeva brojanje kalorija, vaganje namirnica i određivanje količine hrane,
ne postoje jelovnici, kao ni zadani recepti. Naprotiv, bit programa jest u tome što svaki
čovjek dobije znanja koja postaju temelj za osobnu inicijativu, maštovitost i snalaženje u
svakodnevnim životnim situacijama.

2
U okviru našeg centra za dijagnostiku, obavljamo sve neophodne dijagnostičke
procedure u cilju utvrđivanja postojećeg zdravstvenog stanja, a zatim u toku
višemjesečnih konzultacijskih pregleda i kontrola pratimo postignute rezultate.
Prednost programa Krono-Prehrane dr Gifing jest u tome što nikada ne izaziva
takozvani jo-jo efekt (gubljenje-vraćanje težine), a metabolički poremećaji se trajno
rješavaju.
Uvjet za primjenu ovog programa je samo postojanje želje i dobre volje da se usvojeno
znanje primjeni. Onaj tko usvoji ove principe trebao bi prenijeti svoja znanja o pravilima
Krono-Prehrane dr Gifing najmanje jednoj osobi i tako pokušati ne prekinuti ovaj
zdravi slijed.
Svatko bi trebao imati dovoljno znanja da pomogne samome sebi te tako povrati
zdravlje, ili da djeluje preventivno.

Uz propisani program, naš tim lijecnika preporučuje određenu kombinaciju vitamina i

anti-oksidanasa, minerala i aminokiselina, isključivo prema rezultatima ciljanih dija-
gnostičkih procedura. Takovi protokoli ubrzavaju rezultate i omogućavaju trajnost
postignutih učinaka.

Osnovna ideja načina prehrane baziranog na dnevnoj satnici unosa pojedine hrane,
bazira se na teoriji francuskog lijecnika Ala-in Delabosa, koji je registrirao svoj program
1986. godine. Sam je program doživio brojne promjene u svijetu, a u našem centru
primenjujemo program prilagođen našim pacijentima od 2005. godine.
Svatko novo iskustvo u praksi proteklih godina nam je omogućilo da napravimo
najkvalitetniji program, sa apsolutnim uspjehom, jer ovaj program u potpunosti
odgovara našem prosječnom čovjeku, zato smo ga i registrirali u ovom obliku.
Moja je preporuka, u stvari molba, da pročitate svaku stranu ovog priručnika, jer ćete
samo tako moći promijeniti neke loše stečene navike, a naučiti da je vrlo lako prihvatiti
zdrave.
Lako i jednostavno!
Ne obećavam da će biti sasvim lako naučiti osnovnu fiziologiju prehrane! Ali znam da će
biti dobro i korisno!
Ukoliko se tijekom programa pojavi bilo koja nedoumica ili pitanje, mi smo Vam u
svakom trenutku na raspolaganju.

dr Ana Gifing

3
Priča o masnom tkivu

Svaka masna stanica našega tkiva (koja se zove adipocit) je savršeno ustrojena mikro
tvornica s 24-satnim radnim vremenom.
Zadatak ove tvornice je proizvesti i sačuvati, a zatim prema potrebi i osloboditi zalihe
goriva, kako bi se naše tijelo opskrbilo svim dnevnim energetskim potrebama.
Masno tkivo je od životnog značenja za organizam, znači, svakako ga trebamo imati - ali
samo u određenom postotku. Svaki je višak štetan, dok je i svaki veći gubitak tog tkiva
loš, jer je povezan s mnogim metaboličkim i hormonskim poremećajima i bolestima.

Mehanizam nagomilavanja masnog tkiva

Kako bi stvorile svoje zalihe, masne stanice uzimaju iz krvi masne kiseline i šećere, koji
se unose hranom (ne zaboravimo da se šećeri nalaze u skoro svakoj namirnici, prije
svega u žitaricama – pšenici, heljdi, raži, riži, ječmu, zobi, zatim u voću, slatkišima i
velikom broju povrća).
Masne stanice su dobro opremljene za ovu ulogu i imaju vrlo napredan i osjetljiv sustav
za pumpanje i prikupljanje, odnosno pohranjivanje masti.
Nakon prve faze, odnosno faze upumpavanja, šećere i masne kiseline preuzima čitava
vojska enzima koji pomažu u daljnjoj proizvodnji velikih molekula, poznatih kao
trigliceridi.
Stvoreni trigliceridi pohranjuju se u specijalne spremnike unutar masne stanice. Cijeli
ovaj postupak je nadgledan od glavnog upravljača: inzulina, hormona kojega luči naša
gušterača (pankreas).
Čim se razina inzulina poveća, a to se događa pri svakom unosu hrane, masne stanice
dobivaju komandu: pohrani!
Dakle, kada nešto pojedemo (jabuku, zelenu salatu, kuhanu mrkvu, odrezak, kruh,
krumpir-pire ili čokoladu), uključuju se svi procesi pohranjivanja masti, a istodobno se
sva druga vrata stanice zatvaraju, zaustavljaju se njezine sve druge aktivnosti. Masna
stanica započinje fazu stvaranja masti, koja se zove lipogeneza, jer je to i njena
najznačajnija uloga u organizmu. Unos ugljikohidrata (slatkiši, tjestenina, škrobno
povrće, voće) u organizam potaknuti će veću količinu pohrane masti, dok bjelančevine
(meso, riba ili bjelanjak), potiču manju.

Inzulin, hormon odgovoran za pohranjivanje masti

Dok je dnevni ritam uravnotežen, naš organizam pravilno stvara i pohranjuje energiju.
Mnogi su parametri koji određuju normalni ritam, ukratko se sastoji: buđenje do 8 sati
ujutro; spavanje najkasnije do ponoći; unošenje tri obroka tijekom dana, u razdoblju
između 8 h i 20 h...
Razina inzulina tijekom 24 sata trebala bi u pravilu postići tri maksimuma (tzv. pika ili
vrha), jedan pri svakome obroku; zatim se nakon 60 minuta razina smanjuje, ali
moramo imati na umu da učinak povećanja vrijednosti inzulina traje do oko tri sata
nakon unosa bilo koje hrane.
Tri sata nakon uzimanja hrane, kada prestane djelovanje signala pohranjivanja masti,
stanica započinje razgradnju masti, a taj se proces zove lipoliza.
Ova razgradnja masnoća iz masnih stanica intenzivnija je i brža, ukoliko postoji veća
potreba za energijom (kretanje, tjelesna aktivnost).
Stvari postaju loše kada se poremeti naš ritam unosa tri obroka dnevno.
Zašto? Ili jedemo često – u kraćem intervalu od 3 sata, ili preskačemo obroke. Niti jednu
ni drugu naviku naš metabolizam ne oprašta!
O ovome će još biti riječi malo kasnije.

4
Šteta nastala konzumiranjem “grickalica”

Za aktiviranje signala za lučenje inzulina uopće nije potreban unos cjelovitog obroka,
dovoljno je unijeti samo jedan zalogaj neke hrane, kako bi taj proces započeo. Tada
masne stanice dobivaju nalog za pohranjivanje. Tog trenutka prestaje razgradnja masti,
zatvaraju se sva stanična vrata i započinje lipogeneza, odnosno, stanica počinje iznova
stvarati masti.
Ovo je jedan od razloga zašto uzimanje grickalica između obroka prouzrokuje ili
nakupljanje masnog tkiva, ili nam pak ne dopušta smršaviti do neke željene težine.
Želimo li smršaviti, prva stvar koju trebamo učiniti jest vratiti se uzimanju redovitih
obroka, tri tijekom dana. Glavnu krivnju za povećanje tjelesne težine snosi upravo
neravnoteža tjelesnog prirodnog ritma unosa hrane, kao i učestalo “grickanje” između
obroka.
Nažalost, to je danas jedan od najčešćih poremećaja u navikama suvremenog čovjeka.
Vrlo je važno ova saznanja primijeniti i prenijeti na djecu, naučiti ih ne jesti slatkiše, čips
ili bilo koje grickalice između redovitih obroka. To se pravilo odnosi i na bombone, voće,
kiflu, pecivo i drugo.
Zašto je iznimno važno spriječiti tu lošu naviku kod djece?

Zašto je danas sve više djece pretilo?

Stanice masnog tkiva su kod djece još nerazvijene, zovu se preadipociti. Ove stanice
imaju ogroman potencijal za umnožavanje.
Jedan od razloga zašto dolazi do pretilosti kod djece jest, između ostalog, upravo taj
mehanizam umnožavanja stanica, a u svrhu povećane potrebe pohranjivanja masti.
Djeca koja pretjerano često jedu, stvaraju ogromnu količinu masti i potreba za
pohranjivanjem te stvorene tjelesne masti je velika.
U dječjem se tijelu masne stanice ubrzano razmnožavaju, a njihov će broj i kasnije u
životu ostati isti, pa će taj veliki broj adipocita i u buduće pohranjivati veliku količinu
masti.

Djeca koja su u razvojnom periodu života bila mršava, bez naslaga masnoća, u pravilu u
odrasloj životnoj dobi nemaju problem s viškom težine. Djeca koja su bila punija u
ranome djetinjstvu, gotovo u 80% slučajeva imaju problem održati idealnu težinu u
odrasloj dobi.

Kod ljudi koji su pretili od djetinjstva, zacijelo postoji i poremećaj hormonske aktivnosti.
Takvi su ljudi skloniji različitim bolestima tijekom života, znatno češće od vršnjaka koji
su imali normalnu tjelesnu težinu u djetinjstvu (visok tlak, šećerna bolest, bolest srca i
krvnih žila i drugo).

Naravno, poznato je da su najsnažniji pokretači gušterače (pankreasa) i njezino

izlučivanje inzulina, upravo jednostavni šećeri – bijeli šećer, smeđi šećer, med, itd (a oni
su sastavni dijelovi vrlo velikog broja namirnica i grickalica, osobito slatkiša, ali i u
kečapa, koji djeca toliko vole), kao i hidrogenirane biljne masnoće (a njih ima u
praktično svakim grickalicama iz vrećice, u pecivu, kolačima). Ne smijemo zaboraviti i
neke vrsta voća koje imaju sposobnost brzog i velikog izlučivanja inzulina (grožđe,
lubenica, smokve, datule).
Napitci, kao što su kava i čaj s dodanim šećerom (ili umjetnim sladilom) mijenjaju naš
ciklus pohranjivanja i razgradnje masti, voćni sokovi također pripadaju kategoriji
namirnica čije uzimanje treba izbjegavati između obroka... posebno dijetna pića,
vjerovali ili ne, Diet Coke je uzročnik šećerne bolesti broj jedan u Americi u dječjoj dobi,
ali o tome ćemo nešto kasnije.

5
Preskakanje obroka

Uz uzimanje grickalica, drugi najčešći poremećaj navika u prehrani je preskakanje

obroka.
U našoj praksi, često od pacijenata čujemo kako ne doručkuju, ali učestale su i sljedeće
izjave: ne večeram uopće jer je to zdravije; ujutro jedem samo voće; pojedem do 2 kg
voća svaki dan; nikad ne stignem ručati; uopće ne jedem meso, najslađe mi je jesti
navečer u 23 itd... Sve to nije dobro, nipošto nije dobro!
U čovjekovom se organizmu gotovo ništa nije promijenilo od vremena kada su prvi ljudi
bili lovci i kada je raznolikost namirnica u svakodnevnoj prehrani bila vrlo niska.
Minimalne su se promjene ipak dogodile u genetskom kodu nakon prelaska čovjeka iz
nomadskog načina života (lov, ribolov) u mirniji život (uzgajanje poljoprivrednih
kultura).
Voće i ostale bobice drevni su lovci jeli kad nisu bili u mogućnosti nabaviti meso. S druge
pak strane, ljudi koji su se bavili poljoprivredom osim mesa jeli su i razno povrće,
žitarice i voće, pa se njihov organizam pomalo i polako prilagodio takvoj vrsti prehrane.
Na ovim saznanjima iz povijesti temelji se i teorija prehrane po krvnim grupama. Prvi su
lovci imali O krvnu grupu, a kasnije je došlo do promjena, uslijed promjena načina života
i prehrane. Sukladno toj teoriji, O krvna grupa stvara odličnu energiju od unesenog
mesa, dok je za A krvnu grupu unošenje mesa veliko opterećenje za organizam.
Ipak, voće samo po sebi, nikako ne pruža organizmu izuzetno potrebne gradivne
elemente. Za rad srca i unutarnjih organa, nužne su bjelančevine i masti. Voće je
poželjno jesti umjereno i u određeno vrijeme tijekom dana, a to je, po zakonu fiziologije
ljudskog organizma oko 17 sati, ali o tome će mnogo više riječi biti kasnije.
Veliki problem nastaje kod ljudi koji izbjegavaju zajutrak (najveći broj), ili uzimaju vrlo
malu količinu hrane ujutro, ili pak konzumiraju samo voće (što također učestala praksa).
O ovome danas znanstvenici znaju skoro sve i ne postoji više ni najmanja sumnja u
opravdanost unosa određenih, vrlo visokokaloričnih namirnica, upravo ujutro, upravo
kad je razina kortizola, hormona budnosti, u našem krvožilnom sustavu najviša i kada je
lučenje inzulina najaktivnije.
U tom je razdoblju metabolizam najsnažniji, najbrži i najučinkovitiji. Tada se najbolje
osjećamo, organizam priprema energiju za sve naše dnevne aktivnosti.

Što se zapravo događa kada preskočimo unos hrane tijekom jutra?

- Razina hormona kortizola je velika, u krvi nam je blaga hipoglikemija, ili kod mnogih
ljudi čak i veći pad šećera.
- Iako možda i ne osjećamo glad, naš želudac i cijeli probavni sustav priprema se za
prihvat hrane, pa počinje sa izlučivanjem određenih supstanci koje trebaju pomoći pri
probavi.
- Aktiviraju se brojni hormonsko-enzimski mehanizmi koji služe u stvaranju potrebne
energije za rad srca, mišića i mozga (i ostalih unutarnjih organa).
Što mi činimo?
Kada preskočimo jutarnji obrok, ili još gore, popijemo kavu sa šećerom (ili još gore od
toga – popijemo kavu s nekom vrstom umjetnog sladila), mi doslovno zaključamo sva
vrata na našim masnim stanicama, to jest adipocitima, one započinju intenzivan proces
zaštite svih svojih postojećih zaliha nužne energije za rad organa.

Zašto je to tako?
Jedan atavistički, odnosno drevni princip stvara nam veliki problem...
U prastara vremena, kada čovjek nije jeo svaki dan (a još manje tri puta na dan), jedini
način da preživi, bila je jedna prirodna karakteristika masnih stanica: trenutačno
automatsko zaustavljanje rada svih enzima koji razgrađuju masne zalihe u ovim
stanicama.

6
Kada nije bilo redovitog unosa hrane, odnosno mesa, aktivni bi postajali samo
sintetizirajući enzimi, to jest tvari u organizmu koje su bile sposobne i od najmanje
pojedene bobice ili voćke, stvoriti nužne energetske zalihe, odnosno mast.
Na taj se način priroda pobrinula da ušteda energije za rad srca, mozga, jetre i svih
ostalih organa bude iznimno velika i tako je omogućeno preživljavanje u svim zadanim
uvjetima.
Ništa se u čovjekovu tijelu nije promijenilo ni sada; kada ljudi u sredinama gdje
prehrana ne predstavlja problem, ne uzmu hranu u zadanom biološkom ritmu, tijelo to
prepoznaje kao prijetnju i odmah započinje brojne mehanizme obrane u cilju uštede
energije.
Dakle, nakon jednog preskočenog obroka, sve što pojedemo kasnije (pa makar to bio i
list salate, kifla ili jabuka), višestruko se iskoristi, a ostatak sačuva i pohrani, bazalni
metabolizam se uspori, jer sve je to dio prirodnog nagona za preživljavanjem.
Kada je post u pitanju, a to se odnosi na pravi post, a ne na suvremeno shvaćanje posta,
koji podrazumijeva unos namirnica kao što su sir gauda ili sir trapist, razne pite od
krumpira, suhih kolača, biljnog šlaga itd... može se reći da on predstavlja vrlo dobro
čišćenje tijela i duha.
Post traje 40 dana (ne kraće, a to je, osim u religijskom smislu, opravdano i u
medicinskom, opisat ćemo malo kasnije u dijelu o neučinkovitim dijetama); post
podrazumijeva niži kalorijski unos (nikako ne podrazumijeva zamjenu mliječnih
proizvoda biljnim sirevima, vrhnjem i šlagom, ili mesa brojnim zamjenama za meso,
raznim kaloričnim pitama ili sojinim odrescima), konzumiranjem velike količine suhih
kolača itd.
Post bi trebao biti odricanje, a nikako posvećivanje kultu kuhanja i isprobavanje brojnih
slastica. Jer nakon razdoblja posta, u našoj svakodnevnici najčešće susrećemo pacijente
koji čija se težina povećala, te im je često dijagnosticirana razinu kolesterola i do dva
puta viša nego prije posta.
Također, jedini pravi način ozbiljnog čišćenja organizma je zapravo post koji se sastoji
od unosa isključivo vode u trajanju od jednog do tri, najviše pet dana. Nakon restriktivne
prve faze slijedi unos tekuće hrane, te nakon toga, unos ostalih namirnica. Važno je
napomenuti da se post može prakticirati isključivo uz medicinsku kontrolu i praćenje od
strane liječnika.

Kako se mast oslobađa iz masne stanice?

