K'U~ZJ~NI vladimir posavec

dalmacija u vrijeme
marcelina i julija nepota
VLADIMIR POS A VEC / DALMACIJA U VRIJEME MARCELINA
I JULIJA NEPOTA
 BIBLIOTEKA
ZNANSTVENIH DJELA
154

Uredništvo
mr. JOŠKO BELAMARIĆ, NEVENKA BEZIĆ-BOŽANIĆ,
akademik NENAD CAMBI, dr. IVO GRABOVAC,
dr. DUŠAN JELOVINA, dr. IVAN MIMICA

Urednik biblioteke
dr. IV AN MIMICA

Recenzenti
akademik NENAD CAMBI
dr. BRUNA KUNTIĆ MAKVIĆ
 VLADIMIR POSA VEC

DALMACIJA U VRIJEME
MARCELINA l JULIJA NEPOTA

KNJIŽEVNI KRUG
SPLIT
2007
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU

UDK 94(398 Dalmacija)

POSAVEC, Vladimir
Dalmacija u vrijeme Marcelina i Julija
Nepota / Vladimir Posavec. - Split: Književni krug,
2007. - (Biblioteka znanstvenih djela; 154)

Bibliografija; bibliografske bilješke uz tekst. - Sum-

mary: Dalmatia in the time of Marcellinus and Julius
Nepos. - Kazalo.

ISBN 978-953.163-233-1

471109010
 UVOD

Vrhunac je rimske antike na prijelazu era dugo bio u središtu zanimanja

povijesne znanosti, dok je razdoblje kasnoga Carstva, kao vrijeme nedvojbenog
udaljavanja od idealnoga modela, bilo istraživački neprivlačno. Činjenica da se
europsko srednjovjekovlje u znatnoj mjeri začelo na kasnoantičkom naslijeđu,
dovela je postupno do toga da i istraživanja kasnog razdoblja Carstva sve više
napreduju. Takav je razvitak u znanosti od posebnog interesa upravo za prostore
s naglašenim kontinuitetom između antiky i srednjeg vijeka, među koje se ubraja
i hrvatski povijesni prostor.
Relativno je malo pouzdanih povijesnih izvora sačuvano o posljednjim
carevima Zapadnoga Rimskog Carstva. Njima kao osobama i njihovom po-
litičkom djelatnošću bavila se historiografija XIX. i početka XX. stoljeća. Budući
da se suvremena povijesna znanost u najvećoj mjeri prestala baviti takvim
pitanjima, slika o tim vladarima ostala je praktički na razini one kakva je
oblikovana još u prvoj polovici prošlog stoljeća. Konstatacija kako se toj slici u
osnovi i nema što novo dodati, svakako je točna. Radi se o carevima lutkama,
sjenama ili figurama na carskom prijestolju, bez stvarne političke i vojne moći,
gotovo u pravilu opskumim osobama, koje su se na položaju zatekle zahvaljujući
volji moćnih vojnih zapovjednika germanskog podrijetla. No, dok se u prebogatoj
stranoj produkciji znanstvene historiografske literature svako malo pojavi poneko
djelo koje je tematikom više ili manje vezano uz djelovanje i život tih careva, u
Hrvatskoj se, prema dostupnim mi saznanjima, nikad nitko nije ozbiljnije
posvetio razdoblju propadanja zapadnorimske carske vlasti. No, dok se u sklopu
nekih kasnoantičkih tema zanimljivih za hrvatski prostor, poput primjerice
razvoja ranog kršćanstva i ranokršćanske arhitekture, ili pak problematike vezane
uz hrvatsku etnogenezu, znanost silom prilika dotiče i kasne antike te posljednjih
desetljeća ili godina carske vlasti na Zapadu, osobama posljednjih vladara te
općenito hrvatskim prostorom u kasnoj antici nitko se u Hrvatskoj nije sustavno
bavio. Za nužne reference u rijetkim slučajevima u hrvatskoj literaturi koristi se
stoga u pravilu strana literatura, često i starija od sto godina.
Istraživanja se, ipak, još uvijek ponajviše vežu uza zbivanja sobuhvatnim
povijesnim posljedicama koja su ostavila prikladan trag u suvremenim pisanim
izvorima. Naglašen je primjer za hrvatski prostor doba Justinijanove rekonkviste
i obnove bizantskog vrhovništva, a dijelom i razdoblje ostro gotske vlasti koje mu
je izravno prethodilo.

5
 Predmetom je ovoga rada razdoblje prije toga, kad je u rimskoj Dalmaciji
djelovao patricij Marcelin , čiji je nećak Julije Nepot postao posljednji nositelj
carske krune Zapadnoga Rimskog Carstva. Povijesno djelovanje tih osoba u
glavnim crtama nalazi bez teškoća mjesto u literaturi, u kontekstu svjetskih
zbivanja svoga doba. Odjeci toga osjećaju se i u hrvatskoj literaturi. Međutim,
kako se Marcelin, a zatim i Nepot nakon protjerivanja iz Italije nalaze izvan
glavnih povijesnih tijekova, do sada zapravo nedostaje temeljit odgovor na
pitanje kakve su doista bile prilike u njihovu uporištu, u Dalmaciji njihova doba.
Odgovor na to povijesno pitanje mogao bi izmijeniti i gledanja na njihovo
sudjelovanje u općim povijesnim tijekovima. A to je pitanje koje se može
rješavati samo temeljem građe s hrvatskoga povijesnog prostora.
Kako za područje Dalmacije u promatranom vremenskom razdoblju od
tridesetak godina nema poznatih sačuvanih pisanih izvora, zaključke o općim
prilikama na tom prostoru moguće je donositi samo na temelju rezultata
arheoloških istraživanja, uz poznavanje općih gospodarskih i društvenih kretanja
u kasnoj antici. Nakana je ovoga rada istražiti i rezimirati što je u tom pogledu do
sada učinjeno, te predložiti vlastita tumačenja i zaključke. Iz istih razloga ovaj rad
ne pretendira na cjelovit popis lokaliteta i nalaza, niti na detaljnije ulaženje u
pojedine probleme, poput opisa, tlorisa ili tehnika zidanja kasnoantičke
arhitekture, stilskih obilježja kasnoantičke umjetnosti ili pitanja vezanih uz
obrambeni sustav jadranske obale, to jest onih pitanja koja su već opsežnije i
detaljnije drugdje obrađena. Cilj mi je bio ponajprije skrenuti pozornost na
mogućnost drukčijeg sagledavanja i tumačenja određenih pojava kao i ukazati na
potrebu preispitivanja datacija ili preciznijeg vremenskog određivanja
arheološkog materijala, gotovo u pravilu okvirno datiranog u preširoki vremenski
raspon.

6
I. RIMSKO CARSTVO U IV. I V. STOLJEĆU
 KRATAK PREGLED POLITIČKIH ZBIVANJA!

Od kraja II. stoljeća Rimsko je Carstvo sve dublje tonulo u veliku društvenu,
gospodarsku i političku krizu, koja je vrhunac dosegnula u drugoj polovici III.
stoljeća. Osobito je uzdrmala zapadne dijelove Carstva, premda je i istočni dio
države bio teško pogođen. Istočne su provincije ipak bile pošteđene barbarskih
provala, a njihova je gospodarska osnovica bila čvršća.
Mjere središnje vlasti za konsolidaciju stanja nisu bile učinkovite jer je
glavni problem druge polovice III. stoljeća bila obrana granica. Kako bi ih
obranilo i održavalo unutrašnji red, Carstvo je moralo uzdržavati veliku vojsku,

I Za opći je pregled, kao temeljna, korištena literatura K. Hossner, Die letzten kaiser
des romischen abendlandes: Anthemius, Olybrius, Glycerius, Julius Nepos und Romulus
Augustulus, Bielitz, 1900.; O. Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt V,
Leipzig, 1913; J. B. Bury, The Late Roman EmpireJrom the Death of Theodosius l to the
Death of lustinian, 2 vols, London, 1923; E. Stein, Geschichte des Spiitromischen Reiches
l, Wien 1928.; N. A. Maškin, Istorija starog Rima, Beograd, 1987.6 ; A. H. M. Jones, The
Later Roman Empire 284-602, A Social, Economic and Administrative Survey, Oxford,
1973. 2 ; W. Stichel, Die romische Kaiser am Ausgang der Antike, Roma, 1982.; M. Brandt,
Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995.2; A. Demandt, Die Spiitantike,
Romische Geschichte von Diocletian bis lustinian 284-565 n. Chr., Mtinchen, 1989.; P.
Heather, Goths and Romans 332 489, Oxford, 1991.; A. Cameron, The Mediterranean
World in late Antiquity AD 395-600, London, New York, 1993.; ista, The later Roman
Empire, Cambridge, 1993.; G. Ostrogorski, Povijest Bizanta 324.-1453., Zagreb, 2002.
Nakon što je ovaj rad već bio predan izdavaču pojavio se novi cjelovit i opsežan pregled o
propasti Zapadnoga Rimskog Carstva P. Heathera The fall of the Roman Empire, A new
history, London, 2005. Budući da zbog opsega navedenog djela (550 str.) više nije bilo
vremena za njegovu temeljitiju prosudbu i citiranje u sklopu ovog rada, navodim ga ovdje
samo informativno.
2 O tome opširno E. Gibbon, The Decline and Fall of The Roman Empire, vol. L,
London, 1776.; Ostrogorski, n. dj., 18-19; M. RostovtseffIvanovič, Histoire economique
et sociale de l'Empire romain, Paris, 1988.,371-400; J. J. Wilkes, Dalmatia, London,
1969.,416, »The central military government, with its carefully balanced defensive de-
ployment of the legions and auxilia along the northern and eastern frontiers, was shatterd
by a situation which had been often feard but never realised, the simultaneous advance of
external peoples such as the Alarnanni, Franks, and Goths.«

9
što je značajno opterećivalo državnu blagajnu? Carska vlast je i stoga pribje-
gavala kvarenju novca. Zlatni novac, izdavan u sve manjoj količini i težini, u
drugoj polovici III. stoljeća više gotovo da nije imao uporabnu vrijednost. 3
Devalvacija je pak vodila porastu cijena, smanjenju proizvodnje i prometa.
U uvjetima krize, opadanjem trgovine, obrta i novčarstva, počela je ponovno rasti
uloga zemljišnog posjeda. Imućni pojedinci sva su raspoloživa sredstva ulagali u
zemlju ne bi li ih tako sačuvali od gubitka vrijednosti. 4
Europske su provincije bile izložene čestim epidemijama kuge i ratnim
pustošenjima zbog barbarskih provala i međusobnih sukoba uzurpatora carske
vlasti, legitimnih careva i pretendenata na carsko prijestolje. 5 Katkad su zbog tih
zbivanja veliki dijelovi provincija bili gotovo posve opustošeni, a krajnja
posljedica takvih prilika bilo je daljnje smanjivanje državnih prihoda od poreza i
nedostatak ljudstva za popunu vojske. Osobito je velik problem bilo pomanjkanje
radne snage. Rad robova, čiji se broj bio znatno smanjio, odavno više nije bio
profitabilan, a u obradi zemlje prevladavao je kolonat.
Dioklecijanova je reorganizacija državne uprave i vojske,6 unatoč povre-
menim porazima, već početkom IV. stoljeća dovela do uspjeha, pa su na Rajni
potisnuti Franci, Alamani i Sasi, na Dunavu Goti i Sarmati, a na istoku je
Dioklecijan čak uspio i proširiti granice Carstva, iako samo privremeno. Novim
teritorijalnim preustrojem državno je područje podijeljeno na dvanaest dijeceza i
devedeset pet provincija. 7 Na gospodarskom planu, međutim, Dioklecijanove
mjere, poput primjerice Edikta o cijenama, nisu bile tako učinkovite. Za
stanovništvo izvan gradova na snazi je bio porez u naturi (anonna). Osnovicu je
poreza činila jedinica obradive zemlje (iugum), na koju je njezin uživalac (caput)
plaćao porez. Sustav je nazvan capitatio-iugatio. Visinu poreza određivali su
službenici nazvani susceptores.
Novčana reforma Dioklecijanova nasljednika Konstantina bila je, kao i
ostale njegove mjere na unutrašnjem planu, mnogo uspješnija. Onje uspio srediti
poremećene prilike i stvoriti novi solidan novčani sustav, koji se u Bizantskom
8
Carstvu održao sve do kraja XI. stoljeća. Zadržavši Dioklecijanovu podjelu na
dijeceze i provincije, Konstantin je Carstvo podijelio na četiri prefekture: Istok
(praefectura praetorio per Orientem), Ilirik (praefectura praetorio per Illyricum),

3 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003. 2 ,342-344.; B. Mimica,

Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske: rani srednji vijek, Zagreb, 1995., 19-21.
4 Suić, Antički grad, 342.
5 Opširno o krizi i zbivanjima u IV. i V. st. vidi u Stein, Geschichte I; također i u
Demandt, n. dj., 46-210.
6 O Dioklecijanovim vojnim reformama opširnije P. Southern i K. Dixon, The late
Roman army, London, 2000.,15-17,23 i d.; Cameron, Later Roman Empire, 33 id.
7 Općenito o Dioklecijanovim reformama usp. Demandt, n. dj., 53-60; U kasnijem
razvoju tijekom kasne antike broj je provincija narastao na sto dvadeset. Također usp. i
Der neue Pauly: Enzyklopadie der Antike III, Stuttgart, Weimar, 1997., Bieckmann, sv.
Diocletianus , col. 577-587.
8 P. Sherrard, Bizant, Zagreb 1972., 15-20 i d.; Cameron, Later Roman Empire, 53.

10
Italiju (praefectura praetorio per Illyrici, [taliae et Africae) i Galiju (praefectura
praetorio per Galliarum). Civilna je vlast odijeljena od vojne, pa je civilnu vlast
u prefekturi vršio prefekt pretorija, a vojnu magister militum. Osnivanje Konstan-
tinopola i premještanje središta države na Istok bilo je ponajprije uvjetovano
većom gospodarskom snagom gušće naseljenog istočnog dijela države. I Kon-
stantinova vjerska politika imala je dalekosežne posljedice,9 ali su se još za
careva života pojavili i prvi vjerski sporovi unutar kršćanske Crkve, a interesi
države nisu se uvijek poklapali s crkvenim interesima. JO
Za vrijeme Konstantinovih nasljednika zbog vjerskih je sukoba i čestih
građanskih ratova propala snaga rimske vojske,ll a vanjskopolitički položaj
Carstva postajao je sve teži. Trajni pritisak barbara s vremenom je sve više jačao,
a provalom Huna, koji su pred sobom potiskivali Germane, došlo je u posljednjoj
četvrtini IV. stoljeća do velike seobe Vizigota i dijela Ostrogota i Alana preko
donjeg Dunava kojoj se Carstvo nije moglo vojno suprotstaviti. Vizigotima je
tako dopušteno naseljavanje na rimskome državnom području, a sudar kultura i
mentaliteta urodio je naposljetku katastrofom kod Hadrijanopola 9. kolovoza 378.
godineY U bici je s većim dijelom vojske poginuo i car Valens (364.-378.).
Njegov je dotadašnji suvladar na Zapadu Gracijan (376.-383.) imenovao 19.
siječnja 379. carem na Istoku Flavija Teodozija (379.-39S.)Y

9 A. Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb, 1988.,53-57 i d.; Cameron, Mediter-

ranean world, 57-80.
100strogorski, n. dj., 21-33; Franzen, n. dj., 62-72 .. Usp. R. MacMullen, Christian-
izing the Roman Empire AD. 100-400, New Haven, London, 1984.,44. »The bargain he
struck in those years, familiar in history as the Edict of Milan (A.D. 313) neither increased
toleration in his own domain nor guaranteed it in that of his rival, Licinius, in the east. On
the political plane, which is what J. B. Burry and others have looked at, it is therefore quite
mistaken to conclude that 'Constantine's revolution was perhaps the most audacious act
ever committed by an autocrat in disregard and defiance of the vast majority of his sub-
jects.' It wasn't that, nor can the great majority of his subjects have seen it that way. Its
immediate effect on them was nil.«
IIOstrogorski, n. dj., 24. Upravo u to doba počinju se stvarati regionalne vojne
postrojbe koje su služile kao nadopuna glavnim vojskama, a tim su postrojbama
zapovijedali magistri militum. O ustroju rimske vojske u kasno doba Carstva opširnije
Southern, Dixon, The late Roman army; H. Castritius, Die Wehrverfassung des
spatrčimischen Reiches als hinreichende Bedingung zur Erklarung seines untergangs?,
Westilliricum und Nordostitalien in der Spatromisehen Zeit, Situla 34, Ljubljana, 1996.,
215-232. Također usp. i V. Brnardić, Kratak pregled razvoja i ustroja rimske vojske,
predgovor hrvatskom prijevodu Vegecijeva djela Sažetak vojne vještine, prev. T. Shek
Brnardić, Zagreb, 2002., 27-35.
12 Demandt, n. dj., 123-124 i bilj. 58; Heather, n. dj., 122, 146-149, 178-180.
Opširnije o samoj bici u T. S. Burns, The Battle of Adrianople: AReconsideration' ,
Historia 22,1973.,336-345; Cameron, Later Roman Empire, 137, iznosi mišljenje kako
poraz kod Hadrijanopola nije bio neka prekretnica niti je za Rim imao tako teške
posljedice, kao što se često mislilo. Ovo je stajalište ipak teško argumentirano braniti.
13 Ostrogorski, n. dj., 24-25; Demandt, n. dj., 125 i bilj. 2. Usp. i A. M6csy,
Pannonia and Upper Moesia, London, Boston, 1974.,340.

II
 Posljedice poraza kod Hadrijanopola bile su goleme, 14 a svladavanje
Vizi gota na bojnom polju činilo se nemogućim,15 pa je jedini izlaz iz teškoga
položaja bio sporazum s njima. Teodozijeva je politika krenula tim putem pa su
Vizigoti, nastanjeni u sjevernom dijelu Tračke dijeceze, dobili potpunu
autonomiju, oslobođenje od plaćanja poreza i visoke plaće. 16
Prema sklopljenome savezu (joedus) Vizi goti su kao federati Carstvu morali
pružati vojnu pomoć, a mnogi su stupili i u neposrednu carsku službu. Istodobno
je u Panoniji naseljen i dio OstrogotaP No, neprijateljska navala Germana na taj
je način pretvorena u mirno prodiranje, a barbariziranje vojske dosegnulo je
vrhunac. Rimske su vojne postrojbe velikim dijelom bile sastavljene od Germana,
a uskoro su oni počeli zauzimati i najviše zapovjedničke položaje. ls Teodozijeva
gotska politika dovela je, međutim, i do velikog povećavanja državnih izdataka,
što je opet dovelo do znatnog porasta poreznih opterećenja stanovništva.
Nakon Gracijanova umorstva 382. trajali su u zapadnome dijelu Carstva
višegodišnji nemiri, a 394. godine. uspio je Teodozije pod svojom vlašću ponovno
sjediniti oba dijela države pobijedivši u bici kod rijeke Frigida svoga suparnika
Eugenija. 19 Kad je 17. siječnja iduće godine na samrtnoj postelji ponovno

14 Zosim., IV 20-24; Amm. Marc., XXXI 13,19, uspoređuje ju s bitkom kod Kane;
Southern, Dixon, The late Roman army, 52-53. U bitki je poginulo oko 40.000 rimskih
vojnika. S obzirom da je tim porazom država izgubila najkvalitetnije vojne postrojbe
sastavljene tek manjim dijelom od rimskih građana, a većinom od već relativno
romaniziranih barbara uvježbanih na rimski način, Carstvo se od Teodozija nadalje sve
više počinjalo oslanjati na neredovite vojne formacije, a formiraju se i provincijalne vojne
postrojbe kojima su zapovijedali comites rei militaris.
15 Ostrogorski, n. dj., 25. Nakon što je Teodozije proglašen carem i on je odmah
pretrpio poraz u okolici Soluna. Brandt, n. dj., 49; također i M. Suić, Hijeronim
Stridonjanin - građanin Tarsatike, Radovi JAZU, Zagreb, 1986.,241. Usp. i Heather, n.
dj., 147-156, s opširnim opisom zbivanja i pokreta postrojbi. O zbivanjima neposredno
nakon bitke kod Hadrijanopola usp. i Seeck, Geschichte V, 125-126. Vidjeti i M6csy, n.
dj., 339-341. Prema Zosimu, IV 31, i Jordanu, Getica, 139-142, Teodozije je od gotskog
vođe Fritigerna pretrpio brojne manje poraze.
16 »Theodosius's policy was no more than a stop-gap measure which did little to re-
move the danger or to address fundamental problems; this problems became more difficult
during the years between the emperor' s death in 395 and AD 410, with the emergence of
Alaric as leader of the Visigoths.«, Cameron, Later Roman Empire, 138.
17 A. M6csy, Pannonia, Sonderdruck aus Pauly-Wissowa Realenzyclopiidie der
class ischen Altertumswissenschaft, Supplement- band IX, Stuttgart, 1962., col. 578; A.
Lengyel- G. T. B. Radan ed., The Archeology of Roman Pannonia, Lexington, Budapest,
1980.,117-118; Heather, n. dj., 153; M6csy, Pannonia and Upper Moesia, 341.
18 Puni popis visokih barbarskih časnika u rimskoj vojnoj službi tijekom IV. st. v. u
R. MacMullen, Corruption and the decline of Rome, New Haven, London, 1988., Appen-
dix A, 199-204.
19 Roman Pannonia, 118. O bici kod Frigida usp. M. Springer, Die Schlacht am
Frigidus als quellenkundliches und literatur-geschichtliches Problem, Westillyricum und
Nordostitalien in der spiitr6mischen Zeit, Situla 34, Ljubljana, 1996. Rimska se vojska
nakon gubitaka kod Hadrijanopola, a zatim i Frigida, više nikad nije uspjela oporaviti. Od
Teodozija nadalje sve su češće bile zakonske mjere kojima se pokušavalo regulirati pitanje
izbjegavanja vojne službe (Cod. Theod,. VII 22, 9; VII 13,8,11; VII, 13, 10); Zosim., IV

12
podijelio Carstvo, koje je teškom mukom bio ujedinio, starijem sinu Arkadiju
(395.-408.) povjerio je upravu Istokom, dok je mlađi Honorije (395.-423.) dobio
Zapad.
Teodozijeva je granica slijedila Dioklecijanovu podjelu spuštajući se rijekom
Drinom i granicom Prevalitane na jadransku obalu, a potom okomito presijecala
Sredozemno more. Sama po sebi ova podjela Carstva nije bila novina, već je
samo ponavljala slične podjele prethodnih razdoblja. Međutim, od Teodozijeve je
diobe Rimsko Carstvo ostalo trajno pod~eljeno. Ideja jedinstvenog Carstva i dalje
se održavala, ali su veze između Istoka i Zapada tijekom vremena bivale sve
slabije, poglavito zato što su se prilike u zapadnom dijelu Carstva razvijale
potpuno drukčije negoli u istočnom i što odnosi između dviju vlada često nisu bili
prijateljski.
Početkom V. stoljeća slomljen je konačno otpor prema germanskim
narodima na granicama Zapadnoga Rimskog Carstva. Razmirice između dviju
vlada onemogućavale su učinkovitu obranu protiv barbarske opasnosti. Na
Zapadu je vlast faktički bila u rukama moćnog Vandala Stilihona, koji je bio
magister militum Zapadnoga Rimskog Carstva, dok su se na Balkanu odmah
nakon Teodozijeve smrti pobunili Vizigoti pod vodstvom Alarika. Od pokušaja
zauzimanja Konstantinopola novcem ih je uspio odvratiti pretorijanski prefekt
Rufin, koji ih je potom naveo da pokušaju u svoju korist zauzeti Zapadni Ilirik,
oblast koja je pripadala Zapadnom Carstvu. 20
Nakon što ih je magister militum Zapada Stilihon bio prisilio da se vrate u
Donju Meziju, Vizigoti su uskoro potom opustošili Epir, vješto se koristeći
nastalim neprijateljstvom između Istočnoga i Zapadnoga Rimskog Carstva.
Teodozijeva gotska politika doživjela je potpun slom i carska je vlast bila
prisiljena ponovno popustiti, pa je Alarik dobio naslov magister militum per
Illyricum, a njegovu je narodu odobreno naseljavanje u Epiru. Istodobno je Got
Gaina uspio za sebe iznuditi položaj magister militum praesentalis ,21 i to
zahvaljujući tome što je rimska vojska u to doba bila sastavljena gotovo
isključivo od barbara, najvećim dijelom Germana.
Prevlast germanskog elementa u vojsci i Gainina svevlast doveli su u Kon-
stantinopolu do snažnog protivljenja takvome stanju i zahtjeva da se vojska
reorganizira. Godine 400. izbio je u gradu ustanak protiv Germana, germanski su

31; Godine 406. na vršenje vojne službe pozvani su i robovi (Cod. Theod., VII, 13, 16);
Southern, Dixon, The late Roman army, 53-55, 69.
20 Ostrogorski, n. dj., 25-26. Granice prefektura iz Konstantinova vremena donekle
su korigirane upravo na tlu Ilirika. Prefektura Ilirik (Praefectura praetorio per Illyricum)
graničila je na zapadu s istoimenom dijecezom u sastavu Prefekture Italije. Ta će granica
s Teodozijevom podjelom 395. godine postati i granicom dvaju Carstava. Tijekom kasnijih
promjena, kao i poradi nedosijedne uporabe administrativnog nazivlja, uobičajit će se za
te, prvotno po upravnom rangu nejednake, administrativne jedinice nazivi istočni
(Illyricum orientale) i zapadni Ilirik (Illyricum occidentale).
21 Cameron, n. dj., 16-17; M6csy, Pannonia and Upper Moesia, 341-348; Roman
Pannonia, 117-119; Demandt, n. dj., 138-140, 157-159; Heather, n. dj., 207.

13
vojnici protjerani, a brojni Gainini pristaše masakrirani. Gainin je pokušaj
zauzimanja prijestolnice propao, a Carstvo je novi uspjeh postiglo nagovorivši
Alarika da 401. godine povede Vizigote put Italije. 22
Provalom Vizigota u Italiju nastavljala se agonija Zapadnoga Rimskog
Carstva. Sjevernu su Italiju, na svome putu prema zapadu, ugrožavali Vandali i
Alani pa je Alarik želio iskoristiti teško stanje na Zapadu. Iako su Vizigoti uspjeli
prodrijeti do Milana i Torina, Stilihonova ih je vojska23 potisnula k jugu i prisilila
na pregovore. Nakon sklopljenoga sporazuma Vizigoti su se mimo povukli iz
ltalije. 24
Konačnu je priliku Alariku pružio veliki prodor Germana25 preko Alpa pod
Radagaisovim vodstvom 405.1406. godine. Iako ih je vodio poganski Got
Radagais, u ovom su prodoru sudjelovali dijelovi raznih germanskih plemena.
Stilihonova ih je vojska razbila 406. godine kod Florencije, ali su tada preko
nebranjenog limesa na Rajni u Galiju provalili Vandali, Kvadi, Alani, Svebi i
Burgundi . Kad je Stilihon predložio da se Alariku plati kako bi Goti ostali mimi
u trenucima teškim za Carstvo, careva gaje okolina optužila za potajnu suradnju
s Alarikom pa je Stilihon po Honorijevu nalogu pogUbljen 22. kolovoza 408.

22 Demandt, n. dj., 140; Cameron, n. dj., 17; Heather, n. dj., 208. Usp. i M6csy,
Pannonia and Upper Moesia, 347. Put kojim su se kretali Alarikovi Vizigoti mogao je ići
samo dolinama Timoka, Morave i Save preko ljubljanskih vrata. Za ova i daljnja zbivanja
vezana uz Gote v. L. Schmidt, Die Ostgermanen, Mtinchen, 1941.,432, i tamo nav. izvore
te katalog izložbe I Goti, Milano, 1994.,282-291.
23 U teškoj situaciji Stilihon je povukao legije iz Britanije i s rajnskog limesa te
koncesijama u Noriku i Reciji pridobio dotadašnje neprijatelje Vandale i Svebe. Iako je
time zakratko otklonjena neposredna opasnost za Italiju, Britanija i galske provincije
ostale su gotovo bez obrane
24 Nije sigurno kamo su se Alarikovi ljudi povukli. Schmidt, n. dj., 440, smatrao je
da su se Vizigoti pOVUkli u Istru ili Dalmaciju. M6csy, Pannonia and Upper Moesia, 347,
pak, misli da odlaze u Panoniju. Heather, n. dj., 209, tvrdi da ih je Stilihon vratio na
Balkan, a potom ih locira u Saviji i Sekundi, n. dj., 210. Ove provincije, međutim, ne
spadaju na Balkanski poluotok. S. Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda,
Scrinia Slavonica 2, Slavonski Brod, 2002., 117-167,131, tvrdi da su boravili na području
sjeverne Dalmacije, Savije i Norika. Brandt, n. dj., 50, preuzeo je Schmidtovo mišljenje,
pa smatra da su se Vizigoti pOVUkli u Istru i Dalmaciju. O tome polemizira i L. Margetić,
Rijeka, Vinodol, Istra, Rijeka, 1990.,29-31, koji ispravno zaključuje kako je posve )} ... ne-
vjerojatno da bi se Alarik smjestio u unutrašnjosti Istre jer bi tamo njegova vojska bila
izložena opasnosti od opkoljavanja j uništenja«. On je mišljenja da se Alarik smjestio u
Tarsatici i njezinoj okolici, ali je takvo Margetićevo gledište teško prihvatljivo. U sp. Suić,
Hijeronim Stridonjanin, 242-244, koji smatra da su se Vizigoti vratili u Dobrudžu, a odatle
odlaze u Epir .. Usp. I Goti, 286-287.
25 Isid., Historia Gothorum, 14; (Aera CDXLIII, anno Honorii et Arcadii XI, rex
Gothorum Radagaisus, genere Scytha, cultui idololatriae deditus, barbaricae immanitatis
feritate saevissimus, cum ducentis armatorum millibus Italiae partes vehementi vastatione
aggreditur, spondens in contemptum Christi Romanorum sanguinem diis suis Ubare, si
vinceret. Cujus exercitus, a Stilicone du ce Romano in montuosis Thusciae tocis
circumclusus, fame est potius quam ferro consumptus. [pse postremum rex captus et
interfectus est.); Demandt, n. dj., 142-143; Heather, n. dj .• 14.

14
godine, a u Italiji je izvršen pokolj germanskih vojnika u carevoj službi?6 To je
Alariku poslužilo kao povod za akciju pa su Vizi goti provalili u Italiju i u jesen
iste godine opsjeli Rim. Grad je spašen kad je Vizigotima isplaćena velika
otkupnina, nakon čega su se oni povukli u Toskanu. No, kad pregovori s carem o
uvjetima za povlačenje iz Italije nisu uspjeli, grad je ponovno opsjednut. Car se
Honorije sklonio u Ravenu, a Alarik je čak dao carem proglasiti svojega
kandidata Priska Atala (409.-410.).27 No, ta opsada nije uspjela jer su Vizi goti
morali znatne snage uputiti k Raveni, gdje je bila koncentrirana rimska vojska.
Godine 410. uslijedila je nova opsada Rima. Ovaj je put grad zauzet i opljačkan,
a zarobljena je i careva sestra Gala Placidija. 28 Pad Rima zaprepastio je čitav
rimski svijet i na suvremenike ostavio snažan dojam.
Nakon Alarikove smrti u južnoj Italiji krajem 410. godine, pod njegovim
nasljednikom Ataulfom (410.-415.) vratili su se Vizigoti na sjever, prešli Alpe i
upali u Galiju. Vjenčavši se s Placidijom, ponudio je Ataulf caru da Vizigoti
stupe u njegovu službu. Kad je Honorije to odbio, u Galiji je ponovno za cara
proglašen Prisk Atal (414.-415.).29
Ataulfov nasljednik Valija (415.-418.) uspio se sporazumjeti s Honorijem.
Prema sporazumu Vizigoti su morali iz Hispanije izbaciti Vandale, Alane i
Svebe. Tijekom uspješnih ratnih operacija uplašila se rimska vlast zbog rasta
moći Vizigota, pa im je konačno odobreno naseljavanje u provinciji Aquitania
secunda. U tim je trenucima umro Valija, a novim je kraljem postao Teodorik I.
(418.-451.). U provinciji u kojoj su se naselili Vizigoti, njihov kralj nije imao
nikakvih prava nad zatečenim stanovništvom.
Nakon kratkotrajne vladavine Konstancija III. (421.) i Ivana (423.-425.)
carem Zapadnoga Rimskog Carstva proglašen je šestogodišnji dječak Va-
lentinijan III. (425.-455.) .30 Za njegove su vladavine Vandali prešli u Afriku i

26 Zosim., V 29, 38-43; Olimp., fr. 5; The late Roman Army, 52. Pokolj germanskih
vojnika u carskoj službi i uklanjanje Stilihona oslabili su vojsku Zapadnog Carstva u
najnezgodnijem trenutku pa je država ostala gotovo bez obrane. Tako je pokušaj
uklanjanja germanske prevlasti u vojsci izveden u pogrešnom trenutku, baš kad su
prijestolnici Carstva prijetili Alarikovi Vizigoti. Njegove su, pak, snage ojačane s
tridesetak tisuća prebjega koji su preživjeli pokolj.
27 Heather, n. dj., 216. To je bio samo pokušaj pritiska na Honorija. Iduće je godine
Ataulf sam svrgnuo Atala i vratio se pregovorima s carem.
28 Olimp., fr. 5.; Cameron, The late Roman empire, 139.
29 Heather, n. dj., 220; H. Wolfram, History of the Goths, Berkeley, 1988., 163-164.
30 Flavije Placid Valentinijan, sin Konstancija III. i Gale Placidije. To je bilo moguće
i zahvaljujući, osim pomoći istočnorimskog cara Teodozija II., vojnoj podršci poslije
proslavljenog vojskovođe Aecija. PWRE I, Stuttgart, 1894., Seeck, sv. Aiftius, col. 702;
Aecije je rođen 390. godine u Durostorumu. Njegov otac Gaudencije bio je svojevremeno
magister equitum, a potom namjesnik u Africi. Dio mladosti Aecije je proveo kao talac,
isprva kod Alarika, a poslije kod Huna, dokje njima vladao Rua. Godine 424. Aecije je na
čelu 60.000 barbara, uglavnom Huna, krenuo u Italiju da podrži Ivana, koji se proglasio
carem. Taj će građanski rat imati teške posljedice na Carstvo, jer su u Italiju povučene
legije iz Afrike. Nakon Ivanova poraza vojna snaga kojom je Aecije raspolagao omogućila
mu je da od Gale Placidije, majke maloljetnog Valentinijana III., iznudi za sebe vrhovno

15
zauzeli »žitnicu Rima«, a položaj Zapadnoga Rimskog Carstva postajao je sve
teži. Carska je vlast imala kakav-takav nadzor nad sve manjim područjima.
Godine 407. rimska je vlast konačno napustila Britaniju, iz koje su legije već
ranije bile povučene. 3J Hispanija i velik dio južne Galije bili su pod vlašću Sveba
i Vizigota, a između 429. i 439. konačno je izgubljena i Afrika. 32 Sjevernaje
Galija bila u rukama Franaka, koji su, iako formalno federati Rima, koristili
nevolje Rimljana i pod vodstvom Klodiona polako prodirali na jug prema rijeci
Somi. Jugoistočno od njih, u današnjem Alzaceu i južnije, smjestili su se
Alamani, a južno od njih Burgundi. 33
Dvije su Panonije, Savia i Secunda, 427. godine prepuštene Istočnom
Carstvu, dok su Prima i Valeria potpale pod hunsku vlast. 34 Tako je vlast Valen-
tinijana III. praktički bila svedena samo na Italiju i Dalmaciju. Dana 28. listopada
437. njegova majka carica Gala Placidija, prilikom Valentinijanova vjenčanja s
Eudoksijom, kćeri istočnorimskog cara Teodozija II., za svadbeni dar odrekla se
i iliričke prefekture, oko koje se sporila s Konstantinopolom. 35
Za razliku od kaotičnih prilika na Zapadu, u Istočnom Rimskom Carstvu
nakon odlaska Vizi gota zakratko je riješeno germansko pitanje. Iako su Germani
i dalje primani u vojsku kao najamnici, nisu više stupali u službu kao etničke
zajednice, već kao pojedinci stavljani pod zapovjedništvo carskih časnika. Vojna
je snaga Carstva reorganizirana na nacionalnoj osnovi jer su kao protuteža
Germanima u vojsku masovno uzimani domaći stanovnici, osobito stanovnici
Trakije imaloazijski Izaurijci. 36

vojno zapovjedništvo u Galiji. O Aeciju opširnije piše Grgur Turski u drugoj knjizi svoje
Historije u poglavljima 7. (De uxore Aetii) i 8. (Quid de Aetio historiograffi scripserint).
3J Te je godine u Britaniji proglašeni car Konstantin III. prešao u Galiju s ostatkom
rimske vojske. Nakon napuštanja Britanije vladao je neko vrijeme u Galiji. Godine 409. na
Zapadu je u jednom trenutku istodobno vladalo nekoliko careva: uRaveni Honorije, u
Rimu Prisk Atal, a u Galiji Konstantin III. i njegov suvladar i sin Konstans, a Konstantinov
vojskovođa dao je izvikati i njegova najmlađeg sina Maksima za cara. Demandt, n. dj.,
147; Rimskim građanima u gradovima Britanije Honorije je pismom poručio da će se sami
morati pobrinuti za svoju obranu. Zosim., VI, 5; Cameron, Mediterranean World, XIII.
32 Glavni razlog brzog uspjeha Vandala u osvajanju Afrike leži u činjenici što je
rimska vojska nedugo prije toga povučena u Italiju zbog sudjelovanja u tamošnjem
građanskom ratu.
33 Brandt, n. dj., 60.
34 M6csy, Pannonia, col. 582; isti, Pannonia and Upper Moesia, 349-350; O Hunima
u Panoniji v. The archaeology of Roman Pannonia, 397-400.
35 [ord., Rom., 329. Demandt, n. dj., 150; Cameron, Mediterranean World, 29. To je,
kako ispravno zaključuje Wilkes, n. dj., 418-419, bila cijena plaćena Teodoziju II. za
pomoć u svrgavanju Ivana na Zapadu i postavljanje na čast augusta mladog Valentinijana
III., ali nije se radilo o predaji Dalmacije, što je mišljenje koje je zastupala starija
literatura. Tom je prilikom pod Teodozijevu vlast predana i Panonija ili bar jedan njezin
dio, s gradom Sirmijem, no ta zbivanja nisu dovoljno rasvijetljena. U svakom slučaju
rimska je vlast u Panoniji, bilo zapadnog ili istočnog cara, u to vrijeme mogla biti samo
nominalna.
36 Roman army, 51 .

16
 Europske su provincije oba carstva u prvoj polovici V. stoljeća bile teško
pogođene stalnim provalama Runa koji su do tridesetih godina V. stoljeća
podložili razna plemena na prostoru od Volge na istoku do današnje srednje
Njemačke na zapadu. Središte njihove vlasti bilo je u Panoniji. Kad je 445.
vladarom Huna postao Atila, hunski su napadi na Istočno Carstvo postali
svakodnevna pojava. Zajedno s Runima napadali su Kazari, Anti, Gepidi,
Ostro goti , Alani, K vadi i drugi narodi pod vlašću Runa. 37 Česte barbarske
provale navele su cara Teodozija II. (408.-450.) da pojača zaštitu Konstantino-
pola. Od Mramornog mora do Zlatnog roga izgrađen je trostruki zid koji je s
kopnene strane štitio prijestolnicu Carstva.
No, balkanske provincije i dalje su trpjele razorne napade. Povremeni mirovni
ugovori s Atilom bili su uz ponižavajuće uvjete praćeni plaćanjem golemoga
godišnjeg danka u zlatu i skupim darovima. 38 Kadje nakon smrti Teodozija II. novi
car Marcijan (450.-457.) zajedno s Valentinijanom III. složno odbio daljnje plaćanje
danka, Atila je, pod izlikom da Valentinijan nije prihvatio njegove zahtjeve,39 na
čelu velike vojske Runa i mnogih pokorenih naroda krenuo prema Galiji. Dana 20.
lipnja 451. došlo je do velike bitke 40 u kojoj se Atilinoj vojsci suprotstavila udružena

37 Roman Pannonia, 397; O Hunima i hunskim provalama usp. M. Tomorad,

Priskove vijesti o Maksiminovoj diplomatskoj misiji, 20-24, i tamo nav. lit.
38 Roman Pannonia, 398. Postavši nakon Ruine smrti, a osobito nakon ubojstva brata
Blede, vođom Huna, Atila je kanio proširiti područje hunske vlasti dalje na zapad. Nije ga
zadovoljilo to što mu je Zapadno Rimsko Carstvo dodijelilo čast magister milifum, a
istočno Carstvo titulu bas ileus . Još otprije, prema mirovnom ugovoru između Huna i
Istočnoga Rimskog Carstva, sklopljenog 434. godine u Margu (današnji Požarevac),
obvezalo se Carstvo na povišenje plaćanja godišnjeg tributa u zlatu s prijašnjih 150 na 300
kilograma. Godine 441. Huni su, pod vodstvom Atile i Blede, ponovno napali Istočno
Carstvo zbog neizvršavanja obveza iz ugovora. Tom su prigodom razoreni gradovi Sirmij,
Singidun, Margo, Nais i Serdika. Nakon poraza carske vojske Huni su opsjeli Kon-
stantinopol nakon čega je novim ugovorom tribut što ga je moralo plaćati Carstvo povećan
na 900 kg zlata. Tribut je povećan i prilikom novog Atilina napada 447. godine. Iako novi
iznos nije poznat, pretpostavlja se da je količina zlata koju je Carstvo moralo plaćati
utrostručena. Opširnije u M. Tomorad, Priskove vijesti o Maksiminovoj diplomatskoj
misiji 448. (449.), Radovi 32-33, Zagreb, 1999.-2000., 19-30,22-23, i tamo nav. lit.
39 Atila je tražio da se Valentinijanova sestra Justa Grata Honorija uda za njega i
donese mu pola Carstva u miraz. Istočni car Teodozije II. već je dao svoj pristanak za
vjenčanje, ali s njegovom smrću i stanje se promijenilo. Usp. Cameron, Mediterranean
World, 29; O Honorijinim namjerama i spletkama usp. H. Gračanin, Zapadnorimsko
poslanstvo na Atilin dvor godine 449, 39-40, i tamo nav. lit.
40 M. Brandt, Srednjovjekovno doba, locirao je bojište na Mauricijakovu polju (Cam-
pus Mauriciacus), oko 7 km zapadno od grada Troyesa. Prema njegovu mišljenju, obje su
se vojske uz teške gubitke održale na bojištu, ali iako je bitka praktički završila bez
pravoga pobjednika, Atila je nepostizavanje odlučne pobjede shvatio kao poraz; T.
Hodgkin, Italy and her invaders, vol. 2, New York, 1880.,221-229, smjestio je bojište u
blizinu Mery-sur-Seine, no danas uglavnom prevladava mišljenje da se bitka odvijala na
Chalons-en-Champagne.

17
rimsko-germanska vojska41 pod zapovjedništvom namjesnika Aecija. Sraz dviju
vojski poznat je pod imenom bitke na Katalaunskim poljima, kako bojište nazivaju
svi kasnoantički pisci osim Grgura Turskog i Galske kronike .42 Hunska se vojska
nakon bitke vratila u Panoniju.43
Nakon odlaska iz Galije Atila je odlučio izravno napasti Italiju, pa je 452.
preko Julijskih Alpa provalio u Furlaniju, zauzeo i razorio Akvileju te opljačkao
Patavij, Veronu i Mediolan. Zaraza u njegovoj vojsci spriječila gaje u nastavku
pohoda. U takvim je uvjetima kod Mantue poslanstvo Rimljana na čelu s papom
Lavom I. uspjelo pomoću velike otkupnine nagovoriti Atilu da napusti Italiju.
Iduće godine on je iznenada umro u Panoniji, a prevlast je Huna nad pokorenim
narodima prestala kad su zatim 454. godine kod danas neidentificirane rijeke
Nedao u Panoniji Hune teško porazili Gepidi udruženi s drugim germanskim
plemenima. Većina se Huna nakon toga povukla prema Crnome moru.
Na prostoru od Blatnog jezera do srednjeg Dunava zavladali su tada
Ostrogoti. Istočno Rimsko Carstvo bojalo se njihove snage, pa je poticalo druge
barbarske narode u Noriku i Panoniji protiv njih. Nakon što su ih pobijedili,
prodrli su Ostrogoti pod vodstvom Teodorika Amala (471.-525.) u Meziju, gdje
su se upleli u prijestolne borbe u Istočnom Carstvu pomažući cara Zenona. 44
Kaotično stanje na Zapadu poslije hunske provale bilo je dodatno pogoršano
nakon Aecijeve smrti 454. godine; pobojavši se njegova rastućeg ugleda i moći,
Valentinijan III. umorio je proslavljenog vojskovođu. 45 Već iduće godine, 16.
41 Glavni izvor za tu bitku je Jordanova Gotska povijest. Jordan se služio Kasiodoro-
vom Gotskom povijesti, no veliki su dijelovi Jordanova opisa preuzeti iz danas izgubljene
Priskove povijesti. Na rimskoj su se strani uz Vizigote borili Salijski i Riparijski Franci,
Sarmati, Armorićani, Litijci, Burgundi, Sasi, Olibroni i još neka keltska i germanska
piernena. Na Atilinoj strani II bici su pak sudjelovali Gepidi pod kraljem Ardarikom,
Ostrogoti predvođeni braćom Valamirom , Teodemirom i Vidimerom te još neka plemena.
Prema Jordanu, u toj najvećoj bici nakon Hadrijanopola, poginulo je više od 165.000 ljudi
na obje strane. Biskup Hidacije, kroničar koji je živio upravo u to doba, donosi brojku od
300.000 ljudi. Iako ove podatke treba uzeti s velikom rezervom, nedvojbeno je ipak da se
radi o jednoj od najvećih bitaka u povijesti.
42 Greg. Turon., II, 7. (Aetius et Theudor Gothorum rex ae Thorismodus,filius eius,
cum exereitibus suis ad eivitatem adeurrunt adversumque hostem eieeiunt repelluntque.
/faque liberatam obtentu beati antestites civitatem, Attilanem fugant. Qui Mauriaeum
eampum adiens, se praeeingit ad bellum. Quod hi audientes, se eontra eum viriliter
praeparant. His diebus Romam sonus adUt, Aetium in maxirno diserimine inter falangas
hosti um laborare.); Chron. Gall., 615. (Aetius patricius eum Theoderieo rege Gothorum
eontra Attilam regem Hugnorum Trieassis pugnat loco Mauriaeos, ubi Theoderieus a quo
oecisus ineertum est et Laudarieus eognatus Attilae: eadavera vero innumera.); Jord.,
Get., XXXVI, 192. (Convenitur itaque in eampos Catalaunieos, qui et Mauriaei
nominantur ...), XXXVIII, 197. (Convene re partes, ut diximus, in eampos Catalaunieos.)
43 Stein, n. dj., 497.-498; Cameron, Mediterranean World, 32; Roman Pannonia,
398; I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.,58.
44 Opširan prikaz u Wolfram, n. dj., 258-275. Usp. i Heather, 260-276.
45 Hydat., Chron., 27,160; PWRE I, Stuttgart, 1894., Seeck, sv. Ai!tius, col. 702;
Demandt, n. dj., 156. Aecije je Ubijen 21. rujna 454. prilikom jednog primanja na poticaj
Petronija Maksima i eunuha Heraklija. Ubio ga je osobno sam Vaientinijan. Usp. i Der
Neue Pauly, Enzyklopiidie der Antike l, Stuttgart, Weimar, 1996., sv. Ai!tius, col. 211.

18
ožujka, ubijen je i Valentinijan, od ruku dvojice svojih tjelesnih čuvara, bivših
Aecijevih prijatelja, Optile i Traustile,46 čija su imena nedvojbeno hunska. Iste su
godine Vandali iznenadnim prepadom iz sjeverne Afrike zauzeli i opljačkali
Rim.47 Polovicom V. stoljeća stvarna je vlast na Zapadu bila u rukama german-
skih vojskovođa. Nakon smrti Valentinijana III. vizigotski je kralj Teodorik II. na
carsko prijestolje postavio, jednog za drugim, dva svoja kandidata, Petronija
Maksima (455.),48 a zatim Marka Eparhija Avita (455.-456.).
No, stvarnu je vlast u svojim rukama uspio usredotočiti magister militum
Zapada, svemoćni Got Ricimer. On je godine 456. zbacio Avita i u dogovoru s
istočnorimskim carem Lavom I. (457.-474.) zapadnim carem proglasio Julija
Valerija Majorijana (457.-461.) .49 Iako je on uspio prisiliti Vizi gote da ponovno
priznaju svoj federatski položaj prema Carstvu, Ricimer je već 461. zbacio
Majorijana, dao ga ubiti, a na njegovo mjesto postavio je Libija Severa (461.-
465.).50 Kad je i on ubijen, uslijedilo je na Zapadu dvogodišnje bezvlađe, koje
nije uspio spriječiti ni istočni car Lav I.
Tek nakon dvogodišnjih pregovora uspio je Lav postići da Ricimer prihvati
njegova kandidata za prijestolje, ali je to bilo uvjetovano vojnom pomoći Istoka
Ricimeru protiv Vandala u Africi. Tako je 12. travnja 467. Lavov čovjek
Antemije (467.-472.) proglašen za cara na Zapadu i doveden u Italiju u pratnji
velike vojske kojom je zapovjedao patricij Marcelin, namjesnik Dalmacije. 51
Antemije je potjecao iz bogate i ugledne obitelji, a uz to je bio i zet cara
Marcijana. Kad je preuzeo carski grimiz stupio je iz političkih razloga u
rodbinske odnose i s Ricimerom, kojemu je dao svoju kćer Alipiju za ženu. 52
I u Istočnome Rimskom Carstvu polovicom V. stoljeća ponovno su se
prevlasti domogli germanski plaćenici. U Konstantinopolu je odlučujući utjecaj

46 Marcell., Com., Chron., s.a. 455; Hydat., Chron., 27, 162; Cassiod., Chron., 157,
1262.
Malalas, Chron., 366.
47
Fast. Vin. prior., 303-304, 572-575, s. a. 455. Petronije Maksim sudjelovao je u
48
svrgavanju i umorstvu Valentinijana, nesumnjivo uz znanje i podršku Teodorika II.
Valentinijanova udovica, carica Eudoksija, pozvala je tada protiv Petronija Maksima u
pomoć Vandale iz sjeverne Afrike, nakon čega su oni zauzeli i opljačkali Rim.
49 Hydat., Chron., 30,185,186, s. a. 457; PWRE XXVII l, Stuttgart, 1928., EnBlin,
sv. Maiorianus, col. 584. Majorijan, koji je bio comes domesticus pod Petronijem
Maksimom i Avitom zajedno je s Ricimerom radio na Avitovu svrgavanju. Iako je za taj
čin bio proglašen glavnim krivcem, ipak mu je car Lav L povjerio upravu nad Zapadom;
Demandt, n. dj., 172.
50 Hydat., Chron., 32, 210, 211, s. a. 461; Fast. Vin. Prior., 588, s. a. 461; Marcell.
Com., Chron., s. a. 461; Ioh.,Ant., fr. 203; PWRE XXVII l, EnBlin, sv. Maiorianus, col. 589.
Sl Seeck, Geschichte VI, 360; PWRE XIV, EnBlin, sv. Marcellinus, col. 1447;
Hydat., Chron., 34, 234. De ConstantinopoU a Leone augusto Anthemius frater Procopii
cum Marcellino, aliisque comitibus viris electis, et cum ingenti multitudine exercitus
copiosi, ad ItaUam Deo ordinante directus ascendit.; Demandt, n dj., 173.
52 Malalas, Chron., 368-369.

19
imao Alan Aspar, koji se oslanjao na vojne postrojbe germanskoga podrijetla. I
Marcijan i njegov nasljednik Lav 1. dugovali su svoj izbor za cara upravo Asparu.
No, Lav se ubrzo nakon izbora priklonio općem negodovanju protiv prevlasti
germanskih elemenata u upravi i vojsci. Kako bi se oslobodio Asparova utjecaja
i stvorio protutežu njegovoj gotskoj stranci, počeo je u velikim razmjerima
novačiti vojsku među Izaurijcima. Na čelo tih postrojbi postavio je njihova
poglavicu Tarasikodisu, koji je u Konstantinopolu uzeo grčko ime Zenon i oženio
se godine 466. najstarijom carevom kćeri, Arijadnom.53
Asparov je utjecaj naglo opao, pa je on pokušao pobunom izmijeniti svoj
nepovoljan položaj. Međutim, u carevu protuudaru godine 471. Aspar je ubijen.
Život su izgubili i mnogi germanski vojnici u carskoj službi. 54 Asparovo je
potiskivanje dovelo i do promjene stava istočnorimske vlasti prema Zapadu.
Godine 468. bila je poslana protiv Vandala u Africi velika vojska, ali zbog
nesposobnosti vojskovođe Baziliska i lukavosti vandalskog kralja Gejzerika, ta je
vojna operacija propala unatoč velikoj nadmoći rimske vojske. 55 Nakon
Asparova umorstva odlučujući utjecaj na dvoru zadobio je Zenon, a umjesto
Germana prevlast su sada stekli Izaurijci. Kad je godine 474. umro Lav 1.,
naslijedio ga je Lav II., sin Zenona i Lavove kćeri Arijadne, a Zenon je postavljen
za suvladara svojemu maloljetnom sinu. Ubrzo je potom, u jesen iste godine,
iznenada umro i Lav II., pa je prijestolje Istočnoga Rimskog Carstva na kraju
pripalo Zenonu.
Godine 472. došlo je do značajnih promjena i na Zapadu. Dana ll. srpnja
umoren je car Antemije, a carsko dostojanstvo, uz privolu Senata, povjereno je
Aniciju Olibriju (472.).56 Već idućeg mjeseca umro je Ricimer, a trinaest dana
nakon njega smrt je odnijela i Olibrija. 57
Ricimerov nećak i nasljednik Gundobad uspio je u ožujku 473. u nakani da
comes domesticorum Glicerije preuzme carske insignije,58 ali Lav 1., nezado-

53 Ostrogorski, n. dj., 30.

54 Ostrogorski, n. dj., 31; Cameron, Mediterranean World, 30-32; M. Nikolanci,
»Dalmatinska dinastija« i propast Zapadnog Rimskog Carstva, Radovi 18, Zagreb, 1985.,
10.
55 Cameron, Mediterranean World, 28. Ekspedicija je stajala golemih sredstava.
Prema Prisku, fr. 40, i Prokopiju, Bell. Vand., VI, 1-2, potrošeno je za cijelu operaciju
130.000 libara zlata. Prema Kandidu, fr. 2, skupljeno je za operaciju 64.000 funti zlata i
700.000 funti srebra samo iz blagajne Istočnog Carstva, dok je i car Antemije pridodao
značajnu svotu. Usp. Nikolanci, n. dj., 7 i bilj. 11 a.
56 Bury, n. dj., I 339; Stein, n. dj., 582 i bilj. 3; Der Neue Pauly l, sv. Anthemius, col.
730. Antemija je ubio Gundobad.
57 Malalas, Chron., 373-375; loh. Ant., fr. 209, 2.
58 Paul. Diacon., Hist. Rom. XV 5,post huiusfunus Licerius domesticus a Gundibaro
patricio, totius etiam voluntate exercitus, apud Ravennam imperator efficitur.; Fast. Vin.
306,611, hoc consule levatus est imp. Glicerius Ravena III non. Martias. O Glicerijevu je
životu malo toga poznato, budući da se radilo o politički beznačajnoj osobi čija je
vladavina prekratko trajala i već unaprijed bila lišena ikakva političkog koncepta, jer je na
prijestolje postavljen voljom Gundobada, nećaka svemoćnoga vojnog zapovjednika i

20
voljan Ricimerovim samovoljnim postavljanjem careva i stanjem u Italiji i na
Zapadu, nije htio priznati Glicerija (473.-474.). Stoga je Lav odlučio, a nakon
njegove smrti 18. siječnja 474. godine Zenon proveo njegovu nakanu, da u Italiju
na čelu vojske pošalje dotad gotovo samostalnog upravitelja Dalmacije Julija
Nepota sa zadaćom da ondje riješi pitanje vlasti.
Nepot je povjerenu mu zadaću uspješno izvršio. Zauzeo je Italiju, svrgnuo
Glicerija, a u lipnju gaje vojska proglasila carem. Već sljedeće godine prisilio ga
je magister militum i patricij Orest da napusti Italiju, a za cara je zatim dao
izvi kati svojega maloljetnog sina Romula. Germanskim plaćenicima u rimskoj
vojsci Orest je obećao podijeliti zemljišta u Italiji, te je tako i zadobio njihovu
potporu uNepotovu svrgavanju. 59 Orest je tim obećanjem, čini se, računao na to
da na svoju stranu privuče ponajprije one vojnike koje je Nepot bio doveo sa
sobom iz Dalmacije i koji su najvjerojatnije bili i najčvršći oslonac njegovoj
vlasti u Italiji. Budući da tu mučnu zadaću nije proveo, iduće je godine došlo do
pobune germanskih plaćenika pod vodstvom Flavija Odoakara. Romul Augustul
je svrgnut, a Orest i njegov brat Pavao su ubijeni. Romul Augustul je carske
insignije Zapada morao poslati Zenonu uz Odoakarovu poruku da je jedan car
dovoljan za obje polovice Carstva.
Odoakar se proglasio kraljem Germana u Italiji, a zahtjevima svojih
germanskih vojnika udovoljio je podijelivši im zemljišta po ključu tercije,
uglavnom u sjevernoj Italiji. U trenucima protjerivanja Julija Nepota i svrgavanja
Romula Augustula Zenon je bio u izrazito teškome položaju te je čak bio prisiljen
i napustiti prijestolnicu nakon državnog udara što ga je bio izvršio Bazilisk, brat
carice Elije Verine, žene pokojnog cara Lava 1. 60 Zadobivši potporu izaurijskoga
generala Ila, svojega nećaka Armata i tračkih Ostrogota pod Teodorikom

patricija Ricimera, Gota koji je više od desetljeća držao vlast na Zapadu u svojim rukama
te postavljao i svrgavao careve po vlastitoj volji. Stoga su izvorni podaci oGliceriju
sačuvani u pravilu kao šture vijesti u kronikama. O Glicerijevoj se pak politici ne zna
gotovo ništa. Jedino je poznato da je novcem i darovima uspio odvratiti Ostrogote pod
vodstvom kralja Vidimera od napada na Italiju. lord., Getica, 284.; Glicerije je, čini se,
imao nekih uspjeha i u odnosu prema Vizigotima, kojima je tada vladao sposobni,
ambiciozni i agresivni kralj Eurik. Međutim, u Galskoj kronici iz 511. sačuvana vijest koja
se odnosi na zbivanja u 473. godini nije dovoljno jasna (Vincentius vero ab Eurico rege
quasi magister militum missus ab Alla et Sindila comitibus Italia occiditur). Komesi Ala i
Sindila ubili su, dakle, Eurikova vojnog zapovjednika koji je bio poslan u Italiju, ali je
nejasno je li Vincencije vodio neku vojsku koju su Glicerijevi zapovjednici porazili ili je
pak došao u Italiju s nekakvom diplomatskom zadaćom. Eurik je međutim u to vrijeme
ipak uspio zauzeti Aries i Marseille, pa ne bi trebalo isključiti mogućnost da se radilo o
pokušaju kombiniranog vojnog napada.
59 PWRE XVII, Stuttgart, 1937., col. 1890. Također i Stein, n. dj., 589. Opširnije u
Bury, n. dj., 343, 404-411. Usp. i B. Zmajić, Novci Julijusa Neposa (474.-480.),
posljednjeg priznatog zapadno-rimskog cara, Numizmatičke vijesti 10, Zagreb, 1957., 19-
24; Nikolanci, n. dj., 16.
60 Anan. Vales., 9,41; Marcell. Com., Chron., s. a. 475.

21
Strabonom, Bazilisk je preuzeo vlast i vladao od siječnja 475. do kolovoza 476.,
premda se čini da je Verina na prijestolje htjela dovesti i svojega ljubavnika
Patricija.6l
Nakon što su Ilo i njegov brat Trokund, a za njima i Armat, koje je na čelu
jakih snaga Bazilisk bio poslao protiv Zenona, odlučili prijeći na njegovu stranu,
Zeno n se u kolovozu 476. relativno lako vratio na prijestolje. 62 Senat i narod
Konstantinopola plašili su se Zenonove osvete. Kad se ovaj s vojskom našao pod
gradskim zidinama, napustili su Baziliska, otvorili gradska vrata i predali se
Zenonu kako grad ne bi pretrpio razaranje. Ostrogoti u Meziji pod vodstvom
Teodorika Amala uključili su se također u sukobe na Zenonovoj strani. Za
pruženu pomoć dobili su Amalovi Ostrogoti pravo naseljavanja u Donjoj Meziji.
Carstvo se ipak željelo osloboditi obje skupine Ostrogota koje su povremeno
stupale u carsku službu, a ubrzo potom okretale se protiv vlasti i pljačkale po
Balkanu. Iako je Zenon želio intervenirati na Zapadu, nije za to imao mogućnosti
zbog neriješenog ostro gotskog pitanja. Pretpostavljajući kakve su Zenonove
namjere na Zapadu u svezi s rješavanjem pitanja carske vlasti, ponudio mu je
Teodorik Amal da osobno vojno intervenira na Zapadu,63 ali car na to nije mogao
pristati jer mu je Amal bio potreban na Balkanu kao protuteža Teodoriku
Strabonu. 64
Smrt Teodorika Strabona godine 484. oslobodila je Carstvo jedne nevolje, ali
je Teodorik Amal sjedinio pod svojom vlašću sve Ostrogote na Balkanu i počeo
ugrožavati Konstantinopol. Konačno je carska vlast uspjela nagovoriti Teodorika
da na čelu Ostrogota krene u Italiju i da ondje zavlada umjesto Odoakara kao
mandator istočnorimskog cara sa strogo određenim kompetencijama. Kad su 488.
godine Ostrogoti krenuli put Italije, Istočno Rimsko Carstvo konačno je riješilo
germansko pitanje na svome tlu.

61 Cameron, Mediterranean World, 30-31. Kad je u studenome 474. godine umro

Lav II. pronijela se glasina, koja se brzo proširila i na Zapadu, da je Zenon dao otrovati
sina kako bi ostao jedini vladar. Zenonu bi najmanje odgovarala smrt njegova sina, a čini
se da je vijest o tobožnjoj Zenonovoj umješanosti lansirala njegova punica Verina, kojoj
je Zenon bio mrzak i koja je željela prijestolje osigurati svome bratu Bazilisku. Dana 9.
siječnja 475. godine morao je Zenon s članovima svoje obitelji pobjeći iz prijestolnice.
Marcell. Com., Chron., s. a. 475.
62 Malchus, fr. 6-8; Anan. Vales., 9,42; Pracap., Bell., Vand. III, VII, 18-23;
Heather, n. dj., 277.
63 Malch., fr. 18.
64 Nikolanci, n. dj., 17. Da Julije Nepot nije ubijen 480. godine, Zenon bi
najvjerojatnije prije ili kasnije našao načina da ostvari svoje namjere.

22
 MJESTO »DALMATINSKE DINASTIJE«
U ZNANSTVENOJ LITERATURI

Unatoč malobrojnosti izvora i šturosti obavijesti koje oni donose o

Marcelinu i Juliju Nepotu, te unatoč kratkom razdoblju njihova djelovanja u
povijesnom okviru svojega vremena, historiografija je već potkraj XIX. stoljeća
u glavnim crtama uspjela oblikovati viđenje djelovanja tih osoba u kontekstu
svjetskih zbivanja onoga doba. Takvo je viđenje u idućim godinama tek neznatno
korigirano, ali pritom nije zabilježen nikakav značajniji pomak u rasvjetljavanju
mnogih nepoznanica vezanih uz ove dvije ličnosti. Uz nedostatak povijesnih
izvora pridonijela je tome i činjenica da se Marcelin, a zatim i Julije Nepot nakon
protjerivanja iz Italije, nalaze izvan glavnih povijesnih tijekova, što je razlogom
da se nitko od istraživača nije potanje pozabavio tom tematikom.
U novom vijeku prvi se »dalmatinske dinastije« dotaknuo D. Farlati
tvrdnjom daje Julije Nepot umoren u Dioklecijanovoj palači,65 ali to je mišljenje
prihvaćano polako i postupno. I E. Gibbon je u svojemu znamenitom djelu The
Decline and Fall of the Roman Empire pisao o Marcelinu i Juliju Nepotu, ali se
nije upuštao u pitanje njihova podrijetla, već se ograničio samo na najnužniji
prikaz i na njihovu ulogu u širim povijesnim zbivanjima. 66
Vrlo dobar i opširan prikaz zbivanja vezanih uz propast carske vlasti u
Zapadnom Rimskom Carstvu, te poglavito uz Marcelina i Nepota, iako samo do
godine 476., donosi i E. Stein u svojoj Geschichte des Spiitromisches Reiches 1.67
Marcelinom i Nepotom opširnije se bavio W. Ensslin,68 premda je slika o
»dalmatinskoj dinastiji« u osnovnim crtama oblikovana već početkom XX.
stoljeća. 69 A. Demandt u svojemu je enciklopedijskom članku ponovno aktuali-

65 D. Farlati, Illyricum sacrum, T. II, Venetiis, 1753., 125.

66 Gibbon, n. dj., 320, 328, 330 i bilj. 89, 338-340.
67 Stein, Geschichte l.
68 W. Ensslin, PWRE XIV, sv. Marcellinus, col. 1446-1448 i PWRE XVI, sv. Nepos,
col. 2505- 251l.
69 Popis starije literature donosi Šišić, n. dj., 154-155, iDemandt, n. dj., XIII-XVIII.

23
zirao to pitanje, naglasivši tezu da u Juliju Nepotu, a ne uRomulu Augustulu,
treba vidjeti posljednjega zapadnorimskog cara,70 iako je to mišljenje iznio još u
XIX. stoljeću T. Smičiklas. 71
J. Wilkes iscrpno je obradio Dalmaciju kao rimsku provinciju, ali je raz-
doblju kasne antike posvetio izrazito malo prostora.n Autor je ipak pritom i
Marcelinu i Nepotu, te zbivanjima u Dalmaciji njihova vremena, dao onoliko
mjesta koliko je dopuštao sačuvani izvorni materijal, za to vrijeme, na žalost, vrlo
oskudan. Wilkes pritom nije dvojio kako je upravo Julije Nepot, prema čvrstom
autorovu uvjerenju podrijetlom Dalmatinac, posljednji zapadnorimski car, a da-
tum njegove smrti istinski svršetak postojanja zapadnorimske carske vlasti.
Noviju cjelovitu obradu kasne antike od Dioklecijana do Justinijanove smrti
objavio je godine 1989. A. Demandt.73 Ulogu Marcelina i Julija Nepota u zbiva-
njima V. stoljeća autor je na osnovi sačuvanih izvora i literature iscrpno obradio i
pružio uvjerljivu sliku djelovanja ovih dviju osoba u kontekstu tadašnjih svjetskih
zbivanja.
Najopsežniji rad posvećen Marcelinu osvrt je G. Gaggera,74 a autor je značajan
prostor posvetio Nepocijanu, Majorijanu i međusobnim odnosima ovih triju osoba.
Gaggero je mišljenja da su Mat'celin i Nepocijan galskog podrijetla, pri čemu vrlo
opširno na nekoliko mjesta raspravlja o »Marcelinskoj zavjeri« u Galiji, te o Nepoci-
janovoj ulozi u tim zbivanjima, na čemu je uglavnom njegova teza i zasnovana.
Samo na razdoblje Nepotove vladavine odnosi se rad J. P. C. Kenta, koji je
iznio i argumentirao mišljenje o salonitanskoj kovnici i dva razdoblja kovanja
Nepotova novca u Saloni.75
No, dok je europska historiografija oblikovala sliku tog vremena, hrvatska je
povijesna znanost još bila u povojima, pa nije značajnije pridonijela proučavanju
navedene problematike niti je to mogla. Valja naglasiti da je u središtu zanimanja
hrvatskih povjesničara tada bila gotovo isključivo nacionalna povijest. U svojoj
opsežnoj obradi hrvatske povijesti posvetio je T. Smičiklas značajan prostor
antičkom razdoblju, te se dotaknuo i Nepotove vladavine, ne spominjući pritom

70 PWRE supl. XII, 1970., A. Demandt, s.v. Magister militum, col. 677-679,683-
686. Usp. i E. Demouget, Bedeutet das Jahr 476 das Ende des romischen Reichs im
Okzident?, Klio 60 (1978.), 371-38l.
71 T. Smičiklas, Poviest hrvatska, dio prvi, Zagreb, 1882.,82.
72 J. J. Wilkes, Dalmatia, 416-423.
73 A. Demandt, Die Spdtantike, s cjelovitim popisom literature i izvora.
74 G. Gaggero, n. dj., 241-269.
75 J. P. C. Kent, Julius Nepos and the Fall of the Western Empire, Romische
Forschungen in Niederosterreich V (Corolla Memoriae Erich Swoboda dedicata), Graz-
KaIn, 1966., 146-150 i tab. IX.
76 T. Smičiklas, Poviest hrvatska, 81-83, pogriješio je tvrdeći da Odoakar »oo. nije
niti naslov kralja uzeo, što su uviek činili vojvode Germani, kada su se pobunili proti
carstvu« (82). Tek nakon Nepotove smrti )}oo. je istom Odoakar uzeo naslov kralja, kada
je nahrupio u Dalmaciju i priklopio ju Italiji, jer je nestalo zakonitoga cara.« Odoakara su
germanski vojnici, međutim, proglasili kraljem i prije zbacivanja Romula Augustula.

24
Mat·celina. Umorstvo Nepotovo dovodio je Smičiklas u svezu sTeodorikovom
nejasnom ponudom Zenonu da intervenira u Italiji i vrati Nepota na prijestolje. 76
M. Abramić je u radu O povijesti Salone 77 plasirao tvrdnju, koju su poslije
preuzeli neki od hrvatskih povjesničara, da se Marcelin, ugledni patricij iz
Salone, godine 461. proglasio kraljem nezavisne Dalmacije, »a njegov sin Julije
Nepot je uspio zadržati zemlju neovisnom, s glavnim gradom Salonom, sve do
svoje smrti, dok je u isto doba, 476, propalo samo Carstvo«.n Pritom Abra-
mić nije dvojio da je Julije Nepot umoren po nagovoru bivšeg cara i biskupa
Glicerija.
Don F. Bulić jedan je od prvih hrvatskih arheologa koji se posvetio
istraživanju Dioklecijanove palače i ranoga kršćanstva u Saloni. 79 Bulićevo se
viđenje zbivanja vezanih uz Marcelina i Nepotovu vladavinu razlikuje od viđenja
drugih autora koji su u njegovo vrijeme obrađivali ovu tematiku. I za Bulića je
Marcelin, rodom Dalmatinac, patricij Istoka koji se proglasio kraljem Dalmacije,
dok je Nepot umoren po Glicerijevu nalogu. Bulić je, međutim, smatrao da je
nakon Nepotova umorstva Glicerije prigrabio svjetovnu vlast u Dalmaciji,
namjeravajući osnovati nezavisno kraljevstvo, ali je pao kao žrtva urote Vijatora
i Ovide. Glicerijevo je umorstvo Bulić popratio citatom riječi Marcelina Komesa
» ... haud longe a Salonis sua in villa ...« koji se nedvosmisleno odnosi na
umorstvo Julija Nepota, a ne Glicerija. Ho Nije jasno kako je Bulić došao do takvih
zaključaka jer se u bilješkama poziva na autore poput Jordana i Prokopija, u kojih
se ne može naći ništa što bi išlo u prilog takvim njegovim razmišljanjima.
I F. Šišić je u djelu Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara posvetio
dosta prostora prapovijesnom i grčko-rimskom razdoblju, te nešto manje i kasnoj
antici, ali se i on uglavnom ograničio na sumarno iznošenje saznanja europske
historiografije do svoga vremena. SI Šišić nije dvojio o tome da su Marcelin i

77 M. Abramić, O povijesti Salone, prev. N. Cambi, u Antička Salona, Split, 1991.,

39-46.
78 Abramić, n. dj., 45. Tvrdnja o Marcelinovu proglašenju za kralja dolazi vjerojatno
od doslovnog prevođenja grčke riječi basi/eas.
79 F. Bulić - J. Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa, Zagreb, 1912.; F. Bulić - Lj.
Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb, 1927., 181-182.
80 Bulić - Karaman, Palača cara Dioklecijana, 182. Potpuni citat Marcelina Komesa
za god. 480. glasi: »His consulibus Nepos, quem dudum Orestes imperio abdicaverat,
Viatoris et Ovidae comitum suo rum insidiis haut lange a Salanis sua in villa occisus est.«
Možda je Bulić bio zaveden Prokopijevim riječima (Bell. Vand. III, VU, 15. »1 Nepot je
preuzevši vlast poživio malo dana i skončao od bolesti, a i G1ikerije koji je nakon njega
zavladao doživio je sličan udes. Nakon njega je carsku vlast preuzeo August.«), gdje se
doista govori da je Glicerije došao na vlast nakon Nepota i doživio istu sudbinu, ali ni tu
nema nikakva spomena o Glicerijevoj uroti, pa se sve čini kao pomalo isforsirana
konstrukcija.
81 Šišić, Pov~iest Hrvata, donosi i opsežan popis strane literature do svoga vremena.

25
Nepot rodom Dalmatinci te da je Dalmacija u njihovo doba samostalna, no ipak
nije donosio tako dalekosežne zaključke poput Abramića ili Bulića.
Nove elemente unio je L. Katić u Pregledu povijesti Hrvata objavljenom
1938. godine. Prema njegovim riječima pao je Marcelin kao žrtva izdaje i zavisti
cara Lava,82 a njegov nećak Julije Nepot zbacio je Glicerija i sam se zacario.
Nepot je, pak, umoren 480. godine od ruke svojih dvorjana. U to da su Marcelin
i njegov nećak Nepot Dalmatinci, nije sumnjao ni G. Novak u svojoj Prošlosti
Dalmacije .83 Isti je autor 1957. ponovio to mišljenje, ustvrdivši da se Marcelin
pobunio protiv cara Lava i proglasio se kraljem Dalmacije. 84 Nema dvojbe da su
Novakova razmišljanja temeljena na djelima i ugledu T. Smičiklasa, M.
Abramića, F. Bulića i F. Šišića.
Uglavnom nezapaženo prošao je rad B. Zmajića iz godine 1957. u kojemu je
autor dao kraći povijesni pregled života i vladavine Julija Nepota uz pregled
tipova Nepotova novca. 85 Zmajićeva tvrdnja, koju ničim nije potkrijepio, da je
Nepot pratio Marcelina na svim bojnim pohodima sve do njegove smrti, ne može
se prihvatiti kao sigurna jer o Nepotu nema u izvorima ni riječi do prvog spomena
u konstituciji cara Lava iz 473. godine. Iako se radi o instruktivnom i korisnom
prikazu, autor je ipak donio nekoliko odveć dalekosežnih zaključaka.
Godine 1962. izišao je iz tiska opsežan sintetički pregled povijesti Ilirika u
kasno doba Carstva R. Rogošića. 86 Autor je, uloživši silan trud, citirao golem broj
izvora i obradio ključne događaje od Dioklecijanova doba do propasti carske
vlasti na Zapadu. Pozabavivši se poimence prefektima pretorija i vojnim
zapovjednicima u Iliriku, nije, dakako, mogao zaobići ni Marcelina i Nepota.
Rogošićeva se viđenja u pitanjima Marcelinova i Nepotova djelovanja i zbivanja
vezanih uz njih razlikuju od većine drugih autora. Marcelinovo je ubojstvo na

82 L. Katić, Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938., 13. S obzirom da Katić ne

navodi izvore, nije moguće rekonstruirati odakle mu ti podaci, ali je iz predgovora ipak
razvidno kojim se autorima koristio.
83 Novak, Prošlost Dalmacije l, 86-87.
84 Isti, Povijest Splita 1,37. Ovo je mišljenje očevidno preuzeto od M. Abramića, n.
dj.,45.
85 B. Zmajić, Novci Julijusa Neposa (474.-480.), posljednjeg priznatog zapadno-
rimskog cara, Numizmatičke vijesti 10, Zagreb, 1957.
86 R. Rogošić, Veliki Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba (396-437), Zagreb,
1962.
87 Rogošić, n. dj. 139. »Prema ovome izgleda, daje patricij Zapada i vojskovođa cara
Antemija Marcelin ubijen od Rimljana istočnog cara Leona, koje je predvodio Bazilisko,
brat carice Verine, kasnije protucar. .. U ovome bi trebalo tražiti uzrok smrti vojskovođe
Marcelina, patricija Zapada.«
88 Rogošić, n. dj., 141-142, »No car Istoka ništa ne učini, da se Nepot povrati na
carsko prijestolje. Nego izgleda da mu je bio neprijatelj .... Kad je Zenon, bez obzira na
patricija Nepota, postavio patricijem Odoakara, koji je priznavao carem Zenona, ras car i
patricij Nepot, gospodar Dalmacije, smetao je Zenonu i njegovoj monarhiji. I možda
ubistvo Nepota nije bilo bez prsta iz Bizanta.«

26
Siciliji, primjerice, autor pripisao istočnim Rimljanima, to jest Baziliskovoj
uroti,S7 dok je Nepotovo, pak, umorstvo smatrao posljedicom smetnje koju je
Nepot predstavljao Zeno nu za konsolidaciju odnosa s Odoakarom u Italiji.88
Između ostalog, autor je Nepotov položaj nakon protjerivanja iz Italije sagledao
u krivome svjetlu, što ga je na kraju i dovelo do zaključaka koji se teško mogu
prihvatiti.
I M. Brandt se u svojem opsežnom pregledu ranosrednjovjekovne povijesti
ukratko osvrnuo na Nepota i povijesna zbivanja vezana uz njega, dok Marcelina
nije ni spomenuo. 89 Djelo ipak donosi širok povijesni okvir, temeljito opisujući
zbivanja u vrijeme velike seobe naroda.
Od domaćih se autora najiscrpnije »dalmatinskom dinastijom« pozabavio M.
Nikolanci,90 ali autoru treba zamjeriti manjkavo korištenje literaturom te brojne
pogreške koje su mu se potkrale u tekstu i u bilješkama. 91 Nikolancijev rad
unatoč tome ipak predstavlja stanovit odmak od dotadašnjih gledišta hrvatskih
autora koji su se dotakli ove problematike.
Godine 1988. pojavio se i najopsežniji rad posvećen Juliju Nepotu i njegovu
novcu kovanom usalonitanskoj kovnici,92 u kojem je Ž. Demo uz kratak, ali
precizan i instruktivan, povijesni pregled Nepotova života i vladavine detaljno
obradio njegov novac kovan u Saloni, temeljeći svoje stavove na najnovijoj
stranoj i domaćoj literaturi.
U sintezi hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti i 1. Goldstein 93 posvetio je
jedno kraće poglavlje antičkom razdoblju. Iako je dao sumaran i skraćen opći
prikaz hrvatskog povijesnog prostora u kasnoj antici, autor je u tu problematiku

89 M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995. 2

90 M. Nikolanci, »Dalmatinska dinastija« i propast Zapadnog Rimskog Carstva,
Radovi 18, Zagreb, 1985.,5-22.
91 Od literature korištena su samo dva, već prilično zastarjela naslova, O. Seeck,
geschichte des Untergangs der Antiken Welt Vl, te F. Šišić, Povijest Hrvata, pri čemu je
Sišić citiran samo jednom na početku rada, dok je na samome kraju rada jednom citiran i
J. P. C. Kent, Julius Nepos and the fall of the Western Empire, te na još jednom mjestu
EnBlinov rad starijeg datuma, Zu den Grundlagen des Odoakers Herrschaft, VAHD,
Zagreb, 1940. Ostatak literature čine enciklopedijski članci PWRE, pri čemu ih je
Nikolanci nepotpuno citirao, ne navodeći naslov članka, kao ni autore i godinu izdavanja.
Ni izvorni materijal nije iskoristio u cijelosti, a prilikom pozivanja na antičke pisce i
njihova citiranja imena im u nominativu piše jednom u kroatizirano m (Prisko, Hidatije,
Komes Marcelin, Prokopije), a drugi puta u latinskom obliku (Priscus, Hydatius,
Anonymus Valesianus, Marcellinus Comes). Sličnu nedosljednost pokazao je i pri
navođenju djela pa jednom piše Vandalski rat, a drugi put (bilj. 24.) citira doslovno:
»Prokopije, bellum Vandalicum, l, 6, 8« ili u bilj. 25: »Prisko (de leg. Rom ad gentes
X) ... « l na kraju, o čemu je već bilo govora u ovom radu, Nikolanci često donosi i
pogrešnu godinu uz citat iz kronike, pa se zbog takva nedosijednog citiranja i navođenja u
bilješkama valja vrlo oprezno koristiti njegovim radom.
92 Ž. Demo, The Mint in Salona: Nepos and Ovida (474-481/2), Studia numismatica
Labacensia Alexandro Jeločnik oblata, Situla 26, Ljubljana, 1988.
93 I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.

27
zahvatio koliko je bilo potrebno za razumijevanje glavne teme njegova rada,
spomenuvši Julija Nepota i zbivanja vezana uz njega, te navodeći u bilješkama
relevantnu literaturu.
Stječe se ipak dojam da povijesno razdoblje od Konstantinove smrti do
ostrogotskog osvojenja Dalmacije i Panonije ostaje kao vakuum između vremena
prevlasti Rima i ranoga srednjeg vijeka, vremena koje, čini se, mnogo više
privlači pozornost domaćih stručnjaka. Hrvatska se historiografija ipak odmakla
od nekih zastarjelih gledišta, poput ideje o proglašavanju Marcelina kraljem
Dalmacije,94 iako neki značajniji pomak u saznanjima o ulozi »dalmatinske
dinastije« u povijesnim zbivanjima V. stoljeća nije učinjen. Koliko se osjeća
nedostatak novijih istraživanja vezanih uz ovu problematiku, najbolje ilustrira
pojava da se i u novijoj literaturi gotovo u cijelosti preuzimaju mišljenja stara više
od sedamdeset godina. Primjer je tome knjiga J. Belamarića95 u kojoj on gotovo
doslovno prepričava mišljenje F. Bulića o proglašenju Marcelina kraljem
Dalmacije te o Glicerijevoj umiješanosti u Nepotovo umorstvo.

94 V. Kapetanović, Rimski Ilirik u odrazu kršćanske književnosti, Split, 2006., 20. U

vrlo kratkom pregledu zbivanja vezanih uz posljednja tri desetljeća postojanja carske vlasti
na Zapadu autor je učinio nekoliko pogrešaka. Prva od njih odnosi se na Aecijevo
umorstvo. Prema Kapetanoviću Aecije je » ••• u Rimu umoren, naočigled Valentinijana
III.«, koji je, međutim, a tako taj čin opisuje većina izvora, Aecija ubio vlastitom rukom
uz pomoć eunuha Heraklija. Julija Nepota, pak, označio je samoproglašenim carem (»Tako
je u Splitu svoje dane završio posljednji, samoproglašeni, rimski car.«), iako je upravo
Nepot bio legitimni vladar Zapadnog Carstva. Ni Kapetanovićeva konstatacija da su nakon
Marcelinove smrti na Siciliji vlast preuzeli poglavice germanskih četa u službi Carstva, ne
može se smatrati potpuno točnom jer je stvarnu vlast u Zapadnom Carstvu već i prije toga
u rukama držao germanski vojskovođa Ricimer
95 J. Belamarić, Split - od carske palače do grada, Split, 1998.,30. Osim što je sina
Gale Placidije, Valentinijana III., preimenovao u Valerijana, Belamarić bez potvrde izvora
iznosi i tvrdnju kako u Dioklecijanovoj palači » ... Nepot padne 480. žrtvom otrova«. O
načinu na koji je Nepot umoren ne izjašnjava se ni jedan od sačuvanih izvora.