Dok s jedne strane masno tkivo pohranjuje mast, ono isto tako, srećom, također i
razgrađuje mast koju je prethodno pohranilo.
To predstavlja drugi dio procesa osiguravanja energije za pravilno funkcioniranje
ljudskog organizma.
Kao što smo već spomenuli, masne stanice, odnosno adipociti, pohranjuju velike
molekule, koji se zovu trigliceridi, u svoje specijalne dijelove stanica, koji se zovu
spremnici.
Kako bi se ove molekule otpustile u krv, potrebno ih je razbiti u manje dijelove
(trigliceridi ne mogu napustiti zdravu, neoštećenu masnu stanicu, ne postoji nikakva
čarobna masaža, ili tvar koja može dovesti do toga da masna stanica izbaci svoj sadržaj,
osim ukoliko se sama stanica ne raspadne).
Tajna smanjenja masnoća je opet u enzimima, posebno enzimu lipazi, koji je odgovoran
za razgradnju triglicerida.
Lipaza, enzim koji razgrađuje masnoću nalazi se u masnoj stanici, ali je potpuno
neaktivna, sve dok je hormon inzulin prisutan u većoj koncentraciji u krvi. Jer svojom
aktivnošću hormon inzulin izravno blokira rad enzima lipaze!
Dakle, cijelo vrijeme dok jedemo ili grickamo, hormon inzulin vrijedno radi na stvaranju
energetskih, masnih spremnika, a enzim koji razlaže masnoće iz tih naših masnih zaliha
ne funkcionira uopće. Ne postoji ni teoretska mogućnost da izgubimo i miligram masti
sve dok je hormon inzulin aktivan, a ponavljamo, on je maksimalno aktivan još 2-3 sata
nakon svakog zadnjeg zalogaja koji smo pojeli (ne samo obroka, već i jednog jedinog

7
zalogaja bilo koje hrane, ili gutljaja voćnog soka sa i bez šećera i drugih napitaka sa
šećerom).
Hormoni koji aktiviraju i potiču aktivnost enzima lipaze, upravo onog enzima koji nam
smanjuje masne depozite su adrenalin i noradrenalin, takozvani hormoni stresa. Oni se
otpuštaju u najvećoj mjeri pri tjelesnoj aktivnosti ili u stanjima stresa (toplina, hladnoća,
fizička agresija, mentalni stres...).
Aktiviran izlučenim hormonima stresa, enzim lipaza razgrađuje molekulu triglicerida u
manje dijelove i specijalnim biološkim ključem otvara izlazna vrata adipocita, te se ove,
sada sasvim male partikule otpuštaju u krv.
Ti dijelovi nazivaju se masne kiseline i glicerol. Te masne kiseline zapravo služe kao
mišićno gorivo.

Kada se u krvi nađu masne kiseline i glicerol, postoje dvije alternative:

- ili ćemo biti tjelesno aktivni i naši mišići će sagorjeti energiju koja im je ponuđena,
- ili ćemo biti tjelesno neaktivni, ove masne kiseline i glicerol će ostati u krvožilnom
sustavu, pa će ubrzo masno tkivo, koje je zapravo biološka tvornica, preuzeti ove
elemente i u svom dijelu za recikliranje, pretvoriti ponovno u trigliceride te ih pohraniti,
ali ovaj put u dijelu koji služi za pohranjivanje otpada.

Stalnim svakodnevnim ponavljanjem ovog procesa može se pohraniti ogromna količina

otpadnog materijala, a te tvari nisu više zdravo masno tkivo, nego jedna puna biološkog,
ali i industrijskog otpada, kojeg je vrlo teško ukloniti.
Te se naslage najčešće nalaze na predjelu trbuha, struka i bokova, kao i na spoju između
donjeg dijela vrata i leđa - i vrlo su tvrdokorne za uklanjanje.
Masne kiseline dijelom odlaze i u jetru, gdje se uz pomoć jetrenih enzima izravno
pretvaraju u trigliceride, tada se oni nazivaju serumski trigliceridi i slobodno kruže
krovtokom. Kad su povišeni trigliceridi u krvi, to je siguran znak da ne postoji tjelesna
aktivnost uz istodobnu povećanu proizvodnju masnoća.
Svako povećanje vrijednosti triglicerida i kolesterola je siguran znak patnje naše jetre,
kao i gušterače, odnosno pankreasa.

NAPOMENA:
IZMEĐU OBROKA MORA PROĆI MINIMALNO TRI, OPTIMALNO ČETIRI SATA!
I UPAMTITE – AKO POJEDEMO I NAJMANJU SITNICU UNUTAR OVOG RAZDOBLJA, NAŠE
TIJELO TO PREPOZNAJE KAO CJELOVITI OBROK I SLJEDEĆA TRI ILI ČETIRI SATA NEĆE
SE DOGODITI OSLOBAĐANJE MASNOĆA!

Pravo vrijeme za tjelovježbu

Kao što smo vidjeli, masne stanice su fantastični proizvođači i čuvari energije
nužne za rad srca i mišića. Ali, masno tkivo nagomilanu mast ne eliminira iz organizma
ni na koji način. To rade naši mišići... oni su osnovni stroj koji sagorijeva mast i pretvara
je u energiju nužnu za kretanje.
Ne postoji posebna tajna: važno je pokrenuti mišiće i masne naslage će se
prirodnim putem smanjivati.
Poznato je da postoji određen broj ljudi, koji u svom genetskom materijalu imaju
prirodnu zaštitu od svih poremećaja u metabolizmu masti, što se zove genetski
polimorfizam, pa kako nemaju problema u metabolizmu masti ili šećera, oni mogu imati
idealnu tjelesnu težinu i bez mnogo tjelesne aktivnosti, a pri tom mogu jesti mnogo i čak
vrlo nezdravo, promatrano po bilo kom nutricionističkom načelu.
No, nažalost, takve navike ipak dovode do raznih zdravstvenih poremećaja,
počevši od životne dobi između 55-60 godina, pa bez obzira na to koliko se mi hvalili
našim prethodnim zdravljem, uz sve loše navike, u starijoj ćemo se dobi suočiti sa
ozbiljnim zdravstvenim problemima koji rezultiraju metaboličkim poremećajima,
povišenim krvnim tlakom ili nastankom karcinoma.

8
Učinkovite fat-burning vježbe

Intenzivna tjelovježba nije adekvatan način za skidanje viška masnih naslaga.

Naprotiv.
Znamo da se moramo pokrenuti, ali i to moramo činiti pametno.
Kada i kako vježbati vrlo je važno.
No, kako uklopiti tjelesnu aktivnost u kronobiološki ritam organizma i pri tomu
postići najbolje rezultate?
Pravo vrijeme za vježbanje je ono kad se masne stanice spremaju započeti
proces oslobađanja masti.
Ne trebamo vježbati u vrijeme kad hormon inzulin još uvijek blokira enzim lipazu,
to jest dok traje stvaranje masti, a to je vrijeme dva do tri sata nakon obroka. Osim što
je potpuno neučinkovito, može biti opterećujuće za probavljanje unesene hrane, moguće
je da se probava uspori i da imamo protuučinak ukoliko želimo smršavjeti.
Iskoristimo prirodno najaktivnije razdoblje za lipolizu, odnosno razgradnju
masnoća (razina kortizola ujutro je najviša između 7 i 8 sati, kortizol je takozvani
hormon budnosti, a tada je znači i razina aktivacije svih naših životnih funkcija najviša.
Najbolje vrijeme za vježbu je ujutro, a prije doručka.
Statistika kaže: osobe koji primjenjuju ovo načelo, u pravilu su osobe sa
idealnom tjelesnom težinom. I to postižu bez ikakve muke.
Ove jutarnje vježbe moraju biti umjerene, a prema savjetima stručnjaka,
pogrešno je ujutro trčati (što većina ljudi smatra vrlo zdravim), jer našem srcu i krvnim
žilama treba najmanje tri sata nakon buđenja da postignu pun kapacitet, pa nije dobro
preopteretiti srce većim naporima u to vrijeme. Statistika kaže da je daleko veći broj
iznenadnih smrti uslijed opterećenja srca tijekom trčanja rano jutro nego u bilo koje
drugo doba dana.
Ostali termini za vježbanje su prije ručka ili prije večere, imajući na umu da su
večernji sati ipak najgora alternativa. Najmanje je preporučljivo vježbanje poslije 21 sat
(razlozi su brojni, jedan od razloga je što tim postupkom umjetno održavamo naše
nadbubrežne žlijezde aktivnim, a to može dovesti do kroničnog sindroma stresa, koji
kasnije, nakon nekoliko godina može izazvati niz poremećaja u tijelu, prije svega
poremećaju imuniteta).
Teške vježbe (sprint, aerobik) brzo potroše zalihe ugljikohidrata, odnosno
glikogena iz jetre i dovedu do zamora, koji može dovesti do niza metaboličkih
poremećaja, koji rezultiraju zaključavanjem vrata masnih stanica, te umjesto topljenja,
dolazi do čuvanja zaliha masti (naše tijelo ove teške vježbe prepoznaje kao prijetnju, a
ne kao poticaj!), a s druge strane, akutan pad šećera u krvi nakon intenzivnih vježbi
povećava potrebu za unosom hrane.
To je vrlo loše, jer se masne zalihe nisu ni počele topiti, a naš mozak daje
zapovijed da moramo unijeti novu hranu kako bi se zaštitili svi unutarnji organi i
osigurala nužna energija za njihov rad.
Naše se tijelo strateški priprema za taj unos, pa bez obzira jeli mi tada ili ne,
organizam pokreće mehanizme za proces stvaranja masti. To uzrokuje povećanje
tjelesne težine, bez obzira kakvu hranu nakon intenzivnog treninga unosili u organizam.
Ovo je jedan od razloga zašto su se ove vježbe pokazale neučinkovitima, osim što
mogu biti opasne za srce kod pretilih ljudi, koji počinju vježbati po savjetima viđenim na
TV.
Za eliminaciju masti, potrebno je vježbati dulje od pola sata u kontinuitetu i to sa
najviše 50% maksimalnog kapaciteta, tako ćemo maksimalno poštedjeti ugljikohidrate iz
zaliha tijela.
Teretana može biti dobar izbor, ali isključivo uz stručni nadzor profesionalnog
trenera. Po mnogim istraživanjima, brzo hodanje (5,5 do 7,5 km/sat) smatra se
najučinkovitije za očuvanju zdravlja.
Ženama je potrebno najmanje četiri sata aktivne tjelovježbe tijekom jednoga
tjedna, muškarcima tri sata (ovo je zbog razlike u razini testosterona u krvi).
No, važno je napomenuti da rekreacija ne podrazumijeva hodanje brzinom od oko
3 km/h, lagana šetnja nije aktivna tjelovježba (šetam psa svaki dan, guram kolica,

9
šetam s prijateljicom po gradu, ovo su samo neki od odgovora na pitanja o tjelesnoj
aktivnosti)...

Zašto su mnoge dijete neuspješne?

Danas je znanost jednoglasna u stavu da mnoge dijete koje preporučuju

nedovoljno obrazovani liječnici ili priučeni laici, donose više štete nego što daju koristi.
Što su restriktivnije, to su više štetnije. Razlozi su brojni, od psihičkih do fizičkih.
U ljudskom organizmu postoje tri vrste masnog tkiva.
Strukturna je ona koja se nalazi oko unutarnjih organa (na primjer, oko srca –
ono predstavlja zaštitu ovog najvažnijeg mišića u tijelu, oko bubrega – masno tkivo koje
sprječavaj pomicanje ovih vrlo važnih organa, na donjoj površini stopala – omogućuje
normalan hod, itd).
Pričuvne masnoće smještene su na licu, ponajprije na obrazima, zatim na
predjelu prsnog koša, te na svim mjestima na tijelu koje formiraju normalnu, zdravu
siluetu.
Patološke se masnoće nakupljaju na trbuhu, bokovima, nadlakticama, unutar
trbuha – u jetri, prije svega, na stražnjoj strani vrata itd.
Kada primjenjujemo neki tip restriktivne dijete, dakle, kada jedemo manju
količinu hrane, zbog fizioloških karakteristika ljudskog organizma, najprije dolazi do
gubitka normalnih pričuva masti. Oči postaju 'upale', obrazi se spuštaju, rebra postaju
vidljiva, lice poprima umorni izraz (ali se i osjećamo umorno). Produljivanjem
restriktivnog režima prehrane dolazi do gubitka strukturnih masnoća, smanjuju nam se
dlanovi, imamo bolove pri duljem hodu, jer stopala gube amortizaciju, sjedalni predio
gubi masnoću, pa je kompromitirano dulje sjedenje na čvrstim podlogama.
No nažalost, patološke masti, kojih se zapravo želimo riješiti ostaju netaknute
vrlo dugo vremensko razdoblje.
S druge pak strane, besmisleno je primjenjivati vrlo raširenu i popularnu 28-
dnevnu restriktivnu dijetu. Idealna dijeta traje najmanje 40 dana, jer će se u tom
periodu naše tijelo u potpunosti prilagoditi novom naćinu prehrane, te će daleko bolje
reagirati pri povratku na uobičajeni kalorijski unos.
Što se točno događa: ponovna primjena drevnog načela očuvanja energije za rad
srca i svih drugih vitalnih organa.
Kad unosimo manje hrane, naše tijelo to prepoznaje kao prijetnju, te se u roku
48 sati smanjuje bazalni metabolizam i mi vrlo brzo počnemo funkcionirati odlično na
restriktivnom kalorijskom unosu, ma koliko on nizak bio.
Bazalni metabolizam je energetska razina na kojoj funkcioniraju svi naši organi -
srce, pluća, crijeva, jetra, slezena, gušterača, sustav za regulaciju topline tijela, sve
žlijezde u našemu tijelu, i to bez aktivnosti mišića - u potpunom mirovanju. Određenu
količinu hrane moramo unijeti, kako bi naše tijelo živjelo.
Kada smanjimo unos hrane, tada najčešće smanjimo težinu (što nažalost
podrazumijeva smanjenje rezervnih masti, bjelančevina u tijelu, mišićne mase i količine
vode iz stanica), ili imamo smanjenje opsega tijela (što je malo bolje, jer to znači da
smo smanjili zapremninu masnog tkiva, koje ima malu specifičnu težinu, pa nam vaga
manje govori od odjeće, koja postaje komotna – s napomenom da patološke masnoće i
dalje ostaju u tijelu).
Za to vrijeme neprestano smo gladni i nervozni, no ipak nas vesele vidljivi
rezultati (uz pojavu upalih obraza i vidljivih rebara na prsnom košu, što je i najčešća
pritužba pacijenata).
Zatim dolazi obrat, prestajemo s dijetom (jesmo li spomenuli da su ispitivanja
pokazala da je brojanje kalorija, odnosno mjerenje količine unesene hrane snažan okidač
stresa kod čovjeka???) i vratimo se većem, odnosno prethodnom kalorijskom unosu.
Ali... suprotno od procesa smanjenja bazalnog metabolizma, koji se događa
relativno brzo u cilju zaštite energije za rad srca, mozga, jetre, pluća i svih drugih
unutarnjih organa), sad nam treba, umjesto 48 sati, najmanje četiri do šest tjedana da
se naše tijelo privikne na novo stanje i da se poveća vrijednost bazalnog metabolizma.

10
 Dakle, uobičajena količina hrane koju smo jeli prije dijete, postaje prevelika u
ovom razdoblju; tada dolazi do čuvenog jo-jo učinka i mi, ne samo što vratimo
izgubljenu težinu, već i dodamo malo masti na onu količinu koja je postojala prije dijete.
A viseći obrazi i “upale oči” potraju još i duže. Dapače, posljedica čestih restriktivnih
dijeta vodi ka promjeni strukture tijela, patološke se masnoće povećavaju, a pričuvne i
strukturne se vrlo teško oporavljaju.
Važno je znati koje namirnice dovode do “nagomilavanja” masti, te kako pametno
upotrijebiti saznanja u svezi sa kvalitetom namirnica.
Najbolje je promijeniti cjelokupni način prehrane, ispravno kombinirati hranu, ali
pritom nikako od toga ne praviti znanost, što će zasigurno izazvati stres.
Iako zvuči komplicirano i doima se vrlo teškim, zapravo je nešto najlakše što
možemo učiniti za sebe.

A sada nekoliko riječi o ranije spomenutim dijetnim pićima i umjetnim sladilima...

Aspartam i druga umjetna sladila još su snažniji okidači izlučivanja inzulina od
jednostavnog, brzog šećera (bijeli i smeđi šećer, med, fruktoza itd)..
Što se zapravo događa u tijelu: mi popijemo dijetno piće ili kavu sa sladilom...
razina inzulina odjednom poraste, a mi u krvi nemamo nov unos takozvanog brzog
šećera kojega treba metabolirati. Sad odjednom postaju zbunjeni i gušterača i masne
stanice, jer je došlo do lažne uzbune...
Počinje aktivacija brojnih hormona i enzima, a kako ne postoji ništa značajno u
krvotoku što se treba prebaciti u tvornicu za stvaranje energije, organizam ponovno
reagira na potencijalnu prijetnju i mi zaključamo sva moguća vrata na stanicama masti,
pa ključ čak i zagubimo na neko vrijeme. Aspartam je najkancerogenije poznato sladilo,
a njegov indeks kiselosti je 40, apsolutno najveći od svih namirnica koje unosimo.
Nedvojbeni dokazi postoje o tome da ova sladila dovode do porasta broja djece oboljele
od tumora na mozgu, između ostalog. Žvakaće gume često sadrže tri ali i četiri umjetna
sladila, uvijek je aspartam prisutan (kad piše - fenilalanin, to upravo i jest aspartam).
Potrebno je biti oprezan s vitaminima u šumećem obliku; ukoliko na bočici piše –
bez šećera ili sugar free, u proizvodu UVIJEK postoji dodatak sladila, kao što su
aspartam, sorbitol, saharin, ciklamat itd.
Zbog jedne dobre osobine fruktoze, najzdravije je unositi taj šećer, jer jedino
fruktoza, od svih šećera ne dovodi do snažnog porasta razine inzulina. Nažalost, naša
praksa pokazuje da i pri uporabi ovog šećera, također događa povećanje postotka
masnoća u tijelu.
U zadnje se vrijeme promovira prirodno sladilo,STEVIA, biljni ekstrakt, koji nema
kancerogenih učinaka, ne aktivira gušteraču, te je izuzetno bazna supstanca, pa djeluje i
kao zaštitnik imuniteta, te kao takav predstavlja izvrstan izbor sladila!
Često se u dijetama smanjuje unos sporih šećera (takozvane low carb diets,
odnosno smanjenje unosa ugljikohidrata u vidu kruha, žitarica, škroba i drugog), što
posljedično pridonosi povećanju potrebe za unosom brzih šećera, odnosno, naše stanice
započinju određene metaboličke procese u cilju zaštite energije, te umjesto da smanjimo
lipogenezu, stvaranje masti, mi je iznova potičemo (zaključavanje vrata adipocita).

Takozvane trans-masti

Posebna kategorija namirnica jest ona koja sadrži prijeporne masnoće, a to su

biljni proizvodi, za koje se donedavno vjerovalo da nisu štetni (margarin, biljni šlag,
biljno vrhnje, biljni sir itd...)
Najsuvremenijim metodama ipak je dokazano je da je njihova štetost zapravo
vrlo velika. Te se masti nazivaju trans-masti. Razlikujemo prirodne i sintetske trans-
masti.
Do nedavno se vjerovalo da su štetne namirnice crveno meso i punomasno
mlijeko, pa je veličana uloga margarina u prehrani, ali, znanost ipak kaže: mnogo su
štetnije industrijski proizvedene trans masti, od prirodnih. One povećavaju razinu
takozvanog lošeg (LDL), a snižavaju razinu takozvanog dobrog (HDL) kolesterola.

11
 U svijetu je otpočela borba za zakonsko reguliranje zabrane uvoza namirnica koje
sadrže trans masti (Kanada), u SAD postoji zabrana korištenja takvih namirnica u
restoranima, a u Danskoj je već duže vrijeme reguliran propis o postotku trans masti u
namirnicama (manje od 2%).
Ove se masti dobivaju hidrogenizacijom i drugim industrijskim procesima prerade
namirnica biljnog podrijetla. Koriste se za produljenje trajnosti peciva, slatkiša, slanih
grickalica, brze hrane, ima ih u svim juhama iz vrećice, te u svim konzerviranim
namirnicama...
Njihov najveći izvor upravo je margarin, potom hidrogenizirano biljno ulje,
pekarske masnoće (razna peciva, lisnata tijesta, burek) itd...
Stoga preporučamo detaljno proučavanje sastava industrijski proizvedenih
namirnica, te provjera postotka sadržaja trans masti ( on ne smije biti veći od 2%, iako
je daleko najbolje da ne postoji uopće).
Dakle, ukoliko je na deklaraciji proizvoda navedena hidrogenizirana biljna
masnoća, neka to bude signal za oprez (nažalost, nemali broj proizvoda sadrži upravo te
masnoće, te je vrlo malo proizvoda na kojima je naveden točan postotak ovih masti).

Proteini-bjelančevine: naša bazična konstrukcija

Proteini, odnosno bjelančevine, opskrbljuju tijelo aminokiselinama, koje

osiguravaju rast, održavanje i obnovu, odnosno popravak tkiva, a također su osnovni
izvor vitalnih tvari: enzima, hormona, neuro transmitera itd..
Naše tijelo niti proizvodi, niti pohranjuje proteine. Ukoliko ih unosimo malo ili ne
unosimo uopće, naše tijelo počinje radzgrađivati vlastito mišićno tkivo, kako bi osiguralo
određene aminokiseline nužne za rad srca i unutarnjih organa, kao i imunološkog
sustava.
Unos proteina je više nego nužan, procjena unosa je oko 1 g po kilogramu, mada
po najnovijim kliničkim ispitivanjima, ovaj unos ipak mora biti oko 1,6 g po kilogramu
tjelesne težine.
U crvenom mesu i u pilećem i purećem bijelom mesu se nalaze velike
koncentracije karnozina, aminokiseline koja utječe na misaone procese, razvoj mozga,
usporavanje procesa starenja mozga, a u obliku suplementacije danas se obavezno
koristi kao pomoćni lijek u terapiji autizma kod djece, a obvezatan je dodatak
vegetarijanskoj prehrani.
S druge pak strane, mišićima je nužna ova aminokiselina za pravilan rad, osobito
za pravilnu funkciju srčanog mišića.
Razina karnozina se smanjujei za 67% do starosne dobi od 70 godina. Kako bi
srce bilo zdravo i aktivno, ova supstanca se mora unositi putem suplementacije, odnosno
preparata u obliku dodataka prehrani.
Još uvijek traje dvojba oko konzumiranja crvenog mesa, mnogi nutricionisti su
protivnici njegove uporabe u prehrani. Krono prehrana kaže da ipak treba unositi
umjerene količine crvenog mesa, jer to može biti više korisno nego štetno.
Ograničenje unosa nužno je kod bolesnika koji boluju od parkinsonove bolesti (ne
zabranjeno, već ograničeno). Druga ograničenja za sada nisu poznata.

Pretilost

Negativni utjecaji pretilosti dobro su poznati; opterećenje srca i krvnih žila, porast
krvnoga tlaka, taloženje opasnih tvari u crijevima, ometanje funkcije rada unutarnjih
organa (jetra, gušterača, bubrezi), ugrožavanje metaboličkih procesa, poremećaji u
funkciji i strukturi zglobova i kostiju, itd.
Opsežnasuvremena ispitivanja dokazala su izravnu povezanost između debljine
čovjeka i skraćenja njegova životnoga vijeka putem jednog donedavno malo poznatog
mehanizma, kojim naše vlastite masne stanice “jedu” onaj genetski materijal koji
presudno određuje duljinu našega životnoga vijeka.

12
 Na temelju radova dr. Tima Spectora, znanstvenika iz St. Thomas Hospital u
Londonu, koji je proučavao genetsku strukturu i patološka opterećenja blizanaca, došlo
je do zapanjućih rezultata o ponašanju genetskih zapisa kako u pretile djece, tako i u
pretilih odraslih pojedinaca.
Rezultati su objavljeni u stručnom časopisu (Lancet Medical Journal, prije svega),
a kasnije studije su objasnile i molekularno-biološku strukturu problema skraćenja
životnoga vijeka pretilih ljudi.
Eric Ravussin, iz Biomedicinskog Istraživačkog Centra u Baton Rouge, (LA) sa
svojim je timom potvrdio rezultate iz Londona.
Kao posljedica mnogih istraživanja, oformljen je stručni tim na Medicinskom
sveučilištu u New Jersey-ju u SAD, gdje su ciljano ispitivani genetski zapisi nekoliko
tisuća ljudi, kako onih s normalnom tjelesnom težinom, tako i onih pretilih.
Vrijednost BMI (body mass index, indeks tjelesne mase, a do nedavno je
predstavljao siguran indikator za količinu tjelesne masnoće), preko 30, bila je čimbenik
za definiranje pretilosti.
Jedna od ovih studija, osobito važna za daljnju sudbinu teorije o kraćem životnom
vijeku pretilih ljudi je obavljena na 1.125 žena, od kojih je preko 20% bilo pretilih (imale
su BMI preko 30).
Laboratorijski su testovi sadržavali kompletne biokemijske, imunološke analize,
kao i analizu jedne posebne strukture unutar stanica bijelih krvnih zrnaca, koja se zove
telomera, a poznata je po tome što predstavlja periferni dio kromosoma, molekule koja
nosi naš ukupni genetski materijal.
Telomera je (po takozvanoj Hayflickovoj teoriji o starenju) zaslužna za duljinu
našega života, tako što se u trenutku stanične diobe, ona skrati za određenu dužinu.
Kada se stanice tkiva podjele onoliki broj puta, koliko nam je priroda podarila (najčešće
između 48 i 54 puta), stanica se više ne može dijeliti, jer se telomera potpuno skratila i
tada stanica umire, a u zbrojnom efektu, tada dolazi do smrti organizma.
Istraživanje je pokazalo jednu zakonitost koja se odnosila na ispitane pretile
žene.
Telomere pretilih žena su bile statistički značajno kraće nego telomere žena s
normalnom tjelesnom težinom.
Kasnija istraživanja su potvrdila da se ovo odnosi i na djecu (pretila djeca imaju
kraće telomere od svojih vršnjaka).
Ubrzo nakon ovih istraživanja, 2005. godine, otkriveno je da se u krvi pretilih
ljudi nalaze značajno više razine hormona leptina, kojega luče masne stanice.
Ovaj hormon određenim mehanizmima skraćuje telomere (slično i duhanski dim
djeluje na skraćenje telomera). Ovi rezultati su potakli Svjetsku zdravstvenu organizaciju
na akciju i danas se ogromna novčana sredstva ulažu u liječenje pretile djece i
prevenciju pretilosti uopće.
S druge pak strane, znanstvenik s Kolumbijskog Univerziteta u USA, Rudolph L.
Leibel kaže, da su prikazani rezultati istraživanja vrlo provokativni, ali da ne moraju
isključivo značiti kako će svi pretili ljudi, ili oni sa skraćenim telomerama, biti osuđeni na
skrćeni životni tijek. On ostavlja mogućnost da je vrijeme nužno za diobu različito, te da
je moguće da se stanice nekih ljudi dijele sporije, pa iako je mogućnost reprodukcije
smanjena, može se očekivati prosječna dužina života.
Ispitivanja su također pokazala da i u djece i u odraslih osoba, koji su bili pretili,
pa zatim ostvarili i očuvali optimalnu težinu, ovaj čimbenik rizika apsolutno ne postoji.
Masno tkivo je hormonski aktivno tkivo i ponaša se kao neovisna formacija. Ukoliko ga
imamo previše, naškodit će nam, ukoliko je razina masnoća u granicama normale, čuvat
će nas, ukoliko pak tog tkiva imamo premalo, opet će nam naškoditi!

NAPOMENA: nikada ne treba doći u situaciju da ovu teoriju provjeravamo na vlastitom

iskustvu! Ma što različiti stručnjaci govorili, moramo se potruditi da ne postanemo pretili,
niti pretjerano mršavi!!!

13
Koji su pokazatelji pretilosti?

Kad spominjemo pretilost, govorimo o BMI pojedinca višim od 30. Radi

preciznosti određivanja stupnja uhranjenosti, osmišljena je tablica indeksa tjelesne mase
po kojoj se možemo vrlo brzo orijentirati i zaključiti kakva nam je količina masti.
Dovoljno je znati težinu i visinu i lako ćemo se zaključiti u kojem se dijelu tablice
nalazimo.
Formula određivanja ove vrijednosti– težinu u kilogramima podijelimo s visinom u
metrima (na primjer, osoba ima 70 kg, a visoka je 1.84, kako bismo odredili indeks
tjelesne mase, podijelimo vrijednost 70 sa kvadratom visine (1.84 x 1.84), dobivamo
vrijednost 20.67)
Pretila je svaka osoba koja ima BMI preko 30, a pretjerano uhranjena je svaka
osoba koja ima BMI preko 24,9; normalno je uhranjen svako tko ima BMI između 18.5 i
24.9, a vrijednost BMI ispod 18.5 je također patološka i govori nam da se radi o
pothranjenosti.
Danas je BMI ipak pomalo zastarjeli način određivanja optimalne tjelesne težine.
Postoje nova, preciznija ispitivanja sastava tijela, na temelju kojeg se određuje
postojanje pretilosti (uređaji koji analiziraju segmentni sastav tijela – mi koristimo
InBody 720, aparat koji je do nedavno korišten samo u eksperimentalne svrhe).
Neko tko ima dobar mišićni sastav i normalnu količinu vode u stanicama može
imati veći indeks tjelesne mase od osobe koja ima mnogo više masnoća i manje mišićne
mase. U tim se slučajevima BMI pokazao neegzaktan.
Jedna američka psihološka studija iz 1998. godine (4.500 vrlo pretilih ispitanika)
otkrila je da 82% pretilih ljudi sebe vidi kao popunjenu, malo korpulentniju osobu i ne
prepoznaje sebe među siluetama više pretilih osoba. Kada bi voditelji studije pokazali
siluetu dotičnog ispitanika na fotografiji uz siluetu normalno uhranjene osobe, čak 79%
ispitanika odgovara da je u pitanju foto montaža, jer sebe ne mogu prepoznati kao
veliku osobu.
Često i u praksi možemo čuti izjave kao što su: obožavam što sam debela,
potpuno sam sretna (dokazano je u svim ozbiljnijim neurofiziološkim ispitivanjima, da je
kod pretilih ljudi lučenje hormona sreće za skoro 35% ispod normalne razine, pa se čini
da ovakve izjave nisu točne).
Depresivnom raspoloženju podliježe 78.7% pretilih ljudi, a antidepresivna terapija
prepisana je u više od 60% slučajeva!!
Dakle, zanemarimo li izjave pojedinih pretilih ljudi, pokušajmo shvatiti da je pretilost
iznimno kompleksna i teško izlječiva BOLEST.
Ova bolest se ne utječe samo na oboljelog, nego i na čitavu njegovu obitelj, kao i
radno i prijateljsko okruženje.
Francuzi zovu pretilost bolešću koja oduzima sreću. Dokazano je da pretili ljudi
nisu sretne i zadovoljne osobe.
Najbolji rezultati u terapiji pretilosti se danas postižu kombiniranjem individualnih
dijeta i dodataka prehrani koji vraćaju ravnotežu neurotransmiterskoj funkciji u mozgu,
to jest, vraćanjem osjećaja sreće i radosti.

Načela Krono Prehrane dr. Gifing

U programu krono prehrane od iznimne je važnosti primjena znanja

kronobiologije, o vrsti namirnica, njezinoj iskoristivosti, kao i o vremenu kada se pojedini
elementi pohranjuju, a kada se energetske zalihe otpuštaju iz adipocita, odnosno masnih
stanica.
Već samom primjenom ovih načela, stvaramo zdrav pristup prehrani čime
pomažemo uspostavljanju ravnoteže u našem metabolizmu, kao i postizanju za nas
idealne tjelesne težine.
Ujutro stanice našega tijela zahtijevaju energiju i tada masne stanice otpuštaju
uskladištenu mast daleko lakše nego u bilo kojem drugom dijelu dana.

14
 Idealno vrijeme za unos namirnica koje lako i brzo daju energiju i lako se
skladište i otpuštaju je upravo ujutro.
To su ugljikohidrati (kruh, razne žitarice i masti životinjskog podrijetla – maslac,
vrhnje, sir itd).
Preskakanje doručka je najteži je mogući prekršaj u prehrani, jer jedino jutarnji
unos hrane aktivira masne stanice koje bez oklijevanja intenzivno ispuštaju masti.
Preskočimo li jutarnji obrok, nakon noćnog stvaranja masnoća, umjesto da
potaknemo jutarnjeg oslobađanje zaliha, uz veliku aktivnost hormona kortizola, naše ih
tijelo, naprotiv, nastavlja pohranjivati, jer je zabrinuto zbog nedostatka novog unosa
hranjivih tvari.
Navečer se tijelo prebacuje na ekonomičniji bio-način rada, jer je to vrijeme kada
tijelo prirodno pohranjuje mast.
Naše su stanice su večernjim satima već zamorene i vrlo lijene, (kortizol, hormon
budnosti se mnogo manje luči, početak lučenja hormona sna) i stanice linijom manjeg
otpora, žude za brzim šećerima, kako bi ih lakše i sa manje napora uskladištile (naše
tijelo fiziološki je adaptirano da STVARA mast, a ne bjelančevine).
To je najčešći problem koji se javlja kod ljudi koji nepravilno raspoređuju obroke
– organizam počinje žudjeti za slatkišima! Najprije navečer, a nakon nekog vremena i u
svako doba dana!
Unesemo li u večernjim satima masnoće i šećere, zapravo smo dodali materijala
našim stanicama da pohrane dodatnu patološku mast, točno na vrijeme kad one to i
inače rade, i kad je oslobađanje masti samo simbolično, bez obzira na tjelesnu aktivnost
(ponavljamo da intenzivne vježbe nakon 9 sati navečer samo muče naše tijelo, jer mi
takvom aktivnošću umjetno održavamo razinu kortizola, to jest utječemo na usporavanje
prirodnog pada razine kortizola u krvi i odlažemo lučenje drugih nužnih hormona, koji
sudjeluju u reparaciji, odnosno popravku stanica i stvaranju zdravog imuniteta).
Najlakši način za izbjegavanje svih ovih problema je pridržavanje unosa hrane od
– optimalno - tri puta tijekom dana, (od 8h do 20h, s razmakom od četiri sata između
obroka) a osobito je važno tijekom prijepodneva unijeti najveću količinu različitih
hranjivih tvari.

NAPOMENA: ZADNJI OBROK TIJEKOM DANA MORA BITI NAJMANJE JEDAN SAT PRIJE
SPAVANJA!