28
 PREGLED GRAĐE

Za promatrano vremensko razdoblje od tridesetak godina izvorni je materijal

oskudan, pogotovo o djelovanju Marcelina i Julija Nepota u Dalmaciji. Do danas
je poznat samo jedan natpis posvećen Juliju Nepotu, izveden srebrnom inkrus-
tacijom na brončanoj ploči. Taj je natpis nađen godine 1789. u Beogradu, a
njegov tekst glasi: salvo d.n. Iulio Nepote pp.Aug./ Audax v.c. praefectus urb.
fecit .96 Prvi vlasnik Nikola Radvanyi darovao je ploču godine 1809. N arodnom
muzeju u Budimpešti. U razmatranoj literaturi nije registriran ni jedan sačuvani
natpis u kamenu koji bi se odnosio bilo na Mat'celina bilo na Julija Nepota. 97
O Marcelinovoj i Nepotovoj djelatnosti i njihovoj ulozi u kontekstu
povijesnih zbivanja toga vremena na širem planu glavni su podaci sačuvani II
kronikama, koje u to doba postupno postaju dominantni oblik historiografskog
rada,98 te u nekoliko sačuvanih historija, uglavnom iz nešto kasnijeg vremena.
Kronika99 latinskog pisca Hidacija (394.-470.) iz Lemike II Galeciji, biskupa
grada Akve Flavije (današnji Chavez u Portugalu), iako kao izvor najvažnija za
područje Hispanije i Galije, donosi i vrio vrijedne podatke vezane uz zbivanja na
Sredozemlju i Marcelinovll ulogu u njima, a poglavito uz rat protiv Vandala,
međusobne odnose Vizi gota, Vandala i Sveba, te zbivanja na carskim dvorovima
na Zapadu i na Istoku, vezana uz odnose Ricimera i Antemija, kao i uz

96 CIL III, 6335; Salona Christiana, 151. Restitucija natpisa glasi: salvo d(omino)
n(ostro) lulio Nepote P(atre) P(atriae) Aug(usto)1 Audax veir) c(larissimus) praeJectus
urb(i) Jecit. (Na spas našemu gospodinu Juliju Nepotu, ocu Domovine, Augustu, dao je
načiniti preslavni muž Audaks, prefekt grada.)
97 Natpis CIL III 9527, na kojem se spominje prokonzul Dalmacije Marcelin datiran
je precizno u kraj VI. stoljeća i ne može se dovoditi u svezu s Marcelinom iz V. stoljeća,
kao što je to učinila N. Klaić, u N. Klaić - Ž. Rapanić, Zadar u srednjem vijeku, do 1409.,
Zadar, 1976.,56, već prije s osobom s natpisa (B.D., 34,1911.,44, br. 4224) nađenog na
salonitanskom groblju Crikvine, na kojemu se spominje [MAR]CELLINVS, vir
clarissimus. Salona Christiana, 67.
98 O kronikama opširnije H. Gračanin, uvodna studija u: Marcelin, Kronika, prev. B.
Kuntić-Makvić, Zagreb, 2006., 5-54 i ondje nav. lit.
99 Hydatius Lemicus, Continuatio chronicorum Hieronymianorum, ed. Th. Mom-
msen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. Xl, Berolini , 1893.

29
Marcelinovu ekspediciju u Italiju po nalogu cara Lava. Kronika je nastavak
Hijeronimove kronike, a vremenski je sezala do 468. godine. Hidacije je također
i autor Fasta koji dosežu do 468. godine, a sačuvani su u rUkopisu iz IX.
stoljeća. lOo
Suvremenik Marcelina i Julija Nepota bio je i vrlo obrazovani grčki govornik
Prisk iz Panija u Trakiji (oko 420. - poslije 474.), autor bizantske povijesti u
osam knjiga, čiji nam naslov danas nije poznat. Priskovo je povjesničarsko djelo
obuhvaćalo razdoblje od 433. do 474. godine, a sačuvano je u fragmentima. lO !
Osim podataka vezanih uz povijest Huna u Atilino vrijeme, Prisk donosi i
nekoliko značajnih podataka o Marcelinovoj ulozi i djelovanju u ratu protiv
Vandala na Siciliji 461. i 467. godine, te o Marcelinovu umorstvu.
Malko Sofist, grčki povjesničar podrijetlom iz Filadelfije u Siriji, nastavio je
Priskovo djelo i za razdoblje od 474. do 480. napisao sedam knjiga povijesti
objavljenih nakon 491. godine. Djelo je sačuvano u fragmentima,!02 koji su
glavni povijesni izvor za djelovanje Teodorika Amala na Balkanskom poluotoku.
Marcelinov i Nepotov suvremenik bio je i Sidonije Apolinar (oko 430. - oko
480.), latinski pjesnik i govornik, podrijetlom iz galske senatorske obitelji, zet
cara Avita i njegov panegiričar, a od godine 469. biskup Arverna (Clermont).
Njegova pisma u devet knjiga 103 donose značajnih podataka, a osobito su važna
kao povijesni izvor za Galiju i odnose između zapadnorimske vlasti iVizigota.
Sidonije je ujedno i najvažniji izvor za Marcelovu zavjeru u Galiji, koja se u
literaturi često veže uz Marcelinovo ime, a u koju je možda bio upleten i
Marcelinov šurjak Nepocijan.
Magno Feliks Enodije, od 514. do 521. godine biskup Ticina (Pavia), autor
je životopisa svojega prethodnika na biskupskoj stolici Epifanija,104 suvremenika
Julija Nepota i aktivnog sudionika zbivanja u vrijeme kratkotrajne Nepotove
vladavine u Italiji. Enodijevo djelo jedan je od glavnih izvora upravo za to
razdoblje pa nam je Nepotova politika u Galiji u odnosu prema Vizigotima

100 Hydatii episcopi descriptio consulum ex quo primum ordinati sunt, Consularia
Constantinopolitana cum additamento Hydatii, AD A. CCCCLXVIII, ed. Th. Mommsen,
MGH, Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1892.
lO! Pris cos , Historia Byzantina, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868. Prisk je bio član
diplomatskog poslanstva Istočnoga Rimskog Carstva na Atilin dvor. Ta se diplomatska
misija odigrala 448. ili 449. godine. O Prisku usp. H. Gračanin, Zapadnorimsko poslanstvo
na Atilin dvor, i ondje nav. lit.
102 Malchus, Byzantinae Historiae libri VII, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868.
103 Sidonius Apollinaris , Epistolae , ed. Ch. Leutjohann, MGH, Auctores antiqu-
issimi, vol. VIII, Berolini, 1887.
!04 Magnus Felix Ennodius, Vita beatissimi virU Epifanii episcopi Ticinensis
ecclesiae, ed. F. Vogel, MGH, Auctores antiquissimi, vol. VII, Berolini, 1885.

30
najbolje poznat dio njegove političke aktivnosti kao cara Zapadnoga Rimskog
Carstva.
Latinski povjesničar gotskog podrijetla Jordan (umro poslije 551.), autor je
dvaju djela, gotske 105 i rimske 106 povijesti, u kojima donosi značajne podatke o
zbivanjima posljednjih godina zapadnorimske carske vlasti, te o posljednjim
zapadnorimskim carevima. Iako priča i o Marcelinu, kojemu pridaje titulu
patricija, mnogo su dragocjeniji, uz kritičku prosudbu i usporedbu s ostalim
izvorima, Jordanovi podaci o Nepotovu dolasku u Italiju, njegovu usponu do
carske časti, te o pokušaju njegova svrgavanja i povratku u Dalmaciju.
Kronika Marcelina Komesa (umro oko 534.),107 latinskog kroničara iz
Justinova i Justinijanova vremena, podrijetlom najvjerojatnije iz Ilirika, također
se vezuje na Jeronimovu kroniku i obuhvaća razdoblje od 379. do 518., u prvom,
a do 534., u drugom izdanju. Kronika je vrlo značajna kao izvor za Marcelinovo
i Nepotovo djelovanje.
Kronike Consularia Constantinopolitana,108 Consularia Italica 109 i Chro-
nica Gallica 110 ne donose nove bitne podatke, ali njihova je važnost u tome što
služe kao komparativni izvorni materijal za kontrolu i korekciju vijesti što ih
donose ostali pisci. Iz istog je razloga značajna i kronika Flavija Magna Aurelija
Kasiodora,1l1 tajnika ostrogotskoga kralja Teodorika, čije je djelo Variae 112 u
dvanaest knjiga iz razdoblja od 507. do 537. godine također sačuvano. Kasio-
dorova kronika počinje stvaranjem svijeta i dopire do 519. godine.
Prokopije iz Cezareje (kraj V. st. - oko 565.), autor je, pored ostalih, i vrlo
značajnog djela Bellum Vandalicum,113 koje, iako je nastalo u prvoj polovici VI.
stoljeća, donosi važne i vjerodostojne podatke o zbivanjima na Sredozemlju i

lOSlordanes, De origine actibusque Getarum, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores

antiquissimi, vol. V, Berolini, 1882.
106 lordanes, De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum, ed. Th.
Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. V, Berolini, 1882.
107 Comes Marcellinus, Chronicon, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi,
vol. XI, Berolini, 1893. Prijevod Marcelinove Kronike na hrvatski B. Kuntić-Makvić,
Zagreb, 2006. O Marcelinovoj Kronici i o Marcelinu opširnije H. Gračanin, uvodna studija
uz prijevod Marcelinove Kronike, n. dj., 10-16.
108 Consularia Constantinopolitana ad a. CCCXVC, cum additamenta Hydatii, ad a.
CCCCLXVIll, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1892.
109 Consularia !tatica, Auctarii Hauniensis ardo prior, ed. Th. Mommsen, MGH,
Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1892.
110 Chronica Galliea, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. IX,
Berolini, 1892.
III Cassiodorus, Chronica, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. XI,
Berolini, 1893.
112 Cassiodori Variae, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. XII,
Hannoverae, 1894.
113 Procopius, History of the wars, III-IV, The Loeb classical library, Harvard, 2000.

31
Marcelinovoj ulozi u njima tijekom vandalsko-rimskih sukoba, oMarcelinovu
umorstvu na Siciliji, te o odnosima između istočnorimske i zapadnorimske vlasti
u to doba.
Važni su i sačuvani fragmenti Kronike Ivana Antiohijskog, bizantskog re-
dovnika i kroničara, najvjerojatnije suvremenika cara Heraklija (610. - 641.).114
Njegovo je djelo otpočinjalo Adamom, a završavalo smrću cara Foke (610.).
Anonymus Valesianus kraći je tekst nepoznatog autora,"5 a ime duguje
objavljivaču Henriju de Valoisu (Henricus Valesius). On je godine 1636. u Parizu
publicirao jedan rukopis u redakciji iz IX. stoljeća. Rukopis je podijeljen na dva
dijela, od kojih prvi (Pars prior), u originalu napisan oko 390. godine, u formi
životopisa opisuje vladavinu cara Konstantina 1., dok drugi dio (Pars jJosterior,
Chronica Theodericiana), nastao oko 550., pokriva razdoblje od 474. do 526.
godine i odnosi se najvećim dijelom na doba Teodorikove vladavine. U tom su
dijelu ukratko opisana zbivanja vezana uz propast carske vlasti na Zapadu i
odnose između Julija Nepota, Odoakara, Romula Augustula, Zenona i Teodorika
Amala.
Iako je živio u VIII. stoljeću, Pavao Đakon (oko 720.1724.-?799.), lango-
bardski pisac rimske povijesti,116 svojim se djelom vezuje na Eutropijev
Breviarum historiae Romanae. Đakonova Historia Romana, pisana oko godine
770., vremenski seže do Justinijana, a autor se služio i nekim danas izgubljenim
izvorima, pa donosi i podatke kojih inače nema u drugih autora. Stoga njegovo
djelo za nas ima posebnu vrijednost.
Codex Theodosianus ll7 i Codex lustinianus" 8 zbirke su carskih proglasa i
zakona, a njihova je velika važnost u tome što u nedostatku drugoga izvornog
materijala donose egzaktne i dragocjene podatke o općim prilikama na tlu
Rimskoga Carstva u vrijeme velike seobe naroda. U Justinijanovu je kodeksu
sačuvan i kronološki najstariji spomen Julija Nepota u osobno njemu upućenoj
konstituciji cara Lava I. kojom je istodobno posvjedočeno da je obnašao čast
magister militum Dalmatiae.
Notitia dignitatum spis je nastao početkom V. stoljeća, možda između 425. i
430. godine,"9 a predstavlja popis državnih ureda, službenika i njihovih naslova

114 Iohannes Antiochenus, Historia, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868.
115 Anonymus Valesianus pars prior et posterior, Ammianus Marcelinus III, Thc
Loeb Classical Library, ed. G. P. Goold, Cambridge, 1986.6 , 506-569.
116 Pauli Diaconi Historia Romana, ed. J. Droyscn, Scriptores rerum Germani-
carum, MGH, Auctores antiquissimi, vol. Il, Hanlloverae, 1878.
117 Codex Theodosianus T. I-VI, L Gothofredus - A. MarviIlius, Leipzig, 1763.; ed.
P. Krueger - Th. Mommsen, Dublin, ZUrich, 1971. 4
liS Justinial1us, Codex Iustillianus, ed. P. Krueger, u: Corpus juris civilis, II, Berlin,
1880.
119 Notitia dignitatum Occidentis, ed. O. Seeck, Berolini, 1876. Vrijeme nastanka
Notitia nije sa sigurnošću utvrđeno, a neki ga istraživači datiraju u preširoku vremenskom
rasponu. T. Marasović, Dioklec(jallova palača, Zagreb, Split, 1995.,20, primjerice,
određuje vrijeme između 385. i 425. godine. Prema Jonesu, n. dj. 38., Notitia je nasta-

32
u oba Carstva. U Notitia dignitatum Occidentis opisana je i shema ureda na-
mjesnika provincije Dalmacije. Njegova je titula praeses, pa se i izrijekom
navodi da drugi praesides imaju officium kao i dalmatinski praeses. Notitia
donosi i značajne podatke o dalmatinskim ginecejima i upravi ostalih carskih
posjeda.
Tabula Peutingeriana 120 i Cosmographial 21 anonimnog autora iz Ravene
nezaobilazni su i prvorazredni povijesni izvori jer omogućuju lociranje pojedinih
naselja, putnih postaja i trasa putova na terenu, a donose i podatke o raz-
graničenjima između teritorijalnih zajednica i municipalnih teritorija. Anonim iz
Ravene donosi i podatak o Tarsatičkoj Liburniji, oko čega se u hrvatskoj
historiografiji razvila dugotrajna rasprava koja se još uvijek ne može smatrati
okončanom. Ravenjaninovo je djelo nastalo najvjerojatnije u VII. stoljeću, ali
podaci koje donosi odnose se na razdoblje VI. stoljeća, na temelju izvora
uglavnom iz prve polovice stoljeća.
Paradoksalno je da najviše podataka o Marcelinovoj ličnosti donosi Suda
(Suidas), jedan srednjovjekovni bizantski leksikon. m Iako je nastao u X. stoljeću,
velikim dijelom temeljen je na dobrom izvornom materijalu. Podaci koje donosi
o Marcelinu ne nalaze se ni u jednom Marcelinu suvremenom ili vremenski
bliskom sačuvanom izvoru, ali su ipak posrednim putem potvrđeni kod Ma1"Celina
Komesa i Prokopija. Prema Sudi, Marcelin je bio častan i plemenit čovjek,
odgojen rimskim odgojem i vrlo iskusan u proročkoj vještini, ali bio je vrlo učen
i u drugim stvarima. Imao je dovoljno mudrosti u politici i čudnovatu hrabrost, a
bio je vješt i u ratu. Iako je, prema Sudi, bio nezavisan i vladao ljudima, pravedno
se odnosio prema svojim podanicima.
Poneki se podatak o zbivanjima V. stoljeća u Dalmaciji, te o granicama
provincije može pronaći i u djelima srednjovjekovnih pisaca Konstantina VII.
Porfirogeneta,123 Herimana, njemačkog kroničara iz sredine XI. stoljeća,'24 te

la dvadesetih godina V. stoljeća i suvremena je Teodozijevu kodeksu. Usp. i J. Belamarić,

Gyneceum Ioviense Dalamtiae - Aspalatho, Dioklelian und die Tetrarchie, Berlin, New
York, 2004.,141-162,145-146, »The basic text was created probably in about 408 (in
partibus Occidentis changes were recorded up to 420), but it conceals a lot of information
about the periods before the revision of the basic copy.« Isti je Belamarićev rad objaVljen
i na hrvatskom jeziku u Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 40, Split, 2003.-2004.,5-
42.
120 Tabula Peutingeriana, Itineraria Romana, ed. K. Miller, Stuttgart, 1916.
121 J. Schnetz ed., Itineraria Romana, vol. alterum, Ravennatis Anonymi Cosmo-
graphia et Guidonis Geographica, Leipzig, 1940.
122 Suidas/Suda, Lexicon, sv. Markellinos, 202, Adler, 1933., III, 325; Salona
Christiana, 145.
123 Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, ed. G. Moravcsik,
Washington, 1967.
124 Heriman Augiensis, Chronicon de sex aetatibus mundi, MGH, SS V. 78, 480,
... ipso anno Odoacar Romae regnans, in Dalmatia Odivam regem vicit et perernit ....
Heriman Ovidu naziva Odiva, upravo kao i Kasiodor, pa je vrlo izgledno da se služio
upravo Kasiodorovim djelom kao izvorom.

33
Splićanina Tome Arhiđakona. Konstantin Porfirogenet i Toma Arhiđakon
l25

zapisali su u dalmatinskim gradovima sačuvanu predaju o zbivanjima iz vremena

seobe naroda, a uz dosta opreza mogu se neki od tih podataka dijelom pripisati i
procesima u V. stoljeću. Toma Arhiđakon i izrijekom spominje Julija Nepota te
Glicerija kao salonitanskog biskupa.
Za područje kasnoantičke Dalmacije, u nedostatku pisanih izvora, primarnu
važnost imaju rezultati arheoloških istraživanja. Arheološki materijal koji bi se sa
sigurnošću mogao pripisati razdoblju druge polovice V. stoljeća vrlo je oskudan.
U arheološkoj literaturi nailazi se na jedva pokoji natpis u kamenu s područja
Dalmacije koji bi se mogao s većom sigurnošću datirati u drugu polovicu V.
stoljeća, dok su novci posljednjih careva Zapadnoga Rimskog Carstva (Petronije
Maksim, Avit, Majorijan, Libije Sever, Antemije, Olibrije, Glicerije, Julije
Nepot, Romul Augustul) i inače iznimno rijetki. Od nalaza kasnoantičkog novca
u Dalmaciji značajno prevladava novac Justinijana I., a za njime slijedi novac
njegova nasljednika Justina II., koji je, međutim, pronađen u količini od jedva
jedne četvrtine Justinijanova novca. 126 Nalazi Nepotova novca uglavnom su s
nepoznatih lokaliteta, a radi se najčešće o slučajnim nalazima, koji su u numiz-
matičke zbirke muzeja došli kupnjom.
Sitan arheološki materijal, poput posuda, svjetiljaka, fibula, pojasnih kopča
ili nakita uglavnom je fragmentaran i tipološki raznorodan. Na svjetiljkama
prevladavaju kršćanski motivi, poput primjerice kantarosa, ali u najvećem broju
slučajeva takve je nalaze teško preciznije vremenski odrediti pa se u literaturi
redovito okvirno datiraju u šire vremensko razdoblje.
I ostatke arhitekture gotovo je nemoguće precizno datirati, bilo da se radi o
sakralnoj bilo o profanoj arhitekturi, jer u pravilu nedostaje epigrafski materijal
koji bi ukazao na vrijeme gradnje. Peto stoljeće ne donosi promjena u tehnici
zidanja koje bi mogle poslužiti kao relevantan pokazatelj, dok je državne gradnje
Justinijanova doba ipak moguće sa sigurnošću pripisati tom razdoblju. Unatoč
velikom broju otkrivenih ranokršćanskih crkava na prostoru Dalmacije, najveći je
njihov dio samo okvirno datiran, dok ih znatan broj, iako im je položaj poznat i
evidentiran, do sada nije ni istraživan. Prepreku za precizniju dataciju često treba
vidjeti u tome što se arhitektonski ostaci nalaze na površinama koje su dulji niz
godina obrađivane, pa je velika većina građevina sačuvana samo u temeljima.
Slijedom povijesnih okolnosti najveći je dio ostataka arhitekture, grobova i
nadgrobnih spomenika kasnoantičkog doba stradao uglavnom u vrijeme ratova
Venecije s Osmanlijama, posluživši objema stranama kao građevni materijal za
izradu tvrđava. Općenito se u Dalmaciji, poglavito na obali i otocima, gdje je
kamen stoljećima bio glavni materijal za gradnju, narod koristio arhitektonskim
ostatcima za izradu kuća i za ograđivanje zemljišnih parcela.

125 Toma Arhiđakon, Kronika, prev. i ur. O. Perić, Split, 2003.

126 Marin, n. dj., 85-86.

34
 ULOGA MARCELINA I JULIJA NEPOTA
U ZBIVANJIMA V. STOLJEĆA

Osim općoj društvenoj i gospodarskoj krizi, uspjesi Germana mogu se

velikim dijelom pripisati razmiricama i napetostima između careva Zapadnog i
Istočnog Rimskog Carstva, kao i razilaženjima i sukobima između careva i
visokih dvorskih činovnika u koje su obje strane uvlačile i Germane.
Sredinom V. stoljeća već su bile stvorene jezgre budućih germanskih kra-
ljevstava na tlu Zapadnoga Rimskog Carstva, dok je položaj Dalmacije bio
poseban po tome što je to bila jedna od rijetkih provincija Carstva u Europi
uglavnom pošteđena barbarskih provala većih razmjera. Teodozijevom je
podjelom Dalmacija ušla u sastav Zapadnog Carstva, a njezin južni dio, Praevali-
tana, u sklop Istočnog Carstva. 127
Kad je godine 454. car Valentinijan III. pogubio Aecija, njegov je potez, uz
sveopće ogorčenje, izazvao i otvorenu pobunu namjesnika provincije Dalmacije
Marcelina. On je bio veliki Aecijev prijatelj i čini se da je upravo Aecije utjecao
na to da Marcelin bude imenovan namjesnikom Dalmacije.l28 Aecijeva je moć
bila tolika da je on nedvojbeno mogao imati utjecaja na to imenovanje. 129
Marcelinovom je pobunom protiv Valentinijana Dalmacija postala gotovo
samostalna, a da mu se pritom » ... nitko nije usudio usprotiviti«Yo Istočnorimski
car Marcijan smatrao ga je sposobnim i odvažnim, a u prilog Marcelinu išlo je i

127 Wilkes, n. dj., 418; Cameron, n. dj., 1-4,28-31,36-40; Opširno o tim zbivanjima
govori Gibbon, The Decline, vol. I, 797 i d., iako on smatra da je definitivna podjela
Carstva na Istočno i Zapadno ona između Valentinijana L i Valensa (n. dj., 849). Usp.
također i L. Pareti, Historija čovječanstva, kulturni i naučni razvoj, Stari svijet, sv. II13,
Zagreb, 1967.,45-50.
12S Paul. Diae., Historia Romana, XIII, ll; PWRE XIV, EnBlin, sv. Mareellinus,
col. 1446; Nikolanci, n. dj., 5 i d.; Margetić, n. dj., 31. Do sada najopsežniji rad o
Marcelinu predstavlja rad G. Gaggera, II comes Marcellino e l'autonomia della Dalmazia,
Rivista di studi Bizantini e Slavi II, Bologna, 1982.,241-269.
129 Seeck, n. dj., VI, 346; Nikolanci, n. dj., 5.
130 Procop., Bell. Vand. III, VI, 7-8; Mišljenje, G. Novaka, Povijest Splita l, 37, da
se » ... Marcelin, Dalmatinac, ... bio pobunio protiv cara Leona i proglasio se kraljem
Dalmacije«, dijelom je netočno, a dijelom zasnovano na proizvoljnim konstrukcijama
neutemeljenim na povijesnim izvorima, kao i na mišljenjima dotadašnjih autoriteta
hrvatske historiografije.

35
to što je Dalmacija, osim rubnih dijelova na istoku i na sjeveru, bila pošteđena
barbarskih provala. U Marcelinu je Marcijan vidio i potencijalnoga budućeg
saveznika u predstojećem neminovnom obračunu s visokim vojnim zapovjed-
nicima germanskog podrijetla, poput Aspara i Ricimera, pa je prešutno prihvatio
novo stanje. l3I
Marcelin je raspolagao jakom flotom,i32 što je najvjerojatnije i navelo
novoga cara Zapada Majorijana da zatraži njegovu pomoć u predstojećem
pokušaju da se definitivno obračuna s Vandalima u Africi. Po svemu sudeći,
učinio je to uz posredovanje Marcelinova šurjaka Nepocijana, koji je bio
Majorijanov magister militum. U sukobu koji je izbio godine 461., Marcelinova
je zadaća bila braniti Siciliju od čestih vandalskih napada i pustošenja. 133 Unatoč
ratnim uspjesima, u kolovozu iste godine, nakon što je magister militum Zapada
Ricimer dao ubiti Majorijana,'34 morao se Marcelin povući sa Sicilije. Ricimer je,
naime, u Marcelinu vidio svojega najopasnijeg suparnika, pa je velikim svotama
novca potkupio njegovu vojsku sastavljenu u znatnoj mjeri od Huna. 135 Zbog toga
je Marcelin bio prisiljen vratiti se u Dalmaciju.
Pozadinu Ricimerova postupka nije teško naslutiti. Marcelin je, kako je
poznato, bio Majorijanov prijatelj i suborac, upravo kao i Egidije, magister militum
u Galiji. Ricimer se očito bojao moguće reakcije ove dvojice, čemu se ne bi mogao
suprotstaviti, pa je na rečeni način nastojao otkloniti bar opasnost s juga. Egidijeva
reakcija, koje se Ricimer pribojavao, izostala je, međutim, stoga što su nakon
Majorijanova umorstva u Galiji ponovno otpočeli sukobi s Vizigotima. '36
Nakon Majorijanova ubojstva i vandalski je kralj Gejzerik smatrao ne-
važećim mirovni ugovor što ga je bio sklopio s carem pa su Vandali ponovno
počeli pustošiti južnu Italiju i Siciliju. To je bio razlog novomu Marcelinovu
pohodu 464. godine.I37 Iskoristivši izočnost Ricimera koji se nalazio na sjeveru

131 Nikolanei, n. dj., 6.

l32 PWRE, supl. VIII, col. 29; Wilkes, n. dj., 420; Nikolanei, n. dj., 6.
l33 PWRE XIV, EnBlin, sv. Marcellinus, col. 1446; Nikolanei, n. dj., 6.
134 Fast. Vindob. prior., 305,588, s. a. 461; Marcell. Com., Chron., s. a. 468; foh.
Ant., fr. 203; PWRE XXVII 1, EnBlin, sv. Maiorianus, col. 589. Ricimer je Majorijana
uhvatio 2. kolovoza 461. kod Dertone u Liguriji dok se car vraćao iz propaloga ratnog
pohoda protiv Vandala. Prema Prokopiju, Bell., Vand., VII, 14, Majorijan je umro od
dizenterije.
135 Priscos ,fr. 29; PWRE XIV, col. 1447; Nikolanei, n. dj., 6 i bilj. 7.
136 Priscos, fr. 30; Rogošić, n. dj., 138. Rogošić nije razlučio dvije Marcelinove
ekspedicije, onu iz 461. i 464., paje Ricimerov pokušaj potkupljivanja Marcelinovih Runa
smjestio u isto vrijeme kad i poslanstvo Lavova poklisara Filarha. Između ostaloga, ta je
zbivanja Rogošić pogrešno datirao godinu dana kasnije, u godinu 465. O Egidiju u Galiji
Hydat. Chron., 33, 218. s. a. 463?, 464? (Adversus Aegidium comitem utriusque militiae,
virum, utfama commendat, Deo bonis operibus complacentem, in Armoricana provincia
Fretiricus frater Theuderici regis insurgens, cum his cum quibus fuerat, superatus
occiditur.)
137 Rydat., Chron., 33,227.

36
Italije, Marcelin je porazio Vandale i protjerao ih sa Sicilije. '38 Osjetivši se i ovaj
put ugroženim od Marcelina, Ricimer se obratio caru Lavu i zatražio zaštitu. Car
je popustio i uputio na Siciliju poslanika Filarha koji je naveo Marcelina da
napusti daljnje operacije i da se vrati u Dalmaciju.139 Ricimerovoj samovolji na
Zapadu Lav je bio prisiljen popuštati jer su mu i Marcelin i Ricimer bili potrebni
kao protuteža Asparu, koji je bio magister militum Istoka i kome je Lav dugovao
svoj izbor za cara.
Kad je Antemije priznat za cara na Zapadu, Marcelin je kao osoba Lavova
povjerenja zadužen da na čelu velike vojske odvede novoga cara u Italiju '40 i da
ga čuva od Ricimerova utjecaja. 141 Predstojeća careva vojna protiv Vandala nije
bila uvjetovana samo Ricimerovim zahtjevima. Vandali su osim Italije '42 počeli
napadati i Peloponez i susjedne otoke. '43 Time je izravno bilo ugroženo i Istočno
Rimsko Carstvo. Ta je vojna bila posljednji pokušaj da se oba Carstva ujedine u
vojnom pothvatu protiv barbara. Vrhovno zapovjedništvo nad rimskom vojskom
bilo je povjereno Lavovu šurjaku Bazilisku, kojega car nije želio zaobići, dok je
Marcelinu povjereno zapovjedništvo nad postrojbama u Italiji. '44 Nakon što je bio
zauzeo Sardiniju, prešao je Marcelin 468. godine na Siciliju .145 Iako je bilo samo

138 Rydat., Chron., 33, 227 (Vandali per Marcellinum in Sicilia caesi effugantur ex
ea); PWRE XIV, col. 1447; Nikolanci, n. dj., 6.
139 Priscos, fr. 30; Nikolanci, n. dj., 6 i bilj. 9; Rogošić, n. dj., 138, se, čini se, nije
najbolje snašao u izvorima, a kako nije sve citate popratio bilješkama, teško je u njegovu
tekstu slijediti tijek zbivanja. No, Filarhovu misiju pripisao je poslanstvu zapadnih
Rimljana, a Ricimerov pokušaj potkupljivanja Marcelinovih vojnika, s čime se izravno
kosi Filarhovo poslanstvo, smjestio je u tu kampanju (v. bilješku 51a).
140 Cassiod. Chron. 1283,467, (Anthemius a Leone imp. ad Italiam mittitur, qui
tertio ab urbe miliario in loco Brontotas suscepit imperium); Rydat. Chron. 34, 235,
(Romanorum XLVI Anthemius, octavo miliario de Roma, Augustus appellatur); Marcell.
Com., Chron. 467, (Leo imperator Anthemium patricium Romam misit imperatoremque
constituit); Fasti vindob. prior. 597,467, (his cons. levatus est imp. do.n. Anthemius
Romae prid. idus Aprilis).
141 Seeck, n. dj., 360; Nikolanci, n. dj., 6 i bilj. 10.
142 Rydat., Chron. 34,236, donosi podatak da je zapadnorimska vlast i godine 467.
pripremala ekspediciju protiv Vandala, ali je ona otkazana (expeditio ad Africam adversus
Vandalos ordinata, metabolarum commutatione et navigation is inopportunitate revoca-
tur.). Olujni vjetar »zatvorio« je more, pa su planirane pomorske operacije bile neizvedive,
a došlo je i do promjene planova. Vrlo je vjerojatno da je zapovjedništvo i nad tom
ekspedicijom trebalo biti povjereno upravo Marcelinu.
143 Procop., Bell.Vand. III., V, 22-23.
144 Vijesti o toj operaciji prilično su konfuzne, ali slažu se ipak u činjenici daje Marce-
linova uoga u ratnim operacijama bila i više nego značajna. Prema Prokopiju, Bell. Vand. III,
VI, 7-8, Marcelin je s lakoćom porazio i izbacio Vandale sa Sardinije. Rydat., Chron. 247.,
4687, (Legati qui ad imperatorem missifuerant, redeunt nuntiantes, sub praesentia sui, mag-
num valde exercitum cum tribus ducibus lectis adversum Vandalos a Leone imperatore
descendisse, directo Marcellino pariter cum manu magna eidem per imperatorem Anthemium
sociata. Rechimerum generum Anthemii imperatoris et patriciumfactum ... ).
145 Marcell. Com., Chron., s. a. 468; Rydat., Chron., 35,247; PWRE XIV, col.
1447.

37
pitanje vremena kad će glavnina rimske vojske u Africi zauzeti Kartagu,146
glavno uporište Vandala, Baziliskova je nesposobnost pretvorila sigurnu pobjedu
u katastrofalan poraz. Ostaci rimske vojske i mornarice jedva su prebačeni na
Siciliju gdje se nalazio Marcelin sa svojom vojskom. 147
Budući da je još uvijek bilo moguće nastaviti ratovanje pod zapovjedništvom
sposobnog vojskovođe Marcelina, takva je mogućnost Ricimeru postala suviše
opasna. Stoga je odlučio ukloniti svojega rivala. U kolovozu 468. Marcelin je
mučki ubijen na Siciliji. 148 Iako ni jedan sačuvani izvor ne navodi ime ubojice, ne
bi smjelo biti dvojbe da se radi upravo oRicimerovu plaćeniku. 149
Marcelinov položaj namjesnika Dalmacije preuzeo je njegov nećak Julije
Nepot. Car Lav dodijelio mu je, pored časti magister militum Dalmatiae, i čast
patricija, što ukazuje na činjenicu da je Lav nastojao održati, pa čak i ojačati svoj
utjecaj u Dalmaciji. Potvrđuje to i kasnija Nepotova ženidba jednom od nećakinja
carice Verine, čime je Nepot postao i članom carske obitelji. 150

146 Procop., Bell. Vand. III., VI. 10-11.

147 Nikolanci, n. dj., 7 i bilj. Ila i 12. U bilješci 12 također je pogreška jer se vijest
Marcelina Komesa o ubojstvu Marcelinovu na Siciliji ne odnosi na 480. godinu, kako je
napisano, već na godinu 468. Prema Prokopijevim riječima, Bell. Vand., III, VI, 1-2,
rimska je flota pred Kartagom brojila 1.113 ratnih brodova, na kojima je bilo više od
100.000 ljudi; Također i Priscos, fr. 40, i Cand. fr. 2.
148 Marcell. Com., Chron., s. a. 468, (Mareellinus Occidentis patricius iderrlque paga-
nus dum Romanis contra Vandalos apud Carthaginem pugnantibus opem auxiliumque fert,
ab iisdem dolo confoditur, pro quibus palam venerat pugnaturus); Cassiod. Chron. 1285,
(Anthemius Aug. Il cons. Hoc consule in Sicilia Marcellinus occiditur); Fast. vind. prior. 601 ,
(d.n. Anthemio Aug. Il. his cons. occisus est Marcellinus in Sicilia mense Aug).
149 Usp. Nikolanci, n. dj., 7, bilj. 12; M. Zaninović, Avsonivs vir spectabilis, Od He/-
ella do Hrvata, Zagreb, 1996.,382, ne dvoji da je Marcelina ubio Ricimer, ali donosi
pogrešnu godinu 476., vjerojatno omaškom, jer na stranici 379. ispravno datira
Marcelinovo ubojstvo godinom 468. Također griješi Zaninović i u imenu jednog od
Nepotovih ubojica nazivajući ga Victor umjesto Via tor , iako se u bilješci poziva na
Nikolancija, n. dj., koji ispravno prema Marcelinu Komesu govori o Vijatoru. U godini
Marcelinova umorstva griješi i Wilkes, n. dj., 420-421, datirajući umorstvo 467. godinom,
pozivajući se pritom na Marcelina Komesa i Kasiodora, oba za godinu 468.; Rogošić, n.
dj., 138, jedini u razmatranoj literaturi Marcelinovo ubojstvo povezuje s urotom Lavova
šurjaka Baziliska, koji je, navodno, potkupljen od strane vandalskog kralja. Rogošićeva je
tvrdnja da je » ... patricij Zapada i vojskovođa cara Antemija Marcelin ubijen od Rimljana
istočnog cara Leona, koje je predvodio Bazilisko, brat carice Verine, ... « U suprotnosti s
izvorima, koji bez iznimke tvrde da je Marcelin ubijen od onih za koje je došao da se bori,
a to su bili zapadni Rimljani. Iako se poziva na Prokopija i Teodora Lektora, Rogošić ne
citira izravno njihove riječi i ne navodi djelo i paginaciju.
150 lord. Rom., 338; PWRE XVI 2, Stuttgart, 1935., EnBlin, sv. Julius Nepos, col.
2506. Usp. Zmajić, n. dj., 19, koji donosi tumačenja koja nisu zasnovana na povijesnim
izvorima. O Nepotu ne znamo ništa do 1. lipnja 473., kad se prvi put spominje u izvorima
(Cod. lust. VI 61,5). Stoga se Zmajićeva tvrdnja, koju ničim nije potkrijepio, da je Nepot
pratio svoga strica (ujaka, op. a.) » ... na svim bojnim pohodima sve do njegove smrti« ne
može prihvatiti kao sigurna.

38
 Upravo je Julije Nepot bio povjerenik careva Lava i Zenona, sa zadaćom da
sredi stanje na Zapadu. Naloženo mu je da na čelu vojske ode u Italiju i tamo
riješi pitanje vlasti. 151 Lav je ipak morao odgoditi planiranu akciju jer je nastupila
zima koja je onemogućila plovidbu i bilo je već prekasno da Nepot započne s
operacijom.
Dana 18. siječnja 474. umro je car Lav L No, čim se stanje u Konstantino-
polu stabiliziralo nakon smjene vlasti, Nepot je u proljeće 474. na čelu manje
vojske pošao u Italiju, zauzeo je bez otpora te u Portu, rimskoj luci kojaje od III.
st. zamijenila obližnju Ostiju, uhvatio i svrgnuo Glicerija. U lipnju iste godine
vojska ga je proglasila carem. 152 Novi je car Zenon slanjem carskog grimiza iz
Konstantinopola priznao i potvrdio novo stanje. l53 Zbog proturječnosti sačuvanih
izvora nejasno je na koji je način Nepot izveo svoju akciju, a vijesti nisu suglasne
ni udataciji Glicerijeva svrgavanja. No, ni jedan izvor ne sugerira da je Glicerije
uopće pokušao pružiti ikakav otpor. Sve se, čini se, odigralo odveć brzo. Glicerije
je na kraju uhvaćen u Portu,154 vjerojatno u pokušaju bijega iz Italije. Jedan od
ključnih razloga Glicerijeve predaje mogao bi biti taj što je Nepota vojska
izvikala za cara,155 a Zenon slanjem carskog grimiza priznao takvo stanje. Gli-
cerije, po svemu sudeći, nije raspolagao ni značajnijim vojnim postrojbama koje
bi bile voljne boriti se za njega, niti financijskim sredstvima kojima bi ih
pridobio.
Nepotova je operacija očito bila pomno planirana i vrlo uspješno izvedena.
Činjenica da Glicerije nije ni pokušao pružiti otpor l56 upućuje na posvemašnje
iznenađenje i brzinu, a Nepot je iz Dalmacije mogao tako brzo doći u Italiju
jedino morskim putem. Njegov je prvi cilj mogla biti samo Ravena, iz koje je

151 foh. Antioh., fr. 209.2.

152 foh. Antioh., fr. 209. 2; Bury, n. dj., 343; Također i Ž. Demo, The Mint in Salona:
Nepos and Ovida (474-48112), Studia numismatica Labacensia Alexandro leločnik oblata,
Situla 26, LjUbljana, 1988.,247 i bilj. 2.
153 ford., Rom. 338, (occisoque Romae Anthemio NepotemJilium Nepotiani copulata
nepte sua in matrimonio apud Ravennam per Domitianum clientem su um Caesarum
ordinavit.); Budući da je Nepotova zadaća bila vrlo delikatna, njegovo je formalno
priznanje trebalo biti i javno manifestirano pa se sam čin priznanja, nakon što ga je vojska
već izvikala za cara, odigrao 24. lipnja 474. uRaveni.
154 Anon. Vales. pars post., 306, 7.36. (Igitur imperante Zenone Augusto Constan-
tinopoli, superveniens Nepos patricius ad Portum urbis Romae, deposuit de imperio
Glycerium et Jactus est episcopus et Nepos Jactus imperator Romae.)
155 Cont. Haun. ordo post., 307,474, (Glycerius de imperio deiectus aNepote
patricio in Portu urbis Romae episcopus ordinatur. Nepos patricius in Portu urbis Romae
imperii iura suscipit ... ).
156 foh. Antioh., fr. 209. 2. Glicerije se još prije Nepotova dolaska sklonio u Rim, a o
nakani da se odupre Nepotu mogao bi svjedočiti srebrni novac kovan u Rimu s natpisom
na avers u D N GLYCERIUS P F AUG. Kovanica kovana s takvim natpisom u trenucima
dok su se Nepotove snage iskrcavale u Raveni indicira da se Glicerije možda ipak
namjeravao oprijeti svome rivalu. Međutim, kad je Nepot u lipnju stigao do Rima,
Glicerije je pobjegao iz grada i u Portu se predao bez otpora.

39
Glicerije pobjegao neposredno prije Nepotova dolaska. Nepotovi daljnji potezi
nisu poznati. Najvjerojatnijim se čini da je iz Ravene u Rim krenuo najkraćim
kopnenim putem.
Zbog protUlječnosti izvora nije, međutim, potpuno jasno je li Nepot izvikan
za cara prije no što je proveo Glicerijevo svrgavanje, ili je najprije bio svrgnuo
Glicerija, pa je potom izvikan za cara. Fasti Vindobonenses donose kao datum
Nepotova stupanja na vlast 24. lipnja, sugerirajući da se Nepot tek nakon
Glicerijeva svrgavanja u Portu ili u Rimu dao izvikati za cara. 157 Consularia
Italica, Auctarii Hauniensis ordo posterior za godinu 474. donosi isto viđenje, ali
Nepotov nastup na carsku čast datira 19.1ipnja. 158 lordan, međutim, izričito kaže
kako se svečanost Nepotova priznavanja odigrala u Raveni i to prije, a ne nakon
Glicerijeva svrgavanja. 159
Zenon je Nepota poslao u Italiju opskrbljena samo vojnom moći i častima
(magister militum i patricius).160 Nema naznaka da gaje doista i namjeravao
proglasiti carem. Zenonov je postupak s Nepotom, dakle, bio istovjetan postupku
Lava l. s Majorijanom. Zenon se, osim toga, možda i htio uvjeriti s kakvim će
uspjehom Nepot obaviti misiju i na koji će način provesti Glicerijevo svrgavanje.
Njega Nepot nije dao umoriti, već ga je poslao u Salonu, zaredivši ga prethodno
za biskupa te ga tako učinivši bezopasnim.161
No, Zenon je i dalje bio oprezan. Iako ga je vojska izvikala za augusta,
Zenon to u prvo vrijeme nije htio priznati, pa je Nepotu pripala samo čast cezara.
Potpuno neočekivano, Nepot je tako stekao položaj i čast ravnu onoj što ju je
donedavno obnašao Zenonov sin Lav II., pa u neku ruku i sam Zenon kao
suvladar svojega sina. 162 Takav postupak bio je uobičajen. Stoga bi i uNepotovu

i1WF~'s~t; Vindob., prior., 613-614, (his consul. de imperio Glicerius in Portu urbis
Romae. eo anno levatus est d.n. lulius Nepos VIII kald.lulias.).
158 Auct. Hau/l. ordo post., 307,474, (Glycerius de imperio deiectus aNepote
patricio in Portu urbis Romae episcopus ordinatur. Nepos patricius in Portu urbis Romae
imperii iura suscipit.); Slično i Anon. Vales., 7.36,474., (igitur imperante Zenone Augusto
Constantinopoli superveniens Nepos patricius ad Portum urbis Romae deposuit de impe-
rio Glycerium et jactus est episcopus et Nepos jactus imperator Romae.).
159 lord. Rom. 338-339, (occisoque Romae Anthemio Nepotem jilium Nepotiani
copulata nepte sua in matrimonio apud Ravennam per Domitianum clientem suum
Caesarem ordinavit. qui Nepos regno potitus legitimo Glycerium, qui sibi tyrannico more
regnum inposuisset, ab imperio expellens in Salona Dalmatia episcopumjecit.)
160 Nikolanci, n. dj., 14-15. Usp. i Seeck, n. dj., 375.
161 lord. Rom., 338-339; PWRE XVI, col. 2506; Nikolanci, n. dj., 15; Zmajić, n. dj.
20; Taj događaj spominje i Toma Arhiđakon, splitski kroničar iz XIII. stoljeća u V.
poglavlju svoje Kronike naslovljenom »0 solinskim biskupima Gliceriju i NataIisu«.
Toma brka Julija Nepota s Lavom mlađim, mada zna da je Nepotov otac bio Nepocijan i
da je Nepot dobio za ženu nećakinju cara Lava. O GJiceriju kao biskupu Toma međutim
ne govori ništa, osim da je na biskupsku čast postavljen kako bi bio uklonjen od vladarskih
poslova. Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, V, 2.
162 lord. Rom., 338. »Nepotem ... apud Ravennam per Domitianum clientem suum
Caesarem ordinavit«; I Zenonov sin Lav II. bio je 473. godine proglašen cezarom, a iduće
godine, nakon smrti Lava I., augustom. Slično je bilo i u slučaju Valentinijana III. koji je

40
slučaju trebalo prihvatiti opširniji Jordanov izvještaj i zaključiti da je Nepot u
Raveni priznat cezarom i plije Glicerijeva svrgavanja, a potom je u Rimu, nakon
što je uhvatio i svrgnuo Glicerija, dobio čast augusta.
Malo se zna o Nepotovoj vladavini i njegovu djelovanju u Italiji. Godine
474. Nepot je pod svojom vlašću imao dvije zemlje uglavnom sigurne od barbar-
skih provala, Italiju i Dalmaciju. No, bio je suočen s obnovljenim vandal skim
napadima. Iz položaja u kojem se nalazio Nepot nije mogao učiniti ništa drugo
doli priznati Vandalima područja koja su zauzeli u Africi, na Siciliji, Sardiniji,
Korzici i Balearima. 163
Nepotov je položaj zapravo bio iznimno težak. Pod njegovom kontrolom bile
su samo Italija i Dalmacija. Glavni je problem središnje vlasti bio nedostatak
novca za plaćanje vojnih postrojba. Iako su jedine veće vojne snage kojima je Car-
stvo još raspolagalo bile postrojbe u Italiji, prihodi od poreza nisu bili dovoljni za
njihovo uzdržavanje. Stoga su ti vojnici bili vrlo nepouzdan oslonac carskoj vlasti. IM
Najbolje je poznata Nepotova politika u Galiji, u kojoj je stanje bilo vrlo
teško jer su novome caru bili neskloni Burgundi, sunarodnjaci Ricimerova nećaka
Gundobada. Veliku i stalnu opasnost u južnoj Galiji predstavljali su i Vizigoti. Tu
je Nepot na položaj magister militum imenovao Ekdicija, sina cara Avita,
dodijelivši mu također i čast patricija. 165 Nepot je uspio spriječiti jedan upad

proglašen cezarom 424. godine, dok je još u Rimu vladao Ivan, a tek nakon njegova
svrgavanja 425. godine uzdignut je Valentinijan na čast augusta. Stein, n. dj., 584, smatra
da je neposredno nakon preuzimanja purpura u Raveni Nepot » ... auch in Rom zum
Augustus proklamiert«. U bilj. 3. poziva se, međutim, na Jordana, Rom. 338, iako na
citiranome mjestu Jordan Nepota izričito titulira cezarom (» ... Caesarem ordinavit«). U
Get. XLV, 241, Jordan Nepota titulira imperatorom (» ... audiens Nepus imperator .. .«).
Drukčije Wilkes, n. dj., 421, koji tvrdi: »Nepos marched to Italy, depo sed G1ycerius, and
was appointed Augustus with the approval of Leo.« No, Lav je u to vrijeme već bio mrtav,
a Nepot je kao vladar priznat tek od strane Zenona, i to samo u rangu cezara, a tek je
kasnije, u okolnostima koje nisu pobliže poznate, dobio čast augusta. Iako je Lav još
krajem 473. kanio Nepota proglasiti carem na Zapadu (Demandt, n. dj., 188), nakon
Lavove smrti Zenon je u svezi s tim vrlo oprezno postupao pa je Nepotu časti dodjeljivao
postupno, ili je naknadno priznavao već postojeće stanje. Demo, n. dj., 247, s pravom
zamjećuje da je to priznavanje cezarske časti Nepotu bilo neka vrsta pripreme za kasnije
uzdizanje na čast augusta. Titula augusta na novcima Julija Nepota potvrđuje da je on tu
čast i dobio. Samo na jednome primjerku zlatne tremise milanskoga stila, datirane vrlo
ranim razdobljem Nepotove vladavine, između lipnja i srpnja 474., ne naziva se Nepot
titulom augusta; Mimica, n. dj., 250; O Nepotovu novcu usp. Zmajić, n. dj., 21-23; Demo,
n. dj., 249-267; isti, Nov Nepotov solid salonitanske kovnice, Numizmatičke v!iesti l (42),
Zagreb, 1989.,41-43; Također i Mimica, n. dj., 249-254.
163 Usp. Stein, n. dj., 584; Drukčije iNikolanci, n. dj., 15, koji je smatrao da je,
nakon mira što ga je Zenon bio sklopio s Gejzerikom, Nepot bio siguran i pred vandalskom
opasnošću.
164 P. Heather, The fall of the Roman Empire, London, 2006., 428.
165 Sidon. Apoll., Epist. V, 16, 1-3, (» ... Ecdicio, ... honor patricius accedit, .. .Hoc
tamen sancte Iulius Nepos, armis pariter summus Augustus ac moribus, ... «); Rogošić, n.
dj., 140, umjesto Ekdicija, kao sina cara Avita navodi Decija. Prema Rogošiću, » ••• Decije
(Ekdicije, op. a.) borio se bez uspjeha protiv Gota u Galijama«.

41
Vizi gota u Italiju, sklopivši nakon teških sukoba početkom 475. godine mir s
njihovim kraljem Eurikom. Nastojeći očuvati ono što je Carstvu još preostalo u
Galiji, car je bio prisiljen oslanjati se više na diplomatska sredstva negoli na voj-
nu silu. Ipak, zahvaljujući u prvom redu Ekdiciju i njegovim vojnim uspjesima,
pristali su Vizigoti, koji su 473.-474. zauzeli veći dio današnje Provanse, na
pregovore. Nepot je bio prisiljen pregovarati i zbog očevidne inferiornosti rimske
vojske kojoj tadašnji rimski saveznici Burgundi nisu poslali pomoć koju je
očekivao.
Kao pregovarače Nepot nije iskoristio carske službenike, već biskupe. U
proljeće 475. poslan je u Toulouse Epifanije, biskup Pavije, koji je uNepotovo
ime sklopio mir s vizigotskim kraljem Eurikom (466.-484.).166 Ubrzo nakon toga
uslijedilo je još jedno poslanstvo četvorice biskupa koji su očito imali zadaću
riješiti neka preostala sporna pitanja vezana uz razgraničenje sVizigotima.
Rezultat što ga je postigla delegacija, bilo je prepuštanje Arverna Vizigotima u
zamjenu za njihovo povlačenje iz Provanse. 167
Mirom je Nepot priznao Vizigotima vlast nad najvećim dijelom Hispanije i
južnom Galijom. Time im je područje što su ga držali praktički priznato kao
samostalan teritorij nad kojim je vlast imao vizigotski kralj. O postavljanju
temelja Vizigotskoga Kraljevstva upravo u to doba svjedoči Codex Euricianus
(Lex Visigotorum), sastavljen 475. godine, kojim je Eurik kodificirao vizigotsko
običajno pravo, uz snažan utjecaj rimskog zakonodavstva. 168 Taj će se mir na
kraju za Nepota pokazati kobnim. Spasivši za Rim Provansu i Narbonu Sekundu,
morao je žrtvovati zemlju i grad Arverna (Clermont), koji je hrabro izdržavao
opsadu Vizigota. Ekdicije, koji je rodom bio iz Arverna, bio je osobito ne-
zadovoljan sklapanjem toga mira jer se neposredno prije morao povući na
sigurniji položaj .169 Prema Nikolancijevu mišljenju Nepot je nagradio Ekdicija za
hrabar otpor, dodijelivši mu čast magister militum praesentalis, ali ga je u zimu
474. morao opozvati s toga položaja jer je po svaku cijenu htio s Eurikom sklopiti
mir, čime Ekdicije, nije, navodno, bio zadovoljan. Zato ga je Nepot bio opozvao
u Italiju, a na njegovo je mjesto odlučio poslati Oresta, imenovavši ga prethodno
patricijem. Razlozi Ekdicijeva povlačenja s položaja i Orestova imenovanja, kao
i odnos između napuštanja Arverna i sklapanja mira s Vizi gotima nisu baš savim
jasni. Vjerojatno je Nepot želio okončati sukob, dok je Ekdicije, koji se privre-
meno morao povući na rezervne položaje,170 možda planirao izvršiti protuudar,
što bi u konačnici moglo dovesti do propasti carevih planova. Zbog toga ga je

166 Ennod., Vita Epiphanii 91.

167 lord., Get., XLV, 240-241.
168 Brandt, n. dj., 38.
169 Nikolanei, n. dj., 15-16; lord. Get., XLV, 239-241; Wolfram, n. dj., 226. Usp.
Stein, n. dj., 584-586; Također u Zmajić, n. dj., 20. Drukčije Rogošić, n. dj., 140.
170 lord., Get., XLV, 240.

42
Nepot bio opozvao u Italiju, a na njegovo je mjesto odlučio poslati Oresta,
imenovavši ga prethodno patricijem. 17I
Nepot je, čini se, Oresta kanio uputiti s vojskom preko Alpa. l72 Time je bio
učinio veliku pogrešku jer je sam ostao bez dovoljno jakih snaga. Iskoristivši ovu
priliku, Orest je, uz pomoć Senata, pokušao svrgnuti Nepota, prisilivši ga da
napusti Italiju, pa se Nepot 28. kolovoza 475. vratio u Dalmaciju. l73 U lordanovu
izvješću, međutim, upada u oči spominjanje nekih neprijatelja, koji se ne imenuju
pobliže, i protiv kojih je poslan Orest na čelu vojske. Iz sačuvanih izvora nije
posve jasno tko je Oresta poslao protiv neprijatelja, kao ni to gdje se Nepot u tim
trenucima nalazio. Čini se ipak da ima dosta razloga za mišljenje kako je Nepot
pao kao žrtva spletaka u rimskim senatorskim krugovima, i da je upravo on bio
taj neimenovani neprijatelj .174
Ni iz drugih vijesti ne saznaje se ništa preciznije. Consularia Italica,
Continuatio Hauniensis ordo prior donosi podatak da je Nepot bio »u blizini
grada« (Nepote apud urbem residente ... ) i da je Orest bio poslan protiv njega
( .. .orestes patricius cum robore exercitus contra eum mittitur) .175 Nije jasno
odnosi li se u ovom slučaju izraz »grad« na Rim, kako je uobičajeno, ili na
Ravenu. Obrati li se pozornost na činjenicu da je Orest poslan protiv Nepota,
nameće se zaključak da Nepot u tim trenucima nije bio u blizini.
Tko je mogao uputiti vojsku protiv zakonitog cara, ako ne Senat? U tom bi
slučaju pretpostavka dobila čvršće okvire, i šture vijesti sačuvanih izvora lakše bi
se uklapale u cjelinu. Rimski Senat, dakle, vjerojatno na nečiji poticaj, možda
upravo Orestov , proglašava Nepota neprijateljem države (hostis). Orest, kao
rimski patricij, dobiva nalog i na čelu vojske kreće protiv Nepota, koji u tim
trenucima vjerojatno nije bio u Rimu, nego u blizini Ravene.176 On se, saznavši
što se događa, povukao u Ravenu, gdje je, uz ravensko brodovlje, vjerojatno bio

171 lord. Get., XLV, 240-241, (huius ergo filius Ecdicius, diu certans cum Vesegothis
nec valens antestare, relieta patria maximeque urbem Arevernate hosti, ad tutiora se laca
collegit. quod audiens Nepus imperator praecepit Ecdicium relictis Galliis ad se venire
loco eius Orestem mag. mil. ordinatum ... )
172 lord., Get., XLV, 241, (qui Orestes suscepto exerdtu et contra hostes egrediens
a Roma Ravenna pervenit ibique remoratus Augustulumfilium suum imperatorem efficit.).
173 lord. Get., XLV, 241, (quo conperto Nepus fugit Dalmatias ibique defedt
privatus a regno, ubi iam Glycerius dudum imperator episcopatum Salonitanum habebat.);
PWRE XVI, col. 2508.
174 Tako sugerira i Anan. Vales., 7, 36,474., (max veniens Ravennam, quem
persequens Orestes patricius cum exercitu, metuens Nepos adventum Orestis, ascendens
navem fuga m petit ad Salonam). Jordanov izvještaj sugerira da se Orest s vojskom
upućenom protiv Vizigota okrenuo protiv Nepota, iako se to izravno ne kaže, što je u
suprotnosti s Cont. Haun. ardo pr., 307,475, gdje se izričito navodi daje Orest poslan
protiv Nepota. U prilog senatorskoj uroti govori i činjenica da Nepot nije bio popularan ni
prihvaćen u rimskom Senatu zbog svojih veza s istočnim carskim dvorom.
175 Cont. Haun. ardo pr., 300, 475.
176 Anan. Vales. 7, 36, 306, S. a. 474.

43
usidren i dio njegove flote kojim je doplovio iz Dalmacije. U bezizlaznoj situaciji
Julije Nepot u Raveni, na vijest o Orestovu dolasku, odbacuje pomisao na
otpor/ 77 te sa svojim lađama napušta Italiju i odlazi u Dalmaciju. l78 Nije jasno je
li Nepot napustio Ravenu prije ili nakon Orestova ulaska u grad. Čini se da ipak
nije stavljao život na kocku, već je radije otplovio prije no što je Orest zauzeo
Ravenu. m
Šturi podaci sačuvani o kratkoj Nepotovoj vladavini ostavljaju više otvo-
renih pitanja no što pružaju jasnih odgovora. S obzirom na razvoj događaja,
moglo bi se pomišljati da je, poučen onim što se dogodilo carevima Avitu i
Antemiju, Nepot, svjestan oporbe u rimskom Senatu, bio povukao Ekdicija iz
Galije kako bi dobio potporu protiv nekoga domaćeg suparnika. Za Ekdicijevaje
zamjenika odabrao upravo čovjeka koji je iskoristio prvu priliku da se okrene
protiv njega. Možda ga je, prozrevši Orestove namjere, želio udaljiti od senatora
koji su više ili manje otvoreno spletkarili protiv njega, pa ga je stoga odlučio
uputiti u Galiju, gdje bi Orestove ruke bile vezane zbog barbarske opasnosti. U
svakom slučaju, Orest je pruženu mu priliku munjevito iskoristio.
Dana 31. listopada dao je Orest, koji je imao dobre veze u visokim vojnim
krugovima u Rimu, izvikati za augusta svojega sina Romula. 180 Nije to učinio od-
mah nakon Nepotova protjerivanja, vjerojatno zato što je očekivao neku reakciju
s Istoka, koja je očito bila izostala. Upravo u tim trenucima u Konstantinopolu je
bio zbačen i Zenon, a na vlast je došao Bazilisk, pa je Nepot ostao bez potpore
istočnog cara. Vjerojatno je to i potaknulo Oresta da se odvaži na takav potez.
Tako su zbivanja na Zapadu bila trenutačni odraz stanja u Konstantinopolu.
U kolovozu 476. vratio se Zenon na prijestolje. Iako njegov položaj još nije bio
čvrst, događaji na Istoku ipak su bili znakoviti. U međuvremenu svrgnut je Ro-
mul Augustul. 181 Već u rujnu 476. Odoakar je naveo Senat da pošalje dva izaslanika

I77 Consul. lt., Auct. Haun. Ordin. posterior. Margo, 307,309, (Qui cum desperatae
rei negotium resistendo sume/"e non auderet, ad Dalamtias navigans fugit V k. Septemb.)
178 Cont. Haun. ordo pr., 307,475, (Nepote apud urbem residente Orestes patricius
cum robore exercitus contra eum mittitur. sed cum desperatae rei negotium resistendo
sumere non auderet, ad Dalmatias navigiis fugit.); Com. Hauniensis ordo post., 307,475,
(Nepos cum ab Oreste patricio cum exercitu persequeretur, fugiens ad Da/matias usque
navigavit.)
179 Drukčije Fasti Vindob. prior. 306,615, s. a. 475, (his cons. introivit Ravennam
patricius Orestes cum exercitu etfugavit imp. Nepos ad Da/matias V k/. Septemb.)
180 Cont. Haun. ordo pri. 307, s. a. 475, (cum Nepos fugiens Italiam ac urbem
reliquisset. Orestes primatum omnemque sibi vindicans dignitatem Augustulum filium
su um apud Ravennam positum imperatorem facit, ipse vero omnem curam externorum
praesidiorum gerit); lord. Rom. 344, (parte vero Hesperia Nepotem imperatorem Orestes
fugatum Augustulum suumfilium in imperium conlocavit); Stein, n. dj., 586; Demo, The
Mint, 248.
181 Romulu Augustulu Odoakar je poštedio život, poslavši ga u progonstvo. Marcell.
Com., Chron., 476, (Odoacar rex Gothorum Romam obtinuit. Orestem Odoacer i1ico
trucidavit. Augustu/um filium Orestis Odoacer in Lucullano Campaniae castello exilii
poena damnavit); lord. Get. 242, (Augustulo vero a patre Oreste in Ravenna imperatore

44
u Konstantinopol. Njemu je bilo vrlo važno da svojoj vladavini oduzme izgled
uzurpacije i da što više očuva rimsku tradiciju, pa je na najvažnija mjesta u upravi
imenovao uglavnom Rimljane i nastojao se sporazumjeti sa Senatom. Istodobno
sa senatskim poslanstvom odlučio je Odoakar poslati i svoje Ijude. 182 Odoakar je
u prvo vrijeme za svoje postupke imao potporu i u Konstantinopolu jer je njegov
brat Armat tada bio konzul u prijestolnici Istoka, a na prijestolju se nalazio njihov
ujak Bazilisk. No, ni nakon Baziliskova svrgavanja i Zenonova povratka na vlast
nije Odoakar morao suviše strahovati od Zenonove reakcije, bar u prvo vrijeme,
jer je upravo zahvaljujući tome što je Odoakarov brat Armat prešao na njegovu
stranu Zeno n mogao svrgnuti Baziliska i vratiti se na prijestolje.
Članovi senatskog izaslanstva izjavili su da dolaze u ime Romula Augustula.
Obrazloživši predaju carskih insignija Zapada, senatski su poslanici izjavili kako
je jedan car dovoljan za obje polovice Carstva, te su za Odoakara zatražili
patricijsku čast i ovlaštenja za vršenje vlasti u ltaliji. l83 Senatskom poslanstvu
Zenon je spočitnuo Antemijevo ubojstvo i protjerivanje Julija Nepota,184 ne
spominjući Romula Augustula, čiju vladavinu Istočno Carstvo nije nikada
priznalo. Odoakaru je po senatorima poručio da je Julije Nepot zakoniti car
Zapada 185 i ovlašten da mu podijeli čast patricija. Odoakarovim je osobnim
izaslanicima pak odgovorio da Odoakar mora priznati Julija Nepota, koji će mu
tada dodijeliti željenu čast. 186
Kasnija zbivanja daju naslutiti da je nekakav
sporazum između Nepota i Odoakara ipak bio sklopljen i da je Odoakar od
Nepota dobio čast patricija. l87

ordinato non multum post Odoacer Torcilingorum rex habens secum Sciros, He/'ulos
diversarumque gentium auxiliarios Italiam occupavit et Orestem interfectum Augustulum
filium eius de regno pulsum in Lucullano Campaniae castello exilii poena damnavit) .
Anon. Vales., 8, 37.
IH2 Nikolanci, n. dj., 16-17. Odoakara su germanske čete još 23. kolovoza proglasile
kraljem, a otpor što su ga Ores tove postrojbe pokušale pružiti slomljen je kod Ticina. Orest
je 28. kolovoza uhvaćen i pogubljen kod Piacenze. Potom su kod Pinete kraj Ravene
rastjerane preostale carske snage kojima je zapovijedao Orestov brat Pavao, pa se Romul
Augustul4. rujna predao Odoakaru, Stein, n. dj., 589; Također u Zmajić, n. dj., 20. Usp.
Demandt, n. dj., 176-178.
IH3 Malch., fr. lO.; Nikolanci, n. dj., 17 i bilj. 38 i 39; PWRE XVII, sv. Odoacer, col.
1891; Zmajić, n. dj., 20-21.
IH4 Malch., fr. lO.

185 Malch., fr. 10. Suprotno Rogošić, n. dj., 141, koji tvrdi: "Zenon je sebi prisvojio
vlast nad Zapadom, kad je Odoakara postavio za patricija te time nije priznavao vlast
Nepotovu.«
186 Malchus, fr. 10, 14; Stein, n. dj., 586. Romula Augustula nije priznavao ni
Bazilisk, koji je, zbacivši Zenona, vladao upravo u vrijeme Orestove uzurpacije carske
vlasti na Zapadu. Nije ga priznavao ni Siagrije, praefectus praetorio Galliarum;
Nikolanci, n. dj., 17; Demandt, n. dj., 178. Drukčije Rogošić, n. dj., 141, koji tvrdi: »Ne
može se dakle reći, da je rascar Nepot u Solinu bio priznavan u Carigradu kao car
zapadnog dijela carstva (Ferluga, 23).«
187 Malchus, fr. 14. Heather, The fall of the empire, 428.

45
 U isto vrijeme kad je to učinio Odoakar, uputio je i Julije Nepot svoje izasla-
nike Zenonu,188 sa zamolbom da mu car omogući povratak u Italiju. U svojem
odgovoru Zenon mu je obećao potporu, ali u tom trenutku nije bio u mogućnosti
intervenirati na Zapadu zbog neriješenog ostrogotskog pitanja. U isto vrijeme i
Verina se založila za pomoć Nepotu, podupirući tako svoju nećakinju, Nepotovu
suprugU. 189 Dvojbeno je koliko je njezino zalaganje za Nepota moglo biti od
koristi s obzirom na njezin status na dvoru nakon uloge što ju je bila odigrala u
zavjeri protiv Zenona. Osim toga, međusobni odnosi Zenona i Verine nikada nisu
bili srdačni.
Godine 477. Zenon je primio i poslanstvo iz Galije, koja se, naime, bila
pobunila protiv Odoakarove vlasti, ali o tim nam zbivanjima nije ništa poznato. Obje
su strane uputile poslanstva Zenonu, ali je Zenon iz političkih razloga podupro
Odoakara. 19o Teško je u poslanstvu iz Galije vidjeti neku drugu svrhu osim zahtjeva
za Nepotovim povratkom u Italiju. Zenon je bio prisiljen odbiti galski zahtjev jer bi
pristajanje značilo rat s Odoakarom, na što Zenon nije bio spreman.
Nepot je umoren između 25. travnja i 22. lipnja 480. godine l91 u Diokleci-
janovoj palači, od ruku svoja dva časnika, Ovide i Vijatora. Činjenica da je

188 Malch., fr. 10.

189 Malch., fr. 10.
190 Candid., fr. 1.
191 Demandt, n. dj., PLRE II, 90; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih
vladara, Zagreb, 1925., 165, bio je mišljenja da je Nepot umoren »po svoj prilici« na
poticaj Glicerija, ali je to malo vjerojatno jer, prema Marcelinu Komesu, Glicerije bi ubrzo
umro, možda još iste godine nakon što je zaređen. Marcell. Com., Chron., s. a. 474,
(Glycerius ex Caesare episcopus ordinatus est et obiit.). Moguće je, dakako, i da Marcelin
Komes iz svoje perspektive projicira kasnije događaje u ovo vrijeme, ali mi se čini da toj
vijesti u osnovi treba pokloniti povjerenje, jer se Glicerije u izvorima posljednji put
spominje kod Jordana (Get. 241) u vrijeme Nepotova dolaska u Salonu (Nepus fugit
Dalmatias ibique defecit privatus a regno, ibi iam Glycerius dudum imperator episco-
patum Salonitanus habebat). Drukčije Zmajić, n. dj., 21, koji smatra da je Odoakar možda
naručio Nepotovo ubojstvo, a da je Zenon upravo u to vrijeme planirao pokrenuti akciju
za Nepotov povratak u Italiju. Moguće je da je Odoakar znao za Teodorikovu ponudu
Zenonu da mu stavi na raspolaganje 6000 svojih najboljih vojnika koji bi zajedno s
carskom vojskom intervenirali u Italiji. Heather, n. dj., 292. Suprotno tome, Rogošić, n.
dj., 142, doslovno uzima Malkovu vijest, fr. 18, s podatkom o Teodorikovoj ponudi
Zenonu da pobije sve Gote Teodorika Strabona u Trakiji ili da, ako to car želi, istjera
Nepota iz Dalmacije. No, iz te se vijesti razabire tek Teodorikova ponuda sklapanja
pogodbe, pri čemu je on vjerojatno više pretpostavljao što bi caru preko poslanika
Adarnancija mogao ponuditi, nego što bi se radilo o nekoj stvarnoj Zenonovoj namjeri.
Ipak je malo vjerojatno da bi Odoakar naručio Nepotovo ubojstvo, a ne postoje ni čvrste
indicije za mišljenje da je Zenon 479. godine donio odluku o akciji u Italiji uNepotovu
korist. Činjenica da je i Odoakar kovao novac u Nepotovo ime govori ipak u prilog
mišljenju da je i on priznao Nepota. Usp. Demandt, n. dj., 179, »In seiner Mtinzpragung
hat Odovacar bis zum Tode des Nepos des sen Autoritat respektiert.« Drukčije Wilkes, n.
dj., 421, koji tvrdi: »Odovakar ignored Nepos in Salona, who lived on in Diocletian's Pal-
ace until he was murdered in 480, the last legal emperor of the western Empire.«. Usp. i
Mimica, n. dj., 252; Demo, Nepotov solid, 42 i bilj. 9 ilO.

46
Odoakar tek nakon Nepotova umorstva krenuo u osvajanje Dalmacije, upućuje na
mogućnost da je ipak, možda posredno, priznao Nepota kao zakonita nositelja
carske vlasti na Zapadu. l92 Susprezao se od vojnog zauzimanja Dalmacije. po-
stupao je tako svakako zato što mu je bilo potrebno priznanje njegova vlastitoga
statusa u Italiji od strane cara Zenona. Ali Nepotov je položaj još uvijek bio
dovoljno jak da se Odoakar nije mogao lako odlučiti na pokušaj vojnog za-
uzimanja njegove provincije. Julije Nepot bio je zakoniti vladar, a vjerojatno i
sposoban vojni zapovjednik, koji je uz to još uvijek raspolagao i relativno jakom
flotom. Na njegovoj je strani bio težak teren Dinarida, a posjedovao je i sve luke
na obali. Istodobno se Odoakar nije mogao pouzdati u svoje ljude, a ni u rimske
senatore u tolikoj mjeri da bi se odvažio napustiti Italiju ili nekome povjeriti
značajnije vojne snage.

Odoakar je, čini se, shvatio da je za njega korisnije da »prizna« Nepota kao
cara Zapada barem na novcu, pa su tako tijekom Nepotova vladanja Dalmacijom
u italskim kovnicama u Milanu i Raveni kovane zlatne tremise u ime Zenona i
Nepota u razdoblju od 477. do 480. godine. 193
Nepotova je smrt samo kratko zabilježena u povijesnim izvorima, koji
međusobno nisu suglasni u datumu umorstva. Najraniji datum spomenut u izvo-
rima jest 25. travnja,194 a najkasniji 22. lipnja. 195 U historiografiji je uglavnom
prihvaćen treći datum zabilježen u izvorima, 9. svibnja. l96 Postoji i sačuvani
podatak da je Nepot umoren nakon pet godina vladavine u Dalmaciji,197 što je
gotovo nemoguće uskladiti s ostalim izvješćima kroničara. Ove varijacije datuma
ne mogu se shvatiti drukčije nego kao posljedica trenutka kad su novosti stizale
na različita mjesta. Prihvati li se takvo mišljenje, onda je najraniji spomenuti da-
tum, 25. travnja, i najvjerodostojniji te, ako ne točan, svakako najbliži točnome.
Nepotova je smrt označila konačan kraj Zapadnoga Rimskog Carstva utje-
lovIjenoga u osobi vladara. Slanje carskoga grimiza Nepotu u Ravenu pred-
stavljalo je službeni čin priznanja carske vlasti nakon što ga je vojska već bila
izvikala za cara. Pokušaj njegova svrgavanja što ga je proveo Orest, bilo je
oskvrnuće carske vlasti, a Orestovo postavljanje Romula na Nepotovo mjesto
uzurpacija. Činjenica da je nakon bijega iz Italije Nepot još uvijek upravljao

192 Nikolanci, n. dj., 17. Potpuno drukčije mišljenje Ostrogorski, n. dj., 31, prema
kojem je Odoakar »izričito priznavao vrhovnu vlast istočnorimskoga cara. Tako je novi
vladar Italije imenovan carskim magister militum per Italiam i upravljao je zemljom
takoreći kao carev opunomoćenik".
193 J. P. C. Kent, The Roman Imperial Coinage. Vol. X, London, 1994.,204-207,
427-434.
194 Cont. Haun. ordo post., 311,480, »Nepos imperator cum in Dalmatiis imperii sui
sceptra firmare conaretur, a suis occiditur VII k. Mai«.
195 Cont. Haun. ordo pri., 311,480, »Nepos imperator cum Dalmatis imperaret et
sumpti honoris sceptrafirmare conaretur, a suis improvisis ictibus confossus interiit X k.
Iul.«.
196 Fasti Vindob. prior. 626,480., »his cons. occiditur Nepos imp. VII idus Maias«.
197 Anon. Vales., 7,326, »et ibi mansit per annos quinque, postea vero a suis occidi«.

47
prostranom provincijom u uvjetima kad se Zapadno Rimsko Carstvo i onako
raspalo na provincije nad kojima su vlast držala pojedina germanska plemena,
dopušta zaključak daje Dalmacija u razdoblju od 475. do 480. godine bila zadnji
preostatak Zapadnoga Rimskog Carstva kojim je vladao posljednji zakoniti
nositelj carske vlasti na Zapadu. Iako se u srednjoj Galiji između Somme i Loire
do godine 486. uspio samostalno održati na vlasti rimski upravitelj Siagrije,
njegov se je položaj razlikovao od položaja Julija Nepota, kojega je Istočno
Rimsko Carstvo do smrti priznavalo legitimnim vladarom Zapada. 198
Nejasno je koji su razlozi naveli Nepotove ubojice Vijatora i Ovidu da se
odvaže na takav čin. Samo jedan povijesni izvor navodi da je do umorstva došlo na
poticaj bivšega cara i salonitanskog biskupa Glicerija,199 ali, osim eventualne mržnje
ili želje za osvetom, teško je naći ikakav drugi motiv za takav Glicerijev postupak.
Glicerijevu težnju za povratkom na vlast isključuje činjenica da je pri-
manjem tonzure bio posvećen, te se time odrekao svjetovnog života. Da samim
činom posvećivanja nije postao bezopasan, najvjerojatnije se Nepot ne bi bio
zadovoljio samo time da ga zaredi za biskupa, već bi ga dao umoriti. 20o Stoga ovu
vijest treba prihvatiti samo kao pretpostavku ili vlastito mišljenje kroničara, a ne
kao izravnu tvrdnju. Dvojbeno je i je li Glicerije još uvijek bio živ u vrijeme
Nepotova umorstva, kako se dade naslutiti iz riječi Marcelina Komesa. 201 Even-
tualno Glicerijevo spletkarenje protiv Nepota ne bi stoga moglo biti presudni
čimbenik u uroti dvojice časnika. U tom činu prije bi trebalo vidjeti njihove
osobne razloge, u prvom redu pretenzije na visoki položaj, kako je razvidno iz
daljnjeg slijeda povijesnih zbivanja.

198 Stein, n. dj., 589-590; Nikolanci, n. dj., 20-22; Šišić, n. dj., 165, umorstvo Nepota
datira u mjesec lipanj 480. godine.
199 Malchus (apud Photium), 78. Usp. o tome PWRE supp!. VII, Suttgart, 1957., B.
Saria, s.v. Dalmatia (als spdtantike Provinz), co!. 30.
200 Nikolanci, n. dj., 19. Usp. i M. Ivanišević, Salonitanski biskupi, VAHD 86, Split,
1994.,223-252,234 i bilj. 25.
201 Marcell. Com., Chron., s. a. 474., (Glycerius ex Caesare episcopus ordinatus est
et obiit.); E. Marin, Starokršćanska Salona, Zagreb, 1988.,85, tvrdi da je Glicerije bisku-
povao u Saloni od 474. do 480. godine, ali ni jedan povijesni izvor ne donosi nikakav
podatak o dužini Glicerijeva biskupovanja pa nije jasno na temelju čega je autor odredio
upravo godinu 480. kao godinu Glicerijeve smrti. Posredno se ipak dade zaključiti da je
480. godinu preuzeo iz Bulić - Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa, Zagreb, 1912.,41,
u kojoj je pak takva datacija Glicerijeva biskupovanja preuzeta iz takozvanog Rimskog
kataloga, kako ga je nazvao D. Farlatti. Međutim, sam je Bulić postojeće kataloge
splitskih biskupa kojima se koristio svrstao u izvore drugogog reda (n. dj. 7), a zatim je
upravo tom Rimskom katalogu sebi svojstvenom lucidnošću argumentirano odrekao
pouzdanost ustvrdivši: »Da još bolje dokažemo, kako ovaj Rimski Katalog nije sastavljen
po Aktima iz rimskih Arkiva, istaknuti ćemo i činjenicu, da u Arkivima vatikanskim nije
nitko ni prije ni kasnije Farlatija našao kakvih podataka za kronologiju solinskih biskupa,
ni za onu poznijih vijekova, a kamo li za prvo doba kršćanstva.« (n. dj. 81).

48
 Nakon Nepotova umorstva krenuo je Odoakar u Dalmaciju protiv Ovide i
Vijatora. Nije nam poznat omjer snaga, ali činjenica je da su se Odoakarovim
snagama gotovo dvije godine opirale postrojbe u Dalmaciji kojima su zapo-
vijedali Nepotovi ubojice. 202 Vijesti o tim zbivanjima malobrojne su i nejasne, ali
iz njih se dade naslutiti da Odoakarove snage nisu bile dostatne za laku i brzu
pobjedu.
Iz činjenice daje Vijator poginuo u borbi, vjerojatno u listopadu 480. godine,
a Ovida ili 28. studenoga ili 9. prosinca 482.,203 proizlazi gotovo sigurno daje
Odoakar morao poduzeti više od jednog pohoda na Dalmaciju kako bi je
podložio. Teško je, naime, povjerovati u to da bi on Italiju ostavio bez nadzora
zamalo dvije i pol godine ratujući u Dalmaciji i pritom se izvrgavajući opasnosti
da izgubi kraljevsku vlast. Bit će vjerojatnije daje u prvim sukobima 480. godine
poražen Vij ator , a nakon toga, ne mogavši te godine izvojevati konačnu pobjedu,
povukao se Odoakar da prezirni u Italiji. Nikolancijevo mišljenje da je Odoakar
došao sa znatnom vojskom u Dalmaciju kako bi što prije slomio otpor urotnika
ponajprije radi odnosa prema Istoku,204 ne čini se uvjerljivim. On je već četiri
godine vladao u Italiji i njegova je vladavina u Konstantinopolu de facto već bila
priznata. Osim toga, Odoakar nikad nije raspolagao značajnim postrojbama, pa ni
prilikom kasnijeg ostrogotskog dolaska nije imao snage braniti istočne granice,20s
tako daje Dalmacija u ruke Ostrogota pala praktički bez borbe. Uvjerljivijom se,
dakle, čini pretpostavka da je Odoakar dva, pa čak možda i tri puta kretao u

202 Cont. Haun. ardo pri., 482, (Odoachar rex in DalmatUs projiciscitur, cui cum
obsistere cum exercitu Ovida conaretur, ab Odoachre oppressus interiit V id. Decemb.
Odoachar devieto Ovidam atque interjecto regnum late proeliis et jerro extendit);
Nikolanci, n. dj., 18; S. Antoljak, Zadar unter ostgotischer Herrschaft, Diadora 6, 1973.,
207-221,210 i bilj. 23; V. Posavec, Prilog poznavanju ostrogotskog razdoblja u Dalmaciji,
Historijski zbornik XLIX, Zagreb, 1996., 1-15., 1,7.
203 Cassiod. Chron. 1309,481 (Odovacar in DalmatUs Odivam vincit et perimit);
Cont. Haun. ardo prior., 313,482, donosi kao datum Ovidina poraza i smrti 9. prosinca
482. Cont. Haun. ardo post. Ovidin poraz također smješta u istu godinu bez pobližeg
datuma. Prema Kasiodoru Ovida je poražen za konzulovanja Bazilika Mlađeg, dok
Consularia Italica Odoakarovu pobjedu datira konzulovanjem Severina Mlađeg i
Trokundita. Vrijeme Vijatorove smrti preuzeto od Nikolanci, n. dj., 18-19 i bilj. 50, koji
ne navodi odakle mu taj podatak. Ni u izvorima ni u literaturi koja ne ovisi ocitiranome
Nikolancijevu radu nisam uspio naći potvrdu tome datumu, iako ne vjerujem da je listopad
480. godine kao vrijeme Vijatorove pogibije tek puka autorova pretpostavka; Fasti Vind.
prior., 312, 628, 630, oštećene su upravo pod 481. i 482. godinom. Možda su upravo redci
koji nedostaju sadržavali imena Nepotovih ubojica.
204 Nikolanci, n. dj., 19. Odoakarov je položaj u odnosu prema istočnom caru nakon
Nepotova umorstva bio čvršći negoli prije i on je toga bio svjestan. Zenon je imao
dovoljno problema, a da bi se aktivnije mogao baviti zbivanjima na Zapadu. Osim toga,
Odoakar je imao i čvrste rodbinske veze u Konstantinopolu, dok je istodobno u Dalmaciji
mogao nastupati i kao osvetnik umorenog Julija Nepota; Posavec, n. dj., 3.
205 Šišić, n. dj., 166; Posavec, n. dj., 3, 7. Prvi ozbiljan otpor Ostrogotima Odoaka-
rove su snage pružile tek na rijeci Soči i tu su doživjele poraz.

49
Dalmaciju na čelu postrojba koje nisu mogle biti osobito jake, to prije što ni
njegov preostali protivnik u Dalmaciji, Ovida, pod svojim zapovjedništvom nije
mogao imati značajnijih vojnih snaga. 206 Nakon Ovidina poraza u studenome
482. godine Dalmacija je potpala pod Odoakarovu vlast, a nakon njegova
umorstva 15. ožujka 493. godine, od strane Teodorika Amala, našla se u sastavu
Ostrogotskog Kraljevstva.

206 Posavec, n. dj., 3, 7.

50
 RODOSLOVLJE »DALMATINSKE DINASTIJE«

Uvriježeno je mišljenje da su i Marcelin i njegov nećak Julije Nepot rodom

iz Dalmacije. 207 No, ni jedan sačuvani izvor ne donosi neki izričit podatak u
prilog takvoj tvrdnji. Marcelina izvori uvijek spominju u svezi s njegovom čašću
namjesnika provincije Dalmacije ili uz neki položaj (comes, patritius).208 Prema
nekim autorima, indicij da je Dalmacija zemlja njegova odgoja, ako i nije bio
rodom iz nje, mogla bi biti činjenica da je Marcelin vojskovođa koji u svim
vojnim pohodima zapovijeda ratnom flotom. Kao zapovjednik flote morao je
nedvojbeno biti iskusan i izrazito spretan pomorac, a prema navedenim je
mišljenjima Dalmacija u antici bila na glasu kao zemlja sposobnih mornara?09
Kao glavni argument za Marcelinovo galsko podrijetlo navodi se inače
nedovoljno rasvijetljeno sudjelovanje Marcelinova šurjaka Nepocijana u
pokušaju da se iz Galije riješi pitanje carske vlasti na Zapadu. Ta se zbivanja zbog
sličnosti imena sudionika dovode u svezu s Marcelinom. Naime, nakon svr-
gavanja cara Avita u listopadu 456. godine 21O u Galiji se među galskim

207 Šišić, n. dj., 163-165; Usp. i Zmajić, n. dj., 19; Nikolanci, n. dj., 9; Demo, The
Mint, 247-270.
208 Marcell. Com., Chron., s. a. 468; lord., Get., 239; Hydat., Chron., 34, 234. Čast
patricija uveo je Konstantin Veliki, a Gracijan kao najviši rang uvodi čast konzula i
patricija. Od Stilihona i Flavija Konstancija na Zapadu, a zatim i na Istoku, vrhovni vojni
zapovjednici Zapada i Istoka redovito su nosili čast patricija.
209 Nikolanci , n. dj., 11; G. Novak, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj
provinciji Dalmaciji, HZ I, Zagreb 1948., 140.
210 Greg. Tour., Historia Francorum 2.11, (Avitus enim unus ex senatoribus et, valde
manifestum est, cives Arvernus, cum Romanum ambisset imperium, luxoriose agere vo-
lens, a senatoribus proiectus, apud Placentiam urbem episcopus ordinatur. conperto
autem, quod adhuc indignans senatus vita eum privare vellit, basilicam sancti luliani
Arverni martyris cum multis muneribus expetivit. sed impleto in itinere vitae cursu, obiit,
delatusque ad Brivatensem vicum, ad pedes antedicti martyris est sepultus, cui Maiorianus
successit. In Galliis autem Aegidius ex Romanis magister militum datus est); Chron. Gall.,
a. DXI., 457, 627-628, (Marcianus obiit, et Avitus occisus est a Maioriano comite
domesticorum Placentiae); Hydat., Chron. 183, (Avitus, tertio anno posteaquam a Gallis
et aGothis Jactus Juerat imperator, caret imperio Gothorum promisso destitutus auxilio,
caret et Vita).

51
plemstvom formirala stranka koja je možda na carski tron željela vratiti Avita ili,
vjerojatnije, postaviti na nj nekog od svojih domaćih ljudi. Sidonije Apolinar
naziva je Coniuratio Marcelliana,2Il a ne Marcelliniana, kako je postalo
uobičajeno u literaturi. 212 U tu je »zavjeru« vjerojatno bila uključena i osoba
imenom Marcellius ili Marcellus, kojih je nekoliko posvjedočeno u Galiji tog
vremena, a možda i čovjek koji se također zvao Marcelin. Radilo se svakako o
pretendentima na carsko prijestolje umjesto svrgnutog cara Avita. Dvojbeno je i
može li se govoriti o uroti u pravom smislu riječi, kad u tim trenucima nije na
Zapadu bilo zakonitog cara. Pokret se ugasio sam od sebe kad je Lav I. dodijelio
Majorijanu čast magister militum, a ovaj se potom, uz Ricimerovu podršku, dao
izvikati za cara. Svaku vezu ovog pokreta s Marcelinom trebalo bi odbaciti.
Zahvaljujući tome što je postao car, o Majorijanu ima više podataka.213 Dana
28. veljače 457. dodijelio mu je car Lav I. čast magister militum i upravu nad
Zapadnim Carstvom. Iskoristivši pobjedu nad Alamanima u ožujku, Majorijan je,
svakako u dogovoru s Ricimerom, uredio da već l. travnja iste godine kraj
Ravene od vojske bude izvikan za cara.2l4
Prvi spomen Nepocijana u izvorima bilježimo u godini 457., kad ga Majo-
rijan šalje u Galiju.2l5 Poslije Majorijanova stupanja na vlast Nepocijan postaje
njegov magister militum praesentalis. Na toj je časti naslijedio samoga Majori-
jana. Ta nas činjenica navodi na pomisao da je Nepocijan od vremena Aecijeve
ili Valentinijanove smrti ili bio u samoj blizini carskoga dvora ili vršio neku
službu na dvoru, o čemu podaci nisu zabilježeni ni sačuvani. Druga, isto tako
realna mogućnost mogla bi biti da je Nepocijan u trenucima Majorijanova
stupanja na carsku čast bio negdje u blizini Ravene, pa mu se Majorijan obratio s
ponudom da preuzme odgovornu službu jer mu je bila potrebna osoba od
povjerenja; zato se obratio starom ratnom drugu i prijatelju. Ne bi bilo nemoguće
ni to da se Nepocijan nalazio negdje u Dalmaciji kod Marcelina. Dana 6.
studenoga 458. Majorijan na čelu velike vojske kreće preko Alpa u Galiju. Iako
nema spomena o Nepocijanu, on je u tim trenucima gotovo sigurno bio uz cara.216
Djelovao je najprije u Galiji, a potom u Hispaniji.
Nakon Majorijanova umorstva Nepocijan se nije priklonio novome caru
Libiju Severu. Vjerojatno ga je zbog toga Teodorik II. tada lišio časti magister

211 Sid. Apol .. Epist. I 11,6, (de capessendo diademate coniuratio Marcelliana.) .
212 Sid. Apol., Epist. I 11,6; O »Marcelinskoj zavjeri« opširno Gaggero, n. dj., 251-
255; PLRE II 709; Nikolanei, n. dj., 8, nazivaju Coniuratio Marcelina, što se ni po kojem
kriteriju ne može prihvatiti kao točno.
213 PWRE XXVII l, EnBlin, sv. Maiorianus, col. 584 - 589.
214 lord., Rom. 335; Get., XLV, 236. Lav, koji mu je povjerio upravu nad Zapadom,
nije mu htio priznati čast augusta, već samo položaj cezara.
215 Hydat Chron., 31, 197.
216 Tome u prilog govori i činjenica da ga Majorijan šalje u Hispaniju.

52
militum.217 Marcelin i Nepocijan vjerojatno su se upoznali upravo preko
Majorijana, koji je s obojicom bio u prijateljskim odnosima.2l8 O tome je li Ne-
pocijan bio rodom iz Dalmacije, može se samo nagađati. Mnogo je, međutim,
vjerojatnija pretpostavka da je podrijetlom bio iz Galije.
Ni jedan izvor ne donosi podatke o životnoj dobi Marcelinovoj , Nepoci-
janovoj iMajorijanovoj , pa je stoga nemoguće preciznije rekonstruirati njihove
uzajamne odnose i podrijetlo. Sigurno je da su svi bili vojnici. Marcelinovo i
Nepocijanovo poznanstvo svakako je dulje trajalo. Poznanstvo Marcelina i
Maj orij ana moglo bi datirati iz Aecijeva vremena jer su obojica vojevali pod
Aecijevim zapovjedništvom.219 Iako to nije moguće dokazati, vrlo je vjerojatno
da je i Nepocijan službovao pod Aecijem. Nepocijanovo je poznanstvo s
Marcelinom i Majorijanom moglo, dakako, Uslijediti i preko Marcelinove sestre
i buduće Nepocijanove supruge. Realno je pretpostaviti i to da su Marcelin i
Nepocijan zajedno vojevali pod Aecijevim zapovjedništvom protiv Huna.220
Godine 454. Marcelin je već upravljao Dalmacijom, ali na taj je položaj morao
stupiti prije te godine.
Malobrojni sačuvani suvremeni izvori koji govore o'Marcelinu ne donose o
njemu nikakvih drugih vijesti osim da se radilo o izvanredno sposobnom vojnom
zapovjedniku. Nešto više podataka o Marcelinovoj osobi donosi međutim Suda,
bizantski leksikon iz X. stoljeća. Podaci koje donosi o Marcelinu posredno su
potvrđeni kod Prokopija i Marcelina Komesa. Leksikon Marcelina opisuje kao
čovjeka dostojna i čestita, vrlo učenoga i odgojenog rimskim odgojem. Osim
toga, Marcelin je bio mudar, pravedan i čudnovato hrabar te vješt ratnik,221 a te

217 Hydat., Ckron., 32, 213; PWRE XVI, Stuttgart, 1935., Stein, sv. Nepotianus, col.
2513; PLRE II 778; Nepocijan umire 464. godine pod pobliže nepoznatim okolnostima.
Njegovu smrt Hidacije je popratio kratkom bilješkom »Nepotianus recedit e corpore .«. O
Nepocijanu usp. Gaggero, n. dj., 253-258.
218 To se najvjerojatnije dogodilo još u Aecijevo vrijeme. Slično i Gaggero, n. dj.,
256 i bilj. 58.
219 Majorijanov je otac bio Aecijev prijatelj i upravljao je njegovom ratnom
blagajnom. Majorijan sam istaknuo se također vojnim uspjesima (Sidon., Carm., V, 207-
227), ali je u najboljoj dobi 454. godine bio otpušten iz službe zbog ljubomore Aecijeve
supruge (Sidon., Carm., V, 126-128). Čini se da Majorijan nije sudjelovao u bici protiv
Huna na Katalaunskim poljima, jer bi njegov panegiričar inače to sigurno spomenuo.
Poznato je da je Majorijan službovao s Ricimerom i Egidijem, poslije dvojicom istaknutih
i moćnih vojnih zapovjednika. Marcelin je, pak, bio veliki Aecijev prijatelj i, premda ni
jedan izvor to izričito ne navodi, ne bi trebalo biti dvojbe da je i on službovao pod
Aecijem.
220 Nepocijan je očito bio iskusan i sposoban vojni zapovjednik kad gaje Majorijan,
nakon što je bio postao car, poslao u Hispaniju da pripremi teren za predstojeći sukob s
Vandalima. Sudeći po njegovu poznanstvu s Majorijanom, koji je vojevao pod Aecijem, i
prijateljskim i rodbinskim odnosima s Marcelinom, morao je i Nepocijan ratno iskustvo
stjecati pod Aecijevim zapovjedništvom. O Nepocijanovu značenju i njegovoj ulozi u
ondašnjim zbivanjima usp. Gaggero, n. dj., 254, koji smatra da »DaJle scarse testi-
monianze antiche viene fuori dunque uno dei pili importanti personaggi della sua epoca,
di cui dispiace non poter conoscere con maggiori particolari le vicende«.
221 Suidas/Suda, Lexicon, sv. Markellinos, 202, Adler, 1933., III, 325.

53
se Sudine vijesti u potpunosti slažu s podacima iz drugih malobrojnih sačuvanih
izvora druge polovice V. stoljeća.
O Marcelinu je, međutim, sačuvan i jedan intrigantni podatak u kronici
Marcelina Komesa. Pišući o velikoj ekspediciji 468. godine protiv Gejzerikovih
Vandala u sjevernoj Africi, u kojoj je Marcelin mučki ubijen na Siciliji od strane
Ricimerova plaćenika, Marcelin Komes izričito navodi da je Marcelin bio
poganin. Ta je pojava za drugu polovicu V. stoljeća doista neobična, o čemu
svjedoči i činjenica da je kroničar u svojoj kratkoj bilješci to smatrao važnim
napomenuti, bez obzira na to je li njegova opservacija bila istinita činjenica ili
samo vlastito uvjerenje.
Na prvi pogled teško je povjerovati da bi u to doba jedan visokopozicionira-
ni dužnosnik Carstva mogao biti nekršćanin, a osobito u to da se takvoj osobi
dodjeljuje i visoko vojno zapovjedništvo. Pa ipak, riječi Marcelina Komesa
»Marcellinus Occidentis patricius idemque paganus ... «222 stoje kao jasna i
nedvosmislena tvrdnja i očito je da se ne radi o zabuni ili nagađanju, već o
autorovu uvjerenju. Tome je svakako mogla pridonijeti činjenica da iz per-
spektive vremena u kojem kroničar živi i okruženja u kojemu piše spoznaja da je
Marcelin bio odgojen rimskim odgojem i vješt u proricanju ne može značiti ništa
drugo doli da se radi o nekršćaninu. Ti podaci sadržani u leksikonu Suda mora-
li su biti poznati i Marcelinu Komesu. Još je jedan podatak u tome mogao imati
presudnu ulogu. Naime, u leksikonu se izričito navodi da je s Marcelinom živio
filozof Salustije, a ta je vijest potvrđena i u jednom sačuvanom fragmentu dje-
la povjesničara Damaskija,223 iz kojeg je razvidno da je i Salustije bio vješt u
proricanju. Poznavanje filozofije i vještina proricanja povezane s rimskim
odgojem mogle su u Justinijanovo doba biti nedvojbeno samo obilježja starog
poganstva.
Koliko god se to činilo teško prihvatljivim, analizira li se podrobnije opća
situacija toga vremena, čini se da vijest oMarcelinovu poganstvu ipak ne bi
trebalo tek tako olako odbaciti. Ediktom cara Teodozija l. godine 391. kršćanstvo
je postalo jedinom dopuštenom religijom na tlu Carstva, čime su zabranjeni
poganski kultovi i olimpijske igre te zatvorena stara svetišta, proročišta i hramo-
vi. Poganstvo se, međutim, nije lako predavalo. Teodozije II. godine 426.
naređuje razaranje hramova u Olimpiji što upućuje na zaključak da su se u tom
starom svetištu i dalje održavali poganski kultovi i okupljali vjernici stare religije.
Vrlo je učinkovita bila i odredba po kojoj državnu službu nisu mogli obnašati
nekršćani. Konačni udarac poganstvu zadao je car Justinijan 529. godine
zatvaranjem Akademije u Ateni.
I političke i opće prilike V. stoljeća idu u prilog potvrdi navoda Marcelina
Komesa oMarcelinovu poganstvu. U trenucima kad je Marcelin preuzeo upravu

222 Marcell. Com., Chron., s. a. 468.

223 Vita Isidori, u Photii Bibi. cod. 242, 343.

54
Dalmacijom, još uvijek relativno bogatom provincijom, nominalna vlast zapad-
norimskog cara bila je svedena na Italiju, dijelove Galije i Dalmaciju. Carem
Valentinijanom III. upravljali su eunusi i žene, a vojna pitanja i stvarna uprava
državom bili su u Aecijevim rukama. Svoj položaj Marcelin je najvjerojatnije
dugovao prijateljstvu s utjecajnim Aecijem koliko i vlastitom ugledu. No, ključni
argument za mišljenje da je Marcelin mogao opstati kao nekršćanin u tadašnjoj
državnoj hijerarhiji jest taj da nakon Aecijeve, a zatim Majorijanove i Nepoci-
janove smrti, ni Istočno ni Zapadno Rimsko Carstvo nisu na raspolaganju imali
pouzdanih i sposobnih vojskovođa, što se najbolje pokazalo prilikom zajedničkog
vojnog pothvata protiv Vandala u Africi. Marcelin je raspolagao i snažnom
flotom, a istočnorimski carevi su nakon smrti Valentinijana III. držali u rukama
upravu nad obje polovice Carstva i postavljali careve na Zapadu. Marcelin, kao
čovjek rimskog odgoja, bio je jedini pouzdan oslonac u političkom odmjeravanju
snaga i protuteža utjecaju moćnih germanskih vojnih zapovjednika, Ricimera na
Zapadu i Aspara na Istoku. U tako složenim političkim okolnostima, uz
neprekidne prepade Vandala iz sjeverne Afrike, vojskovođa Marcelinova formata
bio je istočnome caru itekako potreban, bez obzira na njegova vjerska opredje-
ljenja. U tom svjetlu sagledane vijesti što ih o Marcelinu donose sačuvani izvori,
ponajprije Suda, Prokopije i Marcelin Komes, govore čvrsto u prilog točnosti
vijesti oMarcelinovu poganstvu.
Julije Nepot, Marcelinov nasljednik u Dalmaciji, bio je sin Marcelinove
sestre nepoznata imena i Nepocijana. Podatak da poslije Marcelinove smrti 468.
godine Julije Nepot preuzima njegovu službu i položaj u Dalmaciji, pokazuje da se
i on odlučio za vojnički poziv. Morao je, stoga, u tome trenutku imati i određene
godine i iskustvo, što dodatno argumentira pretpostavku da je Marcelinovo i
Nepocijanovo poznanstvo dulje trajalo. Nepotovu sposobnost i dob potvrđuje i
veliko povjerenje koje mu ukazuju carevi Lav i Zenon. Ženidbom s nećakinjom
carice Verine on postaje i članom carske obitelji, a njegov uspon s velikom
vjerojatnošću upućuje na to da sam Marcelin ili nije imao sina ili je ovaj pre-
rano umro, jer bi ga inače, vrlo vjerojatno, umjesto nećaka naslijedio vlastiti sin.
O vjerskim opredjeljenjima Nepocijana i Julija Nepota ne znamo ništa.
Motiv Viktorije na novcu Julija Nepota ne bi mogao biti indicij za mišljenje da
je i Nepot bio nekršćanin jer je taj znak na novcu samo trebao simbolički označiti
Nepotovu carsku nepobjedivost.224 Odraz je postupnog prijelaza s poganstva na
kršćanstvo, koji se najsporije očituje upravo na novcu, jer su se poganski motivi
na njemu najdulje zadržali. I na jednome nedavno objavljenom primjerku
Nepotove tremise iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu na reversu

224 Viktorija je inače bila jedino od poganskih božanstava koje je bilo zadržano kao
personifikacija na novcu i nakon prihvaćanja kršćanstva, a nestaje tek početkom VI.
stoljeća. Na Nepotovu se novcu, osobito na tremisama, vrlo često javlja i motiv križa
unutar lovorova vijenca. O novcu Julija Nepota v. Demo, Nepotov solid, 41-43. i The Mint
in Salona, te rad istog autora Another tremissis from the Salonitan mint of Iulius Nepos,
Illyrica antiqua, Zagreb, 2005.,188-190.

55
se nalazi motiv križa.225 Međutim, u tom smislu Nepotov novac uopće ne odstupa
od uobičajene prakse V. stoljeća. Kršćanski motivi, isprva motiv kristograma, a
od solida Gale Placidije i križa, postaju standardna ikonografija na novcu
zapadnorimskih careva. Prikaz križa okruženog vijencem prvi put se javlja na
novcu cara Avita, dok na novcu posljednjih careva Zapadnog Carstva, pa tako i
Nepotovim zlatnicima, postaje uobičajen. Motiv križa na novcu u svakom slučaju
mogao bi biti argument u prilog tome da u Nepotu ipak treba vidjeti kršćanina.
Njegova ženidba i ulazak u carsku obitelj, makar to tumačili ponajprije političkim
razlozima, dodatno osnažuje ovo mišljenje.
Kako je poslije smrti svojega ujaka stupio na njegovo mjesto, ne bi trebalo
sumnjati u to da se Nepot za Marcelinova upravljanja Dalmacijom nalazio u toj
provinciji. Možda je čak bio i vršio neku službu s koje je izravno nastupio na
položaj upravitelja provincije. Salona, u kojoj je Nepot zacijelo boravio i gdje je
vjerojatno bio i odgajan, bila je najjače središte kršćanstva u Dalmaciji, sjedište
biskupa i crkvena metropolija, pa već i stoga ne bi trebalo dvojiti da se Nepot još
u mladosti imao prilike vrlo dobro upoznati s novom religijom.
Iako čvrstih argumenata nema, povjerenje što ga carevi Lav i Zenon u
jadranskom prostoru ukazuju Marcelinu i Juliju Nepotu u više nego složenim
političkim okolnostima, dopušta pretpostavku da su obojica bili podrijetlom iz
Dalmacije. Ovakvo mišljenje zastupaju gotovo svi hrvatski povjesničari.

225 T. Šeparović, Antički zlatnici iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Split,

2000.,32-33. Tremisa potječe s nepoznata nalazišta, a prema navodima u spomenutoj
publikaciji kovana je u rimskoj kovnici u razdoblju 474.-475.; Ž. Demo, Another tremissis
from the Salonitan mint ofIulius Nepos, Illyrica antiqua, Zagreb, 2005., 188-190, smatra
da je taj primjerak kovan u salonitanskoj kovnici i pripada prvoj emisiji otkova nakon
Nepotova odlaska iz Italije, to jest u 477. ili 478. godinu.

56
II. DALMACIJA U VRIJEME MARCELINA
I JULIJA NEPOTA
 PITANJE SAMOST ALNOSTI DALMACIJE

Teodozijevom podjelom Carstva Dalmacija je ušla u okvir Zapadnoga Rimskog

Carstva. U hrvatskoj se literaturi navodi podatak da je prilikom vjenčanja
Valentinijana III. sLicinijom Eudoksijom godine 437. ta provincija bila darovana
Istoku. Prvi je to mišljenje iznio F. Šišić,226 pozivajući se na Kasiodora i Jordana.227
Taj je Šišićev zaključak bio opće prihvaćen pa ga godinama ponavljaju i drugi
povjesničari pišući okasnoantičkoj Dalmaciji. 228 Kroz spomenute se naslove
provlači i mišljenje o Dalmaciji kao spornoj provinciji, što bi bio i povod navedenom
darivanju te provincije Istočnom Carstvu s nakanom da se diplomatski riješi spor
između dviju vlada i ojačaju veze u trenucima teškim za Carstvo. Međutim, citirani
autori izvornih tekstova, Kasiodor i Jordan, ne daju nikakvih naznaka o tome da bi
se radilo o Dalmaciji, već obojica izrijekom spominju Ilirik (Kasiodor: »predajom
Ilirika«, Jordan: »za dar danje njezinom tastu čitav Ilirik«).229 Predmet spora između
dvaju carstava nije bila Dalmacija, već prefektura Ilirik (Istočni Ilirik), koja se
sastojala od dvije dijeceze, Makedonije i Dakije. Stoga tako treba i protumačiti
vijesti navedenih izvora i zaključiti da je prilikom Valentinijanova vjenčanja
Istočnom Carstvu priznato pravo na prefekturu Ilirik, čime je spor konačno okončan
odricanjem zapadnocarske vlasti od daljnjih pretenzija. Dalmacija koja se nalazila u
sastavu dijeceze Ilirik bila je u sklopu Prefekture Italije i kao takva nije mogla biti
predmetom spora.
Prevladavajuće je i mišljenje da je Marcelinovom pobunom protiv Valen-
tinijana III. godine 454. Dalmacija postala samostalna oblast. 230 No, i iz te

226 Šišić, n. dj., 161-162, » ... akao svadbeni dar predala je (Gala Placidija, nap. aut.)
Vizantiji, na želju istočnoga dvora, Dalmaciju do panonskih granica (29. okt. 437.).«
227 Cassiod., Var. XI l; lord., Rom., 329.
228 Novak, Prošlost Dalmacije I, 86; Nikolanci, »Dalmatinska dinastija«, 5.
229 Cassiod., Var. XI 1,9. »nurum denique sibi amissione Illyrici comparavit
Jactaque est coniunctio regnantis divisio dolenda provinciis. militem quoque nimia quiete
dissolvit. pertulit amatre protectus quod vix pati potuit destitutus.«; lord., Rom., 329.
"Post haec iii anno Valentinianus imperator a Roma Constantinopolim ob suscipiendam
in matrimonio Eudoxiam Theodosii principis Jiliam venit datamque pro munere soceri sui
totim Illyricum celebratis nuptiis ad sua regna cum uxore secessit.«
230 PWRE XIV, col. 1446., » ... wo er (Marcelin, op. a.) sich nun eine vom Westreich
unabhangige Herrschaft schuf (Suid. Procop. Damascius bei Photo cod. 242 p. 342 b =
Migne G. CIlI 1274 und Asmus Das Leben des Philosophen Isidors (1911) 58 f.)«;

59
činjenice proizlazi stanovita nelogičnost jer pobuna nekog namjesnika provincije
Istočnoga Rimskog Carstva protiv cara Zapada sama po sebi ne bi mogla
rezultirati postizanjem samostalnog položaja dojučerašnje provincije.
Činjenica da je Marcelin otkazao poslušnost caru Valentinijanu ukazivala bi
na to da je u to vrijeme Dalmacija pod upravom Zapadnog Carstva, što znači da
je nakon godine 437., kad bi je navodno carica Gala Placidija bila darovala Istoku
kao svadbeni dar, ponovno došlo do promjene vlasti nad provincijom, a to je u
tadašnjim okolnostima malo vjerojatno. Da Dalmacija tada nije bila pod vlašću
Zapada, ne bi Marcelinova pobuna protiv zapadnog cara imala nikakva smisla, a
da se nalazila pod vlašću istočnog cara, ne bi opet samim činom pobune postala
nezavisna. Zato bi iz toga očito morala slijediti i druga činjenica, da je u
nepoznato vrijeme između godina 437. i 454. pod nepoznatim okolnostima
Dalmacija ponovno ušla u sklop Zapadnog Rimskog Carstva. 23l Jednako tako
malo je vjerojatno i da bi Aecije, prihvati li se takva pretpostavka, kao visoki
dužnosnik Zapadnoga Carstva, uopće mogao u Istočnom Rimskom Carstvu
znatnije utjecati na imenovanje namjesnika neke provincije s obzirom na tadašnje
zategnute odnose između zapadnorimske i istočnorimske vlasti. Osim toga, za
predaju Dalmacije Istočnom Carstvu ili pak za kraće ili dulje razdoblje
pripadnosti Dalmacije Konstantinopolu nema u drugim sačuvanim izvorima
nikakvih indicija.
Dalmacija je nakon podjele Carstva stalno bila provincija na razmeđu Istoka
i Zapada. Geografska izdvojenost s kopnene strane njezina gospodarski
najrazvijenijega primorskog dijela, kao i osjećaj da političke veze ni s Istočnim
Carstvom ni sa Zapadom nisu čvrste, doveli su do separatističkih težnji. Povod
njihovu ostvarenju bilo je Aecijevo umorstvo, nakon kojega je Marcelin otkazao
podložnost zapadnom caru, a nakon smrti Valentinijana III., protiv kojeg se bio
pobunio, Marcelin je i dalje zadržao svoj specifičan položaj. U Dalmaciji očito

Šišić, n. dj., 162; Nikolanci, n. dj., 6. Također i Zaninović, Avsonivs vir spectabilis, 379;
Marin, n. dj., 85; B. Kuntić-Makvić, Grčka i rimska starina, Rano doba hrvatske kulture,
Zagreb, 1997., 73-91, 82. U Marcelinovu samostalnost ponešto dvoji ili je ograničava
Zmajić, n. dj., 19 (»skoro posve nezavisnog gospodara Dalmacije«), a zatim i Margetić, n.
dj., 31 (»paje Dalmacija približno od sredine V. st. sve do 480. g. bila takoreći samostal-
nim područjem ... «). Usp. također i J. Ferluga, L' amministrazione Bizantina in Dalmazia,
Venezia, 1978.,64 (»Bisognarilevare che Marcellino governo inmodo autonomo e da
sovrano in Dalmazia e che ogni dipendenza da Constantinopoli, se pur esistette, fu solo
formal e , tanto che, piu che di dipendenza, si potrebbe parlare di alleanza ... «). Mišljenje N.
Klaić, n. dj., 56, da je kao dalmatinski namjesnik Marcelin imao titulu prokonzula, ne
može se prihvatiti bez potvrde povijesnih izvora. Očito je da je N. Klaić poistovjetila dvije
osobe istog imena jer je natpis CIL III 9527 na kojem se spominje MARCELLINVS,pro-
consul Dalmatiae, precizno datiran u sam kraj VI. i poč. VII. stoljeća. Usp. Salona
Christiana, 67. O prokonzulu Marcelinu opširnije L. Margetić, Marcellinus - scolasticus i
proconsul Dalmatiae, Historijski zbornik L, Zagreb, 1997., 1-8.
231 Uvidio je to i G. Novak, Prošlost Dalmac(je l, 86, pa je tu činjenicu pokušao
protumačiti nekom carevom koncesijom kojom je Dalmacija » ... ponovno došla pod
upravu zapadnorimskih funkcionara«.

60
nije imao ozbiljne oporbe koja bi ga mogla ugroziti, a i vojno je bio osiguran
snažnom flotom stacioniranom u Saloni te vlastitim vojnim snagama sa-
stavljenima pretežito od Huna.232 Ipak, malo je vjerojatno da bi se Marcelin
uopće mogao odvažiti na takav delikatan potez, a pogotovo da bi mogao održati
svoj položaj četrnaest godina, da u Dalmaciji nije uživao i potporu najvećeg dijela
lokalnih moćnika.233
Njegova eventualna samostalnost drugo je pitanje. Tu privlačnu tezu,
međutim, osporavaju mnogi detalji. Samo jedan jedini kasniji izvor, Damaskije,
govori izričito o Marcelinu kao samostalnom upravitelju (au'toOE(J1tO'tOS
ijYEllwv),234 dok se drugi, nešto kasniji izvor, Prokopije, ipak ne izjašnjava tako
eksplicitno. Njegova vijest govori o samome činu pobune na koju nitko nije
reagirao. 235 Mnogobrojne su, pak, vijesti koje neizravno ipak govore u prilog
mišljenju da je Marcelin , pobunivši se protiv Valentinijana III., praktički
Dalmaciju izdvojio iz sastava Zapadnoga Rimskog Carstva, te je prenio pod vlast
istočnog cara.
Marcelin nije dao kovati novac u svoje ime, što su dotad gotovo u pravilu
činili svi uzurpatori vlasti. Osim toga, u svim vojnim pohodima Marcelin nastupa
isključivo kao vojskovođa Istoka i prima naloge istočnog cara Lava I. Tako je
godine 467. Marcelinu povjerena osjetljiva vojno-politička zadaća da iz Konstan-
tinopola odvede novoga cara Antemija u Italiju i štiti ga od Ricimera. Na raspo-
laganju mu je bila velika vojska Istočnog Carstva. I sljedeće godine Marcelin
ponovno zapovijeda snažnom vojskom, ovaj put doduše Zapadnog Carstva, koju
je, međutim, dobio od cara Antemija, Lavova eksponenta, a i pothvat je bio
zajednički.236 Marcelin je raspolagao i jakom flotom, ali to brodovlje nije moglo
biti njegovo osobno vlasništvo, već je pripadalo državi, to jest caru. Tu ratnu flotu
Marcelin nikad nije samostalno koristio. Samostalnost Dalmacije otvara,
međutim, i druga brojna pitanja, poput, primjerice, njezina administrativnog
aparata, prikupljanja poreza, kao i obrane granica i održavanja unutarnjega reda.
Tim je pitanjima jedan namjesnik mogao upravljati samo unutar državnog
ustroja, a nikako ne samostalno.
Marcelinu je moralo biti jasno da njegova provincija u tadašnjim općim
prilikama može opstati jedino unutar jačeg državnog organizma, a Zapadno je
Rimsko Carstvo tada već bilo na umoru. Vojne postrojbe kojima je raspolagao
mogle su biti dostatne samo za osiguravanje unutrašnjeg reda i čuvanje granice,

232 Priscos, fr. 29; Wilkes, n. dj., 420.

233 J. J. Wilkes, Diocletian 's palace, Split: residence of a retired roman emperor,
Sheffield, 1993., 83, »Behind Marcellinus there must lie a support of major local families
and other interests which combined to form a base in Dalmatia that was virtually impreg-
nable.«
234 Vita Isidori, u Photii Bibi. cod. 242, 343. Usp. i Gaggero, n. dj., 258-259; Šišić,
n. dj., 162; Ferluga, n. dj., 64.
235 Procop., Bell. Vand. III, VI, 7.
236 Hydat., Chron., 35, s. a. 468?; Seeck, n. dj. VI, 360; Nikolanci, n. dj., 6-7.

61
ali bi bile nemoćne zaustaviti eventualnu barbarsku provalu većih razmjera od
koje je u to vrijeme prijetila stalna opasnost. Istok je, pak, u to vrijeme bio još
uvijek dovoljno snažan da se uspješno odupre Germanima, te da u isto vrijeme
opremi i pokrene golemu vojsku, poput one koja je 468. godine krenula protiv
Vandala. Iz tog kuta gledanja Marcelinovi postupci učinit će nam se mnogo
logičnijima.
Marcelinov je položaj u hijerarhiji Istočnoga Rimskog Carstva ipak bio
ponešto specifičan. Razloge tome trebalo bi tražiti u njegovim osobnim
kvalitetama jednako kao i u položaju provincije kojom je upravljao. Već je
nekoliko puta bila istaknuta činjenica kako je Dalmacija bila pošteđena
barbarskih provala. No, za Istočno Rimsko Carstvo ona je imala važnost i kao
most prema Italiji. S pravnoga gledišta, njezin se položaj nakon Marcelinove
pobune protiv Valentinijana bitno razlikovao od situacije prije Aecijeva
umorstva. Sada, godine 454., i car Marcijan na Istoku i Valentinijan III. na
Zapadu imali su velikih problema. Valentinijan je nakon ubojstva Aecijeva
morao primiriti i pridobiti njegove vojskovođe i vojne postrojbe,237 dok je pak
Marcijanu glavni problem bila Asparova svemoć i prevlast Germana u Kon-
stantinopolu. Zato će on tražiti pouzdana saveznika i blagonaklono prihvatiti
Marcelinov potez. Kad je iduće godine ubijen Valentinijan III., proces Marce-
linova približavanja Istoku već je zacijelo otpočeo. Izvori o tome ne govore, ali
se to, u složenim političkim odnosima između Istoka i Zapada, moralo odvijati
tijekom zbivanja u razdoblju od ožujka 455. do 28. veljače 457., naime od
Valentinijanova umorstva do postavljanja Majorijana na položaj magister militum
Zapada, o čemu je već bilo govora.
Nakon svrgnuća i umorstva cara Avita, na čemu su zajedno radili Ricimer i
Majorijan,238 ostalo je prijestolje Zapadnog Carstva ispražnjeno pa je istočni car
Marcijan ostvario upravu nad obje polovice Carstva. Nakon smjene na istočnom
prijestolju u sličnom se položaju našao i Marcijanov nasljednik Lav 1., koji je
upravu nad Zapadom povjerio Majorijanu. Ta su zbivanja svakako mogla
omogućiti nesmetan prelazak Dalmacije pod upravu Istoka, koja je od početka
vladavine Lava I. dobro dokumentirana.
Specifičan odnos careva Marcijana, Lava I. i Majorijana prema Marcelinu
postaje mnogo jasniji ima li se u vidu činjenica da je Marcelin potjecao iz stare i
ugledne obitelji, da je bio veoma obrazovan i na glasu kao izvanredan čovjek u
svakom pogledu.239 O njegovim vojničkim sposobnostima već je bilo govora, a
čini se da u ono vrijeme, nakon Aecijeva umorstva, osim Marcelina nije bilo
drugoga vojskovođe takva formata. Stoga postaje razumljivo zašto mu car Lav
povjerava najdelikatnije vojne operacije, a Majorijan traži njegovu pomoć.

237 Nakon Aecijeva umorstva morao je Valentinijan zbog toga i osobno doći u Rim.
238 [oh. Antioch., fr. 202; Majorijan i Ricimer bili su prijatelji i suborci još iz
mladosti.
239 Suidas/Suda, Lexicon, sv. MarkelUnos, 202; PWRE XIV, col. 1446.

62
Marcelinove su kvalitete očito bile dobro poznate i cijenjene i na Istoku i na
Zapadu. 240
Ideju da je Marcelin imao status saveznika istočnog cara trebalo bi
odbaciti.241 S pravnog je stajališta bilo apsolutno nemoguće da bi sastavni dio
Rimskoga Carstva, bilo njegova istočnog bilo zapadnog dijela, mogao steći sta-
tus saveznika legitimnom vladaru, a takvo što osobito ne bi dolazilo u obzir u
vrijeme vladavine cara Lava I. koji je vodio aktivnu vanjsku politikU. Marcelinov
saveznički status bio bi opasan presedan. Saveznički je odnos u rimskome svijetu
bio rezerviran isključivo za strane kraljeve, a u ovo doba to se odnosilo na
barbarska plemena koja Carstvo nije moglo pobijediti, pa ih je na taj način željelo
primiriti, pridobiti i iskoristiti u borbi protiv drugih barbara.
Vijesti o Marcelinovu položaju i častima prilično su nejasne pa se iz njih ne
može saznati ništa što bi detaljnije osvijetlilo pitanje posebnog položaja
Dalmacije. Marcelin Komes dva mu puta pripisuje čast patricija, jednom s
oznakom Zapada (Occidentis patritius),242 a drugi put, uz godinu 474., samo
patricija. 243 I Jordan Marcelinu pridaje čast patricija,244 ali on je ovisan o
Marcelinu Komesu. Prema Hidaciju stječe se dojam da je Marcelin imao samo
titulu comes, ali se taj podatak i ne mora tako shvatiti. 245 Hidacijeve riječi» ... s
Marcelinom i drugim komesima ... « ne moraju nužno značiti da je i Marcelin bio
comes. Njegova je titula patricija mogla biti tako općepoznata da nije ni trebala
biti posebno spomenuta, kao što je to bio slučaj i s Ricimerom, čija se patricijaksa
čast često i ne spominje, iako ju je obnašao od 459. godine. 246 Kako je Marcelin
očito bio najsposobniji vojskovođa kojim je Istočno Rimsko Carstvo u to doba
raspolagalo, a uz to još i čovjek navedenih vrlina, nema, čini se, razloga odricati
vjerodostojnost riječima Marcelina Komesa glede Marcelinove časti patricija. 247
Na ovome mjestu valjalo bi naglasiti da nam zapovjedna struktura vojske
kasnoga Rimskog Carstva od vrhovnih vojnih zapovjednika (magister militum)
naniže nije u potpunosti razumljiva. To posebno vrijedi za razdoblje druge polovice
V. stoljeća, ali i u prethodnom se stoljeću ni titule magister peditum, magister
equitum, magister militum i slične nisu dosljedno primjenivale, pa čak ni kad se
radilo o jednom zapovjedniku. 248 Drugi oblici uključuju magister utriusque militiae
ili jednostavno magister militum, pri čemu obje titule terminološki podrazumijevaju
sveobuhvatno zapovjedništvo. U Zapadnom Rimskom Carstvu od godine 416.

240 Nikolanci, n. dj., 11-12.

241 Usp. Ferluga, L'amministrazione, 64,68.
242 Marcell. Com., Chron., s. a. 468.
243 Isto, za god. 474.
244 lord., Get. 239.
245 Hydat., Chron., 34,234.
246 Cassiod., 157, 1271, s. a. 459. (Ricimer patricius).
247 PWRE supl. XII, Demandt, sv. Magister militum, col. 686.
248 Southern, Dixon, The late Roman army, 58. U istoj godini (349.) Silvan je nazvan
magister equitum et peditum i comes et magister militum.

63
nadalje magister peditum praesentalis nosio je tutulu patricius, ekstremno prestižan
rang koji je obnašateiju časti omogućavao ne samo vrhovno zapovjedništvo nad
svim vojnim snagama već bi mu, kad bi carevi gubili snagu i važnost, pridavao de
facto i ulogu regenta. U Istočnom Carstvu magistri militum nikad nisu postigli
utjecaj i premoć kakve su imali njihovi kolege na Zapadu. Kad istočni carevi i nisu
bili vojnici, ipak su zadržavali vrhovno zapovjedništvo nad vojskom, a za svaki
slučaj moć pretorijanskih prefekta uvijek je bila veća od one koju su imali magistri.
Regionalni magistri (per Gallias, per Orientem, per Thracias, per Illyricum), što ih
je uveo Teodozije, imali su vlastite urede s administrativnim osobljem, ali titule i
funkcije tih službenika nisu poznate. Administrativni ured svakog magistra mogao
je biti različit, možda čak uređen i prema potrebama svake regije?49 Od Dioklecijana
nadalje civilnu upravu u provincijama obnašao je praeses, dok je trupama
zapovijedao vojvoda (dux). Tu je naravno bilo i iznimaka, pa je ponekad trupama
upravljao praeses, dok je dux preuzimao civilne funkcije. Dux je izvorno bila titula
dana časniku koji bi trenutno obnašao funkciju iznad njegova ranga. Mogao je
zapovijedati zborom trupa koje su bile u prolazu ili privremeno zapovijedati cijelom
većom postrojbom. U III. je stoljeću dux postao redovni časnik, često povezan s
komesom. Dux je također bio zadužen za novačenje regruta i dodjeljivanje ljudi
postrojbama, nadgledao je prikupljanje i distribuciju zaliha za trupe, a uz te vojne i
administrativne vještine vršio je i sudbenu funkciju, jer su vojnici koji su počinili
zločin mogli odgovarati samo vojnim sudovima pred osobom kojoj je povjereno
usmjeravanje vojnih poslova. Različiti duces navedeni u izvorima ne moraju se
promatrati kao stalne službe jer se i zapovjedna struktura s vremenom mijenjala kako
su se mijenjali zahtjevi i potrebe.250 Komes (comes), doslovno pratitelj, izvorno je
bila počasna titula davana članovima careva okruženja i nije automatski dodjeljivala
neki čin. Konstantin je formalizirao i stupnjevao čast komesa i od njegova se
vremena nadalje ponekad dodjeljivala vojnim zapovjednicima ili provincijskim
upraviteljima. U kasno doba Carstva comes sacra rum largitionum predstavlja
svojevrsni ekvivalent za ministra finacija, dok je comes domesticorum zapovijedao
carevom tjelesnom stražom (protectores domestici). Kad je obnašao vojno
zapovjedništvo, on je bio comes rei militaris , što je bila prikladno neodređena titula
koja nije pokazivala rang ili važnost. Takvo je zapovjedništvo moglo varirati od
manje važnog zapovjedništva na granici do ekvivalenta časti magister militum.
Prijelazna priroda dukainih zapovjedništava, zamjenjivost duces i comites, te različit
doseg njihova autoriteta potvrđuju postojanje određene fleksibilnosti u imeno-
vanjima koja su se odvijala pod nadzorom cara, a prema prikladnosti kandidata i u
skladu s aktualnim potrebama obrane Carstva.251
Kao vojskovođa morao je, dakle, Marcelin još i ranije imati ili čast magister
militum Dalmatiae ili comes rei militaris, a čast patricija dobio je nedvojbeno kad

249 Southern, Dixon, The late Roman army, 56.

250 Southern, Dixon, The late Roman army, 59.
251 Southern, Dixon, The late Roman army, 59-60.

64
ga je car Lav zadužio da u Italiju odvede Antemija. Njegova je zadaća bila i da
čuva Antemija od Ricimerova utjecaja, a za eventualno suprotstavljanje Ricimeru
morao bi Marcelin imati neku veću čast od titule komesa. Ovo tim prije s obzirom
na predstojeću veliku vojnu protiv Vandala u kojoj je Marcelina ponovno trebala
zapasti značajna uloga. Stoga je prije polaska iz Konstantinopola vjerojatno dobio
čast patricija pa je njegova puna titula tada glasila Magister militum utriusque
militiae et patricius. 252 Specifičnost Marcelinova statusa ne bi proizlazila, dakle,
iz njegova samostalnog položaja upravitelja Dalmacije, već prije iz toga što se
radilo o čovjeku iznimnih vrlina i velikih vojnih sposobnosti, pa se prema njemu
Lav I. odnosio s uvažavanjem.
Dalmacija Marcelinova vremena nikako nije smjela biti prepuštena sama
sebi, zbog stalno prisutne opasnosti od barbarskih provala. Podunavski je limes
odavna prestao funkcionirati, a Panonija je za rimski svijet bila izgubljena već
tridesetih godina V. stoljeća. Obrana Dalmacije bila bi nezamisliva bez pomoći
carskih postrojbi. Toga je morao biti svjestan i Marcelin, a to će biti i jedan od
glavnih razloga za tvrdnju da Dalmacija Marcelinova vremena nije bila
samostalna oblast, već sastavni dio Istočnoga Rimskog Carstva. Istočno Carstvo
nije smjelo dopustiti da dođe do gubitka Dalmacije, jer bi time Carstvo u Europi
bilo svedeno na južne provincije Balkana. Drugo je pitanje je li Istočno Rimsko
Carstvo imalo mogućnosti svoju nominalnu vlast u Dalmaciji doista i provoditi,
pa bi stoga Marcelinov položaj u tadašnjim vojno-političkim okolnostima trebalo
dvojako sagledavati. S pravnoga stajališta Dalmacija je bila sastavni dio
Istočnoga Rimskog Carstva, dok je teško osporiti činjenicu da je istodobno u
unutarnjim pitanjima provincije Marcelin de facto postupao po vlastitome
nahođenju.
Dalmacija je ostala u gotovo istom položaju i za vrijeme vladavine Julija
Nepota, koji je bio preuzeo Marcelinovu dužnost namjesnika. To se vrlo
vjerojatno dogodilo velikim dijelom i zahvaljujući ugledu i glasu što ga je
Marcelin bio uživao u Istočnom Rimskom Carstvu. S punim pravom mogli bismo
pretpostaviti da je upravo Marcelin zapravo pripremio teren Nepotu za njegov
uspon. Ne smije se pritom, dakako, isključiti ni mogućnost da je Nepot i za
vrijeme Marcelinove uprave Dalmacijom obnašao neku službu, a da je i on bio
osoba velikih sposobnosti, razvidno je iz kasnijeg razvoja događaja. I Julije
Nepot je nosio čast magister militum Dalmatiae kao i njegov ujak, a tu mu je
dužnost mogao dodijeliti samo car.253 Time je Lav I. očigledno nastojao dati i
pravnu podlogu Nepotovoj upravi u Dalmaciji. Godine 473. Nepot se pismom bio

252 PWRE XIV, EnBlin, sv. Marcellinus, col. 1447.

253 S tom je titulom Nepot prvi puta zabilježen l. lipnja 473. u Cod. lust., VI, 61,5.
Usp i Zmajić, n. dj., 19; Također i Demo, The Mint, 247; Wilkes, 421. Do tog prvog
spomena o Nepotu se ne zna ništa, ali s obzirom na to da se obratio caru morao je Nepot u
nekom svojstvu već upravljati Dalmacijom. Je li on odmah poslije Marcelinove smrti
preuzeo upravu i vojnu i civilnu vlast u Dalmaciji, što mu je Lav naknadno i priznao 473.
godine, ili je najprije imenovan samo civilnim upraviteljem provincije, a potom i vojnim,
nije poznato.

65
obratio caru za pravnu pouku, na što mu je l. lipnja iste godine Lav odgovorio
zakonom koji se odnosio na pitanja imovinskog prava. 254 Nepot je, dakle, osim
vojne već otprije obnašao i civilnu vlast. To bi pak čvrsto govorilo u prilog
mišljenju da je Dalmacija i u doba Nepotova namjesništva bila sastavni dio
Istočnoga Rimskog Carstva jer se nikako drukčije ne može objasniti Nepotovo
obraćanje istočnom, a ne zapadnom caru.

U prilog tvrdnji kako je Julije Nepot, kao i Marcelin prije njega, uživao
ugled i veliko povjerenje na dvoru u Konstantinopolu, govori činjenica da mu je
bila povjerena misija svrgavanja Glicerija i rješavanja pitanja carske vlasti u
Italiji. U tu je svrhu Nepotu podijeljena i čast patricija. Nepot je između 19. i 24.
lipnja 474. u Italiji izvikan, a potom i priznat za cara, čime je postao zakoniti
vladar preostatka Zapadnoga Rimskog Carstva. Kad je iduće godine bio protjeran
iz Italije, vratio se u Dalmaciju, gdje je nesmetano nastavio vladati do smrti u
travnju 480. godine. Nepotov je položaj sada ipak bio bitno drugačiji od njegova
položaja prije proglašenja carem na Zapadu, kao i od nekadašnjeg Marcelinova
statusa.
Dok je Marcelin s pravnoga gledišta bio podanik istočnorimskoga cara, ali
pritom stvarno nezavisan gospodar Dalmacije, dotle je Nepot kao zapadnorimski
car pravno bio potpuno samostalan vladar Dalmacije kao preostatka Zapadnoga
Rimskog Carstva, ali je u biti potpuno ovisio o potpori istočnog cara u Konstan-
tinopolu. Položaj je Dalmacije pritom bio specifičan. Ona je opstojala kao
nezavisna upravna jedinica pod ekskluzivnim carskim nadzorom, formalno
predana na upravu članu carske obitelji kao patrimonium. 255
Marcelinovo je sjedište bilo u samoj Saloni, gdje se nalazila namjesnička
palača i ostale administrativne službe. Mišljenja da je Marcelin stolovao u Dio-
klecijanovoj palači nisu utemeljena 256 jer je Palača bila vlasništvo carskoga
fiska.257 Marcelin, osim toga, nije imao nikakva razloga ni potrebe prelaziti iz

254 Cod. lust., VI, 61,5, De bonis, quae liberis in potestate constitutis, ex matrimo-
nio vel aliter adquiruntur, et eorum administratione. lmpp. Leo et Anthemius AA. Nepoti
magistro militum Dalmatiae.; Nikolanci, n. dj., 15. Prema Wilkesu, n. dj., 421, Nepot » ...
was recognized by Leo in 473 as »commander of forces in Dalmatia« (magister militum
Dalmatiae)«; Rogošićeva tvrdnja, n. dj., 140, da je Nepot » ... dobro poznavao pravo i
zanimao se je da riješi sumnju, kad je netko 'muž' i 'žena', ako se radi o imovini«
predstavlja puku pretpostavku, jer o Nepotu nema nikakvih spoznaja prije toga prvog
spomena u izvorima. Najvjerojatnije je i car Lav tek na temelju Nepotova obraćanja
njegovu carskom autoritetu spoznao tko uistinu obnaša vlast u Dalmaciji, a toj je vlasti
svojim odgovorom praktički dao legitimitet.
255 Demo, The Mint, 257; Jones, The Later Roman Empire, 255.
256 Novak, Povijest Splita l, 37; Cambi, Antička Salona, 443; Wilkes, Diokletian's
palace, 84.
257 B ulić - Karaman, Palača cara Dioklec!jana, 180; Wilkes, Diokletian 's palace,
84; L Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb, 1992.,44 i bilj. 252. Goldstein ispravno
konstatira da je Dioklecijanova palača nakon careve smrti » ... sve manje carska palača, jer
malo koji car dolazi u nju stanovati ... ali je to i dalje carski posjed.« No, osim Gale
Placidije i malog Valentinijana, te Julija Nepota nakon njegova protjerivanja iz Italije, ni

66
namjesničke palače u carsku. Njegov nasljednik Julije Nepot, naprotiv, kao
legalni car Zapada i nakon što je bio protjeran iz Italije, vratio se u Dalmaciju, pa
mu je Dioklecijanova palača sada i osobno pripadala kao carski posjed. Nepot je,
dakle, nedvojbeno stolovao u Palači, gdje je na posljetku i umoren.258

jedan car ili namjesnik nije, koliko je poznato, boravio u palači. Marcelin i GJicerije niti
su bili carevi, niti su boravili u palači, kako to pretpostavlja Goldstein. Marcelin je
zasigurno stolovao u palači namjesnika u Saloni. Ako je G\icerije kao bivši car i biskup i
boravio u palači u vrijeme tzv. druge Nepotove vladavine, nije mu zacijelo ondje bila
rezidencija. No, palača je svakako imala ulogu ekskluzivnog pribježišta, kako za članove
vladarske obitelji tako i za imućne Salonitance.
258 Marcell. Com., Chran., 480., (His consulibus Nepos, quem dudum Orestes impe-
rio abdicaverat, Viataris et Ovidae comitum suorum insidiis haut lange a Salanis sita in
villa accisus est); Bulić - Karaman, Palača cara Diaklec(jana, 182; Wilkes, Diokletian 's
palace, 84.

67
 KRATKI OSVRT NA PROBLEM GRANICA DALMACIJE

Nakon Teodozijeve podjele Carstva administrativne granice provincije,

koliko je poznato, ostale su iste kao i nakon Dioklecijanove i Konstantinove
upravne preobrazbe Carstva. Istočna granica provincije nalazila se na rijeci
Drini.259 Administrativne se granice u Marcelinovo, a potom i u Nepotovo doba,
nisu, međutim, poklapale sa stvarnim stanjem na terenu jer je zbog slabljenja
središnje vlasti i barbarske opasnosti krajnji mogući doseg rasprostiranja realne
vlasti na rubnim područjima prema barbarima svakako morao biti znatno sužen.
U kolikoj su mjeri Marcelin i Julije Nepot mogli i uspijevali kontrolirati prostor
današnje istočne Bosne, više je nego upitno, jer vojne postrojbe kojima su
raspolagali za obranu nisu mogle biti osobito brojne, a i njihova je pouzdanost u
najvećoj mjeri ovisila o redovitosti plaćanja. Flota kojom je raspolagao Marcelin
tu nije mogla biti od pomoći, a kao podanik istočnorimskog cara Marcelin je
raspolagao većim vojnim snagama samo u pothvatima protiv Vandala u Italiji i na
Siciliji, i to kao vojskovođa Istoka. Ni njegov nasljednik Julije Nepot nije na
raspolaganju imao značajnijih vojnih postrojbi, pa je čak i prilikom pohoda na
Italiju krenuo morskim putem s manjim snagama, najvjerojatnije unajmljenima
među barbarima upravo za tu zadaću.
U literaturi se Nepotova Dalmacija prikazuje kao geografsko područje koje
je na zapadu obuhvaćalo obalu Jadrana od grada Budve na jugu, uključujući sve
dalmatinske otoke, do Labinskog zaljeva na sjeveru. Odatle se visinskom kosom
Učke granica pružala prema Snježniku, a od njega paralelno s Jadranskim morem
preko izvora Kupe i najviših uspona Gorskog kotara prelazila na Veliku i Malu
KapelU. Odatle je kod Bihaća prelazila preko Une, te Grmečom i gorskim kosama
nastavljala do izvora Vrbasa, a zatim prelazila na planine Vranicu, Bjelašnicu i
Zelengoru do MagJića, te se potom spuštala prema moru do ispod Budve,
slijedeći uglavnom današnju granicu Bosne i Hercegovine s Crnom Gorom. 260
Ovakve bi se granice rasprostiranja Nepotove vlasti mogle smatrati uglavnom

259 Opširno o samoj podjeli u I. Weiler, Zur Frage der Grenzzeihung, i ondje nav. lit.
260 Zmajić, n. dj., 22; I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo,
1988.,325-330, s opsežnim pregledom mišljenja i literature o toj problematici; Demandt,
n. dj., TAB. III, s prikazanim granicama Dalmacije u Marcelinovo doba. Kako je
Dalmacija nakon Teodozijeve podjele Carstva bila granična provincija, a čitav Ilirik

68
realnima, osim što bi upitnom još uvijek trebalo ostaviti administrativnu granicu
između X. regije Italije i Dalmacije. Sporno je, naime, pitanje razgraničenja s
obzirom na Alpium vallum, sustav utvrda Alpske klauzure koji se dugo gradio i
bio gotovo dovršen upravo u drugoj polovici V. stoljeća. 261
Je li do kakvih promjena granica došlo u vrijeme nakon Nepotova protje-
rivanja iz Italije, kad je on nastavio vladati u Dalmaciji, ne može se s većom
sigurnošću ni potvrditi ni opovrgnuti. No, nije bez osnove mišljenje da jedinstve-
nim obrambenim sustavom koji bi se praktički protezao preko prostora dviju
suprotstaVljenih političkih jedinica, Nepotove Dalmacije i Italije pod faktičnom
vlašću Oresta, a potom i Odoakara, uopće ne bi bilo moguće zapovijedati. Prob-
lemje, međutim, u tome što o bilo kakvim pomicanjima granice Italije u izvorima
nema nikakvih potvrda. I kasniji pisci, poput Anonimnog Kozmografa iz
Ravene,262 pa i Konstantina VII. Porfirogeneta,263 granicu Dalmacije stavljaju na
rijeku Rašu, pa se doista uvjerljivo argumentiranim čini mišljenje kako se granica
između Italije i Dalmacije nije mijenjala. 264
No, ne smiju se ipak zanemariti i neki argumenti u prilog mogućnosti da je
u kratkom razdoblju vladanja Julija Nepota kao samostalnog vladara Dalmacije,
od 475. do 480. pa i do 481./82. godine, to jest do Odoakarova konačnog
podvrgavanja Dalmacije nakon pobjede nad Vijatorom i Ovidom, granica u
Histriji ipak bila pomaknuta prema istoku do samih fortifikacijskih linija, pri
čemu je Tarsatika bila graničnim gradom. Najvjerojatnije to pomicanje zbog
kratkotrajnosti, pa i posvemašnje svoje nebitnosti u ondašnjim općim prilikama,
nije bilo ni pravno regulirano ni zabilježeno, te shodno tome nije ni moglo
ostaviti ikakvih posljedica na život ljudi ili administrativna pitanja u trenucima
kad središnja vlast gotovo da više i nije funkcionirala. Stoga nije moglo ostaviti
traga ni u sačuvanim povijesnim izvorima.

sporno područje, vertikalna granica podjele Carstva često se mijenjala, a Dalmacija je

pripadala sad Zapadnom, sad Istočnom Rimskom Carstvu. O tome usp. PWRE, supl. VIII,
col. 27; Nikolanci, n. dj., 5 i bilj. 1.
261 Suić, Hijeronim Stridonjanin, 249 i bilj. 61; Kuntić-Makvić, Grčka i rimska
starina, 81. Sustavom se zapovijedalo iz Akvileje, a na čelu mu je bio vir spectabilis comes
ltaliae circa Alpes, Not. dig. Oce., XXIV.
262 Anan. Rav., IV 22, 31; S. Čače, Civitate s Dalmatiae u »Kozmografiji« Anonima
Ravenjanina, Diadora 15, 1993.,347-440,414-415. Usp. također i M. Suić, Granice
Liburnije kroz stoljeća, Radovi Inst. JAZU u Zadru, 2, 1955.,273 i d; isti, Liburnia
Tarsaticensis, Adriatica praehistarica et antiqua, Zagreb, 1970.,705-716.; J. Medini,
Provincia Liburnia, Diadora 9, 1980.,363-435. Anonim, doduše, dijeli Dalmaciju od
Tarsatičkl?- Liburnije, no ta je podjela očito odraz kasnijih Zbivanja. Glede promjene
granica iCače, n. dj., 359, konstatira da »Razgraničenje između istočnogotske države i
Carstva nije u podrobnostima ni inače poznato, niti su poznate sve promjene administra-
tivnih jedinica koje su se odvijale prije pada Zapadnog Rimskog Carstva ni one pod
Justinijanom i kasnijim carevima do početka 7. stoljeća«.
263 Const. Porj., 30, 96.
264 Suić, Hijeronim, 250.

69
 GOSPODARSKI ŽIVOT PROVINCIJE

Iako se procjene o stanju gospodarstva i bogatstvu antičke Dalmacije u

domaćoj literaturi znatno razlikuju,265 čini se da su tamošnje opće prilike u drugoj
polovici V. stoljeća ipak bile povoljnije negoli u ostalim europskim provincijama.
Za to kratko razdoblje dalmatinske povijesti koje se » ... ovisno o motrištu, s
valjanim razlozima može nazivati i kasnoantičkim, i ranokršćanskim, i vremenom
seobe naroda«,266 kao i ranomedijevalnim,267 nema poznatih sačuvanih pisanih
izvora. Tek nekoliko šturih podataka odnosi se na Marcelina i njegova nasljed-
nika Julija Nepota, ali u širem kontekstu povijesnih zbivanja, u svezi s van-
dalskim ratom, ili odnosima između dvaju carstava. U V. je stoljeću rimski svijet
bio na umoru, ali pritom je Dalmacija ipak bila uglavnom pošteđena velikih
potresa izazvanih barbarskim provalama. Unatoč tome, kao i drugi dijelovi
Carstva, bila je opterećena slabljenjem gospodarstva, stalnim povećavanjem
poreza i nesigurnošću, iako manje no što se općenito misli.
Pogođena gospodarskom krizom te općom nesigurnošću zbog stalno prisutne
barbarske opasnosti, Dalmacija je bila dodatno opterećena i pritiskom mnogo-
brojnih izbjeglica iz Panonija, Norika i Mezije, koji su pristizali gotovo svako-
dnevno, donoseći pritom apokaliptične glasine, vrlo često neprovjerene i
pretjerane. Naleti su izbjeglica bili osobito velikih razmjera u trenucima kad je
bilo naznaka neke nove veće barbarske provale,z68 Sve to je pak bio poticaj dijelu

265 Usp. N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005., 212: »Valja imati u
vidu da je Dalmacija sigurno pripadala siromašnijim krajevima Imperija. Dalmacija isto
tako spada i među provincije koje nemaju velik broj gradova; osobito su malobrojni u
unutrašnjosti.« Drukčije B. Kuntić-Makvić, Područje rimskog Ilirika uoči dolaska Hrvata,
u: Povijest Hrvata, Srednji vijek, ur. F. Mirošević, Zagreb, 2003., 29: »Vrijeme mira,
blagostanja i ravnoteže kad je budući hrvatski povijesni prostor bio među najnaprednijm
dijelovima Rimskog Carstva isteklo je ratovanjem protiv Kvada i Markomana (167.-
180.).« Dakako da je pojam bogatstva vrlo općenit i može se raznoliko tumačiti. Dalmacija
je svakako imala prirodnih i rudnih bogatstava, brojnih resursa i raznolikih mogućnosti.
266 Kuntić-Makvić, n. dj., 33.
267 A. Mohorovičić, Starokršćanske sakralne građevine na kvarnerskim otocima
Cresu, Lošinju, IIoviku, Orudi, Krku, Sv. Marku i Rabu, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji 35, Petriciolijev zbornik l, Split 1995., 123-131, 125.
268 Cod. Theod. X 10,25 (cum per illyrici partes barbaricus speraretur incursus,
numerosa incolarum manus sedes quaesivit externas, ...); Suić, Zadar, 312-315; B. Kuntić-

70
domaćeg stanovništva da iz straha napusti svoje domove i krene put relativno
sigurnijih područja poput Italije. Dio se stanovništva sklanjao i na otoke pred
obalom koji su, zahvaljujući moru, pružali veću zaštitu i ulijevali relativnu si-
gurnost. U njihove napuštene domove useljavali su se pridošlice, ljudi nevezani
tradicijom i nenavikli na podneblje i način života. Takve su migracije i smjena
stanovništva morale ostaviti teških posljedica, poglavito na gospodarskom planu,
iako o tome nemamo konkretnih podataka.269
Središnja vlast u pravilu nije bila u stanju spriječiti barbarske provale pa se
ugroženo stanovništvo moralo samo snalaziti kako bi sačuvalo život i pokretnu
imovinu. Budući da su upravo gradovi bili najprivlačnija meta barbarima jer su
obećavali bogat plijen, tijekom V. stoljeća glavna briga gradskog stanovništva
postaje obnova zidina. O obnovi salonitanskih zidina i kula u vrijeme Teodozija
II. između 423. i 426. godine govori i natpis CIL III 1984. Tom su prilikom
kvadratne kule bile pojačane trokutastim izbočenjima.270 Gradske su fortifikacije
predstavljale veliko financijsko opterećenje i u uvjetima krize koja je najteže
pogađala ponajprije gradove, bilo je gotovo nemoguće skupiti sredstva dostatna
za sveobuhvatnu rekonstrukciju zidina i kula pa se najčešće radilo samo o
improvizacijama i najnužnijim intervencijama. Da se gradilo nabrzinu i u teškim
uvjetima, dokazuju ostaci kasnoantičkih zidina u onim mjestima gdje su
otkrivene, primjerice u Saloni, Zadru ili Bribiru. Materijal za gradnju nije se
uzimao iz kamenoloma, niti se posebno obrađivao, već se koristilo sve što je bilo
pri ruci.27l Kao ispuna između dva zida salonitanskih bedema, izvornog segmenta
prvobitnog bedema građenog u doba Marka Aurelija i kasnoantičkog zidnog
plašta, pronađena je na nekoliko mjesta veća količina različitih kasnoantičkih

Makvić, IIlyricianus: I'histoire du mot et I'histoire de I'IIlirique, Westillyricum und

Nordostitalien in der spiitromischen Zeit, Situla 34, Ljubljana, 1996., 185-192, 186-187;
Egger, Forschungen in Salona II, 108-109, donosi dva natpisa (br. 284 i 288, sl. 61 i 64)
na kojima se spominju osobe podrijetlom iz Panonije; Posavec, Pogled na prošlost rimske
Dalmacije, 12-13; Cambi, Antika, 213.
269 Goldstein, Rani srednji vijek, 58, 73; Posavec, Pogled na prošlost rimske Dal-
macije, 12-13.
270 Kuntić-Makvić, Illyricianus, 186-187; Ž. Miletić, Sjeverna salonitanska nekro-
pola, Radovi FFZa 29 (16), Zadar, 1990., 193. usp. J. Jeličić-Radonić, Nova istraživanja
gradskih zidina Salone, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmac(ji 37, Split, 1997-1998.,
5-36, s kratkim historijatom istraživanja i literaturom.
271 Miletić, n. dj., 193. U Saloni su zidom debljine jednog metra zatvorena Porta sub-
urbia I. Tom je prilikom bio korišten i materijal sa starih poganskih nekropola, pa je u
ispuni vrata prilikom njihova otkrivanja 1846. godine pronađen i nadgrobni cipus D 482,
te sarkofag s natpisom A 5187. Za usporedbu je indikativan i primjer iz nešto ranijeg
vremena u susjednoj Panoniji. Prema riječima Amijana Marcelina, XXIX, 6, 8-9, prilikom
provale Kvada u Panoniju 374. g. zamalo je zauzeta panonska prijestolnica Sirmij. Grad
je u posljednjem trenutku utvrđen u dovoljnoj mjeri kako bi izdržao opsadu, što je Kvade
odbilo od pokušaja zauzimanja grada. Za ojačanje zidina iskorišten je građevni materijal
pripremljen za izgradnju kazališta.

71
amfora. Najzastupljenije među njima bile su one tipa spatheia, korištene u
širokom vremenskom rasponu od V. do VII. stoljeća, kao i amfore tipa Dressel
32 i 34, koje pripadaju IV. i V. stoljeću, ali su se u uporabi zadržale i dosta dugo
nakon tog vremena. U zidinama Salone nailazi se i na velik broj spolija
nadgrobnih spomenika iz razdoblja ranog Carstva, kao i onih iz III. i IV.
stoljeća. 272 Najviše građevnog materijala moglo se brzo prikupiti iz tada
vjerojatno već napola porušenih javnih građevina poput starih poganskih
hramova, termi, trijemova, bazilika ili amfiteatara, tamo gdje ih je bilo. Zbog
nesolidnog utemeljenja istočni trakt zidina u Varvariji velikim se dijelom urušio
sam od sebe u prvoj polovici VI. stoljeća,m dok je kasnoantički zid u Zadru
građen i od kamenih žljebova što su pripadali mreži akvedukta koji u to vrijeme
više očito nije funkcionirao. 274 Na ponovnu uporabu arhitektonskih elemenata
građevina klasičnoga doba nailazimo i drugdje.275 U gradu Krku dio je materijala
urušenog megalitskog i ranocarskog bedema u kasnoj antici sekundarno
uporabljen pri gradnji nekog podbedemskog objekta. Okolnosti nalaza ne
dopuštaju nikakav zaključak osim konstatacije da se radilo o »kasnoantičkom, na
brzinu građenom objektu, sa suhozidnim loše izvedenim temeljom i sekundarno
upotrijebljenim blokovima 'megalitima' koji su činili arhitektonski slog određene
namjene« .276
Prilikom istraživanja ninskih gradskih bedema otkrivena su dva kasno-
antička zida, većim dijelom izgrađena od antičkih spolija. Tehnika zidanja
ukazuje da se nedvojbeno radilo o improvizaciji izvedenoj u velikoj brzini. Čini
se da bi ti zidovi mogli biti sačuvani ostaci četvrtaste kule koja po elementima
zidanja podsjeća na neke dijelove kasnoantičkih zidina u Saloni, Zadru i Puli.
Pretpostavlja se da je ta intervencija imala zadaću pojačati postojeće gradske
bedeme i velika je vjerojatnost da je građena u vrijeme prvih avaro-slavenskih
provala.277
U obnovi su i izgradnji bedema trebali sudjelovati svi bez razlike,m ali je li
izvršna vlast bila u mogućnosti i provoditi takve naloge, ostaje upitno. Nove
zidine počinju nabrzinu podizati i naselja nastala u vrijeme trajanja pax Ro-

272 Jeličić-Radonić, Nova istraživanja, 24, 27 i bilj. 21.

m Suić, Antički grad, 233-234; M. Suić, Faze izgradnje bedema antičke Varvarije,
Gunjačin zbornik, Zagreb, 1980.,31-42. Đ. Basler, Kršćanska arheologija, Mostar, 1990.,
21.
274 Suić, Zadar, 314; opširnije u B. Ilakovac, Kameni žljebovi akvedukta Biba-
Jader, Diadora 9,1980.,327-340, tamo nav. lit., 327, i bilj. 6, 328; također i u: isti, Rimski
akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982.
275 Suić, Antički grad, 234.
276 G. Lipovac, Razmatranja o problemima antičkog bedema grada Krka - povodom
novih nalaza, Prilozi 8, Zagreb, 1991., 37-46, 39.
277 B. Ilakovac, Izvještaj o sondažnim radovima u Ninu 1970., Diadora 5, 1970.,
171-176,173-174.
278 Cod. Theod., XI, 17,4; XV, 1,49; Kuntić-Makvić, Illyricianus, 187; Posavec,
Pogled na prošlost rimske Dalmacije, 12-13; Jeličić-Radonić, Nova istraživanja, 30-31.

72
mana.279 Zidinama se ograđuju i poneke vile bogataša (villae rusticae), poput
utvrđenoga gospodarskog arhitektonskog kompleksa Mogorjelo kod Čapljine,28f)
premda većina vila rustika ipak nije bila utvrđena. Stanovništvu ponovno postaju
atraktivni položaji na lako branjivim uzvisinama, nekadašnje gradine, koje je bilo
lako utvrditi te u slučaju opasnosti braniti. One iznova dobivaju ulogu pribježišta
u koja se stanovništvo moglo skloniti u trenucima neposredne opasnosti.28l Kad
bi ova minula, ljudi bi se ponovno vraćali u svoje domove.
Svi su glavni pravci barbarskih pohoda ipak prolazili preko Panonija i Norika
kroz Istočne Alpe. 2B2 Dalmaciju su štitile i dvije velike rijeke, Sava na sjeveru i
Drina na istoku, te teško prohodna planinska unutrašnjost današnje Bosne. Unatoč
dobrim rimskim cestama, pogodnima za brze i iznenadne prodore barbarskih
skupina, te se pravce moglo uspješno braniti i s relativno malim vojnim snagama.
Međutim, rubni su dijelovi provincije na sjeveru i istoku ipak bili izloženi
povremenim provalama manjih barbarskih skupina. Neposredno svjedočanstvo o
barbarskom upadu, doduše iz nešto ranijeg vremena, sačuvano je u djelu De viris
illustribus svetog Jeronima.283 Prema Jeronimovim riječima Goti su porušili
Stridon, njegovo rodno mjesto na samoj granici Dalmacije i Panonije, negdje u
zaleđu Tarsatike. 284 Po riječima Amijana Marcelina Goti su tada prošli preko
Panonije i stigli do Alpskih klauzura.285 Prilikom sljedećeg pohoda na Italiju Goti
su ponovno, oko godine 401., opustošili pogranično područje na sjeveru, kako je
razvidno iz Jeronimova pisma susjedu Julijanu, kojemu su Goti također opustošili
imanje.286 No, mišljenja o gotskim upadima dublje u unutrašnjost Dalmacije i
razaranju tamošnjih gradova trebalo bi odbaciti.287

279 Suić, Antički grad, 233.

280 Suić, Antički grad, 237, 240; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 135; Basler, n.
dj., 14, 16.
281 Goldstein, n. dj., 68-69, i bilj. 59, 60, 61.
282 Suić, Hijeronim. 241-244; isti, Zadar, 314.
283 De viris illustribus, CXXXV; Suić, Hijeronim, 236, 241-244.
284 Suić, Hijeronim, 231-236, 240, 241.
285 Amm. Marcell. XXXI 16,7.
286 Epist. 118 Ad lulianum, J. Migne P. L. I 835; Suić, Hijeronim, 242.
287 Wilkes, n. dj., 419; usp. Suić, Hijeronim, 242-243; isti, Zadar, 315; Kuntić­
Makvić, Grčka i rimska starina, 81; drukčije V. Kovačić, Ranokršćanski natpis iz Trogira,
Diadora 14, 1992.,301-310,306, koja tvrdi: »U to vrijeme Zapadni Goti na čelu s
Alarihom preko Dalmacije prodiru prema Italiji, te napadaju Salonu i pljačkaju najveće
kršćansko groblje na Manastirinama.« Te dalje, datirajući svršetak Simferijeve gradnje
cemeterijalne bazilike na Manastirinama i obnovu katedrale, konstatira: »To se zbiva
nakon velikog vizigotskog prodora koji se dotakavši Salonu sručio na sjevernu Italiju ... «
»Tom je prilikom veći dio istočne obale Jadrana bio pošteđen razaranja, ... «, zaključuje
Kovačić. Šišić, n. dj., 159-160, bio je mišljenja da je Dalmacija stradala u vrijeme sukoba
između Stilihonovih i Rufinovih snaga, i to zbog prolaska vojske, a ne zbog ratnih
pustošenja, dok prolazak Vizigota ne dovodi u svezu s Dalmacijom. Prema G. Novaku,
Prošlost Dalmacije l, 66-67, prilikom Alarikova pohoda na Italiju » ... naročito je stradala
Panonija isjeverozapadna Dalmacija«, što će vjerojatno biti i najbliže istini. Prema
Marinu, n. dj., 85, u posljednjoj četvrtini V. stoljeća » ... u Salonu, koja uspješno odolijeva

73
 Ako provala Vizigota, pored hunske najveća i najrazornija u V. stoljeću, nije
zahvatila Dalmaciju, a napadi Huna bili su ponajprije usmjereni na Istočno
Rimsko Cartvo, put Konstantinopola te u Italiju i Galiju,288 treba zaključiti da su
u velikim barbarskim pokretima stradavali uglavnom rubni dijelovi provincije.
Stalna nesigurnost i neposredna blizina barbara bila je razlogom što se stanov-
ništvo tih krajeva dijelom bilo iselilo. Zbog raspada gospodarske i društvene
strukture u tim krajevima istočna granica rimske uprave i stvarnog nadzora
postupno se sve više povlačila prema obali.
Gospodarski najrazvijeniji dijelovi provincije bili su krajevi priobalja i
neposrednog zaleđa obale. Ondje su bili smješteni veliki gradovi poput Salone,
Jadera, Narone, Ekvuma, Epidaura i njih je kriza najjače pogodila. Nakon
Dioklecijanova edikta o cijenama bio je uspostavljen čvrsti centralizam s
razvijenim birokratskim aparatom koji je tijekom vremena sve više rastao .289 Iako
su teški fiskalni tereti podjednako pogađali i gradsko i seosko stanovništvo,
stanovništvo je gradova, poglavito ono imućnije, bilo i dodatno opterećeno
porezima na kuću, robove, obrte i obrtničke proizvode, te na trgovačku robu koja
je također bila opterećena i carinskim taksama. Takse su naplaćivane i za prijevoz
robe iz grada u grad ili iz jedne provincije u drugu što je, uz zabranu izvoza
pojedinih proizvoda iz jedne regije u drugu, postupno dovodilo do opadanja
proizvodnje i trgovine te uvjetovalo stvaranje autarkične privrede.
Zbog devalvacije imućniji su ljudi zlatni i srebrni novac povlačili iz optje-
caja, a to je opet pridonosilo porastu cijena i daljnjoj inflaciji. Novac se koristio
sve manje, a privreda je sve više dobivala naturalni karakter. 29o I sama je država
bila primorana prijeći na ubiranje podavanja u naravi (annona militaris) kako bi
mogla podmiriti goleme troškove uzdržavanja vojske i činovničkog aparata. Od
Dioklecijanova je vremena na snazi bio sustav capitatio-iugatio po kojemu je

napadima Runa i Gota, često navraćaju i tu se sklanjaju pripadnici carske obitelji«. Ovo,
međutim, neće biti točno jer Salonu u to doba ne ugrožavaju Goti, a Runa već odavno
nema. Kad su Ostrogoti zavladali Dalmacijom 490. godine, učinili su to bez borbi. Osim
toga, nije poznato da se nakon Gale Placidije i malog VaIentinijana ijedan član carske
obitelji sklonio u Salonu.
2~8 Šišić, n. dj., 160, 162. U izvorima nema traga hunskim prodorima u Dalmaciju, a
za vrijeme dok je Runima vladao Atila, Zapadno je Carstvo zahvaljujući Aeciju i njegovu
poznanstvu s Atilom uživalo relativnu sigurnost, bar tako dugo dok je uredno plaćalo
tribut. Osim toga, Atila je bio dobro upoznat s velikim razlikama u platežnoj mogućnosti
između Istočnog i Zapadnog Carstva. Slično i R. Gračanin, Zapadnorimsko poslanstvo na
Atilin dvor godine 449., Radovi 32-33, Zagreb, 1999.-2000., 31-49, 31. Ni nakon Atiline
smrti o hunskim provalama u Dalmaciju ne može biti ni govora, jer je prevlast Runa
podjelom teritorija između Atilinih sinova propala. Vjerojatno 454. godine združene su
snage Gepida, Rerula i Ostrogota, uz pomoć drugih plemena porazile Rune u bici na rijeci
Nedao (do danas neidentificirana) u Panoniji, nakon čega se većina hunskih plemena
povukla u južnu Rusiju.
289 Suić, Zadar, 311; Goldstein, Rani srednji vijek, 56-58.
290 Suić, Zadar, 310-312.

74
poreznu osnovicu činila površina zemlje u posjedu (iugum) klasificirana po
kvaliteti, na koju se plaćala glavarina (caput). Zbog nedostatka radne snage vlast
je težila da za svaki slobodan iugum pronađe po jednu caput, pa je zemljo-
radničko stanovništvo postupno vezivano za zemlju.291 Uvedeno je premjerava-
nje zemlje uz procjenu imutka svakih petnaest godina, a to je razdoblje nazvano
indikcija (indictio ) .292
Visinu poreza u V. su stoljeću temeljem procjene određivali posebni
činovnici (susceptores), a utjerivali su ga, najčešće samovoljom i silom, egzaktori
(exactores) . Gradski su magistrati svojom imovinom morali jamčiti da će
zahtijevana podavanja državi biti i naplaćena, a morali su brinuti i o održavanju
cesta, javnih zgrada i dr. Tako su municipalne službe umjesto nekadašnje časti
postale opterećenje koje su svi nastojali izbjeći. S vremenom je uvedena i obveza
po kojoj su građani carevima morali davati i »dragovoljne« priloge u gotovini
(aurum oblaticium, aurum coronarium), a potom i zavještaje u oporukama.
Novčani porez u zlatu (auri lustralis collatio) koji je plaćalo stanovništvo
gradova, ubirao se do vremena Anastazija I. (491.-518.). 293 Obrtnici, mornari,
trgovci, kao i ljudi ostalih zanimanja vezani su uz posao koji su obavljali i takvo
se stanje u osnovi zadržalo do kraja antike. Odredbom cara Valentinijana I.
ustanovljena je funkcija branitelja grada (defensor civitatis). Njegove su zadaće
bile uspostavljanje zakonitosti, sprječavanje samovolje državnih činovnika i
moćnika te zaštita građana. 294 No, primarni je cilj uvođenja te službe bio što jači
nadzor središnje vlasti nad lokalnom samoupravom i nad nižim državnim
činovnicima u provincijama i prefekturama. Iako točno vrijeme i sam postanak
službe još uvijek nisu u potpunosti osvijetljeni, prema Teodozijevu kodeksu
razvidno je da su isprva defenzori rješavali manje sporove, poput dugova lako
dokazi vih postojanjem vjerodostojne isprave, odbjeglih robova i plaćanja poreza
iznad razrezana iznosa. Defenzor je bio dužan i ovlašten pruŽiti zaštitu i onim
kurijalima koji nisu bili moćnici i samim bi time mogli biti izloženi mogućnosti
omalovažavanja od strane utjecajnih moćnika. Jedna od zadaća defenzora bila je
i sprječavanje činovnika da stječu zemlju, kuće i robove. 295

291 Proces vezivanja za zemlju počinje postupno u vrijeme Konstantina 1., a nastavlja
se i za sljedećih cereva. Vezivanje kolona za zemlju uz zabranu njihova napuštanja posjeda
konačno je definirano u vrijeme Valentinijana I. O tome opširnije L. Margetić, Neki
problemi kolonata u kasnom Rimskom carstvu, Zagreb, 1995., 96-119.
292 Suić, Zadar, 311; Goldstein, Rani srednji vijek, 57. Indikcija, čini se, vuče
podrijetlo iz Egipta, gdje se svakih petnaest godina obavljala revizija poreznih obveza, a
u rimskoj državi uvodi se u vrijeme cara Konstantina.
293 Wilkes, n. dj., 423; Suić, Zadar, 311; Mimica, n. dj., 19-21.
294 Cod. Theod., I 29, 1. Konstitucija je upućena »ad Probu m Praefectum praetorio«
i njome se u sve gradove Ilirika uvodi službenik koji bi trebao »plebs omnis Inlyrici officiis
patronorum contra potentium defendatur iniurias«; Wilkes, n. dj., 423; Suić, Zadar, 312.
O službi defensora opširnije L. Margetić, O nastanku i razvoju službe defensor civitatis,
Antika i srednji vijek, Zagreb, 1995.,120-141.
295 Margetić, O nastanku, 129-131.

75
 S vremenom su ovlasti defenzora proširivane. Dana 10. kolovoza 370. kom-
petencije defenzora proširene su tako da je mogao djelovati i kao neka vrsta
mirovnog suca. Naime, na prigovor oštećene stranke defenzor je trebao ispitati
jesu li odvjetnici, sastavljači službenih zapisnika ili izvršitelji za svoj rad dobili
previsoke nagrade. U slučaju opravdanosti prigovora imao je ovlasti utvrditi
primjeren iznos naknade, a preplaćeno odmah vratiti nezadovoljnoj strancU96
Po konstituciji od 5. ožujka 392. defenzoru je bilo zabranjeno osuđivati na
globe i provoditi torturu. 297 Defenzorom su isprva mogli postati samo bivši
državni službenici. Godine 368. to je prošireno na više odvjetnike i na načelnike
ureda pretorijanskog prefekta i vikara, a 370. godine i na senatore.
Od stupanja na snagu Teodozijeva kodeksa godine 439. nije došlo do pro-
mjena sve dok u Zapadnom Rimskom Carstvu nije 458. godine objavljena konsti-
tucija cara Majorijana298 kojom se jednostavno određuje biranje defensori idonei,
odnosno uglednijih građana. Čini se da služba defenzora nije bila pretjerano
privlačna pa je bilo potrebno stalno širiti krug potencijalnih obnašatelja te časti.
Kao poseban privilegij iznimno za Ilirik 413. godine u konstituciji upućenoj
pretorijanskom prefektu Ilirika odobravaju carevi da imućni nekurijal koji je
dragovoljno preuzeo na sebe neke dužnosti i obveze kurijala stječe istu čast. 299
Unatoč krizi i barbarskoj opasnosti u Dalmaciji ipak nije bilo katastrofičnih
posljedica kao u nekim drugim provincijama Carstva. Temelj gospodarstva
Dalmacije bila je maritimna privreda, čemu je u najvećoj mjeri pogodovao
karakter obale. Njezina je razvedenost osobito pogodovala plovidbi. Dalmatinski
gradovi povezivali su Istok s Italijom, tu su brodovi bili zaštićeni od nevremena i
imali osiguranu opskrbu vodom i hranom, mogućnost popravka eventualnih
kvarova, usputnog ukrcavanja ili iskrcavanja robe i putnika, te trgovine. 30o U
doba kad se brže i sigurnije putovalo morem negoli kopnom, to je imalo izrazito
veliku važnost.
Za Dalmaciju je vrlo značajno bilo i to što je ovdje carska vlast imala svoje
rudnike i radionička poduzeća. Od većih radionica najvažniji su bili gineceji
(gynaecium) , radionice tkanina. U provinciji ih je bilo nekoliko, no nije nam
poznat njihov kapacitet. Njima su upravljali prokuratori, od kojih su nam poznati
Procurator gynaecii loviensis Dalmatiae Aspalatho i Procurator gynaecii
Bassianensis Pannoniae Secundae translati Salonis, a prvi puta se spominju

296 Cod. Theod., 1,29,5; Margetić, O nastanku, 131-132.

297 Cod. Theod., 1,29,5; »nullas infligiant multas, nullas exerceant quaestiones«
298 Nov. Mai. III (8.5.458.).
299 Cod. Theod., XII, 1, 177 (l6.IV .413.) » .. •nec ipse nec facultates eius aut
successores utpote curialis inquietudinem sustinebunt liber et ab omni securus molestia
curiali promissum munus absolvat ... eum honorem in ea civitate habeat, quem curia lis
habet.«
300 Ž. Rapanić, Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, 1987.,57-58; I. Goldstein,
Bizant na Jadranu, Zagreb, 1992.,23, i bilj. 75.

76
početkom V. stoljeća u Notitia dignitatum Occidentes .301 Iz Basijane je radionica
bila preseljena u Salonu iz sigurnosnih razloga pred barbarskom opasnošću. 302
Gynaecium u Saloni,303 za koji G. Novak pretpostavlja da gaje bio utemeljio
sam Dioklecijan, radio je zacijelo do kraja VI. stoljeća, a možda i sve do na-
puštanja grada. U Saloni je zabilježen i jedan magister conquilarius, nadzornik
radionice u kojoj se od školjaka proizvodio grimiz. 304 To je, vjerojatno, također
bila državna radionica, a moguće je i postojanje nekoliko takvih radionica koje je
nadgledao isti nadzornik. Poznato je da je u Saloni djelovala i velika bojadisa-
onica sukna, što s velikom vjerojatnošću ukazuje i na moguće postojanje predi-
onica vune. Salonitanski je ginecej bio jedan od najvećih u Carstvu. Ondje su se
svila i vuna bojale u grimiz za potrebe cara i njegove obitelji. 30s
I u samoj Palači vjerojatno se nalazio jedan ginecej, a na čelu mu je bio či­
novnik s naslovom Procurator gynaecii loviensis Dalmatiae Aspalatho.
Arheoloških potvrda o njegovu smještaju unutar Palače za sada nema, a moguće
je da se nalazio negdje u supstrukcijama građevine. 306 Budući da su takvi pogoni
zahtijevali mnogo vode, postoji i vjerojatnost njegova smještaja neposredno izvan
zidina, uz potok koji je nekoć tekao s istočne strane Palače. Uvjerljivijim se ipak
čini mišljenje da se pogon nalazio unutar zidinama zaštićenog prostora, čemu u
prilog govori i kapacitet Dioklecijanova akvedukta višestruko veći od potreba
carske palače sa svim njezinim pratećim sadržajima. Iako je teško pomiriti
neugodne mirise vezane uz rad gineceja s carskim boravištem i luksuzom Palače,
sustav kanalizacije prilagođen otjecanju velike količine vode koja je pritjecala
akveduktom ukazuje na planirani smještaj pogona gineceja unutar zidina. Bez
odgovora ostaje pitanje Dioklecijanovih nakana i razloga smještaja gineceja u
sklop Palače, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je nakon dragovoljne
abdikacije 1. svibnja 305. godine car postao privatna osoba. U tim trenucima
radovi u Palači još nisu bili završeni, pa ni ginecej nije mogao otpočeti s
proizvodnjom. 307 Da je Dioklecijan osobno pokrenuo proizvodnju nakon
abdikacije, čini se malo vjerojatnim, pa se kao najprihvatljivije rješenje nameće
pretpostavka o pokretanju gineceja neposredno nakon Dioklecijanove smrti.

301 Not. dig. Occ., XI, 46; Novak, Pogled na prilike, 136, i bilj. 15; Wilkes, n. dj.,
419; U Not. dig. Occ., IX, 22, spominje se i radionica oružja (Salonitana armorum).
302 Wilkes, n. dj., 419; E. Imamović, Osvrt na stočarstvo predantičkog i antičkog
doba na području rimske provincije Dalmacije, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 141
1987, Zagreb, 1987.,21-44,40; Posavec, Pogled na prošlost rimske Dalmacije, 15.
303 Not. Dig. Occ.1I 150.
304 CIL III 2115, 8592, AURELIVS PECVLIARIS, magister conquilarius, datiranje
u kraj IV. stoljeća; Novak, Pogled na prilike, 136.
305 Amm. Marc., XIV, 9, 7.
306 O problemima vezanim uz ginecej u Palači opširnije J. Belamarić, Gynaeceum
Ioviense Dalmatiae - Aspalatho, Diokletian und die Tetrarchie, Berlin, New York, 2004.,
141-162.
307 Belamarić, Gynaeceum, 156.