Intolerancija prema određenim sastojcima hrane, kao i alergijske reakcije na

hranu mogu se često javiti u obliku osjećaja umora, tromosti, glavobolje, curenja nosa,
pretilosti, pretjerane mršavosti itd. Intolerancija na namirnice je tihi ubojica...
Ukoliko dulje vrijeme unosimo hranu koju ne podnosimo dobro, dolazi do gubitka
dnevne motivacije i radne energije, umora, migrena, bolova u zglobovima, probavnih
smetnji, promjena na koži, vrtoglavica, astme, depresije, pretilosti, karcinoma, šećerne
bolesti i mnogih drugih poremećaja.
Iako nam je priroda podarila moć prepoznati potencijalno nepoželjnu hranu i
izbjegavati je, kao i nesvjesno uzimati onu koja nam odgovara, danas je nažalost, teško
prepoznati ove prirodne podsvjesne signale.
Naime, od ranoga djetinjstva, započeli smo proces skraćivanja životnog vijeka,
opterećivanjem tijela brojnim grickalicama, slatkišima, brzom hranom, hranom punom
aditiva, konzervansa i pesticida.... sve ovo dovodi do uspavanosti naših prirodnih
mehanizama i vrlo brzo prestajemo prepoznavati one namirnice koje trebamo
izbjegavati.
Danas je tehnologija toliko napredovala, da i najopasnije namirnice prepoznajemo
kao - najslađe, jer s dodanim začinima i bojama ove namirnice postaju vrlo primamljive.
Mnoge namirnice nas privuku svojim zavodljivim okusima i mirisima, naročito su opasni
slatkasti i slani dodaci.
Izbacivanjem hrane na koju smo intolerantni, u više od dvije trećine slučajeva,
dolazi do smanjena ili potpunog nestanka zdravstvenih ( povišen kolesterol, visok tlak
itd.).

15
 Ova činjenica ima veliku važnost, jer nam govori da možemo biti zdravi ukoliko
pravilno unosimo hranu u organizam.

Ali, kako danas znati što je ispravno?

Malo je onih koji nisu probali šaum-pite, kremšnite ili hamburger s trafike iza ugla. Ali
isto tako susrećemo se i s brojnim tekstovima o zdravoj hrani u svim dnevnim novinama.
I pored svega toga, malo je poznato da uopće nije lako napraviti prijedlog idealnog
jelovnika. Zašto?
Svaki čovjek ima jedinstveni genetski zapis. Prema tom se zapisu odvijaju sve naše
fiziološke funkcije, uključujući metaboličke procese te iskoristivost namirnica sa ciljem
stvaranja energije. Jednom čovjeku je za stvaranje energije odgovarajuća jedna vrsta
namirnica, nekom drugom, sasvim druga vrsta. Unutar jedne obitelji čak vrlo često
postoje velike razlike u sposobnosti iskorištenja namirnica.
Mi često imamo osjećaj da neku hranu „volimo" ili „ne volimo", a to je samo ostatak
drevne moći koju su naši preci imali kada su birali namirnice od kojih mogu imati samo
korist, a ne i štetu.

Definicija Krono Prehrane dr. Gifing

Krono Prehrana dr. Gifing je program prehrane prema načeli izmjene prirodnih
ritmova lučenja hormona i enzima u našem organizmu. Jednostavno rečeno, organizam
zahtjeva određene vrste namirnica u određeno doba dana. Tada je njihova iskoristivost
za stvaranje energije najveća, a proizvodnja otpadnog materijala najmanja.
Ovaj je režim vrlo jednostavan za primjenu, a krajnje učinkovit.
Primjenom krono prehrane bez velike se muke trajno gubi višak kilograma, a
ukoliko postoji poremećaj u vrijednostima šećera, kolesterola i triglicerida u krvi, ovaj je
režim jedini pravi terapijski izbor za postizanje normalnih vrijednosti i sprječavanje
nastanka dijabetesa, bolesti srca, krvnih žila i malignih bolesti.
Krono prehrana dovodi do povećanja proteina u tijelu, to znači i mišićne mase,
kod svih ljudi koji imaju neku vrstu deficita.
Nije isto ako u jedno doba dana jedemo vrstu hrane koju prema našem
prirodnom ritmu izlučivanja hormona i enzima ne možemo iskoristiti u to određeno doba
dana, a mogli bismo imati veliku korist da smo je pojeli nekoliko sati ranije ili kasnije.
Našim metabolizmom upravljaju hormoni i enzimi koji se izlučuju u organima, a
ovo lučenje je uvijek vremenski određeno i to ne prema našim individualnim navikama,
već po zakonu univerzalnog ritma dana i noći. Ovaj je ritam ustaljeni slijed: izlazak
sunca, podne, poslije podne, zalazak sunca, noć. On uvelike utječe i na naš individualni
biološki ritam.
Postoji određeno vrijeme za stvaranje energije, potrošnju energije, stvaranje
masnih depozita (sa ciljem kasnijeg korištenja spremnika za stvaranje energetskih
zaliha) itd, a ti intervali su fiziološki, dakle prirodni, nesvjesni i određeni su zapisom u
našem genetskom materijalu.
Hrana koju pojedemo nikako se ne može upotrijebiti za izravno stvaranje
energije.
Kako bi naši organi mogli neometano obavljati svoje funkcije, potrebno je da se
sva hrana u digestivnom sustavu razloži do posebnih molekula, koje se tek tada mogu
koristiti dalje za stvaranje odgovarajućeg oblika energije.
Neki enzimi se više izlučuju ujutro, neki u podne, neki poslije podne ili navečer.
Hormoni se također izlučuju u dnevnom ritmu, na primjer, rano ujutro se izlučuje
najveća količina kortizola i inzulina, dok se melatonin, hormon sna luči samo navečer i
noću.
Pojedine namirnice se prirodno izuzetno lako probavljaju u određeno doba dana,
dok za probavljanje neke druge namirnice u to isto doba dana, moramo iskoristiti sve

16
postojeće fiziološke zalihe organizma u cilju korištenja te namirnice za stvaranje
potrebne energije za rad organa.
Kada pojedemo neodgovarajuću hranu za to doba dana, mi zbunjujemo naše
žlijezde koje luče bitne hormone za aktivnost našeg organizma, tražimo od njih da se
aktiviraju i u vrijeme kad se one prirodno odmaraju.
Tada se uslijed tih nepravilnosti pojavi nedovoljno i neadekvatno lučenje hormona
i enzima, dolazi do pogrešaka u metabolizmu koje vode u teške kronične bolesti i
pretilost.
Klinički je dokazano kako je voće pogrešan izbor za jutro, a tjestenina za
večer. Niti je nama voće potrebno ujutro, niti imamo fiziološku mogućnost iskoristiti ga
na pravi način u to doba dana. Isto tako, tjestenina u večernjim ili noćnim satima (a ovo
je apsolutno najčešća pogreška u prehrani) nam nije pametan izbor ukoliko imamo višak
kilograma, jer mogućnost da je iskoristimo za stvaranje energije praktično ne postoji u
ovo doba dana, uslijed prirodnog nedostatka odgovarajućih enzima, prije svega amilaze,
koji probavljaju ovaj oblik hrane.
Priroda se pobrinula da naš organizam štedljivo i na najbolji mogući način iskoristi
svaku hranu koju pojedemo, ali samo ako je jedemo u vrijeme kad je fiziološka funkcija
probavnog sustava odgovarajuća. Pogrešan izbor hrane u određeno doba dana dovodi do
stvaranja metaboličkog otpada i trovanja organizma.
To vremenom izaziva razne bolesti organizma. Prije svega, nastaju razne
metaboličke bolesti (šećerna bolest, uslijed iscrpljivanja gušterače, poremećaj lipidnog
statusa – povećanje vrijednosti triglicerida i kolesterola u krvi i kao posljedica ovoga,
nastaju bolesti srca i krvnih žila, visok tlak, ali i prerano starenje, razne maligne bolesti,
degenerativni poremećaji, pretilost itd).
Najčešća vidljiva posljedica pogrešaka u prehrani je pojava pretilosti, kako opće,
tako i parcijalne (nakupljanje masnih depozita u određenim dijelovima tijela).
Kada pojedemo neku hranu koju ne možemo iskoristiti za stvaranje energije, mi
je skladištimo u obliku masnih naslaga, za neku drugu prigodu.
Problem nastaje zbog toga što ova pohranjena masnoća nikad nije sasvim čista,
nego se u našem organizmu stvara s dodacima metaboličkog i industrijskog otpada.
Takva je masnoća je neiskoristiva, u slučajevima kada bi se trebala osloboditi iz depozita
u cilju stvaranja energije. To je patološka mast.
Dodatno opterećujemo naš organizam nastavljaući unositi hranu u pogrešno
vrijeme dana, pa osim što se nakupljena masnoća nikad ne iskoristi, mi dodajemo novu
količinu u skladišta. Naravno, neprovođenje tjelesne aktivnosti je okidač za daljnje
nakupljanje masnoća, jer mišići za svoj rad koriste veliku količinu energije, pa se
masnoće vrlo lako nakupljaju kod ljudi koji nisu tjelesno aktivni.
Pokrenemo li mišiće, učinili smo veći dio posla za naš pravilan metabolizam i
stvaranje oblika tijela koja odgovara našoj prirodnoj konstituciji. Prirodna konstitucija
čovjeka je čvrsto i zategnuto, a ne mlohavo i debelo tijelo. Ne postoji “loša” ili ružna
konstitucija. Svaka prirodna konstitucija tijela je lijepa. Bilo koji poremećaj prirodne
konstitucije vodi k defektima i to mi vizualno doživljavamo kao “lošu” strukturu tijela, što
nije točno.
Uzroci prekomjerne težine, pojave koja predstavlja iznimno veliki problem u
svijetu (prema mnogim autorima oko milijardu i pol ljudi je danas pretilo, dok je 815
milijuna pothranjeno ili vrlo pothranjeno) su raznoliki, najčešće je u pitanju skup
čimbenika (navike, psihološka struktura ličnosti, kulturno okruženje itd).
Naslijeđe se još uvijek navodi kao važan čimbenik za nastanak pretilosti, mada se
svake godine u literaturi objavljuje, nakon rezultata neke nove statističke analize, da je
tom utjecaj ranije davana prevelika važnost.
Loše prehrambene navike unutar jedne obitelji vrlo su značajan uzročnik
nastanka pretilosti.
Mnoge teorije o nastanku pretilosti su danas aktualne u suvremenoj medicini. Ali,
ostaje činjenica da je od presudne važnosti za razvoj pretilosti, kao i za nastanak brojnih
oboljenja, ipak izbor i unos hrane.
Krononutritivna prehrana ne zadaje ograničenja u količini namirnica, slatkišima ili
masnoćama. Ne postoji brojanje kalorija, nema zadanih recepata po danima.

17
 Krono prehranom kod pretilih, za vrlo kratko vrijeme (oko četiri tjedna), bez
ikakve muke, dolazi do primjetnog gubitka tjelesne težine (u praksi imamo slučajeve od
gubitka i više od 10 kg, mada je najčešće oko 6 - 8 kg masnoća kod muškaraca i 3 do 5
kg masnoća kod žena). Osim gubitka masnoća, ova metoda regulira izgled oblika tijela,
ono postaje oblikovano prema naslijeđenoj - fiziološkoj konstituciji (koja je – ponavljam,
uvijek lijepa). Izražen trbuh, jahaće hlače, velika stražnjica, debela bedra itd, nisu
pokazatelj naše prirodne konstitucije tijela, nego posljedica nepravilne prehrane i mogu
se regulirati u iznimno kratko vrijeme.
Dokazano je da određena vrsta hrane ne odgovara svakoj konstituciji. Kako
bismo točno odredili vrstu morfotipa, primjenjujemo takozvane antropometrijske mjere,
koje nam u praksi olakšavaju individualni pristup.
Na primjer, dokazano je da suviše kuhanog povrća u prehrani (mrkva, celer,
cikla, pastrnak, mahune, krumpir, itd) dovodi do pojave širokih bokova, suviše mesa u
prehrani dovodi do smanjenja bokova, bedara i trbuha i blagog povećanja ramena i
grudnog koša, mnogo škroba (tjestenine, krumpir, kruh) dovodi do pojave velikog
podvaljka, trbuha, bedara i stražnjice (ovisno od spolu i godina starosti), itd. Kako bismo
sigurno znali koja vrsta hrane odgovara našim pacijentima, već na prvom pregledu
obavljamo test intolerancije na hranu i InBody analizu tijela.
Prema francuskim autorima, velike se pogreške prave baš unosom vrste
namirnica koje ne odgovaraju morfološkoj karakteristici našega tijela.
Donedavno je bila aktualna i vrlo važna uloga krvnih grupa u načinu prehrane i
odabiru namirnica, ali je napuštena upravo očitovanjem njezinog autora, koji se iste
javno odrekao 2006. godine.
Dr. Piter D'Adamo je 1996. godine objavio prvu u nizu knjiga koje se bave ovom
temom. Ovaj liječnik temelji svoju teoriju (ovo je zapravo teorija njegova oca, stara
preko pedeset godina) o slaganju određenih krvnih grupa s vrstama namirnica. Prema
toj teoriji, vrsta bjelančevina koje se nalazi u hrani (lektini) ponaša se kao izazivač
kemijske reakcije u dodiru s bjelančevinama naših krvnih stanica, a uslijed ove reakcije
dolazi do oštećenja stanica. Budući da su naše krvne stanice različite (razne krvne grupe
ABO sustava) određena hrana će doslovno za neke ljude biti lijek, a za druge otrov,
smatrao je dr. D'Adamo.
Zamjerka dosljednoj primjeni ove strategije je i dalje u tome što mi ipak nismo
svi isti unutar četiri krvne grupe. Dokazano je da je varijacija unutar svake krvne grupe
izuzetno velika. Najveća zamjerka ovoj teoriji je potpuno uopćavanje ljudskog organizma
u pogledu probavljanja bjelančevina: svi ljudi krvne grupe A bi trebali biti vegetarijanci.
Bjelančevine iz mesa za pripadnike krvne grupe A predstavljaju okidač za nastanak
karcinoma, na primjer, dok žitarice za krvnu grupu O predstavljaju izvor raznih kroničnih
bolesti prouzročenih padom imuniteta. Prema kliničkim studijama, dosljedno
primjenjivanje dijetetike utemeljene na krvnim grupama niti produžava život statistički
značajno, niti ga dokazano skraćuje, zapravo, nekog posebnog utjecaja i nema.
Kao što smo već napomenuli, dr. D'Adamo se javno odrekao ove svoje teorije 2008.
godine.
Iznimno manje varijacija postoji unutar grupa temeljenih na morfološkim
karakteristikama ljudskoga tijela. Antropološke studije dokazale su kako krvne grupe
nemaju nikakve veze sa izgledom i mjerama našega tijela.

18
 PRAVILA KRONO PREHRANE DR. GIFING

Pri pravilnom odabiru vremena obroka i vrsta namirnica koju unosimo, više ne dolazi
do pohranjivanja masnoća u određenim zonama tijela i time se oblik tijela vrlo brzo
mijenja.
Prioriteti u dnevnom rasporedu obroka su doručak i ručak, koji su i najčešće
zanemarivani obroci.
 Obavezno je jesti ujutro obrok bogat životinjskim masnoćama i sporo
probavljivim ugljikohidratima (kruh, žitarice).
 Razmak između svakoga obroka trebalo bi biti optimalno četiri sata (ovo ne znači
da je nužno jesti svaka četiri sata!).
 Ne postoje ograničenja u količini unosa hrane, jer se samo određena hrana uzima
u određeno doba dana.
 Zabranjen je unos svih gaziranih pića koja sadrže šećere ili umjetna sladila (Coca
Cola, Sprite, Tonic, Fanta, Coca Cola zero, energetska pića, zaslađeni voćni
sokovi, pa i obični sokovi i drugo).
 Ne preporuča se kombiniranje proteina i ugljikohidrata za ručak i večeru, ovo je
moguće samo ujutro za zajutrak.
 Zabranjene su sve vrste “grickalica” između obroka (SVE, izuzev badema i
ponekad lješnjaka).
 Voće i suho voće se ne jede ujutro, niti navečer, kao niti slatkiši – (čokolada),
nego samo između 16 i 18 sati, po zimskom računanju vremena (znači od 17 do
19 sati za ljetnoga vremena).
 Tjestenina se ne smije jesti navečer (tjestenina, pizza, kruh, sendviči, pite,
savijače, palačinke, itd).
 Kruh, tjestenine, riža i škrobno povrće (grah, grašak, leća, krumpir, itd) jedu se
najkasnije do 15 sati.
 Kravlje mlijeko nije lako probavljiva hrana, pa iako se danas i dalje oko toga
polemizira u svijetu, krono prehrana ga u potpunosti zabranjuje, ne pije se, niti
se stavlja u kavu ili čaj. Dopušteno je mlijeko koristiti ponekad u nekim kuhanim
jelima, dok su kiselo mlijeko i sirevi dopušteni.
 Margarin, biljni sirevi (osim tofu – sojinog sira), biljno vrhnje, biljni šlag, pekarska
peciva, kao što su pogačice, kroasani itd. takozvane su trans-masti i krono
prehrana ne dopušta uporabu takovih namirnica.