77
 Cijeli proizvodni proces u ginecejima odvijao se po radionicama pa su se
ondje nalazile češljaonice, bojadisaonice, predionice, tkaonice i šivaonice. U
gineceju u Palači izrađivana su odijela za vojsku, konopci i jedra za brodove te
drugi proizvodi. 308 Prema nazivu razvidno je da su u ginecejima radile ponajprije
žene, no na rad su uzimani i muškarci, nazivani gynaeciarii. Ti su radnici i rad-
nice bili u ropskom položaju kao nexu sanguinis ad divinas largitiones perti-
nentes.309 U V. stoljeću spominje se u Dalmaciji i jedan comes commerciorum.
Njegova je dužnost bila nadgledanje izrade skupocjenih haljina i dragocjenosti
poput zlatnoga ili srebrnog nakita, te zlatnoga i srebrnog posuđa.31O
U doba prevlasti Rima Dalmacija je u cijelome Carstvu bila na glasu po
svojim rudnicima, poglavito onima u kojima se vadilo zlato, a dalmatinsko je
zlato bilo vrlo cijenjeno. No, važnost dalmatinskih rudnika plemenitih metala,
osobito zlata, znatno je povećana nakon što je 271. godine rimska vlast napustila
Dakiju te nakon iscrpljivanja zlatnih rudnika u Hispaniji. 3 !!
Nalazišta zlata iz rimskoga vremena poznata su nam na planini Vranici i u
porječjima rijeka Lašve, Fojnice, Željeznice, Krupe, Bistrice i Vrbasa, ali zbog
nedostatnih istraživanja nema jasnih saznanja o tome u kolikoj su mjeri u V. sto-
ljeću ta nalazišta još bila eksploatirana.3!2
Vrlo je vjerojatno da se u Marcelinovo i Nepotovo vrijeme većina nalazišta
prestala koristiti, bilo zbog iscrpljenosti bilo pak zbog nemogućnosti proizvodnje
poradi opće krize, barbarske opasnosti i stalnog nedostatka radne snage.
Proizvodnja zlata, unatoč njezinu smanjenju, ipak nije bila u potpunosti
obustavljena jer je za tim plemenitim metalom i dalje postojala potražnja. Istočno
se Carstvo Atili obvezalo plaćati godišnji danak od 700 libara zlata kako bi Huni
ostali u Panonijama. Kako je nakon rimskog poraza u Trakiji godine 443.
hunskom vladaru odjednom moralo biti isplaćeno 6000 libara zlata, a svake
sljedeće godine po 2100 libara,313 Istočno je Carstvo imalo goleme potrebe za
zlatnom rudom. Prema nekim izračunima, u razdoblju od 422. do 474. godine
Hunima je na ime danka ukupno isplaćeno 41.850 funta zlata, dok je Gotima
između 450. i 491. plaćeno 13.261 libara zlata. 3 !4 Unatoč svome bogatstvu
Istočno je Carstvo teško moglo u tako dugom razdoblje dolaziti do tako velikih

308 Not. Dig. Oce., XI 46, 48, 60; Bulić - Karaman, Palača cara Dioklecijana, 180-
181; Imamović, n. dj., 39-40; Goldstein, Bizant, 44 i bilj. 253.
309 Novak, Povijest Splita l, 36-37.
310 Novak, Pogled na prilike, 136.
31l A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1999.,54.
312 Novak, Pogled na prilike, 133; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 161; A. Škegro,
Eksploatacija zlata u Bosni i Hercegovini u rimsko doba, Bosna franciscana, 10 (1988.),
142-160, 152; isti, Eksploatacija srebra na području rimskih provincija Dalmacije i
Panonije, 0pvscvla Archaeologica 22, Zagreb, 1998.,89-117, 103; isti, Gospodarstvo, 56.
313 Jones, n. dj., 193; Cameron, n. dj., 31; Škegro, Gospodarstvo, 55.
314 Škegro, Gospodarstvo, 55.

78
količina zlatne rude. Stoga nije nemoguće da je u doba Marcelinove iNepotove
uprave Dalmacijom iz nužde dijelom intenzivirana zacijelo već zamrla proiz-
vodnja zlata barem u nekim dalmatinskim rudnicima.
Dalmacija je u carsko doba bila poznata i po proizvodnji srebra, olova i
cinka, a u proizvodnji srebra smatrana je najbogatijom zemljom nakon Hispanije
i Galije. Glavni su rudnici srebra bili uDomaviji (collonia m(etalli) D( omaviani)
kraj Drine, a i danas sačuvana imena naselja, kao što su Srebrenica (Argentaria)
i Olovo (Plumbum) ukazuju na iskorištavanje tih rudnih bogatstava. Numiz-
matički nalazi s prostora Domavije i okolice potvrđuju aktivnu djelatnost u
rudnicima srebra negdje do polovice IV. stoljeća, no to ne mora nužno značiti i
da je eksploatacija rudnika srebra nakon tog vremena bila potpuno obustav-
Ijena. 3I5 Izgradnja starokršćanske bazilike u Staroglavcima kod Srebrenice s puno
vjerojatnosti ukazuje na to da je eksploatacija srebrne i olovne rude u istočnoj
Bosni nadživjela propast carske vlasti u Zapadnom Carstvu te da je nastavljena i
kasnije. 316 Ni potražnja za kvalitetnim dalmatinskim olovom u kasnoj antici nije
opala, što bi mogao biti indicij da se eksploatacija ruda u nekima od glavnih
dalmatinskih rudnika nastavila i nakon propasti carske vlasti na Zapadu,
ponajprije zato što su svojom kvalitetom dalmatinski metali nadilazili metale iz
drugih dijelova nekadašnje rimske države, a preživjelom je romanskom i
romaniziranom stanovništvu, kao i pridošlim barbarima, ta proizvodnja za vlastite
potrebe zacijelo bila isplativa. m
Osim po proizvodnji zlata i srebra, Dalmacija je bila na glasu i po proiz-
vodnji željeza, a željeznom su rudom osobito bogati bili krajevi oko Ljubije,
Sanskoga Mosta, Vareša, Visokog i Fojnice. m Iz činjenice daje ostrogotski kralj
Teodorik ponovno pokušavao pokrenuti proizvodnju željeza u doba vladavine
Ostrogota u Dalmaciji, može se zaključiti da u međuvremenu rudnici željeza više
nisu bili u funkciji. S obzirom na kasniju intenzivnu proizvodnju željeza nakon
Justinijanove obnove bizantskog vrhovništva,m valja zaključiti da je do
prestanka proizvodnje u V. stoljeću moralo doći zbog općih prilika.
No, ni proizvodnja željeza nije u prvoj polovici V. stoljeća, a ni kasnije, za
Marcelinove uprave Dalmacijom, u potpunosti bila prekinuta. Notitia dignitatum
Occidentes nedvojbeno potvrđuje proizvodnju u salonitanskim i sirmijskim
radionicama oružja. 320 O proizvodnji željeza u iliričkim rudnicima ovisila je i
obrana Italije i dijelova Zapadnog Carstva koji su još bili pod vlašću zapadnorim-

315 Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 190, 194, 197,203.

316 Škegro, Gospodarstvo, 64.
317 Škegro, Gospodarstvo, 93.
318 Novak, Pogled na prilike, 134; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 160 i bilj. 32,
161 i bilj. 38.
319 Basler, n. dj., 83; Posavec, Prilog poznavanju, 8-9.
320 Not. Dig. Oce. IX 16-22.: »fabricae in Jlliryco: Sirmiensis scutorum, seordis-
corum et armorum, ...Salonitana armorum.«

79
skog cara, a o tome da ilirički rudnici još uvijek velikim dijelom funkcioniraju
svjedoči i činjenica da rimska država u prvoj polovici V. st. ubire posebne poreze
od posjeda na kojima se moglo iskorištavati metale (praestatio auraria, aeraria i
feraria).321 Do prekida u proizvodnji stoga najvjerojatnije dolazi tek u drugoj
polovici V. st., možda baš u vrijeme Nepotove uprave Dalmacijom, ili u doba
njegove kratkotrajne vladavine preostatkom Zapadnoga Rimskog Carstva.
Rudnici su se dijelili na privatne (metalia privata) i državne (metalia pub-
lica). Među državne rudnike spadali su i oni koji su bili carevo privatno
vlasništvo (metalia Caesariensia, metalia principis). Državni rudnici davani su u
zakup bogatašima koji su običavali zakupiti i rudnike pojedine rude u nekoliko
pokrajina. U državnim su rudnicima kao rudari radili uglavnom robovi i
osuđenici na kaznu ad metalla nazivanu poena proxima morti. Ta je kazna bila na
snazi sve do Justinijanova vremena.322
Kako je u doba kasnoga Carstva konstantno nedostajalo radne snage, upra-
va rudnika sve je više uzimala na rad i slobodne ljude. Oni bi dobivali plaću ili bi
dijelom sudjelovali u dobiti. Tijekom vremena i oni su bivali vezani za rad u
rudnicima i više nisu smjeli mijenjati zanimanje ili mjesto boravka. Tako su i
njihovi potomci morali biti rudari. Glavni razlozi opadanja rudarske proizvodnje
u V. stoljeću leže u slabljenju središnje vlasti, krizi gospodarstva, nedostatku
radne snage, smanjenoj potražnji i potrebama, otežanom transportu, te mi-
gracijama stanovništva uzrokovanim stalnom nesigurnošću pred barbarskim
provalama.
Cjelokupnom rudarskom proizvodnjom pojedine rudače od IV. st. nadalje
upravljao je činovnik s naslovom comes metallorum per Illyricum. Sjedište
komesa za željezo bilo je u Sisciji, komes za srebro svoje je sjedište imao u
Domaviji, a onaj za zlato u Saloni.323 Najveći dio proizvedenog zlata odlazio je u
carsku i državnu blagajnu, dok su manji dio, uglavnom zlato iz privatnih rudnika,
obrađivali dalmatinski zlatari. Najveće središte obrade zlata i izrade zlatnog
nakita bila je Salona. Ondje je među bogatijim građanima postojala veća
potražnja za zlatnim nakitom. U Saloni je bilo toliko zlatara da su imali vlastiti
kolegij zvan coliegiumfabrum Veneris. 324 Salonitanske su radionice, međutim,
izrađivale i nakit za germanski vladajući sloj, osobito pojasne kopče i ženski nakit
za Gepide i Ostrogote u Panoniji.
Nakon što se pobunio protiv Valentinijana, Marcelin je vjerojatno u ruke
preuzeo sve prihode od poreza, te carskih i državnih posjeda. No, najveći je dio

321Cod. Theod. XI 21, 3.; Škegro, Gospodarstvo, 54,132.

322Novak, Pogled na prilike, 130.
323 Cod. Theod., X 19,3; Cod. lust., XI 7,1, gdje se comes spominje u uredbi careva
Valensa i Valentinijana L iz 365. godine; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 198.
324 Novak, Pogled na prilike, 134; Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400.
do 800., VAM, 3. ser., 5, Zagreb, 1971.,47-72,51.

80
prihoda Dalmacije u Marcelinovo doba zacijelo morao odlaziti u Konstantinopol
za namirivanje golemih potraživanja carske vlasti, kako bi se skupila sredstva za
plaćanje danka barbarima i plaćanje najamnih vojnih postrojba.
Vojne su se postrojbe i u Dalmaciji sastojale gotovo isključivo od plaćenih
barbara, a u Marcelinovim jedinicama bilo je i mnogo Huna. Da bi tu vojskU
mogao plaćati, i Marcelinje morao raspolagati novčanim sredstvima, ali ona ipak
nisu bila velika. Tako je godine 461. Marcelin bio prisiljen povući se s pohoda na
Siciliju jer je Ricimer potplatio njegovu vojskU. Marcelin, dakle, nije imao toliko
novca da bi se mogao mjeriti s Ricimerom.325
Unatoč tome što je kao Marcelinov nasljednik preuzeo državne prihode
provincije, oni su Juliju Nepotu pripali i kao legalno izabranom i potvrđenom
caru Zapadnoga Rimskog Carstva. U prilog tvrdnji da su neki od dalmatinskih
rudnika zlata i dalje bili u funkciji, govori činjenica da je za cijelo vrijeme
Nepotove vladavine u Saloni radila kovnica novca. Proizvodnja zlata gotovo si-
gurno nije bila velika, jer je za potrebe Julija Nepota novac bio kovan i u nekoliko
kovnica u Istočnome Rimskom Carstvu,326 što nužno ne isključuje i dalmatinsku
sirovinu. Ipak je malo vjerojatno da bi zlato u to doba bilo transportirano na
toliku udaljenost s obzirom na relativno malu proizvodnju i prisutnost ostro-
gotskih skupina u Epiru. Salonitanska je kovnica nastavila s radom i kraće
vrijeme nakon Nepotove smrti, kad su je preuzeli Nepotovi ubojice Vijator i
Ovida, a prestala je s kovanjem nedugo nakon Odoakarova vojnog zauzimanja
Dalmacije.
Unatoč kriznim vremenima, obrti su u primorskim gradovima Dalmacije
opstali sve do njihove propasti, a u gradovima koji nisu propali tijekom seobe
Slavena obrtničko je umijeće preživjelo, te se nastavilo i kasnije, u srednjem
vijekU. Tako su u Zadru i Saloni postojale značajne kamenarske klesarske
radionice za proizvodnju crkvenog namještaja. Te su radionice opskrbljivale
crkve svoje šire okolice, te su djelovale i na lokalnu proizvodnju.327
Tijekom V., a osobito u VI. stoljeću pod okriljem ranog kršćanstva vrhunac
doseže i izrada mozaika salonitanske škole-radionice, a opadanjem važnosti
akvilejskoga mozaičarskog kruga, Salona, koja je do tada bila umjetničko središte
na istočnoj obali Jadrana, polako postaje glavno umjetničko središte izrade

325 Nikolanci, n. dj., 6.

326 Zmajić, n. dj., 21. Za Nepota su kovale kovnice u Solunu i Konstantinopolu
gotovo sigurno i nakon njegova bijega iz Italije, jer novi lustrum nije započeo prije 1. rujna
477., Demo, Nepotov solid, 42. Zbog malog broja sačuvanih Nepotovih solida nije moguće
pouzdano utvrditi je li kovanje trajalo sve do Nepotova umorstva, ali se to čini vrlo
izvjesnim na temelju nekoliko kovanica kovanih u ime Zenona u salonitanskoj kovnici
koju je preuzeo Ovida. Usp. Demo, The Mint, i ondje nav. lit.
327 O tome opširnije B. Migotti, Dekorativna ranokršćanska plastika jaderskog i
salonitanskog područja. Temeljne osobine i međusobne razlike, Diadora 13, 1991.,291-
312.

81
mozaika na Jadranu.328 Osim Salone, lokalne radionice za izradu mozaika nalazile
su se u Jaderu, Narani, Epidauru, Seniji i Tarsatici. Svaka od tih radionica
pokrivala je sebi gravitirajući prostor. 329
Osobito je razvijena bila proizvodnja nakita pa su na grobnim nalazištima
germanske pripadnosti V. stoljeća u Panoniji otkriveni nalazi, za Ostrogote
karakterističnog, ženskog nakita pontsko-danubijskog obilježja, poput parova
lučnih fibula od srebrnog iskucanog lima, njihove lijevane imitacije; sve je to
izrađivano velikim dijelom u kasnorimskim radionicama u Saloni kao i u drugim
priobalnim gradovima. 330 U Saloni je i arheološki potvrđeno umijeće izrade
kvalitetnog duboko rovašenog spiralno-vitičastog i geometrijsko-uglastog orna-
menta na kasnocarskim zapadnorimskim garniturama pojasa IV. i V. stoljeća.
Osebujni stil rovašenja gusto komponirane spiralne vitice poznat je po
nalazu osobito raskošne pojasne kopče ženskoga groba s nalazišta Karavukovo u
južnoj Bačkoj, nasuprot rimskoj utvrdi Teutoburgium. Možda je izrađena upravo
u nekoj od salonitanskih radionica. Grob je datiran nerabljenim solidom
Teodozija II. kovanim 443. godine. 33l Ta nakitna skupina vrhunac razvoja doseže
u drugoj polovici V. stoljeća i za nju su tipične raskošne lučne fibule i pojasne
kopče.
Najviše je obrtnika bilo u urbanim središtima, i to ponajprije u obalnom
području Dalmacije, no bilo je i obrta poput keramičarskog, kožarskog ili
suknarskog, koji su se mogli obavljali i na gospodarskim imanjima izvan
gradova. Veća su gospodarstva mogla angažirati i veći broj vrlo kvalitetnih
majstora. No, u vrijeme kasne antike obrtnici se koncentriraju pretežito u dobro
utvrđenim naseljima na dalmatinskoj obali, i to poglavito u Saloni i u utvrđenoj
Dioklecijanovoj palači.332 Vunarsko-suknarski obrt na tlu Dalmacije imao je
dugu tradiciju jer je domaće stanovništvo bilo uglavnom orijentirano na uzgoj
stoke sitnog zuba, no svoj je vrhunac dosegnuo upravo u doba kasne antike nakon
otvaranja prerađivačkih pogona u Saloni i u Dioklecijanovoj palači, čemu je
pogodovalo upravo razvijeno stočarstvo. 333 Tamo gdje ih je bilo više, obrtnici su

328 Prema M. Buzov, Mozaička dekoracija u kasnoantičkoj arhitekturi na istočnoj

obali Jadrana, Prilozi 8, Zagreb, 1991.,47-94,50, peto se stoljeće nekako zaobilazi. » Već
iz ovih općih karakteristika, vidi se da u našim krajevima postoje dvije faze: to je
tetrarhijska i konstantinovska faza, od kraja 3. do početka 5. st., (do navale Huna i Gota),
te od kraja 5. st. do justinijanovske faze.«; B. Matulić, Prilog proučavanju nastanka,
razvoja i trajanja salonitanske škole-radionice mozaika, Opvscvla archeologica 18,
Zagreb, (1994.) 1995.,58-159, i ondje nav. lit.; J. Meder, Podni mozaici u Hrvatskoj od l.
do 6. stoljeća, Zagreb, 2003. Usp. B. Matulić, Salonitanska mozaična škola-radionica i
ostale radionice provincije Dalmacije, Diadora 21,2003.,77- 99.
329 Matulić, Salonitanska mozaična škola-radionica, 91.
330 Vinski, Rani srednji vijek, 51; R. Jurić, Fibule oblika križa iz Privlake, Diadora
15,1993.,103-126,115 i ondje nav. lit.
331 Vinski, Rani srednji vijek, 51.
332 Škegro, Gospodarstvo, 272.
333 J. Belamarić, Gynaeceum, 152.

82
se organizirali u kolegije, a najviše kolegija posvjedočeno je u Saloni, kao
najvećem gradu i središtu provincije. Kolegiji su bili udruženja obrtnika i drugih
zanimanja, imali su vlastite prostorije nazvane scholae, gdje su se okupljali i
vijećali, a osobita je obveza kolegija bila briga oko pogreba svojih preminulih
članova.
Tesari i trgovci drvetom bili su okupljeni u Collegium dendrophorum, a u
velikim su gradovima vršili i vatrogasnu službu. 334 Collegium centonnariorum
okupljao je radnike koji su proizvodili debele pokrivače za krevete. Izrađivali su
se od starih krpa (centones) za siromašan svijet. 335 Collegium fabrum tignuari-
orum okupljao je građevne radnike ili tesare, Collegium iuventutis lapidariorum
kamenare, a Collegium saccariorum vrećare, tj. transportne radnike. 336 Tesari,
građevni i transportni radnici posvjedočeni su u gotovo svim većim dalmatinskim
gradovima, ali ne bi trebalo dvojiti da su u V. stoljeću u primorskim gradovima
opstali i u prijašnjim stoljećima zajamčeni učitelji govorništva i govornici
(rhetor), liječnici (artes mediciane industria e primae), pisari (scribae), postolari
(calegarius), staklari (vitriarius), voskari (ceriolarius), mjerači-graditelji (mensor
aedificiorum), užari, učitelji, i slična zanimanja, pa zacijelo i pokoji spaljivač
pokojnika (ustiarius), koji se zbog malobrojnosti ili drugih razloga nisu
strukovno organizirali.337 Život u lučkim gradovima bio bi nezamisliv i bez
krčmara, mornara, javnih kuća i ostalih pratećih sadržaja. Premda o tome izvori
u pravilu ne govore, na brodovima dalmatinskih brodovlasnika u većem broju
trebalo bi očekivati domaće mornare.
Ratna je flota također pretstavljala stalnog naručioca poslova i izvor zarade,
zbog stalne potrebe za brodskom opremom i popravcima brodova. Zbog obilja
kvalitetnog drveta kojim je Dalmacija tada obilovala, s velikom se vjerojatnošću
može pretpostaviti da je veliki dio i jadranske ravenatske flote bio građen upravo
u Dalmaciji. 338
Iako nije poznato boravište dalmatinske flote u Marcelinovo iNepotovo
doba, ne bi smjelo biti dvojbe u to da je dio ratnog brodovlja bio usidren upravo
u Saloni, jer je malo vjerojatno da bi, s obzirom na razvedenost obale i stalno
prijeteću opasnost od vandalskih napada, cijela flota bila smještena u samo jednoj
luci. Vjerojatnijim se čini da su se njezini manji dijelovi nalazili na sidrištu i u
drugim lukama duž obale, poglavito u Zadru, koji je bio najpogodnija luka 339 za
izravnu vezu s Italijom.

334 Novak, Pogled na prilike, 138 i bilj. 22.

335 Novak, Pogled na prilike, 137-138 i bilj. 21; Škegro, Gospodarstvo, 267-268.
336 Novak, Pogled na prilike, 138 i bilj. 26.
337 Opširnije u M. Nikolanci, Kulturni život u Saloni i rimskoj Dalmaciji, VAHD 82,
Split, 1989., 143-156.
338 M. Nikolanci, Šume Dalmacije u antici, VAHD 82, Split, 1989., 157-168,164.
339 Z. Brusić, Nove spoznaje o prostoru oko fontane u zadarskom predjelu Kolovare.
Petriciolijev zbornik l, Split, 1995., 53-65, 54-55.

83
 o prilikama izvan gradova u V. stoljeću zbog nedostatnih istraživanja ne
može se sa sigurnošću kazati gotovo ništa. Osnova gospodarstva u priobalju bilo
je maslinarstvo i proizvodnja maslinova ulja, proizvodnja soli, vinogradarstvo i
proizvodnja vina. 340 Središta veleposjeda, villae rusticae, opstala su i u V. sto-
ljeću, a na tlu Dalmacije vrijedili su zakoni o kolonima kao i u ostalim dijelovima
Carstva. Iako u prvo vrijeme slobodni ljudi, na određeni rok vezani samo
ugovorom, koloni su od polovice IV. stoljeća nadalje bili sve čvršće vezani za
zemlju zakonima.
Zemlja se prodavala zajedno s kolonima, a kolonatski odnos postupno je, s
obzirom na slobodu kretanja, postajao sličan ropskome. Koloni s vremenom
potpadaju pod neposrednu vlast veleposjednika, dok kolonat gubi pravno
svojstvo »slobodnog ugovora«. Proces ograničavanja slobode najprije je otpočeo
na carskim veleposjedima, a zatim se postupno proširio na privatna imanja. Za
zemlju su vezani i slobodni seljaci, kao i svatko tko ju je obrađivao vlastitim
rukama?41 Proces vezivanja neposrednog obrađivač a za zemlju u V. je stoljeću
okončan.
U nedostatku izvora koji bi potpunije osvjetlili život izvan gradova u drugoj
polovici V. stoljeća, moguće je poslužiti se komparacijama iz nešto ranijeg
vremena. U Jeronimovim se navodima tako može naći dosta uporabljivih
podataka pomoću kojih je moguće potkrijepiti prilično vjerodostojnu sliku
središta većeg posjeda na tlu kasnoantičke Dalmacije, rekonstruiranu na temelju
arheoloških nalaza. Iz Jeronimovih riječi proizlazi da su rustični i ruralni
ambijenti, poput njegova rodnog kraja u zaleđu Tarsatike, bili i u njegovo doba
pod kompetencijom nekog municipaliteta.342 To je razumljivo znade li se da su
nakon Dioklecijanovih i Konstantinovih reformi u sferi porezne politike, gradski
magistrati postali izravni provoditelji politike središnje vlasti, silom vezani uz
obnašanje funkcije. Poznato je da su nakon uvođenja naturainih podavanja
(annana militaris) vlasnici posjeda o vlastitu trošku sami morali dopremiti svoje
proizvode do mjesta gdje su boravili municipalni kurijali i tu se vršio census. Iako
to izričito nigdje ne navodi, iz Jeronimovih riječi dade se iščitati da je u mladim
danima zajedno s ocem odlazio u Tarsatiku zbog izvršavanja te obveze. 343
Imajući pred očima u osnovnim crtama dobro poznatu opću gospodarsku
situaciju u kasnome Rimskom Carstvu, valja naglasiti da je ruralna aristokracija
trajno živjela na svojim posjedima, gdje je postupno stekla položaj vlasti u
odnosu na sitne posjednike i kolone. Stari rimski patronat i klijentela ustupili su
tako mjesto odnosu najprije gospodarske, a zatim i općenite ovisnosti nižih

340 Suić,Hijeronim, 259-261; Posavec, Pogled na prošlost rimske Dalmacije, 15.

341 Suić,Zadar, 311-312; isti, Hijeronim, 257 i bilj. 215; opširnije u E. Imamović,
Osvrt na stočarstvo predantičkog i antičkog doba na području rimske provincije
Dalmacije, Zagreb, 1987.,39-40.
342 Suić, Hijeronim, 214-215.
343 Suić, Hijeronim, 236.

84
slojeva o moćniku. To je i bio jedan od razloga uspostavljanja funkcije defensor
plebis u vrijeme Valentinijana I. koja će ubrzo postati defensor civitatis .344
Unatoč tome, moć veleposjednika ostala je neokmjena, pače, i dalje je rasla kad
je u domeni fiskalne politike bila uspostavljena kolektivna financijska odgo-
vornost seoskih zajednica, u čemu su glavnu ulogu imali upravo lokalni vele-
posjednici.
Zbog stalnog nedostatka radne snage položaj kolona bio je znatno pogoršan.
Još je iz Konstantinova vremena na snazi bila odredba da se odbjegli kolon mora
silom vratiti na svoje dotadašnje radno mjesto i prevesti u ropski položaj. Jedini
način da se oslobodi bio je da stupi u vojsku. Položaj se robova, u odnosu na
prijašnje stanje, ponešto popravio, čemu je donekle pripomoglo i kršćanstvo.
Brak između robova sada se priznavao i bračni drugovi više se nisu razdvajali, a
ni djeca robova nisu se više odvajala od roditelja. 345 U V. stoljeću prevladavali su
robovi rođeni u kući (vernae) , a rađanje je bilo ijedna od glavnih zadaća robinja.
Tako su robovi od malih nogu bili obučavani (instructi) za određene poslove
(ministeria), a glavna su zanimanja ženske robovske snage bila vestiplicae (za
žensko rublje), pediseque, lanipendae (tkalje), vestijicae (krojačice) i sarcina-
trices (krpačice ) .346
O omjeru zastupljenosti robovske i slobodne radne snage u gospodarstvu
nemoguće je išta konkretnije kazati zbog nedostatnih izvora, ali je vjerojatno da
su robovi prevladavali u kućnoj ekonomiji, a slobodna radna snaga na disloci-
ranim manjim gospodarskim središtima pojedinih zemljoposjeda. Čvrst su indicij
za to riječi samog Jeronima koji navodi da je kao dijete često zavirivao u robov-
ske ćelije, a to je mogao činiti samo u blizini kuće. 347
Stočarstvo je, poglavito u brdovitim krajevima, značajno prevladavalo nad
ratarstvom, a pored stajskog uzgoja goveda i svinja, postojalo je i sezonsko
pokretno stočarstvo s kozama i ovcama, osobito u za to povoljnim kraški m
područjima. Prateća je ekonomija takvoj privredi bila temeljena na preradi
stočarskih proizvoda poput vune, kože, mesa i sira, što je uz dobru organizaciju
iziskivalo i relativno brojnu radnu snagu. Imanja na otocima, obali i u priobalju
proizvodila su i mediteranske kulture poput maslina, maslinova ulja, vina, a bila
je vrlo razvijena i proizvodnja soli. 348

344 Suić, Hijeronim, 257; isti, Zadar, 312; Margetić, O nastanku, 129-130.
345 Suić, Hijeronim, 258 i bilj. 220.
346 Suić, Hijeronim, 258-259 i bilj. 221.
347 Contra Ruffinum, Migne PL. I, 43; Suić, Hijeronim, 259.
348 O tome opširnije M. Zaninović, Sol u antici naše obale, Od Helena do Hrvata,
Zagreb, 1996., 394-401, 396-397. Važnost soli u prehrani stoke bila je u antici dobro
poznata. Salarić su bili udruženi u kolegij, a u kasnoj antici nazivaju se mancipes
salinarum (Cod. lust., IV 61,11). Vlastitu solanu imala je gotovo svaka ladanjska vila na
obali, a, osim za vlastite potrebe, proizvodile su sol često i za tržište. Glavna središta
proizvodnje i trgovine solju na istočnojadranskoj obali bile su Salona i Narona.

85
 Sve je to omogućavalo posjedničkoj aristokraciji velike prihode i nakon što
bi se odbili troškovi proizvodnje te zahtijevana naturalna i novčana podavanja
državi. Iako se kasnoantičko društvo integrira na »oo. sve nižim stupnjevima i
užim prostorima«,349 prijašnje se trgovinske i prometne veze sudaljenijim
područjima ipak nisu prekinule sve do kraja antike. Dokazi za takvu tvrdnju
nalazi su potonulih brodova koji su stradali u ovim vodama s teretom iz drugih
dijelova Carstva, te nalazi ostataka amfora i keramike u podmorju pristaništa
dalmatinskih vila i antičkih luka. Osim toga, velike količine nalaza sigilate i
drugih predmeta umjetničkog obrta iz IV. i V. st., poput velikog broja glinenih
lampica sjevernoafričke produkcije, na gotovo svim lokalitetima Dalmacije
ukazuju na vrlo intenzivan uvoz, trgovinu i živ pomorski promet. 350
Nedaleko od grada Hvara na poziciji Petrov bok dogodio se u kasnoantičko
doba jedan brodolom. Okvirno je datiran u IV.-V. stoljeće, ali je lokalitet još prije
tridesetak godina opljačkan i devastiran. Kako su se ostaci potonulog broda našli
na strmoj pješčanoj sipini dubokoj 25-45 metara, veći dio tereta kliznuo je prema
dubini i pokriven je debelim slojem pijeska, što je onemogućilo daljnju
devastaciju lokaliteta. Glavninu tereta činile su sjevernoafričke cilindrične
amfore, te dijelom ovaine i globuralne amfore egejskog podrijetla. Pronađen je i
velik broj kostiju mladih svinja, što ukazuje na to da je brod prevozio i sušeno ili
soljeno svinjsko meso. Dijelovi brodske konstrukcije dobro su očuvani, a analiza
je pokazala da su rebra izrađena od smrekova drveta, spojni klinovi od masli-
novine, a dio oblice od brjestovine. 351
U uvali Duboka na otoku Hvaru nedaleko od Vrboske dovršeno je godine
1996. zaštitno istraživanje još jednoga kasno antičkog brodoloma, datiranog u
IV.-V. stoljeće. Brod je prevozio teret sjevernoafričkih cilindričnih amfora s
uljem koji je negdje u egejskom prostoru bio dopunjen manjim brojem ovaInih
amfora, a prevožena je i određena količina usoljenoga ili sušenog mesa. Nađeno
je i mnoštvo ulomaka sitnoga keramičkog posuđa brodske kuhinje, nešto afričke
sigilate, te veća količina životinjskih kostiju. m
Tijekom sudskog postupka protiv skupine devastatora dobiveni su podaci o
nekim dosad nepoznatim antičkim brodolomima. U lastovskom je akvatoriju kod
rta Borova tako utvrđen brodolom iz III. stoljeća pr. Kr., a sigurno je postojanje
još najmanje tri za sada nepotvrđena lokaliteta. 353 Još jedan brodolom, na za sada
nepoznatom lokalitetu, datiran je u razdoblje III. do V. stoljeća na temelju

349 Goldstein, Bizant, 57.

350 Cambi, Antika, 308-309.
351 M. Jurišić, Hidroarheološka djelatnost Uprave za zaštitu kulturne baštine tijekom
godine 1996. i 1997., Obavijesti HAD-a I, XXX/98, Zagreb, 1998., 81-90, 82-83. Na
sušeno svinjsko meso ukazuju scapula, hume rus , ulnalradius, pe/vis ,femur, tibia.
352 Jurišić, Djelatnost 96/97., 81-82.
353 Jurišić, Djelatnost 96/97.,86.
354 Jurišić, Djelatnost 96/97., 88-89. Taj je materijal pronađen u kombiju njemačke
registracije prilikom pokušaja prelaska granice.

86
cilindričnih afričkih amfora koje su zaplijenjene krijumčaru, uz veću količinu
drugog arheološkog materijala. 354
I uz jugozapadnu stranu otoka Murtera prolazio je jedan od vrlo važnih
prometnih plovidbenih pravaca, na što upućuju brodolomi evidentirani uz tu
stranu otoka. Prema tvrdnjama ronilaca na potezu od otočića Kukuljari ispred
uvale Sv. Nikola na Murteru do poluotoka Prišnjak utvrđeno je dosad više od
četrdeset brodoloma koje se datira u razdoblje od IV. stoljeća pr. Kr. pa sve do
XVIII. stoljeća. 355
Otočić Frmić u Pašmanskom kanalu imao je u rimsko doba, čini se, vrlo
važnu ulogu u plovidbi kao strateška točka i pristanište na kojem su pristajali
brodovi iščekujući promjenu dnevnih strujanja kako bi mogli nastaviti put. No, ni
taj lokalitet nije sustavno istražen, iako je prema opažanjima B. Ilakovca kulturni
facijes nedvojbeno rimski i može se datirati od I. do V. stoljeća. 356
Hidroarheološka istraživanja na zadarskom otočju provedena 2000. godine
pokazala su da su neki od otprije evidentiranih podmorskih lokaliteta i brodoloma
devastirani do te mjere da više ne mogu dati relevantne podatke, poput primjerice
Kumenata i Janica kod Pakoštana,357 dok se lokalitet antičkog brodoloma uz
otočić Kamenjak u blizini otoka Ista godinama sustavno pljačka.
Neki od zanimljivih i obećavajućih lokaliteta, kao što su Polačine u priobalju
Pašmana, dosad uopće nisu bili sustavno istraživani. Brodolom iz rimskog doba
ustanovljen je i na sjevernoj strani otoka Molata, no uz dobro očuvane ostatke
broda nije nađen nikakav sitniji materijal kojim bi se brodolom mogao vremenski
determinirati .
Prema podmorskim arheološkim istraživanjima može se potvrditi da je jedna
od važnijih pomorskih komunikacija sjevernog Jadrana bio put od Tarsatike
preko Fulfinija prema Kvarneru i Kvarneriću, te od Senije prema Kvarneriću.
Premda je najintenzivniji promet bio u ranocarsko doba, opaža se značajniji
porast i u kasnoj antici, nakon stanovitog opadanja u prijašnjem razdoblju. 358 To
ne treba čuditi ako se zna da su kopnene prometnice u Panoniji u V. stoljeću bile
pod potpunom kontrolom barbara, pa su zato intenzivno bili korišteni jedino
preostali pomorski putovi. Iz razdoblja kasne antike poznata su na sjevernom
Jadranu do sada dva brodoloma (kod Povi la i kod rta Saništa) koje se okvirno
datira u IlL-IV. stoljeće.

355 Z. Brusić, Nalaz posuda od niskometamorfne stijene na otočiću Frmiću kod

Biograda i značenje ovog otočića u režimu plovidbe Pašman ski m kanalom, Diadora 13,
1991.,228-229 i bilj. ll.
356 Brusić, n. dj., 229; S. G!uščević, Hidroarheološke i arheološke aktivnosti na
zadarskom otočju, Obavijesti HAD-a 1, XXXIII/OI, Zagreb, 2001., 43-47,45 i bilj.10.
357 Gluščević, Hidroarheološke i arheološke aktivnosti, 44-45.
358 M. Jurišić, Arheološki nalazi u podmorju Krka, Raba, Paga i Hrvatskog primorja,
Izdanja HAD-a 13,Zagreb, 1989., 103-110.

87
 Na žalost, gotovo svi su veći poznati podmorski lokaliteti na sjevernom
Jadranu u nas devastirani do te mjere da više ne mogu pružiti nikakve značajnije
nalaze. Manje su dubine do 40 metara izložene negativnom utjecaju sportskoga i
turističkog ronjenja. Godinama je pod morsko blago sustavno uništavano jer je
domaćem stanovništvu dobro poznata lokacija gotovo svakog brodoloma koji se
u prošlosti zbio. Stoga perspektivu daljnjeg arheološkog istraživanja podmorja
sjevernog Jadrana treba vidjeti na teže dostupnim dubinama, ispod 40 metara. 359
Međutim, što se zaštite naših podmorskih lokaliteta tiče, mnogo bolja situacija
nije ni na području srednjojadranskih otoka s brojnim ostacima brodoloma iz svih
povijesnih razdoblja. 360

359 Jurišić, Arheološki nalazi, 105, 106.

360 J. Mesić, Zaštitna istraživanja i rekognosciranja podmorskih arheoloških
lokaliteta tijekom 1998., Obavijesti HAD-a 2, XXXI/99 , Zagreb, 1999.,72-78.

88
 POKRETNI ARHEOLOšKI MATERIJAL

Svjetiljke su kao nalazi relativno često zastupljene, što je i razumljivo, jer su

bile tipičan inventar masovne produkcije. U svojoj osnovi, forma svjetiljki iz I. st.
pr. Kr. zadržala se do IV. st. posl. Kr. 361 Osim nekoliko iznimaka, na našim
lokalitetima radi se, u pravilu, o uvozu gotovih proizvoda iz sjeverne Afrike ili
općenito s Istoka. Keramičke svjetiljke na gornjem disku imaju prikaz jedno-
stavnog križa ili križa s umetnutim gemama, kao i druge kršćanske simbole,
poput kristograma ili ribe, a rjeđe i biblijske prizore. 362 Na žalost, svjetiljke iz
naših zbirki uglavnom nisu objavljene.
Petom se stoljeću općenito dadu pripisati svjetiljke s geometrijskim orna-
mentom, te kršćanskom simbolikom, kako ih datira iM. Bernhard ,363 uz činjenicu
da je za njihovu kronološku klasifikaciju osnovni element oblik i razvitak kljuna.
S velikom sigurnošću V. stoljeću može se pripisati fragment SVjetiljke inv. br.
104 u zbirci Pomorskoga i povijesnog muzeja u Rijeci. Disk je malo izdužen,
povezan kanalom s kljunom koji nedostaje. Ručka je ornamentirana kanelurama,
dok je na ramenu fino izveden ornament palmeta. U sredini je diska plastično
izveden kršćanski simbol sedmokrakog svijećnjaka. Okolnost i mjesto nalaza
nisu poznati, ali se pretpostavlja da potječe iz Tarsatike, kao i još četiri slična
primjerka nađena prilikom iskopavanja na Korzu 1914. godine. 364
Od sedam svjetiljaka iz zbirke Stomorica s otoka Paga, pet ih pripada tipu
afričkih ranokršćanskih svjetiljki koji je nastao u IV. stoljeću, a korišten je i
tijekom V. pa i VI. stoljeća, dok se jedan ulomak sa sačuvanom drškom i dijelom
diska može okvirno datirati u IV., odnosno V. stoljeće. Sedma svjetiljka pripada
tipu koji na našem primorju nije zastupljen u većem broju. Čini se da pro-
dukcijom potječe iz lokalnih radionica Siscije i okvirno se datira u sam kraj IV. i
u V. stoljeće.365

361 V. Dautova-Ruševljan, Rimske svjetiljke u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja

u Rijeci, Diadora 5,1970.,148.
362 Salona Christiana, 275-277; Cambi, Antika, 308-309.
363 M. Bernhard, Lampky staražytne, Warszawa, 1955., u Dautova-Ruševljan,
Rimske svjetiljke, 154 i bilj. 62-64.
364 Ista, n. dj., 152-155.
365 Gluščević, Antička keramika, 78.

89
 U ostacima rustične vile na otočiću Majsanu otkrivena je memorija ili
starokršćansko svetište sa središnjim grobom oko kojeg se nalazilo groblje.
Datirana je u IV.-VI. stoljeće, a po štovanju sv. Maksima i otočić je prozvan
Majsan. U ruševinama su pronađena i dva ulomka, te jedna cijela ranokršćanska
svjetiljka, a nalazi su datirani u IV.-V. stoljeće. Na jednom je primjerku prikaz
Kristova Uzašašća, ulomak druge prikazuje lava, dok je treća pronađena cijela u
grobu udubljenom poput komore u nekadašnji hodnik obrambenog zida. Nejasno
se na rubu razaznaje šest likova malih životinja, najvjerojatnije zečića u trku, a
slične su uljanice s motivom zečića nađene u Africi. Prema ovoj svjetiljci i
nastanak groblja datira se u kraj IV. i početak V. stoljeća.3 66
U sklopu ruševina Mogorjela otkrivene su dvije ranokršćanske bazilike,
datirane u V. stoljeće, ali njihova gradnja nije bila istovremena, pa se ona starija
ponegdje datira i u sam kraj IV. stoljeća. Na lokalitetu je pronađena i jedna cijela
ranokršćanska svjetiljka s prikazom sedmokrakog svjećnjaka, te dva ulomka
svjetiljki s tragovima Kristova monograma.3 67 lovi primjerci pripadaju u nas ra-
širenom tipu afričkih ranokršćanskih svjetiljki, a njihovu nazočnost u Mogorjelu
trebalo bi pripisati blizini Narone, preko koje je dolinama Neretve i Bosne
mediteranska roba još dijelom i u prvoj polovici V. stoljeća pristizala u Panoniju.
Ove su svjetiljke preko Narone do Mogorjela stigle najvjerojatnije izravno iz
nekog od proizvodnih središta u Africi. 368
Svjetiljke istog tipa nađene su i na drugim ranokršćanskim lokalitetima
današnje Bosne i Hercegovine. Varošluk kod TUI'beta mjesto je nalaza rano-
kršćanske bazilike s presvođenim grobnicama koja se datira u IV. ili V. stoljeće,
a u grobnici, koja je istovremena ili možda nešto starija od vremena gradnje
crkve, pronađena je zlatna ogrlica s privjeskom križa. Nalazi staklene posude i
zemljane svjetiljke u ruševinama bazilike datiraju je ipak s većom vjerojatnošću
u kraj IV. negoli u V. stoljeće. 369
Nalazi stakla u kasnoantičkoj luci u Resniku, te nalaz peći, neobrađenog
stakla i natpisa salonitanskog staklara Pashazija, s vrlo velikom vjerojatnošću
ukazuju na proizvodnju staklenih čaša u Saloni. 370 Dio materijala iz luke u
Resniku može se sigurno okvirno datirati u V. stoljeće.
Fibule, kao predmeti svakodnevne uporabe, čest su nalaz na dalmatinskim
lokalitetima. U kasnoj antici korišteno je na dalmatinskom prostoru nekoliko
tipova fibula, no u V. st. dva su glavna i najzastupljenija tipa bile fibule s podvije-
nom nogom ilukovičaste fibule te njihovi prijelazni oblici.

366 C. Fisković, Tri ranokršćanske lucerne s Majsana, Adriatica praehistorica et

antiqua, Zagreb, 1970.,689-698,690-697.
367 Paškvalin, Prilog datiranju, 679.
368 Paškvalin, n. dj., 679-680.
369 Paškvalin, n. dj., 673-674.
370 S. Gluščević, Staklo iz kasnontičke luke u Resniku, Petriciolijev zbornik J, PPUD
35, Split, 1995., 163-184.

90
 Lukovičasta fibula, kao vodeći tip fibule kasnocarskog doba, razvila se u
Podunavlju, a proširila se i preko granica Carstva. Lukovičastim fibulama, koje
su inače postale sastavni dio izričito muške nošnje, s vremenom se počeo pri-
davati značaj industrijskog artikla propisanog od države. Stoga se njihova
proizvodnja u Dalmaciji i Panonijama pripisuje pogonima u kojima se proizvodi-
la vojna oprema.371
Zanimljivo je da se i u slučaju fibula, i to onih objavljenih u literaturi, opet
ne nailazi ni na jedan slučaj datacije u drugu polovicu V. stoljeća. Ni na izložbi
Artes minores Salonae Christianae, organiziranoj u povodu XIII. međunarodnog
kongresa starokršćanske arheologije, nije se našao ni jedan takav primjerak. Iako
je za izložbu odabran samo materijal iz stare zbirke Arheološkog muzeja u Splitu,
ali po kriteriju što boljeg eksponiranja stanja u našim depoima i konteksta iz
kojeg su predmeti izdvojeni, taj se uzorak u neku ruku ipak može smatrati
reprezen tati vnim.
Od dvadeset fibula datiranih u doba prije dolaska Ostrogota u Dalmaciju, od
kojih su dvije prstenaste fibule, jedna je datirana u IlL-IV. stoljeće, četiri u IV.,
šest u IV.-V. stoljeće, samo dvije u V., a četiri u VI. stoljeće. 372 Dvije su prste-
naste fibule, zbog nepoznavanja okolnosti nalaza, tek na temelju analogija iz
Emone, Petovija i s groblja Sagvar , datirane u IV. stoljeće. 373
S obzirom na činjenicu da se samo u Arheološkom muzeju u Splitu čuva
između 150 i 200 primjeraka lukovičastih fibula,374 većinom neobjavljenih, te
kako nema razloga sumnjati da su u Saloni kao velikom trgovačkom i proiz-
vodnom središtu, koje je robom široke potrošnje opskrbljivao ne samo saloni-
tansku regiju nego i šire područje, izrađivane fibule, vrlo je vjerojatno da bi se
jedan dio tih fibula mogao pripisati upravo razdoblju Marcelinove iNepotove
uprave Dalmacijom. No, s obzirom na kronološki slijed tipološkog razvoja fibula
te vrlo često nejasnu arheološku situaciju i nepoznate okolnosti nalaza, kao i
evidentnu nesklonost datiranju grobnih nalaza u drugu polovicu V. stoljeća, teško
je zasad o tom pitanju ponuditi konkretnija rješenja.
Tome svakako pridonosi činjenica da je u nas problematika domaćeg fibu-
larnog materijala obrađivana tek usputno i da najveći dio zbirki fibula nije
sustavno ni obrađen ni objavljen. Kad je o fibulama riječ, radi se najčešće o
prezentacijama u sklopu cjelokupnog materijala s lokaliteta, bilo da se radi o
grobnim nalazima, naseljima, rustičnim vilama ili vojnim uporištima. Koliko je
meni poznato, jedina sustavna obrada i objava fibularnog materijala jest kataloški
pregled antičkih fibula s područja Siska deponiranih u Arheološkome muzeju u
Zagrebu. m Promatrajući sadašnju sliku, na temelju datiranog objavljenog mateli-

371 Vinski, Kasnoantički starosjedioci, 9;Koščević, Antičke fibule, 34-35.

372 Salona Christiana, 216-225.
373 Salona Christiana, 219, 225.
374 Salona Christiana, 217.
375 R. Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb, 1980.

91
jala lako bi se mogao steći pogrešan dojam da u Marcelinovo i Nepotovo doba u
Dalmaciji fibule gotovo da i nemaju uporabnu funkciju.
Fibule u obliku križa, prema tvrdnjama Z. Vinskog, nisu se proizvodile prije
550. godine. 376 To je stajalište u hrvatskoj literaturi općeprihvaćeno. Do 2002.
godine evidentirano je ukupno 17 nalaza takvih fibula na prostoru Hrvatske, koje
se međusobno razlikuju po materijalu izrade, konturi križa i detaljima ukrasa?77
Svi su primjerci, osim nekoliko iznimaka, u literaturi datirani u VI. i rano VII.
stoljeće, no mišljenja sam da ima osnove datirati ih i nešto ranije. Poznato je da
križ, koji se kao carski simbol prvi puta javlja u Konstantinovo doba, u javnu
uporabu ulazi potkraj IV. te početkom V. stoljeća, a upravo tijekom tog stoljeća
prikaz križa postaje vrlo raširen. O tome svjedoči vrlo čest prikaz križa na
svjetiljkama, kako glinenim tako i onima brončanima. U kasnoantičko doba križ
i kristogram općenito se često susreću na raznim ostacima materijalne kulture i na
različitim materijalima. 378 No, postoje i raniji prikazi križa i Kristova monograma
na drugim uporabnim predmetima i predmetima sitne umjetnosti, poput nakitnih
predmeta, te na opekama, keramičkom i staklenom posuđu, a potkraj IV. stoljeća
križ se javlja i na novcu.
Na prikaz križa nailazi se, međutim, i među neutralnim simbolima i ne mora
se uvijek nužno vezivati uz ranokršćansku simboliku. Od pet staklenih ulomaka
dna kvadrati čnih vrčeva s utisnutim reljefnim žigom kristograma, kriptograma i
križa, onaj pronađen na lokalitetu Sv. Lovre u Donjem Polju kod Šibenika potječe
s kraja II. ili početka III. st., dok drugi, nađen u Bošani kraj Zadra, autor datira
na kraj III. ili početak IV. stoljeća. 379 Križ se dakle ne može promatrati kao u
potpunosti nov simbol.
Križne ili križolike fibule u literaturi se redovito atribuiraju starosjedilač­
kom stanovništvu i smatraju se » ... lokalnim proizvodima barbariziranog kasno-
antičkog obilježja«.38o No, tvrdnja da se tip križolike fibule ne pojavljuje u Europi
prije 550. godine u grobljima na redove, a da su takve fibule čest nalaz na gotskim

376 Z. Vinski, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, VAMZ s. 3, 3, Zagreb,
1968.,107.
377 R. Jurić, Fibu1e oblika križa iz Privlake kod Zadra, Diadora 15, 1993., 103-126,
112; isti, Fibula oblika križa iz Podgrada (Asseria), Diadora 21,2003.,213-227.,218-219
i bilj 25. Tu je vrstu nakita sustavno obradio Vinski, Krstoliki nakit, a potom je i N.
Miletić, Ranosrednjovjekovna nekropola II Koritima kod Duvna, GZM, n. s. 33/1978,
Sarajevo, 1979., 166-167. objavila primjerke s lokaliteta Korita - Gradina. Godine 1997.
otkriven je u već spomenutoj grobnici kod Vojnića još jedan primjerak. Usp., Sanader,
Kasnocarska grobnica, 228.
378 N. Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskoga
perioda II Dalmaciji, VAHD 70171, Split, 1968/69.,57-106,58; 1. Fadić,Žigovi
kriptograma i križa na dnu kvadratičnih staklenih vrčeva, Opvscvla archaeologica 23-24,
Zagreb, 1999-2000., 185-194, 185.
379 Fadić, n. dj., 185, 187, 193, T. 1, sl. 1., 194, T. 2, sl. 5.
380 Salona Christiana, 218.

92
nekropolama s jakim romejskim utjecajima,38l u najmanju je ruku kontradiktoma s
činjenicom da su Ostrogoti na prostoru Dalmacije u etničkom smislu bili izrazita
manjina, i da su s dalmatinskog prostora već nakon početnih operacija u Justini-
janovu ostrogotskom ratu 535.-555. izbačeni iz Dalmacije.382 Pojedine ostrogotske
enklave vjerojatno su se nakratko održale tek ponegdje u unutrašnjosti, a i to se
stanovništvo vrlo brzo asimiliralo. Nestankom gotske vlasti, kako zaključuje
Goldstein, gotski je element u Dalmaciji praktično iščeznuo. 383 Budući da se pojava
i uporaba križnih fibula na prostoru Dalmacije određuje ranije negoli u lango-
bardskoj ltaliji,384 gdje su datirane u kasno VI. stoljeće, te s obzirom na njihove
nalaze u gotskim grobovima u Dalmaciji, mišljenja sam da bi pojavu križnih fibula
trebalo svakako datirati i prije 550. godine. S velikom se sigurnošću može
pretpostaviti da su križne fibule s područja Dalmacije proizvedene u domaćim
radionicama, najvjerojatnije u Saloni, premda u obzir dolaze i Narona i Jader. 385
Kasnoantičkom razdoblju pripadaju i tri staklena balzamarija otkrivena u
grobu uz antički vodovod u blizini izvora rijeke Jadro ,386 na već otprije poznatom
položaju. Balzamariji su najsličniji onima iz kasnoantičke nekropole Dobrić u
Tro giru. 387
Pojasne kopče i okovi, kao važan sastavni dio muške i ženske nošnje, a još
značajnijidio vojničke opreme, relativno su čest nalaz na kasnoantičkim lokali-

381 Vinski, n. dj., 107; Salona Christiana, 218. S datacijom uporabe križnih fibula tek
poslije 550. godine ne podudaraju se nalazi križnih fibula iz zatvorene grobnice u Ulpijani
kod Gračanice (Vinski, n. dj., 129, 135 T. IV, 9), datirane novcem cara Justinijana
kovanim 536. i 538. godine, te nalaz ženskoga groba u Kranju na Lajhu, datiran u raz-
doblje od 520. do 568.
382 Bizantski vojskovođa Mundo slomio je s lakoćom 535. godine ostrogotski otpor
i zauzeo Salonu. Goti su iz Italije poslali veliku vojsku, ali u sukobu u blizini Salone došlo
je do neodlučne bitke, nakon koje se rimska vojska povukla u Ilirik. No, u tim borbama
nisu sudjelovali ni dalmatinski Goti niti domaće stanovništvo, kako izvješćuje Prokopije,
Bell. Got., I, 4-7. Godine 537.138. kralj Vitiges poslao je još jednu vojsku u Dalmaciju, ali
nakon ostrogotskog poraza u bici kod Skardone, i ponovnog propalog pokušaja zauzimanja
Salone, ostrogotska se vojska zauvijek povukla iz Dalmacije. Goldstein, Bizant, 20 i d.
383 Goldstein, Hrv. r. srednji vijek, 63 i bilj. 34.
384 Salona Christiana, 218. Pomalo je nejasna razmjena ili međusobni utjecaj
Ostrogoti-Langobardi, pripišu li se križne fibule gotskim nekropolama s jakim romejskim
utjecajima. S obzirom da se Langobardi sele u Italiju 568. godine, a ostrogotske političke
vlasti u Italiji nema od 555. godine, te da su Ostrogoti i u Italiji bili izrazita etnička
manjina, vrlo brzo asimilirana, kao i to da je eventualni romejski utjecaj na Langobarde
morao biti izrazito slab i kratkotrajan, ne vidim drugog načina doli da se nastanak križne
fibule tretira kao ukras kasnoantičke tradicije romanskog stanovništva i njegova pojava
vremenski odredi u drugu polovicu V. st.
385 Jurić, Fibula oblika križa iz Podgrađa, 221.
386 Gjurašin, Grobovi kod vrela rijeke Jadro - Solin, Obavijesti HAD-a 2, XXVI/94.
Zagreb, 1994.,55-57,55-56.
387 1. Donelli, Rekonstrukcija triju kasnoantičkih staklenih balzamarija s lokaliteta
»Dobrić« iz Trogira, Diadora 14, 1992.,449-457. Sva su tri balzamarija nađena u jednom
grobu s jednim ukopom pokrivenom tegulama.

93
tetirna. Za razdoblje druge polovice IV. i prve polovice V. stoljeća karakteristične
su pojasne garniture ukrašene rovašenim geometrijskim i biljnim motivima. S
obzirom da se rimska vojska u to vrijeme sastojala gotovo isključivo od Germana,
rimski su se obrtnici nastojali prilagoditi njihovu ukusu. Pojasna kopča u doba
seobe Germana postaje predmetom mode u rimskome svijetu 388 pa je stoga
izrađivana i u radionicama na dalmatinskom tlU. 389
Z. Vinski proširio je naziv mediteranske kopče Fingelinove klasifikacije i na
skupinu dvodijeinih kopči s pretežito ovalnom pređicom čije se podrijetlo izvodi
iz kopči s ovalnom pređicom i trokutastim ili trapezoidnim okovom, kao i iz
većih primjeraka s trokutastim okovom rađenim na proboj. Te je kopče označio
kao proizvod provincijalno-kasnorimskog stvaralaštva IV. i V. stoljeća. 39o U
drugu polovicu V. stoljeća precizno je datiran samo brončani četverokutni okov
kopče s tragovima pozlate nađen 1983. godine u Žrnovnici ?91
Na žalost, najveći dio nalaza nije publiciran u literaturi. Od objavljenog
materijala tek vrlo mali dio datira se preciznije u drugu polovicu V. stoljeća, dok
se najveći broj vremenski smješta u razdoblje druge polovice IV. i prve polovice
V. stoljeća, te u VI. stoljeće i prvu polovicu VII. stoljeća. m
Novac je u to kasno doba Carstva na nalazištima u Dalmaciji iznimno
rijedak, a novci koje je dao kovati Julije Nepot malobrojni su, te po vrsti i
tipovima jednolični. Među zlatnim solidima postoji samo jedan tip, dok su
najčešće tremise, i to onoga tipa koji na reversu ima križ okružen lovorovim
vijencem. Nepotovi novci većinom su zlatni, dok je srebrni i bakreni novac
mnogo rjeđi. Među srebrnim novcem karakterističan je tip s personifikacijom
grada, vjerojatno Ravene, dok se na bakrenom novcu uz carev monogram nalazi
i stereotipni lik Viktorije u različitim položajima. 393 Od ljeta ili rane jeseni 474.
godine pa do Nepotove smrti kovani su u kovnici u Saloni u Nepotovo ime solidi
i tremise, dok srebrni i bakreni novac nosi oznake kovnica uRaveni, Mediolanu,
Tesaloniki i, vjerojatno, Konstantinopolu. 394
U numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu čuvaju se četiri
primjerka Nepotovih tremisa. Primjerak br. 344 nađen je 1920. godine u blizini
Vodica, dok je vrijeme i mjesto nalaza ostalih primjeraka nepoznato. 395 Jedan se

388 Opširnije u F. BuškarioI, Nakit ukrašen tehnikom c1oisonne iz Arheološkog

muzeja u Splitu, VAHD 78, Split, 1985.,83-94.
389 Salona Christiana, 227-228.
390 Vinski, Kasnoantički starosjedioci, 41-49; Salona Christiana, 229-230.
391 Buškarioi, n. dj., sl. I, d.; Salona Christiana, 235, sl. 28.
392 Vinski, Kasnoantički starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj
ostavštini predslavenskog supstrata, VAHD 69, Split, 1967.,23-50,24, T. XXX, 1,49-50,
T. L, 2-2a, 44-49, T. XLIV, 1-2; Salona Christiana, 230-237.
393 Zmajić, n. dj., 21.
394 Zmajić, n. dj., 21-23; Demo, Nepotov solid, 41-42.
395 Demo, The Mint, 251-252; Šeparović, Antički zlatnici, 32-33.

94
primjerak od 1901. godine nalazi i u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. a jedirm
opaska o mjestu nalaza jest da je nađen negdje u Bosni. 396
S prostora Dalmacije potječu i tri primjerka tremisa što ih je nakon Nepotova
umorstva u Zenonovo ime dao kovati Ovida u salonitanskoj kovnici. Jedan
primjerak kupljen 1893. godine za Zemaljski muzej u Sarajevu, jedan se nalazi u
Arheološkome muzeju u Splitu (br. 142), a onaj u Arheološkome muzeju II
Zagrebu (br. 284) nabavljen je krajem XIX. stoljeća. Sva tri primjerka potječu s
nepoznatih nalazišta negdje s područja kasnoantičke Dalmacije. 397

396 Demo, The Mint, 255.

397 Demo, The Mint, 263-264.

95
 GRADOVI I NASELJA

Gledano od sjeverozapada prema jugoistoku, prvi značajniji grad u Liburniji

bila je Tarsatika, ishodište Julijskog limesa. 398 Krajem IV. stoljeća, nakon
osnivanja Pretenture Italije, Tarsatika postaje i ratnom lukom. Teritorij tarsatičke
municipalne zajednice bio je granično područje provincije Dalmacije. Razgrani-
čenje između tarsatičkog i polskog agera predstavljalo je tako ujedno i granicu
između Italije i Dalmacije, upravo kao i granica na sjeveru s emonskim teri-
torijem, koji je izdvojen iz sastava Gornje Panonije i priključen Italiji.
Sa Senijom na jugoistoku graničio je municipaini teritorij Tarsatike negdje
oko današnje Crikvenice (ad Turres).399 U V. stoljeću Tarsatika je praktički bila
pretvorena u vojni logor. Tu se nalazio i vojni pretorij, a njegov bi ostatak naj-
vjerojatnije mogla biti sačuvana kasnoantička vrata (Arco Romano) s lukom u
današnjem središtu grada. 40o U vrijeme najezde Vizigota trebalo bi datirati iz-
gradnju oko dva metra širokih gradskih bedema uklopljenih u sustav zidina
Klauzure, iako oko datacije zidina postoje i drukčija mišljenja. 401 Otkriveni
dijelovi zidina rimske Tarsatike pokazuju da se radilo o moćnim fortifikacijama.
Prvi trag bedema otkriven je 2. veljače 1914. prilikom kopanja temelja za palaču
Gradske štedionice na Korzu, poslije zgradu riječke općine. Na tom su mjestu

398 Anon. Rav., IV 37; M. Suić, Libvrnia Tarsaticensis, 710; isti, Hijeronim, 229,
249-250; M. Zaninović, Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primorja, Izdanja HAD-a
13, Zagreb, 1989.
399 Suić, Hijeronim, 244; Medini, Provincia Liburnia, 386-387.
400 M. Suić, Antički grad, 235; isti, Hijeronim, 230; Na taj je spomenik u znan-
stvenom smislu prvi obratio pozornost na samom početku XVIII. stoljeća riječki
intelektualac patricij Claudio de Marburg u dodatku djelu Danubius Pannonico-Mysicus
grofa Marsilia iz 1726. godine. Marburg je Vrata, kako se spomenik u njegovo vrijeme
nazivao, dovodio u svezu s pobjedom cara Klaudija II. nad Gotima. Usp. opširnije R.
Matejčić, Kako čitati grad, Rijeka, 1990. 3 , 13-15.
401 Suić, Hijeronim, 243. Usp. Degrassi, Il Confine nord-orientale del/Italia romana,
Bern 1954., 143, koji ih datir~ u drugo desetljeće V. stoljeća, dok se L. Margetić,
Prolegomena, 448, opredjeljuje za dataciju oko 379. godine. Prema Margetićevu je
mišljenju Tarsatika bila i osvojena, jer tvrdi da je upravo taj grad bio Alarikovo Uporište
403. godine. Najbolje su uščuvani ostaci limesa na brijegu Goljak-Kalvariji te na Katarini,
gdje dosežu visinu od oko dva metra.

96
otkopana dva paralelna bedema, vanjski, širine dva metra, i unutarnji, širine 1,80
metara. Među bedemima otkrivena su dva poprečna zida, a taj je prostor bio
ispunjen mnoštvom razbijene građevne i kućne keramike, osobito amfora koje se
tipološki mogu datirati u razdoblje između prvoga i četvrtog stoljeća, te
kasnoantičkih keramičkih svjetiljaka i drugih kamenih ostataka. Prema tome,
ostaci ranijeg vremena poslužili su kao materijal za ispunu prostora među
bedemima u doba reinfortifikacije Tarsatike. U ispuni je pronađen novac careva
Valentinijana, Gracijana i Teodozija, dok je u ostacima žbuke bedema pronađen
Valentinijanov i Gracijanov novac. Ti nalazi nedvojbeno datiraju izgradnju
bedema u drugu polovicu IV. stoljeća. 402

Rimska je Tarsatika bila orijentirana u smjeru ušća Rječine, gdje je bila

smještena i rimska luka. Takvu orijentaciju potvrđuje i nalaz rimskih termi 1967.
godine. Građene su u dvije faze. Prvotna je građevina iz vremena flavijevaca
srušena da bi nad njom početkom IV. stoljeća bila podignuta nova građevina s
hipokaustom i prefurnijem. Terme su bile nedvojbeno građene za vojnu posadu,
što se može zaključiti po potpunom nedostatku ukrasa kamene plastike. Taj je
termalni kompleks očito gradila vojska, strogo namjenski i bez ikakvih pretenzija
za monumentalnošću i raskoši. Terme su zasigurno bile u funkciji sve do propasti
carske vlasti. S odlaskom rimske vojske nije više bilo ni korisnika kupališnog
kompleksa, kao ni radne snage za opsluživanje, a terme su jednostavno izgubile
svoju društvenu i higijensku namjenu. Nad ostacima termi sagrađena je
starokršćanska crkva kojoj je bio potreban bazen za krstionicu, a u drugoj
polovici XV. stoljeća ondje je sagrađena crkvica Sv. Bernardina.403
Liburnijski limes, kojega je Tarsatika bila polazna točka, kao dio organizi-
rane vojne granice imao je zadaću od Rječine do Prezida zatvoriti prijevoje na
mjestima gdje se mogao očekivati pokušaj prodora barbara u Italiju kao središte
Carstva ili preko dinarskih obronaka do Jadranskog mora. Vidljivi ostaci riječke
trase limesa konzervirani su 1937. godine. Najbolje je sačuvan dio zida na brijegu
Katarini, gdje na jednome mjestu visina zida doseže 2,80 metara, a potom varira
između 1,5 i dva metra. Na brežuljku Kalvariji zid je vrlo nizak i prelazi ravno
preko brijega, a njegov autentičan oblik najbolje je sačuvan na prilaznim stubama
gdje je uz cestu presječen tako da mu je vidljiva ispuna. Širok je 1,80 metara,
izrađen je od djelomično obrađenog kamenja, a ispunjen sitnijim kamenom,
šljunkom i tucanim crijepom ubačenim u žbuku. 404
Na prostoru današnjega Hrvatskog primorja nalazilo se još pet značajnijih
naselja: Senia (Senj), Lopsica (Sv. Juraj), Ortop la (Stinica), Vegia, Vegium ili
Bigi (Karlobag) i Argyruntum (Starigrad Paklenički). Njihova je važnost bila u
tome što su ta mjesta bila ishodišta pravaca koji su vodili u unutrašnjost kroz

402 R. Gigante, I rinavimenti romani del Corso, Fiume-Rivista, 1925., 10-14;

Matejčić, n. dj., 17-19.
403 Matejčić R., Monolog nad riječkim termama, Dometi l, Rijeka, 1968.,27-31.
404 Matejčić, Kako čitati grad, 24-26.

97
prirodnim oblikovanjem probijene prolaze preko planinskog masiva Velebita, te
na taj način povezivali unutrašnjost s obalom i otocima pred njom. Mogućnosti za
stvaranje kopnene prometnice duž ovoga stotinjak kilometara dugog poteza obale
nije bilo, pa je obalni promet bio ograničen isključivo na morski put, a cestovna
je prometnica morala prolaziti u unutrašnjosti iza Velebita.
Najvažnija luka na dijelu obale od Tarsatike do Jadera bila je Senia. 40S Na-
selje i luka bili su usmjereni na petnaestak kilometara udaljeni prirodni prolaz u
unutrašnjost preko prijevoja Vratnik sjeveroistočno od grada, a tim je putem još
u prapovijesti zaleđe povezivano s obalom i sa susjednim otokom Krkom. Na
prijevoju Vratnik, dokle se u unutrašnjost pružalo područje municipija, nalazila
se postaja (statio) carinskog ureda za Ilirik (publicum portorium Illyrici), gdje su
se naplaćivala podavanja (portorium) za robu koja je iz Senije odlazila u unut-
rašnjost Dalmacije. 406 Odatle je vjerojatno počinjalo područje japodskih civitates
Monetium (Brinje) i Avendo (Brlog).
Desetak kilometara od Senije, na mjestu današnjeg naselja Sv. Juraj, nalazio
se municipij Lopsica. Njezina luka zaštićena od bure bila je prirodno ishodište
zaleđa. Na mjestu Lopsike u kasnoj antici Anonim Ravenjanin u VII. stoljeću
bilježi između Senije i Ospele ime Puplisca, danas vjerojatno sačuvano u imenu
otočića Lisac, koji s juga štiti svetojUljevsku luku. 407 Kako se Lopsica nalazila
točno nasuprot zaljevu Baškoj na Krku, bila je ona, kao i danas Sv. Juraj, i u
antici za veći dio otoka Krka, pa i Cresa, polazište u unutrašnjost.
Najbliža kopnena luka za otok Rab i njegov prijelaz na kopno bila je Ortopla,
u kasnoj antici Ospela, kako je bilježi Anonim Ravenjanin. 408 Municipalno područ­
je Ortople također se protezalo u unutrašnjost Velebita, a oko tri kilometra južnije
graničilo je s područjem Begija ili Vegija. Antički je municipium Vegium, kao i
današnji Karlobag, bio veza otoka Paga s kopnom, a područje se Vegija također
širilo dosta duboko u unutrašnjost, obuhvaćajući i priličan dio obale. Na južnom
kraju velebitskoga podgorja, oko 45 kilometara udaljen od Vegija, nalazio se
municipium Argyruntum, luka za južni dio Japudije.
I na otocima nasuprot opisanom dijelu obale bilo je značajnijih središta. Na
susjednom otoku Pagu, antička Cissa, nalazila su se dva veća utvrđena naselja,
Cissa (Caska) i Navalia (Novalja). U drugoj polovici IV. stoljeća Kisa je stradala,
prema nekim mišljenjima u potresu, pa je njezin prosperitet tada prekinut, a
novim otočkim središtem postaje Navalia. 409 Ime Navalia, tj. »mjesto gdje se

405 Tab. Peuting., V; Zaninović, Naselje i teritorij, 11. Prilikom sondažnog istra-
živanja ispred pročelja katedrale otkriveni su ostaci kasnoantičke arhitekture i dio podnog
mozaika datirani u V. stoljeće. J. Meder, Podni mozaici u Hrvatskoj od l. do 6. stoljeća,
Zagreb, 2003., 78.
406 Zaninović, Naselje i teritorij, 12; Suić, Hijeronim, 249 i bilj. 192.
407 Anan. Rav., IV 22; Zaninović, Naselje i teritorij, 12.
408 Anan. Rav., IV, 22,14; Zaninović, Naselje i teritorij, 13.
409 A. Šonje, Kasnoantički spomenici na otoku Pagu, Peristil 24, Zagreb, 1981.,5-
26; A. Škunca, Pregled antike otoka Paga, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.,23,26.
Mnogi autori smatraju da se spomenuti potres dogodio 361. ili 365. godine, no B. Ilakovac,

98
mogu urediti brodovi, brodogradilište«, znakovito je u odnosu ovog naselja spram
pomorskom putu kojim se odvijao morski promet Kvarnerom na relaciji Arva -
Iader upravo preko Navalije, dok se Cissa smjestila u Paškom zaljevu, koji se ne
nalazi na tome putu jer izlazi na Podvelebitski kanal. Na brežuljku Košljun, na
istočnoj strani Novaljskog polja, nalaze se danas ostaci poligonalne antičke
utvrde. 41O U Novalji su sačuvani i ostaci zidova lučke utvrde. Na južnom dijelu
otoka, u dragi Stara Povljana nađeni su pored zidova i ostaci grobova. Pretpostav-
lja se da je možda na položaju neke vile u kasnoj antici, u pobliže neodređeno
vrijeme, nastalo naselje. 4ll I na zapadnoj strani otoka u luci Košljun postojala je
antička utvrda čiji se ostaci nisu sačuvali. Na Pagu je bilo i više ladanjskih vila,
čijih se ostataka može vidjeti u Šankovim stanima, uDabovima, Borovićevima i
u luci Tovarnele. Ostataka antičkih zgrada ima i u Kolanu, gdje se nalazio
vodotoranj, odakle je prirodnim padom voda tekla do Kise. 412
U kojoj su mjeri spomenuti objekti bili u funkciji u V. stoljeću, ne može se
pouzdano reći. Kao i svi sjevernojadranski otoci, i otok Pag arheološki je slabo
istražen, iako ima veći broj poznatih lokaliteta. 413 Sporadičnih nalaza koji se
mogu pripisati V. stoljeću bilo je na Pagu dosta, ali se uglavnom radi o ulomcima
posuda, svjetiljaka i amfora koje je teško točnije datirati. U Novalji je u zbirci
Stomorica pohranjen veći dio ovih nalaza. 414
I otok Rab arheološki je gotovo neistražen, iako se radi o većem i zna-
čajnijem otoku sjevernog Jadrana. Municipij Arba na Peutingerovoj se karti
spominje kao Arva, a Anonim Ravenjanin spominje i grad Colentum. 415 Gradski
ager Arve protezao se i na sjeverni dio otoka Paga, a blaga klima, brojni izvori
slatke vode, pogodno agrarno-stočarsko tlo, ribolov, proizvodnja soli, kame-
nolomi i pomorstvo pružali su stanovništvu otoka egzistenciju, premda su sigurnu
gospodarsku osnovu najvjerojatnije činili stočarstvo, proizvodnja sira i prerada

Da li je rimska Kisa propala u more zbog potresa, Diadora 13, 1991.,241-250., argu-
mentirano je ustvrdio da se radi o neutemeljenoj predaji. Usp. i 1. Fadić, Novaljski
relikvijari, Diadora 15,1993.,157-174.,164 i bilj. 20.
410 Škunca, Pregled, 27. I sa sjeverne strane Novalje nalaze se ostaci antičke utvrde
izviđačko-obrambenog karaktera na lokalitetu Košlja gromača.
411 M. Suić, Pag, Zadar, 1953.,20; Škunca, Pregled, 27.
412 Škunca, Pregled, 27.
413 U Novalji je 1974. godine otkrivena ranokršćanska apsida, koju zbog recentnih
gradnji nije bilo moguće do kraja istražiti, ali bi se prema promjeru polukruga apside od
13 m radilo o najvećoj ranokršćanskoj apsidi na području rimske Dalmacije. Ostaci
ranokršćanskih crkava otkriveni su i u Novalji i u Pagu. Opširnije u Meder, Podni mozaici,
75-76, i ondje nav. lit.
414 S. G!uščević, Antička keramika s otoka Paga, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.,
73. Ulomak zdjele raščlanjena profila kojemu nedostaje završetak oboda može se pripisati
tipu Hayes 67 i datirati u vrijeme između 360. i 470. godine. U razdoblje od IV. do VI.
stoljeća može se datirati i jedan nalaz grla amfore izrađene od ciglastocrvene gline koja
vjerojatno pripada kasnoantičkom tipu DresseI 32, n. dj., 76-78,80; usp. i V. Dautova-
Ruševljan, Tipologija kvarnerskih amfora, Diadora 5, 1970., 161-170.
415 Anan. Rav., V 24; B. Nedved, Felix Arba, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.,30.

99
vune uz proizvodnju vunenih tkanina. 416 Ispod srednjovjekovne crkve sv. Ivana
Evanđelista otkriveni su ostaci trobrodne ranokršćanske bazilike sv. Ivana
datirane u V. stoljeće.417 Ispod današnje rapske katedrale sv. Marije Velike
otkriveni su ostaci katedrale s pripadajućim mozaicima datirani od druge polovice
V. do druge polovice VI. stoljeća. 4l8

Na otoku Krku (Curicta) glavna su središta bila Fulfinum i Curicum. U

urbanoj jezgri grada Krka u ponešto poremećenom obliku i danas se očuvala
antička struktura iz rimskoga doba. Na području današnjeg kompleksa katedrale
otkriveni su ostaci starokršćanske trobrodne bazilike izgrađene u V. ili VI.
stoljeću na ruševinama rimskih termi.419 Pokazalo se da je današnja krčka
katedrala sv. Marije romanička građevina podignuta između XI. i XIII. stoljeća
dijelom na temeljima i ziđu monumentalne ranokršćanske trobrodne bazilike s
prijelaza V. u VI. stoljeće, tada vjerojatno već ruševne građevine.
U Krku su međutim otkrivene još jedne rimske terrne, na prostoru zapadnog
sektora antičkog areala grada. Njihova je specifičnost u tome što je najvjerojatnije
u IV. stoljeću, nakon rušenja gornje konstrukcije nekog reprezentativnog objekta
iz I. stoljeća n. e., temeljni zid novograđenih termi postavljen neposredno na
mozaični pod toga ranocarskog objekta, bez ikakva iskopa za izradu temelja. 420
Kada su te kasnoantičke terme prestale funkcionirati, nije moguće zaključiti iz
rezultata iskapanja, ali, analogno drugim gradskim termama na kojima je građena
ranokršćanska bazilika, treba pretpostaviti da se to dogodilo tijekom V. stoljeća.
O kasnoantičkom razdoblju drugoga urbanog središtu otoka Krka, Fulfiniju,
smještenog u uvali Sepen podno Omišlja, malo je toga poznato. Tamo se, na
lokalitetu Mirine, nalaze ostaci zidina, dijelom očuvanih do visine krova,
monumentalne trobrodne bazilike datirane u V. stoljeće. 42l Dio je tog vrijednog
lokaliteta, zajedno s rimskom nekropolom i crkvicom sv. Ćirila, na području
Janafa, ograđen bodljikavom žicom i već godinama podložan devastaciji.
Slabo je arheološki istražen i susjedni otok Cres. Na mjestu današnjeg
naselja Beli u rimsko je doba bio grad Caput Insulae. U blizini Belog sačuvan je
rimski most i potez rimske ceste koja je ostala u funkciji sve do novijeg vremena.
Najveći grad na otoku bio je Apsorus (današnji Osor), mjesto koje je preživjelo

416 Nedved, n. dj., 34.

417 Meder, Podni mozaici, 74; Mohorovičić, Starokršćanske sakralne građevine na
kvarnerskim otocima, 128.
418 Meder, Podni mozaici, 75; Mohorovičić, Starokršćanske sakralne građevine na
kvarnerskim otocima, 128.
419 A. Mohorovičić, Novootkriveni nalazi antičkih terma, oratorija i starokršćanske
bazilike u gradu Krku, Rad JAZU 360, Zagreb, 1971., 19-34; isti, Starokršćanske sakralne
građevine na kvarnerskim otocima, 127.
420 A. Mohorovičić, Prilog poznavanju antičkog urbanog sloja grada Krka, Izdanja
HAD-a 13, Zagreb, 1989.,20.
421 Mohorovičić, Starokršćanske sakralne građevine na kvarnerskim otocima, 126.
Veći je dio lokaliteta istražen i uređen u lijep arheološki park.

100
seobu naroda. Na osorskom groblju otkriveni su ostaci ranokršćanske crkve s
baptisterijem i krsnim zdencem iz V. stoljeća, na kojoj će negdje u VI. stoljeću
biti sagrađena osorska katedrala. Nad njezinim će ostacima u XVIII. st. biti
podignuta današnja grobljanska crkva Sv. Marije. 422 Položaj antičkoga grada
Cresa (Crepsa) još uvijek nije sa sigurnošću potvrđen, ali najvjerojatnije se
nalazio na današnjem položaju sv. Bartolomeja ili Lovreškog na moru. Arhe-
ološki nalazi ukazuju na postojanje tamošnje nekropole s kontinuitetom ukopa do
kasne antike. m
Aenona kao civitas kasne antike izgubila je značenje što ga je imala u
ranijem Carstvu. O kasnoantičkom se razdoblju povijesti Nina zna vrlo malo jer
ne postoji značajniji arheološki materijal koji bi nadoknadio posvemašnji
nedostatak pisanih izvora. Ostaci bazilike sv. Marije potvrda su da je kršćanstvo
u V. stoljeću uhvatilo korijena u gradu, a Nin je imao i svoju glavnu gradsku
baziliku na mjestu današnje župne crkve. 424
Jader, koji je vrlo važnom prometnicom bio spojen s unutrašnjošću i nalazio
se na povoljnom položaju, u doba Carstva razvio se u važno trgovačko središte.425
U kasnoj antici Jader, kao i sama metropola provincije Salona, gubi ulogu koju je
imao prije. Nakon 380. godine potvrđen je na čelu kršćanske zajednice Zadra
gradski biskup koji sudjeluje u radu Akvilejskoga koncila 381. godine. 426
U vrijeme provala Vizigota čini se da treba datirati izgradnju bedema koji se
protezao paralelno sa starim gradskim zidom, a da se radilo u velikoj žurbi,
dokazuje i uporaba žljebova akvedukta kao građevnog materijala. 427 To pak
potvrđuje da gradski vodovod više nije bio u uporabi, što bjelodano oslikava
tadašnje stanje u nekad cvatućem gradu. Unatoč tome, grad je i u uvjetima ka-
sne antike uspijevao održavati određenu razinu gospodarske snage pa je, kad je
kriza izazvana neposrednom barbarskom opasnošću prošla, čak možda došlo i do
stanovitoga gospodarskog oporavka. Tome bi u prilog mogla govoriti i opsežna
građevna djelatnost tijekom V. stoljeća, kad se u gradu gradi i mozaicima
ukrašava biskupski dvor, katedrala sv. Petra i nekoliko bazilika.428 U predje-
lu Kolovare otkrivena je prostrana kasnoantička nekropola,429 a sondažno

422 Meder, Podni mozaici, 73; Mohorovičić, Starokršćanske sakralne građevine na

kvarnerskim otocima, 128-130.
4231. Fadić, Staklene boce iz muzeja u Cresu, Petriciolijev zbornik l, PPUD 35, Split
1995.,185-201.
424 Suić, Zadar, 336.
425 Novak, Prošlost Dalmacije J, 74; Opširno u Suić, Zadar.
426 Suić, Zadar, 328.
427 Suić, Zadar, 314.
428 Meder, Podni mozaici, 85-89. Mozaik s prikazom jelena vjerojatno datira iz druge
polovice ili sa samog kraja V. stoljeća, mozaik u apsidi također, jednako kao i sačuvani
fragment ispred ulaza u sakristiju koji bi mogao biti i neznatno stariji.
429 B. Nedved, Kolovare, Zadar - kasnoantička nekropola, Arheološki pregled 21,
1980.,134-135.

101
istraživanje podmorja pokazalo je da se na tom prostoru nalazilo rimsko
pristanište. 43o
Osim na Ugljanu, gdje su u Mulinama otkriveni ostaci martirija, bazilike i
mauzoleja, te mnoštvo ulomaka kasnoantičkih sarkofaga, i na drugim srednjo-
dalmatinskim otocima nađeni su ostaci arhitekture, uglavnom crkava, koji
potvrđuju da su u kasnoj antici otoci bili dobro naseljeni. Većina tih ostataka
datira se potkraj IV. stoljeća, najviše u V., a dijelom i u VI. stoljeće. N a
zapadnom dijelu otoka U gIjana u višegodišnjim istraživanjima što ih je vodio M.
Suić otkriveni su, uz ostatke ladanjske vile, i ostaci jednog od najvećih
arhitektonskih kompleksa otkrivenih na dalmatinskoj obali izvan najužeg
teritorija velikih antičkih središta. 431 Na žalost, potpuni rezultati istraživanja nisu
nikad u cijelosti publicirani. Mnoštvo ostataka ranokršćanske arhitekture
otkriveno je i na otoku Braču, a dio njih se s velikom sigurnošću može pripisati
V. stoljeću. 432
Skardona je činjenicu što je postala sjedište biskupa zahvaljivala tome što je
u ranome carstvu bila sjedište juridičkoga konventa, te je u očima provincijske
administracije stekla poseban ugled kao središte službenoga kulta i, u određenom
smislu, središte čitavog područja.433 O životu Skardone tijekom V. stoljeća ne
može se reći gotovo ništa. Iako se skardonitanski biskup prvi put spominje na
crkvenom saboru održanom u Saloni 530. godine, biskupija u Skardoni ute-
meljena je najvjerojatnije još tijekom IV. stoljeća, pa su na cijelom prostoru
između rijeka Zrmanje i Krke u V. stoljeću postojale samo dvije biskupije, lader
i Skardona.434
Biogradsko područje nikada nije sustavno arheološki istraživano. Osobito je
dio obalnog pojasa između Sv. Filipa i lakova i Biograda, zvan Primorje, poradi
mnogih uvala i plodne zemlje u zaleđu, bio pogodan za izgradnju luka i molova
stanovništvu obale i zaleđa. Tijekom rekognosciranja 2002. i 2003. godine na
dijelu zvanom Bošana otkriveni su ostaci dvaju antičkih gatova. 435 Pristaništa su
vjerojatno imala važnu ulogu za transport robe koja je brodovima dolazila Paš-
manskim kanalom i zatim nastavljala put prema unutrašnjosti. Nalazi keramike iz
III. i IV. stoljeća potvrđuju živ trgovački promet i tijekom kasne antike, ali

430 Brusić,Nove spoznaje, 53-55.

431M. Suić, Arheološka istraživanja u Mulinama na otoku Ugljanu, u Odabrani
radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996., 659-688; isti, Zadarski otoci u antici,
Povremena izdanja Narodnog muzeja u Zadru, Zadar, 1974.,47-64,55,61; isti, Antički
grad, 244 i sl. 168; D. Rendić-Miočević, Salona Christiana (III), Osalonitanskim
primjerima »Crkve bez krova«, Fiskovićev zbornik I, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji 21, Split, 1980.,69-84.,76.
432 J. Belamarić et al., Ranokršćanski spomenici otoka Brača, Split, 1994.
433 Suić, Zadar, 331.
434 Migotti, Ranokršćanska biskupija Scardona, 101.
435 Z. Brusić, F. Đinđić, Rekognosciranje obalnog pojasa između Sv. Filipa i Jakova
i Biograda, Obavijesti HAD-a 2, XXXVII04, Zagreb, 2004.,87-94.

102
sustavna istraživanja ovih luka dosad nisu provedena. Na lokalitetu Kapelici
nalazila se nekad ranokršćanska crkva sv. Hadrijana. 436
Ni područje oko Vodica s Vodičkim poljem, osim gradine Velika Mrda-
kovica i nekropole u njezinome podnožju, nije istraženo. To je prostor na kojem
se nalazila antička Arauzona, čiji položaj još uvijek nije sa sigurnošću određen.
Nedaleko od romaničke crkvice sv. Ilije, na lokalitetu Biskupija ostaci antičkih
zidova i fragmenti keramike te gomila kamenja upućuju na mogućnost postojanja
ostataka ranokršćanske bazilike. 437
U Danilu Gornjem otkriveni su ostaci manje sakralne građevine cemeteri-
jalnoga karaktera koja je u ranokršćansko doba bila podignuta na ostacima
termalnoga kompleksa u sklopu antičke vile iz I. ili II. stoljeća. Od još jedne
kasnoantičke vile južno od današnje crkve sv. Danijela sačuvani su samo temelji.
U blizini je pronađen i veći broj kasnoantičkih grobova.438
Granica između salonitanskoga i skardonitanskoga sudbenog konventa na
rijeci Krki predstavljala je i granicu između salonitanske i skardonitanske bis-
kupije. Salona je, zahvaljujući činjenici što je bila glavni grad provincije i
crkvena metropolija, arheološki najbolje istražen antički grad u Hrvatskoj, a s
obzirom na to da je u blizini grada bila smještena i carska palača, koja je preuzela
tradiciju grada nakon njegove propasti, o Saloni se sačuvao i bogatiji pisani
izvorni materijal. Zahvaljujući svojoj ulozi, Salona je, unatoč općoj situaciji u
državi, u V. stoljeću još uvijek bila cvatući grad s razvijenom obrtničkom proiz-
vodnjom i trgovinom. Ondje je najvjerojatnije bio stacioniran i dio Marcelinove
flote,m odande su vodile glavne prometnice u svim smjerovima. Sačuvani natpisi
posvjedočuju prisutnost velikog broja Orijentalaca. Grčki je jezik bio vrlo raširen,
kao i grčka imena, pa je stanovništvo moralo biti dvojezično. 44o O gustoj nase-
ljenosti salonitanskog agera i u petom stoljeću svjedoče ostaci nekoliko rustič­
nih vila, dvojnih bazilika na lokalitetu Manuš u Splitu (Ad basilieas pictas) s
ranokršćanskim grobljem,441 te otkriće rimsko dobne i kasnoantičke nekropole
u Krtinama u Kaštel-Sućurcu ,442 nalazi pojedinačnih grobova i lučkih po-
strojenja. 443
Narona, u doba razvijenog Carstva jedno od najznačajnijih lučkih i trgo-
vačkih središta u Dalmaciji i rimska kolonija, zahvaljivala je svoj procvat izrazito

436 Isti, Rekognosciranje, 89-92.

437 M. Zorić, Arheološka topografija u zaleđu Vodica kod Šibenika, Obavijesti HAD-
a I, XXXII/OO, Zagreb, 2000., 73-77.
438 L Pedišić, Sanacijsko-konzervatorski radovi na kompleksu kasnoantičke vile
rustike u Danilu Gornjem, Obavijesti HAD-a 3, XXVI/94, Zagreb, 1994.,50-51,50.
439 Wilkes, n. dj., 420.
440 Salona Christiana, 63, i ondje nav. lit.
441 Usp. Ad basilieas pictas, ur. F. Oreb et al., Split, 1999.
442 Šuta L, Zaštitna istraživanja rimskodobne nekropole u Donjim Krtinama u Kaštel-
Sućurcu, Obavijesti HAD-a 3, XXXVIII/2006, Zagreb, 2006., 85-91.
443 S. G1uščević, Staklo iz kasnoantičke luke u Resniku, Petriciolijev zbornik l,
PPZUD 35, Split, 1995., 163-184.

103
povoljnom položaju na Neretvi , čijim je tokom prolazio iznimno značajan
prometni pravac u unutrašnjost, pa se prosperitet grada temeljio ponajprije na
prekomorskom uvozu i transportu robe u unutrašnjost provincije. S općom
gospodarskom krizom države i opadanjem materijalnih mogućnosti stanovništva
i Naronu je u IV. stoljeću pogodila kriza, koja se očitovala i opadanjem broja
natpisa. Ta okolnost, karakteristična za područje cijele Dalmacije, onemogućuje
donošenje ikakvih zaključaka o etničkim, društvenim i gospodarskim prilikama u
Naroni i njezinu ageru u V. stoljeću. Zbog togaje i za područje Narone moguće
444

donijeti samo uopćene i općepoznate zaključke da je grad, izgubivši svoju

nekadašnju ulogu, bio u opadanju, ali da je i u uvjetima kasne antike ipak ostao
važno središte. 445 No, kao lučki grad na povoljnom položaju, bio je privlačan za
kršćane pa je u V. stoljeću nova vjera u Naroni već bila prevladala. Narona je
tako, uz Salonu i Jader, postala jedno od najsnažnijih kršćanskih središta na
istočnoj obali Jadrana i ishodišna točka za širenje kršćanstva u unutrašnjost, te u
neko vrijeme i biskupija. 446
Naronitanskom ageru pripadao je niz manjih naselja i ladanjskih vila na
kojima se se razvile i manje manufakture. No, bili su zastupljeni i drugi obrti.
Kako najveći dio tih središta većih i manjih poljoprivrednih imanja nije
arheološki istražen, nije ni moguće išta konkretno kazati o njihovoj funkciji u
drugoj polovici V. stoljeća.
Unaronitanskom ageru nalazila se i utvrđena vila u Mogorjelu, jedan od
najvećih građevinskih kompleksa kasne antike u zaleđu istočnojadranske obale,
čija se gradnja datira u početak IV. stoljeća. Mišljenja o glavnoj namjeni tog
objekta još uvijek nisu jedinstvena, pa neki istraživači u njemu vide utvrdu, dok
se pak drugi opredjeljuju za mišljenje da se radilo o utvrđenoj građevini
poljoprivrednog karaktera. 447 Objekt je propao tijekom V. stoljeća, a poslije je

444 O Naroni i njezinu ageru opširnije C. Patsch, Povijest i topografija Narone,

Metković, 1996; N. Cambi, Antička Narona - urbanistička topografija i kulturni profil
grada, Izdanja HAD, Split, 1980., 127-148; isti, Arhitektura Narone i njezina teritorija u
kasnoj antici, RFFZ 24 (11), Zadar, 1984.-85.,33-59; Bojanovski, Bosna i Hercegovina,
116-128. Razdoblje kasne antike naronitanskog agera slabije je istraženo, a i posljednjih
godina prednost su imala istraživanja razdoblja ranijeg Carstva što ih je provodio E.
Marin. Bilo je ipak i istraživanja i otkrića iz vremena kasne antike.
445 Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 128; Cambi, Arhitektura Narone, 35; M.
Zaninović, Područje Neretve kao vojni mostobran rimske antike, Od Helena do Hrvata,
Zagreb, 1996.,228, pretpostavlja da razloge opadanju grada, osim u općim prilikama u
državi, treba vidjeti dijelom i u mijenjanju riječnog korita Neretve, zasipavanju luke,
malaričnosti, a na zaostajanje Narone prilično je utjecao i snažni razvoj Salone.
446 O tome sVjedoče nalazi više od dvanaest ranokršćanskih crkava bazilikaInog tipa
unaronitanskom ageru koje nije moguće precizno datirati, a vremenski pripadaju V. i VI.
stoljeću. Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 128 i bilj. 79; Cambi, Arhitektura Narone, 35.
447 Pregled mišljenja i literature u Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 125-126;
Cambi, Arhitektura Narone, 53-55.

104
vjerojatno obnovljen, posluživši u VI. stoljeću kao dio fortifikacijskog sustava za
osiguranje plovnog puta Neretvom i važnog raskrižja kopnenih putova. 448
Za obranu nepovoljan položaj Epidaura bio je razlogom što je u kasnoj antici
taj grad polako propadao, a stanovništvo ga je postupno napuštalo i odlazilo na
sigurnija mjesta. Na gorskim kosama sačuvani su ostaci kasnoantičkih refugija na
gradinama Spilan i Gradac, koje su bile nastanjene vjerojatno do afirmiranja
kasnoantičke jezgre budućeg Dubrovnika. 449 Kasnoantički ostaci u kojima se
može nazrijeti utvrđeni kompleks s crkvom, sačuvani su i na otočićima Mrkanu i
Bobari, a ostaci bedema nalaze se i na mjestu današnjih Kupara. 45 () Vijesti o
odlasku stanovnika Epidaura sačuvane su u obliku narodne predaje koja je u
srednjem vijeku zapisana u djelu cara Konstantina VII. Porfirogeneta 451 te u
kronikama Tome Arhiđakona452 i Popa Dukljanina.453
Dalmatinski otoci u doba nesigurnosti, poglavito potkraj IV. i u V. stoljeću,
postaju osobito privlačna mjesta za život, zbog veće sigurnosti koju su pružali.
Arheološki nalazi potvrđuju da je većina ladanjskih vila i u V. stoljeću nastavila
egzistirati, a uz njih se, često i na ostacima vila iz ranijih stoljeća, grade kršćanske
sakralne građevine, nerijetko i ranokršćanske bazilike.
Takav je primjer kasnoantičkoga kompleksa bazilike i drugih građevina
zabilježen u Polačama na Mljetu, dok su na Majsanu i Sutvari u Pelješkom kanalu
otkrivene ranokršćanske crkvice, koje su možda bile cenobiji. 454 Arhitektonski
ostaci u uvali Veli Porat na Šćedru potvrđuju da je ta uvala imala važnu funkciju
zakloništa za lađe u slučaju nevremena, a bila je smještena na važnom plovnom
putu uz istočnojadransku obalu. Crkvice, čiji su ostaci nađeni i na manjim,
nenastanjenim otocima duž čitavog toga plovnog puta, poput Gospe od Tarca na
Kornatima, na Sušku i na Biševu, koristili su i održavali tamošnji redovnici i
pustinjaci. 455
Unutrašnjost današnje Bosne i Hercegovine slabije je arheološki istražena,
pa i kad je u pitanju kasna antika. Značajnijih naselja bilo je i u unutrašnjosti,
osobito uz rudarska središta ili ljekovita vrela, ali za V. stoljeće nema gotovo

448 E. Dyggve, H. Vetters, MogO/jelo. Ein spiitantiker Herrensitz in Dalmatien,

Wien, 1966.,44, sl. 21. Cambi, Arhitektura Narone, 54. Prema tim bi mišljenjima objekt
stradao za vrijeme provale Zapadnih Gota početkom V. stoljeća, ali to će biti malo
vjerojatno. Obnova tog utvrđenja zacijelo pada u doba Justinijanovih sukoba s Ostro-
gotima u Dalmaciji
449 Goldstein, Bizant, 34.
450 Goldstein, Bizant, 34 i bilj. 159, 162.
451 DAI 29,217-236.
452 Toma Arhiđakon, 37.
453 Letopis popa Dukljanina, ur. F. Šišić, Beograd - Zagreb, 1928., 318 i d.
454 M. Zaninović, Ranokršćanske crkve kao postaje plovnoga puta duž istočne obale
Jadrana, VAHD 86, Split, 1994., 125-146, 142-143 i bilj. 41, s opsežnim popisom litera-
ture.
455 Isti, Ranokršćanske crkve kao postaje plovnoga puta, 143-145.

105
nikakvih jasnih spoznaja o etničkim, društvenim i gospodarskim prilikama
temeljenih na izvornome materijalu. 456
U dolini Neretve značajnija su se naselja razvila u Konjicu, Madeškovcima,
Polju, Čelebićima, Lisičićima i Ostrošcu, ali nisu sa sigurnošću poznata njihova
antička imena. U Cimu kraj Mostara vjerojatno se nalazio kasnoantički
Sarsenterum, dok se na Ilidži kod Sarajeva nalazilo naselje Aquae S .. ..457 Brojne
evidentirane i otkrivene, ali najčešće neistražene ranokršćanske crkve, kojih je do
danas poznato šezdesetak, pokazuju da je tijekom V. stoljeća kršćanstvo snažno
prodrlo i u unutrašnjost Dalmacije, ali još uvijek nije uspjelo osvojiti područja
udaljena od većih urbanih središta, naseljena uglavno slabije romaniziranim
autohtonim stanovništvom.
Značajnije naselje razvilo se i u Višnjici kod Kiseljaka, najvjerojatnijem
središtu rudarske i talioničke djelatnosti šireg područja oko Vranice. Ime naselja
nije potvrđeno nalazom natpisa, a njegova je sudbina u V. stoljeću nepoznata.
Prisutnost kršćana na tom području potvrđuju bazilike u Gradcu na Ilinjači, u
Dabravinama, Gradcu u HomoIju, u Brezi, Doboju kod Kaknja i u Gornjoj
Višnjici, ali te crkve uglavnom nisu precizno datirane. 458
Prostrani ager imao je grad mun. Bist ... , koji još uvijek nije sa sigurnošću
lociran, ali se najvjerojatnije nalazio na mjestu današnjeg Bugojna.459 Okolno je
područje bilo rudni bazen bogat zlatom i željezom, a u samom Bugojnu na
lokalitetu Grudine u ČipuIjiću utvrđena su četiri kulturna sloja: prethistorijski,
rimski, kasnoantički i srednjovjekovni. Da se radilo o prostranom području,
svjedoče i akta crkvenog sabora u Saloni u kojima je zapisano da je 5. svibnja
533. Andreas episcopus Bestuensis tražio da se smanji njegova prostrana
biskupija. 460 Kršćanstvo je i na tom prostoru prisutno već najkasnije u drugoj
polovici V. stoljeća, ali, na temelju izvornog materijala, nije moguće ništa potanje
kazati o tom razdoblju.
O Domaviji, kao značajnom središtu rimskog rudarstva u istočnoj Dalmaciji
u V. stoljeću ne zna se ništa. Moguće je donositi samo pretpostavke o prestanku
rudarske djelatnosti i propasti grada, a prema rezultatima istraživanja organi-
zirano iskorištavanje rudnika prestalo je negdje u drugoj polovici IV. stoljeća.
No, iskopavanje rude najvjerojatnije ipak nije bilo potpuno prekinuto, već je
proizvodnja bila nastavljena za lokalne, a možda i regionalne potrebe. 461

456 Opširnije u V. Paškvalin, Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone,

Sarajevo, 2003.
457 Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 143-146 i bilj. 10, 148.
458 Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 153-154, i ondje nav. lit.
459 Potvrđuje to i usporedba podataka s Tabula Peutingeriana i istraživanja E.
Pašalića, GZM, n. s. VIII, Sarajevo, 1953.,277-287; Bojanovski, Bosna i Hercegovina,
163-164, mišljenja je da se upravo u Bugojnu nalazila antička Bistue Nova.
460 Farlati, n. dj., 173; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 159-161.
461 Bojanovski, Bosna i Hercegovina, 203; Paškvalin, Kršćanstvo kasne antike, 33.

106
 STANOVNIŠTVO I VJERA

Prvi tragovi kršćanstva u Dalmaciji mogu se sa sigurnošću datirati u drugu

polovicu III. stoljeća. 462 Ta se religija prvi put javlja u Saloni, što je i razumljivo,
jer je u pravilu kršćanstvo najprije dolazilo u glavne gradove provincija.
Najstarija kršćanska zajednica arheološki je locirana u prvom uređenom
okupljalištu u jednoj salonitanskoj privatnoj kući (tzv. oratorij A). Tu je,
najvjerojatnije, u vrijeme biskupa Venancija, koji je stigao iz Rima, bila uređena
domus ecclesiae .463 Potkraj III. stoljeća salonitanskim biskupom postao je
Domnij, podrijetlom možda iz Antiohije, koji je ojačao salonitansku kršćansku
zajednicu i obnovio oratorij što ga je bio ustrojio Venancije. 464

462 E. Marin, Starokršćanska Sa/ona, Zagreb, 1988.,22-23; Gabričević, Kršćanstvo

u Iliriku do dolaska Slavena, u Antička Salona, ur. N. Cambi, Split, 1991.,327-328; P.
Vežić, Zadar na pragu kršćanstva, Diadora 15,1993.,29-54,30,32-33. Opširnije uN.
Cambi, XIII. međunarodni kongres za starokršćansku arheologiju, Split-Poreč, 1994.
godine i starokršćanska arheologija na području Hrvatske, Diadora 15,1993.,11-26,15-
17 i ondje nav. lit.; isti, Antika, 208-209; Rano je kršćanstvo, što se kasne antike tiče, u nas
najviše proučavana tema.
463 M. Abramić, O povijesti kršćanstva u Saloni, u Antička Sa/ona, 321-326, 322; B.
Gabričević, Najstariji kršćanski oratorij u Saloni, u Antička Salona, ur. N. Cambi, Split,
1991.,353-366; B. Migotti, Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine,
Zagreb, 1990.,58; Marin, n. dj., 23-25; N. Cambi, ur. Antička Salona, Split, 1991.,480.
Basler, Kršćanska arheologija, Mostar 57, odbacuje Venancija kao prvoga biskupa u
Saloni, smatrajući daje Venancije krenuo u svoju misiju prema Duvnu i ondje nastradao,
a njegove kosti da su prenesene u baziliku posvećenu Anastazijevu mučeništvu. To
mišljenje, ničim argumentirano, trebalo bi odbaciti. Usp. Cambi, XIII. međunarodni
kongres, 17, i Vežić, Zadar, 33, 46. Vežić, Zadar, 33, mišljenja je da Venancijevo
smaknuće valja pripisati Dioklecijanovim progonima. Venancijevo biskupovanje i martirij
vremenski valja odrediti u doba Valerijanove vladavine (253.-260.). Nije poznato je li
nakon Venancija u Salonu bio poslan ili posvećen neki njegov nasljednik. O Venancijevu
biskupovanju u Saloni dvoji i Ivanišević, n. dj., 225-226 i bilj. 4 i 5.
464 Abramić, n. dj., 322-323; Basler, 53-55; Migotti, Ranokršćanska topografija, 58;
Marin, n. dj., 25-26; Cambi, Antička Salona, 474-476; Cambi, XIII. međunarodni kongres,
16-18; Ivanišević, n. dj., 229. Domnij je stradao ll. travnja 304. godine za vrijeme
Dioklecijanova velikog progona kršćana. Prema predaji, u tom je progonu stradalo još
sedam salonitanskih mučenika, a nedaleko od mjesta njihova martirij a podignuta je na
Kapljuču sredinom IV. stoljeća prva cemetrijalna bazilika.

107
 Simferije, inicijator gradnje sjeverne bazilike episkopaInoga kompleksa,
umro je oko 405. godine. 465 Za biskupovanja njegova nećaka i nasljednika
Hezihija papa Zosim uzdigao je godine 414. Salonu na čast metropolije. 466
Povijesno je zajamčen i episkopat bivšeg cara Glicerija, kojega je svrgnuo Julije
Nepot i poslao ga u Salonu, a krajem V. stoljeća zasjeo je na biskupsku stolicu
Honorije 1., koji je bio u otvorenom sukobu s tadašnjim papom Gelazijem zbog
rasprava iniciranih Arijevim učenjem. 467
I nakon Galerijeva edikta Licet esse Christianos 311. godine,468 te dvije go-
dine kasnije i Konstantinova,469 kao i nakon Teodozijeva edikta Cunctos populos
380. godine,470 ne može se zaključiti ništa u prilog mišljenju o nesnošljivom ili
agresivnom odnosu kršćana prema poganima u Saloni. Nije ga ni moglo biti jer
su u to doba kršćani još uvijek izrazita manjina. 47l Nema ni traga o tome da je
ijedan od salonitanskih poganskih hramova naglo prestao biti korišten. 472 Suživot
kršćana i pogana bio je ozakonjen, što je onemogućavalo izljeve uzajmne
nesnošljivosti. Afirmacija kršćana u gradu bilaje konstantna i postupna, a svoj je
prvi značajan vrhunac doživjela početkom V. stoljeća. 473 U to je vrijeme i u su-
sjednome Trogiru zajamčena organizirana kršćanska zajednica. 474

465 Abramić, n. dj., 323; Marin, n. dj., 37.

466 Abramić, n. dj., 323; Suić, Hijeronim, 230.
467 Abramić, n. dj., 323.
468 Tekst edikta usp. u Laktancije, O smrtima progonitelja, prev. N. Cambi, 34, i bilj.
prevoditelja 197. Edikt je objavljen 30. travnja 311. i javno izvješen u Galerijevoj
prijestolnici Nikomediji.
469 Tekst edikta usp. u Laktancije, O smrtima progonite(ja, prev. N. Cambi, 48, i bilj.
prevoditelja 275.
470 Cod. Theod., XVI 10; Edikt je proglašen 27. veljače 380. godine. U našoj
literaturi trenutak izričite zabrane poganskih kultova vrlo često varira od 380. do 392.
godine. Tako Brandt, n. dj., 28, navodi 380. godinu, a Cambi, Antika, 209, kraj IV.
stoljeća, a na str. 211 godinu 392. pozivajući se na Demandta, Die Spiitantike, 133 id.
Razlog je tome što je vjerska politika Teodozija L, kao gorljivog pristaše pravovjerne
nikejske formule, od početka njegove vladavine jasno definirana jer je on bio prvi car koji
nije uzeo titulu vrhovnog svećenika. Brojni su njegovi edikti u svezi s vjerskim pitanjima,
a prvi je proglašen upravo 27. veljače 380. godine (Cod. Theod., XVI 1,2). Dana 10.
siječnja 381. carevim je proglasom naglašena nikejska formula kao državna, a tek 391.
zabranio je Teodozije u bilo kakvoj formi posjećivanje poganskih hramova, kućne kultove
i štovanje poganskih božanstava. Stoga bi se upravo 391. godina trebala smatrati godinom
zabrane starih kultova i proglašenjem kršćanstva jedinom dopuštenom religijom. No,
sljedeće je godine Teodozije ponovio proglas poprativši odredbe strogim kaznama (Cod.
Theod., XVI 10, 10). Usp. Demandt, n. dj., 128-133.
471 Prema Cambijevu mišljenju, kršćana je tada bilo manje od 10 posto među
stanovništvom čitava Rimskog Carstva. Laktancije, prev. N. Cambi, 183, bilj. 266.
472 Marin, n. dj., 29; Goldstein, n. dj., 55; Slično se može zaključiti i za Zadar, barem
za razdoblje do Teodozijeva edikta 391. godine. Vežić, Zadar, 36-37.
473 Migotti, Ranokršćanska topografija, 59; Marin, n. dj., 29.
474 Kovačić, Ranokršćanski natpis, 307.

108
 Odnosi između kršćana i nekršćana uglavnom su bili tolerantni i kršćanska
Crkva zasigurno nije željela, ali ni mogla, zauzeti agresivan stav prema
poganstvu, koje se i dalje održavalo zahvaljujući ukorijenjenosti i kasnoantičkoj
duhovnoj klimi, a ne više državi. Razloge opstanku poganstva u Saloni trebalo bi
vidjeti i u tome što je u tetrarhijsko doba grad bio urbanistički dotjeran, te je
doživio i snažnu afirmaciju poganstva. Tadašnje urbanističke intervencije bile su
rađene u duhu stare državne propagande, pa je tako i na Porta Caesarea po-
stavljena poganska Tyche.475
Još u prvoj polovici V. stoljeća zajamčene su u Saloni uz kršćansku vjersku
zajednicu i židovska i rimska, te zajednice koje obavljaju metro ački kult, mitra-
izam, kao i egipatske kultove. 476 Na nekropolama Hortus Metrodori i Rupotina
nije bilo grobova mučenika i ondje se poslije nije razvio kult martira, pa su one
duže zadržale svoj poganski karakter. Na temelju kronološke razlike između
crkava episkopainog središta građenih u IV. i početkom V. stoljeća i ostalih
crkava u gradu dolazimo do zaključka o značajnom porastu broja kršćanskih
vjernika u drugoj polovici V. stoljeća, a porast je, osim li samome gradu,
zabilježen i u cijeloj salonitanskoj regiji, te općenito u Dalmaciji.477
Proces kristijanizacije poslije Konstantinova edikta ubrzo je nakon same
Salone zahvatio i jadransku obalu. Već krajem IV. stoljeća živio je ondje na
otocima i priličan broj monaha, što je bila posljedica živih veza s kršćanskim
Istokom, poglavito s Egiptom, koji je kolijevka pustinjaštva.
Znano je da su odavde hodočastili vjernici u Egipat kako bi u blizini Alek-
sandrije posjetili čudotvorno svetište sv. Menasa. O tome u Dalmaciji svjedoče
nalazi tzv. ampula sv. Menasa, malih plosnatih recipijenata od pečene zemlje sa
stiliziranim reljefnim likom sveca u kojima su hodočasnici donosili posvećeno
ulje koje bi bili zagrabili iz svijećnjaka nad svečevim grobom,478 a na jednom se
sačuvanom natpisu s »južnoga« salonitanskoga groblja spominje Petros
monachos, što istodobno ukazuje i na vjerojatno orijentalno podrijetlo tog
redovnika. 479

475 Marin, n. dj., 30.

476 O metroačkoj religiji u Dalmaciji usp. J. Medini, Salonitanski arhigalat, Radovi
FFZ-a 20 (9), 1980.-8l., 15-27; Gabričević, Kršćanstvo u Iliriku, 345; Goldstein, n. dj., 56;
Suić, Hijeronim, 230.
477 Marin, n. dj., 29, 37 i bilj. 43; Bojanovski, n. dj., 73, 353. Daje do druge polovice
V. stoljeća kršćanstvo prodrlo i duboko u unutrašnjost Dalmacije, potvrđuju nalazi
šezdesetak ranokršćanskih sakralnih građevina na tlu današnje Bosne i Hercegovine. Iako
najveći broj tih crkava nije moguće precizno datirati, a veći broj ih nije ni do kraja istražen,
neke od njih svakako bi trebalo pripisati upravo drugoj polovici V. stoljeća.
478 Gabričević, n. dj., 331; Z. Brusić, Starokršćanski sakralni objekti uz plovidbenu
rutu istočnom obalom Jadrana, Diadora 15, 1993.,223-236.,230 i bilj. 24; M. Zaninović,
Ranokršćanske crkve kao postaje plovnoga puta duž istočnog Jadrana, VARD 86, Split,
1994.,125-146,141-144; Goldstein, n. dj., 56.
479 Migotti, Ranokršćanska topograj!ja, 63 i bilj. 319.

109
 Osim arheološkog materijala i pisani izvori potvrđuju redovničke zajedni-
ce na obali, pa tako redovnike u IV. stoljeću spominje sv. Jeronim, u V. stoljeću
papa Zosim, a u VI. stoljeću govore o njima akta salonitanskih crkvenih
sabora. 48o Najstariji sačuvani podaci o kršćanskoj Crkvi i njezinim klericima u
Zadru mogu se datirati u prvu polovicu IV. stoljeća, kad se na crkvenom saboru
u Rimu 341. godine kao jedan od sudionika spominje i »zadarski biskup«, dok
prvi imenom poznati zadarski biskup Feliks sudjeluje 381. godine u radu koncila
u Akvileji, a 390. u Milanu. Prvi kršćanski oratorij u Zadru nastao je uz sam fo-
rum. 481
Proces kristijanizacije u Dalmaciji nije se odvijao ravnomjerno. U ruralnim
područjima i u unutrašnjosti odvijao se sporije i teže, uglavnom zbog otpora što
ga je pružalo stanovništvo odano tradicionalnim, od prapovijesti ukorijenjenim
vjerovanjima. Otuda i dolazi naziv pogani za nepokršteno stanovništvo, tj. pagani
- stanovnici sela (pagus).
Daje proces kristijanizacije u Dalmaciji, kao i u drugim dijelovima Carstva,
napredovao polako, te da se poganstvo nije lako predavalo, pokazuje to da su i u
Rimu u prvoj polovici V. stoljeća postojale familije koje su se držale tra-
dicionalne religije,482 a nisu bile tajne ~i simpatije cara Anternija prema po-
ganstvu. Njegov najpouzdaniji vojni zapovjednik bio je upravo nekršćanin
Mat'celin, a Flavija Mezija Feba Severa, poganskog filozofa, Anternije je
proglasio prefektom Rima, konzulom za 470. godinu i patricijem. Sever je kao
gradski prefekt čak dao obnoviti i dio Koloseja. 483 I neki drugi Antemijevi potezi
sugeriraju da je možda čak namjeravao i rehabilitirati poganstvo u Rimu. U
drugoj polovici V. stoljeća provincijom Dalmacijom upravljao je Marcelin, koji
je, unatoč tome što je bio nekršćanin, bio osoba duboko uvažavana i na Zapadu i
na Istoku.
Činjenica da se i u VI. stoljeću u Dalmaciji grade mnogi baptisteriji, koji se
čak i dograđuju pri već postojećim crkvama, govori u prilog tome da je pogana
do kraja antike u većem broju bilo i na selu i u gradovima. Ti se baptisteriji zbog
svojih dimenzija dovode u svezu upravo s pokrštavanjem odraslih osoba, dakle
isključivo pogana,484 iako u to vrijeme još nije postojalo jasno definirano načelo
o tome u kojoj bi životnoj dobi trebalo primiti sveti sakrament krštenja.

480 Migotti, Ranokršćanska topograf!ia, 63 i bilj. 311.

481 Vežić, Zadar, 34, 36, 38; I. Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka, Sjaj
zadarskih riznica, Zagreb, 1990., 15.
482 Goldstein, n. dj., 69; Nikolanci, n. dj., 14 i bilj. 31; Cambi, n. dj., 478;
Gladijatorske borbe, zabranjene u vrijeme cara Teodozija, ponovno su bile dopuštene za
vladavine Valentinijana III.
483 U V. st. Kolosej je obnavljan nekoliko puta. Nakon potresa 429. i 443., a zatim i
za vrijeme Odoakarove vladavine. Posljednju obnovu dao je izvršiti ostrogotski kralj
Teodorik. Rome and The Vatican, Edit Projec, Paris, 1999.,50-51.
484 Opširnije u N. Cambi, Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj
jadranskoj obali, Materijali XII, Zadar, 1976.,239-282; A. Milošević, Porijeklo i datiranje

110
 Osim preko jadranskih luka poput Senije, Jadera, Salone i Narone, krš-
ćanstvo je u unutrašnjost prodiralo i iz Akvileje, te s juga, iz starih i snažnih
kršćanskih središta Soluna i Filipa. m No, autohtono je stanovništvo na onim
prostorima gdje nije bilo većih urbanih središta, tvrdokorno čuvalo svoja stara
vjerovanja. Ako je i prihvaćalo novu vjeru, bilo je to uglavnom formalno, pa je u
nju unosilo i pojedine sadržaje iz vlastite vjerske tradicije i dotadašnja shvaćanja.
Kamena ploča iz Gale kod Sinja, koja je vjerojatno služila kao dio oltarne
pregrade, po sredini ima reljefno oblikovan križ. S obiju njegovih strana izrađeni
su koncentrični krugovi iste veličine, u kojima se prepoznaje prapovijesno
solarno božanstvo. 486
Iako se tijekom višestoljetne rimske vlasti u Dalmaciji postupno mijenjao
etnički sastav njezina stanovništva, veliku je većinu i dalje činilo autohtono
stanovništvo. No, u ove je krajeve pristigao i brojan strani element. Prema saču­
vanim antičkim natpisima, najviše je pridošlica (činovnika, trgovaca, rudara i
vojnika) stiglo s Istoka, donoseći pritom tradicije svoga zavičaja. 487 Tako su se
pojavile različite orijentalne misterijske religije, koje su se zatim postupno, više
ili manje prihvaćene, širile među tamošnjim stanovništvom. Najprihvaćenija
božanstva bila su Mitra imaloazijska Kibela (Magna Mater).488 Obje su religije
zbog soteriološkog karaktera predstavljale glavne konkurente kršćanstvu.
Na temelju grčkog natpisa pronađenog u Saloni na kojem se spominje »Li-
dija Basa djevica manihejka«,489 dopušteno je s velikom vjerojatnošću pretposta-
viti daje u Dalmaciju s različitim kultovima prodrlo i manihejstvo. U prilog tome
mišljenju govori i pismo što ga je carigradski patrijarh godine 437. uputio
biskupima Zapadnog Ilirika, kojim ih upozorava na zablude manihejaca i nestori-
janaca. 490 Spomenuto je pismo indicij da se među klerom u Dalmaciji bilo
proširilo i učenje carigradskog patrijarha Nestorija, osuđeno 431. godine na Eku-
menskom saboru u Efezu. 491
U unutrašnjosti provincije Dalmacije, na tlu današnje Bosne i Hercegovine,
kršćanstvo se svakako javlja nešto kasnije negoli na obali, ali povijesnih je
pokazatelja na temelju kojih bi se pobliže moglo odrediti vremensko i prostorno

keramičkih posuda u grobovima ranoga srednjega vijeka u Dalmaciji, Diadora 12, 1990.,
327-370,334 upozorava kako »oo. ne samo da se u kasnoj antici ne može govoriti o
potpuno pokrštenom, nego čak niti o potpuno romaniziranom stanovništvu, posebno ne u
dijelovima provincije udaljenijim od većih urbanih središta«.
485 Gabričević, n. dj., 33; Marin, n. dj., 26; Vežić, Zadar, 33; Goldstein, n. dj., 55.
486 Gabričević, n. dj., 345.
487 Gabričević, n. dj., 331; Goldstein, n. dj., 59 i bilj. 17. O stanovništvu Dalmacije
u kasnoj antici opširnije A. M6csy, u G. Alfi:ildy, Bevolkerung und Gesellschaft der
romischen Provinz Dalmatia (mit einem Beitrag von A. M6csy), Budapest, 1965.;
Nikolanci, Kulturni život u Saloni, 153-154.
488 Gabričević, n. dj., 345; Medini, Salonitanski arhigalat, 310-31 l.
489 Gabričević, n. dj., 345; Nikolanci, Kulturni život u Saloni, 154.
490 Gabričević, n. dj., 345.
491 Gabričević, n. dj., 345-346.

III
širenje nove vjere premalo za konkretnije i pouzdanije zaključke. Vjerodostojan
podatak koji upućuje na postojanje crkvene organizacije i u unutrašnjosti
provincije jest pismo sv. Jeronima Heliodoru iz godine 398. u kojemu govori o
ubijenim biskupima i svećenicima te porušenim crkvama u krajevima Dalmacije
zbog provala barbara. 492 Kako barbarske provale u pravilu nisu zahvaćale
jadransku obalu i njezino neposredno zaleđe, Jeronimove se riječi mogu odnositi
samo na rubne dijelove Dalmacije u unutrašnjosti, najvjerojatnije uz sjevernu i
istočnu granicu Dalmacije, danas u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine.
Prve kršćanske bazilike u Bosni i Hercegovini građene su u većim naseljima
možda već i u drugoj polovici IV. stoljeća,493 a najvjerojatnije potkraj IV.
stoljeća. Dosad otkrivene ranokršćanske bazilike na tlu Bosne i Hercegovine u
literaturi se, međutim, općenito vremenski smještaju uglavnom u V. i VI.
stoljeće,494 iako neki autori smatraju da bi bazilike s presvođenim grobnicama
valjalo datirati u IV. i V., a ne u V. i Vl. stoljeće.495

492 Šišić, n. dj., 158; Paškvalin, Prilog datiranju, 668.

493 Paškvalin, n. dj., 668.
494 Paškvalin, n. dj., 667; Bojanovski, Bosna i Hercegovina, na nekoliko mj.; Đ.
Basler, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Kasnoantičko doba), Sarajevo, 1966.,330.
495 Paškvalin, n . dj., 684, 686-687.

112
 POKAPANJE

Na temelju današnjih spoznaja u kasnoantičkoj je Dalmaciji tijekom V.

stoljeća moguće konstatirati dva prevladavajuća načina inhumacije, prostorno
ograničena na primorski pojas i na unutrašnjost. Unutrašnjost, u teže pristu-
pačnijim dijelovima slabije romanizirana, a ponegdje i jedva dotaknuta
kristijanizacijom, u dijelovima provincije udaljenijim od većih urbanih središta,
čuvala je svoje stare tradicije, u koje je ipak postupno prodiralo i kršćanstvo. To
je u pogrebnom obredu rezultiralo i simbiozom različitih utjecaja. No, grobovi
datirani u kasno carsko doba svjedoče da se u tom razdoblju ranokršćanski ukop i
u Dalmaciji ne razlikuju znatnije od istodobnih nekršćanskih, a oblik i arhitektura
groba ovisili su prije o materijalnim mogućnostima pokojnika negoli o njegovim
vjerskim opredjeljenjima. Pokojnike se tako najčešće polagalo u kamenjem
obložene rake. No, česti su i ukop i u grobne komore u koje se nerijetko polagalo
i više od jednog pokojnika, dok se, za razliku od unutrašnjosti provincije, na obali
češće koriste sarkofazi.
Na obali i otocima, kamo je kao nova religija vrlo rano prodrlo, poglavito u
razvijenim gradovima i njihovoj okolici, kršćanstvo je u V. stoljeću već pre-
vladalo. U Saloni se razvio kult martira, s koncentracijom ukopa sarkofaga oko
posvećenih mjesta, te oko cemeterijalnih bazilika, premda su neke tamošnje
nekropole i dalje zadržale svoj poganski karakter. U primorskom je prostoru, a
poglavito u Saloni, tako zamjetna pojava pokapanja u sarkofazima, no na više
mjesta nailazi se i na zidane grobnice, te poneki mauzolej. Jasno je da su
pokapanje u sarkofazima, zidanu grobnicu ili mauzolej sebi mogli priuštiti samo
imućniji pojedinci, pa otvorenim pitanjem ostaje pokapanje onoga brojnijeg
dijela stanovništva, poput gradske sirotinje, kolona i robova.
Otkriće šest kasnoantičkih grobova na Sustipanu u Splitu, datiranih u IV.-V.
stoljeće, potvrdilo je pretpostavku o postojanju tamošnjega kasnoantičkog
groblja. 496 Radilo se o tri dječja groba u amforama i tri groba odraslih pokojnika

496 T. Marasović - D. Vrsalović, Srednjovjekovna opatija !la Sustipanu u Splitu,

VAHD, LXV-LXVII, Split, 1963.-1965., 175; M. Petrinec - T. Separović, Arheološka
iskopavanja na Sustipanu u Splitu, Obavijesti HAD-a 3, XXVII94, Zagreb, 1994.,47-49,
47-48.

113
koji su bili omeđeni tegulama s dvoslivnim pokrovom. U grobovima nije bilo
nikakvih nalaza. 497 Takav način pokapanja karakterističan je za stanovništvo vrlo
skromnoga imovinskog stanja.
Između 1953. i 1958. godine, prilikom istraživanja kompleksa rustične vile
i ranokršćanske bazilike u Mulinama na otoku Ugljanu, M. Suić je pod gomilom
kamenja otkrio i u cijelosti istražio ostatke kasnoantičkog mauzoleja. m U
središnjem dijelu edikule nalazilo se postolje za sarkofag, od kojega je otkriveno
samo njegovo dno. Bilo je očito kako je sarkofag bio nasilno razbijen i pomaknut
s ležišta. Pod mauzoleja bio je ukrašen mozaikom koji se na nekim dijelovima
sačuvao. Građevinu je na temelju obilježja arhitekture, načina zidanja i sačuvanih
dijelova mozaika Suić datirao u prva desetljeća V. stoljeća. Budući da se stotinjak
metara od mauzoleja nalaze ostaci već spomenute vile, velika je vjerojatnost da
je i mauzolej na neki način pripadao arhitektonskom kompleksu vile koja je
nastala u ranom Carstvu i do izmaka antike bila u funkciji te dograđivana u
nekoliko faza. U blizini mauzoleja otkriveni su i istraženi ostaci ranokršćanske
memorije s adneksima. U središtu apside nađeno je postolje sarkofaga, a na
njemu oveći dio dna sarkofaga s profiliranim donjim rubom. Između sjevemog i
zapadnog zida središnje prostorije otkriven je in situ ukopani sarkofag s ostacima
muškog kostura. 499
Nedovoljna arheološka istraženo st kasnoantičkih grobova, te često i
pogrešna interpretacija pojedinih nalaza, rezultirali su još uvijek nedostatnim
spoznajama o osnovnim tipovima grobova, grobnoj arhitekturi, te oblicima i
orijentaciji grobova. Uočeno je ipak da se dijelom u V., a navlastito u VI. stoljeću
kao posljedica intenzivnijih dodira s barbarima, poglavito Germanima, pri
pokapanju učestalije pojavljuju grobni nalazi nakitnih predmeta kao dijelova
odjeće pokojnika. Skromno su evidentirani u nekim pojedinačnim ukopima u
Dalmaciji, te u grobljima na redove VI. stoljeća u Kašiću kod Zadra, na položaju
Glavčurak, i u kasno antičkoj nekropoli na istočnoj padini brda Spas u Kninu. 50o
Groblja na redove nalaze se i u Mihaljevićima, Unešiću, te Han-Potoku kod
Mostara, a radi se redom o kompleksnim grobljima na kojima pokapanje
započinje još u V. stoljeću bez pobliže odredivog početnog termina; uz domaće
stanovništvo na njima su u manjem broju bili pokopani i Ostrogoti u doba njihove
vladavine Dalmacijom. Na groblju u Rakovčanima indicirana je, prema mišljenju
Z. Vinskog, u šest grobova i mogućnost pokopa Alamana. 501

497Petrinec - Šeparović, n. dj., 48.

498M. Suić, Arheološka istraživanja u Mulinama na o. Ugljanu, Opera selecta,
Zadar, 1996., 659-688, 659, 667-679. Rezultati istraživanja nisu nikad u cijelosti
objavljeni.
499 Suić, n. dj., 663-664.
500 A. Milošević, Porijeklo i datiranje, 334.
501 Vinski, n. dj., 54.

114
 Ukorijenjeno je mišljenje kako u kasnoantičkim grobovima zbog kršćanskih
odredbi ne može biti grobnih priloga. so2 Ta je činjenica uvelike i pridonijela
neispravnoj interpretaciji pojedinih nalaza. Otkriće nesumnjivo kasnoantičkog
groba iz Kijeva iznijelo je na svjetlo dana, pored većeg broja sitnijih ulomaka
keramičkih i staklenih posuda, i dugačak bojni nož, te nekoliko brončanih i
željeznih aplika pojasne garniture. Položaj noža unutar groba ukazivao je da se
nedvojbeno radi o grobnom prilogu. Smatra se da je njihovo podrijetlo ger-
mansko, ali ovaj je nalaz dokaz da su se takvi noževi (sax), inače karakteristični
za kasnije ranosrednjovjekovno doba, rabili i u kasnoj antici. 503 Zanimljiv je
nalaz tri kasnoantička groba u Lučanima kod Sinja koje je prema brojnim
grobnim prilozima bilo moguće široko datirati u razdoblje od kraja IV. do kraja
VI. stoljeća.
Velika grobnica tipa a pozzeto 504 s ulazom na jugozapadnoj strani u gornjem
je dijelu izrađena od masivnih kamenih ploča, dok je u donjem zidana od
priklesanih kamenih blokova s mnogo tvrde žbuke. U njoj se ukapalo u dvije faze.
U prvoj fazi pokapanje je trajalo od IV. do VI. stoljeća. Tom su razdoblju
pripisani posmrtni ostaci četrnaest odraslih osoba i dvoje djece, te brojni grobni
nalazi, osobito nakita. Pozornost privlače dva noža, te uljanica s prikazom
kantarosa na disku, što je kršćanski motiv. Nakon prekida ukapanja u prvoj fazi,
u istu je grobnicu ponovno pokopan jedan pokojnik. Uz njegove ostatke
pronađeno je također nekoliko predmeta na temelju kojih se ukop može okvirno
datirati između polovice VI. i prve trećine VII. stoljeća. 505

Nalaz groba iz Gale kod Sinja sličnih je osobina, no većim je dijelom bio
uništen prilikom kopanja septičke jame. Uz uništene ostatke groba bilo je i
građevinskoga kamena i žbuke, pa se vjerojatno nalazio uz ostatke nekakve
arhitekture. Uz nekoliko nalaza, inventar grobnih priloga sadržavao je i željezni
vrh koplja. Iako ga nije moguće precizno datirati, vjerojatno pripada kasnom IV.
stoljeću .506

U literaturi se nailazi i na mišljenja o sekundarnoj uporabi grobnica nakon

duljeg vremenskog razdoblja. Stječe se dojam da na dalmatinskim lokalitetima to
nije tako rijetka pojava. No, dok su arhitektonska izvedba i cilj nastanka takve
grobnice neprijeporni jer se ona u pravilu podiže za vjerojatni ukop članove iste
obitelji, teško je braniti mišljenje o ukopu pokojnika nakon gotovo dva stoljeća u

502 Usp. S. Gluščević, Grob 830 s nekropole na Relji u Zadru i problem datacije
zdjelica Hayes 34 (Lamboglia 6), Diadora 15, 1993.,55-84. Na nekropoli koja je dati ran a
od I. do IV. stoljeća grob 830 sadržavao je grobne priloge koji su upućivali na zaključak
da se radi o kršćanskom ukopu. Grob je preliminarno datiran u kraj III. st. ili IV. stoljeće.
503 Milošević, Porijeklo i datiranje, 334 i bilj. 13.
504 Grobnice s ulazom namijenjenim za pristup pri sekundarnoj uporabi grobnice
morale su imati pristupni rov za koji je E. Dyggve uveo, poslije uglavnom prihvaćen, naziv
pozzeto.
505 Milošević, n. dj., 339-347 i bilj. 19.
506 Milošević, n. dj., 347 i bilj. 22, 23.

115
nedvojbeno - u tom slučaju - tuđu grobnicu. U jednoj su takvoj grobnici u Vojniću
nedaleko od Garduna nađeni ostaci dvaju pokojnika. so7 M. Sanader datirala je
nastanak grobnice i prvi ukop u IV. stoljeće na temelju priložene svjetiljke, koju
datira u IV.-V. st., te pojasne kopče koju datira u IV. stoljeće. Drugi je ukop, prema
križolikoj fibuli, autorica datirala u VI.-VII. stoljeće. soR
Ključni je argument datacije u IV. st., uz grobne priloge, činjenica da je
grobnica bila pokrivena s dvije stele koje najvjerojatnije potječu upravo s grobova
obližnjega legijskog logora u Tiluriju. Shodno tome, malo je vjerojatno da bi se
mogle uporabiti prije no što je logor bio napušten, a posljednje epigrafske potvrde o
rimskim vojnicima u Tiluriju datirane su u drugu polovicu III. stoljeća. so9
I tegu le pod kojima je bio pokopan prvi pokojnik prema žigovima IV. legije
potječu najvjerojatnije s napuštenih zgrada u Tiluriju. No, pretpostavimo li takav
slijed zbivanja, teško je prihvatljiva pretpostavka da bi već neposredno po zamiranju
aktivnosti u Tiluriju počelo oskvrnjivanje grobova. Ni zgrade, gotovo je sigurno,
nisu odmah izgubile funkciju, jer odlazak vojske nije morao značiti nužno i
prestanak ikakva drugog vida života u naselju. Stoga smatram da nastanak i prvu
uporabu grobnice na temelju sačuvanog materijala možemo s velikom vjerojatnošću
datirati u drugu polovicu IV. ili u prvu polovicu V. stoljeća.
Činjenica da se pokojniku podiže grobnica s ulazom namijenjenim za
njezinu ponovnu uporabu, svjedoči s velikom sigurnošću da je pokojnik imao
obitelj te da se očekivalo da i njezini članovi nakon smrti budu pokopani u istoj
grobnici. U tom svjetlu trebalo bi promatrati i sekundarni ukop, koji je moguće
datirati tek na osnovi križolike fibule. Prihvati li se pretpostavka o ranijem
datiranju križolikih fibula, onda i sekundarni ukop možemo s velikom vjero-
jatnošću datirati u drugu polovicu V. stoljeća. O vjerskoj pripadnosti pokojnika
može se samo pretpostavljati. Iako je drugi ukop gotovo sigurno kršćanski, nema
valjanih razloga ni čvrstih argumenata da se i prvom pokojniku odrekne pri-
padnost kršćanskoj vjeri.
Petom ili početku VI. stoljeća pripada grobnica iz Gorice kod Imotskog, tipa
a pozzeto s nekoliko dislociranih skeleta i nekoliko grobnih priloga. slO U Vrbi
kod Glamoča u ostacima kasnoantičke bazilike također je otkrivena grobnica
istoga tipa,sll a analognih primjera o arhitektonskom uklapanju grobnica u
kasnoantičke crkve na tlu današnje Bosne ima nekoliko.m

507 M. Sanader, Kasnocarska grobnica iz Vojnića, Opvsvla archaeologica 23-24,

Zagreb, 1999-2000., 225-236.
508 Isto, 232-234.
509 Uporaba stela nije rijedak slučaj, a najpoznatiji je primjer kasnoantička grobnica
u Dugopolju, u potpunosti izgrađena od stela. N. Cambi, Stele iz kasnoantičke grobnice u
Dugopolju, VAHD 86, Split, 1993, 147-181.
510 Milošević, n. dj., 348.
511 Milošević, n. dj., 351.
512 Milošević, n. dj., 348. Usp. i Đ. Basler, Bazilika u 9borcima, NSS, 7, 1960.,59-
71; I. Bojanovski , Kasnoantičke presvođene grobnice u Citluku i njihova prethodna

116
 U novije su vrijeme i na nekoliko lokaliteta u okolici Kiseljaka otkriveni
ostaci iz kasnoantičkog vremena. m Na lokalitetu Crkvine kraj Podastinja otkri-
vena je kasnoantička grobnica s bačvastim svodom u kojoj je pronađen skelet u
vrlo dobrom stanju, orijentiran u smjeru sjever-jug. Od priloga su u visini bedara
pronađena dva brončana kolutića, te jedna brončana kopča promjera 4 cm, s
plosnatim jezičkom. Pretpostavka je da se na okolnom prostoru nalazi još
nekoliko istovjetnih grobnica, ali to na terenu nije bilo moguće provjeriti. 514
Nedaleko od ovog nalaza otkriveni su i ostaci kasnoantičkog refugija, a u
cijelosti su otkopani ostaci kule od koje se protezao bedem prema sjevero-
zapadu. m Prema većem broju otkrivenih kamenih ploča i nalazima srednjo-
vjekovnih ukopa, vrlo je velika vjerojatnost da se na tom lokalitetu nalazilo
kasnoantičko groblje na kojemu su ukopi nastavljeni i tijekom srednjeg vijeka.
Daljnja su istraživanja potrebna kako bi se produbile spoznaje o tom vrlo
obećavajućem lokalitetu.

Na lokalitetu Begovića guvno u Višnjici također je u sklopu otkrivenoga, ali

ne i u cijelosti otkopanoga kasnoantičkog objekta, otkrivena kasnoantička zidana
grobnica s bačvastim svodom, koja je tvorila integralni dio objekta. Pretpostavka
je da se u ovom slučaju radi o mauzoleju uz koji su se nizali drugi ukopi, kojih je
nađeno uz vanjski zapadni zid. Dokaz da se radi o većem kompleksu grobova,jest
i otprije poznata zidana grobnica udaljena oko 6 m u smjeru sjeverozapada. Zbog
recentnih gradnji nije bilo moguće do kraja istražiti otkriveni objekt. 516
Nalaz rimske nadgrobne stele prilikom kopanja vojničkog rova u rujnu 1994.
na lokalitetu Blaškovića šuma kod Brestovskog u blizini Kiseljaka ukazao je na
moguće postojanje zidane grobnice, a sukladno tome vrlo vjerojatno i kasno-
antičkoga sakralnog objekta. Stela je bila izrađena u II. stoljeću, ali je u kasnoj
antici bila sekundarno uporabljena, vrlo vjerojatno kao poklopac rimske zidane
grobnice. 517
Na lokalitetu Crkvine u Bugojnu otkriveni su ostaci cemeterijalne bazilike,
a uz njezine ostatke pronađeni su i kasnoantički grobovi na svod. Samo u jednom
grobu nađena je slabo očuvana kasnoantička željezna fibula bez igle, istog tipa

konzervacija, NSS, 9, 1964., Sarajevo, 103-122; isti, Kasnoantička bazilika u Vrbi na

Glamočkom polju, GZM, n. s. 35/36, Sarajevo, 1980/81., 195-209; Paškvalin, Kršćanstvo
kasne antike, na nekoliko mjesta.
513 E. Imamović, Rezultati probnih iskopavanja u Podastinju, Višnjici i Gromiljaku
kod Kiseljaka, GZM (A), N.S. sv. 47,1992.-1995., Sarajevo, 1996.,61-92.
514 Imamović, n. dj., 68-69.
515 Imamović, n. dj., 69-70. Uz životinjske kosti otkopana su i dva ljudska skeleta,
od kojih je prvi nađen u jugoistočnom kutu objekta, orijentiran u smjeru jug-sjever, dok je
drugi ležao u sjeverozapadnom kutu, bez glave i bez dijela kičme.
516 Imamović, n. dj., 76.
517 A. Škegro, Rimska stela iz Ruševca kod Brestovskog u središnjoj Bosni,
Opvscvla Archaeologica 21, Zagreb, 1997.,235-238.

117
kakav je poznat i s nekropola V. i VI. stoljeća u Mihaljevićima kod Rajlovca i
Rakovčanima kod Prijedora, a identični su primjerci nađeni i u MogOljelu. Ovaj
je tip fibule dugo bio u uporabi, a bližu dataciju bazilike mogli bi odrediti nalazi
novca IV. stoljeća, od kojih prevladava novac Konstantina II., Jovijana i
ValentinijanaIl. Ostaci su bazilike ležali na temeljima starije građevine, a u
blizini su nađeni i tragovi naselja smještenog uz rimsku cestu.5l8
U V. stoljeću uslijed nejednake prihvaćenosti kršćanstva, raznolikih
kulturnih utjecaja i poremećene etničke strukture na tlu kasnoantičke Dalmacije
nije, čini se, postojao neki općeprihvaćeni i jedinstveni način pokapanja. Većina
groblja datirana je okvirno širim vremenskim razdobljem, dok je pojedinačne
grobove teško točnije datirati jer prateći materijal, ako ga ima, ne pruža dovoljno
elemenata za preciznu dataciju. Mnoge su grobnice i sekundarno korištene, dok
su neke bile provaljene i opljačkane. 519

m Paškvalin, n. dj., 672 i bilj. 44. i 47.

519 O pljačkanju grobova u doba propasti rimske vlasti svjedoči i Teodorikova uredba
kojom zabranjuje da se zlatni predmeti stavljaju s pokojnikom u grob, te pod zaštitu države
stavlja grobove za koje se naslućuje da u njima ima zlata. Šišić, n. dj., 170; Posavec, n. dj.,
8; Arheološki potvrđena situacija pljačke groba locirana je u ostacima ranokršćanske
bazilike na Docu u selu Vitini, gdje je na južnoj strani bazilike pronađena dobro očuvana
grobnica na svod u kojoj nije bilo grobnih priloga, kosti pokojnika bile su u neredu, a vrata
je zatvarala gomila kamenja. Paškvalin, n. dj., 680.

118
 NADGROBNA PLASTIKA, ARHITEKTURA, SPOMENICI I NATPISI

Najviše je kasnoantičkih sarkofaga na istočnojadranskoj obali otkriveno na

grobljima Salone, našega najvećeg i najbolje istraženog ranokršćanskog
lokaliteta. No, dok su sarkofazi iz razdoblja prelaska s poganstva na kršćanstvo
vremenski relativno lako odredivi, već i po samim svojim stilskim značajkama i
reljefnoj simbolici neutralnih motiva,520 u kraj III. i rano IV. stoljeće, a oni s čisto
kršćanskim temama u drugu polovicu IV. stoljeća, postupnim gubljenjem
zanimanja za figuru i portret i postupnom sve učestalijom pojavom kršćanskih
simbola poput Kristovih monograma, križeva, golubica i s1.,521 sarkofazi VI.
stoljeća pokazuju tipičan kasnoantički odmak od klasične modelacije k negaciji
reljefa.
Tijekom V. stoljeća na lokalnim se sarkofazima katkad javlja oblik polu-
kružnog poklopca; za sada takvih sarkofaga, međutim, osim u Raveni i Saloni, u
drugim jadranskim područjima nema.522 Na žalost, velik dio sarkofaga, njihovih
poklopaca i fragmentarnih dijelova u literaturi nije objavljen. Među onima
objavljenima tek se nekoliko njih datira u V. stoljeće. 523
Na središnjem zabatu i akroterijima jednoga poklopca sarkofaga iz Salone
nalazimo simboličke prikaze jedinstvenoga sadržajnog i likovnog karaktera na
našem području. Jaganjac na brdu iz kojega istječu rajske rijeke prikazan je u
središnjem zabatu, dok se po tri jaganjca nalaze u akroterijima. Ti jaganjci
predstavljaju apostole čija su imena urezana u akroterijima. Pretpostavlja se da je
taj poklopac, datiran u kasno V. ili rano VI. stoljeće, izrađen po uzoru na rave-
natske primjerke iz V. stoljeća. 524

U Trogiru su na širem prostoru oko glavnoga gradskog trga bili pronađeni

sarkofazi s natpisima iz V. stoljeća, uz veći broj ulomaka ranokršćanske crkvene

520 N. Cambi, Sarkofag Dobroga pastira i njegova grupa, Split, 1994.,52 i d.; Z. Bu-
ljević, Ergo sit Hyppolytus, DA 21, Zagreb, 1997., 117-128; Cambi, Antika, 256-263.
521 Cambi, Krist i njegova simbolika, 87; isti, Antika, 268.
522 Cambi,Antika, 271 i bilj. 1219.
523 Egger, Forshcungen II, 202.
524 Cambi,Antika, 268-269, sI. 430.

119
plastike. Od nekoliko pronađenih sarkofaga koji se datiraju u prva desetljeća V.
stoljeća pozornost privlači sačuvani prednji dio sarkofaga koji je, vjerojatno u
srednjem vijeku, bio sekundarno uporabljen kao poklopac drugog sarkofaga. U
njemu je bila pokopana Maksimila, a uz njezino ime navedeno je i ime klesara
Projekta. Ukop je prema konzulima datiran u 438. godinu.525
Mnoštvo pokretnog arheološkog materijala i ostataka arhitekture otkrivenih
na tlu Dalmacije, koji pripadaju kasnoantičkom vremenu, otvaraju pitanje
datacije nalaza. No, kasnoantički je fundus gotovo u pravilu teško precizno da-
tirati, pa su arheolozi, u neprilici da točnije vremenski determiniraju fragmen-
tarne nalaze kojima raspolažu, skloniji određivati širi vremenski raspon.526 Tako
je oblikovana ideja kako u drugoj polovici V. stoljeća reprezentativnijih gradnji
više gotovo da i nije bilo, što bi značilo da su se u to doba u pravilu radile
skromnije adaptacije ili pregradnje, uglavnom profane arhitekture, koja je tijekom
stoljeća najvećim dijelom propala.
Poznato je da su nakon Konstantinova, a zatim i Teodozijeva edikta, crkve
učestalo građene tijekom IV. i prvih desetljeća V. stoljeća, pa su mnogi ostaci,
vrlo često nekritički, pripisani upravo tom vremenu. U Justinijanovo je doba bila
znatno pojačana graditeljska aktivnost, osobito utvrda koje su imale zadaću
čuvati pravce pomorskih putova. 527 Uz njih su vrlo često građene i crkve, pa
odatle proizlazi i učestalost datiranja mnogih ostataka kasnoantičkih građevina,
poglavito onih slabije sačuvanih ili nedovoljno istraženih, upravo u VI. stoljeće.
Ostaje otvorenim pitanje koliko su arheolozi spremni nalaze kojima raspolažu
pripisati razdoblju kad su u Dalmaciji vladali Marcelin i njegov nasljednik Julije
Nepot.
Prema mišljenju A. Uglešića » ... zasad nema nikakvih argumenata da bilo
koji crkveni objekt na području provincije Dalmacije pripišemo 4. st., osim
eventualno baziliku petorice mučenika na groblju Kapljuč u Saloni. Manji dio
crkava (gotovo isključivo u urbanim centrima) nastao je tijekom prve pol. 5. st.,
dok je najveći dio nastao tek nakon odlaska Istočnih Gota, u justinijanskom
vremenu, dakle tijekom prve pol. 6. st«.528 S ovakvim se mišljenjem, međutim,
nije moguće složiti u potpunosti, iako bi najveći broj ostataka sakralnih građe­
vina, poglavito na obali i otocima, valjalo neosporno pripisati upravo justinijan-
skom razdoblju.529

525 Kovačić, Ranokršćanski natpis, 303.

526 Crkvu u selu Biljanima Donjim kraj Kašića na lokalitetu Begovača, N. Jakšić tako
datira u V. ili VI. stoljeće, N. Jakšić, Preživjele ranokršćanske crkve u srednjovjekovnoj
ninskoj biskupiji, Diadora 15, 1993., 127-144, 134; A. Uglešić, Još jednom odatiranju
ranokršćanskog pluteja iz Posedarja kod Zadra, Diadora 15, 1993., 145-156, 153, Crkvu
Marijina Uznesenja također datira širim vremenskim rasponom, u V.-VI. stoljeće, dok
plutej iz Posedarja, n. dj., 148, datira još šire, u IV.-VI. stoljeće.
527 Opširno u Goldstein, Bizant, i ondje nav. lit.; Kovačić, Ranokršćanski natpis, 306.
528 Uglešić, Još jednom odatiranju ranokršćanskog pluteja, 149.
529 Opširnije u J. Jeličić-Radonić, GATA, Crkva ]ustin!;anova doba, Split, 1994.

120
 Unutrašnjost sakralnih građevina često je bila ukrašena zidnim slikama, ali
nam je kasno antičko zidno slikarstvo slabo poznato. Freske uranokršćanskim
objektima vrlo su rijetko očuvane in situ jer se u pravilu radi o vrlo slabo
sačuvanim objektima sa zidovima očuvanim do male visine i dugo izloženim
atmosferalijama. Ponekad se tijekom istraživanja nailazi samo na odlomljene
dijelove maltera s tragovima fresaka. Zbog toga dobro sačuvane freske u
samostanskoj crkvi u Lovrečini istočno od Postira na Braču imaju veliku važnost
za proučavanje kasnoantičkog zidnog slikarstva na istočnojdranskoj obali .S30
Problem preciznijega vremenskog determiniranja te oblikovanja jasnije i
točnije slike druge polovice V. stoljeća leži ponajprije u nedovoljnoj arheološkoj
istraženosti. Ni u Saloni, koja je kao glavno središte kršćanstva naš najbolje istraženi
ranokršćanski lokalitet, nisu sve bazilike do kraja istražene, a neke nisu nikad u
potpunosti ni bile otkopane. Nedostatna istraženost poglavito se manifestira u
činjenici da se zaključci o ranokršćanskom razdoblju vrlo često temelje na
rezultatima starijih istraživanja srednjovjekovnog razdoblja, kad se supstratni antički
i ranokršćanski sloj na kompleksnim lokalitetima registrirao, ali gotovo u pravilu bez
potanje analize, što je rezultiralo ili zanemarivanjem ili pogrešnim tumačenjem
nalaza.53I U većem broju slučajeva radilo se i o hipotetskim rekonstrukcijama tIorisa
na osnovi samo manjim dijelom otkrivenih temelja. No, gradski areal antičke Salone
nije nakon napuštanja grada preslojen kasnijim gradnjama, u čemu i leži njezina
velika važnost za proučavanje ranoga kršćanstva.
Gradovi i mjesta s kontinuitetom življenja mnogo su problematičniji, s obzirom
na pregradnje i adaptacije starijih objekata zbog prilagođavanja novonastalim
potrebama, što rezultira time daje često vrlo teško ustanoviti postojanje ranijih faza,
čak i kad je njihovo postojanje gotovo sigurno. Kasnoantičke su građevine u pravilu
sačuvane samo u temeljima, pa se njihova preciznija datacija velikim dijelom oslanja
i na skulpturu i kameni namještaj, a vrlo se često događa da je to i jedino što je
pronađeno ili sačuvano. No, skulptura i ukras primjerice Justinijanova vremena ne
moraju značiti i da je crkva građena u to doba. Osim naknadnih adaptacija i
dodavanja krstionica, na raniju fazu pojedine građevine ukazuje i ukrasni namještaj,
poglavito vitki urezani križevi proširenih krajeva koji vremenski prethode reljefnim
oblicima.532 No, eventualni nedostatak gradnji u drugoj polovici V. stoljeća ne mora
značiti ništa drugo doli da za novom gradnjom ne postoji potreba i da su već
postojeće građevine još uvijek u funkciji.
Kraj IV. i početak V. stoljeća predstavljaju, kao što je poznato, novu etapu
razvoja ranokršćanske civilizacije na tlu Dalmacije. U gradovima se počinju
graditi veće i raskošnije bazilike, a kršćanstvo se postupno počinje širiti i izvan
gradskih središta. Oblici gradskih bazilika postupno se standardiziraju u omje-

530 J. Jeličić Radonić, Ranokršćanske freske u Lovrečini na Braču, Prijateljev

zbornik l, PPUD 32, Split, 1992., 133-150.
531 B. Migotti, Antičko-srednjovjekovni sakralni kontinuitet na području Dalmacije.
Opvscvla archaeologica 16, Zagreb, 1992.,225-249,226 i bilj. 4.
532 Migotti, Ranokršćanska topografija, 67.

121
rima duljine i širine 1:2-2,5 te u omjeru srednjeg broda u odnosu na bočne 1:3.533
Iako izlazi iz promatranog vremenskog okvira, kao najpoznatiju ranokršćansku
gradnju u Saloni treba spomenuti dvojnu baziliku što su je potkraj IV. i početkom
V. stoljeća izgradili biskupi Simferije i Hezihije.534 Je li u to vrijeme već postojao
biskupski dvor u svojim začecima, teško je s pouzdanjem utvrditi, ali to je vrlo
vjerojatno. Već u V. stoljeću biskup postaje najmoćnijom osobom u gradu, a u
vrijeme izgradnje bazilike biskup je zacijelo već došao u posjed termi između
bazilike i sjevernoga gradskog zida. 535
E. Dyggve je unutar zidina Salone identificirao dvadeset i jednu kultnu
građevinu, no njegova je istraživanja potrebno podvrgnuti temeljitoj reviziji.
Zbog novije izgradnje teško je mnoge njegove rezultate kritički preispitati. Prema
dosadašnjim saznanjima u V. stoljeće moglo bi se datirati nekoliko kultnih
građevina.
Basilica iuxta portum nalazila se u južnom dijelu grada, u blizini luke.
Sagrađena je na mjestu ruševina nekadašnjih termi i pokazuje klasični saloni-
tanski plan s vanjskom apsidom i tri broda, no uz apsidaini dio posjeduje i neke
anekse. 536 Basilica orientalis trobrodna je bazilika s apsidom sagrađena u
istočnom dijelu grada, također nad ruševinama termi, a može se datirati u drugu
polovicu V. ili sam početak VI. stoljeća. Gradnja cemeterijalne bazilike na
537

Manastirinama, prema revizijskim iskopavanjima novijeg datuma, datira se u

samu sredinu V. stoljeća. 538 Petom stoljeću nedvojbeno pripada lokalitet Ad ba-
silieas pictas , ostaci dvojnih bazilika skrstionicom , u splitskom predjelu Manuš.
Prije gradnje bazilika na tom se mjestu nalazila starija građevina za koju se,
nakon posljednjih istraživanja, vjeruje da je bila odeon ili kazalište. 539
U Naroni, našem najznačajnijem ranokršćanskom lokalitetu nakon Salone i
Zadra, posvjedočeno je za sada sa sigurnošću pet bazilika, ali su ti objekti vrlo
slabo istraženi. 540 Bilo koju od tih bazilika teško je precizno datirati osim one na
lokalitetu ispod crkvice sv. Vida, zahvaljujući nedavnom otkriću krstionice

533 N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.,223.

534 Gerber, Forschungen I, 23; Dyggve, Povijest salonitanskog kršćanstva, /zabrani
spisi, Split, 1989.,21-123,25 i d.; Cambi, n. dj., 223-224.
535 Cambi, n. dj., 224.
536 E. Dyggve, n. dj., 77, 96; Marin, n. dj., 35.
537 Dyggve, n. dj., 96; Marin, n. dj., 35; E. Marin, Salona Christiana, VAHD 80, Split,
1987.,57-70,61; D. Rendić-Miočević, Salona Christiana. O solinskom baptisterijalnom
kompleksu - cathecumeneum ili consignatorium?, Zbornik Narodnog muzeja, VIII,
Beograd, 1975,255-264; isti, Salona Christiana (III), O salonitanskim primjerima »Crkve
bez krova«, Fiskovićev zbornik I, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, Split, 1980.,
69-84; isti, Pitanje kronologije razvoja salonitanskih gemina, VAHD 77, 1984., 174-186.
Također i u Antička Salona, ur. N. Cambi, 367-377.
538 N. Duval et al., Salona III, Manastirine, Rim, Split, 2000., 400-425; Meder,
Podni mozaici, 118-119.
539 Oreb et al., Ad basilicas pictas, 14·15.
540 F. BuškarioI, Prinosi kasnoantičkoj sakralnoj topografiji N arone, Narona, Zagreb,
Opuzen, 1999., 131-148,152; Cambi, Arhitektura Narone, 36.

122
dimenzija 5x5 metara u aneksu bazilike. Krstionica je datiran a u V. stoljeće, a taj
je aneks skrstionicom istovremen s gradnjom glavne crkvene građevine.
Bazilika, dakle, nedvojbeno potječe iz V. stoljeća. 541 Nalazi skeletnih ukopa
prilikom poljskih radova potvrđuju da je okolica crkve, premda se nalazila unutar
gradskih zidina, služila kao groblje. 542 Bazilika na lokalitetu Erešove bare bila je
zasigurno cemeterijalna bazilika jer se nalazi stotinjak metara izvan gradskih
zidina. 543 Petom bi stoljeću možda mogla pripadati bazilika na bivšoj trasi
regionalnog vodovoda Prud-Pelješac-Korčula. Njegova je izgradnja započela
1980. godine, no nakon otkrića antičkoga grada Regionalni je zavod za zaštitu
spomenika kulture zabranio radove. Zaštitna su iskopavanja otpočela 1985.
godine i otkrila kulturni sloj od III. st. pr. Kr. do VI. stoljeća. Polovicom IV. st.
sagrađen je slabo temeljen objekt tankih zidova s upisanom apsidom. Nakon
katastrofalne poplave (vjerojatno) objekt je, čini se, djelomično obnovljen, nakon
čega slijedi paljevinski sloj s materijalom iz polovice V. stoljeća. 544 Nakon toga
ponovno je, nešto istočnije, izgrađen objekt s vanjskom oblom apsidom i
vanjskim kontraforima naronitanskog tipa. 545 Ta bi se bazilika stoga možda
mogla datirati upravo u drugu polovicu V. stoljeća. No, veća količina kamenog
namještaja i materijala iz ranijeg i kasnijeg vremena nađena u sjevernom
pridodanom prostoru, među kojima su i komadi pletera košarastih kapitela koji se
datiraju u polovicu VI. stoljeća, dopušta i kasniju dataciju ove bazilike,546 premda
bi se moglo raditi i o eventualnoj kasnijoj pregradnji.
S većom sigurnošću i preciznošću moguće je datirati ranokršćanske objekte
ili njihove ostatke u Zadru, još jednom velikom središtu ranog kršćanstva na
našoj obali. Episkopalni kompleks u Zadru izgrađivan je duže vrijeme tijekom V.
stoljeća, a tom se vremenu pripisuje i baptisterij uglom prislonjen uz južni zid
katedrale. 547 Episkopalni je kompleks sagrađen nad dijelom staroga rimskog
foruma i sklopa građevina na njegovoj sjevernoj strani. U katekumeneju, manjim
dijelom prislonjenom uz južni brod bazilike, sačuvan je podni mozaik sa
starozavjetnom temom o izvoru života, koji se datira u V. stoljeće, kao i još dvije
ranokršćanske crkve u Zadru, bazilika sv. Stjepana (danas sv . Šime) i bazilika sv.
Tome. 548 Istom se stoljeću dade pripisati i plutej iz Sv. Stošije s prikazanim

54l E. Marin, Krstionica u Naroni od V. stoljeća do vremena kneza Domagoja?,

Narona, Zagreb, Opuzen, 1999.,229-368,364.
542 Buškarioi, Prinosi, 132.
543 Cambi, Arhitektura Narone, 36.
544 Buškarioi, Prinosi, 133-135.
545 Buškarioi, Prinosi, 135; Cambi, Arhitektura Narone, 42, naronitanskim tipom s
pravom naziva bazilike koje su u arheološkoj literaturi u nas nazivane »bosanskim« tipom
jer su na području Bosne i Hercegovine prvi put otkrivene i jer su tamo najčešće. Međutim,
ishodište i uzor za njihovu gradnju u unutrašnjosti Dalmacije moralo je biti središte
biskupije, dakle Narona.
546 Buškarioi, Prinosi, 135.
547 Vežić, Zadar, 48; Sjaj zadarskih riznica, 296.
548 Vežić, Starokršćanski sloj, 176; Sjaj zadarskih riznica, 294-297.

123
križem oblika crux gemmata s dvije ptice i dva janjeta ispod križa. Kao simbol
križ nije ušao u javnu uporabu prije polovice IV. stoljeća, a u V. se stoljeću pro-
širio kao znak razlikovanja između kršćana i pogana. 549
Katedrala u Zadru prvotno je, prema predaji, bila posvećena sv. Petru, a onda
je, nakon povratka biskupa Donata iz Konstantinopola s relikvijama sv. Ana-
stazije, posvećena toj svetici. Na temelju tipološki h osobina arhitekture te
ikonografskih i likovnih osobina mozaika u ketekumeneju moguće je izgradnju
sklopa katedrale okvirno datirati u IV. i V. stoljeće, dok je sama urbanistička i
arhitektonska koncepcija vjerojatno bila zamišljena u IV. stoljeću. 55o
Prema građevno-tehničkim osobinama crkva sv. Andrije u Zadru može se
datirati u V. ili VI. stoljeće. Građevina je jednobrodna, s polukružnom apsidom,
a u unutrašnjosti je otkriven ostatak zida koji je dopirao do razine najstarijeg poda
crkve i pod pravim se kutom vezao s drugim zidom preko kojega naliježe južna
strana crkve. Sonda otvorena uz vanjsku južnu stranu otkrila je i ostatke zgrada
različitih faza gradnje, ali njihova apsolutna kronologija se zbog ograničenosti
sonde nije mogla utvrditi. 55l
Na prostoru između rijeka Krke i Cetine B. Migotti je naznačila 237 istra-
ženih ili dokumentiranih ranokršćanskih objekata, te položaja koji su kao takvi
posvjedočeni arheološkim kontekstom, unatoč tome što na njima nisu usta-
novljeni tragovi arhitekture. Popis obuhvaća i kasnije gradnje s ranokršćanski m
spolijima koji s velikom sigurnošću ukazuju da se na samom položaju ili u
njegovoj blizini nalazila ranokršćanska građevina, kao i one građevine za koje se
može pretpostaviti izvorni ranokršćanski ambijent na osnovi povijesnih izvora ili
opće arheološko-topografske situacije lokaliteta. m Veći je broj nalaza pokazao
da se s velikom vjerojatnošću upravo u V. stoljeće može datirati značajan broj
ostataka crkava ili crkvenog namještaja koji ukazuje da sama građevina ili još
nije otkrivena ili je preslojena kasnijom gradnjom.m
Zaštitna su istraživanja oko crkve sv. Ivana pokazala da je crkva podignuta
na zidovima jedne monumentalne ranokršćanske crkve,554 a i dijelovi zidova
apside same katedrale pripadaju također jednoj crkvi iz ranokršćanskog razdo-

549 R. Jurić, Fibula oblika križa iz Privlake kod Zadra, Diadora 15, 1993., 103-126,
107-109.
550 P. Vežić, Starokršćanski sloj katedrale u Zadru, Diadora 10, 1988., 165-182, 165,
174-176,180 i nav. lit.; isti, Zadar, 47-49.
551 Petricioli I. - Vučenović S., Crkve Sv. Andrija i Sv. Petar Stari u Zadru, Diadora
5,1970.,183-186.
552 Migotti, Ranokršćanska topografija, 2 i d., 73.
553 Migotti, Ranokršćanska topografUa, 5; J. Jeličić, Tragovi ranokršćanske
arhitekture od izvora do ušća rijeke Cetine, Cetinska krajina od prethistorije do dolaska
Turaka, Izdanja HAD-a, Split, 1984., 169-180.
554 Kovačić, Ranokršćanski natpis, 307 i bilj. 29.

124
blja. 555 U literaturi osporavani prijepis darovnice Kvirina iz Salone iz godine 503.
indicira daje na mjestu srednjovjekovne katedrale prva ranokršćanska crkva bila
podignuta u V. stoljeću. 556
Na nedalekom otočiću Ošljaku, gdje su ustanovljeni ostaci rustične vile, nalazi
se crkvica posvećena Uznesenju Marijinu. Crkva je izgrađena upravo na ostacima
vile, i nakon istraživanja godine 1992. utvrđeno je da se radi okasnoantičkoj
građevini, manjem ranokršćanskom oratoriju, nastalom vjerojatno u V. ili VI.
stoljeću, kojem je u srednjem vijeku interpoliran sustav pilona i svodova. 557
Na lokalitetu Ivinj u Pirovačkom zaljevu su 1994. godine počela istraživanja
oko crkve sv. Martina s kraja XI. stoljeća. Otkriveni su ostaci trobrodne rano-
kršćanske bazilike građene dijelom na temeljima i zidovima rimske vile. Gradnja
bazilike u prvoj fazi datira se u početak V. stoljeća. 558 U drugoj polovici V.
stoljeća, u drugoj razvojnoj fazi, crkvi je pridodana krstionica, a bazilika je
produžena. Također joj je uz polukružnu klupu dodana upisana apsida, odmak-
nuta od začeinog zida. To je bazilika sirijskog tipa, u Dalmaciji prilično rijetko
zastupljenog. 559
Ranokršćansku građevinu na otočiću Utranu ispred sela Brbinja na Dugom
otoku I. Petricioli je datirao »starokršćanskim razdobljem u vrijeme prije dolaska
Hrvata«.560 Budući da more izravno dodiruje podnožje zidova, objekt je zacijelo,
s obzirom na fenomen poniranja istočnojadranske obale, vrlo star i njegovu je
dataciju moguće okvirno smjestiti u V. ili VI. stoljeće.
Prilikom građevinskih radova u Zadru 1960. godine otkriveni su ostaci dviju
rimskih zgrada. Radilo se o rimskoj profanoj arhitekturi ,561 a prvi je objekt bilo
moguće okvirno datirati u III. stoljeće samo na temelju baza peristiinih stupova
prema analogijama u Saloni. Druga je rimska zgrada pokazivala dvije građe­
vinske faze. Prva bi, prema Ilakovcu, bila datirana najkasnije u III. stoljeće, dok
mlađa građevinska faza pripada kasnoj antici. Zgrada je, naime, bila porušena, pa
je ponovno obnovljena, pri čemu je korišten materijal s porušenih monumentalnih
rimskih zgrada. Rušenje i sekundarnu uporabu arhitektonskih dijelova drugih
građevina Ilakovac je protumačio razaranjima Vizigota,562 što je teško pri-
hvatljivo objašnjenje.

555 Kovačić, Ranokršćanski natpis, 307 i bilj. 30.

556 Migotti, Ranokršćanska topografija, 8; Kovačić, Ranokršćanski natpis, 308.
557 P. Vežić, Vela Gospa na Ošljaku, Diadora 14, 1992., 319-320.
• 558 Opširnije u M. Zorić, Ivinj, Crkva sv. Martina, Rezultati arheološkog istraživanja,
Sibenik,1994.
559 M. Zorić, Ivinj, ranokršćanska bazilika s krstionicom, Obavijesti HAD-a 3/99,
XXXII1999., Zagreb, 1999., 103-108, 106-107 i bilj. 15.
560 I. Petricioli, Ostaci starokršćanske građevine kod Brbinja, Diadora 2,1960-61.,
313.
561 B. Ilakovac, Novi nalaz ostataka rimskih zgrada u Zadru 1960. god., Diadora 2,
1960-1961.,271-274.
562 Ilakovac, n. dj., 298-299.

125
 Od profane arhitekture s područja Dalmacije pozornost privlače ostaci
monumentalne palače u Polačama na otoku Mljetu, o kojoj postoji i sačuvano
pisano svjedočanstvo, pa je stoga njezina datacija sigurnija i mnogo preciznija. U
kasnoj antici otok Melita bio je carski posjed, a nakon što je Dalmacija došla pod
Odoakarovu vlast, mogao ga je, kao takva, Odoakar darovati kome su Pijeriju kao
kompenzaciju za dug od 690 solida koje mu je Pijerije bio posudio. Prema
sačuvanom prijepisu, isprava o darovanju sačinjena je l3. ožujka 489. godine, a
vrijednost otoka procijenjena je na 200 solida. 563 Pijerije je najvjerojatnije tek
nakon toga mogao početi s izgradnjom palače, ali ona nikad nije bila dovršena jer
je sam Pijerije, koji je bio Odoakarov comes domesticarum, poginuo ll. kolovoza
490. godine u sukobu Odoakarovih snaga sTeodorikovim Ostrogotima na rijeci
Addi. 564 U blizini palače nalaze se i ostaci dviju ranokršćanskih bazilika datiranih
u V. ili VI. stoljeće, ali čini se da je cijela uvala u Polačama bila jedinstvena arhi-
tektonsko-urbanistička cjelina sastavljena od većeg broja građevina spontanog
rasporeda od kojih je najveći dio iz razdoblja kasne antike .565
Novo arhitektonsko snimanje i pregled dostupnih prostora palače uklopljenih
u stambene objekte XIX. i XX. stoljeća pokazali su da je E. Dyggve, koji je prvi
objavio tlocrt palače prema vlastitim, kako se pokazalo, proizvoljnim rekon-
strukcijama, prema načelu simetrije rekonstruirao veliko bočno krilo i na jugo-
istočnoj strani palače. 566 Arheološka sonda do kamena živca na mjestu pret-
postavljenog ugla zidova predviđenoga velikog krila nije pokazala nikakvih
tragova zida, dok je arheološko snimanje dostupnih dijelova ukazalo na očuvane
zidove malih bočnih krila sačuvane i u razini prvoga kata. Između tih malih krila
nalazio se slobodan neizgrađen prostor.
U Strožancu kraj Podstrane također se nalaze ostaci jedne kasnoantičke
građevine, koja je očito predstavljala središte nekoga većeg imanja. Datirana je u
sam kraj V . stoljeća, a sam je lokalitet na kome se nalazi građevina nazvan Pola-
če. Samom kraju V. ili početku VI. stoljeća pripada još jedna palača, otkrivena u
Krcatovićima u Ostrovici kod Gata u Poljicima, na položaju nazvanom Miri, koja
pokazuje sličnost s Teodorikovom palačom u Galeati kod Forlija. 567 Radi se o
kasnoantičkoj ladanjskoj arhitekturi, građevini koja je najvjerojatnije bila središte
nekoga većega kompleksa, ostaci kojega su vidljivi u selu. Na osnovi tlorisa i
vidljivih sačuvanih ostataka dijelova ziđa, riječ je o zgradi s posebnim značaj­
kama pročelja i unutrašnjosti, s velikom središnjom dvoranom posebne namjene

563 Suić, Antički grad, 239; M. Zaninović, Liberov hram u Polačama na otoku Mljetu,
Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.,345-351,349 i bilj. 14; isti, Avsonivs vir spectabilis,
378,380.
564 Zaninović, Avsonivs vir spectabilis, 378.
565 Opširnije Cambi, Arhitektura Narone, 55-58.
566 J. Stošić et al., Ispravljeni tlocrt kasnoantičke palače na otoku Mljetu, Obav!jeti
HAD-a 3, XXXIV/02, Zagreb, 2002., 98-105. O palači usp. Cambi, Arhitektura Narone,
55-58 i ondje nav. lit.
567 Zaninović, Avsonivs vir spectabilis, 383; Opširnije u Ž. Rapanić, Kasnoantička
»palača« II Ostrvici kod Gata (Poljica), HAD, Zagreb, 1984., 149-162.