Test intolerancije na hranu

Kako bi krono nutritivni način prehrane dao najbolje rezultate, potrebno je obaviti
testiranje intolerancije na hranu. To podrazumijeva precizno ispitivanje osjetljivosti
organizma prema namirnicama, s idejom da odredimo koja se namirnica može iskoristiti
za stvaranje energije na staničnoj razini bez štetnih ostataka, a koje namirnice treba
izbjegavati.
U praksi suvremene Anti Aging medicine (po novoj nomenklaturi – New Age
medicine), najčešće se primjenjuje neki od biorezonantnih testova određivanja
netolerancije na hranu, a ne testiranje iz krvi, po krvnim grupama, jer se zahtijeva
daleko individualniji pristup.
Najpoznatiji i veoma tražen je MORA biorezonantni test, a mi ga obavljamo na
aparatima MORA Super i Century Diagnostics. Način djelovanja ovog aparata je
osmišljen i dizajniran u Medotronicu, najpouzdanijem svjetskom proizvođaču
Pacemakera, lidera u proučavanju biopotencijala organizma.
Nije dovoljno biti umjeren i jesti pomalo od svega i vjerovati da ćemo biti vitalni,
zdravi i dugovječni. Naprotiv, dokazano je da možemo jesti i veće količine određene
hrane, ali samo u vrijeme kad naš organizam tu hranu lako probavlja i bogato koristi.
Nakon nekog vremena, sam organizam započinje redukciju, tako da u programu krono

19
prehrane ne postoji takozvano prejedanje... uvijek ćemo pojesti onoliko hrane koliko
nam treba u tom određenom dobu dana.

NAPOMENA: ne treba se bojati količine hrane koju jedemo, ako je jedemo u pravo
vrijeme i u pravilnoj kombinaciji

Uvjet za pravilan način prehrane

Prvi korak prema cilju pravilne primjene krono nutritivnog načela jest: smirivanje
aktivnosti pankreasa, gušterače, kako bi se inzulinska aktivnost normalizirala, pa je
preporuka najmanje dva do četiri tjedna (a poželjno je i dulje) iz prehrane isključiti sve
vrste šećera (kolači, keks, čokolade, voće i dr). Zbog toga što mlijeko u želucu pravi
kvržice, zvane kazeinati, koje sprječavaju resorpciju mnogih minerala, mlijeko se
svakako isključuje iz prehrane za sva vremena, ali i ostali mliječni proizvodi na samom
početku programa, osobito jogurt, tvrdi sirevi i kefir i sve vrste oštrih alkoholnih pića.
Ipak, dopušteno je u ovom periodu konzumirati i namirnice koje predstavljaju
IZUZETKE :
 džem za dijabetičare bez dodanog šećera
 kiselo mlijeko 2 - 4 puta tjedno, postotak masnoća do 3.2
 maslac 10 do 25 g dnevno
 limun dodan u biljne čajeve, vodu, salate i juhe
 crveno vino, jedna do dvije čaše tijekom dana
Navedene namirnice uslijed naročite tehnološke proizvodnje, ili osobine ne smetaju
našem metabolizmu, osobito je važno da smo ovo i dokazali u našoj višegodišnjoj praksi!

20
 OBROCI

DORUČAK – najvažniji obrok!

Doručak je bez iznimke, najvažniji obrok, jer taj obrok određuje sve stanične
funkcije u organizmu tijekom dana.
Ukoliko niste spremni uvesti doručak kao obvezan i najvažniji dnevni obrok, vi
niste pravi kandidat za primjenu ovog načina prehrane, jer nećete moći postići željene
rezultate.
Idealan doručak trebao bi sadržavati masti, bjelančevine i spore šećere (žitarice),
jer je naš organizam prilagođen da samo ujutro može dobro probaviti i iskoristiti
kombinacije ove hrane.
Ujutro je proizvodnja enzima koji sudjeluju u metaboliranju masnih namirnica
(lipaze) najveća. Od metaboličkih produkata masti, kasnije se noću, tijekom sna stvaraju
nove i zacjeljuju oštećene stanične stijenke.
Tijekom jutra nastaje takozvani endogeni kolesterol u jetri, nužan za sintezu
hormona i vitamina topivih u mastima važnog za mnoge druge metaboličke i zaštitne
funkcije, a masnoće u jutarnjem obroku pomažu u sintetiziranju kvalitetnog (“dobrog”)
kolesterola.
Ukoliko tijekom duljeg vremenskog perioda ujutro ne unosimo masnoće
životinjskog podrijetla, povećava se produkcija lipoproteina niske gustoće, odnosno,
takozvanog lošeg kolesterola. Ovaj LDL, loš kolesterol, umjesto da sudjeluje u zaštiti i
obnavljanju stanica našeg organizma, naprotiv, sudjeluje u mnogim upalnim procesima i
podložan je oksidaciji slobodnim radikalima, pa se ubrzava proces starenja i pojava
mnogih oboljenja (karcinomi, bolesti srca i krvnih žila – visok tlak, ateroskleroza..).
Tijekom jutra događa se značajna sekrecija enzima koji metaboliraju unesene
bjelančevine, pa je i iskoristivost proteina također dobra (ovi proteini iz hrane se kasnije
tijekom dana koriste u stvaranju strukturnog sadržaja naših stanica). To znači da se
ujutro mogu jesti jaja, sirevi, šunka i slično.
Ujutro je sekrecija hormona inzulina najviša tijekom dana, a to veliko lučenje
inzulina uzajamno je povezano s velikim lučenjem kortizola, hormona budnosti, koji
također upravo tijekom jutra ima najvišu koncentraciju u organizmu. Kortizol svojom
aktivnošću prirodno dodatno utječe na povećanje vrijednosti šećera u krvi. Važnost
ovoga je u tome što oba navedena hormona ujutro iscrpljuju pankreas ukoliko unosimo
brzo probavljive šećere (med, bijeli šećer, voće i naročito umjetna sladila).
Kako bi se pankreas zaštitio od oscilacija u lučenju inzulina, potrebno je ujutro
unositi spore, odnosno složene šećere (integralni kruh, proso, heljdu, itd), a ne brze,
odnosno jednostavne šećere (med, običan šećer, voće). Spori šećeri se ne pretvaraju
brzo u glukozu (šećer u krvi), kao što je to slučaj s unesenim brzim šećerima – po čemu
su obje vrste šećera dobile svoje popularne nazive. Brzi šećeri se velikom brzinom
pretvaraju u glukozu (šećer u krvi), pa ova pojava izaziva novo izlučivanje inzulina iz
gušterače (pankreasa), što s vremenom iscrpljuje ovu važnu žlijezdu i dovodi do pojave
koja se zove inzulinska rezistencija i predijabetes.
Postoje mnoge zablude o takozvanim zdravim namirnicama. Osim one da su voće
i med najzdravije namirnice za jutrnji obrok, tu je i široko rasprostranjena zabluda o
umjetnim zaslađivačima kao odličnoj zamjena za šećer.
Povećano lučenje inzulina izaziva i svaka vrsta umjetnih zaslađivača. Štoviše,
daleko snažniji signal za povećanje lučenja inzulina dati će jedna mala jedinica
aspartama nego velika kašika običnog bijelog šećera. Fruktoza je jedini brzi šećer koji ne
izaziva pankreas na veliko lučenje inzulina. Iako je fruktoza voćni šećer, voće i dalje nije
preporučljivo za jutarnji obrok, jer ono sadrži još nekoliko drugih vrsta brzih šećera koji
daju snažan signal pankreasu za lučenje inzulina. Prema mnogim autorima, postoji
izuzeće koje se tiče džemova bez dodatog šećera, ili sa dodatom fruktozom. Tehnološki
postupak pripreme ovog proizvoda omogućuje dobru iskoristljivost, kao i malu štetnost,
pa je sladokuscima dozvoljeno da ujutro jesti ove džemove.

21
 Klinički je dokazano da se redovitim unosom svježega voća tijekom jutra
pankreas polako iscrpljuje, a iskustva u praksi pokazuju da se kod svih ljudi koji ujutro
jedu samo voće, tjelesna težina ne može dovesti do idealne vrijednosti. Iako kod nekih
pacijenata postoji gubitak težine za vrijeme voćnih dijeta, on je privremen (ne gube se
patološke masnoće, već rezervne masnoće, tekućina, proteini i mišićna masa), a jo-jo
učinak je dramatičan.
Dugotrajno konzumiranje većih količina voća ujutro i prijepodne, kod mnogih ljudi
dovodi do pojave predijabetesa i posljedično šećerne bolesti u starijoj životnoj dobi,
ogroman broj ovih ljudi ima visok kolesterol i trigliceride, a djeca koja jedu više voća u
svako doba dana, a naročito ujutro su najčešće u skupini djece s većom tjelesnom
težinom. Skoro svi uvijek zaboravljaju kako je voće - slatkiš! I to sa više različitih vrsta
šećera od čokolade!
Za doručak je obvezno unositi namirnice visoke hranjive vrijednosti, a količina
nije ograničena. Hrana može sadržavati i zasićene masnoće (životinjske), mlječne
proizvode (putar, sir), kruh, idealno bi bilo, raženi, heljdin ili integralni pšenični kruh.
Dobro izbalansiran obrok osigurava kvalitetne izvore vitamina A i D, kao i minerale Ca i
Mg.
Masnoće koje ujutro unesemo putem hrane svesti će sintezu takozvanog
endogenog kolesterola (u glavnom LDL, odnosno lošeg) minimum. Ovakav dijetetski
pristup snižava kako vrijednosti kolesterola u krvi, tako i i faktore rizika za nastanak
bolesti srca i krvnih žila. U programu Hrono Ishrane dr. Gifing, ovaj fenomen se može
postići već za 15 dana.
Od pića preporučljivi su biljni čajevi s dodatkom limunom, izvanredna je to
kombinacija za podizanje imuniteta. Ovo nije zbog, kako se obično misli, bogatstva
limuna vitaminom C, nego zato što limun u organizmu pravi baznu sredinu (limun je
kiselog okusa, ali tijekom probave ostavlja takozvani bazni pepeo, što je njegova
najbolja osobina), a sve što je bazno, odnosno visokog pH, izravno produljuje život i
vitalnost. Najkvalitetniji omjer baza i kiselina u prehrani bi trebao biti 80% baza i 20%
namirnica kiselog ostatka, što je, nažalost, apsolutno neizvodljivo u suvremenoj prehrani
kod većine ljudi.
Simptomi prekomjerne kiselosti su: niska razina energije, kronični umor,
prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, nervoza, iritabilnost, krhki
nokti, suha kosa i koža, nastajanje cista, glavobolje, bolni zglobovi i artritis, neuritis,
mišićni bolovi i grčevi, gastritis, tumori, karcinomi, čir na želucu itd.

Primjer nekih namirnica koje povećavaju kiselost organizma:

bijeli kruh pecivo od bijelog brašna pivo (pH od 2.4 do 1.0)
kava tjestenina od bijelog brašna umjetni zaslađivači (aspartam, saharoza)
čokolada kolači od bijelog brašna žestoka alkoholna pića (pH do 0.5)
sladoled brusnice gazirana bezalkoholna pića

Kao što je već spomenuto, voće nije preporučljivo jesti ujutro, jer osim što naš
organizam nema od njega nikakvu korist ujutro, zbog slabog izlučivanja enzima koji
sudjeluju u probavi voća, teško ga i probavljamo. Iako mnogi nutricionisti i dalje
preporučuju unos voća ujutro, ako ovo radite, promijenite navike već danas! Nova
preporuka Svjetske Zdravstvene Organizacije je da se u dijetetskim prehranama voće
zabrani u jutarnjem obroku!
Klinički je dokazano da se redovitim unosom svježega voća tijekom jutra
pankreas polako iscrpljuje, a iskustva u praksi pokazuju da se kod svih ljudi koji ujutro
jedu samo voće, tjelesna težina ne može dovesti do idealne vrijednosti. Iako kod nekih
pacijenata postoji gubitak težine za vrijeme voćnih dijeta, on je privremen (ne gube se
patološke masnoće, već rezervne masnoće, tekućina, proteini i mišićna masa), a jo-jo
učinak je dramatičan.
Dugotrajno konzumiranje većih količina voća ujutro i prijepodne, kod mnogih ljudi
dovodi do pojave predijabetesa i posljedično šećerne bolesti u starijoj životnoj dobi,

22
ogroman broj ovih ljudi ima visok kolesterol i trigliceride, a djeca koja jedu više voća u
svako doba dana, a naročito ujutro su najčešće u skupini djece s većom tjelesnom
težinom. Skoro svi uvijek zaboravljaju kako je voće - slatkiš! I to sa više različitih vrsta
šećera od čokolade!
Doručak bi trebao trajati 30 minuta i ne bi trebao biti kasnije od 11 sati prije
podne (čak i 10 sati prema našim novim saznanjima iz prakse).
Ako se pojavi glad u prijepodnevnim satima, poslije obilnog doručka, moramo
preispitati koje smo namirnice pojeli, jer dobar doručak može zasititi čovjeka i više od
šest sati.
Ako znamo da nećemo biti u mogućnosti jesti do kasnih popodnevnih sati, sasvim
je u redu ponoviti unos hrane, sličan doručku, ne kasnije od 13 h. Ali ovo isključivo
ukoliko je postotak masnoća u tijelu blizu idealnog. Na primjer, ukoliko smo za doručak
pojeli tost s maslacem i purećim prsima ili slično, plus kiselo mlijeko, možemo ponoviti
do 13 sati ovakav obrok, ali bez kombiniranja kruha i jakih proteina, dakle možemo
pojesti prepečenac s maslacem i kiselo mlijeko, ili samo pureća prsa (pileća prsa, šunka,
pečenica, itd) sa svježom paprikom, krastavcem i slično. Ili proju sa sirom i kiselim
mlijekom. Ukoliko postoji veći postotak masnoća u tijelu, onda je poželjan unos samo
proteina i povrća (nema kruha, kiselog mlijeka, žganaca itd).

RUČAK – punjenje baterija

Za ručak treba jesti bjelančevine životinjskog ili biljnog podrijetla, povrće kao
izvor sporih šećera i vlakana i nikad, baš nikad ne treba pojesti uobičajen oblik deserta
odmah nakon obroka.
Kako naš metabolizam funkcionira u sredini dana:
Snažna je sekrecija enzima koji probavljaju bjelančevine – proteaze i enzima
amilaze koji pomaže pri probavi škroba i glikogena (idealno vrijeme za unos bjelančevina
ili škroba).
Započinje proces ugradnje proteina u stanicu, kao i povećanje proteinskih zaliha i
ojačavanje imunološkog obrambenog sustava (stvaranje i aktivacija globulina).
Kako ručak predstavlja takozvano punjenje baterija, ovaj obrok se ne bi trebao
preskakati, jer se često događa da se navečer energija nužna za funkcioniranje naših
organa nadoknađuje povećanim unosom hrane, što je loše za održavanje idealne težine.
Dobro je za ručak jesti jedan jedinstven obrok, bogat bjelančevinama, ribu ili
meso, jer te namirnice osiguravaju unos vitamina topivih u vodi, željeza, cinka, selena,
ali i aminokiselina tirozina i triptofana. Kako bi došlo do što bolje apsorpcije, nikad ne
treba jesti previše kuhanog povrća , a premalu količinu mesa ili ribe. Ovo se ne odnosi
na brokulu, kupus, kelj pupčar, blitvu, špinat, korabicu i cvjetaču.
Obvezno treba izbjegavati deserte najmanje dva sata nakon ručka.
Jedna čaša crvenog vina je idealna za probavu (ukoliko nam obrok nije bio
sastavljen od ugljikohidrata). Dozvoljeno je konzumirati jednu vrstu voća, sat vremena
nakon obroka (samo kada je tjelesna težina optimalna), ali samo svaka treći do četvrti
dan.
Meso je moguće zamijeniti proteinima iz biljaka (grah, soja, leća), prema točnoj
procjeni proteinskog sastava.

Iako postoje mnogobrojni dijetetski načini prehrane, kao i razlike u stavovima

nutricionista, samo jedan način iskustveno daje odlične rezultate: proteini i ugljikohidrati
se ne kombiniraju u jednom obroku, bilo da je ručak ili večera u pitanju. Poznati svjetski
znanstvenici su zadnjih godina objavili, da je potrebno čak do godinu dana, da se
organizam metabolički očisti od toksina nakupljenih uslijed loše i spore razgradnje
kombiniranih namirnica.
Jedino vrijeme kad je kombinacija moguća je jutro. Tada je aktivnost enzima vrlo
velika i jedino ujutro ne postoji ometanje ovih enzima u probavi.
Kombiniranje bjelančevina i ugljikohidrata u svako drugo doba dana nije dobro,
jer se enzimska aktivnost za njihovo probavljanje i metaboliranje ne poklapa, naprotiv,

23
dolazi do međusobnog blokiranja aktivnosti više enzima, pa će jedna vrsta namirnica
usporiti probavljanje druge vrste. Zbog kemijskih procesa u probavnim organima,
ugrožena je probava ugljikohidratnih namirnica (kruh, tjestenina), u odnosu na meso,
ribu, bjelanjke itd, pa tako kruh i tjestenina ostaju dugo u crijevnom sustavu ukoliko se
jedu sa spomenutim bjelančevinama, stvarajući truljenje i posljedično oštećenje stijenki
crijeva.
Lučenje bjelančevina podiže kiselost želučanih sokova, a ta kiselost zaustavlja
probavu ugljikohidrata. Zbog toba je uvijek preporučljivo ne miješati bjelančevine i
ugljikohidrate.