126
postavljenom u simetričnom odnosu prema ostalim prostorijama. Arhitektonskim
obilježjima ta gradnja odudara od standardnih oblika izvangradske arhitekture
uzduž naše obale, a najbliža se analogija u nas može nazrijeti u palači u Polačama
na Mljetu.
Iako dijelom vremenski izlaze iz promatranoga povijesnog okvira, ove građe­
vine ipak zaslužuju pozornost, jer ukazuju na to da graditeljska aktivnost ni na sa-
mome kraju V. stoljeća ipak nije bila prekinuta, pa i kad se radilo o profanoj arhitekturi.
U pogledu bazilika na tlu današnje Bosne i Hercegovine istraživači uglav-
nom nisu suglasni treba li ih datirati okvirno od IV. do V. stoljeća ili od V. do VI.
stoljeća. 568
Kako najveći dio od njih šezdesetak poznatih nije ni u potpunosti ni do
kraja istražen, dok ih je određeni broj samo evidentiran, na temelju toga nije
moguće donositi konkretne prosudbe.
Kako je poznato, kršćanstvo se postupno širilo u unutrašnjost prometnicama
iz jakih kršćanskih središta poput Salone, Narone, Siscije i Sirmija. Već počet­
kom IV. stoljeća to su bile jake kršćanske općine, a vjerojatno razdoblje potrebno
za prodor i prihvaćanje kršćanstva u gradskim središtima u unutrašnjosti, te ustroj
crkvene zajednice i izgradnju bogomolje moralo bi trajati određeno vrijeme, koje
međutim nije moguće pobliže determinirati. U svakom slučaju, izgradnju prvih
većih crkvenih građevina u unutrašnjosti trebalo bi očekivati bar nekoliko
desetljeća nakon prvih takvih gradnji u gradovima na obali. Proces prihvaćanja
kršćanstva u unutrašnjosti morao je ipak biti sporiji nego u primorju, pa je malo
vjerojatno da bismo u unutrašnjosti mogli očekivati izgradnju prvih bazilika prije
druge polovice IV. stoljeća.
Postoje mišljenja da su već polovicom III. stoljeća u Bosni i Hercegovini
postojala sastajališta prvih kršćana smještena u privatnim stambenim zgradama.
Takva se mjesta željelo vidjeti u vili na Paniku kod Bileće, gdje je samom objektu
vile dograđena dvorana križnog tlocrta ukrašena mozaikom za koji je Đ. Basler
pretpostavio da bi po tajnoj simbolici mogao biti kršćanski. 569 No, radilo se o
ishitrenoj interpretaciji budući da su križići na Orfejevoj haljini samo ukras i
nikako se ne mogu tumačiti kao kriptokršćanski znakovi. Basler ga datira u 260.
godinu, što može biti točno, ali ni u kojem slučaju ne mora značiti da se radi o
ranokršćanskom oratorij u već u to vrijeme, budući da je otprilike u to doba u
Saloni stradao Venancije, koji je, koliko je poznato, ustrojio prvu crkvenu općinu
u Dalmaciji. Ranokršćanski oratorij Basler je prepoznao i u Stocu, datiravši
također tamošnju građevinu prema analogijama u drugu polovicu III. stoljeća na
temelju izvješća o iskopavanju Ćire Truhelke, iako je i sam konstatirao da se radi
57o
o nedovoljno preciznom izvješću. Navedeni su objekti možda i mogli služiti

568 Basler, Bazilika u Oborcima, 60-72; isti, Bazilike na MogorjeIu, 45-62; isti,
Kršćanska arheologija, 83-105; Paškvalin, Prilog datiranju, 669-687; Bojanovski, Bosna
i Hercegovina, i ondje nav. lit.
569 Basler, Kršćanska arheologija, 24-25, 71. Prema Basleru, to bi bio najstariji do
sada poznati kršćanski oratorij u Bosni i Hercegovini, pa i današnjoj Dalmaciji, jer na
širem prostoru u drugu polovicu III. stoljeća datira još samo porečki oratorij.
570 Basler, n. dj., 25.

127
kao ranokršćanski oratoriji, ali se to moralo dogoditi mnogo kasnije, tek nakon
Konstantinova edikta.
Shodno tome, vrlo je vjerojatno da upravo u V. stoljeće treba datirati
izgradnju najvećeg broja bosanskohercegovačkih bazilika. Tipične zajedničke
značajke bosanskohercegovačkih bazilika su relativno male dimenzije, gotovo
kvadratičan tlocrt te niz okolnih prostorija, pa je prostor za vjernike (quadratum
populi) prilično malen. Zidovi im često odstupaju od pravoga kuta, građene su
većinom neuredno, najčešće od spolija starijih građevina i nekršćanskih
nadgrobnih spomenika.57l Petom se stoljeću mogu pripisati bazilike u Mogorjelu,
Gradcu u Lepenici, Oborcima kod Donjeg Vakufa, Majdanu, te bazilika u
Potocima kod Mostara, dok bi u ovaj krug možda mogle ući i bazilike u Mokrom
i u Nerezima kod Tasovčića.572 Kasnoantička bazilika otkrivena u Višnjici na
lokalitetu Begovića njive prema rasporedu prostorija potpuno odgovara tlocrtu
bazilike Skelani II. u Skelanima na Drini i pripada standardnom tipu tzv.
bosanskih bazilika ili, preciznije, naronitanskom tipu bazilike. 573 Čitava je
površina crkve bila prekrivena slojem gara, što sugerira da je objekt stradao u
požaru, najvjerojatnije u doba avarsko-slavenskih provala. 574
Bazilike s presvođenim grobnicama otkrivene su i u Varvari,575 Varošluku
kod Turbeta,576 u Mošunju,577 Oborcima kod Donjeg Vakufa,578 Čitluku 579 i
Mujdžićima kod Šipova,58o Mogorjelu,581 Klobuku kod Ljubuškog 582 i drugdje.
U istraživačkoj kampanji 2001. do 2004. na kompleksnom lokalitetu Lištani-
Podvornica u jugozapadnom dijelu Livanjskog polja otkriveni su također temelji

571 A. Škegro, Inscriptiones Latinae et Graecae Bosniae et Hercegovinae, Opvscvla

archaeologica 21, Zagreb, 1997.,85-116.
572 Basler, n. dj., 84 i d.
573 Usp. Cambi, Arhitektura Narone, 42-43.
574 Imamović, Rezultati, 80.
575 Paškvalin, n. dj., 671 i sl. 1.
576 Paškvalin, n. dj., 673 i sl. 2, 674, sklon je datirati izgradnju čak u kraj IV. stoljeća;
Basler, n. dj., 93, 104 i sl. 48, nije se upuštao u pokušaj datacije. Iako nalazi iz bazilike
potječu iz VI. stoljeća, time nije određeno vrijeme njezine izgradnje.
577 Paškvalin, n. dj., 675.
578 Đ. Basler, Bazilika u Oborcima, Naše starine VII, Sarajevo, 1960.,59-72; isti,
Kršćanska arheologija, 89-90. U jednom grobu bazilike nađen je kostur mladića uz kojega
su nađeni brončana pojasna kopča, srebrni i željezni stilos i željezni nožić, što je datirano
u VI. stoljeće. Ukop pokazuje da je bazilika tada već postojala, što gradnju vremenski
određuje u ranije vrijeme, svakako prije dolaska Ostrogota; Paškvalin, n. dj., 675, 676 i sl.
3.
579 I. Bojanovski, Kasnoantičke grobnice na svod u Čitluku, Naše starine IX,
Sarajevo, 1964., 103-121; Paškvalin, n. dj., 676, 677 i sl. 4.
580 Paškvalin, n. dj., 676, 678 i sl. 5.
581 Đ. Basler, Bazilike na Mogorjelu, Naše starine V, Sarajevo, 1958.,45-62;
Paškvalin, n. dj., 679- 680 i sl. 6; Suić, Antički grad, 240; Cambi, Arhitektura Narone, 36.
Radi se o dvojnim bazilikama.
582 Paškva1in, n. dj., 680, 682 i sl 7.

128
ostataka ranokršćanskoga kompleksa s dvjema bazilikama, krsnim zdencem i
presvođenim grobnicama. 583 Južna je bazilika, okvirno datirana u kraj IV. ili
početak V. stoljeća, preslojena velikom starohrvatskom nekropolom koja je
velikim dijelom uništila temelje i krsni zdenac, što indicira da ta građevina u
ranom srednjem vijeku više nije egzistirala. Sjeverna je bazilika, čini se, bila
naronitanskog tipa, što je datira u V. ili, vjerojatnije, u VI. stoljeće. U vrijeme
nastanka srednjovjekovne nekropole ona je možda još uvijek mogla biti u funkciji
ili su njezini ruševni zidovi još postojali. 584
Nakon uspostave ostrogotske vlasti izgradnja novih crkava nije bila preki-
nuta, već je značajan broj ranokršćanskih bazilika izgrađen upravo u doba
ostrogotske vladavine jer je to vrijeme Dalmaciji donijelo smirenje i stanoviti red,
te relativnu sigurnost.s 85
Koliko bazilika treba pripisati Justinijanovu vremenu ostaje upitnim, s
obzirom da je graditeljska aktivnost njegova doba bila najživlja upravo na obali i
otocima. Indicij za dataciju neke građevine u Justinijanovo doba mogla bi biti i
spoznaja da se u to vrijeme kvaliteta zidarskih radova ponovno nalazi u usponu,
izmijenjena je tehnika zidanja uvođenjem sustava naizmjenično koso položenih
slojeva kamena s pravilno obrađenim, ali grubo pritesanim pravokutnicima
različitih dimenzija na licu zida, a donekle se smanjuju i mjere zidova. 586 No, po
jedinstvenim standardima i prema propisima koji su tada bili na snazi u Carstvu,
po državnom normativu i pod vjerojatnim nadzorom kvalificiranih graditelja
izvodile su se jedino državne gradnje. Za sada se u današnjoj Bosni i Hercegovini
Justinijanovu dobu sa sigurnošću mogu pripisati samo bazilike u Klobuku,
Nerezima i Docima.
Epigrafski materijal s dalmatinskog prostora koji se može pripisati drugoj
polovici V. stoljeća prava je rijetkost, pa veliko značnje ima natpis u kamenu na
kojemu se spominje vir spectabilis Auzonije. Natpis je objavio M. Zaninović, te
ga okvirno datirao u kraj V. ili sam početak VI. stoljeća. 587 U samom tekstu
natpisa potvrđene su službe iz kasnoantičke rimske državne hijerarhije koje se
nalaze navedene i u Notitia dignitatum, te u Justinijanovu kodeksu, što dokazuje
da se kasnoantička struktura provincijske državne uprave nije mijenjala ni u
vrijeme Odoakarove vladavine Dalmacijom. O tom vremenu i inače nema gotovo
nikakvih saznanja zbog nedostatka izvornog materijala.

583 M. Marić, Rezultati arheološkog iskopavanja u Lištanima kraj Livna. Lokalitet

Podvornice (Bosna i Hercegovina), Obavijesti HAD-a l, XXXVII/05, Zagreb, 2005.,74-
84.,74.
584 Marić, Rezultati, 82.
585 Basler, n. dj., 83; Posavec, n. dj., 7-8, 10-11.
586 Basler, n. dj., 103. Umjesto klasične rimske stope od 29,57 cm uvodi se kao ka-
rakteristična grčka mjera daktilos.
587 Zaninović, Avsonivs vir spectabilis, 382.

129
 Nadgrobni natpis nekog svećenika na grčkom jeziku s groblja na Manastiri-
nama spominje Katoličku crkvu, i datiran je u V. ili VI. stoljeće ,588 a na još neko-
liko sarkofaga iz V. stoljeća nađenih na Manastirinama spominje se eclesia
Salonitana. 589 U arheološkoj zbirci muzeja u Baškoj Vodi pohranjene su dvije
nadgrobne ploče od kojih je jedna datiran a u IV.- V. stoljeće, a druga u V.
stoljeće,59o ali bez značajnih povijesnih podataka.
U IV.-VI. stoljeće datiran je i u stijenu uklesan epigram na plaži u Živogošću
koji su dali uklesati Licinijan i njegova supruga Pelagija kao hvalospjev ljepoti i
bogatstvu vode kao izvora života. 591 S Makarskog primorja potječe još nekoliko
nalaza okvirno datiranih u IV.-VI. stoljeće, a najzanimljiviji je slučajni nalaz
terminacijskog cipusa iz Promajne koji je datiran u IV.-V. stoljeće. Pronađen je
u naknadnoj uporabi kao dio groba, a prvotno je vjerojatno bio postavljen kao
međaš na granici pošumljenog prostora područja Aronije, Pretorije i Mukura. 592
S velikom vjerojatnošću V. stoljeću treba pripisati ostatke višebojnog pod-
nog mozaika, koji je otkriven još 1876. godine u Rijeci prilikom rušenja crkvice
sv. Andrije, a pripadao je nekoj ranokršćanskoj građevini. Nalaz je nestručno
i~vađen. Fragmentirani mozaik i ostaci sakralne građevine do danas su potpuno
propali, a o okolnostima nalaza sačuvani su minimalni podaci. Mali dio
mozaičkog poda sačuvan je u zbirci Dijecezanskog muzeja. 593 U natpisnom se
polju, navodno, mogao pročitati natpis AGAPE VEDV A PRO SE ET SVOS F e
P D CCC. 594 Za sada je to jedini poznati objekt stare Tarsatike koji se sa
sigurnošću može smatrati ranokršćanskim. 595

588 Egger, Forschungen in Salona II, Wien, 1926., 100; Kovačić, Ranokršćanski
natpis, 304.
589 Egger, Forschungen II, 202.
590 Dva stoljeća arheologije na Makarskom primorju, Makarska, 1998., 112-113.
Natpisno polje ploče datirane u V. stoljeće zbog oštećenja je nečitko.
591 CIL III 8471; D. Rendić-Miočević, Carmina epigrajica, Split, 1987.,235-239.
592 Dva stoljeća arheologije, 114.
593 Matejčić, Kako čitati grad, 7. Mozaik pripada akvilejskom tipu višebojnih podnih
mozaika, a datira se u V.-VI. stoljeće.
594 A. Degrassi, Le incrizioni di Tarsatica, 196-197, u Neven Novak, Starokršćanska
Tarsatica, Diadora 15, 1993., 175-204, 194. Predložena restitucija natpisa glasi: Agape
vedua pro se et suos j(e)c(it) p(e)d(es) CCC, ali očito je da skraćenice nisu ispravno
protumačene jer je malo vjerojatno da bi se broj CCC odnosio na veličinu građevine.
595 N. Novak, n. dj., 194, 198-199,201.

130
III. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
 ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

o općim prilikama u Dalmaciji između 450. i 480. godine nema sačuvanih

pisanih povijesnih izvora, pa je cjelovitiju sliku stanja u Marcelinovu iNepotovu
uporištu moguće rekonstruirati jedino na temelju poznavanja općih gospodarskih
i društvenih kretanja u kasnome Rimskom Carstvu, te ju pokušati potkrijepiti ili
korigirati arheološkim materijalom s područja rimske Dalmacije. Kako je iz
razdoblja koje je prethodilo vremenu Marcelinova i Nepotova djelovanja
sačuvano više podataka, kao što je slučaj i s razdobljem ostrogotske vlasti u
Dalmaciji, koje je uslijedilo desetak godina nakon Nepotove smrti, moguće je
usporedbom stanja na temelju poznatih činjenica doći do prilično vjerodostojnih
podataka o općim trendovima u tome međurazdoblju.
Iako se dugo smatralo kako su prolasci barbarskih grupacija u vrijeme velike
seobe naroda imali katastrofične posljedice, novija su istraživanja uvelike re-
vidirala takvo viđenje, a osobito u pogledu Dalmacije, za koju nema nikakvih
indicija ni arheoloških tragova koji bi upućivali na barbarske provale većih
razmjera. Dalmacija je, dakle, bila pošteđena razornih barbarskih provala, pa su i
iz tog razloga opće gospodarske prilike, unatoč permanentnoj krizi, u ovoj
provinciji bile znatno povoljnije negoli u drugim rimskim provincijama u Europi.
Osim toga, i Istočno je Carstvo upravo toj pošteđenosti od barbarskih navala
velikim dijelom moglo zahvaliti svoj opstanak.
Mišljenje o teškim posljedicama gospodarske i društvene krize koja bi rezul-
tirala gotovo posvemašnjim zamiranjem proizvodnje i trgovine, te autarkijom,
teško se više može održati s obzirom na arheološki materijal koji potvrđuje da je
i u V. stoljeću u Dalmaciju pristizalo vino, ulje, te soljeno ili sušeno meso iz
drugih dijelova Sredozemlja, poglavito iz Afrike i iz Grčke. Trgovinsku razmjenu
potvrđuju i brojni nalazi ostataka keramičke produkcije, osobito sjevernoafričke
keramike, a teško je povjerovati da i iz Dalmacije nisu izvoženi domaći proizvodi
u susjednu Italiju. Trgovinske veze s Afrikom i Grčkom, posvjedočene izvozom
robe u Dalmaciju, podrazumijevaju nužno i određenu trgovinsku razmjenu u
suprotnom smjeru. Ona, dakako, nije mogla imati razmjere iz »zlatnog doba«
Carstva, a morala se također prilagoditi i novim, promijenjenim, uvjetima, ali bi
se svakako predalekosežnim trebalo smatrati zaključak kako je u Marcelinovo i
Nepotovo doba trgovina bila gotovo potpuno zamrla. Promet ljudi i robe potvrđen
je posredno i nazočnošću velikog broja Orijentalaca u Saloni. Oni su sa svojim

133
zavičajem zasigurno nastavili održavati veze različitog karaktera, od rodbinskih
do poslovnih. Tako je u uvjetima općeg nazadovanja i naturalne privrede
područje Dalmacije u V. stoljeću ipak proživljavalo relativan prosperitet.
O stanju obrtničke i umjetničke produkcije druge polovice V. stoljeća u
Dalmaciji moguće je donositi prosudbe samo na temelju rezultata arheoloških
istraživanja, pri čemu je opet ograničavajući čimbenik vrlo slabo stanje
istraženosti lokaliteta koje je moguće pripisati kasnoantičkom razdoblju. Da su
obrti u primorskim gradovima Dalmacije opstali gotovo do samoga kraja rimske
vlasti, danas više nije potrebno posebno dokazivati, a arheološki materijal
potvrđuje da je i u V. stoljeću u gradovima na obali bio izrađivan nakit. Salona je
tada u jadranskom prostoru bila glavno središte umijeća izrade mozaika, koja će
vrhunac na istočnojadranskoj obali doseći u VI. stoljeću. Mozaicima su
obvezatno bile ukrašavane upravo crkvene građevine, pa i to ukazuje da je druga
polovica V. stoljeća doba kad je za izradom mozaika postojala široka potreba, što
pak jasno svjedoči o nesmanjenoj građevnoj aktivnosti.
U Marcelinovo i Nepotovo doba u Dalmaciji je bila stacionirana i ratna flota.
Iako nije poznato njezino glavno uporište, ne bi trebalo dvojiti o tome da je jedan
njezin dio bio usidren upravo u Saloni, no pojedini su se njezini dijelovi zacijelo
nalazili na sidrištu i u drugim lukama duž obale, Tarsatiki i poglavito u Zadru.
Ratna je flota, kao i trgovačko brodovlje, predstavljala stalnog naručioca poslo-
va i stalan izvor zarade, zbog konstantne potrebe za brodskom opremom i
popravcima samih brodova. Poznato je da su gineceji u Saloni, kao i onaj u
Dioklecijanovoj palači ili uz nju, proizvodili užad i platno za jedra, a postojala je
i stalna potreba za tesarima, lučkim radnicima i drugim zanimanjima vezanim
uz more i pomorstvo. Gradovi na obali, a osobito Salona kao najveći i naj-
mnogoljudniji grad Dalmacije, pretstavljali su i glavno tržište za proizvode uz
ruralne unutrašnjosti. Iako je rudarska proizvodnja u drugoj polovici V. stoljeća
gotovo u potpunosti prekinuta, neka su nalazišta zlata i dalje bila u funkciji.
Nakon što je Nepot protjeran iz Italije, djelovala je u Saloni i kovnica novca, čiji
je rad bio prekinut tek neposredno prije ili ubrzo nakon Odoakarova osvajanja
Dalmacije.
Gradovi su bili tržište i za proizvode s ladanjskih vila, koje su na obali i oto-
cima opstale kao središta veleposjeda i u kasnoj antici, prilagodivši se novim
tržišnim uvjetima. Uz mnoge od vila bile su izgrađene i crkve, a gotovo je svaka
vila na obali imala i vlastito pristanište, neke i solanu.
O poljoprivrednoj proizvodnji i životu izvan gradova, pogotovo za unutraš-
njost provincije, ne može se na osnovi izvora kazati ništa pouzdano, ali na teme-
lju poznavanja općih kretanja u kasnoj antici, te izvora iz nešto ranijeg vremena
može se zaključiti da je kolonatski odnos prevladavao na dislociranim manjim
gospodarskim središtima pojedinih zemljoposjeda dok su robovi prevladavali u
kućnoj ekonomiji. Sigurno je da je u brdovitim krajevima stočarstvo značajno
prevladavalo nad ratarstvom. Prateća je ekonomija takvoj privredi bila temeljena
na preradi stočarskih proizvoda. Imanja na otocima, obali i u priobalju proiz-

134
vodila su mediteranske kulture poput maslina, maslinova ulja, vinove loze i vina,
a na obali je bila vrlo razvijena i proizvodnja soli.
S krizom i nesigurnošću, te degradacijom institucije municipaliteta opadala
je i važnost i nekadašnja uloga gradova. Gotovo su svi važniji gradovi Dalmacije,
kako u unutrašnjosti, tako i na obali, u najvećoj mjeri izgubili ono značenje koje
su imali tijekom razvijenog Carstva, dok se nekima, poput Tarsatike, uloga i
izmijenila. Jedino je Salona, kao glavni grad provincije i sjedište namjesnika, te
crkvena metropolija, sačuvala svoju važnost. U vrijeme Julija Nepota Salona je
za kratko vrijeme postala i prijestolnicom Zapadnoga Rimskog Carstva. U
obrambenom pogledu ipak se očituje autarkija, zamjetna u izgradnji refugija, što
je pokazatelj nepouzdanosti i slabosti obrane što ju je trebala osiguravati vlast.
Slaba arheološka istraženost kasno anti čkog razdoblja, pogotovo u unutrašnjosti,
onemogućuje donošenje preciznijih zaključaka o gradovima i njihovom stanov-
ništvu u drugoj polovici V. stoljeća.
Ne postoji ni dovoljan broj pokazatelja na temelju kojih bi bilo moguće išta
konkretnije ili preciznije zaključiti o stanovništvu Dalmacije u drugoj polovici V.
stoljeća. Etnička je slika provincije bila narušena zbog migracija stanovništva
prouzročenih barbarskim provalama, a u Dalmaciji je bilo i barbarskih plaćenika
raznolike etničke pripadnosti, vrlo često s obiteljima. Nešto je više sačuvanih
elemenata koji bi mogli svjedočiti o etničkom i vjerskom sastavu stanovništva u
Saloni, koja, međutim, ne može poslužiti kao vjerodostojan pokazatelj za cijelu
Dalmaciju, budući da se radilo o glavnom i najvećem gradu provincije, te o
najvećoj luci na istočnoj jadranskoj obali.
U drugoj polovici V. stoljeća porast broja kršćanskih vjernika opaža se u
cijeloj Dalmaciji, ponajprije u velikim gradovima na obali. Pisani izvori
potvrđuju i pustinjačke zajednice na obali i otocima. U unutrašnjosti se proces
kristijanizacije odvijao sporije i teže. S različitom orijentalnim kultovima u
Dalmaciju je prodrlo i manihejstvo, a proširilo se i nestorijanstvo. No, naj-
prihvaćenija od kršćanskih shizmi bila je arijanstvo. Za unutrašnjost Dalmacije
povijesnih je pokazatelja na temelju kojih bi se pobliže moglo odrediti vremensko
i prostorno širenje nove vjere premalo za konkretnije i pouzdanije zaključke. Do
sada otkrivene ranokršćanske bazilike u literaturi se općenito datiraju dijelom u
drugu polovicu IV. st., uglavnom u prvu polovicu V. i VI. stoljeće. Izgradnju
prvih većih crkvenih građevina u unutrašnjosti trebalo bi, međutim, očekivati
najmanje nekoliko desetljeća nakon prvih takvih gradnji u gradovima na obali.
Proces prihvaćanja kršćanstva u unutrašnjosti morao je biti sporiji nego u
primorju, pa je malo vjerojatno da bismo u unutrašnjosti mogli očekivati
izgradnju prvih bazilika prije druge polovice, a možda i samog kraja IV. stoljeća.
Sumirajući postignuća cjelovitih istraživanja, rekognosciranja i preliminarna
priopćenja do sada objavljena u literaturi, moguće je u kasnoj antici konstatirati
dvije faze značajne graditeljske djelatnosti na tlu Dalmacije. Prva bi faza
obuhvaćala IV. stoljeće i prva dva desetljeća V. stoljeća, a uslijedila je nakon
proglašenja kršćanstva ravnopravnom, a potom i jedinom dopuštenom religijom

135
u Carstvu. Nakon te faze slijedilo je međurazdoblje koje bi, prateći dataciju koju
određuje arheološka literatura, obuhvaćalo upravo drugu polovicu V. stoljeća.
Druga graditeljska faza poklapa se vremenski s razdobljem Justinijanove obnove
istočnorimskog vrhovništva nad Dalmacijom, kad su na njezinu tlu, a osobito na
obali i otocima u velikom broju bile građene crkve i utvrde, koje su imale zadaću
osiguravati pomorske komunikacije duž istočnojadranske obale. Posljednjih su
godina, s porastom zanimanja za kasnu antiku, arheološka istraživanja iznijela na
svjetlo dana velik broj ostataka ranokršćanskih građevina, što je otvorilo pitanje
njihove datacije, kao i pitanje reinterpretiranja dosadašnjih rezultata. Naime, vrlo
je mali broj lokaliteta sustavno i do kraja istražen, pa postupno sve čvršćim
postaje mišljenje kako bi upravo u drugu polovicu V. stoljeća trebalo vremenski
smjestiti značajan broj ostataka građevina, koje se inače u litaraturi zbog
nedostatnih elemenata do sada okvirno datiralo širim vremenskim razdobljem.
Zaključci o kasnoj antici u nas vrlo se često temelje na rezultatima starijih
istraživanja srednjovjekovnog razdoblja. S obzirom da prilikom građevinskih
radova, arheoloških istraživanja i rekognosciranja na svjetlo dana gotovo
svakodnevno izlaze ostaci novotkrivenih kasnoantičkih građevina, dijelova
njihova ukrasa ili pripadajućega kamenog namještaja, jasno je da je nužna
reinterpretacija dosadašnjih spoznaja o općim prilikama u Dalmaciji V. stoljeća.
Kasnoantičke su građevine najčešće sačuvane samo u temeljima, pa se
njihovo datiranje često oslanja i na skulpturu i kameni namještaj, a ponekad je to
i jedino što je pronađeno ili sačuvano. U više slučajeva radi se i o isključivo
hipotetskim rekonstrukcijama t10risa na osnovi samo djelomično otkrivenih
temelja, poglavito u gradovima i naseljima s kontinuitetom življenja. Na takvim
mjestima vrlo je teško razlučiti ranije faze gradnje, čak i kad je gotovo sigurno
njihovo postojanje, te pratiti naknadne adaptacije.
Od velikog broja otkrivenih građevina sakralne namjene na tlu kasnoantičke
Dalmacije u literaturi, osim nekoliko salonitanskih crkava, je V. stoljeću sa
sigurnošću pripisana jedino izgradnja episkopainoga kompleksa u Zadru, koji je
izgrađivan duže vrijeme tijekom V. stoljeća, pa postoji mogućnost da je građen
ili ukrašavan dijelom i u vrijeme Marcelinove, a možda i Nepotove uprave Dal-
macijom. Najpreciznije datirana građevina u Dalmaciji druge polovice V. stoljeća
jest kasno antička palača u Polačama na otoku Mljetu, čija je datacija potvrđena
Odoakarovom darovnicom kome su Pijeriju.
Pokretni arheološki materijal s područja kasnoantičke Dalmacije koji bi se sa
sigurnošću mogao pripisati drugoj polovici V. stoljeća vrlo je rijedak. U ovu
kategoriju ponajprije pripada novac Julija Nepota i ostalih zapadnorimskih
careva, ali nalazi kasnoantičkog rimskog novca i inače su ekstremno rijetki.
Slučajni su nalazi Nepotova novca s nepoznatih lokaliteta pa je njihova
vrijednost, budući da nisu nađeni in situ, u arheološkom smislu relativno mala.
Nalazi keramike, fibula, pojasnih kopči i nakita uglavnom su fragmentarni i
tipološki raznorodni. Na epigrafski materijal veće vrijednosti za navedeno
vremensko razdoblje u literaturi se praktički gotovo ne nailazi. Glavni razlog

136
nemogućnosti preciznije datacije građevina V. stoljeća, koje se u odnosu na
prethodno stoljeće inače nije odlikovalo karakterističnim obilježjima u građe­
vinskoj tehnici, upravo je pomanjkanje epigrafskog materijala koji bi donosio
neposrednih svjedočanstava o vremenu, uvjetima pa čak možda i razlozima
gradnje. Iako je nedostatak natpisa ponajprije uvjetovan slabljenjem gospodarske
moći stanovništva, dio je natpisa, kojih je zacijelo u određenom broju moralo biti,
tijekom kasnijih razdoblja propao. Upravo su kasnoantički kameni spomenici,
poput sarkofaga, i građevine u srednjem vijeku poslužili kao izvor građevnog
materijala za tadašnje gradnje. U vrijeme turskih ratova Mlečani su, kao i
Osmanlije, koristili isti taj kamen za izgradnju utvrda, a narod je s ruševina
također odnosio materijal za gradnju kuća i ograđivanje zemljišta, dok su
posebice kipovi i portretna plastika rađeni od domaćeg vapnenca služili
stanovništvu za proizvodnju vapna.
Groblja na redove, karakteristična za kasnoantičko razdoblje i rani srednji
vijek, često se nalaze na poljoprivrednom zemljištu, pa su velikim dijelom
uništena. Grobnice s presvođenim grobovima u unutrašnjosti se češće javljaju
arhitektonski uklopljene u crkvene objekte, ali primjeri samostojećih grobnica
pokazuju da se ne radi o pravilu. U Saloni, gdje se razvio kult martira, opaža se
grupiranje grobova oko cemeterijalnih bazilika. Stanje istraženosti takvo je da još
uvijek nije moguće donošenje preciznih zaključaka glede grobne arhitekture,
osnovnim tipovima i oblicima grobova, te njihovoj orijentaciji u drugoj polovici
V. stoljeća jer među arheolozima ne postoji suglasnost o dataciji pojedinih
nalaza.
Općenito bismo mogli zaključiti kako se druga polovica V. stoljeća u li-
teraturi, prema dosadašnjem stanju istraženosti, ne može jasnije razlučiti kao
horizont u odnosu na prethodno razdoblje. To je doba kad se nastavljaju procesi
započeti krizom Rimskog Carstva, doba rastakanja strukture antičkog društva, te
daljnjeg postupnog i konstantnog širenja kršćanstva. U istraživanju toga razdoblja
posljednjih je godina učinjen značajan pomak, ali, zbog naprijed navedenih
razloga, arheolozi još uvijek ne mogu sa sigurnošću pripisati upravo ovom
vremenu arheološke nalaze za koje se pretpostavlja da bi ipak mogli pripadati V.
stoljeću. Daljnja će arheološka istraživanja morati preuzeti zadaću rasvjetljavanja
ovog, još uvijek slabo poznatog, razdoblja povijesti kasnoantičke Dalmacije, a
nova će otkrića nedvojbeno omogućiti i revalorizaciju dosadašnjih saznanja o
vremenu Marcelinove i Nepotove uprave Dalmacijom.
Njihova se vladavina već i na temelju sadašnjih spoznaja ipak može sagle-
dati kao uspješna jer su u tadašnjim složenim okolnostima obojica uspijevali
održati stabilnost i sigurnost povjerene im provincije, a uz to su smogli snage i da
se uključe u zbivanja na širem političkom planu. Temelj je njihove sigurnosti, uz
osobne kvalitete koje su iskazivali, velikim dijelom počivao i u raznolikosti,
bogatstvu i zemljopisnom položaju Dalmacije, na čijem će tlu umorstvom Julija
Nepota 480. godine ugasnuti zapadnorimska carska vlast. No, Nepotovo
umorstvo i propast zapadnorimske carske vlasti nisu u Dalmaciji značili prekid

137
kontinuiteta ni privrede niti načina života antičkog društva. Antička je tradicija
kulture, obrta, pomorstva i privrede preživjela u dalmatinskim gradovima i na
otocima, nastavljajući svoj razvoj i u sljedećem razdoblju u skladu s vlastitim
mogućnostima i tadašnjim općim društvenim, gospodarskim i političkim
prilikama. Prilagođavajući se uvjetima preživjela je do srednjeg vijeka ugradivši
se kao antičko naslijeđe u temelje oblikovanja hrvatskog naroda upravo na
dalmatinskom tlu.

138
 Appendix I

CAREVI, UZURPATORI I VOJNI ZAPOVJEDNICI

NA ZAPADU OD 450. DO 480. GODINE

Flavije Aecije (rođ. 390. - + 21. rujna 454.)

Valentinijan III. (car 425. - + 16. ožujka 455.)
Petronije Maksim (car 17. ožujka 455. - + 22. svibnja 455.)
Marcelin (magister militum Dalmatiae od 451? - + kolovoz 468.)
Eparhije Avit (car 9. ili 10. srpnja 455. - + 17. ili 18. listopada 456.)
Nepocijan (magister militum praesentalis ? - + 464.)
Julije Valerijan Majorijan (car 1. ožujka 457. - + 7. kolovoza 461.)
Libije Sever (car 461. - + 465.)
Anternije (car 12. travnja 467. - + 11. srpnja 472.)
Anicije Olibrije (car travanj/svibanj 472. (ll. srpnja) - + 22. listopada ili 2.
studenoga 472.)
Ricimer (magister militum ? - + 9.,18. ili 19. kolovoza 472.)
(patricij od travnja? 467.)
Gundobad (magister militum ? - ?)
(patricij od kolovoza 472. - ?)
Glicerije (car u Italiji 3. ili 5. ožujka 473. - 24. lipnja 474.)
(salonitanski biskup 24. lipnja 474. - ?)
Julije Nepot (magister militum Dalmatiae prije 1. lipnja 473. - 19. ili 24. lipnja 474.)
(car u Italiji 19. ili 24. lipnja 474. - 28. kolovoza 475.)
(car u Dalmaciji 28. kolovoza 475. - + 25. travnja, 9. svibnja ili 22.
lipnja 480.)
Orest (patricij? kolovoz 475. - + 28. kolovoza 476.)
Romul Augustul (car 31. listopada 475. - 4. rujna 476.)
Flavije Odoakar (kralj u Italiji 23. kolovoza 476. - + 15. ožujka 493.)
Ovida (uzurpator u Dalmaciji? 480. - + 9. prosinca? 482.?)
Vijator (uzurpator u Dalmaciji? 480. - ?)

139
 Appendix II

IZVORI I NJIHOV PRIJEVOD

U ovaj su prilog uvršteni izabrani kasnoantički izvorni tekstovi na latinskom

i grčkom jeziku s njihovim prijevodom na hrvatski. Razloga za taj dodatak ima
nekoliko. Na prvome mjestu to je činjenica da su, ma koliko to neobično zvučalo,
ti tekstovi u nas i danas teško dostupni jer se mogu naći tek u nekoliko hrvatskih
knjižnica. Većina ih je sustavno obrađena i objavljena još u XIX. stoljeću, u
Mommsenovo doba. Dok se većina kasnoantičkih latinskih tekstova ipak može
pronaći na internetu, s onima na grčkom jeziku stanje je mnogo teže. Valja
naglasiti da je jedan dio od ovdje navedenih tekstova objavljen u nas u knjizi
Salona Christiana, Split, 1994., kojom sam se također poslužio, uz opasku da se
u tom izdanju, osobito u tekstovima na grčkom jeziku, potkralo dosta pogrešaka,
a osim toga, grčki su tekstovi nekvalitetno otisnuti, što uvelike otežava njihovu
čitljivost. Zato sam odlučio ovdje skupiti i podastrijeti na jednome mjestu važnije
kasnoantičke izvore iz druge polovice V. stoljeća uz njihov prijevod na hrvatski
jezik, ponajprije zbog olakšavanja budućeg proučavanja kasnoantičke povijesti.
Htio sam, osim toga, omogućiti i manje upućenom, a zainteresiranom čitatelju, da
stekne cjelovitiji uvid u opisana zbivanja i kroz riječ starih autora. Dvije glavne
kronološke odrednice mog izbora su bitka s Hunima na Katalaunskim poljima
451. godine kao početna i Ovidina pogibija u Dalmaciji 481. ili 482. godine kao
završna. Tih trideset godina vremensko je razdoblje djelovanja Aecija, Marcelina,
Majorijana, Nepocijana i Julija Nepota, osoba kojima se ovaj rad bavi. Izvan
spomenutog okvira uvršteno je i nekoliko tekstova koje sam smatrao važnima: tri
zakona iz Teodozijeva zakonika i opis Aecija iz pera Grgura Turskog. Zbivanja
su nizana kronološki, po godinama, a jednako tako postupio sam i s autorima pa
je svaki događaj prikazan iz pera autora od starijega prema mlađemu. Tekstove su
najvećim dijelom preveli, ili mi prilikom prevođenja pomogli, Bruna Kuntić­
Makvić, Iva Bidjin, Koraljka Crnković, Davida Bronzović, Zlatko Šešelj i Tonči
Maleš, na čemu se ovdje najsrdačnije zahvaljujem, a posebice kolegama Tončiju
Malešu i Zlatku Šešelju. One kraće i jednostavnije odvažio sam se prevesti sam,
pomažući se i prijevodima na engleskom jeziku. Izbor tekstova je, naravno,
subjektivan, a izabrao sam one koji, po mome mišljenju, najbolje oslikavaju
stanje u zapadnom dijelu Carstva tijekom druge polovice V. stoljeća. Također
sam uvrstio i sve tekstove koji izrijekom spominju Marcelina, Nepocijana i Julija
Nepota.

140
 Godina 408.

Codex Theodosianus, XI, 17,4.

Impp. honorius et theodosius aa. herculio praefecto praetorio. constructioni
muro rum et comparationi transvectionique specierum universi sine uZlo
privilegio coartentur ad necessitates illyricianas: nam in his dumtaxat titulis
nullum sub quodam cessare privilegii velamento ce ns emu s , sed sub hac
condicione, cum tempus exegerit, huiusmodi collationi subcumbant, ut non
tantum requiratur idoneus, verum universi pro portione suae possessionis
iugationisque ad haec munia coartentur et a summis sarcina ad infimos usque
decurrat. dat. iii id. april. constantinopoli basso et philippo conss.
Teodozijev kodeks, XI, 17,4.
Carevi Honorije i Teodozije Uzvišeni, Herkuliju, pretorijanskom prefektu.
Neka se svi bez ikakve iznimke pridruže izgradnji zidina i pripravi te prijevozu
stvari za potrebe stanovnika Ilirika: naime, smatramo da bar u ovom slučaju nitko
ne dangubi pod kakvom krinkom iznimke: već neka se, kada dođe vrijeme, skupe
tako da se ne traži samo onaj prikladan za posao, nego da se pridruže svi tome
poslu već prema udjelu svoga posjeda i zemljišta, i neka se teret rasporedi od
najviših do najnižih. Dano četvrtog dana prije aprilskih ida (11. travnja) u
Konstantinopolu, za konzula Basa i Filipa.
B.K.M.

Codex Theodosianus, X, 10,25.

Idem aa. ad theodorum praefectum praetorio. cum per illyrici partes
barbaricus speraretur incursus, numerosa incolarum manus sedes quaesivit
externas, in cuius ingenuitatem adsidua petitorum solet libido grassari eique il-
licite iugum servitutis imponere. igitur praescriptum tua sublimitas recognoscat,
ut illyricianos omnes, quos patria complectitur vel alia quaelibet terra susceperit,
petere non liceat. dat. IIII id. decemb. ravennae basso et philippo conss.
Teodozijev kodeks, X, 10,25.
Isti Uzvišeni Teodoru, pretorijanskom prefektu. Budući da se diljem Ilirika
očekuje barbarska provala, brojna je gomila stanovnika potražila sjedišta izvan
provincije, na čije slobodno porijeklo običava dići ruku česta pohlepa napadača i
nametati joj nedopušteno jaram ropstva. Stoga neka Tvoja Uzvišenost dade na
znanje propis da nije dopušteno porobljavati stanovnike Ilirika, koje još zadržava
domovina ili koje je prihvatila koja druga zemlja. Dano četvrtog dana prije
decembarskih ida (10. prosinca) u Raveni za konzula Basa i Filipa.
B.K.M.

141
 Godina 412.

Codex Theodosianus, XV, 1, 49.

Idem aa. herc ulio praefecto praetorio illyrici. constructioni murorum et
comparationi transvectionique specierum universi sine uZlo privilegio coartentur,
ita ut in his dumtaxat titu lis universi pro portione suae possessionis et iugationis
ad haec munia coartentur, quo ita demum, a summ is ad infimos usque sarcina
decurrente, ferendi oneris non leve solacium, sed in comm un e omnibus
profuturum communi labore cure tur . quod in partibus dumtaxat illyricianis
nostram clementiam statuisse tua sublimitas recognoscat. dat. v id. april.
constantinopoli dd. nn. honorio viiii et theodosio v aa. conss.
Teodozijev kodeks, XV, 1,49.
Isti Uzvišeni Herkuliju, prefektu Ilirika. Izgradnji-zidina te pripravi prijevoza
stvari neka se pridruže svi bez ikakve iznimke, tako da bar u ovom slučaju svi
budu uključeni u taj posao prema udjelu svoga posjeda i zemljišta, da se tako,
raspoređujući teret od najviših do najnižih, zajedničkim naporom obavi ne baš lak
trud u podnošenju tereta, no koji će koristiti svima zajedno. Tvoja Uzvišenost
neka dade na znanje bar u iliričkim stranama da je to odlučila naša Mudrost. Dano
petoga dana prije aprilskih ida (9. travnja) u Konstantinopolu, za 9. konzulata
gospodina našeg Honorija i 5. konzulata gospodina našeg Teodozija, Uzvišenih.
B.K.M.

Godine 423.-451.

Greg. Tur., Historia, 11,8.

Dum haec ita gererentur, legati ad tyrannum reversi sunt, mandata atrocia
reportantes. Quibus permotus Iohannis Aetium, id temporis curam palatii, cum
ing enti auri pondere ad Chunus transmittit, notus sibi obsidatus sui tempore et
familiar i amicicia divinctos, cum mandatis huiusmodi: cum primum partes
adversae Italiam ingressaeforent, ipse a tergo adoriretur, se adfronte venturum.
Et quia de hoc viro consequenter plura memoranda sunt, genus moresque ordire
placet. Gaudentius pater, Scyciae provintiae primoris loci, a domesticatu exorsus
militiam, usque ad magisterii equitum culmen profectus. Mater Itala, nobilis ac
locuplex faemina. Aetius filius a puero praetorianus, tribus annis Alarici
obsessus, dehinc Chunorum; post haec Carpilionis gener, ex comite
domesticorum et Iohannis cura palatii. Medii corporis, virilis habitudinis,
decenter formatus, quo neque infirmitudini esset neque oneri, animo alacer,
membris vegitus, eques prumptissimus, sagittarum iactu peritus, contu inpiger,
bellis aptissimus, pacis artibus celebris , nuZlius avaritiae, minimae cupiditatis,
bonis animi praeditus, ne inpulsoribus quidem pravis ab instituto suo devians,
iniuriarum patientissimus, laboris adpetens, inpavidus periculorum,famis, sitis,
vigiliarum tolerantissimus. Cui ab ineunte aetate praedictum liquet, quantae

142
potentiae fatis distinaretur, temporibus suis locisque celebrandus. Haec
supradictus historiograffus de Aetio narrat.
Grgur iz Toursa, Povijest, 11,8.
Dok se to tako događalo, vratili su se izaslanici poslani k tiraninu, noseći
strašne vijesti. Potaknut njima I van je Aecija, u to doba upravitelja carske palače,
s golemom količinom zlata poslao k Hunima, znajući da im je svojedobno bio
talac i daje s njima povezan obiteljskim prijateljstvom, s ovakvim zapovijedima:
čim neprijatelji napadnu krajeve nasuprot Italije, neka on navali s leđa, a sam će
Ivan doći sučelice. I budući da o ovome mužu treba kasnije još mnogo govoriti,
valja odrediti njegov rod i značaj. Otac Gaudencije, velika ugleda u skitskoj
provinciji, vojnu je službu započeo u carskoj gardi i uspeo se do zapovjednika
konjaništva. Majka mu je bila Italka, plemenita i bogata žena. Sin Aecije od
djetinjstva je bio pretorijanac, tri godine talac Alariku, a zatim Hunima. Nakon
toga bio je Karpilionov zet, a onda je od zapovjednika carske garde postao Ivanov
upravitelj palače. Srednjeg rasta, muževna držanja, skladno građen, ni slabašan ni
krupan, okretna duha, krepkih udova, vrlo spretan konjanik, iskusan strijelac,
vješt s kopljem, vičan ratu, slavan po vještini u miru, nimalo pohlepan, vrlo
umjeren, obdaren duhovnim dobrima, ni na nagovor pokvarenih nije odustajao od
svoje odluke; postojano je trpio nepravdu, bio je iznimno radišan, neustrašiv u
opasnostima, odlično je podnosio glad, žeđu i nespavanje. Njemu je od djetinjstva
bilo jasno proroštvo koliko mu je moći predodredila sudbina i koliko će se
proslaviti u svoje vrijeme i na svome mjestu. Ovo gorespomenuti povjesničar
pripovijeda o Aeciju.
T.M.

Godina 451.

Hydat., Chron., 26, 150, s. a. 452.

Gens Hunnorum pace rupta depraedatur provincias Galliarum: plurimae
civitates effractae, in campis Catalaunicis , haud long e de civitate quam
effregerant, Mertis, Aetio duci et regi Theodori, quibus erat in pace societas,
aperto marte confligens, divino caesa superatur auxilio: bellum nox intempesta
diremit. Rex illic Theodores prostratus occubuit: CCC ferme millia hominum in
eo certamine cecidisse memorantur.
Hidacije, Kronika, 26,150, pod godinom 452.
Narod Hunaje, prekinuvši mir, pustošio galske pokrajine. Mnogi su gradovi
srušeni. Na Katalaunskim poljima, nedaleko od grada Mertida, koji su razorili, u
otvorenoj su se bici sukobili s vojvodom Aecijem i kraljem Teodorom, koji su u
miru bili saveznici. Huni su posječeni, nadvladani Božjom pomoći. Bitku je
prekinula mrkla noć. Tamo je kralj Teodor pao mrtav. Spominje se daje u toj bici
poginulo tristo tisuća ljudi.
T.M.

143
 Prosperi Tironis Epitoma chronicon, 481-482,1364.
1364 Attila post necem Jratris auctus opibus interempti multa vicinarum sibi
gentium milia cog it in bellum, quod Gothis tantum se inJerre tamquam custos
Romanae amicitiae denuntiabat. Sed cum transito Rheno saevissimos eius impe-
tus multae Gallicanae urbes experirentur, cito et nostris et Gothis placuit, ut
Jurori superborum hostium consociatis exercitibus repugnaretur, tantaque
patricii Aetii providentia Juit, ut rap tim congregatis undique bellatoribus viris
adversae multitudini non inpar occurreret. in quo conflictu quamvis neutris
cedentibus inaestimabiles strages commorientium Jactae sint, Chunos tamen eo
constat victos Juisse, quod amissa proeliandi Jiducia qui superJuerant ad propria
reverterunt.
Izvaci iz kronike Prospera Tirona, 481-482, 1364.
1364 Atila je poslije ubojstva brata ojačan snagama ubijenoga mnoge tisuće
iz sebi susjednih naroda natjerao u rat, za koji je objavio da ga započinje s Gotima
samo kao čuvar prijateljstva s Rimom. Ali, pošto je prešao Rajnu, kad su mnogi
galikanski gradovi pretrpjeli njegove najžešće napade, brzo su i naši i Goti
odlučili da se, udruživši vojske, odupru divljanju oholih neprijatelja. Tolika je
bila providnost patricija Aecija, da se ravnopravno suprotstavio neprijateljskom
mnoštvu premda su mu ratnici bili odasvud nasumce skupljeni. Iako su u toj bici,
jer nitko nije htio popustiti, poginule nebrojene gomile, ipak je sigurno da su u
njoj pobijeđeni Runi jer su se, izgubivši borbenu odvažnost, preživjeli vratili na
svoje (područje).
T.M.

Additamenta ad Prosp. Havn. (in textu) , 301-302, s.a. 451.

Marciano Aug. et Adelfio
Attila ... multa ... milia cogit in bellum, quod Gothis tantum se injerre ...
denuntiabat. sed ... et nostris et Gothis placuit, ut Jurori superborum hostium
consociatis exercitibus repugnaretur. Thorismotus tunc regnum Gothorum
regebat. tantaque patricii Aetii providentiafuit, ut tam Gothos, ut diximus, quam
etiam Francos in auxilium, qui tunc vicina Rheno optinebant, de industria
vocaret. non enim tunc reges gens Francorum habebat, sed ducibus contenti
erant. sicque raptim congregatis undique bellatoribus viris adversae multitudini
nostrae partis non impar ocurreret pugnatumque est in quinto miliario de Trecas
loco nuncupato Maurica in eo Campania. in quo conflictu Chunos constat eo
victos Juisse, quod ... ad propria reverterunt. mortuusque est in eo proelio
Theodor rex Gothorum, in cuius locum Thorismotus Jilius eius maior natu
sufficitur. sicque astu Aetii actum, ut, dum Francos hortatur ad propria remeare,
ne vacuam virorum robore sedem Attila occuparet Thorismotumque hortatur, ut
sumpti honoris gloriam in sedibus regni remeans firmaret, ne a fratribus
praeventus dignitate careret, solus cum suorum robore militum rema ne ns cuncta
praeda et hostium spoliis proprium ditat exercitum.

144
 Haunijski Dodaci Prosperu (u tekstu), 301-302, pod godinom 451.
August Marcijan i Adelfije
Atila ... je mnoge ... tisuće natjerao u rat. Za koji je objavio ... da ga
započinje samo s Gotima. Ali ... i naši i Goti su odlučili da se divljanju oholih
neprijatelja odupru udruženim vojskama. Tada je Gotima vladao kralj Torizmot.
Tolika je bila providnost patricija Aecija da je i Gote, kako smo rekli, i Franke,
koji su tada držali krajeve blizu Rajne, pozvao u pomoć. Pleme Franaka, naime,
tada još nije imalo kraljeve nego samo vođe. I tako, iako su ratnici bili nasumce
skupljeni odasvud, ravnopravno se suprotstavio mnoštvu neprijateljskom našoj
strani. Borilo se kod petog miljokaza od Treka na mjestu nazvanom Maursko
polje u Kampaniji ... Izvjesno je da su u tom sukobu pobijeđeni Huni jer ... su se
vratili na svoje. U toj je bici poginuo kralj Gota Teodor, na čije je mjesto
postavljen njegov stariji sin Torizmot. Tako se dogodilo zbog Aecijeva lukavstva,
dok je hrabrio Franke da se vrate, da ne bi Atila zauzeo nebranjeno mjesto, i dok
je poticao Torizmota da vraćajući se učvrsti slavu preuzete časti u sjedištu
kraljevstva da ne bi preteknut od braće ostao bez položaja, daje sam (Aecije, op.
prev.) sa svojim odabranim vojnicima ostao i obogatio svoju vojsku svim
plijenom zarobljenim od neprijatelja.
T.M.

Chronica Gallica A. DX!., 615.

Aetius patricius cum Theoderico rege Gothorum contra Attilam regem
Hugnorum Tricassis pugnat loco Mauriacas, ubi Theodericus a quo occisus
incertum est et Laudaricus cognatus Attilae: cadavera vero innumera.
Galska kronika godine 511., 615.
Patricij Aecije s kraljem Gota Teoderikom borio se protiv Atile, kralja Huna,
kod Trika na mjestu Maurijak, gdje su ubijeni Teoderik, na zna se od koga, i
Laudarik, Atilin rođak: tjelesa je bilo bezbroj.
T.M.

Greg. Turon., Historia, II, 7.

Aetius et Theudor Gothorum rex ac Thorismodus,filius eius, cum exercitibus
suis ad civitatem adcurrunt adversumque hostem eieciunt repelluntque. Jtaque
liberatam obtentu beati antestites civitatem, Attilanem jugant. Qui Mauriacum
campum adiens, se praecingit ad bellum. Quod hi audientes, se contra eum
viriliter praeparant. His diebus Romam sonus adiit, Aetium in maxim o discrimine
inter jalangas hostium laborare . Quo auditu uxor eius anxia atque maesta,
assiduae basilicas sanctorum apostolorum adibat atque, ut virum suum de hac
via reciperet sospitem, praecabatur.
Grgur iz Toursa, Povijest, II, 7.
Aecije i kralj Gota Teudor i Torizmod, njegov sin, sa svojim su vojskama
pritekli u pomoć gradu te odbili i potjerali suprotstavljenog neprijatelja. Tako su

145
blaženi prvaci, oslobodivši grad od zauzeća, protjerali Atilu. On se, dolazeći na
Mauričko polje, spremio na rat. Kad su to oni čuli, muževno su se pripremili
protiv njega. Tih dana je do Rima dopro glas da se Aecije u najvećoj opasnosti
muči među neprijateljskim falangama. Čuvši to, njegova žena, zdvojna i tužna,
neprestano je obilazila bazilike svetih apostola i molila da svoga muža primi
zdrava s toga puta.
T.M.

lord., Get., XXXVI, 191-193.

XXXVI 191 A parte vero Romanorum tanta patricii Aetii providentia fuit,
cui tunc innitebatur res publica Hesperiae plagae, ut undique bellatoribus
congregatis adversusferocem et injinitam multitudinem non impar occurreret. Hi
enim adfuerunt auxiliares: Franci, Sarmatae, Armoriciani, Liticiani,
Burgundiones, Saxones, Ripari, Olibriones, quondam milites Romani, tunc vero
iam in numero auxiliarium exquisiti, aliaeque nonnulli Celticae vel Germanie
nationes. 192 Convenitur itaque in campos Catalaunicos, qui et Mauriaci
nominantur, centum leuvas, ut Galli vocant, in longum tenentes et septuaginta in
latum. Leuva autem Gallica una mille et quingentorum passuum quantitate
metitur. Fit ergo area innumerabilium populorum pars illa terrarum.
Conseruntur ades utraeque fortissimae; nihil subreptionibus agitur, sed aperto
Marte certatur. 193 Quae potest digna causa tantorum motibus invenire? Aut
quod odium in se cunctos animavit armari? Probatum est humanum genus
regibus vivere , quando unius mentis insano impetu strages sit facta populorum et
arbitrio superbi regis momenta defecit quod tot saeculis natura progenuit.
Jordan, Gotska povijest, XXXVI, 191-193.
XXXVI 191 Na strani Rimljana bilaje takva dalekovidnost patricija Aecija,
na kojega se tada oslanjala država na Zapadu, da je s odasvud skupljenim
ratnicima pohitao protiv divljega i bezbrojnog mnoštva. Kao pomoćne savezničke
čete bili su ondje Franci, Sarmati, Armoričani, Litičani, Burgundi, Sasi, Rip arij ci ,
Olibrioni, nekoć rimski vojnici, a tad istaknuti među pomoćnim četama, pa neki
drugi keltski i germanski narodi. 192 Sastali su se tako na Katalaunskim poljima,
koja nazivaju i Maurijačkima i koja sežu, kako kažu Gali, sto milja u dužinu i
sedamdeset u širinu. Galska milja mjeri oko tisuću i petsto koraka. Dakle taj
komad zemlje postao je borilištern bezbrojnim narodima. Susrele su se vojske i
jedna i druga vrlo hrabre; ništa se nije događalo potajno, već su se borili u
otvorenom sukobu. 193 Kakav bi se valjan razlog mogao naći pokretu tolikog
mnoštva? Ili kakvo je neprijateljstvo obuzelo sve zajedno da su se naoružali za
borbu? Za ljudski rod potvrđeno je da živi za kraljeve i zbog bolesnog napada u
glavi jednoga može se dogoditi sukob naroda te po volji oholog vladara lako u
trenu propadne ono što je toliko stoljeća stvarala priroda.
V.P.

146
 Isidor, Historia de regibus gothorum, wandalorum et suevorum, 25.
25. Exstincto igitur Litorio, pace de inde Theuderedus cum Romanis inita,
denuo adversus Hunnos, Galliarum provincias saeva populatione vastantes,
atque urbes plurimas evertentes, in camp is Catalaunicis, auxiliante Aetio, duce
Romano, aperto Marte conflixit, ibique praeliando victor occubuit. Gothi autem,
dimicante Thurismundo, Theuderedi regis filio, adea fortiter congressi sunt, ut
inter primum praelium et postremum trecenta fere millia hominum in eo
certamine prostrarentur.
Izidor, Povijest kraljeva Gota, Vandala i Sveba, 25.
25. Nakon što je Litorije umro, a zatim započet mir s Rimljanima, opet se
Teudered uz pomoć Aecija, rimskog vojskovođe, sukobio na Katalaunskim
poljima u otvorenom ratu s Hunima koji su plijenili galske provincije divljačkim
pustošenjem i razarali mnoge gradove i ondje je, kao pobjednik, poginuo boreći
se. Goti su pak pod vodstvom Turizmunda, sina kralja Teudereda, toliko jako
pritisnuti da ih je, između prvog i posljednjeg napada, u toj bici palo gotovo 300
tisuća.

T.M.

Godina 454.

Hydat., Chron., 27,160, s. a. 454.

Aetius dux et patricius fraudulenter singularis accitus intra palatium manu
ipsius Valentiniani imperatoris occiditur. Et cum ipso per spatarium ejus aliqui
singulariter intromissi jugulantur honorati.
Hidacije, Kronika, 27, 160, pod godinom 454.
Aecije, vojskovođa i patricij, na prijevaru je pozvan nasamo u palaču i ubijen
od ruke samoga cara Valentinijana. A s njim su pojedinačno pušteni unutra i neki
odličnici te su poklani od njegova mačonoše.

T.M.

Additamenta ad Prosp. Havn. (in textu) , 303, s. a. 454.

Aetio et Studio
Aetius imperatoris manu et circumstantium gladiis intra palatii penetralia
crudeliter interfectus est Romae XI k. Dct.
Haunijski Dodaci Prosperu (u tekstu), 303, pod godinom 454.
Aecije i Studije
U Rimu je Aecije u unutrašnjosti palače okrutno ubijen carevom rukom i
mačevima onih koji su uokolo stajali jedanaestog dana prije oktobarskih kalenda
(21. listopada).
V.P.

147
 Cassiod., Chron., 157, 1259, 1260, s. a. 454.
1259 454 Aetius et Studius
1260 His conss. Aetius patricius in Palatio manu Valentiniani imp.
extinctus est, Boetius vero praefectus praetorio amicus eius circumstantium
gladiis interemptus.
Kasiodor, Kronika, 157, 1259, 1260, pod godinom 454.
1259 454 Aecije i Studije
1260 Za tih konzula pogubljen je u palači od ruke cara Valentinijana
patricij Aecije, a pretorijanskog prefekta Boecija, njegova prijatelja, mačevima su
sasjekli oni koji su stajali uokolo.
T.M.

Greg. Turon., Historia, II, 8.

Adultus autem Valentinianus imperator, metuens, ne se per tyrannidem
Aetius oppraemeret, eum nul/is causis extantibus interimit. [pse postmodum
augustus dum in campo Martio pro tribunali resedens concionaretur ad populum,
Occila, buccellarius Aeti, ex adverso veniens, eum gladio perfodit. Talis utrisque
extitit finis.
Grgur iz Toursa, Povijest, II, 8.
Kad je car Valentinijan odrastao, ubio je Aecija bez ikakva razloga bojeći se
da ga on ne bi tiranidom oborio. Dok se poslije sam august na Marsovu polju,
sjedeći na sudačkoj stolici, obraćao narodu, Ocila, Aecijev kušač, došavši sa
suprotne strane, probo ga je mačem. Takav je bio kraj njih dvojice.
T.M.

Marcell. Com., Chron., s. a. 454.

VII. Aetii et Studii.
2 Aetius magna Occidentalis rei publicae salus et regi Attilae ierror a
Valentiniano imperatore cum Boethio amico in palatio trucidatur, atque cum ipso
Hesperium cecidit regnum nec hactenus valuit relevari.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 454.
Sedma indikcija, Aecije i Studije
2. Car Valentinijan dao je u palači smaknuti Aecija, silan spas zapadne
države, strah i trepet kralja Atile, zajedno s prijateljem Boetijem: s njime je palo
i Zapadno Kraljevstvo i sve se dosad nije moglo iznova pridići.
B.K.M.

148
 Procop., Bell. Vand. III., VI, 7. = [L 6.]
ijv M 'rl~ EV L1aAf.1ari{X Map1(t;AAWVO~ rwv 'AEriq.> yvwpif1wv, aVl]p
801\l.f1o~, b~ bCEt8t} 'AErw~ ErEAEVrl1<JE rpo7rq.> rep EiPl1f1EVq.>, j3aOtAEi: E[KElV
OVKE'rl 1}~iov, aAAa VEwrEpi<Ja~ rE Kal, rov~ (UAOV~ a7ravra~ anO<JT17<Ja~
avror; E[XE ro L1aAf1aria~ Kparo~, OV8EVO~ oi E~ XEi:pa~ livar TOAf11} <JavTOr;.
Prokopije, Vandalski rat. III., VI, 7. = [1. 6.]
Bijaše pak u Dalmaciji neki Markelijan, jedan od Aetijevih prijatelja,
dostojan čovjek. Kad je Aetije skončao na opisani način, nije više smatrao
vrijednim pokoravati se caru, nego se pobunio, otuđio sve ostale i samostalno
držao vlast nad Dalmacijom, a da se nitko nije usudio sukobiti se s njime.
B.K.M.

Suda, Lexicon III 325,23 s. v. MapKcAMvo~

MapKEAAi:vo~, avryp EnzElKry~ Kal, YEvvai:o~, E8vva<JrEVE f.lf:V
L1aAf1ara~, EV 'HnEipq.> Karq.>Kl1f1EV())V 'IAAVPlWV, E7rEnai8c:vro 8E rryv.
'Pwf1a{8a naz8c:iav Kal, f1aVnKij~ Ef17rEtpOraro~ EYEYOVEt Kal, raAAa
q)lAOAoywraro~· 6~ iAEviJipav EKEKrl1ro rryv apX1}V, ovrE 'Pwf1aiwv
j3a<JlAEi{X 80VAEVWV ovrE aAAq.> 8vva<JrEvovrl rwv hJvwv ov8c:vi, aAA' ijv
avrovof1o~, f1Era 8zKaro<Jvvl1~ E~l1yovf1EVO~ rwv vnl1Kowv. 7rapijv bE aVrep
Kal, <PPOVl1<Jl~ lKavry nOAlrEvf1arO~ Kal, av8pEia 1.'Javf1a<Jr1}, f1Ef1EAET71 Kvi:a
ra npo~ nOAEf10v, JJ <Jvvijv l:aAov<Jrw~ o <PlAO<JO<pO~.
Suda, Leksikon III 325, 23 pod natuknicom Markelin
Markelin, čovjek dostojan i čestit, vladao je Dalmatincima koji obitavaju na
ilirskome kopnu. Odgojen pak bijaše rimskim odgojem, bijaše veliki vještak u
proricanju, a i inače nadasve učen. On je sebi pribavio slobodnu vladavinu, te nije
služio ni rimskome caru niti kojemu drugome vladaru naroda, nego je bio
autonoman, pravedno upravljajući podanicima. Bilo je u njega dovoljno mudrosti
za vladanje građanima i divne hrabrosti, nužne za rat. S njime je živio filozof
Salustije.
B.K.M.

Godina 455.

Hydat., Chron., 27,162, s. a. 455.

Quarto regni anno principis Marciani per duos barbaros Aetii familiares
Valentinianus Romae imperator occiditur in campo, exercitu circumstante, anno
aetatis suae XXXVI, et regni XXXI. Post quem max Maximus ex consulibus XLIII
Romae Augustus appellatur.

149
 Hidacije, Kronika, 27, 162, pod godinom 455.
U četvrtoj godini vladavine princepsa Marcijana, dva su barbara, Aecijeva
ukućanina, ubila rimskog cara Valentinijana, na polju dok je naokolo stajala
vojska, u trideset i šestoj godini njegova života i trideset i prvoj vladavine.
Doskora je Maksim od konzula postao četrdeset i treći rimski august.
T.M.

Additamenta ad Prosp. Havn. (in textu) , 303, s. a. 455.

Valentiniano VIII et Anthemio
1. Hiss consulibus Ravenna arsit.
2. Egressum extra portam principem et ina campo Martio pro tribunali in
sexto ad duos lauros residentem et ludo gestationis intentum veniente ex adverso
Accilane Aetii bucillario simulque veniente Trasilane genera Aetii insperatis et
inopinatis ictibus confoderunt.
Haunijski Dodaci Prosperu (u tekstu), 303, pod godinom 455.
Valentinijan osmi put i Antemije
1. Za tih je konzula gorjela Ravena.
2. Kad je princeps (Valentinijan, op. prev.) izišao izvan grada i na Marsovu
polju oko šestog sata sjedio na sudačkoj stolici kod dva lovora i bio zabavljen
»igrom nošenja«, iznenada su ga i neočekivano proboli, došavši sa suprotne
strane, Acilan, Aecijev kušač, i Trazilan, Aecijev zet.
T.M.

Fasti Vindobonenses posteriores, 303, 571-576, s. a. 455.

571 Valentiniano VIII et Antemio
572 his. conss. occisi sunt Aetius patricius et Veaetius praefectus, Valen-
tinius imp.
573 et levatus est Maximus imp. XV kl. April et occisus est prid. idus II kl. Iun.
574 et introivit Ginsericus Romam et tulit Theodosum (scr. Eudoxiam) Aug.
575 et. l. c. in Galliis A. imp.
576 et Mauri Romam venerunt et pugnaverunt cum VVandalis
Kasniji Kalendar iz Vindobone, 303,571-576, pod godinom 455.
571 Valentinijan osmi put i Antemije
572 za tih konzula ubijeni su patricij Aecije i prefekt Veecije, car Velentinije
573 i uzdignut je car Maksim petnaestog dana prije aprilskih kalenda (17.
ožujka) i ubijen dva dana prije julskih kalenda (29. lipnja)
574 i ušao je Ginzerik u Rim i odveo Teodoza (napisano Eudoksiju) augusta
575 i u Galijama je uzdignut car Avit
576 i Mauri su došli u Rim i borili se (zajedno, op. prev.) s Vandalima.
T.M.

150
 Ioh.Antioch.,Hist., fr. 201, 6.
To ivrEiJ7'h:v oE 1} 'PwJ.lT/ iv iJopvj3cp ICa!, rapaxai:c; ijv, ra re
CHpa1'lOYCl1((X 8znpEiro nA1}iJT/, rwv J.lEv rov Ma~lJ.lOV j30VA0J.lEVWV napayelv
i.:; r1}v apX1}v, rwv ot: Ma~lJ.llaVoV iCJnovoaICOrwv XE1POrovEiv· D.:; ijv J.lEv
narpo.:; L10J.lvivov, Alyvnriov npaYJ.LarEvroiJ, EVT/J.lEpi}CJ'avro.:; ot: ICara r1}v
'ImAiav, ICa!, riP 'Aericp r1}v roiJ OOJ.lECHi1(OV 8zaICOVOvJ.lEVO':; XPEiav, riP ot:
MalOvpivcp i(JnovoalCEl ICa!, Evoo~ia 1} roiJ BaAEvn vzavoiJ yaJ.lEn]
YEV0J.lEVT/· aAAa rfi rwv XPT/J.larwv xopT/yi{X o Ma~lJ.lo,:; nEplwv, rwv
j3aCJ'lAEiwv iICparEL OLT/iJE!,':; oE j3Ej3aiav aiJriP faHriJa! r1}v apX1}v,
j31aSEmlr1}V Evoo~iav, iJavarovanE1Awv. OUrw J.lEv oiiv Ma~lJ.lo,:; in!' r1}v
'PwJ.laiwv 1}yeJ.loviav ijAiJE.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 201,6.
Rim je bio u stanju zbunjenosti i uznemirenosti, a vojne snage bile su među­
sobno podijeljene, jedni želeći da Maksim preuzme vladarsku vlast, a drugi žudeći
dati prijestolje Maksimijanu, sinu Domnina, egipatskog novčara koji je stekao
bogatstvo u Italiji; Maksimijan je držao položaj Aecijeva tjelesnog čuvara. Osim
toga, Eudoksija, Valentinijanova žena, bila je vrlo sklona Majurinu. Ali Maksim je
zadobio kontrolu nad palačom dijeleći novac i prisilio je Eudoksiju da se vjenča s
njim prijeteći joj smrću, misleći da će tako njegov položaj biti siguran. Tako je
Maksim došao na vlast u Rimskom Carstvu.
V.P.

Marcell. Com., ehron., s.a. 455.

VIII. Valentiniani VIII et Anthemii.
l Valentinianus princeps dolo Maximi patricii, cuius etiam fraude Aetius
perierat, in campo Martio per Optilam et Thraustilam Aetii satellites iam
percusso Heraclio spadone truncatus est.
2 Idem Maximus invasit imperium tertioque tyrannidis suae mense
membratim Romae a Romanis discerptus est.
3 Gizericus rex Vandalorum, ab Eudoxia Valentiniani uxore epistulis
invitatus ex Africa Romam ingressus est eaque urbe rebus omnibus spoliata
eandem Eudoxiam cum duabus filiabus secum rediens abduxit.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 455.
Osma indikcija, Valentinijan osmi put i Anternije
l. Princepsa Valentinijana sasjekli su na Martovu polju Aecijevi sljedbenici
Optila i Traustila, probovši najprije uškopljenika Heraklija, a u uroti patricija
Maksima, čijom spletkom bijaše poginuo i Aecije.
2. Taj je Maksim prigrabio carsku vlast, a trećega mjeseca njegova samo-
vlašća Rimljani su ga u Rimu rastrgnuli na komade.
3. Kralj Vandala Gizerik, kojega je iz Afrike pismom pozvala Valentini-
janova žena Eudoksija, ušao je u Rim, poplijenio sve u tome gradu i na povratku
sa sobom odveo samu Eudoksiju s dvjema kćerima.
B.K.M.

151
 lord., Rom., 334.
334 Valentinianus autem occidentalis imperator dolo Maximi patl'icii, cuius
etiam fra ude Aetius perierat, in campo Martio per Optilam et Thraufistilam Aetii
satellites iam percusso Eraclio spadone truncatus est. Imperium quoque eius
idem Maximus invasit tertioque tyrannidis suae mense membratim Romae a
Romanis discerptus est. Gizericus tunc rex Vandalorum ab Eudoxia Valentiniani
uxore invitatus ex Africa Romam ingressus est eamque urbe m rebus omnibus
expoliatam eandem Eudoxiam cum duabus filiabus secum in Africa rediens duxit.
Jordan, Rimska povijest, 334.
334. Valentinijana, imperatora Zapada, sasjekli su na Martovu polju Aecijevi
sljedbenici Optila i Traufistila, probovši najprije uškopljenika Eraklija, a u uroti
patricija Maksima, čijom spletkom bijaše poginuo i Aecije. Carsku vlast tada je
prigrabio taj Maksim, a trećega mjeseca njegova samovlašća Rimljani su ga u
Rimu rastrgnuli na komade. Gizerik, tada kralj Vandala, kojega je iz Afrike
pozvala Valentinijanova žena Eudoksija, ušao je u Rim i poplijenivši sve u tom
gradu, na povratku sa sobom odveo samu Eudoksiju s dvjema kćerima.
V.P.

loh. Mal., ehron., 366.

'Evaimp 8E 'up KmpQj iv rfj 'Pwf.1n btayovO'a l] biO'notva EVbosia,
YEv0f.1iv1] xi}pa, YVV1} BaAEvnvwvov [3aO'tUmq;, 1Jvyar1]p 8E BEObOO'iov
[3aO'tAimr; K'aL EvbOK'iar;, Avnovf.1iv1] K'a'ra MaSif.1oV rov rvpavvov rov
cpovEvO'avroq; rov 6.vbpa avrijr; K'aL [3aO'lAEvO'avror;, npoErpiljlaro 8E
Zlvt;iptXov rov OVavbaAov, rov p11ya rijq; 'AcpptK'ijr;, iA1JELV K'a'ra MaSif.1ov,
[3aO'tUmr; rijq; 'PWf.11Jr;. 6mlr; isaicpv1Jr; ijA1JEv iv rfj 'Pwf.1n n6An f.1Era
nAi}1Jovr; K'ai napiAa[3E r1}v 'Pwf.11]V, K'ai iCPOVEVO'E rov MaSif.1ov [3aO'tAia
K'ai navrar; anwAEO'E, npmbt:vO'ar; navra ra rov naAariov {mr; rwv XaA-
K'ovpY17f.1armv, Aa[3wv aiXf.1aAwrovr; rovr; nEptAEtcp1Jivmr; O'Vf/('A1] n K'OVr;
K'aL rar; yvvaLK'ar; avrwv, iv o[r; {Aa[3E K'ai r1}v nporpEljIaf.1iv1] v avrov r1}v
bEO'nozvav EVbosiav K'ai r1}v 1Jvyaripa aMijr; IIAaK'tbiav r1}v yvvaLK'a rov
narptK'iov 'OAv[3piov, avrov btayovror; iv KmvO'ravnvovnoAE1, K'ai
EvbOK'iav bi; 'r1]V nap1Jivov alXf.1aAwroVr;· K'ai amlyaYE navrar; iv rfj
'ACPP1K'fj, iv Kapmyivn nOAEt. 6mlr; Ztvt;iplXOr; Evrfimr; isibmK'E rQj ibicp
aMov vlQj 'Ovmpixcp r1}v 1JvYa'ripa EvboSiar; rijr; bt:O'noiv1]r; r1}v nap1Jivov
EvbOK'iav r1}v f.1tK'pav· K'ai dXEV avrar; iv nf.1fi f.1E1J' iamov.
Ivan Malala, Kronika, 366.
U to je doba u Rimu boravila gospođa Eudoksija, već udovica, žena cara
Valentinijana, kći cara Teodozija i Eudokije, tugujući jer joj je tiranin Maksim
ubio muža i cara; ona se obrati za pomoć Zinzirihu, Vandalu, vladaru Afrike, da
krene protiv Maksima, cara Rima. A on odmah s mnoštvom dođe do grada Rima,
zauzme ga, ubije cara Maksima i pogubi ostale, uzevši sve iz palače, pa čak i
brončane ukrase; uze kao zarobljenike uhvaćene senatore i njihove žene, a među

152
njima i samu gospođu Eudoksiju koja mu se obratila za pomoć, a i njezinu kćer
Plakidiju, ženu patricija OJibrija koji je tada boravio u Konstantinopolu i kćer
Eudokiju, još djevicu. Sve ih odvede u Afriku, u grad Kartagu. Taj Zinzirih
odmah dade svome sinu Onorihu za ženu kćer gospođe Eudoksije, djevicu, malu
Eudokiju. I držao ih je obje kraj sebe u velikoj časti.
K.C.

Godina 455-456.

Priscos, Historia Byzantina,fr. 24.

"On n:t;Epixov ri]v 'Pwj1T/V nopih](Javro.;, Kai j3a<JlAEVovro.; 'Aj3irov,
o
MapK1avo.; rillv rij.; {W 'Pwj1aiwv j3a<JlAEv,; napa rov n:t;iPlXOV rov rillv
BaVbl]AWV a.pxovra npi(Jj3w; {<JrEAAEV, w(JrE rij.; '/raAillv anixmiJm yij.;
Kai ra.; j3a<JlAEiov.; iKnij1nElv yvvai"Ka.; aiXj1aAwrov.; ayoj1iva.;, 'r1jv rE
BaAEvnvzavov yaw:ri]v Kai ra.; avrij.; iJvyaripa.;. Kai oi npi(Jj3El'; i.; 'r1]V
{W a.npaKrOl inavtJE(Jav· oVOc:vi yap rillv inE(JraAj1ivwv napa rov
MapKzavov on:t;iPlXO'; Vm]Kov(JEV, OvbE j1i]v AVElV ra.; yvvai"Ka.;
ij3ovAEro.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 24.
Nakon što je Gezerik zauzeo Rim i dok je Avit vladao, Marcijan, car istočnih
Rimljana, uputio je poslanike Gezeriku, vladaru Vandala, zahtijevajući da se drži
podalje od zemlje Italije i da vrati slobodu Valentinijanovoj ženi i njezinim kćerima,
koje je držao u zarobljeništvu. Ali ne obavivši ništa, poslanici su se vratili na Istok,
jer se Gezerik nije obazirao na Marcijanove zapovijedi i nije želio osloboditi žene.
V.P.

[oh. Antioch., Hist., fr. 202.

"On 'Aj3irov j3a<JlAEv(Javro.; rij.; 'Pwj1T/';, Kai Alj10V Kara rov avrov
Kmpov yc:voj1ivov, iv alria rov 'Aj3lrov o bijj10(J nOlT/(J(xj1EVO';, l]VaYJ(a(JE
rov.; i KraAaria.; aiJrcjj (JVVEl(Jcppry(Javra.; (JVj1j1axov.; anaYEl v rij.;
'Pwj1aiwv nOAEW';. 'AninEj1nE bE Kai rov.; r6riJov.;, of>.; ini rij (JcpErip9
inryYEro cpvAaKfj, XPT/j1arwv avroi".; nOlT/(Jaj1Evo,; bzavOj1i]v iK rillv
bTJj1o(Jiwv {Pywv, roi".; ij1nopoz.; xaAKov anOboj1EvO';' ov yap Xpv(Jiov iv
roi".; j3a<JlAlKoi".; raj1Eiol'; {rvXEv ov· onEp rov.; 'Pwj1aiov.; npo.; <Jra<Jlv
8zavE(JrT/(JEv, acpT/pT/j1EVOV'; rov rij.; nOAEw,; KO(Jj10V.
llEplcpavill.; bE Kai o Mawvpi"vo.; Kai o 'PEKij1EP inavi(Jravro, rov iK
rillv r6riJwv anEAAaYj1ivOl bEOV';, w(JrE avrov, nfj j1EV ra.; ij1CPVAiov.;
rapaXa.;, nfj 8E rov.; rillv BavbryAwv nOAEj10v,; vcpopaiJivra, vnE~EM}Ei"v
rij.; 'Pwj1TJ';, Kai {XE(JiJm rij.; ini raAariav Obov. 'EmiJij1EVOl 8E avrcjj Kara
rl]V ObOV, Mawvpi"vo,; rE Kai 'PEKij1EP, El.; rij1Evo,; cpvyc:i"v KarryvaYJ(a(Jav,
anayopEvovra rfj apXfj, Kai ri]v j3a(JiAEwv anObO(Jaj1EVOV (JroA1]V. 'EviJa

153
al nEpi rov MalO vp ivov ov npDrEpOV rijs; nOAlOpKias; anECJ"C"1]CJaV, npiv ii
AlJ1rP JrlECJ'/JEi,S; rov j3iov anEAlIrE, oKrw Eni rijS; j3aCJ1AEias; 8zayc:vOJ1EvQ)V
J11]vwv, aloE ({Jam on anEJrvim. Kai, rovro J1EV 'Aj3inp rov j3iov rEAOS; Kai,
rijs; j3amAEias; tyEvEro.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 202.
Kad je Avit bio car Rima nastala je u isto vrijeme opća glad, narod je okrivio
A vita i prisilio ga da otpusti iz grada Rimljana svoje saveznike koje je doveo sa
sobom iz Galije. On je također iz grada otposlao Gote koje je doveo kao svoju
vlastitu gardu, nakon što im je podijelio novac dobiven iz javnih gradnji čiju je
brončanu opremu prodao trgovcima jer nije bilo zlata u carskoj riznici. To
uklanjanje ukrasa iz njihova grada pokrenulo je Rimljane na pobunu.
Majurin i Rekimer otvoreno su se pobunili (protiv Avita, op. prev.) jer se
više nisu bojali Gota, a Avit je, bojeći se unutrašnjih nemira i neprijateljstva Van-
dala, napustio Rim cestom za Galiju. Napavši ga na cesti, Majurin i Rekimer
prisilili su ga da pobjegne u sveti prostor, odrekne se službe i skine svoju vla-
darsku odjeću. Majurin i njegovo društvo nisu se okanili opsade dok Avit nije
umro od gladi. On je držao carsku čast osam mjeseci. Neki kažu da je bio za-
davljen. Takav je bio kraj Avitova života i vladavine.
V.P.

Godina 456.

Sidonius Apollinaris , Epistulae, I, ll.

Sidonius Montio suo salutem.
2. sed ne quid ultra tu de sodali simile credas, quid fuerit illud, quod me
sinistrae rumor ac fumus opinionis afflavit, longius paulo sed ab origine
exponam. temporibus Augusti Maioriani venit in medium charta comitatum, sed
care ns indice, versuum plena satiricorum mordacium, sane qui satis
invectivaliter abusi nominum nuditate carpebant plurimum vitia, plus homines.
inter haec fremere Arelatenses, quo loci res agebatur, et quaerere, quem
poetarum publici furoris merito pondus urgeret, his maxime auctoribus, quos
notis certis auctor incertus exacerbaverat.
6. cumque de capessendo diademate coniuratio Marcelliana coqueretur,
nobilium iuventuti signiferum ses e in factione praebuerat, homo adhuc novus in
senectute, donec aliquando propter experimenta felicis audaciae natalium eius
obscuritati dedit hiantis interregni rimafulgorem. nam vacante aula turbataque
republica solus inventus est, qui ad Gallias administrandas fascibus prius quam
codicillis ausus accingi mensibus multis tribunal inlustrium potestatum
spectabilis praefectus escenderet, anno peracto militiae extremae terminum circa
vix honoratus, numerariorum more seu potius advocatorum, quorum cum
finiuntur actiones, tunc incipiunt dignitates.

154
 Sidonije Apolinar, Pisma, I, 11.
Sidonije pozravlja svojega Moncija!
2. Ali, da ne bi ti štogod sličnoga mislio o prijatelju, malo ću poduže, ali od
početka, izložiti što je bilo ono zbog čega me zapahnula zlobna glasina i dim zla
mišljenja. U vrijeme cara Majorijana izišao je na vidjelo popis narodnih
skupština, ali bez potpisa, pun pogrdnih i zajedljivih stihova, i to takvih da su
doista napadački zlorabeći izloženost imena veoma grdi li poroke, ajoš više ljude.
Uto su se uzbunili Arelaćani, gdje se to zbivalo, i istraživali koga da od pjesnika
s pravom progoni teret javnoga gnjeva. A najviše su to zagovarali oni koje je
javnim zapisima rasrdio tajni pisac.
6. Te kad se kuhala marcelijanska urota da bi se prigrabila kruna, učinio je
sebe stjegonošom u stranci plemićke mladeži, čovjek dotad nov u starosti, dok
nije napuklina zijevajućeg međuvlašća jednom razjasnila tajnovitost njegova
rođendana zbog pokušaja sretne drzovitosti. Naime, kad je ispražnjena aula i
uznemirena država, našao se samo jedan koji se, da bi upravljao Galijom, usudio
opasati više fascima nego carskim pismima i mnogo se mjeseci kao ugledan
prefekt uspinjao na stolicu časnih službi. Kad je prošla godina dana, počašćen je
tek pri kraju posljednje vojne službe, po običaju numerarija ili još bolje
odvjetnika kojima kad prestane aktivna služba, tada počinju počasti.
T.M.

Priscos, Historia Byzantina, fr. 24.

'O bE YA[3lroe; 6 nov fCJ7rEpiwv 'Pwj.1aiov [3acnAEve; EnpE(J[3EvEra KaL
aVroe; napa. rov nt;tplXOV, rillv mUm aVrov vnOj.1lJ.1V'tJ(JKWV (JnOVbillv, ae;
Ei j.11) VVAćarElv lAozra, KaL a1)rov napaOKEvćwa(Jvm, nAi]vEl rE oiKEicp
ni(Jvvov KaL rfi rillv (JVj.1j.1ćt.XWV Enll(QvpiC;X. YEnEj.1nE bE KaL rov narpil(lov
'PEKij.1EP Ee; r1)v Ll Kc}..iav (Jvv (Jrparijj.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 24.
Da je Avit, car zapadnih Rimljana, također uputio poslanstvo Gezeriku,
podsjećajući ga na stari sporazum i govoreći da ako ne izabere da ustraje na
dogovoru, on će također početi s pripremama, oslanjajući se na domaće snage i
potporu svojih saveznika. I poslao je na Siciliju patricija Rekimera s vojskom.
V.P.

Godina 456-457.

Priscos, Historia Byzantina, fr. 24.