Teške su kombinacije sljedeće: odrezak s krumpirima; meso i kruh, meso i

tjestenina (lazanje, špagete s mesom, musaka od krumpira), banana i jogurt; Trebalo bi
izbjegavati grašak s mesom. Bjelančevine prisutne u mlijeku, sirevima i mahunarkama i
one prisutne u mesu, ne idu zajedno. Ove prve u grumenima se raspoređuju oko
bjelančevina iz mesa, onemogućavajući tako pravilnu probavu.
Teške su i sljedeće kombinacije: riba na žaru i gorgonzola; hamburger sa sirom;
meso ili riba pripremljeni s vrhnjem; svinjske kobasice s lećom; riža i meso; riža i vino.
Jela od riže uz istodobno konzumiranje alkohola, kao i alkoholna pića uz krumpir,
tjesteninu ili kruh ne mogu biti u dobrom odnosu. Voće nakon tjestenine ili riže, ali i vrlo
kisela salata uz tjesteninu i rižu nije dobra kombinacija.
Tjestenina i slatkiši također nisu dobra kombinacija. Želudac vrlo brzo probavlja
šećere - ako uz njih nismo konzumirali ništa drugo. Ali, ako je želudac već zauzet
probavljanjem hrane, šećeri moraju čekati da dođu na red. Zato voće i slatkiše nikad ne
bi trebalo jesti uz ili nakon obroka. Teške kombinacije: Sva slana jela u kombinaciji s
desertom ili voćem. Slatkiše i voće treba konzumirati između glavnih obroka, a ne
odmah poslije njih (a idealno vrijeme je, kao što je već poznato, od 16 do 18 sati).

Pogrešna kombinacija namirnica neće nikada dovesti do idealne održive težine i

najvjerojatnije će vremenom izazvati mnoge bolesti (osobe oboljele od karcinoma
debelog crijeva često priznaju da su znali kombinirat unos mesa s kruhom ili krumpirom,
kao i mesa u kombinaciji s tjesteninom).
Povrće je zdravo, ali treba napomenuti da se kuhanjem mijenja glikemijski,
odnosno, slatki indeks. Ovaj indeks predstavlja brzinu kojom raste razina šećera u krvi
poslije uzimanja određene vrste hrane, odnosno, to je brzina porasta razine inzulina u
krvi nakon uzimanja određenih namirnica. Glikemijski indeks određuje vrsta šećera (koja
se nalazi u hrani), količina dijetnih vlakana u toj hrani i načina pripreme hrane.
Kuhanjem, povrće dobiva karakteristike običnog šećera. Unosom kuhane mrkve ili
celera na primjer, brzo se podiže razina šećera u krvi, pa posljedično i razina inzulina. To
vremenom iscrpljuje gušteraču, ali i dovodi do porasta tjelesne težine. Često u praksi
čujemo izjavu: jedem samo kuhano povrće i nikako da smršavim! Jedem zdrave juhice
svakog dana, malo mrkve i celera i malo kuhane piletine, a imam sve više i više
kilograma. Ova pojava je posljedica velike aktivnosti inzulina, koji ne dopušta mastima
da se oslobodi iz stanica, već upravo suprotno, skuplja masne nakupine u stanicama.
Dakle, “zdrave juhice” i malo “zdravog povrća” mogu stvoriti mnogo masnoća u
organizmu.
Krumpir je namirnica koju naročito treba ograničiti u prehrani želimo li
smršavjeti, ali i biti zdravi. Danas je krumpir toliko genetski izmijenjen, da ni ne
podsjeća na onaj od prije 20 godina. Što se promijenilo? Zamislimo da u krumpiru
postoji jedan mali biserni niz, amidon, a u njemu se nalaze biljni šećeri. Genetskim
inženjeringom se postiglo da, umjesto jednog malog niza bisera amidona, u jedan
krumpir može stati najmanje 100 takvih ogrlica, a da je veličina krumpira ostala ista.
Kuhanjem i prženjem, ovi amidonski biseri pucaju i oslobađaju čiste šećere.
Možemo slobodno reći da jedući ovaj krumpir, mi praktično jedemo šećer. Što je
raskuhaniji (krumpir pire) ili prženiji (pomfrit), to je šećer u većoj količini dostupan i mi
opterećujemo još više naš organizam. Krumpir kuhan u ljusci je još i najbolji izbor.

24
 Uzimanje obroka kao što je hamburger u pecivu, pomfrit i Coca-Cola zasigurno je
zločin prema našem tijelu! Ne spominjimo da je coca cola bez šećera za nijansu gora od
obične, jer je zaslađena aspartamom, koji razara našu gušteraču, kao i jetru.
Danas se određivanje vrijednosti hrane prema kalorijskoj vrijednosti smatra
zastarjelim. Dokazano je da mnoge namirnice koje imaju nisku kalorijsku vrijednost
mogu imati vrlo visok glikemijski indeks, pa bez obzira na sniženi energetski - kalorijski
unos, može doći do stvaranja, umjesto smanjenja masnoća. Neke namirnice imaju visok
glikemijski indeks, što znači da brzo podižu šećer u krvi, ali nemaju preveliku
koncentraciju šećera, pa time imaju manji GL.

Napomena: glukoza (grožđani šećer) ima glikemijski indeks 100 i prema njemu
se određuju svi ostali parametri.

Zeleno povrće 15 Integralni kruh 50

Rajčica 15 Bijela tjestenina 55
Limun 15 Pekmez 55
Gljive 15 Banana 60
Soja 18 Cikla kuhana 65
Fruktoza 20 Polubijeli kruh 65
Crna čokolada 22 Bijela riža 70
Sušeni grašak 23 Kukuruz 70
Leća 27 Keks, biskvit 70
Grah tetovac 27 Kuhani krompir 70
Mladi grašak 32 Mliječna čokolada 70
Lima grah 32 Žitarice sa šećerom 70
Slanutak 33 Beli hleb 70
Jogurt, sir, kiselo mlijeko 35 Bijeli šećer 75
Smrznuti grašak 39 Kukuruzne pahuljice 85
Integralna tjestenina 40 Kokice 85
Crveni grah 40 Mrkva kuhana 85
Cijeđeni sokovi bez šećera 40 Med 90
Mekinje 40 Krumpir pire 90
Šareni grah 42 Bijeli tost 95
Grah prebranac 43 Pekarski krumpir 95
Integralna riža 50 Peršun korijen 101

Povrće je idealno jesti sirovo (mrkvu i celer osobito), dok mnoge druge vrste
povrća treba samo kratko skuhati (najbolje na pari, ali i u vodi je u redu). Pastrnak,
peršin i mrkvu iz juhe dijabetičari nikako ne trebaju jesti. Idealne namirnice su one čiji
glikemijski indeks ne prelazi 45. Dobro je kombinirati obrok od namirnica niskog
glikemijskog indeksa. Ako jedemo neku namirnicu iz grupe visokog GI, onda obvezno
trebamo uzeti barem tri puta više namirnice niskog GI.
Program krono prehrane dr. Gifing podrazumijeva i kombiniranje namirnica
visokog i niskog glikemijskog indeksa, ali to je tema koja se obrađuje tijekom programa

25
osobno s liječnicima, kako bi se ostvario najindividualnij koncept, jer je takvo što vrlo
teško prakticirati samostalno.

Idealno vrijeme (ali ne i obvezno vrijeme) za ručak je između 13 i 15 sati.

Tradicionalne ručkove koji podrazumevaju predjelo, juhu i glavni obrok, a zatim

desert, treba maksimalno izbjegavati, jer količinski opterećuju naš želudac i pri tome
dolazi do usporavanja probave hrane.
Takova jela je moguće konzumirati jednom u dva do tri tjedna (bez deserta!) i to tek kad
naš metabolizam postane skladan, odnosno kad se tjelesna težina stabilizira na željenoj
razini.
Tjesteninu treba jesti u manjim količinama nego što mi obično prakticiramo. U
danima kad jedemo tjesteninu, trebalo bi smanjiti unos proteina (i ujutro i uvečer) kako
bismo omogućili što bolju energetsku iskoristivost ugljikohidrata i kako ne bismo blokirali
ili usporili probavljanje tjestenine. Tjesteninu nikako ne bi trebalo jesti dva dana za
redom.

Ponovimo, tjesteninu nije poželjno kombinirati s mesom (to znači da nije dobro
jesti lazanje, musaku od krumpira, špagete s mesom, pitu od mesa i slična jela). Obrok
koji u sebi sadrži namirnice bogate proteinima i ugljikohidratima blokirati će metabolizam
i rad organa za probavu, donijet će nam osjećaj težine, nadutosti, umora, uspavanosti i
usporenosti. Na staničnoj razini će doći do stvaranja velikih količina otpadnog materijala,
što će zatrovati tkiva, u crijevima će se hrana dugo probavljati, nastat će mikro
oštećenja, koja će vremenom dovesti do nastanka ozbiljnih oboljenja organizma
(karcinomi!!!).
Temeljna podjela namirnica je bjelančevine i škrobne namirnice. Kad kažemo da
ne treba kombinirati ove vrste namirnica, to podrazumijeva da se škrobne namirnice
(krumpir, sve žitarice, kruh, tjestenina, riža, grah, grašak, leća, sojino mlijeko i jogurt,
tofu sojin sir, banana, slatke kruške, smokve, itd) ne miješaju s bjelančevinama (sve
vrste mesa, riba, jaja, sirevi, sirni namazi, itd). U jajetu je žutanjak škrob, a bjelanjak je
bjelančevina. Za jutro je ova namirnica dobra, ali za večer ne, tada je dobro jesti samo
bjelanjke.

Hrana bogata bjelančevinama mora se konzumirati kao poseban obrok, rezerviran

samo za bjelančevine. Moguće ga je miješati sa svim povrćem osim s krumpirom,
graškom, lećom, mahunama i sličnim (i žitaricama, riža, proso, kukuruz, pšenica itd).
Idealna kombinacija su bjelančevine sa glavičastim povrćem. Krumpir je snažna škrobna
namirnica, za razliku od graška ili riže. Riža se može ponekad kombinirati (nakon
postizanja idealne težine) sa slabijim proteinima (riba). Bjelančevinasta hrana obavezno
se jede bez kruha, tjestenine, ili bilo koje druge žitarice. Takvi obroci se lako pripremaju
i vrlo lako probavljaju.
Poslije ovog obroka nećemo osjećati umor, tromost i bezvoljnost.
Želimo li poboljšati probavu, u istom obroku ćemo jesti samo jednu vrstu
bjelančevina (znači, meso i riba, kao i meso i sir, riba i sir su teže kombinacije za
probavu, pa ćemo to izbjegavati). S koncentriranim bjelančevinama ćemo uvijek jesti
dosta salate, koja je odličan izvor vlakana.
Prema sličnim osobinama i biološkoj vrijednosti, povrće se može svrstati u četiri
skupine:
1. korjenasto, gomoljasto i lukovičasto - mrkva, celer, peršin, pastrnak, cikla,
rotkva, rotkvice, hren, krumpir, čičoka, crni luk i češnjak, poriluk, vlasac.
2. glavičasto (kupusnjače) i lisnato – zelje, kelj, kelj pupčar, kineski kelj, lisnati
kelj, brokula, korabica, cvjetača, zelena salata, blitva, špinat, radič, komorač, rabarbara,
artičoka.
3. mahunarke (leguminoze) – mahune, grah, grašak, leća, soja, slanutak, bamija.
4. plodovito – rajčica, patlidžan, paprika, krastavac, dinja, lubenica, bundeva,
tikvice.

26
 Ova podjela olakšat će nam odabir namirnica koje se međusobno slažu. Ponekad
je dobro da se i izbor povrća u prehrani slaže prema navedenoj podjeli, najbolje su
kombinacije unutar dvije grupe, jer to omogućuje idealnu iskoristivost hrane.
Ne treba zaboraviti sve vrste gljiva, one se mogu kombinirati i s mesom i s
ugljikohidratima, pa kako je rižoto s gljivama dobar izbor tako je i biftek sa prilogom od
gljiva.
Punjene paprike su daleko jestivije i ukusnije napunimo li ih samo mesom
pirjanim na luku, ili samo pirjanom rižom na luku, ovo vrijedi za sva poznata domaća
jela u kojima se inače kombinira riža i meso (sarma)!

Užina – malo slatkog zadovoljstva

Kako funkcionira naš metabolizam u popodnevnim satima: tada je najniža razina

izlučivanja inzulina, svi organi rade maksimalnom snagom, a to troši našu cjelokupnu
energiju. Ovaj utrošak energije dovodi do zamora, pa je česta pojava da se fiziološkim
putem premještaju i koriste zalihe proteina u cilju kompenzacije energije za pravilan
metabolizam.

Kako bismo spriječili ovaj utrošak proteina, dobro je u popodnevnim satima

pojesti nešto slatko, tada bismo trebali unositi brze šećere koji su izvor brze energije,
time sprječavamo trošenje proteina i relaksiramo organizam, a mozak dobiva dodatnu
energiju za funkcioniranje.

Ako je ovaj međuobrok bogat i ugljikohidratnom energijom i Omega 3

polinezasićenim masnim kiselinama, mi smo obavili sve što treba sa ciljem biti zdravim i
dobro funkcionirati. To znači da je idealna vrsta namirnica sljedeća: voće, čokolada
(preporuka je crna, ali tko je ne voli, može pojesti i mliječnu, ukoliko ima normalnu
trajnu tjelesnu težinu), integralni keks s čokoladom ili suhim voćem, voćni jogurt,
badem, lješnjak, voćna salata s tučenim slatkim vrhnjem itd.. Suhe smokve su idealna
zakuska, jer imaju vrlo visoku pH vrijednost, odnosno čine našu krv baznom, pa utječu
na porast imuniteta.

Sve vrste napitaka su dozvoljene - voćni sokovi bez dodanog šećera, kava, biljni
ili voćni čaj.

Kratka napomena u vezi s kavom: Kava pripremljena kao napitak ima kiseli pH.
Vrlo tamna kava ima manju kiselost, ali je okus gorak. Mnogo kave može dovesti naš
organizam u stanje sniženog imuniteta, pa se preporuča ograničiti unos ovog ukusnog
napitka na najviše dvije šalice. Poznato je da osobe koje imaju kronični problem sa
slabijim imunitetom piju dosta kave. Kavu ne bismo trebali piti s dodatkom mlijeka, niti
mlijeka u prahu, a može se dodati mala količina šećera fruktoze ili sojino mlijeko.
Mlijeko u prahu (svaka vrsta mlijeka – kravlje, sojino, rižino, zobeno itd..) se u
tehnološkom postupku proizvodnje praha pretvara u namirnicu koja je potencijalno
štetna za naš organizam. Tehnološki postupak pravljenja praha temelji se na kemijskoj
hidrogenizaciji masnoća, ili direktnom utjecaju visoke temperature. Oba mijenjaju
strukturu namirnice i u organizmu tako prerađena namirnica podiže razinu slobodnih
radikala, što je potencijalni uzrok mnogih oboljenja.

Suvremena tehnologija proizvodnje hrane je pogoršala krajem 20. stoljeća i

izgled čovjeka i njegovo zdravlje. Preko milijardu pretilih ljudi na planeti je više nego
alarmantan, a postotak oboljelih od metaboličkih bolesti raste iz godine u godinu. Teško
je u današnjoj ponudi odabrati uvijek najzdravije namirnice i potreban je veliki trud, ali
se ovaj trud višestruko isplati, jer je lakše i ljepše biti zdrav, nego biti bolestan.

Kad biramo voće, opet je pametno birati prema brzini kojom uneseno voće podiže
razinu šećera u krvi. Posebno obratite pozornost na glikemijski indeks vrlo omiljene

27
slastice, a zapravo povrća – lubenice! Sad pomislite što radimo svom organizmu kad
navečer nakon dobre večere pojedemo par velikih krišaka ovog slatkog otrova.

Voće – glikemijski indeks

Trešnje 22 Jabuke 38 Banane 62

Višnje 22 Breskve 43 Suho grožđe 65

Grejpfrut 25 Narandže 43 Ananas 66

Šljive 32 Kivi 52 Dinje 64

Jagode 32 Mango 55 Lubenice 72!!!

Kruške 36 Marelice 57

Idealno vrijeme za ovaj međuobrok je između 16 i 18 sati po zimskom računanju

vremena, odnosno između 17 i 19 sati po ljetnom računanju.

VEČERA – započinje odmor

Navečer započinje razdoblje odmora organizma, uvelike se snižava razina

kortizola, hormona budnosti, razina inzulina je niska, povećano je lučenje nekih vrsta
probavnih enzima, a potpuno smanjeno izlučivanje nekih drugih.

Idealna hrana za večeru je izbor lakih proteina i salate (kao i nekih povrća, koja
nisu škrobna), kao izvor vlakana...
Počinje razdoblje regeneracije stanica i stvaranje novih stanica. Imunološki
sustav se aktivira i zahuktava.
Večernji obrok treba biti lagan, jer naš organizam nema mogućnost boriti se s
teškom ili obilnom hranom koju pojedemo uvečer.
Ovo je vrijeme za unos vlakana (koja će nas držati sitima tijekom cijele noći) i
polinezasićenih masnih kiselina (masne ribe, kao što su skuša, losos, tuna i druge),
obvezno ih treba jesti sa sezonskim salatama prelivenim hladno cijeđenim uljima, koja
su bogata polinezasićenim masnoćama.

Druga opcija, jednako dobra za večeru: piletina/puretina s grila, teletina,

tunjevina ili kuhana jaja (samo bjelanjak) s izborom od dvije ili više svježih salata,
začinjenih balzamičkim octom i hladno cijeđenim uljima.

Koliko je preskakanje doručka odlučujuće za pojavu brojnih metaboličkih

poremećaja u organizmu, toliko je naglasak na večeri odlučujući za uspjeh mnogih
dijeta, kao i za izbjegavanje nastanka tjelesne figure koja ne odgovara našoj bazičnoj
konstituciji (povećanje trbuha, stražnjice, jahaće hlače, povećanje gornjeg dijela ruku
kod žena itd).
Idealno vrijeme za večeru je oko 19 sati, mada su moguća i veća odstupanja u
odnosu na ovo vrijeme, jedino treba voditi računa da vrijeme između večere i spavanja
ne bude kraće od jednoga sata, jer se u snu usporava metabolizam, mnogi enzimi snize
razinu svoga lučienja na minimum i sva hrana ostaje neprobavljena dugo vremena. To
dovodi do nakupljanja patoloških masnoća, ali i ozbiljnih zdravstvenih smetnji
uzrokovanih dugogodišnjim pogreškama u prehrani.

Metabolizam nekih ljudi može dugo tolerirati razne pogreške u prehrani. Mnogi
mladići i djevojke često dodaju večernjem ugljikohidratnom obroku i slatka gazirana
pića, mlijeko ili jogurt u neograničenim količinama. Pri tomu mnogi izgledaju čak i dobro.
Uvijek se sjetite rečenice jednog čuvenog fiziologa: tijelo pamti! Izgledat ćemo dobro i

28
osjećat ćemo se zdravo sve do jednog trenutka. A taj se trenutak bez iznimke dogodi
svakome tko je dugo griješio u izboru hrane i vremenu obroka.

Deklaracije, odnosno naljepnice na pojedinim namirnicama su šture ili napisane

nevjerojatno malim fontovima slova, za koje su ponekad potrebna pomagala i
najoštrijem oku. Bez obzira na to, potrudite se pročitati svaku deklaraciju, to je od
iznimne važnosti. Na primjer, na mnogim ćemo proizvodima vidjeti da imaju u svom
sastavu mlijeko u prahu – tost kruh, dvopek, integralni biskviti, juhe iz vrećice, biljni
šlag, jogurt itd... takova namirnica nije dobra za sve one koji imaju intoleranciju na
kravlje mlijeko, a ta intolerancija je najčešća u našoj praksi.
Ovdje čak i ne spominjemo emulgatore i pojačivače okusa, kao ni ostale
hidrogenizirane biljne masnoće, što sve skupa uopće nije poželjno u prehrani!
Za poboljšanje imunološkog sustava, birajte biljne čajeve, koji su bazni, a ne
voćne ili crne, koji su kiseli, obvezno dodajte sok od limuna (koji ostavlja bazni trag).
Suhe smokve, sušene masline, ribani celer, maslinovo ulje, svjež peršin, rajčica,
krastavac, patlidžan, brokula, zelje, mrkva, crni luk i češnjak, jabuke, lubenice, marelice,
kupine, ribizl, to su samo neke od namirnica koje nam pomažu u borbi protiv infekcija
(jer su “bazne”).

Ono što nam odmaže je sljedeće: pivo, coca cola, kikiriki, orasi, kava, šećer,
čokolada, kečap, majoneza, brusnice, borovnice, kukuruz, leće, šljive, kakao, senf i
drugo.

Iako i danas postoje burne rasprave u vezi sa utjecajem kolesterola na nastanak

srčanih bolesti, medicinski stručnjaci sve više dolaze do saznanja da baš nije lako
optužiti samo kolesterol za srčane probleme suvremenog čovjeka. Rezultati mnogih
suvremenih studija su i dalje nedosljedni i zbunjujući.

29
Što je kolesterol?

Kolesterol je alkohol velike molekulske težine, koji se proizvodi u jetri i nekim

stanicama u organizmu. Važnost ovog spoja je vrlo velika za život čovjeka, a najvažnije
uloge kolesterola su sljedeće:
 Osiguravanje kvalitete stanične stijenke i stabilnost svih stanica u organizmu.
 On je izvorni oblik kortikosteroida, odnosno od njega se dalje sintetiziraju
hormoni koji nam omogućavaju život i funkcioniranje u stresnim situacijama, kao
i preteča testosterona, estrogena i progesterona, najvažnijih hormona u
reprodukciji i vitalnosti.
 Kolesterol je prekursor vitamina D, vitamina topivog u mastima, nužnog za
zaštitu živčanog sustava, održavanje zdravih kostiju i mišićnog tonusa. Vitamin D
sudjeluje u proizvodnji inzulina, metabolizmu minerala i u imunom odgovoru
organizma. Klinički je dokazano je da vitamin D sudjeluje u sprječavanju
nastanka karcinoma pankreasa, debelog crijeva, prostate i dojke, ali i drugih
maligniteta.
 Žučne soli, koje omogućavaju probavu masti, stvorene su od kolesterola.
 Kolesterol je nužan za moždanu aktivnost, jer serotoninski receptori u mozgu ne
funkcioniraju bez njega.
 Majčino mlijeko sadrži visoku razinu kolesterola, jer je on, zajedno sa zasićenim
masnoćama iz mlijeka od vitalnog značaja za rast dojenčeta i razvoj mozga.
Glavni razlog zašto je ogroman naglasak stavljen na značaj kolesterola je njegova
potencijalna uloga u razvoju koronarne - srčane bolesti, iako je podjednak broj studija
koje pokazuju da ne postoji korelacija između razine kolesterola i kardiovaskularnih
bolesti. Dapače, utvrđeno je kako znatan rizik od nastanka koronarne bolesti postoji i
kod starijih osoba koje imaju normalne ili niske vrijednosti ukupnog kolesterola.
S druge pak strane, u mnogim zemljama zapadne Europe se svim muškarcima,
starijim od 55 godina propisuje jedan od registriranih statina, odnosno lijekova koji
snižavaju vrijednosti kolesterola i ovo se smatra preventivom od nastanka srčanih
bolesti.
Praćenje pacijenata u Velikoj Britaniji (studija je obuhvatila 20.536 ispitanika),
dovelo do saznanja da je u postotku manji broj oboljelih od srčanih bolesti u skupini koja
redovno uzima statine, u odnosu na kontrolnu skupinu, odnosno na one koji ne piju
statine.

Zamjerka koja je ubrzo uslijedila u Britanskim i mnogim svjetskim znanstvenim

krugovima je ozbiljno poljuljala vrijednost rezultata ove studije. Naime, statistika je
obuhvatila doslovno sve ispitanike koji su podvrgnuti terapiji statinima, bez obzira kakve
su vrijednosti kolesterola kod njih bile prije uspostavljanja terapije. Tako da se zapravo
ne zna točno koliko se terapijom utjecalo na čimbenike rizika, čak ni koliko je čimbenike
rizika iznosio u čitavoj skupini ispitanika.
Kritičari terapije statinima često optužuju farmaceutsku industriju i fabriciranje
indikacija za primjenu određenih lijekova, pa je i ovakva kritika našla svoje mjesto u
tisku ali i stručnim časopisima.
Danas se sve više razmatra teorija da vrijednost kolesterola u krvi ne igra glavnu
ulogu u nastanku srčanih oboljenja. Novije studije govore u prilog tomu da je osnovni
krivac za nastajanje plakova, odnosno naslaga u krvnim žilama, zapravo upalni proces i
posljedično oštećenje zidova krvnih žila, kao posljedica velikog unosa raznih šećera.

Prije svega unos brzih – jednostavnih šećera (slatkiši, med, bijeli šećer, smeđi šećer,
voće itd) dovodi do poremećaja metabolizma u našem organizmu. Unos ovih šećera
dovodi do povećane aktivnosti gušterače, odnosno pankreasa i nakon kraćeg ili duljeg
vremena, javlja se iscrpljenost ove vrijedne žlijezde. Razina šećera u krvi se podiže i sve
se teže vraća na normalnu vrijednost. Povećanje šećera u krvi dovodi po povećanja
vrijednosti LDL kolesterola, poznatog kao loš kolesterol.
Nedavno je otkriveno da se molekule kolesterola oštećuju kad se izlažu velikoj
toplini i oksidaciji. Oksidacijski proces se odvija i u organizmu svakoga čovjeka, ali i u

30
prehrambenoj tehnologiji, naročito je visoka vrijednost oksidiranog kolesterola u mlijeku
u prahu i jajima u prahu, kao i u namirnicama koje su dugo termički obrađivane na
visokim temperaturama (prženje u fritezi). Ovo se također odnosi na hidrogeniziranje
biljnih masnoća, a njih ima u skoro svakoj namirnici koju danas konzumiramo (margarin,
biljni šlag, biljni sir, grickalice, juhe iz vrećice, pekarska peciva itd).
Svjetski standardi preporučiju smanjenje vrijednost hidrogeniziranih biljnih masnoća
u tehnološki obrađenim namirnicama, na maksimalno 2%. Kod nas se ova preporuka ne
poštuje, a teško ćemo u prodavaonici vidjeti i jedan proizvod na čijoj deklaraciji stoji
točan postotak ovih masnoća.

Kolesterol je važan element pri reparaciji, odnosno obnavljanju oštećenja stanica

uslijed raznih upala. On je stalno prisutan u krvotoku, a njegova se koncentracija
naročito povećava na mjestu oštećenja nekog tkiva, kao normalan upalni odgovor
organizma.
Ako se u organizmu stvara veća količina oksidiranog oblika kolesterola (uslijed
utjecaja slobodnih radikala), ili se putem hrane unosi ovaj oblik kolesterola, umjesto da
kolesterol ozdravljuje tkivo na mjestu nekog upalnog procesa, dolazi paradoksalno do
oštećenja tkiva. Tako se stvaraju i plakovi, odnosno naslage u krvnim žilama, koje i
same kompromitiraju cirkulaciju. S druge pak strane, postoje brojni dokazi da takvi
oksidirani oblici kolesterola u mnogim tkivima dovode do pojave maligniteta uslijed
lokalnog oštećenja stanica.
Kolesterol je ipak samo jedan od markera za čimbenike rizika od nastajanja
koronarnih bolesti i sada se zna da normalne vrijednosti kolesterola u krvi nikako ne
znače smanjenje rizika od infarkta ili moždanog udara. Zapravo, Dr. Christie Ballantyne,
s Baylor College of Medicine je kardiolog s najvećim brojem objavljenih studija iz kojih
proizlazi zaključak da osobe koje su imale infarkt ili moždani udar, čak u preko 50%
slučajeva nisu uopće imale povišene vrijednosti kolesterola.

Danas je još uvijek nejasno u kojoj je mjeri prehrana bogata mastima dobra ili
loša za organizam. Vjerojatno postoji velika važnost za genetsku strukturi stanica. Jedan
od primjera je sljedeći: stanovnici sjevernog dijela Indije jedu u prosjeku hranu koja ima
17 puta više životinjskih masnoća, od one koju jedu stanovnici južnih krajeva Indije, a u
prosjeku imaju sedam puta manji broj oboljelih od srčanih bolesti.
Francuzi jedu hranu bogatu zasićenim mastima, uključujući maslac, jaja, sireve,
jetru i ostalo, a ipak, u regijama gdje se pačja i guščja jetra redovito konzumira, srčani
udar je zastupljen u 80 na 100.000 ljudi, za razliku od recimo 315 na 100.000 ljudi u
Americi, gdje je uvedeno sustavno smanjenje masnoća u svim prehrambenim
proizvodima (uz napomenu da je opća pretilost u SAD rasla razmjerno smanjenju
masnoća u prehrani).
S druge pak strane, dokazano je da loše navike u prehrani, a prije svega
preskakanje doručka i uzimanje grickalica između obroka, izravno utječu na povećanje
vrijednosti lošeg kolesterola.
Ujutro se u našem organizmu intenzivno izlučuju enzimi koji pomažu pri probavi
masti. To je idealno vrijeme za unos više masnoća životinjskog porijekla (jaja, sira,
vrhnja, šunke itd), jer se u jetri baš tijekom jutra sintetizira kolesterol. Kada unosimo
životinjske masnoće, mi jetri dajemo gorivo da ona sintetizira više HDL, odnosno dobrog
kolesterola, a kad njih ne unesemo, ona sintetizira mnogo više LDL, odnosno lošeg
kolesterola. Ovo se događa uslijed strukturnih razlika gustoće lipoproteina. Dobar
kolesterol ima veliku gustoću iza njegovo stvaranje potrebno je masno gorivo, dok loš
kolesterol ima malu gustoću i lako se sintetizira od bilo kakvog materijala.
Osim toga, preskakanjem doručka, mi samo razdražujemo hormone, čija je
razina najviša ujutro (kortizol i inzulin), pa umjesto da pomažemo stvaranje zaštitnih
tvari u organizmu i podižemo imunitet, mi dodatno remetimo ovaj proces i
omogućavamo stvaranje patoloških masnih skladišta u određenim dijelovima tijela uz
kompromitiranje imuniteta. Nastali masni depoziti se kasnije iznimno teško uklanjaju, a
aktivnost hormona koji luče ove masne stanice neprekidno raste i time se dodatno
remeti metabolizam.

31
 Tada se na razinu kolesterola mora terapijski djelovati, u smislu snižavanja
ukupnih vrijednosti, povećanja HDL vrijednosti i smanjenja LDL vrijednosti.
Statini su i dalje lijek izbora kod visokih vrijednosti kolesterola, ali je preporuka
pokušati postići normalne vrijednosti prirodnim putem (naravno, uz statine je nužno
uzimati Q10 ili Ubiquinol, kao i L Carnitine).
• Obvezno ne konzumirati slatko (i voće) najmanje dva mjeseca.
• Uvesti doručak kao najznačajniji obrok.
• Obvezno ne konzumirati žestoka pića
• Svesti na minimum uzimanje namirnica koje su bogate hidrogeniziranim masnoćama,
odnosno, izbaciti margarin, biljni šlag, biljni sir itd.
Niti uz najbolju dijetetsku prehranu, često ipak nije moguće ove vrijednosti
približiti idealnim. Nužno je odmah po dijagnosticiranju povišene vrijednosti kolesterola
uvesti program suplementacije, odnosno svaki pacijent bi trebao uzimati određene
prirodne preparate koji utječu na regulaciju metabolizma kolesterola.
Prije svega to su preparati koji olakšavaju rad jetri , djelujući na izbacivanje
toksina, zatim različiti vitamini koji sudjeluju u metabolizmu, aminokiseline koje
omogućavaju stvaranje dodatne energije, minerali koji pomažu enzimske aktivnosti i
drugo.
Na temelju razine slobodnih radikala u krvi, vrijednosti biokemijskih analiza i
kematološkog profila, određuje se individualni režim, izbor i doziranje preparata.
Terapija povišenih vrijednosti kolesterola podrazumijeva pravilnu kombinaciju
preparata kao što su Omega 3, E vitamina, C vitamina, selena, grupe drugih
antioksidanata, aminokiseline i drugo. Obvezna je veća tjelesna aktivnost, jer uz
dijetetski režim i dodatke prehrani, a bez povećane tjelesna aktivnosti, rezultati mogu
biti skromni.

Brzo hodanje najbolji je način tjelesne aktivnosti.

Regulaciju vrijednosti kolesterola možemo očekivati već za dva do tri tjedna.

Odnos HDL i LDL jetri će se regulirati sporije, ali pri pravilnom režimu, već za dva do tri
mjeseca, ovaj odnos može postati idealan.
Sama vrijednost kolesterola nema naročito veliko značenje za određivanje
čimbenika rizika za nastanak bolesti bez određivanja vrijednosti slobodnih radikala i C-
reaktivnog proteina u krvi. Naravno, dodatno određivanje i biokapaciteta krvne plazme
da prirodno neutralizira slobodne radikale, visoko reaktivne partikule koje razaraju naše
stanice, je od velikog dijagnostičko – prognostičkog značaja.
Nove preporuke za kvalitetu sistematskih pregleda podrazumijevaju uvođenje
obveznog određivanja slobodnih radikala, a definitivno, mi bez saznanja o ovim
vrijednostima, ne bismo smjeli uzimati niti jedan vitamin, a kamoli ozbiljne
antioksidativne preparate i sportske dodatke prehrani. Ako uzimamo preparate, a ne
znamo razinu slobodnih radikala niti naš biokapacitet plazme za njihovu neutralizaciju,
najvjerojatnije ćemo više naškoditi, nego pomoći našem organizmu.

Šećer i šećerna bolest

Šećerna je bolest poremećaj metabolizma koji karakterizira dugotrajna povišenost

šećera u krvi, a nastaje uslijed poremećaja lučenja hormona inzulina.
Već smo napomenuli kako je inzulin vrlo važan hormon proizveden u gušterači. On je
zadužen za propuštanje šećera u sve stanice organizma.
Kada uslijedi šećerna bolest, tada gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina koji bi
omogućio da sav šećer koji unesemo hranom, prijeđe iz krvi u mišiće i druge stanice
koje prave energiju. Kada taj šećer ne može prijeći u stanice i pretvoriti se u energiju,
tada se nakuplja se u krvi. Prvi simptom ovoga oboljenja je povišena razina šećera u
krvi, a nakon dužeg vremena, neizostavno nastaju oštećenja živaca, oku, bubrega,
krvnim žilama itd.