'O bE MapKWVOe; lupa npoe; avrov 8ztnEj.1nE ypćt.j.1j.1ara KaL rov
npca[3EV(JOj.1EVOV BAi]bav· ijv bE rije; roi] nt;EpiXov aipt(JEWe; Eniol(Qnoe;'
< ...> "Oe; inElb1) nap' avrov ćt.cpiKEro KaL E'yvw rfi avroi] j.11) vnaKovovra

155
rcpwj3Eia, all'l'}a8c:mipwv A6ywv ijrcrEro, 1<:a~ EqJTJ 1-11] crvvoioElv avrrj5, E[rcEP
vrca rij~ rcapovcr% EVTJf1Epia~ ap1'fE~~ J(a~ rwv J(ara r1]V EW 'Pwf1aiwv
j3aCJlAia rcpo~ rc6AEf10V avrrj5 avamijvm rcapacrJ(wćxcrol, rar:; j3aCJlAEiovr:;
f11] AVWV yvvai'J(ar:;. 'AAA' ovu 1] rwv rcpoTJYTJcraf1ivwv Erc~ rn rcPEcrj3lEiC;X
pTJf1ćxrwv ETClEiJ(EW, ovrE o arcElATJ1~E~~ qJ6j3o~ f1irpw rov rc:t;iptxov
qJPOVEi'V 1]Vćxyx:acrEv, arcpaJ(rDV yap J(a~ rov BAi}8av arcircEf1rcE, J(a~ E~ r1]V
LlJ(EAiav av1'fl~ J(a~ E~ T1]V rcp6crotJ(ov aiJr11 'IraAiav 8vVaf1lV 8w-
rcEf1lJ1ĆXf1EVO~ rcacrav E8'i!ov.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 24.
Da je Markijan poslao Gezeriku drugo pismo i poslanika Bledu, koji je bio
biskup Gezerikove hereze ... Kad je došao k njemu i shvatio da se Gezerik neće
obazirati na njegovo poslanstvo, progonio ga je drskim riječima, govoreći da mu
ne bi koristilo kad bi se, zanesen svojim trenutnim blagostanjem, trebao spremiti
na izazov cara istočnih Rimljana da povede rat protiv njega. No, ni pravičnost
prije izrečenih riječi u ime poslanstva ni strah od opasnosti nisu potaknuli Geze-
rika na razmišljanje. Otpustio je naime Bledu bez rezultata i, upućujući ponovno
snage na Siciliju i u susjedne dijelove Italije, sve ih je opustošio.
V. P.

Godina 457.
Hydatius., Chron., 31, 197.
Legati a Nepotiano magistro militiae, et a Sunierico comite missi veniunt ad
Gallaecios, nuntiantes Majorianum augustum et Theudoricum regemfirmissima
inter se pacis jura sanxisse, Gothis in quodam certamine superatis.
Hidacije, Kronika, 31, 197.
Galećanima su došli izaslanici, poslani od Nepocijana, vojnog zapovjednika
ikomesa Sunerika javljajući da su august Majorijan i kralj Teodorik među sobom
sklopili vrlo čvrste uvjete mira, pošto su u nekoj bici pobijedili Gote.
T.M.

Fasti Vindononenses priores, 305, 581-583, s. a. 457.

581 Constantino et Rufo.
582 his cons. Ricimer mag. mil. patriciusfactus est pridie kl. Martias etfac-
tus est Maiorianus mag. mil. ipso die.
583 et levatlIs est imp. D. N. Maiorianus kald. April in milžario VI in campo
ad Columellas.
Raniji Kalendar iz Vindobone, 305, 581-583, pod godinom 457.
581 Konstantin i Ruf
582 Za tih konzula vrhovni vojni zapovjednik Ricimer učinjen je patricijem
dan prije martovskih kalendi (28. veljače) i istoga dana Majorijan je učinjen
vrhovnim vojnim zapovjednikom

156
 583 i uzdignut je naš gospodin Majorijan na aprilske kalende (1. travnja) kod
šestog miljokaza u polju kod Malih stupova.
V.P.

Marcell. Com., Chron., s.a. 457.

X. Constantini et Ruji.
l Marcianus imperator bonis principibus eonparandus vitae spiritum amisit:
imperavit annos sex menses sex. Leo eidem defuneto successit.
2 Cuius voluntate Maiorianus aput Ravennam Caesar est ordinatus.
Komes Marcelin, Kronika, pod godinom 457.
Deseta indikcija, Konstantin i Ruf
1. Životni je dah ispustio car Marcijan kojega treba staviti uz bok dobrim
vladarima. Carevao je šest godina i šest mjeseci. Umrloga je naslijedio Lav.
2. Njegovom voljom Majorijan je u Raveni promaknut u cezara.
B.K.M.

Godina 460.

Hydatius, Chron., 31, 200, s. a. 460.

Mense Maio Majorianus Hispanias ingreditur imperator: quo Cartha-
giniensem provineiam pertendente, aliquantas naves quas sibi ad transitum ad-
versum Wandalos praeparabat, de littore Carthaginiensi commoniti Wandali per
proditores abripiunt. Majorianus ita sua ordinatione Fustratus ad Italiam
reverritur.
Hidacije, Kronika, 31, 200, pod godinom 460.
U mjesecu svibnju car Majorijan ušao je u Hispanije. Dok se žurio u
provinciju Kartagenu, Vandali su, upozoreni od izdajnika, oteli nekoliko brodova
koje je sebi pripremio za pohod s kartagenske obale protiv njih. Tako se
Majorijan, razočaran u svojim planovima, vratio u Italiju.
T.M.

Hydatius, Chron., 32, 210, s. a. 460.

V. Majorianum de Galliis Romam redeuntem, et Romano imperio vel nomini
res necessarias ordinantem, Rechimer livore pereitus et invidorum consilio
fultus,fraude interfžeit circumventum.
Hidacije, Kronika, 32, 210, pod godinom 460.
Peta indikcija. Majorijana koji se vraćao iz Galija u Rim i uređivao stvari
potrebne Rimskom Carstvu ili imenu na prijevaru je ubio Rekimer, razdražen
otrovnim jalom i potpomognut savjetom zavidnika.
T.M.

157
 Chroniea Galliea A DX!, 664, 634.
qui volens Africam proficisci naves e,ius in Hispaniis a Wandalis captae sunt
iuxta Carthaginem Spartariam.
Galska kronika godine 511., 664, 634.
Dok je namjeravao (Majorijan, op. prev.) prijeći u Afriku, njegove brodove
zarobili su Vandali kod Kartagene u Hispaniji.
V.P.

Mar. Avent., Chron., s. a. 460,

Maiorianus imperator profectus est ad Hispanias. Eo anno captae sunt
naves a Vandalis ad Elecem iuxta Cartaginem Spartariam.
Marije Aventik, Kronika, pod godinom 460.
Imperator Majorijan uputio se u Hispaniju. Te godine Vandali su zarobili
njegove brodove kod Eleke pokraj Kartagene.
V.P.

Godina 461.
Consularia Constantinopolitana, 247, l, s. a. 461.
461 Severiano et [Dagalaipho] qui de Oriente.
1. His conss. Maiorianus occiditur, et Severus efficitur imperator.
Konstantinopolski popis konzula, 247, 1, pod godinom 461.
461. Severijan i [Dagalaif] onaj na Istoku.
l. Za tih je konzula ubijen Majorijan i Sever je proglašen imperatorom.
V.P.

Priseos, Historia Byzantina, fr. 27.

'O ot: Mai'optavo<; 6rwv E(Jm':piOJv 'Pof.1aiov f3amAEv<; <.. .> ICai bri 'r1]V
Alf3VT)V O'vv nOAAf) Dtaf3aivElv E7ZElparO DVVaf.1El, vT)wv af.1cpi ra<;
rpta1(QO'ia<; rJ1JpolO'f.1EVOJV aiJrqJ. JIPEO'f3El<; f.1t:v np6rEpov nap' avrov 6 rwv
BavD1jAOJv iJyovf.1EVO<; inEf.1nE, AVElV ra Dlacpopa A6yOl<; f3ovA6f.1Evo<;, W<; ot:
OVIC inEliJE, 'r11V MavpovO'iOJv yfjv, E<; i]v rov<; af.1cpi rov Ma(optavov ana
rij<; 'If3T)pia<; anof3aivElV EXpijV, naO'av EDflOJO'E, ICai E1CaICOJO'E ICai ra
uDara.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 27.
Da je Majorijan, car zapadnih Rimljana oo. čak pokušao prijeći preko u
Libiju s velikim snagama, nakon što je skupio oko tri stotine brodova. Vladar
Vandala najprije mu je poslao izaslanike da riječima razriješe nesuglasja. Kad car
nije bio uvjeren, opustošio je (Gejzerik, op. prev.) svu zemlju Mauruzijaca u koju
su Majorijan i njegove postrojbe trebali prijeći iz Iberije i uznemiravao je okolne
vode.
V.P.
158
 Priscos, Historia Byzantina, fr. 29.
"On 6 n:t;eplxoq olJldn raiq npoq MalOpwvov rE1'}c:i(Jmq (Jnovc5aiq
Epphwv Bavc51}AWV Kai Mavpov(Jiwv nAijiJoq Eni c5nW(JEl rijq 'IraAiaq Kai
L1KEAiaq enEpnE, MapKEAAivov ijc5T/ npOrEpov rijq v1}(Jov avaxwp17(Javroq
c5ta rD 'PEKipEpa napEAe(JiJm aV'rov rijq c5vvaJ1Ewq EiJEA1}(Javra, roilq
napEnopevovq almp DruiJaq (ij(Jav C5E EV nAEi<JrOlq avc5pam) napanEitJnv
XP 1}P am v, W<JrE EKEivov PE:V anOAl11:Eiv, aq)lKE(JiJm ... [aqJlKe(JiJm C5E npoq
aV'r6v. Tovr' EnoiT/(JE rov MapKEAAivov EVAa[3. suppl. N.J EVAa[3T/iJevra
'r1]V E11:l[3ovAi]v (ov yap avruplAGrlpEi(JiJm rep 'PEKiJ1EPoq Ec5vvaro nAovrcp)
rijq L1KEAiaq vnovo(Jrij(Jm. 'E(JreAAErO OVV Kai napa rov TEt;eplXov
npE(J[3Eia, rovro PE:V napa rov 'PEKiJ1Epoq, wq ov &i KaroAlywpEiv avrov
rwv (Jnovc5wv, rovro C5E Kai napa rov Kparovvroq rwv EV rn {cp 'Pwpaiwv,
Eq>' ih rijq Ll KcAiaq Kai rijq 'IraAiaq anExe(JiJm Kai raq [3amAEiovq
iKnepnn v yvvaiKaq. n:t;eplxoq c5E, nOAAwv npoq avrov npE(J[3Evrwv Kara
c5taq>6povq <JraAevrwv XP6vovq, raq yvvaiKaq ov npOrEpov c5taq>ijKE npiv
i1 ri]v npE(J[3vri;pav rwv BaAEvnvwvov iJvyarepwv (Evc5oKia c5E: fjv 6vopa
avrn) 'OvopiXcp rep i;avrov nmc5i KarEvEyVT/(JE. TOrE yap Kai ri]v Evc5o~iav
ri]v GEoc5o(Jiov iJvyarepa anenEpnE (Jilv JIAaKlc5i9- rn i; rep 9- avrijq
7Jvyarpi, i]v Eycyap1}KEl 'OAv[3plOq. Tov C5E raq 'IraAiaq Kai L1KEAiav c5novv
6 TEt;eplxoq OVK ane(JrT/, aAAa pii).,Aov avraq' E~En6piJE1, PEra rov
Mai"oplavov [3oVAT/iJEiq [3amAEVElV rwv EV rn i;(Jnepcp 'Popaiwv 'OAv[3plOV
c51a ri]v E~ E11:lyapiaq (JvyyevEWv.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 29.
Da Gezerik više nije poštivao mir sklopljen s Majorijanom i da je poslao
mnoštvo Vandala i Mauruzijaca da opustoše Italiju i Siciliju, pošto se Markelin
već prije povukao s otoka jer ga je Rekimer smjerao nadjačati vojskom i mitom
pridobiti Skite koji su ga (Marcelina, op. prev.) pratili (a bijaše ih većina među
ljudstvom) da ga napuste i da prijeđu k njemu (Ricimeru, op. prev.). To je
Markelina prisililo da se vrati sa Sicilije čuvajući se klopke (jer se nije mogao
nadmetati s Rekimerovim bogatstvom).
Dakle poslano je poslanstvo Gezeriku, prvo od Rekimera, da kaže kako on
ne bi trebao ne obazirati se uopće na sporazum, a drugo od vladara Rimljana na
Istoku da ga nagovori da se povuče sa Sicilije i iz Italije i da pošalje natrag
kraljevske žene. Gezerik, premda su mu bila poslana mnoga poslanstva u različito
vrijeme, nije otpustio žene dok nije zaručio stariju Valentinijanovu kćer (zvala se
Eudokija) za svojega sina Honorika. Tada je poslao natrag Eudoksiju, kćer
Teodozijevu (II., op. prev.), s Placidijom, njezinom drugom kćeri, kojom je
Olibrije bio oženjen. Gezerik nije odustao od pustošenja Italije i Sicilije, već ih
je pljačkao i više, zahtijevajući da, poslije Majorijana, Olibrije bude car zapadnih
Rimljana zbog svojih rodbinskih veza s njime.
B. K. M., V. P.

159
 Fasti Vindobonenses priores, 305, 587-589, s. a. 461.
587 Severino et Dagalaifa.
588 his cons. depositus est Maiorianus imp. a patricio Ricimere Dertona IIII
non. Aug. et occisus est ad fluvium Ira VII idus Aug.
589 et levatus est imp. do. n. Severus XIII kal. Decembr.
Raniji Kalendar iz Vindobone, 305, 587-589, pod godinom 461.
587 Severin i Dagalaif.
588 Za tih je konzula od patricija Ricimera svrgnut car Majorijan kod
Dertone četiri dana prije augustovskih nona (5. kolovoza) i ubijen je kod rijeke
Ire sedmoga dana prije augustovskih ida (8. kolovoza)
589 te je za cara postavljen naš gospodin Sever trinaestoga dana prije
decembarskih kalendi (18. studenoga).
V.P.

Ioh. Antioh., Historia, fr. 203.

AEQN
"On Mawvpivor;, o rwv 'Emu:piwv {3amAEvr;, oo. T<:ai ini (Jvv7Ji]T<:atr;
ai(Jxpair; T<:araAv(Jar; rov n6AE!LOv, inavESEvYVVEV.
"H8T) 8E ir; 't'11V 'IraAiav 8ra{3E{3T) T<:6n o 'PET<:iJ1EP 7Javarov inE-
{30VAEV(JEV. 'O J1EV yap rovr; (JVJ1J1axOVr; J1Era 't'11V enavo8ov anoneJ1lf1ar;,
(Jvv roir; oiT<:Eimr; eni 't'11V 'PwJ1T)v enavi]pXEro. Oi 8i: nEpi rov 'PET<:iJ1Epa
(JvAAa{36vrEr; avrov, rijr; aAovpyi8or; T<:ai rov 8ra8i]f.wror; iyVJ1vw(Jav,
nAT)yar; rE evrEivavrEr;, rijr; T<:EcpaA1Jr; ancreJ1vovro. Tovro J1EV rij)
Mawvpiwp rijr; rov {3iov T<:ammpocpijr; yivErat ro riAor;.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 203.
LAV
Da je Majurin, car Zapada ... prekinuo rat pod nepovoljnim uvjetima i
otputovao. Dok je još bio na putu za Italiju, Rekimer mu je stao raditi o glavi.
Majurin je otpustio saveznike nakon njihova povratka i vraćao se u Rim sa svo-
jom pratnjom. Uhvatili su ga Rekimerovi pristaše, strgnuli s njega purpurnu odje-
ću i dijadem, pretukli ga i odrubili mu glavu. Tako je završio Majurinov život.

V.P.

Ioh. Antioh., Historia, fr. 204.

"On o nSipIXOr; in6p7JEI rar; 'IraAiar;, {3ovA6J1EVOr; {3a(JlAEv(Jat rwv
'E(JnEpiwv 'OAV{3pWV Oza 't'11V e; enzyaJ1iar; (JlyyivErav. OVT<: inOIEiro 8E
npocpavij rov noUJ1ov airiav, ro J1iJ rov 'OAV{3pWV er; ra rijr; 'E(JnEpiar;
8za{31JVat (3a(JiAEIa, aAAa ro J1iJ riJv BaAEvnvzavov T<:ai 'AEriov 8c86(J7Jat
a'Vrij) nEpwv(Jiav, riJv J1EV, ovoJ1an Ev8oT<:iar;, i}v o rovrov nair; cLXE, 't'11V
8i:, wr; rav8Evriov nat8or; Ozayovror; nap' avrij).

160
 Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 204.
Da je Gizerik opustošio Italije želeći da Olibrije bude car Zapada zbog
srodstva po ženidbi. Kao izliku za rat nije koristio to što Olibrije nije postao
vladarom Zapada, već to što mu nije dano ono što pripada Valentinijanu i Aeciju.
Tražio je to dijelom u ime Eudokije, kojom je bio oženjen njegov sin, a dijelom
zato što je Gaudencije, Aecijev sin, živio s njim.
V.P.

Marcell. Com., Chron., s.a. 461.

XIV. Dagalaifi et Severini .
2 Maiorianus Caesar apud Dertonam iuxta fluvium qui Hira dicitur,
interemptus. Locum eius Severus invasit.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 461.
Četrnaesta indikcija, Dagalaif i Severin
2. Cezar Majorijan ubijen je kod Dertone uz rijeku koja se zove Hira. Njegov
položaj prigrabio je Sever.
B.K.M.

Isidor, Historia de regibus gothorum, wandalorum et suevorum, 76

76. Adversus quem Theodosius Minor, Orientis imperator, bellum paravit,
quod ad effectum non venit. Hunnis enim Thraciam Jllyricumque vastantibus,
exercitus ad Vandalos missus, ad defendendos Thraces Jllyrianosque, ex Sicilia
revocatur . Majorianus autem imperator de Italia Hispanias veniens, cum in
Carthaginiensi provincia aliquantas naves sibi ad transitum adversus Vandalos
praeparasset, eas de littore Carthaginiensi commoniti Vandali per proditores
arripiunt. Sicque Majorianus, a sua dispositione frustratus, Italiam revertitur,
atque, a Ricchimiro patritio fraude circumventus, occiditur.
Izidor, Povijest kraljeva Gota, Vandala i Sveva, 76.
Protiv njega je (Gejzerika, op. prev.) Teodozije mlađi, car Istoka, pripremio
rat koji se nije ostvario. Dok su, naime, Huni pustošili Trakiju i Ilirik, vojska
poslana na Vandale opozvana je sa Sicilije kako bi branila Tračane i Ilirijance. A
car Majorijan, dolazeći u Hispanije iz Italije, kad je u Kartagenskoj provinciji
sebi pripremio nekoliko lađa za pohod protiv Vandala, njih su s kartagenske obale
oteli Vandali upozoreni od izdajnika. Tako se Majorijan, razočaran u svoje
planove, vratio u Italiju, gdje ga je na prijevaru zaskočio i ubio patricij Rikimir.
T.M.

161
 Godina 462. ili 463.

Hydat., Chron., 31, 201.

Pars Gothici exercitus a Sunierico et Nepotiano comitibus ad Gallaeciam
directa, Suevos apud Lucum depraedantur: quae Dictinio [Ms. Suevos apud
Lucum depraedatur habitantes, quae DictinioJ, Spinione et Ascanio delatoribus,
spargentibusque ad terrorem propriae venena perfidiae, indicata recurrit ad
suos: ac mox iisdem delatoribus quibus supra, Frumarius cum manu Suevorum
quam habebat impulsus, capto !datio episcopo septimo kalend. Augusti in
Aquaeflaviensi ecclesia, eumdem conventum grandi evertit excidio.
Hidacije, Kronika, 31,201.
Dio gotske vojske, poslan od komesa Sunerika i Nepocijana uGaleciju,
pljačkao je Sveve blizu Luka [rukopis: Sveve koji su stanovali kod Luka]:
prokazali su ih objednici Dikcinije, Spinion i Askanije, poprskavši radi
zastrašivanja otrove vlastite prijetvornosti pa su se vratili k svojima: doskora je,
potaknut od istih objednika kao i gore, Frumarije s četom Sveva koju je imao,
zarobivši biskupa Idacija sedmoga dana prije kolovoških kalendi (25. srpnja) u
crkvi grada Akvaflavije, taj skup uništio velikim razaranjem.
T.M.

Hydat., Chron., 33, 217.

Agrippinus Gallus et comes et civis, Aegidio comiti viro insigni inimicus, ut
Gothorum mereretur auxilia, Narbonam tradidit Theudorico.
Hidacije, Kronika, 33, 217.
Gal Agripin, komes i građanin, neprijatelj komesa Egidija, znamenita muža,
predao je Narbonu Teudoriku da zadobije pomoć Gota.
T.M.

Hydat., Chron., 33, 218.

Adversus Aegidium comitem utriusque militiae, virum, ut fama commendat,
Deo bonis operibus complacentem, in Armoricana provincia Fretiricus frater
Theuderici regis insurgens, cum his cum quibus fuerat, superatus occiditur.
Hidacije, Kronika, 33, 218.
Na Egidija, visokog vojnog zapovjednika, muža koji je, kako se pripovijeda,
Bogu omilio dobrim djelima u Armoričkoj provinciji nasrnuo je Fretirik, brat
kralja Teuderika. Fretirik je ubijen, nadvladan zajedno s onima s kojima je bio.
T.M.

Isidorus, Historia de regibus gotharum, wandalorum et suevorum, 33.

33. Mox de inde partem unam exercitus, duce Ce urila, ad Baeticam
provinciam mittit, partem aliam sub Singerico et Nepotiano ducibus ad

162
Gallaeciam dirigit, qui Suevos apud Lucum saeva depraedatione vastaverunt. In
Galliis autem Agrippinus comes et civis, Aegidio comiti Romano aemuius, ut
Gothorum mereretur auxiiia, Narbonam tradidit Theuderico.
Izidor, Povijest kraljeva Gota, Vandala i Sveva, 33.
33. Uskoro je zatim jedan dio vojske pod vojskovođom Ceurilom poslao u
provinciju Betiku, a drugi dio, pod vojskovođama Singerikom iNepocijanom.
upravio u Galeciju. Oni su Sveve kod Luka uništili divljačkim pustošenjem. e
Galijama je, pak, komes i građanin Agripin, takmac rimskoga komesa Egidija.
Narbonu predao Teuderiku da zadobije pomoć Gota.
T.M.

Godina 463.

Hydat. Chron., 32, 213, s. a. 462/3.?

VI. I. (Oiymp. CCCXI.) Suniericus redit ad Gallias. Nepotianus Theudorico
ordinante Arborium accipit successorem.
Hidacije, Kronika, 32, 213, pod godinom 462/3.?
Tristo jedanaesta Olimpijada. Sunerik se vratio u Galiju. Nepocijan je po
Teodorikovoj zapovijedi primio Arborija za nasljednika.
T.M.

Priscos , Historia Byzantina,fr. 30.

"On oi E(JnEpwl 'Pwl1ai:m e.; &0'; eA1J6vrE'; nEpi MapK:EUivov, l1iJnorE
m)~aVOI1EVTJ<; aimp rij.; 8VVaI1Ew,; K:ai en' aVrov.; ayaym rov nOAEI10V,
8tmp6pw.; raparrol1EVWV avroi:.; rwv npaY/1arwv, rovro I1t:V fl( Bav8iJAwv,
rovro 88 K:ai Aiyt8iov, av8po.; fl( TaAarwv I1t:V rwv npo.; rn E(JnEpa
0PI1WI1EVOV, rep 88 Mawptavep (Jv(Jrparcv(JaI1EVOV K:ai nAEi(Jrryval1((>'
avrov ixovro.; 8vVal1lV, K:ai xaAEnaivovro.; Ota T11V rov f3amUw.;
avaipmw bv rov npo.; 'fraAlwm.; rEW'; aniJyayc noUl1ov iJ npo.; T6r1Jov.;
rov.; ev TaAarir;x 8ta((>opa. JIEpi yap rij.; 0116pOV npo.; fl(Eivov.;
8ta((>lAOVEtK:WV YI]'; K:aprEpw,; el1aXErO, K:ai av8po.; ipya I1Eytma ev fl(Eivcp
enE&i~aro rep noUl1cp. ToVrwv 8iJ fVEK:a oi E(JnEpwl 'Pwl1ai:m napa rov.;
eepov.; npi(Jf3El'; i(JrElAav, wmE aVroi:.; K:ai rov MapK:EAAi:vov K:ai rov;
Bav8iJAov,; 8taAAa~at. JIpo.; I1t:V rov MapK:EAAi:vov cIJvAapxo.; maMi;
inEl(JE K:ara 'Pwl1aiwv 6nAa l1iJ 1(lVEi:V. 'O 88 napa rov.; Bav8iJAov,; 8taf3a;
anpaK:ro.; aVEXWPEt,
Prisk, Bizantska povijest, fr. 30.
Da su zapadni Rimljani zapali u strah zbog Markelina, da on ne bi, pošto mu
se povećala vojska, zaratio i na njih, čije su se prilike poremetile, što zbog

163
Vandala, što zbog Egidija - čovjeka koji je potekao iz zapadne Galije, vojevao je
zajedno s Majorijanom i među njegovim pristašama raspolagao je najbrojnijom
vojskom, a bio je gnjevan zbog careve smrti. Njega je dotle od rata protiv Italaca
zadržavao sukob s Gotima u Galiji. Hrabro je naime ratovao boreći se za zemlju
koja je s njima graničila, učinivši u tome ratu velika junačka djela. Zbog toga su
zapadni Rimljani uputili poslanike istočnima, da od njih odvrate i Markelina i
Vandale. Markelinu je poslan Filarh koji ga je uvjerio neka ne diže oružje na
Rimljane. Onaj pak koji je pošao Vandalima vratio se neobavljena posla ...
B.K.M.

Godina 464.

Hydat., Chron., 33,227,228.

227. Vandali per Marcellinum in Sicilia caesi effugantur ex ea.
228. Aegidius moritur, aW dicunt insidiis, alii veneno deceptus. Quo desistente,
mox Gothi regiones invadunt quas Romano nom ini tuebatur.
Hidacije, Kronika, 33, 227,228.
227. Vandali su, posječeni od Marcelina, pobjegli sa Sicilije.
228. Egidije je umoren, jedni kažu u zasjedi, drugi da je otrovan. Ubrzo
nakon njegova odlaska Goti su provalili u krajeve koje je on štitio u ime Rima.
I. B.

Godina 465. - 467.

Cons. Const., 247, s. a. 464.

464 Dn. Olybrio [Al. et Rustico}.
l. Severus Augustus obiit.
2. Anthemius Romae imperator Jactus est.
3. Adversum Wandalos grandis exercitus cum Marcellino duce dirigitur.
Konstantinopolski popis konzula., 247, pod godinom 464.
464 Naš gospodin Olibrije [i Rustik] .
l. August Sever je umro.
2. Anternije je proglašen imperatorom Rima.
3. Protiv Vandala otposlana je velika vojska s vojskovođom Marcelinom na
čelu.
V.P.

164
 Godina 467.

Hydat., Chron., 35,234.

De Constantinopoli a Leone augusto Anthemius frater Procopii cum
Marcellino, aliisque comitibus viris elee'tis, et cum ingenti multitudine exercitlls
copiosi, ad Italiam Deo ordinante directus ascendit.
Hidacije, Kronika, 35, 234.
Antemije, brat Prokopijev, upućen od augusta Lava, s Marcelinom i drugim
komesima, odabranim muževima, te s golemim mnoštvom silne vojske, iz
Konstantinopola je uz Božju pomoć stigao u Italiju.
T.M.

Hydat., Chron., 35,236.

Expeditio ad Africam adversus Wandalos ordinata metabularum
commutatione et navigation is inopportunitate revocatur.
Hidacije, Kronika, 35, 236.
Pohod odaslan u Afriku protiv Vandala opozvan je zbog promjene prekupaca
i nemogućnosti plovidbe.
T.M.

Hydat., Chron., 35,247.

Legati qui ad imperatorem missi fuerant, redeunt, nuntiantes sub praesentia
sui magnum valde exercitum cum tribus ducibus lectis adversum Wandalos a
Leone imperatore descendisse, directo Marcellino pariter cum manu magna
eidem per imperatorem Anthemium sociata. Rechimerum generum Anthemii
imperatoris, et patriciumfactum: Asparem degradatum ad privatam vitam,filium
ejus occisum, adversum Romanum imperium, sicut detectique sunt, Wandalis
consulentes.
Hidacij e, Kronika, 35, 247.
Poslanici koji su bili upućeni imperatoru vrate se javljajući pred njegovim
licem da se spustila golema vojska s trojicom vojskovođa koje je imperator Lav
odabrao protiv Vandala, poslavši i Marcelina s velikim odredom koji mu je
pridodao imperator Antemije. Da je Rekimer postao zetom imperatora Antemija
i patricijem; da je Aspar skinut i učinjen privatnikom, a da mu je sin ubijen jer je
otkriveno da su protiv Rimskoga Carstva savjetovali Vandale.
T.M.

F asti Vindobonenses priores , 305, 597-598, s .a. 467.

597 Puseo et Iohanne (conss. Add. S)
598 his cons. levatus est imp. do. n. Anthemius Romae prid. idus Aprilis

165
 Raniji Kalendar iz Vindobone, 305, 597 -598, pod godinom 467.
597 Puzej i Ivan
598 za tih konzula uzdignut je u Rimu za cara naš gospodin Antemije dan
prije travanjskih ida (14. travnja).
V.P.

Marcell. Com., Chron., s.a. 467.

V. Pusaei et Iohannis.
1 Leo imperator Anthemium patricium Romam misit imperatoremque
constituit.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 467.
Peta indikcija, Puzej i Ivan
1. Car Lav poslao je u Rim patricija Antemija i postavio ga carem.
B.K.M.

Cassiod., Chron., 1282, 1283, s.a. 467.

1282 467 Puseus et Iohanes
1283 His conss. Anthemius a Leone imp. ad Italiam mittitur, qui tertio
ab urbe miliario in Loco Brontotas suscepit imperium.
Kasiodor, Kronika, 1282,1283, pod godinom 467.
1282 467 Puzej i Ivan
1283 Za tih konzula car Lav poslao je u Italiju Antemija, koji je stupio na
vlast u mjestu Brontotas kod trećeg miljokaza od Grada.
V.P.

Procop., Bell.Vand. III., V, 22-23. = [I. 5.].

r6u bf rtsiPlXO<; MavbovG'iov<; npomWlT/G'aI1Evo<;, EnetbiJ
BaAEVrLVlavo<; ErEAEVrT/G'EV, ava nav fro<; ijPl apxol1ivqJ f<; rE .J:lKEAiav
KaL 'JraAiav EG'[3oAa<; EnolEi:ro KaL rmv n6AEWv ra<; I1fV aVbpanObiG'a<;, ra<;
8f KWJEAwV E<; fbWPO<;, AT/WaI1Ev6<; rE anavra, EnEL aViJpwnwv rE TJ xwpa
KaL XPT/l1arWV fpT/I10<; EYfy6vEl, E<; ro rov hfJov [3amAiw<; EG'i[3aAE Kparo<;.
'J).,AVPWV<; otiv EAT/isErO KaL rij<; rE fIEAOnOVV1]G'OV rij<; rE aAAT/<; 'EAAabO<;
ra nAEi:G'ra KaL oG'm avrfi VijG'Ol EniKElvrm. atiiJl<; 8f f<; rE .J:lKEAiav KaL
'JraAiav ani[3mvEv, ijyi rE KaL ff{JEPEV EK nEplrponij<; anavra.
Prokopije, Vandalski rat III, V, 22-23. = [I. 5.].
U to vrijeme, nakon Valentinijanove smrti, Gizerik je zadobio potporu
Mauruzijaca, i svake godine početkom proljeća poduzimao je prepade na Siciliju
i Italiju, porobljujući neke od gradova, druge rušeći i sve pljačkajući; a kad je
zemlja postala siromašna ljudima i novcem, napao je posjede cara Istoka. I tako

166
je opljačkao Ilirik i veći dio Peloponeza i Grčke te sve otoke koji su ležali u
njezinoj blizini. I ponovno je otišao na Siciliju i Italiju i nastavio je pljačkati te je
sve redom odveo i odnio.
V.P.

Godina 468.

Priscos, Historia Byzantina, fr. 40.

'Dn Aiwv o{3CX(]lAEl)(; O'TEAAEt 1CpO~ rov TESEptxov cJ>VACXPXOV ri]v rov
'A viJEl1iov {3CX(]lAEicxv l11]vv(JWV I(CXL 1COAEI10V a1CEtA1}(JWV, Ei I1ry YE rJ7~
'IraAicx~ I(CXL {3cx(]lMicx~ aq;E~Otro. 'E1CCXVijI(E oi; aYYEAAwv, lli] EiJEAEtV cxvrov
rov~ rov {3CX(]lUW~ 1Cpo(JiE(JiJ(Xt AOYOV~, aAAa EV 1COUI10V E;[v(Xt
1CCXPCX(JI(Evfj, dJ~ V1CO rwv EcPWV 'Pwl1cxiwv 1CCXPCX(J1COVOOVI1EVOV.
Prisk, Bizantska povijest, fr. 40.
Da je car Lav poslao Gezeriku Filarha da ga izvijesti o Antemijevoj carskoj
vlasti i da priprijeti ratom ako se ne uzdrži od Italije i carske vlasti. On se vratio i
izvijestio da se on (Gejzerik, op. prev.) nije bio voljan podvrgnuti carevim
zapovijedima, već da se nalazi u pripremama za rat jer su mir prekinuli istočni
Rimljani.
V.P.
Priscos, Historia Byzantina, fr. 42.
Tovup up {rEt AEWV o {3CX(JtAEV~ I(cxra TtSEpixov rov "Aq;pwv
I(parovvro~ O'TOAOV I1EYcxV E~01CAi(Jcx~ a1CEO'TEtAEV. 'O DE TtSEPtXO~ ilEra r11V
rdEvri]v Mcxpl(wvov 1COAAa Ot:tva EVEOt:i~cxro, EV rcxi'~ V1CO ri]v rwv
'Pwl1cxiwv {3CX(]lAEicxv xwpcxu; A1]i'SOI1EVO~ I(CXL CXiXI1CXAWriswv 1COAAOV~ I(CXL
ra~ 7rOAn~ I(arcxol(ćmrwv· oiJEv sryAcp I(tV1]iJEL~ o {3CX(]lAEV~ El( 1CĆW1]~ r17~
avcxrOAtl(ij~ iJcxAćw(J% EI(aro v XtAtaOCX~ (1. EI(CXrOV KCXL XtAtaOCX; III 3 naves
sec. Cedren.) 1CAOiwv aiJpoi(Jcx~, I(CXL (Jrpcxrwv I(CXL 01CAWV rcxvrcx 1CA1]pW(JCX~,
I(cxra TtSEpixov a1CE(JrEtAEv. QJCX(JL yap cxvrov cxr' I(EVr1]vapw
Ot:OCX1CCXVT] I(EV(Xt Xpo(Jiov EV rovrcp rep O'TOAcp. LrparT]Yov DE I(CXL f~CXpXOV
rov O'TOAOV I(CXrEO'T1](JEv BCX(]lAicx1(OV rov BEpivT]~ rij~ cxvYOVO'TT]~ aOt:Aq;ov,
Prisk, Bizantska povijest, fr. 42.
Da je car Lav skupio i poslao veliku vojsku protiv Gezerika, vladara Afrike,
koji se, nakon Marcijanove smrti kompromitirao mnogim strašnim pustošenjima
zemalja pod vlašću Rimljana, pljačkajući i porobljujući mnogo ljudi i razarajući
njihove gradove. Zbog toga razljućen skupio je car s cijelog istočnog mora 1100
brodova, napunio ih mornarima i vojskom, te ih poslao protiv Gezerika. Kažu da
je na tu ekspedciciju potrošio 1300 centenarija zlata. Kao generala i zapovjednika
pohoda postavio je Baziliska, brata carice Verine ...
V.P.

167
 Fasti Vindobonenses priores, 305, 600, 601.
600 468 d.n. Anthemio Aug. II.
60 l his cons., occisus est Marcellinus in Sicilia mense aug.
Raniji Kalendar iz Vindobone, 305,600,601.
600 468 Naš gospodin august Antemije drugi put.
60 l Pod tim je konzulima na Siciliji u mjesecu kolovozu ubijen
Marcelin.
B.K.M.

Cassiod., Chronica, 158, 1284, 1285.

1284 468 Anthemius Aug. II cons.
1285 Hoc consule in Sicilia Marcellinus occiditur .
Kasiodor, Kronika, 158, 1284, 1285.
1284 468 August Antemije drugi put konzul.
1285 Za tog je konzula ubijen na Siciliji Marcelin.
V.P.

Damasc., Vita lsidori apud Photo BibI. cod. 242,342.

'O KapXTJoovimv /3aCJlEVe; rt:t;fplXOe;, aICOV(Jae; we; oi 'Pm/1at:Ol rov
O"v/1/1axov aVrot:e; ICar' av'fOV MapICEAAt:VOV 06ACP ICal, reapa. rove; 6pICove;
aVEt:Aov, ijO"iJTJ rE ayav freI, rat:e; are/m rije; ViICTJe;, ICal, iOO~EV EipTJICfvm
AOYOV ov KapXTJoovicp repoO"1]1(Ovra (UAa. 'Pm/1aicp /3aCJlAEL- rove; yap 'fOl
'Pm/1aiove; {eparo rfi aplO"rEpij. XElPI, areolColflm T1)V Oe~lav. 'O ot:
MapICEAAt:VOe; rije; L1aA/1armV rjv xwpae; avroo&O"reoroe; irYE/1wv, "EAATJV T1)V
oo~av.
Damaskije, Izidorov život, u Focijevoj Biblioteci, Kodeks 242, 342.
Kralj Kartažana Gezerik čuo je da su Rimljani prijetvorno i krivokletstvo m
ubili svojega dragovoljnog saveznika Markelina; opet su mu porasle nade u
pobjedu, te se odvažio reći da neće biti kartaški, već rimski kralj. Za Rimljane se,
naime, govorilo da su ljevicom odsjekli desnicu. Markelin pak bijaše samostalni
vladar zemlje Dalmatinaca, a po načinu razmišljanja Grk.
B.K.M.

Marc. Com., Chron., S. a. 468.

Vl. Anthemii Augusti II solius.
Marcellinus Occidentis patricius idemque paganus dum Romanis contra
Vandalos apud Carthaginem pugnantibus opem auxiliumque fert, ab iisdem dolo
confoditur, pro quibus palam venerat pugnaturus.

168
 Marcelin Komes, Kronika, s. a. 468.
Šesta indikcija, august Antemije drugi put, sam.
Marcelin, patricij Zapada i poganin, nosi potporu i pomoć Rimljanima koji
se kod Kartage bore protiv Vandala. Urotnički ga probodu isti oni za koje se
otvoreno bio došao boriti.
B.K.M.

Prokop., Bell. Vand. III, VI, 1-6. = [L 6.].

Twv& ErVE/W ri(Ja(Ji}m Bav8iAoVi; {3aCJlAEVe; A.swv {3ovA6/1EVOe;
SVVi('(ElPEV br' aiJrove; mparEVf.1a. rov8E 8s rov mparEv/1arOe; A.syovm ro
7rAiji}oe; .se; 8bm /1aAwra /1vpla8ae; ycv.s(Ji}m. (Jr6Aov 8s VEWV iS (X7raCJ1]e;
rije; 7rpOe; fW i}aAa(J(J17c; ai}poi(Jae; 7rOAAi] V i7rE8Eisaro /1EyaAOqJpoCJVV17V ie;
rE (Jrparlwrae; Kai vavrae;, &8uiJe; /11] ri oi iK /1lKpoAoyiae; i/17r08wv
y.sv17rm 7rpoi}V/10V/1.svcp ie; rove; {3ap{3apove; imrEA.s(Jm ri]v K6Aa(Jlv. qJa(Ji
yovv avup rpwK6ma Kai XiAW KEvr17vapw i7r' OV8EVl ipycp
&8a7ravij(Ji}m. aAA' i7rEi OVK i&l Bav8iAOVe; up (Jr6Acp rovrcp
a7rOAwA.svm, avroKparopa rov 7r0A.s/10V 7rOlEi:rm BamAi(JKov, B17piv17e;
rije; yvvmKOe; a8EAqJov 6vra Kai rije; {3a(JlAEiae; iKr67rwe; ipwvra, ijv oi
ijAm(JEv a/1aX17ri i(JE(Ji}m ri]v 'A(J7rapoe; 7rPo(J7rOl17(Ja/1.svcp qJlAiav. avroe;
yap 'A(J7rap rije; 'APEiov 86s17e; /1Era7rOWv/1EVOe;, ravr17v rE OVK ivvowv
/1ErariiJE(Ji}m, 7rapEAi}Ei:v /1EV Eie; ri]v {3aCJlAEiav OVX 0[6e; rE ijv,
Karam1](Ja(Ji}m 8s ie; aiJri]v trEpov EV7rErWe; {(JXV(JEV, ij817 rE A.sovn rep
{3amAEi: we; im{3ovAEv(JEl 7rPO(JKEKpOVK6n i7ri80S0e; ijv. A.syovm v oilv
'A(J7rapa rOrE &i(Javra /1i] Bav8iAWv 1}(J(J17/1.svwv 6 A.swv we;
a(JqJaU(Jrara ri]v {3amAEiav Kparvv17 rm, 7rOAAa BaCJlAi(JKcp
im(JKiJlfIavra 7rapaKarai}.s(Ji}m oi Bav8iAove; rE Kai nS.splXOV.
A.swv 8s ij817 7rp6rEpov 'A vi}.s/1WV, av8pa iK ycpov(Jiae;, 7rAOvrcp rE Kai
y.sVEl /1.syav, {3amA.sa rije; B(J7rEpiae; Kara(Jr17(Ja/1EVOe; i7rE/1lf1EV, 07rWe; oi ra
ie; rov BaVbtAlKOV (JVAA1]lfIErm 7r6AE/10V. KairOl nS.splXOe; ixpnsE Kai
7rOAAa iAl7rapEl 'OAv{3picp 7rapa80i}ijvm ri]v {3aCJlAEiav ilAaKl8ig. rjj
BaAEvnvwvov 7rm8i SVvOlKovvn Kai bta ro Kij80e; Evvoi'KWe; avrep ixovn,
i7rEl81] rE rovrov 1]rVX17(JEv, in /1aAAOV dJpyisEro Kai 7ra(Jav ri]v {3amA.sWe;
yijv iA17iSErO.
Prokopije, Vandalski rat III, VI, 1-6. = [L 6.].
Želeći zbog tih stvari kazniti Vandale, car Lav je protiv njih skupio vojsku.
I kažu da je ta vojska brojila oko sto tisuća ljudi. I skupio je flotu od brodova s
cijelog istočnog mora, pokazujući veliku darežljivost i prema vojnicima i prema
mornarima, jer se bojao da se, zbog štedljive politike, ne bi pojavila kakva
prepreka koja bi ga mogla spriječiti u njegovoj želji da provede kažnjavanje
barbara. Zato je, kažu, potrošio 1300 centenarija uzalud. No, budući da nije bilo
suđeno da Vandali budu uništeni tim pohodom, postavio je za glavnog za-
povjednika Baziliska, brata svoje supruge Verine, čovjeka koji je osobito bio
željan carske vlasti, za koju se nadao da će je steći bez borbe zadobije li

169
prijateljstvo Asparovo. Jer Aspar sam, budući daje bio odan arijanskoj vjeri, i ne
kaneći je mijenjati, nije mogao stupiti na carsku čast, ali je bez velikih napora bio
dovoljno jak da na tu čast postavi nekoga drugog, i već se činilo vjerojatnim da
bi se mogao urotiti protiv cara Lava, koji ga je uvrijedio. Kažu da je Aspar,
pobojavši se da će Lav, budu li Vandali pobijeđeni, učvrstiti svoju vlast, oprezno
nagovarao Baziliska da u zaštitu uzme Vandale i Gizerika.
Prije toga Lav je već imenovao carem Zapada Anternija, čovjeka iz senata,
imućnog i visoka roda, kako bi mu ovaj mogao pomagati u vandalskom ratu. Pa
ipak je Gizerik nastavljao tražiti i usrdno moliti da carska vlast bude dana
Olibriju, koji je bio oženjen Plakidijom, Valentinijanovom kćerkom, računajući
na veze povoljne za njega, a kad u tome nije uspio, bio je još više ljutit i
nastavljao je pustošiti cijelu carevu zemlju.
V.P.

Procop., Bell.Vand. III., VI, 8-9. = [1. 6.].

'Wvrov bi] rov MapKt:AAlCtVOV rou: AEWV j3a(JtAEVe; EV J.UUa
n7'JacmEvwv npoC5EnoolC5aro, KaL Ee; Iapbw 1"1}V VijC50V EKEAEVEV LEVal,
BavbiAWV Ka1"11KOOV oVC5av. 6 be avri]v BavbiAOVe; E~EAaC5ae; ov xaAEnWe;
{C5XEV. 'HpadEWe; be C5naAELe; EK Bvsavriov Eie; TpinoAlv ri]v EV Alj3vn
VlK1}C5ae; rE f.1aXn rove; ravrn BaVbiAOVe; rae; rE nOAEte; pr;xbiwe; dAE KaL rae;
vave; Evrav7'Ja anOAlnWV nEsi1 ro mparEvf.1a Ee; KaPXTjboVa ijyc:. ra f.1EV
ovv rov nOAEf.10V npooif.1la ri1& EcpEPEro.
Prokopije, Vandalski rat III., VI, 8-9. = [I. 6.].
Markelijana je pak tada car Lav uistinu valjano pripitomio i pridobio, te mu
je odredio da ide na otok Sardiniju koji se pokoravao Vandalima. On je odande
izbacio Vandale i lako je zadobio. Heraklije je pak iz Bizantija odaslan u Tripo-
lis u Libiji, porazio je u bici tamošnje Vandale i lako preuzeo gradove. Ondje je
ostavio brodovlje i pješice je vodio vojsku na Kartagu. To je bila predigra rata.
B.K.M.

Procop., Bell.Vand., III., VI, 25-27. = [I. 6.].

6 f.1EV bi] nOAEf.10e; ovroe; Ee; rovro ErEAEvra KaL 'HpaKAEwe; br OlKOV
anEKOf.1w7'JTj· MapKEAAlCtVOe; yap npoe; rov rwv C5vvapxovrwv anWAErD
bOArp. BamAiC5KOe; bE acplKof.1EVOe; Ee; Bvsavnov iKErTje; EKa7'JTjro Ee; rD iEPOV
XplC5rov rov f.1EyaAov 7'Jc:ov (Iocpiav KaAovmv oi Bvsavnol rov VEWV,
ravrTjv bi] f.1aAlma rQJ 7'JEQJ npEnnv ri]v Enwvvf.1iav ryYOVf.1EVOl),
B~mrTjC5af.1fVTje; be ailrov BTjpivTje; rije; j3amAiboe; rov f.1Ev Kivbvvov rovrov
blECPVYEV, Ee; j3amAEiav bE rOrE napEA7'JELV, ije; bi] {vEKa navra ailrQJ
Elpyamo, OVX oroe; rE ijv. Mwv yap j3amAEve; ov nOAAQJ vmEpov "AC5napa
rE KaL 'Apbaj3ovplOv BV naAarirp btEcp7'JnpEv, EnEi oi 7'Java'Wv
Emj30vAEVEtV avrove; vnEronTjC5E. ravra f.1EV otiv EYEVErO ri1&.

170
 Prokopije, Vandalski rat III., VI, 25-27. = [I. 6.].
Taj je rat time završio i Heraklije je otputovao kući. Markelijan je naime
prije toga poginuo u zasjedi svojih suzapovjednika. A Bazilisk, došavši u
Bizantij, sklonio se kao pribjeg u svetište Krista Velikog Boga (Bizantinci taj
hram nazivaju Mudrošću držeći da taj naziv ponajviše dolikuje Bogu) i, iako je
zagovorom carice Verine izbjegao pogibelj, nije se tada mogao dokopati trona, za
što je sve bio poduzeo. Car Lav je nedugo nakon toga pogubio u palači Aspara i
Ardaburija, jer je sumnjao da mu smišljaju smrt. Tako su se tada odigrali ti
događaji.
V.P.

Paschale Campanum, 305, 600, 601.

600468 Antemio Aug. bis.
60 lMareellinus occiditur Sicilia.
Kampanska Pashalna knjiga, 305, 600, 601.
600 468 August Anternije drugi put.
60 l Marcelin ubijen na Siciliji.
V.P.

Godina 472.

loh. Antioh., Hist., fr. 209,1-2.

l. "On o 'PeKipEp ei<; 8wqJopav repo<; TOV 'A V1'fEP 10 V KaTaOTa<;, TOV
j3amUa TWV 'E(JTCepiWV, Kai TavTa 1'fvyaTEpa aVTov KaTeYYVT)1'fei<;
'AAvreiav, EJ1qJVAlOV Ev80v Tij<; re6AeW<; O'vveKp6TT)O'e re6AepOV, Erei J1ijva<; 1'f'
(1. E)- Kai 'A V 1'feJ1 i rp J1Ev O'VVeJ1axovv Ol Te EV TEAeL Kai o 8ijJ10<;, rep 8E
'PeKiwp TO TWV OiKeiWV j3apj3apwv reAij1'f0 S' .L'vvijv 8E Kai '086aKpos, YEVO<;
<'Ov TWV repoO'aYOpeVOJ1EVWV .L'Kipwv, reaTpos 8E 'I8LKwvo<;, Kai a8eAqJos
'OVOOVAqJOV Kai 'ApJ1aTiov, O'WJ1aroqJVAaK6 s Te Kai (J(paYEw<; yeVOJ1EVOV.
Kai oJ1EV 'A V1'fEJ1lO<; KaTcpKel EV TOi'<; j3aO'lAeiol<;' o 8E 'PeKiJ1ep Ta reepi TOV
Tij3eplV 8wqJpasas, AlJ10 rov<; Ev80v Ej3laSero. 'EVTeV1'feV avroi'<;
O'VJ1j3aAijs YeVOJ1EVT)<;, reOAV Tijs 'A v1'feJ1iOV KaTEreeO'e J1oipa<;· rov<; 8E
AOlreov<; o 'PeKiJ1ep reapaOTT)O'aJ1eVOs 86Arp, j3aO'lUa TOV 'OAvj3plOV
areo8ei1(VvO'lv. IIEVTe yovv 8t6AOV J1ijva<; EpqJVAlO<; TijS 'PWJ1% EreeKpaTeL
re6AeJ10<;' axplS ov TWV reepi TOV 'A V1'fEJ1lOV Ev86vTWV roi'<; j3apj3apOl<; Kal,
TOV j3amAeVOVTa YVJ1VOV KaTaAlre6vTWV, avroi's TOi'<; JnWXeVovmv
avaJ1lX1'fei s, EV roi'<; rep 6 O'qJVS l TOV J1aprvpo<; XpvO'oy6vov yiVeTal. 'EKel Te
Tijs KeqJaAij<; areOTEJ1VeTal vreo rov80vj3av80v TOV 'PeKiJ1epO<; a8eAqJOV,
j3aO'lAeVO'a<; ETT) reEVTe, J1ijvas I, 1JJ1Epas oKTwKai8eKa.
2. 'O 8E 'PeKiJ1ep aVTov J1EV j3aO'lAlKij<; i]SiwO'e Ta</Jij<;, TOV 8E 'OAvj3plOV
Erei T11V j3aO'lAeiav aVrJyayeV (avT6v). 'OAvj3piov 8E Kara TOV eipT)J1EVOV

171
rp6nov rl}V 'Pwl1aiwv napt:lATJCP6roq apxi]v, 'PEKiI1EP 1JI1EPWV Elcrw A'
KamAvEl rov {3iov, a[l1moq avujj nAEimov t~EI1E8ivroq. 'OAV{3PWq bE
ilEra rovrov l i 116vaq im{3wvq 1Jl1ipaq, vbtpQJ crvcrXE8Eiq I1EmAAaHEl roi:q
{3a(}lAEvcrlv [&vJapl8Wl8ELq Eiq l1ijvaq {~. Ti]v bE rov 'PEKil1Epoq
vnEwEA8ciJv lovvbov{3aAT/q, aVE1jlloq rov aiJrov, lAvKipwv, T1}V rov
K611TJroq rwv bOI1EmiKWV a~iav {xovm, tni ri]v {3amAEiav cxJ1Ol.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 209, 1-2.
l. Rekimer je bio potaknut na neprijateljstvo protiv Antemija, cara Zapada i,
premda oženjen Alipijom, njegovom kćeri, poveo je petomjesečni građanski rat
unutar grada. I moćnici i svjetina bili su na Antemijevoj strani, ali većina
njegovih barbarskih sljedbenika bili su s Rekimerom. S njim je također bio i
Odoakar, čovjek iz naroda zvanog Skiri, sin Edeka i Onoulfov brat, koji su
obojica bili Armatovi tjelesni čuvari i krvnici. Antemije je živio u palači.
Rekimer je odsjekao dijelove uz Tiber i mučio glađu one unutra. Stoga je, nakon
što se sporazumio (Ricimer, op. prev.) s njima, velik dio Antemijeve klike otpao
od njega. Rekimer je svladao ostale podmuklošću i postavio za cara Olibrija.
Građanski je rat tada mučio Rim punih pet mjeseci, dok se oni oko Antemija nisu
predali barbarima i ostavili svog vladara bez obrane. On se tada umiješao među
one koji su prosjačili milostinju i otišao među molitelje mučenika sv. Krizogona.
Tamo mu je glavu odsjekao Gundobad, Rekimerov nećak, nakon vladavine od pet
godina, tri mjeseca i osamnaest dana.
2. Rekimer ga je počastio carskim pokopom, a Olibrija je uzdigao na carsku
vlast. Nakon što je Olibrije na opisani način preuzeo vladavinu nad Rimljanima,
Rekimer je unutar trideset dana ispustio dušu izbacivši mnogo krvi. Olibrije ga je
nadživio samo trinaest dana i umro svladan vodenom bolešću, ubrojivši se među
careve na šest mjeseci.
V. P., B. K. M.
Prokop., Bell. Vand. III., VII, 1-3. = [I. 7.]
'A viJil1wq bE orwv bvcrl1wv avroKparwp npoq rov KT/bEcrrov
'PEKil1Epoq 8zmpiJapEiq trEAEvra, 'OAv{3Pl6q rE ri]v {3amAEiav tKbE~al1EVoq
a
oAiYQJ vmEpov XP6vQJ ri]v ol1oiav ncnpwl1ivTJv VinATJcrE. rEAcvT1jcravroq
o
bE Kai Aiovroq tv BvSavriQJ, napiAa{3E ri]v {3amAEiav Aiwv Zrjvwv6q rE
Kai 'AplabvTJq rijq Aivroq iJvyarpoq, tq 1JI1EPWV {rl oAiywv nov 1JAlKiav
ijKWV. aipEiJivroq bE ~vl1{3amUwq aiJrQJ rov narpoq, avriKa bi] l1aAa o
nai:q t~ aviJpwnwv i]cpavlmo.

Prokopije, Vandalski rat III., VII, 1-3. = [I. 7.]

Antemije, car Zapada, umro je od ruke svojega zeta Rekimera, a Olibrije,
naslijedivši tron, kratko vrijeme nakon toga doživio je istu sudbinu. A kad je i
Lav umro u Bizantiju, carsku čast preuzeo je mladi Lav, sin Zenona i Lavove
kćeri Arijadne, dok je bio star tek nekoliko dana. Njegov otac izabran je kao
sudionik u carskoj vlasti, a dijete je odmah napustilo svijet.
V.P.

172
 travanj 472. - svibanj 475.

Ennod., Vita beatissimi viri Epifani 79-82, 85-86, 88-91,94.

Defuncto tunc Ricemere vel Anthemio successit Olybrius, qui in ipsis exordiis
diem clausit extremum. post hunc Glycerius ad regnum ascitus est, apud quem
quanta pro salute muitorum gesserit, studio brevitatis incido. nam supplicante
sancto viro inlatam matri a ditionis suae hominibus concessit iniuriam, cum apud
illum reverentia praefati sacerdotis esse t etiam decessore sublimior. post quem ad
regnum Nepos accesiit. tunc inter eum et Tolosae alumnos Getas, quos ferrea
Euricus rex dominatione gubernabat, orta dissensio est, dum illi Italicifines imperii,
quos trans Gallicanas Alpes porrexerat, novitatem spernentes non desinerent
incessere, e diverso Nepos, ne in usum praesumptio malesuada duceretur, districtius
cuperet commissum sibi a deo regnandi terminum vindicare. hinc utrimque litium
coeperunt fomenta consurgere , et dum neutrae partes conceptum tumorem vincendi
studio deponunt, sic exuperabat causa discordiae. adtigerat iam beatissimus vir
octavum in sacerdotio annum, cum repente Nepotis animum submovendae
dissensionis amor infudit, ut repuiso simuitatis veneno servaret inter reges caritas
quod tueri arma vix poterant. evocantur ad consilium Liguriae lumina, viri
maturitatis, quorum possit deliberatione labans reipublicae status reviviscere et in
antiquum columen soliditas desperata restitui, tantique ad tractatum coiere ex iusso
principis, quanti poterant esse rectores. seritur de ordinanda legatione sermo. in
beatissimum virum Epifanium mentes omnium et oculi diriguntur.fiunt cunctorum
sententiae, quasi unius et ore proferrentur et pectore. quid pluribus? cum laetitia
Christi miles occasionem laboris amplectitur et spe effectum praecip it, de negotii
aestimatione confidens agendi specimen melioraturus inquirit, actionem paene
conclamatam et valde difficilem caelestis potentiae praesidio percontatus est
suscepit inplevit. < .. .>
Erat praeterea ea temp estate consiliorum principis et moderator et arbiter Leo
nomine, quem per eloquentiae meritum non una iam declamationum palma
susceperat. qui cum summa gaudio adventum pontificis indicavit notitiae publicae.
evocatur ex tempore regi praesentandus antistes, ad quem ilicout ingressus, vidit
salutavit adgressus est: »quamvis te, stupende terrarum princeps, muitorum auribus
reddat virtutis fama terribilem < ...> quocirca Nepos, cui regimen Italiae ordinatio
divina commisit, ad haec nos impetranda destinavit, ut reductis ad j/dem mentibus
terra e sibi convenae dilectionis iure socientur. qui licet certamina non formidet,
concordiam primus exoptat. nostis in commune, quo sit dominiorum antiquitas
limitata confinio, qua sustinuerint partes istae illarum rectores famulandi patientia.
sujj/ciat, quod elegit qut certe patitur amicus dici, qui meruit dominus appeUari«.
haec vir insignissimus Epifanius. At Euricus, gentile nescio quod murmur injrigens,
mollitum se adhortationibus eius vultus sui serenitate significat. Leo vero nominatus
superius tanto adlocutionis ipsius tenebatur miraculo, ut crederet verbis huiusce-
modi expugnari posse mentes, si fas est dici, etiam si contra iustitiam postularet.
taliter tamenfertur ad interpretem rex locutus: »licet pectus meum lorica vix deserat

173
et adsidue manum orbis aeratus includat necnon at latus muniat Jerri praesidium,
inveni tamen hominem, qui me armatum possit expugnare sermonibus. < .. .>Jacio
ergo, venerande papa, quae poscis, quia grandior est apud me legati persona quam
potentia destinantis, accipe nunc Jide m et pro Nepote poliicere, quod servet
intemeratam concordiam, quoniam te promisisse iurasse est.« his dictis inito etiam
pactionis vinculo verendus pontifex vale dicto discessit. < .. .>
Ticinum diu desideratus ingreditur, Nepoti eJJectum peractae legationis
insinuat, et crescente laudum cumulo humilitatis in eo pariter sentibat augmentum.
Enodije, Život blaženog muža Epifanija, 79-82,85-86,88-91,94.
Ricemer je tada umro, a Antemija je naslijedio Olibrije, koji je umro u
samome početku. Nakon njega na vlast je pozvan Glicerije, a ja kratkoće radi ne
iznosim koliko je on (Epifanije, op. prev.) kod njega postigao za spas mnogih. Na
molbu je, naime, svetoga muža ispravio nepravdu što su je (nekoj, dod. prev.)
majci učinili njegovi ljudi, jer je rečenoga svećenika štovao još i više negoli
prethodnik. Poslije njega na vlast je došao Nepot. Tad je između njega i
tolozatskih Gota kojima je željeznom rukom upravljao kralj Eurik izbio sukob, jer
oni, nadajući se prevratu, nisu prestaj ali prestupati granice italskoga vladanja koje
su se pružale s onu stranu galskih Alpa, a Nepot je, nasuprot tome, želio čvršće
ovladati od Boga mu povjerenim međama vlasti kako se zlohotna drzovitost ne bi
počela smatrati običajem. Zbog toga se spor s obje strane počeo zaoštravati, pa
kako se ni jedna strana u želji za pobjedom nije kanila srdžbe koja ju je obuzela,
tako je jačao razlog razdora. Blaženi je muž (Epifanije, op. prev.) već ušao u
osmu godinu biskupovanja, kad je nenadano Nepotov duh prožela želja da se
nesporazum ukloni, kako bi - kad se ukloni otrov nadmetanja - ljubav među
vladarima sačuvala ono što je oružje jedva moglo zaštititi. Na vijećanje budu
pozvani prvaci Ligurije, zreli muževi čijim bi se savjetovanjem moglo oživjeti
nestabilno stanje države i u drevni se stup obnoviti čvrstina u koju je nada već
izgUbljena. Na raspravu se po vladarevoj zapovijedi okupilo toliko upravljača
koliko ih je god moglo biti. Govori se o sastavu poslanstva. Oči i duhovi sviju
upravljaju se prema blaženome mužu Epifaniju. Svi misle i kao jednim srcem i
ustima iznose isto. Što duljiti? Kristov vojnik radosno prihvaća priliku za rad,
nadom određuje ishod, pouzdaje se u procjenu zadatka i traži način kako će što
bolje postupati, pothvat za koji je gotovo izvikan, a koji je uistinu težak pod
zaštitom je nebeske moći istražio, prihvatio i ispunio ...
Bijaše osim toga u ono vrijeme voditelj i presuditelj vladarevih (Eurikovih,
op. prev .) savjetovanja neki Lav koji je svojom rječitošću zaslužio ne samo jednu
palminu grančicu za držanje govora. On je s golemom radošću obznanio da otac
dolazi. Predstojnik bude smjesta pozvan da stane pred kralja. Čim je ušao k
njemu, ugledao ga i pozdravio, započne: »Premda Te, divni vladaru zemlje, glas
o tvojoj hrabrosti čini strašnim ušima mnogih .... zbog toga nas je Nepot, kojemu
je Božja odluka povjerila vlast nad Italijom, odredio da postignemo to, da se
obnovi povjerenje i da se zemlje koje žive jedna uz drugu povežu pravom
ljubavi. Tko se ne boji sukoba, prvi želi slogu. Znate svi kojom su granicom od
davnine odvojena područja vlasti, i s kakvom su strpljivošću ti predjeli podnosili

174
da njihovi upravljači budu sluge. Neka bude dovoljno što onaj koji zaslužuje da
ga se zove gospodarom dopušta da ga se naziva prijateljem.« To reče odlični muž
Epifanije. A Eurik, ljubazno prekinuvši neki tihi žamor, vedrinom mu svoga lica
pokazuje da je omekšan njegovim sokoljenjem. Gore pak spomenuti Lav bio je
tako obuzet čudom njegova govora da je vjerovao kako bi se takvim riječima
mogli pridobivati duhovi, ako je pravo reći, čak i kad bi ono što on traži bilo
protivno pravdi. Priča se pak da je kralj ovako rekao, obrativši se prevodiocu:
»Premda su moja prsa rijetko kada bez oklopa, desnicu stalno krije mjedeni štit,
a bok je zaštićen željeznom obranom, ipak nađoh čovjeka koji me naoružana
može pobijediti govorom ... Činim dakle, poštovani oče, ono što tražiš, jer kod
mene više vrijedi osoba poslanika negoli vlast onoga koji ga je uputio. Primi sada
moju riječ, i obećaj u Nepotovo ime da će čuvati nepomućenu slogu, jer mu se
valja zakleti na ono što si ti obećao.« Kad je to rečeno i sklopljen je sporazum,
poštovani svećenik pozdravi i odstupi ....
Dugo priželjkivan, uđe u Ticin i obznani Nepotu učinak obavljenoga
poslanstva. Opažaše pak, dok ga je Nepot obasipao hvalama, kako u njemu
ujedno raste poniznost.
B.K.M.

Godina 472. - 474.

Paul. Diae., Romana, XV, 5.
5. Mortuo Ricimere Olibrius imperator Gundibarum eius nepotem patricium
effecit. Olibrius quoque dum septem mens es imperium gessisset, morte propria
Romae defunctus est. Post huius funus Licerius domesticus a Gundibaro patricio
totius etiam uoluntate exercitus apud Rauennam imperator efficitur.

Pavao Đakon, Rimska povijest, XV, 5.

Kad je umro Ricimer, imperator Olibrije učini patricijem njegova nećaka
Gundibara. Kad je sedmi mjesec obnašao vlast, i Olibrije je u Rimu umro pri-
rodnom smrću. Nakon njegova pogreba patricij Gundibar učini u Raveni impe-
ratorom domestika Licerija, također i po volji čitave vojske.
B.K.M.

Godina 472.
Fasti Vindobonenses priores, 306, 605-609, s. a. 472.
605 Festo et Marciano.
606 his. cons. bel/um civile gestum est Romae inter Anthemium imperatorem
et Ricimere patricio: et levatus est imp. Olybrius Romae: et oce isus est. Imp.
Anthemius V idus lulias.
608 eo anno Gundobadus patricius factus est ab Olybrio imp.
609 et defunctus est imp. Olybrius Romae X kl. Novemb.

175
 Raniji Kalendar iz Vindobone, 306, 605-609, pod godinom 472.
605 Fest i Marcijan
606 Za tih konzula došlo je u Rimu do građanskog rata između cara Antemi-
ja i patricija Ricimera: i proglašen je carem u Rimu Olibrije i ubijen je car Ante-
mije petoga dana prije julskih ida (ll. srpnja).
608 iste godine Gundobada je car Olibrije učinio patricijem
609 i umro je u Rimu car Olibrije deset dana prije novembarskih kalendi (22.
listopada) .
v.p.

Cassiod., Chron., 1292, 1293., s.a. 472.

1292 472 Festus et Marcianus
1293 His conss. Patricius Ricimer Romae facto imperatore Olybrio
Anthemium contra reverentiam principis et ius adfinitatis cum gravi clade civitatis
extinguit. Qui non diutius peracto scelere gloriatus post XL dies defunctus est.
Olybrius autem VII imperii mense vitam peregit.
Kasiodor, Kronika, 1292, 1293., s.a. 472.
1292 472 Fest i Marcijan
1293 Za tih konzula patricij Ricimer, proglasivši u Rimu carem Olibrija,
protivno poštovanju princepsa i običajima svojte, ubio je Antemija uz velik gubitak
za državu. A on se nije dugo radovao pošto je počinio taj zločin, umro je nakon
četrdeset dana. Olibrije, pak, završio je život u sedmome mjesecu vladavine.

I. B.

Marcell. Com., ehron., s.a. 472.

X. Marciani et Festi.
2 Anthemius imperator Romae aRicimero genera suo occiditur. Loco eius
Olybrius substitutus septimo mense imperii sui vita defunctus est.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 472.
Deseta indikcija, Marcijan i Fest
2. Cara Antemija ubio je u Rimu njegov zet Ricimer. Na njegovo mjesto
postavljeni Olibrije umro je sedmoga mjeseca svojega carevanja.
B.K.M.

Paschale campanum, 306, 605-608, s. a. 472.

605 Festo et Marciano
606 Bellum civile inter Antemium et Recimerem. occiditur Antemius V id.
lul. levatur Olybrius.
607 moritur Recimer XIIII kal. Septemb.
608 et Olybrius moritur IIII non. Novemb.

176
 Kampanska Pashalna knjiga, 306, 605-608, pod godinom 472.
605 Fest iMareijan
606 Građanski rat između Antemija i Recimera. Ubijen je Antemije pet dana
prije julskih ida (lO. srpnja) i uzdignut je Olibrije,
607 umro je Recimer četrnaest dana prije septembarskih kalendi (l8.
kolovoza)
608 i umro je Olibrije četiri dana prije novembarskih nona (3. studenoga).
V.P.

[oh. Mal., Chron., 373-375

'Eni 8E T1j~ {3a(J'lAEia~ rov aVro v Aiovro~ ECJ'(pam 'A ViJif,1lO~ 6
{3a(J'lAEV~ iv 'Pwf,1n' &V {XiJp9 yap YEVOf,1EVO~ rov ioiov a1Jrov vlov
yaf,1{3pov 'PEICif,1EP rov crrpaTIJAarOV, q>o{317iJEi~ a1JrOV w~ T6riJov, anijAiJEv
Ei~ rov aywv [Jirpov npo(J'q>EvyWV 6 Ba(J'lAEV~ 'A viJif,1w~, q>17 (J'i v, (iJ~
appwcrro~. ICai yvov~ Aiwv 6 {3a(J'lAEV~ {nEf,11f/EV &V 'pwf,117 rov narpil\l.ov
'OAv{3pWV rov 'Pwf,1a;;ov f,1Era T11v vnarEiav avrov, i]v OiOWICEV af,1a
'PovcrrzlCicp, EZ~ rD, q>1')(J'i nozi(J'at q>iAOV~ rov {3a(J'lAia 'A viJif,1WV ICaL rov
yaf,1{3pov aVro v 'PEICif,1EP, w~ 6vra~ &IC T1j~ (J'vyd1jrov 'PWf,117~' ICaL
ICEAEv(J'a~ ailrij) Orl MEra ro }'Evi(J'iJat 'A viJif,1WV ICaL 'PEICif,1EP q>iAOV~ fIC
T1j~ 'Pwf,117~ {~EAiJE ICai anEAiJE npo~ Zzvs1jpzxov OVavoaAov, rov pijya T1j~
'Aq>PZIClj~, w~ {XWV napP17(J'iav npo~ aVrov, Oton T11v aOcAq>i]v T1j~ (J'lj~
yaf,1Erij~ [JAal\l.8ia~ EXEl VVf,1q>17V rov vlov avrov, ICai nE;;(J'ov avrov q>iAOV
f,1ov YEvi(J'iJal. vnEAaf,1{3avE OB 6 avro~ {3a(J'zAEv~ Aiwv rov aVrov
'OAv{3pWV, on avrEiXEro ZZVS17pixov ICai on rov f,1ipov~ ailrov vmjpXE,
ICaL napEq>vAaHEro avrov 6 Aiwv, f,1i] &aV ICzv1j(J'n ICara Aiovro~
ZZVS11PZXO~ nOAEf,10v, npoow(J'EZ 6 ailro~ 'OAv{3pW~ KwvcrravnvovnoAzv rij)
Zz vS1')piXcp, w~ (J'VYYEV1j~, ICaL on {3a(J'zAEVEl 6 avro~ 'OAv{3plO~ fV
Kwv(J'ravnvOVnOAEl. ICa/' f,1Era ro 6Ocv(J'at 'OAv{3pWV fnL T1)V 'Pwf,11')V
fa(J'avra T1)V iavrov yvva;;ICa [JAaICz8iav ICa/' ri]v iJvyaripa aVro v fV
Kwv(J'ravnvovnoAEz {ypa1f/EV 6 iJEz6raro~ [iJE;;O~] {3a(J'lAEV~ Aiwv Ota
f,1aywrpwvov 'A viJzf,1icp, {3aCJlAE;; rij~ 'Pwf,1%, ravra on 'Eyw &q>ovEv(J'a
'A(J'napa ICa/' 'Apoa{3ovpwv, [va f,11')Oci~ f,1oz ivavnovrat ICEAEvovn· aAAa
ICaL 0'iJ q>OVEV(J'OV rov yaf,1{3pov (J'ov 'PEICif,1EP, [va f,1i] fnavw (J'OV ICEAEVn.
ioov anicrrEzAa (J'oz ICaL 'OAv{3pWV rov narpil\l.ov, q>OVEV(J'OV ICaL avrov ICaL
{3a(J'iAEV(J'oV ICEAEVWV ICa/' f,1i] ICEAEVOf,1EVO~. i;v OB aq>opi(J'a~ 6 'PEICif,1EP Ei~
i1Cacrr17v noprav 'Pwf,117~ ICaL Ei~ rov AZf,1iva {301jiJEwv ToriJzlC1jv· ICaL EL n~
Ei0'11PXEro fV 'Pwf,1n, fpEvvaro ri &nEq>ipEro. ICaL anEAiJovro~ rov
f,1aYZ(J'rpzavov MODecrrov rov nEf,1q>iJivro~ anD Aiovro~ npo~ 'A vf}if,1wv
{3a(J'lUa ICaL &PEvv17f}ivro~, fmlpiJ17(J'av al (J'aICpaz Aiovro~ al npo~
'A viJif,1WV ICaL Ei(J'17vixiJ17(J'av rij) 'PEICif,1EP' ICa/' {OcZ~EV ailra~ 'OAv{3picp. ICaL
AOznoV {nEf,11f/EV 6 'PEICif,1EP npo~ Tovvoa{3apwv rov vio v rij~ aOcAq>lj~
avrov ICa/' ijVEY1CEV ailrov ana nov TaAAzwv, fICE;; yap i;v crrpar17Aar%.
o(J'n~ fAf}wV fq>OVEV(J'E rov 'A vf}if,1wV {3a(J'lUa, w~ fcrr/'V Ei~ rov ayzov

177
O[KOV miJ (X1rom6Aov lli'rpov, Kai, EIJ'lJiw~ carijU}Ev Ei~ 'ra~ raAAia~ 6
aV'ro~ rovv8a{3Ć1.plO~. Kai, tmE1fIEV 6 'PEKiJ1EP {3a(JlUa 'OAV{3plOv J1E'ra
yvwJ11J~ 'rij~ O'V]'KA1}'rOV 'PWJ11J~' Kai, i{3aO'iAEVO'EV 6 aV'ro~ 'OAV{3plO~ 'rij~
'PwJ1% J1ijva~ 6Airov~· Kai, appwm1}O'a~ f'rEAEvm.
Ivan Malala, Kronika, 373-375.
Za vrijeme vladavine onoga Lava bio je postavljen car Antirnije u Rimu. No,
našavši se u mržnji vlastitoga zeta, vojnog zapovjednika Rekimera, uplašivši ga
se jer je bio Got, dođe Antirnije do Sv. Petra tražeći pribježište, kažu, kao da je
bolestan. Car Lav, saznavši što se događa, pošalje u Rim patricija Olibrija, Rim-
ljanina, nakon njegova konzulata, kojeg je obnašao zajedno s Rustikom, s ciljem,
kažu, da, kao predstavnik rimskog senata, učini prijateljima cara Antirnija i
njegova zeta Rekimera. Zapovjedio mu je i da, nakon što Antirnija iRekimera
učini prijateljima, otputuje iz Rima i ode do Vandala Zinziriha, kralja Afrike, da
obavi razgovor s njim jer sestru njegove žene (Olibrijeve, op. prev.) Plakidije drži
kao nevjestu svoga sina i pristao je da se njegov sin njome oženi. A sam car Lav
sumnjao je na Olibrija da se drži sa Zinzirihom i da se potajno priklanja njegovoj
strani i bojao se da ne bi, ako Zinzirih pokrene rat protiv Lava, Olibrije kao rođak
predao Konstantinopol Zinzirihu i sam Olibrije zavladao Konstantinopolom. I
nakon Olibrijeva odlaska u Rim, budući daje ostavio svoju ženu Plakidiju i kćer
u Konstantinopolu, pošalje najpobožniji car Lav preko poslanika pismo caru
Rima Antirniju: »Ja sam ubio Aspara i Ardaburija da mi se nitko ne može suprot-
staviti. Ali, i ti ubij svojega zeta Rekimera da se ne suprotstavi tvome nalogu. Eto,
poslao sam ti i patricija Olibrija. Ubij i njega i vladaj zapovijedajući, a ne tako da
ti se zapovijeda.« Rekimer je rasporedio gotske čete na sva rimska vrata i u luku.
I ako bi tko ulazio u Rim, bio bi pretražen što nosi sa sobom. I kad je službenik
Modest, kojega je poslao car Lav caru Antirniju, došao i odmah bio pretražen,
pronađena su Lavova pisma Antirniju i predana Rekimeru, a on ih je pokazao
Olibriju. Zatim ih je Rekimer poslao Gundabariju, sestrinom sinu, i pozvao ga iz
Galija; ondje je, naime, bio vojni zapovjednik. On, došavši, ubije Antirnija koji
se sklonio u svetoj kući apostola Petra. Sam Gundibarije smjesta ode natrag u
Galije. A Rekimer ovjenča cara Olibrija po odluci rimskog senata. Samje Olibri-
je vladao Rimom malo mjeseci i umre od slabosti.
Z. Š.

3. studenoga 472. - 31. kolovoza 475.

Prosperi Tironis Epitoma chronicon, 492,11-13.

Quo martu o <Olybrius> IIII non. Novembres eodem anno, imperator jzt V
non. Martias Glicerius LIII. Quo deposito Nepus LIIII, Augustulus LV.
Izvaci iz kronike Prospera Tirona, 492,11-13.
Kad je on <Olibrije> umro četvrtog dana prije novembarskih nona (3.
studenoga 472.) iste je godine pedeset i trećim imperatorom postao petog dana

178
prije martovskih nona (4. ožujka 473.) Glicerije. Kad je on svrgnut, pedeset i
četvrtim je postao Nepot, a pedeset i petim Augustu!.

B.K.M.

Godine 473. - 480.

Lat. Imperatorum Romanorum, 423, 3.

Glicerius apud Ravennam Caesar factus est Romaeque regnans aNepote im-
perio expulsus est anno imperii sui II et in Porto urbis Romae episcopus
ordinatus diem obiit. < ...> Nepos Glicerii successor Romae regnavit anno I.
Horestes eum imperio depulitfiliumque suu Romaefecit imperatorem. Idem vero
Nepos iuxta Salonas in villa suaoccisus est.
Popis rimskih careva, 423, 3.
Glicerije je u Raveni postao cezarom, vladao je u Rimu, Nepot ga je zbacio
s vlasti u njegovoj drugoj godini, u luci grada Rima zaređen je za biskupa i umro
je. < ... > Glicerijev nasljednik Nepot vladao je u Rimu jednu godinu. S vlasti ga
je zbacio Horest i u Rimu je svoga sina učinio imperatorom. Taj je pak Nepot
ubijen u svojoj vili kod Salone.
B.K.M.

Theoph. Isaac., Chronographia, 184, XXXVII.

Tovrcp rep 6 {3a(JlAell1; Afovra rov Z11vcvvo~ viov J(aL
frel AfCVV
'ApeaDv17~ rij~ iDia~ iJvyarp6~, rov tavrov fyyovov CJrflfla~, {3aCJ1Afa
aV17y6pevCJev. /1era Di: rov 'OAv{3piov iJavarov J(aL 'PeJ(i/1ep J(aL
Mai'cvpivov, rAVJ(fplO~ 'IraAia~ avayopeVeral {3aCJ1AeV~, aviJp oVJ(
aD6J(l/10~, ov nfvre /1ijva~ J(panlCJavra Nenorzavo~ LlaA/1ar17~ fJ({3aAAel
rij~ apxij~, J(aL {3a(JlAeVel J(aL aiJro~ XP6vov oAiyov, 'OpfCJrOV rzvo~
tJ({3aAAovro~ aiJr6v, ov oiJ(ei:o~ nai:~ 'PCV/1VAAO~ tnid17v AVyOVCJrOVAO~
Dza8e~a/1eVO~, J(aL DvO /16vov~ ap~a~ tvzavrov~ aiJroJ(parcvp rij~ tv
'IraAig. {3a(JlAeia~ J(aiJiCJraraz /1era ary' fr17 rov 'PCV/1VAAOV, rov riJv
'Pw/117V J(riCJavro~, {3a(JlAeia~.
Teofan Izak, Kronografija, 184, XXXVII.
Te je godine car Lav ovjenčao i javno proglasio carem svoga unuka Lava,
sina Zenona i vlastite kćeri Arijadne. Nakon Olibrijeve, Rekimerove iMajorinove
smrti carem Italije javno je proglašen Glikerije, ugledan čovjek, kojeg je nakon
pet mjeseci vladavine svrgnuo Dalmatinac Nepotijan te je i sam kratko vladao,
pošto ga je zbacio neki Orest, od kojega je vlast preuzeo vlastiti sin Romul zvan
Augustulom i vladao je samo dvije godine kao imperator carstva u Italiji, po-
stavljen 1303 godine nakon vladavine Romula koji je bio osnovao Rim.
B.K.M.

179
 Godina 473.

Fasti Vindobonenses priores, 306, 610-611, s. a. 473.

610 Leone Aug. V.
611 hoc consule levatus est imp. Glicerius Ravena III non. Martias.
Raniji kalendar iz Vindobone, 306, 610-611, pod godinom 473.
610 Lav august peti put.
611 za tog konzula uzdignut je u Raveni za cara Glicerije trećeg dana prije
martovskih nona (5. ožujka).
V.P.

Chronica Gallica A. DXI.

Vincentius vero ab Eurico rege quasi magister militum missus ab Ala et
Sindila comitibus Italia occiditur.
Galska kronika godine 511.
Vincencije poslan od kralja Eurika kao vojni zapovjednik ubijen je u Italiji
od komesii Ale i Sindile.
I. B.

Ioh. Antioch., Hist., fr. 209, 2.

T11v bE roiJ 'PEK"if1EpoC; VnEWEA.i}wv Tovvbovj3aA,T)C;, aVElfIlaC; wv
cxvroiJ, TA.V1dpIOV, 7:1}V roiJ K6f1T)7:0C; nov bOf1EO"7:i1(WV a~icxv exov7:CX, En~
7:1}V j3CX<JlA,Eicxv a~l.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 209,2.
GundubaI ,Rekimerov nećak, naslijedivši Rekimerov položaj uzdigao je Gli-
kerija, koji je držao položaj komesa domestika, na prijestolje.
V.P.

Cassiod., Chron., 158, 1294, 1295.

1294 Leo Aug. V cons.
1295 His conss. Gundibado hortante Glycerius Ravennae sumpsit imperium.
Kasiodor, Kronika, 158, 1294, 1295.
1294 August Lav konzul peti put.
1295 Pod tim konzulima Glicerije je na Gundibadov poticaj uzeo vlast u
Raveni.
V.P.

Marcell. Com., Chron., s.a. 473.

XI. Leonis Augusti V solius.
1 Glycerius apud Ravennam plus praesumptione quam electione Caesar fac-
tus est.

180
 Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 473.
Jedanaesta indikcija, august Lav peti put, sam.
l. Glicerije je u Raveni više drskošću negoli izborom postao cezar.
B.K.M.

Cod. lust., VI,61,5.

VI, 61, O. De bonis, quae liberis in potestate constitutis ex matrimonio vel
aliter adquiruntur, et eorum administratiane .
VI, 61, 5, Imperatores Leo, Anthemius
Non sine ratione de negatio, quod inter matl'em familias, cuius vestra sug-
gestio meminit, et germanum eius vertitur, magnituda tua diversis legibus ex
utraque parte prolatis nostl'am credidit consulendam esse clementiam, cum
mulier diversis iur is lectionibus idem intellegi maritum et sponsum niteretur
probare, germanus mariti nomen illi soli, qui nuptias contraxerit, recitatione
constitutionis divorum retro principum theodosii et valentiniani, qua cavetur,
quidquid maJ'itus vel uxor in potestate constituti in vicem sibi reliquerint, non
patri adquiri, sed ad eorum ius pertinere, imponere. Leo et Anthem. aa. Nepoti
mag. mil. Dalmatiae.
d.K.Iun.Leone a.V.Cons.
VI, 61, 5, l: Imperatores Leo, Anthemius
l. Quamvis ergo signijicatiane nominis maritus vel uxor post coeptum mat-
rimonium intellegatur, ex quo videlicet inducta est dubietas, attamen, quia
consequens est ambiguas atque legum divers is interpretationibus titubames
eGlIsas benigne atque naturalis iuris moderamine temperare, non piget nos in
praesenti quoque negatio, de quo sublimitas tua suggessit, aequitati
convenielltem iuliani tantae existimatianis viri atque disertissimi iuris periti
opinionem sequi. qui cum de dotali praedia tractatu proposito idem ius tam de
uxore quam de sponsa observare arbitratus sit, licet lex iulia de uxore tantum
loquatur: qua ratione tam spa/lS aliciam donationem quam hereditatem, quam
memoratus SPOIlSUS suam sponsam lucrari voluit, non adquiri patri, sed ad eam
pervenire benignum esse perspeximus.
d.K.Iun.Leone a. V. Cons .
Justinijanov kodeks, VI, 61, O. O dobrima što ih djeca pod vlašću stječu
preko braka ili kako drukčije, i o upravljanju njima.
VJ, 61,5, Imperatori Lav iAntemije.
Tvoja Uzvišenost nije bez razloga povjerovala da treba upitati za mišljenje
Našu Dobrostivost u vezi s predmetom koji se vodi između majke obitelji što je
spominje vaš podnesak, i njezina rođenog brata, i za koji svaka od dvije strane
navodi različite zakone. Žena se, naime, trudi različitim iščitavanjem zakona
dokazati da treba kao na istovjetne gledati na supruga i na zaručnika. Brat se pak
trudi nadjenuti naslov supruga jedino onome tko je bio sklopio brak, i citira kon-

181
stituciju nekadašnjih božanskih princepsa Teodozija i Valentinijana, kojom se
određuje da što su god suprug ili supruga pod vlašću jedno drugome ostavili ne
stječe otac, nego to potpada pod njihovo pravo. Lav i Anternije, augusti, Nepotu,
vojnom zapovjedniku Dalmacije.
Dano na junske kalende, kad je august Lav bio konzul peti put.
1. Premda se značenjem riječi suprug ili supruga podrazumijeva osoba nakon
što je brak započet, iz čega je, dakako, i potekla dvojba, ipak, budući da je
primjereno dvojbene parnice koje se kolebaju zbog različitih tumačenja zakona
smiriti dobrohotno i primjenom prirodnoga prava, nije nam stoga teško i u ovome
predmetu o kojemu je Tvoja Uzvišenost dala podnesak slijediti mišljenje Julijana,
muža silno cijenjena i nadasve točnoga pravnog vještaka, koje je u skladu s
pravednošću. Budući da je on u raspravi koju je izložio o posjedu koji je dio mi-
raza prosudio da isto pravo valja primjenjivati i na suprugu i na zaručnicu, prem-
da Julijev zakon spominje samo suprugu, iz toga razloga smo držali kako je dobro
da zaručnički dar, jednako kao i nasljedstvo kojim je spomenuti zaručnik odlučio
podariti svoju zaručnicu, ne stječe otac, nego pripada njoj.
Dano na junske kal ende (1. lipnja), kad je august Lav bio konzul peti put.
B.K.M.

lord., Get., LVI, 283-284.