32
Kako bi ljudsko tijelo normalno funkcioniralo, potrebna mu je energija. Za proizvodnju
energije tijelu je potrebna hrana. Ljudski organizam energiju proizvodi u stanicama.
Za stvaranje energije potrebni su ugljikohidrati, masti i bjelančevine (proteini).
Ugljikohidrati su najbolji izvor energije. Izvor ugljikohidrata su namirnice kao što su
brašno, riža, skrobna povrća, voće, razni šećeri i drugo.
Glukoza je osnovni izvor energije za ljudsko telo. Ona je uskladištena u jetri i mišićima u
obliku supstance koju nazivamo glikogen, a koja služi kao „pričuva energije".
Glukoza u krv dolazi iz hrane (od ugljikohidrata) i iz jetre (pričuva glukoze iz glikogena).
Osim što skladišti, jetra proizvodi male količine šećera (proces proizvodnje naziva se
glukoneogeneza).
Nakon uzimanja obroka, ugljikohidrati iz probavnog sustava ulaze u krv, a kroz krv
odlaze do stanica.
Nekim stanicama (mišićne i masne stanice) potrebna je pomoć da bi primile šećer iz krvi
i iskoristile ga za stvaranje energije. Jetri je takođe potrebna pomoć za proces
skladištenja šećera u obliku koji se zove glikogen.
Inzulin, hormon pankreasa služi kao ključ koji otvara ova pomoćna vrata i omogućuje
šećeru iz krvi da uđe u stanice.
Stanice proizvode energiju za svoj rad iz šećera koji je pomoću inzulina ušao u njih i taj
proces smanjuje razinu šećera u krvi, vraćajući ga u normalne vrijednosti.
Svaki unos hrane podiže razinu šećera u krvi, zatim slijedi lučenje inzulina kao
medijatora procesa iskorištavanja šećera, s druge strane fizička aktivnost smanjuje
razinu šećera.
Stres podiže razinu šećera, a žestoka pića snižavaju razinu šećera, odnosno glukoze u
krvi.

Zašto postajemo glupi kad jedemo slatkiše?

Poznati britanski znanstvenik Patrick Holford objavio je desetke stručnih članaka o lošem
utjecaju takozvanih brzih šećera u prehrani (bijeli i smeđi šećer, med, kolači, rafinirane
žitarice – musli s dodatkom meda, šećera ili voća itd.).
Jedna velika studija u Velikoj Britaniji, rađena na nekoliko tisuća djece školske dobi je
pokazala da je u skupini djece koja nekontrolirano jedu slatkiše i sve vrste brzih šećera,
razina inteligencije u prosjeku niža za 25 bodova u odnosu na djecu koja iz nekog
razloga ne konzumiraju šećer (ovo je stvarno vrlo loš rezultat!!!)
Danas je uporaba šećera postala alarmantno visoka! Znanstvenici diljem svijeta
upozoravaju na katastrofalne posljedice ove nekontrolirane pojave. Stephen
Schoenthaler sa California State University u svojim brojnim radovima također dokazuje
da je razina inteligencije kod djece koja jedu slatkiše, bombone, sladolede itd, daleko
niža nego kod djece koja ne jedu slatkiše ili ih jedu vrlo umjereno. Dr Richard Carlton, sa
Stony Brook University MS, NY, dokazao je izravnu povezanost uzimanja slatkiša i
otežanog učenja, smanjenja pažnje i povećanja nemira kod djece.
Dokazano je da se pri dugotrajnoj i obilnoj konzumaciji slatkih namirnica, kod ljudi u
mozgu, točnije u sinapsama koje omogućavaju komunikaciju između moždanih stanica
(time ostvarujući misaone procese), pojavljuje takozvani cross-linking fenomen. Šećer u
krvi prelazi moždanu barijeru, veže se za bjelančevine sinaptičkih veza (komunikacijskih
kanala), a novonastala veza naziva se proteoglikan. S vremenom se stvara mrežasta
tvar između više sinapsi, bjelančevinasti put postaje zadebljan, moždani impuls spor, a
sve to usporava misaone tijekove, smanjuje inteligenciju, sposobnost pamćenja i učenja
i dovodi do rane demencije.
Dokazano je da se demencija javlja mnogo ranije kod ljudi koji konzumiraju veće količine
šećera, a u skoro 50% slučajeva se javlja i upadljivo smanjenje inteligencije, tako i
izjava dr. Petera Rogersa, psihologa sa sveučilišta u Bristolu dobiva sve više smisla –
šećer prži mozak!
Profesor Gerald Reaven sa sveučilišta Stanford u Kaliforniji došao je do rezultata koji
daju vrlo mračne prognoze. Naime, 25% zdravih ljudi imaju neki oblik poremećaja
aktivnosti inzulina, upravo zbog nekontrolirane konzumacije namirnica bogatih šećerom.

33
Taj je postotak ujedno čimbenik rizika za nastanak ozbiljnog poremećaja metabolizma
šećera. Dakle, svaki četvrti potpuno zdrav čovjek ozbiljno oboljeva uslijed konzumiranja
hrane koja sadrži jednostavne šećere.

Poremećaj metabolizma šećera proglašen je i kao jedan od uzročnika nastanka ili

pogoršanja mnogih psihijatrijskih bolesti, od depresije do shizofrenije. Dr. Carl Pfeiffer,
osnivač centra za istraživanje mozga u Prinstonu, dokazao je da je poremećaj
metabolizma šećera uzrok nestabilnosti pacijenata oboljelih od shizofrenije. Konzumacija
šećera pogoršava bolest do te mjere, da terapija postaje neadekvatna. Šećeri u prehrani
dovode do agresivnog ponašanja, fobija, psihotičnih kriza i samoubilačkih namjera.
Upravo zbog toga je, na zadnjem svjetskom kongresu psihijatara, zaključeno da je
uporaba šećera u prehrani iznimno loša za psihičke funkcije i apsolutno zabranjena svim
pacijentima koji imaju neki psihijatrijski poremećaj.
Liječenje depresije čokoladom i tortom siguran je put u još dublju depresiju!!!
Poznato je da šećer u prehrani troši naše vitaminske i mineralne zalihe i dovodi
organizam u stanje avitaminoze.
Jedna žličica šećera je već dovoljna da iskoristi našu B vitaminsku zalihu u procesu
metabolizma, pa ovi vitamini brzo postaju deficitarni. Oni su iznimno važni za živčane
aktivnosti, njihovo smanjenje ometa moždane aktivnosti.
Coca Cola kao sladilo sadržava rafinirani kukuruzni sirup. Amerikanci su još prije
nekoliko godina dokazali izravnu povezanost između te vrste šećera i nastanka visokog
kolesterola. Tvrtka je zato pokušala dizajnirati novi proizvod – Zero Cola i predstaviti ga
kao vrlo zdravu varijantu. Nažalost, dodani aspartam je prouzročio pojavu nekoliko
tisuća novih dijabetičara u dječjoj dobi u Americi. Nakon podizanja ozbiljne tužbe i
suočena sa ogromnom odštetom, tvrtka je ponovno promijenila formulaciju i sad se
priprema oblik sa sladilom po imenu stevia, (odnosno truvia, koja je aktivni ekstrakt).
Neovisnim istraživanjima su pokazala kako malena konzerva Coca Cole sadrži ekvivalent
od 9,5 žličica (vrećica) rafiniranog šećera. Izračunajte dalje sami! Svaki puta kada
popijete malu konzervu Coca Cole, vi ste zapravo popili desetak žličica rastopljenog
šećera u kofeinu. Često pojedinac popije i preko 1 litre toga pića, dakle, popio je oko 30
vrećica rastopljenog bijelog šećera. Znate li koliko je to u gramima?
Odgovor je 150!
Ako popijemo dvije litre coca cole, pojeli smo 364 grama rastopljenog šećera (tim gore –
jer je u pitanju kukuruzni slad, s glikemijskim indeksom 115), a da ne spominjemo
količinu kofeina ili ortofosforne kiseline.
Opasna posljedica slatkih otrova je pojava šećerne bolesti, a ljudi koji obole, izlažu se
opasnosti od oštećenja svih živaca, ali i samoga mozga.
Medicinski naziv za šećernu bolest je „diabetes mellitus". Termin „diabetes" znači
pretjerano mokrenje, a reč „mellitus" znači med.
U prošlosti su doktori dijagnostikovali dijabetes kušajući pacijentov urin. Sladak okus
urina potvrđivao je dijagnozu.

Simptomi dijabetesa

Često i obilno mokrenje, žeđ, glad, gubitak na težini, umor/slabost, zamagljen vid, a
često – ništa od navedenoga.

Tipovi dijabetesa

Postoje dvije glavne kategorije dijabetesa:

Dijabetes tip 1 javlja se u djetinjstvu ili mladosti i inzulin je u tom slučaju neizostavni dio
terapije. Izazvan je aktivnošću imunološkog sustava organizma koji uništava stanice
vlastite gušterače - koje proizvode inzulin (beta stanice).
Dijabetes tip 2 obično se polako razvija kod odraslih. Napreduje s vremenom. U početku
se može liječiti dijetom i tjelovježbom, a u kasnijoj fazi bolesti potrebno je u liječenje
uvesti tablete, pa nakon toga i inzulinske injekcije.

34
Najčešće su mnogobrojne pogreške u prehrani, stres i loše životne navike glavni uzroci
nastanka dijabetesa tip 2. Dugotrajan unos brzih šećera (slatkiši, voće, med) ujutro i
navečer, prekomjerna težina, alkoholizam i stres ubrzavaju iscrpljivanje gušterače, te
izazivaju nastanak šećerne bolesti.
Rizik za pojavu šećerne bolesti je naročito visok u osoba koje imaju masne naslage u
predjelu struka i trbuha, visok krvni tlak i povišene masnoće u krvi. Ako pri tome postoji
i povijest ove bolesti u obitelji, rizik je čak nekoliko puta veći.
Masne naslage na trbuhu biokemijski su vrlo aktivne. Ta masnoća luči različite
supstance, koje su pravi takozvani kemijski medijatori za razvijanje upalnih procesa
(CRP, IL-6 itd, itd). Kada govorimo upalnim procesima, mislimo na razvoj patoloških
promjena krvnih žila, na ubrzano starenje, nastanak šećerne bolesti, pojavu malignih
bolesti - sve to, a i mnoštvo drugih pojava je rezultat upalne reakcije u organizmu.
Smanjenje težine, a prije svega masnih naslaga na trbuhu od vitalne je važnosti za
svaku osobu koja ima ovaj problem.

Program Krono Prehrane dr. Gifing osmišljen je s namjerom da nikada ne dolazi do

žudnje za slatkim namirnicama, do takozvanog sugar craving syndroma. On se zasigurno
neće pojaviti ukoliko smo u regularnim razmacima uzimali pravilne obroke.
Ova se žudnja u pravilu javlja zbog nepravilnih obroka, čestog unosa slatkim namirnica,
a naročito ukoliko jedemo tijesto, kruh ili slatkiše u večernjim satima.
Pogrešno je vjerovati kako će nam u trenutku kada nam od gladi drhte ruke, ili se
počnemo preznojavati uz osjećaj slabosti, pomoći neki kolačić, jer smo uvjereni da nam
je pao šećer i da je to jedini način da nam bude bolje.
Zapravo smo novim uzimanjem šećera, kolača, meda ili neke druge slatke namirnice
pogoršali metabolizam šećera u krvi. Uvijek moramo imati na umu što radimo svojem
tijelu, prije svega mozgu, i to svaki puta kad pojedemo nešto slatko!!!

Kada program neće djelovati

Iskustvo u našoj praksi s preko 35.000 individualnih programa kaže sljedeće –

ovaj program daje 100% rezultata, bez obzira na zdravstveno stanje - ni poremećaj
funkcije štitne žlijezde, policistični jajnici, postojanje teških oboljenja ili deformacija nisu
uzrok da se ne postignu zadovoljavajući rezultati, naprotiv, u takvim stanjima sa
stjecanjem idealne težine, dolazi i do balansiranja mnogih poremećaja u tijelu!!

Tijekom prvih 28 dana susrećemo se sa namjernim ili nenamjernim kršenjem načela

programa, što dovodi do usporenja željenih rezultata, a to se uglavnom događa kada:
 Priručnik nije pročitan, statistički značajno kod djevojaka, koje studiraju na
nekom od fakulteta prirodnih znanosti, između 18 i 24 godina.
 Priručnik pročitan napreskokce, također statistički najčešće kod gore navedene
skupine, ali i kod članova obitelji, kada je samo jedna osoba preuzela brigu oko
svih ostalih.
 Pokušaj osmišljavanja programa “unutar programa” – namjerno smanjivanje
količina hrane u uvjerenju da je tako bolje, ubacivanje jednog voćnog obroka ili
povremeno konzumiranje slatkiša s idejom da neće nauditi, statistički izraženo u
skupini žena između 48 i 56 godina.
 Konzumiranje piva, bijelog vina, likera, rakija, ostalih žestokih pića, statistika
kaže – najčešće kod muškaraca između 35 i 55 godina i žena između 40 i 50
godina .
 Povremeno konzumiranje kruha i tjestenina izvan dopuštenog razdoblja,
statistički značajno kod žena od 54 do 62 godine životne dobi i muškaraca
između 28 i 40 godina, izraženo kod osoba koje ne mogu uskladiti dnevni ritam,
bude se iza 11 sati i odlaze na počinak iza dva sata u noći, najmanji postotak
neuspjeha, iako je 9% naših pacijenata u ovoj grupi. Njihova najčešća pogreška
je konzumiranje tijesta i kruha u kasnim večernjim satima, kao i uzimanje

35
 “grickalica”, odnosi se na muškarce između 19 i 34 godina i žene između 35 i 45
godina u prosjeku.

Najčešće pogreške koje statistički značajno usporavaju rezultate

Konzumacija voća i slatkiša u prvih 28 dana.

 -Ne pridržavanje propisanih doza dodataka prehrani (kad su neophodni i izričito
propisani).
 -Konzumacija oštrih alkoholnih pića, piva i likera.
 -Preskakanje jutarnjeg obroka.
 -Pretjerana ili neadekvatna tjelesna aktivnost kod žena koje imaju masnoće veće
za 20% i više, uz istodobno slabiju tjelesnu kondiciju i smanjen bazalni
metabolizam, kao i povećanje masnoća u predjelu trbuha.
 Konzumiranje kruha i peciva u večernjim satima, ali i riže, krumpira, graška,
graha, leće i ostalih škrobnih namirnica.

36
 Hrana jako bazne reakcije: preporuka – što VIŠE jesti
celer svježi – nariban peršin
brokula svježi mladi špinat
biljni čajevi (menta, kamilica, zeleni) limun, lajm
bijeli luk zelena salate
sokovi od povrća - mrkva kupus, kiseli kupus
svježi krastavac rikola, radič
blitva poriluk, crni luk
sušene masline stevia - prirodni zaslađivač
prokulice umeboši šljive

NAMIRNICE KOJE VIŠE TROŠE KALORIJA NEGO ŠTO DONOSE

- DOK PROBAVLJAMO OVE NAMIRNICE MI MRŠAVIMO
količine nisu ograničene
ŠPAROGA KOMORAČ
PLAVI PATLIDŽAN TIKVA
BROKULA PORILUK
KUPUS ZELENA SALATA
SVJEŽA MRKVA LJUTA PAPRIKA
KARFIOL SVJEŽA CIKLA
SVJEŽI CELER ROTKVICE
CIKORIJA ŠPINAT
POTOČARKA PARADAJZ
BIJELI LUK MAHUNE
KRASTAVAC ROTKVA

Hrana izuzetno kisele reakcije: preporuka – što MANJE jesti

bijeli kruh kava
peciva od bijelog brašna pivo (pH od 2.4 do 1.0)
tjestenina od bijelog brašna umjetni zaslađivači (aspartam, sahar.)
kolači od bijelog brašna alkoholna pića (pH do 0.5)
čokolada gazirana bezalkoholna pića
sladoled brusnice
junetina*, svinjetina*, janjetina* kikiriki, orah
konzervirana tuna i sardina* parmezan
pržena hrana kuhinjska sol
kvasac svi šećeri
turšija (ne važi za kiseli kupus) sir industrijski procesiran za sendvič
rafinirane žitarice coca cola (pH 2.2)
bijela riža plodovi mora*
sojino, rižino mlijeko crni čaj
kakao zaslađeni voćni sokovi
musli sa dodatkom šećera lijekovi
*uvijek kombinirati s namirnicama koje daju veoma baznu reakciju (tunjevina i razne sveže salate,
plodovi mora i brokoli i blitva...)

37
Sadržaj
Predgovor
Priča o masnom tkivu
Mehanizam nagomilavanja masnog tkiva
Inzulin, hormon odgovoran za skladištenje masti
Štete od uzimanja „grickalica"
Zašto danas postoje vrlo pretila djeca?
Preskakanje obroka
Što se zapravo događa kada preskačimo jutarnji obrok?
Kako se mast oslobađa iz masnih stanica?
Pravo vrijeme za tjelovježbu
Učinkovite fat-burning vježbe
Zašto su mnoge dijete neusjpešne?
Takozvane trans-masti
Proteini-bjelančevine: naša bazična konstrukcija
Pretilost
Koji su pokazatelji pretilosti?
Principi Hrono Ishrane dr. Gifing
Idealni jelovnik?
Ali, kako danas biti pametan?
Definicija Hrono Ishrane dr. Gifing
Pravila Hrono Ishrane dr. Gifing
Uvijeti za pravilan način prehrane
Obroci
Doručak - najvažniji obrok!...................................... ............
Ručak - punjenje baterija ........................................ …………….
Užina - malo slatkog zadovoljstva ............................ ............
Voće - glikemijski indeks ......................................... ............
Večera - počinje odmor ........................................... ............
Što je kolesterol?
Nešto o šećeru, malo o šećernoj bolesti
Zašto postajemo glupi kada jedemo slatkiše
Simptomi dijabetesa
Tipovi dijabetesa
Kada program ne djeluje
Najčešće pogreške koje statistički značajno usporavaju
rezultate

38