283 ... omnesque cum magno clamore ad regem Thiudimer accedentes Gothi
orant, quacumque parte vellit, tantum duetaret exercitum. Qui accito germano
missaque sorte hortatus est, ut ille in parte Italiae, ubi tunc Glycerius regnabat
imperator, ipse vero sicut fortior ad fortiorem regnum accederet Orientalem:
quod et factum est. 284 Et mox Vidimer Italiae terras intravit, extremum fati
munus reddens rebus excessit humanis, successorem relinquens Vidimer filium
suumque synonymum. Quem Glycerius imperator muneribus datis de Italia ad
Gallias transtulit, quae adiversis circumcirca gentibus praemebantur, asserens
vicinos ibi Vesegothas eorum parentes regnare. Quid multum? Vidimer acceptis
muneribus simulque mandata a Glycerio imperatore Gallias tendit seseque cum
parentibus Vesegothis iungens unum corpus efficiunt, ut dudum fuerant, et sic
Gallias Spaniasque tenentes suo iuri defendunt, ut nullus ibi alius prevaleret.
Jordan, Gotska povijest, LVI, 283-284.
283 ... svi Goti došavši kralju Tiudimeru s velikom vikom mole, neka uzme
dio koji hoće, samo neka vodi vojsku. On pozove brata, baci kocku i osokoli ga
neka on pristupi vlasti u onome dijelu Italije gdje je tada vladao car Glicerije, dok
će sam, kao snažniji, poći na jaču, istočnu vlast. Tako je i učinjeno. 284 Doskora
je Vidimer ušao u italske zemlje i umro, a kao nasljednika je ostavio svojega isto-
imenoga sina Vidimera. Car Glicerije dao mu je darove i premjestio ga je iz Italije
u Galije, koje su sa svih strana pritiskivali različiti narodi, spominjući da ondje
vladaju njihovi srodnici Vizigoti . Vidimer je prihvatio darove i odredbe cara
Glicerija, pošao u Galije, povezao se sa srodnicima Vizigotima te su postali jedno

182
tijelo kao što su i nekoć bili, držali su tako Galije i Hispanije i branili ih kao
svoje, te nitko drugi ondje nije mogao prevladati.
B.K.M.

Paschale campanum, 306, 610-611, s. a. 473.

610 Leone Aug. V.
611 Licerius imperator levatus est V. non. Mart.
Kampanska Pashalna knjiga, 306, 610-611, s. a. 473.
610 Lav august peti put.
611 Glicerije je uzdignut za cara pet dana prije martovskih nona (3. ožujka).
V.P.

3. ožujka 473. - 31. listopada 475.

Paschale Campanum, 306, 308, 610-617.

610 473 Leone Aug. V.
611 Licerius imperator levatus est V non. Mart.
612474 Leone Aug. iuniore: post. cons. Leonis aug.
613 Deponitur Licerius.
614 Levatur Nepos.
615475 Zenone Aug. bis.
616 1. Fugavit Orestis Nepotem.
617 et levatur Augustulus.
Kampanska Pashalna knjiga, 306, 308, 610-617.
610 473 August Lav peti puta.
611 Licerije je uzdignut za imperatora petoga dana prije martovskih nona
(3. ožujka),
612474 Konzul mlađi august Lav: Nakon konzulata augusta Lava.
613 Svrgnut Licerije.
614 Uzdignut Nepot.
615475 August Zenon drugi puta sam.
616 1. Orestje otjerao Nepota.
617 i uzdignut je Augustul.
B.K.M.

183
 travanj 472. - 478.

Phot., Bibi., cod. 78.

Tavra 01ES1WV, 01iSE10"1 Kat ra int 'Pwj1% Kat riAoq rov ij306j1oV
A6yov nOlEi'ral rov NinoJToq tJcivarov, oq tKj3aAwv T1]q apXiiq rAVKiplOV
T1jv rE 'PWj1ai"K1)V iO"xvv nEplEj3ciAEro, Kat Eiq O"xiij1a KEipaq dT]P1KOV avrt
j3aO"lAfwq apX1Epia KmiO"TT]O"Ev,
Focije, Biblioteka, Kodeks 78.
Izlažući to, razlaže i rimsku povijest, a krajem sedmoga poglavlja čini smrt
Nepota, koji je bio zbacio Glikerija s vlasti i sebe zaodjenuo rimskom silom, a
njega je umjesto cara postavio visokim svećenikom, ostrigavši ga kao klerika.
B.K.M.

Procop., Bell. Vand. IlL, VII, 15. = [1. 7.].

Kat Ninwq oi; T1)V j3aO"lAEiav napaAaj3wv 6Aiyaq rE 't]j1ipaq tmj3lOvq
trEAEvrT]o"E v60"cp, Kat rAVKiplOq j1Er' avrov tq ravrT]v 011 npoEAtJwV T1)V
apxi}v rVXT]V ri}v oj1oiav aVinAT]o"E. j1EtJ· oV oi} AvyovO"roq T1)V
avroKpciropa apxi}v EAaj3E.
Prokopije, Vandalski rat III., VII, 15. = [1. 7.J.
I Nepot je preuzevši vlast poživio malo dana i skončao od bolesti, a i
Glikerije koji je nakon njega zavladao doživio je sličnu sudbinu. Nakon njega je
carsku vlast preuzeo August.
B.K.M.

lord., Get., XLV, 238-239.

Eurichus vero rex Vesegotharum Arevernam Galliae civitatem <occupavit>
Anthemio principe iam defuncto: 239 qui cum Ricemere genero suo intestino
bello saeviens Romam trivisset, ipseque agenero peremptus regnum reliquid
Olybrio. Quo tempore in Constantinopolim Aspar primus patriciorum et
Gothorum genere clarus cum Ardabure et Patriciolo jlliis, illo quidem olim
patricio, hoc autem Caesare generoque Leonis principis app e lla to , spadonum
ensibus in palatio vulneratus interiit. Et necdum Olybrio octavo mense ill regno
ingresso obeunte Glycerius apud Ravennam plus presumptione quam electione
Caesar effectus. Quem anno vix expleto Nepus Marcellini quondam patric ii
sororis jilius a regno deiciens in Porto Romano episcopum ordinavit.
Jordan, Gotska povijest, XLV, 238-239.
Kralj Vizigota Eurih <zauzeo je> grad Arevern u Galiji kad je princeps
Anternije već bio umro. 239 On se u građanskom ratu sukobljavao sa svojim
zetom Ricemerom i satro je Rim, paje sam, od zeta ubijen, vlast ostavio Olibriju.
Olibrije još nije bio ni ušao u osmi mjesec vladavine kad je umro, pa je Glicerije
u Raveni, više drzovitošću negoli izborom, postao cezarom. Netom se ispunila

184
godina kad je njega s vlasti zbacio Nepot, sin sestre pokojnoga patricija Mar-
celina, i u rimskoj ga luci zaredio za biskupa.
B.K.M.

Godina 474.

Sidon., Apoll., Epist. V,I6

Sidonius Papianillae suae salutem.
1. Ravenna veniens qua estar Licinianus, cum primum tetigit Alpe transmissa
Galliae solum, litteras adventus sui praevias misit, quibus indicat esse se
gerulum codicillorum, quorum in adventu fratri etiam tuo Ecdicio, cuius aeque
titu lis ac meis gaudes, honor patricius accedit, celerrime, si cogites eius aetatem,
si merita, tardissime. namque ille iam pridem sujJragium dignitatis ineundae nail
solvit in lance sed in acie, aerariumque publicum ipse privatus non pecuniis sed
manubiis locupletavit.
2. hoc tamen sancte Iulius Nepos, armis pariter summus Augustus ac
moribus, quod decessoris Anthemii jzdem fratris tui sudaribus obligatam, quo
citior, hoc laudabilior absolvit; siquidem iste complevit, quod ille saepissime
pollicebatur. quo fit, ut deinceps pro republica optimus quisque possit ac debeat,
si quid cuipiam viri um est, quia securus, hinc avidus impendere, quandoquidem
mortuo quoque imperatore laborantum devotioni quicquid spoponderit princeps,
semper redhibet principatus.
Sidonije Apolinar , Pisma, V, 16.
Sidonije pozdravlja svoju Papijanilu!
1. Kvestor Licinijan, dolazeći iz Ravene, uputio je pismo o svome dolasku
čim je prešao Alpe i stupio na galsko tlo. U pismu javlja da nosi kodicil po
kojemu - kad stigne - tvoj brat Ekdicije, čijim se naslovima raduješ jednako kao
i mojima, dobiva patricijsku čast, vrlo brzo, pomisliš li koje je dobi, a vrlo sporo
procijeniš li njegove zasluge. On je naime već ranije zaslužio da stupi na tu čast,
ne uz zdjelu, već u bojnome redu, i sam je kao privatnik obogatio riznicu, ne
novcem, već vlastitim rukama.
2. To je ipak savjesno riješio Julije Nepot, vrhunski august i po oružju i po
značaju, jer je zadanu vjeru svojega prethodnika Anternija, obvezatnu znojem
tvoga brata, ispunio to pohvalnije što brže. Izvršio je, naime, ono što je onaj i
prečesto bio obećavao. Stoga se događa da uvijek svatko najbolji za državu može
i mora, ako ima kakve snage, to spremno izvršiti, jer je siguran da, iako je car
mrtav, što god je obećano odanim slugama, carstvo uvijek izvršava.
T.M.,B.K.M.

185
 Continuatio Hauniensis Prosperi ordo posterior, 307, 309,3,4.
3. Glycerius de imperio deiectus a Nepote patricio in Portu urbis Romae
episcopus ordinatur.
4. Nepos patricius in Portu urbis Romae imperii iura suscepit Xl/I k. Iul.
Kasniji Haunijski nastavak Prospera, 307, 309, 3, 4.
3. Glicerija zbačenoga s vlasti zaredi za biskupa patricij Nepot u Luci grada
Rima.
4. Patricij Nepot preuze carska prava u Luci grada Rima trinaestoga dana
prije julskih kalenda (l8. lipnja).
B.K.M.

Fasti Vindobonenses priores, 306, 612-614, s.a. 474.

612474 dom. Leone iuniore Aug.
613 his consul. (vaca t v. dimidius) de imperio Glicerius in Portu urbis
Romae.
614 eo anno levatus est d. n. Iulius Nepos Vl/I kald. lulias.
Raniji kalendar iz Vindobone, 306, 612-614,pod godinom 474.
612474 Gospodin Lav Mlađi august.
613 Pod tim konzulima <nedostaje pola retka> s vlasti Glicerije u Luci
grada Rima.
614 Te godine uzdignut je naš gospodin Julije Nepot, osmoga dana prije
julskih kalenda (23. lipnja).
B.K.M.

foh. Antioch., Hist., fr. 209,2.

Tvov~ oE Aiwv o rwv 'EcjJwv {3amAeV~ T1)V rov TAVICepiov
avay6pcvO'lv, fnunparevet ICar' avrov, Ninwra (Jrpar1]Yov ano8ei~a~.
"O~ inetoi] ri]v 'Pwp'1]V ICariAa{3eV, ap,aXei 'rov TAVICipwv fXetpw(Jam, ICai
rwv {3amAeiwv f~w(Ja~ fni(J1(Onov L'aAwvo~ npOXetpit;erm, 1]' p,ijva~
fV'rpvqnl(Javm 'rfi apxfi· Ev'!Jv~ yovv oNinw~ {3aO'lAeV~ ava8etX'!JeL~, iJpXe
'rij~ 'Pwp'1]~.
Ivan iz Antiohije, Povijest, fr. 209,2.
Kad je Lav, car Istoka, doznao da je proglašen Glikerije, zaratio je na njega,
imenovavši vojskovođom Nepota. Kad je on zauzeo Rim, bez krvi je sebi
podložio Glikerija i oduzevši mu carske ovlasti, postavio ga biskupom Salone,
pošto je osam mjeseci zlorabio vlast. Nepot je pak odmah priznat carem i
zavladao je Rimom.
B.K.M.

186
 Cassiod., Chron., 158, 1299.
1299 Eo etiam anno Romae Glycerio Nepos success it in regno.
Kasiodor, Kronika, 158, 1299.
1299 Te je godine u Rimu Glicerija na vlasti naslijedio Nepot.
V.P.

Marc. Com., Chron., s.a. 474.

XII. Leonis lunioris solius.
1 Leo Senior imperator Leone luniore a se iam Caesare constituto morbo
periit, tam sui imperii annis quam huius Leonis regni mensibus computatis annis
decem et septem mensibus sex. Zenonem Leo Iunior imperator idemque filius
principem regni constituit.
2 Glycerius Caesar Romae imperium tenens aNepote, Marcellini quondam
patricii sororis filio imperio expulsus, in Portu urbis Romae ex Caesare
episcopus ordinatus est et obiit.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 474.
Dvanaesta indikcija, Lav Mlađi sam.
1. Car Lav Stariji umro je od bolesti, već osobno postavivši za cezara Lava
Mlađega, u sedamnaestoj godini i šestome mjesecu svojega carevanja i vladanja
toga Lava, zbrojivši godine prvoga i mjesece drugoga. Lav Mlađi, car i sin,
postavio je Zenona prvakom u vlasti.
2. Nepot, sin sestre pokojnoga patricija Marcelina svrgnuo je cezara Gli-
cerija koji je držao carsku vlast u Rimu. U Luci grada Rima od cezara je zaređen
za biskupa i umro je.
B.K.M.

Anon. Vaies. pars posterior, 7.36.

Igitur imperante Zenone Augusto Constantinopoli, superveniens Neppos
patricius ad Portum urbis Romae, deposuit de imperio Glycerium et factus est
episcopus et Nepos factus imperator Romae.
Valezijev Anonim, kasniji dio, 7. 36.
Kadje dakle u Konstantinopolu vladao august Zenon, došao je patricij Nepot
u Luku grada Rima, skinuo je s vlasti Glicerija koji je postao biskupom, a Nepot
je u Rimu postao imperatorom.
B.K.M.

187
 lord., Rom. 338 .
... Nepotem jilium Nepotiani eopulata nepte sua in matrimonio apud
RavnInam per Domitianum clientem suum Caesarem ordinavit. Qui Nepus regno
potilus legitimo Glycerium, qui sibi tyrannico more regnum inposuisset, ab impe-
rio expellens in Salona Dalmatiae episcopumfecit.
Jordan, Rimska povijest, 338.
<Lav> je Nepota, Nepocijanova sina, udavši za nj svoju nećakinju, dao II
Raveni pomazati cezarom po svome štićeniku Domicijanu. Stekavši zakonitu
vlast, taj je Nepot otjerao s vlasti Glicerija, koji je vladavinu bio prisvojio na
tiranski način, i učinio ga biskupom u Saloni u Dalmaciji.
B.K.M.

Mar. Avent., Chroniea, 233, s. a. 474.

Leone iUIl.
Hoc consule depositus est Licerius de imperio, et levatus est Nepus
imperator.
Marije Aventik, Kronika, 233, pod godinom 474.
Lav Mlađi.
Pod tim konzulom skinut je s vlasti Licerije, a uzdignut je imperator Nepot.

V.P.

Paul. Diac., Rom., XV, 5.

Anno deinde sequenti inopinate Nepos patricius cum exercitll veniens
Licerium regia eXllit potestate eumque apud Salonas Dalmatiorum urbem
episeopum ordinavit.
Eo tempore cum apud Talasom Wisegotharum populis Eurieus regllaret ac
pro ftaliae Galliaeque finibus inter Nepotem et Euricum liti um fomenta
crevissellt bellumque ediverso utrique praepararent, interveniente Epiphanio, de
quo praemissum est, Ticinensi episcopo,foederis inter eos iurajirmata sunt.
Pavao Đakon, Rimska povijest, XV, 5.
Sljedeće godine nenadano dođe patricij Nepot s vojskom, liši Licerija vlasti
i zaredi ga za biskupa u gradu Saloni uDalmacijama.
U to je vrijeme Eurik vladao narodom Vizigota u Tuluzi, a s Nepotove i
Eurikove strane zaoštravao se spor oko granica Italije i Galije te su obojica
pripremala rat, no na intervenciju ticinskoga biskupa Epifanija o kojemu je bilo
riječi, oni su sklopili savez.

B.K.M.

188
 Godina 475.

Continuatio Hauniensis Prosperi ordo prior, 307,309, 1,2.

p.c. Leonis iunioris aug.
1. Nepote apud urbem residente Orestes patricius cum robore exercitus COI1-
tra eum mittitur. sed cum desperatae rei negotium resistendo sumere Ilon
auderat, ad Dalmatias navigiis fugit. Cum Nepos fugiens ftaliam ac urbem
reliquisset, Orestes primatum omnemque sibi vindicansdignitatem Augustulum
jllium suum apud Ravennam positus imperatorem facit, ipse vero omnem curam
externorum praesidorum gerit.
2. Levatur Augustulus in imperio pridie k. Novemb.
Raniji Haunijski nastavak Prospera, 307,309, 1,2.
Za prvoga konzulata augusta Lava Mlađega.
1. Dok je Nepot boravio u gradu, patricij Orest bude poslan na nj sa silnom
vojskom. No, kako se on nije usudio odupirući se preuzeti odgovornost za
beznadnu stvar, pobjegao je brodovima u Dalmaciju. Kad je Nepot pobjegavši
napustio Italiju i grad, Orest je prisvojio prvenstvo i cjelokupno dostojanstvo, te
je u Raveni svojega sina Augustula učinio imperatorom, a sam je ponio svu brigu
za vanjsku obranu.
2. Augustul uzdignut na vlast dan prije novembarskih kalenda (3 l. listo-
pada).
B.K.M.

Continuatio Hauniensis Prosperi ordo posterior, 307,309,1,2.

p.c. Leonis iunioris
l. Nepos cum ab Oreste patricio cum exercitu persequeretur, ji/giens ad
Dalmatias usque navigavit.
2. Orestes vero patricius post jilgam Nepotis Augustulus filium suum
Ravennae imperatoremfecit II k. Novemb.
Kasniji Haunijski nastavak Prospera, 307, 309, 1, 2.
Za prvoga konzulata Lava Mlađega.
l. Budući da je patricij Orest vojskom gonio Nepota, on je pobjegao i plovio
sve do Dalmacije.
2. Patricij je pak Orest nakon Nepotova bijega u Raveni učinio imperatorom
svojega sina Augustula dva dana prije novembarskih kalenda (30. listopada).
B.K.M.

Auet. Haun. Ordin. posterior. Margo, 307,309,1,2, s. a. 475.

1.... Sequentique anno post consulatum Leonis iunioris Orestes patricius
cum robore exercitus contra Nepotem Roma mittitur. Qui cum desperatae rei l1e-

189
gotium resistendo sume re non auderet, ad Dalamtias navigans fugit V k.
Septemb. Ibique per quinquennium recupreandae spei fiduciam promittens
Dalmatis imperavit.
2. Post cuius fugam Orestes < ...> Augustulum filium suum penes Ravennam
urbem imperatorem fecit pridie k. Novembris .
Kasnija redakcija Haunijskog priloga, bilješka na margini, 307, 309, 1,
2, pod godinom 475.
1 .... Sljedeće godine nakon konzulata Lava Mlađega patricij Orest poslan je
sa snažnom vojskom iz Rima protiv Nepota. Kako se on nije usuđivao odupirući
se preuzeti odgovornost za beznadnu stvar, otplovio je u Dalmacije petoga dana
prije septembarskih kalenda (28. kolovoza) i ondje je pet godina vladao
Dalmatincima.
2 .... Nakon njegova bijega < .. .> Orestje svojega sina Augustula kod grada
Ravene učinio imperatorom dan prije novembarskih kalenda (31. listopada).
B.K.M.

Fasti Vindobonenses priores, 306, 308, 615-617.

p.c. Leonis iun. Aug. his cons. introivit Ravennam patricius Orestes cum
exercitu etfugavit imp. Nepos in Dalamatias V. kl. Septemb. eu anno Augustulus
imp. levatus est Ravena patricio Oreste patre suo prid. kl. Novembres.
Raniji kalendar iz Vindobone, 306, 308, 615-617.
Za prvoga konzulata augusta Lava Mlađeg. Za tih konzula ušao je uRavenu
patricij Orest s vojskom i protjerao cara Nepota u Dalmaciju petoga dana prije
septembarskih kalendi (28. kolovoza). Augustula je u Raveni proglasio carem
njegov otac Orest dan prije novembarskih kalendi (31. listopada).
B.K.M.

Cassiod., Chron., 158, 1300-1301, s. a. 475.

1300 475 p. c. Leonis Aug. iun.
1301 Eodem anno Orestes, Nepote in Dalmatias fugato, filio suo
Augustulo dedit imperium.
Kasiodor, Kronika, 158, 1300-1301, pod godinom 475.
1300 475 Za konzulata augusta Lava Mlađeg.
1301 Iste godine je Orest, otjeravši Nepota u Dalmacije, predao vlast
svojemu sinu Augustulu.
B.K.M.

190
 Marc. Com., Chron., s.a. 475.
XIII. Zenonis Augusti II solius.
1 Zeno imperator Verinae socrus suae et Basilisci fratris eius insidiis
circumventus cum Ariadne uxore sua profugus in Isauriam tetendit. Regnum
Zenonis Basiliscus tyrannus invasit.
2 Nepos, qui Glycerium regno pepulerat, Romae elevatus est imperator. Nepo-
te Orestes protinus effugato Augustulumfilium suum in imperium conlocavit.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 475.
Trinaesta indikcija, august Zenon drugi put, sam.
1. Opkoljen zasjedama svoje punice Verine i njezina brata Baziliska, car se
Zenon sa suprugom Arijadnom kao izbjeglica uputio u Izauriju. Zenonovu je
vlast prigrabio uzurpator Bazilisk.
2. Nepot koji je bio svrgnuo Glicerija, uzdignut je u Rimu na carski položaj.
Nepota je smjesta protjerao Orest, koji je na carsku vlast postavio svojega sina
Augustula.
B.K.M.

Anon. Vales. pars posterior, 7.36 .

... et Nepos factus imperator Romae. mox veniens Rauennam: quem
persequens Orestes patricius cum execitu, metuens Napos adventum Orestis,
ascendens navem fugam petit ad Salonam et ibi mansit per annos quinque : postea
vero a suis occiditur. Mox eo egresso factus imperator Augustulus. Augustulus
imperavit annos X.
VaJezijev Anonim, kasniji dio, 7.36 .
... a Nepot je u Rimu postao imperatorom. Doskora je išao u Ravenu, a
slijedio ga je patricij Orest s vojskom. Nepot se bojao Orestova dolaska, ukrcao
se na lađu, pobjegao u Salonu i ondje ostao pet godina. Nakon toga su ga ubili
njegovi. Nedugo nakon njegova odlaska carem je postao Augustu!. Augustul je
vladao deset godina.
B.K.M.

lord., Get., 45, 240-241.

240 Tantas varietates mutationesque Eurichus cernens, ut diximus superius,
Arevernam occupans civitatem, ubi tunc Romanorum dux praeerat Ecdicius
nobilissimus senator et dudum Aviti imperatoris, qui ad paucos dies regnum
invaserat, filius (nam hic ante Olybrium paucos dies tenens imperium ultro
secessit Placentia, ibique episcopus est ordinatus). Huius ergo filius Ecdicius, diu
certans cum Vesegothis nec valens antestare, relicta patria maximeque urbem
Arevernate hosti, ad tutiora se Ioca collegit. 241 Quod audiens Nepus imperator
praecepit Ecdicium relictis Galliis ad se venire loco eius Orestem mag. mil.

191
ordinatum. Qui Orestes suseepto exereitu et contra hostes egrediens a Roma
Ravenna pervenit ibique remoratus Augustulumjllium suum imperatorem effeeit.
Quo eonperto Nepus fugit Dalmatias ibique defeeit privatus a regno, ubi iam
Glycerius dudum imperator episeopatum Salonitanum habebat.
Jordan, Gotska povijest, 45, 240-24l.
240 Gledajući takvu nepostojanost i promjenjivost, Eurih je, kako smo gore
rekli, zauzeo grad Arevern, gdje je tada zapovijedao rimski vojvoda Ekdicije,
plemeniti senator i sin nekadašnjega imperatora Avita koji je bio na nekoliko
dana prigrabio vlast. (On je, naime, držao vlast nekoliko dana prije Olibrija, sam
je odstupio u Placenciju i ondje je zaređen za biskupa.) Njegov se, dakle, sin Ek-
dicije dugo borio s Vizigotima, a nije im se mogao oduprijeti i povukao se na
sigurniji položaj ostavivši domovinu, a iznad svega grad Arevern neprijatelju.
241 Kad je to čuo imperator Nepot, odredio je da Ekdicije napusti Galije i da
dođe k njemu, a da se na njegovo mjesto odredi vojni zapovjednik Orest. On je
preuzeo vojsku, i krenuvši iz Rima protiv neprijatelja, došao je u Ravenu, te je,
zadržavši se ondje, učinio carem svojega sina Augustula. Kadje to doznao Nepot,
pobjegao je u Dalmacije i odmetnuo se od vlasti ondje gdje je već biskupsku vlast
u Saloni držao Glicerije, nekadašnji car.
B.K.M.

lord., Rom. 344

Parte vero Esperia Nepotem imperatorem Orestes fugatum Augustulum
Sl/um jllium in imperium conlocavit .
Jordan, Rimska povijest, 344.
Na Zapadu Orest je potjerao imperatora Nepota i postavio na vlast svojega
sina Augustula
V.P.

Paul. Diae., Rom. XV, 7.

Ipso denique anno Augustulus apud Italiam aduern/s Nepotem cum exercitu
ueniens, efj~tgato eo, imperii regimen inuasit.
Pavao Đakon, Rimska povijest, XV, 7.
Iste je napokon godine u Italiji Augustul s vojskom pošao na Nepota, istjerao
ga i prisvojio ravnanje vlašću.
B.K.M.

192
 Godina 476.

Marc. Com., Chron., s.a. 476.

XIV. Basilisci et Armati .
2 Odoacar rex Gothorum Romam optinuit. Orestem Odoacer ilico trucidavit.
Augustulumfilium Orestis Odoacer in Lucullano Campaniae castello exilii poena
damnavit. Hesperium Romanae gentis imperium, quod septingentesimo nona
Urbis conditae anno primus Augustorum Octavianus Augustus tenere coepit, cum
hoc Augustulo periit, anno decessorum regni imperatorum quingentesimo
vigesimo secundo, Gothorum dehinc regibus Romam tenentibus.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 476.
Četrnaesta indikcija, Bazilisk i Armat.
2. Gotski kralj Odoakar zadobio je Rim. Smjesta je ubio Oresta, a njegova je
sina Augustula osudio na kaznu progona u kampanskoj utvrdi Lukulanu. Otada su
Rim držali gotski kraljevi, pa je tim Augustulom u 522. godini vladanja
prethodnih careva propalo Zapadno Carstvo rimskoga naroda, koje je u 709.
godini od osnutka grada kao prvi august počeo držati Oktavijan August.
B.K.M.

Anon. Vales. pars post., 8. 37, 38.

37. Augustulus, qui ante regnum Romulus aparentibus vocabatur, a patre
Oreste patricio Jactus est imperator. Superveniens autem Odoachar cum gente
Scirorum occidit Orestem patricium in Placentia et Jratrem eius Paulum ad
Pinetam Jo ris Classem Ravennae. 38. Ingrediens autem Ravennam deposuit
Augustulum de regno, cuius inJantiae misertus concessit ei sanguinem, et quia
pulcher erat, etiam donans ei reditum sex milia solidos, misit eum intra Cam-
paniam cum parentibus suis libere vivere. Enim pater eius Orestes Pannonius,
qui eo tempore quando Attila ad Italiam venit se illi iunxit et eius notarius Jactus
Juerat. Unde projecit et usque ad patricatus dignitatem pervenerat.
Valezijev Anonim, kasniji dio, 8. 37,38.
37. Augustula, koji je prije vladavine od roditelja nazvan Romulom, carem
je učinio otac patricij Orest. Tad je Odoakar dolazeći s plamenom Skira u
Placenciji ubio patricija Oresta a njegova brata Paula u Pineti izvan ravenske
luke. 38. A ulazeći u Ravenu, zbacio je Augustula s vlasti, ali, sažalivši se na
njegove mlade godine, poštedio mu je život. I jer je bio zgodan, čak mu je dao
prihod od šest tisuća zlatnika i poslao ga u Kampaniju da ondje slobodno živi s
rodbinom. Njegov otac Orest bio je Panonac koji se svojedobno bio pridružio
Atili kad je došao u Italiju i postao njegov tajnik. S tog se položaja uzdigao do
časti patricija.
V.P.

193
 Godina 477. ili početak 478.

Maleh. Philadeph., Byz. Hist. 7, fr. 10.

'Acpll('vovvrat oi] avopEr; rijr; j3ovAijr; rijr; EV 'Pwf1n rovrovr; Er;
Bv(avnov 1('0f1i(ovrEr; rovr; A6yovr;, I('ai rai'r; avrai'r; ijf1ipatr; fl(' rov
Nbuvror; aY}'EAOl, rwv rE YEYEVT)f1EVOJV CJ'VVT)CJ'iJT)CJ'6f1EVOl rep ZijVOJVl, I('ai
&6f1EVOl cxf1a rai'r; [CJ'atr; rep NiTCOJn CJ'Vf1cpopai'r; XP T) CJ'a f1i VQJ CJ'VCJ'TCovoaCJ'at
TCpoiJVf1OJr; j3aCJ'lAEiar; aVal('rT)CJ'lV, xpijf1ara rE I('ai CJ'rparov ETCi ravra
&06vra, I('ai roi'r; aAAOlr;, o[r; DiOl, CJ'VVEI('TCOVOVVra ri]v l('aiJooov. Tavra rE
Ai';ovrar; 6 NiTCOJr; aTCiCJ'rEAAEV. ZijvOJv 8t; roi'r; ij1('OVCJ'l, roi'r; f1EV aTCO rijr;
j3ovAijr; aTCEl('pivaro ravra, wr; ovo El(' rijr; fOJ j3aCJ'lAiar; Aaj36vrEr; rov f1Ev
E';T)Aal('aCJ'l v, 'A viJif1wV DE aTCil('rElvav· I('ai VVV ro TCoT)riov aVrovr; {cpT)
YZVWCJ'I('ElV' ov yap (xv j3aCJ'lAiOJr; {n 6vror; tripav ijyiJCJ'ECJ'iJm (clCJ'T)y. Bekk.)
yvwf1T)V il l('an6vra TCpoCJ'oiXECJ'iJat· roi'r; DE El(' rov j3apj3apov on l('aAWr;
TCpa,;ol TCapa rov j3aCJ'lAiOJr; NiTCOJror; ri]v a';iav rov TCarpll('iov oE.;af1EVOr;
'006axor;· fXTCif1Ij1ElV yap airrov, El f1i] NiTCOJr; ETCEcpiJal('El. 'ETCmvEi'v DE, wr;
apxi]v ETClDi&ll('rm ravrT)v rov rov 1('6CJ'f1ov cpvAarrElv rov roi'r; 'POJf1aiOlr;
TCpOCJ'ij I('ovra· I('ai TClCJ'rEvEl v EvrEviJEv, wr; I('ai rov j3aCJ'lAia rov ravra
nf1ijCJ'avra l('araDi,;olro iJarrov, Ei TCOlEi'v iJiAOl ra 8il('ma. Kai j3aCJ'iAElOV
ypaf1f1a TCEpi WV ijj30VAEro TCif1TCOJV rep 'OooaXQJ, TCarpil('wv EV roVrQJ rep
ypaf1f1an ETCOJv6f1aCJ'E. Tavra 8t; CJ'VVECJ'TCOvoa(E rep NiTCOJn 6 ZijvOJv El(' rwv
iamov I('al('wv ra EI('Eivov oll('rEipOJv I('ai r6 yE 1('00VOV rijr; rVXT)r; Eir;
VTC6ĐECJ'l v {XOJV rep oVCJ'rvxovvn CJ'vvaxĐECJ'Đal. "Af1a 8t; I('ai BT)piva
CJ'VVETCwrpVVE rovrov, rij NiTCOJrOr; yzvml('i CJ'VY}'EVEi' OVCJ'n CJ'VCJ'TCEVoo vCJ'a.
Malko iz Filadelfije, Bizantska povijest u sedam knjiga, fr. 10.
Dođu ljudi od rimskoga senata u Bizantij noseći poruke, a istih dana i
Nepotovi glasnici, da Zeno nu izlože što se dogodilo, te da traže da se spremno
pritekne u pomoć Nepotu koji je u jednakoj nevolji, da povrati carsku vlast i da
on daje sredstva i vojsku za to, i ujedno da drugima, kojima je potrebno, pruža
mogućnost za povratak. Nepot ih je poslao da to kažu. Zenon je pridošlicama
odgovorio - onima od senata da su uzeli dvojicu careva s Istoka, jednoga da su
prognali, a Anternija ubili. Reče da i sad znaju što treba učiniti: da, dok postoji
car, neće uvažiti drugačije mišljenje ni prihvatiti povratnika; onima pak bar-
barinovima da bi Odoakho dobro učinio da od cara Nepota primi čast patricija.
Da će je poslati sam, ako ga Nepot ne pretekne. Jer da odobrava da onaj koji se
istaknuo takvim vodstvom čuva ures koji dolikuje Rimljanima. Te da zbog toga
vjeruje da će i car koji to poštuje brzo to prihvatiti, ako želi pravedno postupiti.
Šaljući Odoakhu carsko pismo o tome što je odlučio, nazvao ga je u tome pismu
patricijem. Tako se Zenon potrudio pomoći Nepotu, zbog vlastitih nesreća
sažalijevajući njegove i smatrajući da mu zajedno s njime koji je u nevolji valja
tugovati nad zajedničkom sudbinom. Ujedno gaje poticala i Verina, potpomažući
Nepotovu ženu koja joj je bila u rodu.
B.K.M.

194
 Godina 478.

Malch. Philadeph., Byz. Hist. 7, fr. 18.

"EAEye Of:, dJ~ grolpo~ dT] rryv avrov l(ara(J1<~Evryv I(ai ro čxpaxov nAfi-
ifo~ l(araifSpEvo~ sv nOAEl, fi
j3ovAolro j3a(JlAEV~, I(ai opi]pov~ napa(JxdJv
rfj~ ana(JT]~ nimEw~ ri]v rE pT]rspa I(ai aOt:Acpryv, wra. i~a1([oXlAiwv rwv
pcXAlma paXipwv EAifEiv dJ~ raXlma E~ 8p(t.1\T]v· I(ai vnwxvEim'}m (Jvv
rovrOl~ I(ai roi~ 'IAAvpwi~ (Jrpanwrm~ I(ai ČXAAOl~, 6no(Jov~ av j3a(JlAEV~
anO(JrEiAn, rov~ tv rfi 8p(t.l(n r6rifov~ avaAw(JElv čxnavra~, ECP i{j rE, Ei
rovro nOli](JOl, avrov rE avri 8EVOEpixov (JrparT]Yov YEvs(Jifar, I(ai
Ei(JOt:Xiffjvm El~ rryv nOAlv rov 'Pwpml(ov nOAlrEV(Jovra rponov· grolpo~
Of, El npO(Jra~ElE j3a(JlAEV~, I(ai Ei~ ,1aApariav anEAifEiv, dJ~ Nsnwra
I(ara~wv. 'Aoapavno~ of: OVI( fcpT] I(VPW~ ELvm OVof:V aiJriji (Jvvifs(Jifm
psvovn tv rfi XWP9-, aAAa. Ot:iv j3a(JlASa npwrov nEpi rovrwv nEiifE(Jifm.
Malko iz Filadelfije, Bizantska povijest u sedam knjiga, fr. 18.
A govorio je da je spreman ostaviti u gradu svoju opremu i nebojovno
mnoštvo želi li to car, te da će kao taoce čitavoga dogovora predati majku i sestru,
a da će sa šest tisuća najbojovnijih što brže otići u Trakiju i zajedno sa svim
ilirskim vojnicima, i drugima koje car bude poslao, pogubiti sve Gote u Trakiji,
nakon čega, ako to izvrši, da on postane vojskovođom umjesto Teuderika, i da
bude primljen u grad gdje će postati građaninom na rimski način. A da je
spreman, odredi li tako car, otići i u Dalmaciju i svrgnuti Nepota. Adamantije pak
reče da nije vlastan ništa takvo dogovoriti nalazeći se u pokrajini, već da o tome
najprije treba izvijestiti cara.
B.K.M.

Godina 480.

Continuatio Hauniensis Prosperi ordo prior, 311, s. a. 480.

Basilico iuniore consuZe .
Nepos imperator cum DaZmatis imperaret et sumpti honoris sceptrafirmare
conaretur, a suis inprovisis ictibus confossusinteriit X k. luZ.
Raniji Haunijski nastavak Prospera, 311, pod godinom 480.
Konzul Bazilik Mlađi.
Dok je imperator Nepot vladao Dalmatincima i pokušavao učvrstiti žezlo
preuzete časti, pogine desetoga dana prije julskih kalenda (22. lipnja) proboden
nenadanim udarcima svojih.
B.K.M.

195
 Continuatio Hauniensis Prosperi ordo posterior, 311, s. a. 480.
Basi/io iuniore v.c. cons.
Nepos imperator cum in Dalmatiis imperii sui sceptrafirmare conaretur, a
suis occiditur VII k. Mai.
Kasniji Haunijski nastavak Prospera, 311 , pod godinom 480.
Konzul Bazilije Mlađi, presvijetli muž.
Kad je u Dalmacijama imperator Nepot pokušavao učvrstiti žezlo svoje
vlasti, bude ubijen od svojih sedmoga dana prije majskih kalenda (25. travnja).
B.K.M.

Auct. Hauniensis Prosperi ordin is posterioris margo, 311.

Imperator Nepos cum in Dalmatiis imperii sui sceptra firmare conaretur, a
suis interficitur Basilisco iuniore consule .
Kasnija redakcija Haunijskog priloga, bilješka na margini, 311.
Dok je imperator Nepot u Dalmacijama nastojao učvrstiti žezlo svoje vlasti,
ubiju ga njegovi kad je konzul bio Bazilisk Mlađi.
B.K.M.

Fasti Vindobonenses priores, 310, 625, 626, s. a. 480.

Basilio iun. V.c. cons.
his cons. occiditur Nepos imp. VII. idus Maias.
Raniji kalendar iz Vindobone, 310,625,626, pod godinom 480.
Konzul Bazilije Mlađi, presvijetli muž.
Pod tim je konzulima ubijen imperator Nepot, sedmoga dana prije majskih
ida (9. svibnja).
B.K.M.

Marc. Com., Chron., s.a. 480.

III. Basilii solius.
2 His cons uli bus Nepos, quem dudum Orestes imperio abdicaverat, Viatoris
et Ovidae comitum suorum insidiis haut longe a Salonis sua in villa occisus est.
Marcelin Komes, Kronika, pod godinom 480.
Treća indikcija, Bazilije sam.
2. Za tih je konzula u svojoj vili nedaleko od Salone prepadom vlastitih
komesa Vijatora i Ovide ubijen Nepot, kojega je Orest odavna skinuo s carske
vlasti.
B.K.M.

196
 Godina 481.

Cassiod., Chron., 159, 1308, 1309.

1308 Placidus V.c. cons.
1309 His conss. Odovacar in Damatiis Odivam vincit et perimit.
Kasiodor, Kronika, 159, 1308, 1309.
1308 Konzul presvijetli muž Placid.
1309. Pod tim konzulima Odoakar je u Dalmacijama pobijedio i pogubio
Odivu.
B.K.M.

Godina 482.

Continuatio H auniensis Prosperi ordo posterior, 313, 1.

Severino iun. et Trocundite.
1. Odoachar rex in Dalmatiis proficiscitur, cui cum obsistere cum exercitu
Ovida conaretur, ab Odoachre oppressus interiit V id. Decemb. Odoacher
devicto Ovida atque interfecto regnum late proeliis et ferro extendit.
Kasniji Haunijski nastavak Prospera, 313, 1.
Severin Mlađi i Trokundit.
1. Kralj Odoakar krene u Dalmacije. Kad mu se Ovida pokušao vojskom
oduprijeti, Odoakar ga svlada i on pogine petoga dana prije decembarskih ida (9.
prosinca). Svladavši i ubivši Ovidu, Odoakar je bitkama i željezom nadaleko
protegnuo kraljevsku vlast.
B.K.M.

197
 Appendix III

LOKALITETI I OBJEKTI KOJI SE U LITERATURI DATIRAJU U V. ST.

Rijeka, crkva sv. Andrije, V.-VI. st.

Krk, katedrala, bazilika s oratorij em, V.-VI. st.
Uvala Sepen, o. Krk, bazilika
Baška, ranokršćanska bazilika
Osor, groblje, crkva sv. Marije skrstionicom
Rab, bazilika sv. Ivana Evanđelista
Rab, katedrala sv. Marije Velike, V.-VI. st.
Novalja, ranokršćanska bazilika
Senj, ostaci arhitekture i mozaika
Nin, Sv. Asel (Anselmo), kraj IV., početak V. st.
Zadar, katedrala sv. Petra (Sv. Stošija)
Zadar, bazilika sv. Tome
Zadar, crkvica sv. Andrije, V.-VI. st.
Zadar, crkva sv. Marije (Velika Gospa)
Zadar, bazilika sv. Stjepana (sv. Šime)
Zadar, bazilika sv. Ivana
Zadar, katekumenej
Zadar, baptisterij
Podvršje, položaj Glavčine, južna crkva s pastoforijem
Crkvina, Begovača, Biljani Donji, villa rustica s potvrđenim postojanjem
ranokršćanske crkve čiji ostaci zasad nisu otkriveni

Galovac - Crkvina, poganski kultni objekt pretvoren u oratorij

Polača - Bičina, crkva
lvinj, ranokršćanska bazilika s krstionicom, V.-VI. st.
Strožanac kraj Podstrane, Polače, rimska zgrada
o. Olib, uvala Banjve, ranokršćanska crkva, V.-VI. st.
Muline na Ugljanu, Stivan, bazilika sv. Ivana Krstitelja
Neviđane na Pašmanu, crkva sv. Martina
o. Utranj, Brbinje na Dugom otoku, ranokršćanska građevina, V.-VI. st.
Veli rat - Polje (Dugi otok), gospodarski kompleks
o. Ošljak, crkva Vele Gospe, V.-VI. st.

198
Srima - Prižba, sjeverna crkva dvojne bazilike
Trogir, ranokršćanska bazilika
Krcatovići, Ostrovica kod Gata, ladanjska arhitektura
Split, Lovret, Ad basilieas pictas
Salona, Kapljuč, dijelovi mozaika
Salona, Manastirine, cemeterijalna bazilika
Salona, Marusinac, cemeterijaina bazilika, o. 425. g.
Salona, Basilica discoperta
Salona, episkopalni centar
Salona, Basilica orientalis
Salona, Basilica iuxta portum
Grohote, Šolta, ranokršćanska bazilika
Gorica kod Imotskog, grobnica »a pozzeto«, V.- VI. st.
Vid kod Metkovića, bazilika s baptisterijem ispod Sv. Vida
Vid kod Metkovića, bazilika
Polače, Mljet, kompleks palače s bazilikama
Mogorjelo, bazilika
Oborci kod Donjeg Vakufa, bazilika
Majdan, bazilika
Potoci kod Mostara, bazilika
Lištani-Podvomica, sjeverna bazilika, V.- VI. st.
Gradac u Lepenici, bazilika
Varošluk kod Turbeta, bazilika IV.- V. st.

199
Baza stupa iz hipodroma u Konstantinopolu s prikazom
cara Teodo zija i njegovih sinova

Teodozije na novcu
 Magister militum Stilihan s obitelji

Novac Gale Placidije Novac Livija Severa

 Novac Julija Nepota

Stranica iz Notitia dignitatum

Rijeka, Arco romano, prednja strana
Rijeka, Arco romano, stražnja strana
Split, križ iznad Zlatnih vrata Dioklecijanove palače
 Osor, krstionica (današnje stanje)

Osor, krsni zdenac (današnje stanje)

Nin, oratorij s piscinom ispod župne crkve
Zadar, mozaik s prikazom jelena s kantarosom iz katekumeneja Sv. Stošije

Stari grad na Hvaru, mozaik s prikazom kantarosa i ptica

ri~-=-"::::::::::'=:::=:::'::'::::=::::-::::i ~:'= :'~::::'-:':::=::="'~ :::'''::::::::-:'11

I il

1.1,. I.i
II ii il

L~:~:-':':='H-:-':'-: : : -':= : ':~': :': '-.: : : ': : ': :-":':':=: : : ''':::::'[::::::.:.J..!

Tlocrt bazilike ispod Sv, Vida, Narona

o D D r-l= =-------<.'

D D m

Tlocrt bazilike s krstio nicom, Ivinj

Tlocrt crkve, Sladinac-Ba čina, Ploče

 Tlocrt crkve skrstionicom, Nerezi

lorn.'f'-[11
~~U
I

,
il

~ ~
'0

~
•
,
• ,
•
. . laD
. -.. ,

Tlocrt dvojnih bazilika, Mogorjelo

 Salona, Gradska bazilika

Omišalj, bazilika u uvali Sepen

 Podvršje-Glavčine, ostaci južne crkve

Nevidane na Pašmanu, ostaci crkve Sv. Martina

 Brač, crkva uLovrečini

Polače na Mljetu, ostaci Pijerijeve palače (današnje stanje)

Tioris palace
v u Polačama Tioris palače u Polačama,
prema E. Dyggveu razina prvog kata

Polače, .
situacija s pnkazom pa lače i sakralnih sklopova
 KRATICE

CIL Corpus inscriptionum latinarum

FHG Fragmenta historicorum Graecorum
GZMS Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
HZ Historijski zbornik
MGH Monumenta Germaniae Historica
OA Opvscvla archaeologica
PLRE J. R. Martindale, The Prosopography of The Later Roman Empire ll,
London 1980.
PWRE Pauly-Wissowa, Realenzyklopiidie der class ischen
Altertumswissenschaft, Stuttgart.
PPUD Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
VAM Vjesnik arheološkog muzeja
VAMZ Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu
VHAD Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva

201
 POPIS KORIŠTENIH IZVORA

Ammianus Marcellinus,Rerum gestarum libri qui supersunt, ed. J. C. Rolfe, 3 vols.,

Loeb Classical Library, London, 1986.

Candidus Isaurus, Historiarum libri III, ed. C. Milller, FHG IV, Paris, 1868.
Cassiodori Variae, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. XII,
Hannoverae, 1894.
Cassiodorus, Chronica, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. XI,
Berolini, 1893.
Consularia Constantinopolitana, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi,
vol.lX, Berolini, 1891., reprint Berlin, 1961.
Consularia Italica. Anonymi Valesiani pars posterior, ed. Th. Mommsen, MGH,
Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1891., reprint Berlin, 1961.
Consularia Italica. Continuatio Hauniensis Prosperi ordo posterior, ed. Th.
Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1891., reprint Ber-
lin, 1961.
Consularia Italica . Continuatio Hauniensis Prosperi ordo prior, ed. Th. Mommsen,
MGH, Auctores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1891., reprint Berlin, 1961.
Consularia Italica. Fasti Vindobonenses priores, ed. Th. Mommsen, MGH, Auc-
tores antiquissimi, vol. IX, Berolini, 1891., reprint Berlin, 1961.
Comes Marcellinus, Chronicon, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi,
vol. XI, Berolini, 1893.
Codex Theodosianus T I-VI, ed. P. Krueger- Th. Mommsen, Dublin, Zilrich, 1971.4
Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, ed. G. Moravesik, Wash-
ington, 1967.

Gregorii episcopi Turonensis historiarum libri X, MGH, ss. rer. Merov., I, ed. B.
Krusch, Hannover, 1937.

Hieronymi De viris inlustribus liber. Accedit Genadii catalogus virorum inlustrium.

Ex recensione Gulielmi Herdingii. In aedibus B. G. Teubneri, Lipsiae, 1879.
Hydatius Lemicus, Continua tio chronicorum Hieronymianorum, ed. Th. Mommsen,
MGH,Auctores antiquissimi, vol. XI, Berlin, 1893.

203
Iohannes Antiochenus, Historia, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868.
lordanes, De origine actibusque Gatarum, ed. Th. Mommsen, MGH, Auctores
antiquissimi, vol. V, Berolini, 1882.
lordanes, De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum, ed. Th.
Mommsen, MGH, Auctores antiquissimi, vol. V, Berolini, 1882.
Itineraria Romana, vol. alterum, Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis
Geographica, ed. J. Schnetz, Leipzig, 1940.

lustinianus, Codex Iustinianus, ed. P. Krueger, u: Corpus juris civilis, II, Berlin,
1880.

Laktancije, O smrtima progonitelja, prev. N. Cambi, Split, 2005.

Letopis popa Dukljanina, ur. F. Šišić, Beograd - Zagreb, 1928.

Magnus Felix Ennodius. Vita beatissimi virii Epifani episcopi Ticinensis ecclesiae,
ed. Vogel, MGH, Auctores antiquissimi, vol. VII, Berolini, 1885.
Malalas, Chronographia, ed. Johannes Thurn, Corpus Fontium Historiae
Byzantinae (CFHB) 35, Berlin, New York, 2000.
Malchus, Byzantinae Historiae libri VII, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868.
Marcelin, Kronika, prev. B. Kuntić-Makvić, Zagreb, 2006.

Notitia dignitatum occidentes, ed. O. Seeck, Berolini, 1876.

Pauli Diaconi Historia Romana, ed. J. Droysen, Scriptores rerum germanicarum,

MGH, Auctores antiquissimi, vol. II, Hannoverae, 1878.
Priscos, Historia Byzantina, ed. C. MUller, FHG IV, Paris, 1868.
Procopii Caesariensis opera omnia, Vol. I, De belllis libri I-IV, Bibliotheca scrip-
torum graecorum et romanorum Teubneriana, ed. Gerhard Wirth, Lipsiae
1962.
Procopius ojCaesarea, The Vandalic War (Bellum Vandalicum), London, 1968.
Procopius, History ojthe wars, III-IV, The Loeb classical library, Harvard, 2000.

Sidonius Apollinaris, Epistolae, ed. Ch. Leutjohann, MGH, Auctores antiquissimi,

vol. VIII,Berolini, 1887.
Sveti Jeronim, Izabrane poslanice, prev. I. Marković, ur. K. Prijatelj, Split, 1990.

Tabula Peutingeriana, Itineraria Romana, ed. K. Miller, Stuttgart 1916.

Toma Arhiđakon, Kronika, prev. O. Perić, Split, 2003.
Vegecije Publije Flavije Renat, Sažetak vojne vještine, prev. T. Shek Brnardić,
Zagreb, 2002.

204
 POPIS KORIŠTENE LITERATURE

Abramić M., O povijesti Salone, prev. N. Cambi, u Antička Salona, Split, 1991.,
39-46.
AlfOldy G., Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Provinz Dalmatia (mit
einem Beitrag von A. M6csy), Budapest, 1965.
Andrić S., Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, Godišnjak
Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za
povijest, sv. 2 (2002), Slavonski Brod, 2002.,117-167.
Antoljak S., Zadar unter ostgotischer Herrschaft, Diadora 6, 1973.,207-221.

Badurina A., Ranokršćanski relikvijar iz Novalje, IX. kongres arheologa Jugoslavije,

Zadar 1972, Materijali XII, Zadar, 1976.,283-295.
Bartoloni R., Monete di Roma imperiale, Milano, 2001.2
Basler Đ., Bazilike na Mogorjelu, Naše starine V, Sarajevo, 1958.,45-62.
Basler Đ., Bazilika u Oboreima, Naše starine VII, Sarajevo, 1960.,59-72.
Basler Đ., Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Kasnoantičko doba), Sarajevo,
1966.
Basler Đ., Arhitektura kasnoantičkog doba u Dalmaciji, Sarajevo, 1972.
Basler Đ., Kršćanska arheologija, Mostar, 1990.
Beckwith J., Early Christian and Byzantine art, New Haven, London, 1993.
Belamarić J., Bužančić R., Domančić D., Jeličić-Radonić J., Kovačić V., Rano-
kršćanski spomenici otoka Brača, Split, 1994.
Belamarić J., Split - od carske palače do grada, Split, 1998.
Belamarić J., Gynaeceum Ioviense Dalmatiae - Aspalatho, Diokletian und die
Tetrarchie, Aspekte einer Zeitenwende, Berlin, New York, 2004.,141-162.
Belamarić J., Gynaeceum Ioviense Dalmatiae - Aspalatho, Prilozi povijesti umjet-
nosti u Dalmaciji 40, Split, 2003.-2004., 5-42.
Bojanovski 1., Kasnoantičke grobnice na svod u Čitluku, Naše starine IX, Sarajevo,
1964.,103-121.
Bojanovski 1., Kasnoantička bazilika u Vrbi na Glamočkom polju, GZM, n. s. 35/36,
Sarajevo, 1980./81., 195-209.

205
Bojanovski 1., Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo, 1988.
Bowersock G. W., Brown P., Grabar O. ed., Late antiquiti, A guide to the
postclassical world, Cambridge, London, 1999.
Brandt M., Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1995.2
Brusić Z., Antička luka u Polačama na otoku Mljetu, Izdanja HAD-a 12, Zagreb,
1988., 139-150.
Brusić Z., Kasnoantička utvrđenja na otocima Rabu i Krku, Izdanja HAD-a 13,
Zagreb, 1989., 111-119.
Brusić Z., Reljefna sjeveroitaiska terra sigillata iz Liburnije, Diadora 11, 1989.,93-
158.
Brusić Z., Itaiska terra sigilata u Liburniji, Diadora 12, 1991.,79-88.
Brusić Z., Nalaz posuda od niskometamorfne stijene na otočiću Frmiću kod
Biograda i značenje ovog otočića u režimu plovidbe Pašmanskim kanalom,
Diadora 13,1991.,225-240.
Brusić Z., Starokršćanski sakralni objekti uz plovidbenu rutu istočnom obalom
Jadrana, Diadora 15,1993.,223-236.
Brusić Z., Nove spoznaje o prostoru oko fontane u zadarskom predjelu Kolovare,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 35, Petricolijev zbornik I, Split, 1995.,
53-65.
Brusić Z., Đinđić F., Rekognosciranje obalnog pojasa između Sv. Filipa i Jakova i
Biograda, Obavijesti HAD-a 2/04, Zagreb, 2004.,87-94.
Bufalini G. A., La moneta Romana, Milano, 2001.
Bulić F., Bervaldi J., Kronotaksa solinskih biskupa, Zagreb, 1912.

Bulić F., Karaman Lj., Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb, 1927.
Buljević Z., Ergo sit Hippolytus, Opvscvla archaeologica 21, Zagreb, 1997.
Burns T. S., The Battle of Adrianople: AReconsideration' ,Historia 22,1973.
Bury J. B., The Late Roman Empirefrom the Death of Theodosius I to the Death of
Justinian, 2 vols, London, 1923.
Buschhausen H., Die spiitromischen Metallscrinia undfriihchristlichen Reliquiiire,
Wien, 1971.
Buškariol F., Nakit ukrašen tehnikom cloisonne iz Arheološkog muzeja u Splitu,
VAHD 78,1985.,83-94.
Buškariol F., Prinosi kasnoantičkoj sakralnoj topografiji Narone, Narona, E. Marin
et al., Zagreb, Opuzen, 1999., 131-148.
Buškariol F., Prilozi poznavanju prošlosti otoka Visa od 5. do 15. stoljeća, VAHD
92, Split, 2000., 233-253.
BuzovM., Prilog paleografiji ranokršćanskih mozaičkih natpisa u Istri i Dalmaciji,
Prinosi Odjela za arheologiju, Zagreb, 1983.,75-96.
Buzov M., Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Jugoslaviji, Prilozi Instituta
za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, vol. 3/4,
Zagreb, 1986./87., 103-112.

206
Buzov M., Mozaička dekoracija u kasnoantičkoj arhitekturi na istočnoj obali
Jadrana, Prilozi Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za
arheologiju, vol. 8, Zagreb, 1991.,47-94.
Buzov M., Pjesnikinja Sapfo s Muzama na mozaiku iz Solina, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, vol. 9, Zagreb, 1992.,91-100.

Cambi N., Starokršćanska bazilika i benediktinski samostanski kompleks u Stobreču,

Split, 1974.
Cambi N., Problemi starokršćanske arheologije na istočnoj obali Jadrana. IX.
kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1972, Materijali XII, Zadar 1976.,239-
282.
Cambi N., Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog doba u
Dalmaciji, VARD LXX-LXXI, 1968-69, 1977.,57-106.
Cambi N., Die stadtromischen Sarkophage in Dalmatien, AA 1977.,445-459.
Cambi N., Starokršćanska crkvena arhitektura na području salonitanske metropolije,
Arheološki vestnik XIX, 1978.,606-626.
Cambi N., Antička Narona - urbanistička topografija i kulturni profilgrada, Izdanja
HAD-a 5, 1980., 127-153.
Cambi N., Križ na zapadnim vratima Dioklecijanove palače, Kulturna baština 11-
12,1981.,6-14.
Cambi N., Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, RFFZ 24 (11),
1984-85.,33-59.
Cambi N., XIII. međunarodni kongres za starokršćansku arheologiju, Split-Poreč
1994. godine i starokršćanska arheologija na području Hrvatske, Diadora 15,
1993.,11-26.
Cambi N., Kasnoantička ženska glava iz Konjica i fenomen fizionomijskih
karakteristika kao izraza određenog vremena, RFFZ 33 (21), 1993.-94.,83-92.
Cambi N., Sarkofag Dobroga pastira i njegova grupa, Split, 1994.
Cambi N., Stele iz kasnoantičke grobnice u Dugopolju, VARD 86, 1994., 147-181.
Cambi N., Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb, 2002.
Cambi N., Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005.
Cameron A., The Later Roman Empire AD 284-430, Cambridge, 1993.
Cameron A., The Mediterranean World in late Antiquity AD 395-600, London, New
York,1993.
Castritius H., Die Wehrverfassung des spatromischen Reiches als hinreichende
Bedingung zur Erklarung seine s untergangs?, Westilliricum und Nordostitalien
in der Spiitromischen Zeit, Situla 34, Ljubljana, 1996.,215-232.

Čače S., Civitates Dalmatiae u »Kozmografiji« Anonima Ravenjanina, Diadora 15,

1993.,347-440.

207
Degrassi, Il Confine nord-orientale dell Italia romana, Bern, 1954.
Dautova-Ruševljan V., Rimske svjetiljke u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja u
Rijeci, Diadora 5, 1970., 147-160.
Dautova-Ruševljan V., Tipologija kvarnerskih amfora, Diadora 5, 1970., 161-170.
Deković D., Arheološko rekognosciranje na području Turnja kod Biograda na mOlU,
Obavijeti HAD-a 2/04., XXXVII2004., Zagreb, 2004., 80-86.
Demandt A., Die Spiitantike, Romische Geschichte von Diocletian bis Justinian 284-
565 n. Chr., Miinchen, 1989.
Demo Ž., The Mint in Salona: Nepos and Ovida (474-48112), Studia numismatica
labacensia Alexandro Jeločnik oblata, Situ la 26, Ljubljana, 1988.
Demo Ž., Nov Nepotov solid salonitanske kovnice, Numizmatičke vijesti 1 (42),
Zagreb,1989.
Demo Ž., Another tremissis from the salonitan mint of Iulius Nepos, Illyrica
antiqua, Zagreb, 2005.,187-194.
Demouget E., Bedeutet das Jahr 476 das Ende des romisehen Reichs im Okzident?,
Klio 60 (1978.), 371-381.
Der neue Pauly: Enzyklopiidie der Antike, Stuttgart, Weimar, 1996.-2004.
Dyggve E. - Vetters H., Mogorjelo. Ein spiitantike Herrensitz in romischen
Dalmatia, Wien - Graz - KOIn, 1966.
Dyggve E., Izabrani spisi, Split, 1989.
Dyggve E., Druga basilica urbana s baptisterijem u Saloni, Antička Salona, Split,
1991.,391-396.
Dyggve E., Povijest salonitanskog kršćanstva, Split, 1996.
Domijan M., Ostaci utvrde Sv. Damjana u Barbatu na otoku Rabu, Diadora 14,
1992.,325-344.
Donelli 1., Rekonstrukcija triju kasnoantičkih staklenih balzamarija s lokaliteta
»Dobrić« iz Trogira, Diadora 14,1992.,449-457.
Dva stoljeća arheologije na makarskom primorju, Makarska, 1998.

Effenberger A., Friichristliche Kunst und Kultur. Von Anfangen bis zum 7.
Jahrhundert, Leipzig, 1986.
Egger R., Forschungen in Salona II, Wien, 1926.

Faber A., Osor - Apsorus iz aspekta antičkog pomorstva, Diadora 9, 1980.,289-

310.
Faber A., Osvrt na neka utvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i
srednjeg vijeka, Prilozi Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Odjel za arheologiju, vol. 3/4, Zagreb, 1986./87., 113-140.
Fadić 1., Novaljski relikvijari, Diadora 15,1993.,157-174.
Fadić 1., Staklene boce iz muzeja u Cresu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
35, Petriciolojev zbornik I, Split, 1995., 185-201.

208
Fadić 1., Asseria- Podgrađe kod Benkovca, Obavijesti HAD-a 2, XXXI/99, Zagreb,
1999.,66-71.
Fadić 1., Asseria- nove spoznaje, Obavijesti HAD-a 3, XXXI/99, Zagreb, 1999.,78-
85.
Fadić 1., Žigovi kriptograma i križa na dnu kvadratičnih staklenih vrčeva, Opuscvla
arhaeologica 23-24, Zagreb, 1999.-2000., 185-194.
Fadić 1., Asseria - istraživanja godine 2001., Obavijesti HAD-a 1, XXXIV/02,
Zagreb, 2002., 51-57.
Fadić 1., Kasnoantička nekropola u Briševu, Obavijesti HAD-a 3, XXXIV/02,
Zagreb, 2002., 106-111.
Fadić 1., Asseria - istraživanja u godini 2004., Obavijesti HAD-a l, XXXVII/OS,
Zagreb, 2005., 67-73.
Farlati D., Illyricum sacrum, T. II, Venetiis, 1753.
Ferluga J., L'amministrazione Bizantina in Dalmazia, Venezia, 1978.
Fisković C., Tri ranokršćanske lucerne s Majsana, Adriatica praehistorica et
antiqua, Zagreb, 1970.,689-698.
Fisković 1., O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja, Izdanja HAD-
a 5, Split, 1980.,246-249.
Fisković 1., Solinski tip starokršćanskih sarkofaga, ARR 12, 1996., 117-139.
Fisković 1., Ranokršćanski križevi u srednjovjekovnim crkvama. 0pvscvla
archaeologica 23-24, Zagreb, 1999.-2000.,237-250.
Franzen A., Pregled povijesti Crkve, Zagreb, 1988.

Gabričević B., Kršćanstvo u Iliriku do dolaska Slavena, Studije i članci o religijama

i kultovima antičkog svijeta, Split, 1987.,278-314. Također i u Antička Salona,
ur. N. Cambi, Split, 1991.,327-352.
Gabričević B., Najstariji kršćanski oratorij u Saloni, Studije i članci o religijama i
kultovima antičkog svijeta, Split, 1987.,259-277. Također i u Antička Salona,
ur. N. Cambi, Split, 1991.,353-366.
Gaggero G., Il comes Marcellino e l'autonomia della Dalmazia, Rivista di studi
Bizantini e Slavi ll, Bologna, 1982.,241-269.
Gerber W., Forschungen in Salona l., Wien, 1917.
Gibbon E., The Decline and Fall of The Roman Empire, vol. 1., London, 1776.
Gjurašin H., Grobovi kod vrela rijeke Jadro - Solin, Obavijesti HAD-a 2, XXVII94,
Zagreb, 1994.,55-57.
Gjurašin H., Ranokršćanska crkva u predjelu Brzet u Omišu, Obavijesti HAD-a 3,
XXXVII04, Zagreb, 2004.,118-121.
Gluščević S., Antička keramika s otoka Paga, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.
Gluščević S., Grob 830 s nekropole na Relji u Zadru i problem datacije zdjelica
Hayes 34 (Lamboglia 6), Diadora 15,1993.,55-84.

209
Gluščević S., Hidroarheološke i arheološke aktivnosti na zadarskom otočju,
Obavijesti HAD-a l, XXXIII/OI, Zagreb, 2001.,43-47.
Gluščević S., Otok Silba - Grebeni. Podmorsko istraživanje antičkog brodoloma.
Druga kampanja, Obavijesti HAD-a 1, XXXIV/02, Zagreb, 2002., 64-70.
Goldstein 1., Bizant na Jadranu, Zagreb, 1992.
Goldstein 1., Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.
Gordon C. D., The Age of Attila. Fifth-Century Byzantium and the Barbarians, Ann
Arbor, 1960.
Gračanin H., Zapadnorimsko poslanstvo na Atilin dvor godine 449., Radovi 32-33,
Zagreb, 1999.-2000.,31-50.
Gudelj Lj., Proložac donji - groblje kod Svetog Mihovila, rezultati istraživanja
godine 1997., Obavijesti HAD-a 1 (XXX/98.), Zagreb, 1998.,68-73.
Gunjača Z., Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju
i otocima, Materijali XXII, Novi Sad, 1986.
Gunjača Z., Cisterna starokršćanske dvojne bazilike na Srimi, Diadora 13, 1991.,
269-290.
Gusso M., »Sull'imperatore Glycerio«, Studia et Documenta Historiae et Iuris 58
(1992.),168-193.

Heather P., Goths and Romans 332 - 489, Oxford, 1991.

Heather P., The fall of the Roman Empire, London, 2005.
Horvat A., O odrazima kulture antike na doba predromanike u Lici, Adriatica
praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970.,727-739.
Hossner K., Die letzten kaiser des romischen abendlandes: Anthemius, Olybrius,
Glycerius, Julius Nepos und Romulus Augustulus, Bielitz, 1900.
Hrstić 1., Vujnović N., Arheološka rekognosciranja na području grada Makarske,
Obavijesti HAD-a 1, XXXIV/02, Zagreb, 2002., 80-89.

I Goti, Milano, 1994.

Ilakovac B., Novi nalaz ostataka rimskih zgrada u Zadru 1960. god., Diadora 2,
1960.-1961.,271-301.
Ilakovac B., Izvještaj o sondažnim radovima u Ninu 1970., Diadora 5,1970.,171-
176.
Ilakovac B., Kameni žljebovi akvedukta Biba - Jader, Diadora 9,1980.,327-340.
Ilakovac B., Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982.
Ilakovac B., Da li je rimska Kisa propala u more zbog potresa, Diadora 13, 1991.,
241-250.
Ilakovac B., Hidroarheološko rekognosciranje zadarskog i pašmanskog kanala,
Diadora 14, 1992.,279-290.
Ilakovac B., Jedan forum u rimskoj Saloni sigurno je poznat, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, vol. 9, Zagreb, 1992.,63-68.

210
Ilakovac B., Ranokršćanski relikvijari kesenske (Cissa) biskupije iz Novalje na
otoku Pagu, VAHD 3. ser. XXVI-XXVII, 1993-94.,47-65.
Imamović E., Problemi ubiciranja Stridona, rodnog mjesta Sv. Jeronima, Godišnjak
Društva istoričara Bosne i Hercegovine, god. XXVIII-XXX, 1977-1979,
Sarajevo, 1979.,7-19.
Imamović E., Osvrt na stočarstvo predantičkog i antičkog doba na području rimske
provincije Dalmacije, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 14, Zagreb,
1987.,21-44.
Imamović E., Rezultati probnih iskopavanja u Podastinju, Višnjici i Gromiljaku kod
Kiseljaka, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Arheologija),
Nova serija, sv. 47,1992-1995., Sarajevo, 1996.,61-92.
Ivanišević M., Salonitanski biskupi, VAHD 86, 1994.,223-252.

Jakšić N., Preživjele ranokršćanske crkve u srednjovjekovnoj ninskoj biskupiji,

Diadora 15,1993.,127-144.
Jarak M., Kasnoantički ostaci u blizini uvale Blatna (lokalitet Mohorov) na otoku
Krku, Opvscvla archaeologica 23-24, Zagreb, 1999.-2000.,529-533.
J eličić J., Tragovi ranokršćanske arhitekture od izvora do ušća rijeke Cetine,
Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Znanstveni skup - Sinj, 3-
6. lipnja 1980., Izdanja HAD-a, Split, 1984., 169-180.
Jeličić-Radonić J., Ranokršćanske freske u Lovrečini na Braču, Prijateljev zbornik
I, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32, Split, 1992., 133-150.
Jeličić-Radonić J., Mozaici konsignatorija salonitanske katedrale, Diadora 15,
1993.,275-290.
Jeličić-Radonić J. i dr., GATA, Crkva lustinijanova doba, Split, 1994.
Jeličić-Radonić J., Ranokršćanske dvojne crkve u Starom gradu na Hvaru, Split,
1994.
Jeličić-Radonić J., Nova istraživanja gradskih zidina Salone, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji 37, Split, 1997.-1998.,5-36.
Jones A. H. M., Martindale J. R., Morris J., The Prosopografy of The Later Roman
Empire I, Cambrige, 1971.
Jones A. H. M., The Later Roman Empire 284-602, A Social, Economic and Admin-
istrative Survey, Oxford, 1973.2
Jurić R., Fibule oblika križa iz Privlake kod Zadra, Diadora 15,1993.,103-126.
Jurić R., Le fibule a forma di croce in Croazia, Radovi XIII. Međunarodnog
kongresa za starokršćansku arheologiju, Vatikan-Split, 1998., 1091.-1106.
Jurić R., Starigrad (Paklenica) - Paklarić, 2001, Obavijesti HAD-a 1, XXXIV/02,
Zagreb, 2002., 90-93.
Jurić R., Fibula oblika križa iz Podgrađa (Asseria) kod Benkovca, Diadora 21,
Zadar, 2003., 213-227.

211
Jurišić M., Arheološki nalazi u podmorju Krka, Raba, Paga i Hrvatskog primorja,
Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989., 103-110.
Jurišić M., Antički brodolom nedaleko Vrboske - otok Hvar, Obavijesti HAD-a I
(XXVII/95.), Zagreb, 1995.,29-31.
Jurišić M., Hidroarheološka djelatnost Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne
baštine u godini 1995., Obavijesti HAD-a 1 (XXVIII/96.), Zagreb, 1996.,32-
35.
Jurišić M., Hidroarheološka djelatnost Uprave za zaštitu kulturne baštine tijekom
godine 1996. i 1997., Obavijesti HAD-a 1 (XXX/98.), Zagreb, 1998.,81-90.

Kapetanović V., Rimski Ilirik u odrazu kršćanske književnosti, Split, 2006.

Katić L., Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938.
Katić M., Ubikacija putne postaje Loranum i trasa rimske ceste Tragurio-Lorano-Ad
Pretorum, Diadora 16-17,1994-95.,309-324.
Kent J. P. C., Julius Nepos and the Fall of the Western Empire, R6mische
Forschungen in Nieder6sterreich V (Corolla Memoriae Erich Swoboda
dedicata, Graz - KOIn, 1966.
KentJ. P. C., The Roman Imperial Coinage. Vol. X, London, 1994.
Klaić N. - Rapanić Ž., Zadar u srednjem vijeku, do 1409., Zadar, 1976.
Koch G., Zum Hippolytossarkophag aus Salona, VAHD 77, 1984., 151-159.
Kolega M., Nin - nadžupni kompleks Sv. Anselma (Asela), istraživanja godine
2001., Obavijesti HAD-a 2, XXXIV/02, Zagreb, 2002., 73-78.
Koščević R., Rimsko-provincijalni metalni predmeti - prilog poznavanju oblika,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 9, 1992.,69-90.
Kovačić V., Ranokršćanski natpis iz Trogira, Diadora 14,1992.,301-309.
Kovačić V., Prilozi za ranokršćansku topografiju Trogira, Diadora 15, 1993., 291-
302.
Kozličić M., Historijska geografija istočnog Jadrana u starom vijeku, Split, 1990.
Krautheimer R., ed., Early Christian and Byzantine architecture, New Haven, Lon-
don, 1986.4
Krnčević Ž., Sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Sv. Lovre u šibenskom
Donjem polju, rezultati kampanja 1999. i 2000., Obavijesti HAD-a 3, XXXII/
2000., Zagreb, 2000., 122-126.
Kuntić-Makvić B., Illyricianus: l'histoire du mot et l'histoire de l'Illirique,
Westillyricum und Nordostitalien in der spiitr6mischen Zeit, Situla 34,
Ljubljana, 1996., 185-192.
Kuntić-Makvić B., Grčka i rimska starina, Rano doba hrvatske kulture, Zagreb,
1997., 73-91.
Kuntić-Makvić B., Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija, Primjeri s izmaka
antike, Etničnost i povijest, Zagreb, 1999.,83-94.

212
Lalošević V., Položaj žena kod Huna prema izvješću člana bizantskog poslanstva
(godina 448/449.), Radovi 32-33, Zagreb, 1999.-2000.,9-17.
Le Goff J., Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Zagreb, 1998.
Leksikon antičkih autora, prir. D. Škiljan, Zagreb, 1996.
Lengyel A., Radan G. T. B. ed., The Archeology of Roman Pannonia, Lexington,
Budapest, 1980.
Lipovac G., Razmatranja o problemima antičkog bedema grada Krka - povodom
novih nalaza, Prilozi Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Odjel za arheologiju, vol. 8, Zagreb, 1991.,37-46.
Lozo M., Starokršćanski nalazi crkve Sv. Martina u Vranjicu, Obavijesti HAD-a 1
(XXXl98.), Zagreb, 1998.,63-67.

Ljubović B., Senj u prapovijesti, antici i ranom srednjem vijeku, Katalog arheološke
zbirke, Senj, 2000.
Ljubović E., Svjedočanstva o rimskoj Seniji, Senj, 2001.

MacMul1en R., Christianizing the Roman Empire AD 100-400, New Haven, Lon-
don, 1984.
MacMul1en R., Corruption and the decline of Rome, New Haven, London, 1988.
Maas M., Readings in late antiquity, London, New York, 2000.
Marasović T. - Vrsalović D., Srednjovjekovna opatija na Sustipanu u Splitu, VAHD,
LXV-LXVII, Split, 1963.-1965.
Marasović T., Dioklecijanova palača svjetska kulturna baština, Split Hrvatska,
Zagreb, Split, 1995.
Mardešić J., Istočni trakt gradskih zidina Salone, Opvscvla archaeologica 23-24,
Zagreb, 1999.-2000., 143-153.
Margetić L., Rijeka, Vinodol, Istra, Rijeka, 1990.
Margetić L., Marcel1inus - scolasticus i proconsul Dalmatiae, Historijski zbornik L,
Zagreb, 1997., 1-8.
Margetić L., Neki problemi kolonata u kasnom Rimskom Carstvu, Antika i srednji
vijek, Zagreb, 1995.,96-119.
Margetić L., O nastanku i razvoju službe defensor civitatis, Antika i srednji vijek,
Zagreb, 1995., 120-141.
Marić M., Rezultati arheoloških iskopavanja u Lištanima kraj Livna, lokalitet
Podvornice (Bosna i Hercegovina), Obavijesti HAD-a l, XXXVII/05, Zagreb,
2005.,74-84.
Marin E., Salona Christiana, VAHD 80, 1987.,57-70.
Matin E., Starokršćanska Salona, Zagreb, 1988.
Marin E., Sv. Vid, starokršćanska bazilika i krstionica Narone, srednjovjekovno
groblje, novovjekovna crkva, VAHD, sv. 87-89, Split, 1998.

213
Marin E. et ai., Narona, Zagreb, Opuzen, 1999.
Martindale J. R., The Prosopografy of The Later Roman Empire II, London, 1980.
Maškin N. A., Istorija starog Rima, Beograd, 1987.6
Matejčić R., Monolog nad riječkim termama, Dometi 1, Rijeka, 1968.,27-31.
Matejčić R., Kako čitati grad, Rijeka, 1990.
Matijević M., Nadgrobne stele iz Zvonimirove ulice u Solinu, Obavijesti HAD-a 2,
XXIX/97,Zagreb,1997.,48-50.
Matulić B., Motiv kantarosa na ranokršćanskim mozaicima salonitanske radionice,
Prijateljev zbornik I, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32, Split 1992.,
151-164.
Matulić B., Prilog proučavanju nastanka, razvoja i trajanja salonitanske škole-
radionice mozaika, Opvscvla Archaeologica 18, Zagreb, 1994., 155-172.
Matulić B., Utjecaj antiohijskih mozaičnih uzoraka na mozaike Marusinea, 0pvscvla
Archaeologica 21, Zagreb, 1997., 129-150.
Matulić B., Međuodnosi mozaični h uzoraka i inačica X. italske regije i provincije
Dalmacije, VAHD 92, Split, 2000., 207-230.
Matulić B., Salonitanska mozaična škola-radionica i ostale radionice provincije
Dalmacije, Diadora 21, 2003., 77-100.
Meder J., Podni mozaici u Hrvatskoj od l. do 6. stoljeća, Zagreb, 2003.
Medini J., Mitrički reljef iz Banjevaca, Diadora 8, 1975.,39-84.
Medini J., Provincia Liburnia, Diadora 9,1980.,363-435.
Medini J., Salonitanski arhigalat, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20 (9),
1980-81, 15-27., također i u Antička Salona, Split, 1991.,305-319.
Meeks A. W., The origins of Christian Morality, New Haven, London, 1993,
Mesić J., Zaštitna istraživanja i rekognosciranja podmorskih arheoloških lokaliteta
tijekom 1998., Obavijesti HAD-a 2, XXXI/99, Zagreb, 1999.,72-78.
Migotti B., Ranokršćanska topografija na području između Krke i Cetine, JAZU,
Monografije 2, Zagreb, 1990.
Migotti B., Dekorativna ranokršćanska plastika jaderskog i salonitanskog područja.
Temeljne osobine i međusobne razlike, Diadora 13, 1991.,291-312.
Migotti B., Antičko-srednjovjekovni sakralni kontinuitet na području Dalmacije,
Opvscvla archaeologica 16, Zagreb, 1992.,225-249.
Migotti B., Ranokršćanska biskupija Scardona (Skradin), Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, vol. 9, Zagreb, 1992., 101-112.
Migotti B., O religijskom odnosu prema štovanju mrtvih u pretkršćanskoj antici,
Diadora 15., 1993.,205-222.
Migotti B., Vrste i namjene ranokršćanskih zdanja u Dalmaciji,RFFZ34 (22) 1994.-
95.,113-144.
Miletić N., Ranosrednjovjekovna nekropola u Koritima kod Duvna, GZM, n. s. 331
1978, Sarajevo, 1979.

214
Miletić Ž., Sjeverna salonitanska nekropola, RFFZ29 (16),1990.,163-194.
Milošević A., Porijeklo i datiranje keramičkih posuda u grobovima ranoga srednjega
vijeka u Dalmaciji, Diadora 12,1990.,327-370.
Milošević A., Arheološka topografija Cetine, Split, 1998.
Mimica B., Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske: rani srednji vijek, Zagreb,
1995.
M6csy A., Pannonia, Sonderdruck aus Pauly- Wissowa Realenzyclopiidie der
classischen Altertumswissenschaft, Supplementband IX, Stuttgart, 1962.
M6csy A., Pannonia and Upper Moesia, London, Boston, 1974.
Mohorovičić A., Novootkriveni nalazi antičkih terma, oratorija i starokršćanske
bazilike u gradu Krku, Rad JAZU 360, Zagreb, 1971., 19-34.
Mohorovičić A., Prilog poznavanju antičkog urbanog sloja grada Krka, Izdanja
HAD-a 13, Zagreb, 1989., 17-21.
Mohorovičić A., Starokršćanske sakralne građevine na kvarnerskim otocima Cresu,
Lošinju, Iloviku, Orudi, Krku, Sv. Marku i Rabu, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji 35, Petriciolijev zbornik I, Split, 1995., 123-131.

Nedved B., Zaštitno istraživanje rimskih grobova u Zadru, Diadora 9,1980.,341-

362.
Nedved B., Felix Arba, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.,29-44.
Nikolanci M., »Dalmatinska dinastija« i propast Zapadnog Rimskog Carstva, Radovi
18, Zagreb, 1985.,5-22.
Nikolanci M., Kulturni život u Saloni i rimskoj Dalmaciji, VAHD 82,1989.,143-
155.
Nikolanci M., Šume Dalmacije II antici, VAHD 82,1989.,157-168.
Nodilo N., Historija srednjega vijeka, Bizantija i germanski zapad do smrti cara
Justinijana I., Zagreb, 1900.
Novak G., Prošlost Dalmacije I, Zagreb, 1944.
Novak G., Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji Dalmaciji, HZ,
Zagreb, 1948.
Novak G., Povijest Splita I, Split, 1957.
Novak N., Starokršćanska Tarsatica, Diadora 15,1993.,175-203.

Oreb F., Rimska vila u Strožaneu nedaleko od Splita, Opvscvla archaeologica 23-
24, Zagreb, 1999-2000.,441-450.
Oreb F. et al. ed., Ad basilicas pictas , Split, 1999.
Ostrogorski G., Povijest Bizanta 324-1453, Zagreb, 2002.

Pareti L., Historija čovječanstva, kulturni i naučni razvoj, Stari svijet, sv. III3,
Zagreb,1967.

215
Paškvalin V., Prilog datiranju ranokršćanskih bazilika Bosne i Hercegovine,
Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970.,667-688.
Paškvalin V., Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone, Sarajevo, 2003.
Patsch C., Povijest i topografija Narone, Metković, 1996.
Pauly-Wissowa-Kroll, Real-enzyclopiidie der class ischen Altertums- wissenschajt,
Stuttgart
Pedišić L, Sanacijsko-konzervatorski radovi na kompleksu kasnoantičke vile rustike
u Danilu Gornjem, Obavijesti HAD-a 3, XXVI/94, Zagreb, 1994.,50-51.
Pedišić L, Maraguša kod Skradina - zaštitna arheološka istraživanja, Obavijesti
HAD-a 2, XXIX/97, Zagreb, 1997.,51-53.
Pedišić L, Sanacijsko-konzervatorski radovi na termalnom sustavu kompleksa Stari
Šematorij na Danilu, Obavijesti HAD-a 3, XXIX/97 , Zagreb, 1997.,92-93.
Pedišić L, Murter - najnovija arheološka istraživanja, Obavijesti HAD-a l, XXXIV/
02, Zagreb, 2002., 58-63.
Pedišić L, Sanacijsko-konzervatorski radovi unutar kompleksa dvojne bazilike na
položaju Srima-Prižba i na Danilu - vila rustika i vila urbana, Obavijesti HAD-
a 2, XXXVII/OS, Zagreb, 2005., 60-65.
Petricioli L, Ostaci starokršćanske građevine kod Brbinja, Diadora 2, 1960.-61.,
313.
Petricioli L - Vučenović S., Crkve Sv. Andrija i Sv. Petar Stari u Zadru, Diadora 5,
1970.,177-202.
Petricioli L, »Toreta« na otoku Kornatu, Adriatica praehistorica et antiqua , Zagreb,
1970.,717-726.
Petricioli L, Izoliranje crkve sv. Donata u Zadru 1930.-1931., Diadora 9, 1980.,493-
536.
Petrić N., O ranokršćanskim nalazima i spomenicima na otoku Hvaru, Diadora 15,
1993.,311-344.
Petrinec M. - Šeparović T., Arheološka iskopavanja na Sustipanu u Splitu,
Obavijesti HAD-a 3, XXVI/94, Zagreb, 1994.,47-49.
Petrinec - Šeparović - Vrdoljak, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu,
Split, 1999.
Pikunić A., Termin »pastophoria« u povijesnim izvorima, Diadora 21,2003.,229-
239.
Posavec V., Prilog poznavanju ostrogotskog razdoblja u Dalmaciji, Historijski
zbornik XLIX, Zagreb, 1996., 1-15.
Posavec V., Pogled na prošlost rimske Dalmacije u prvoj polovici V. stoljeća,
Historijski zbornik L, Zagreb, 1997.,9-20.
Prelog M., Između antike i romanike, Zagreb, 1993.

Rabar L, Poviest Carstva Rimskoga, Zagreb, 1889.

Radić D., Bass B., Della Casa Ph., Arheološka istraživanja na otoku Sušcu - sezona
2000., Obavijesti HAD-a 3, XXXII/2000., Zagreb, 2000., 59-62.

216
Radovi prvog međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Split-Solin,
20-22. kolovoza 1894., ur. E. Marin, Split, 1993.
Rapanić Ž., Kasnoantička »palača« u Ostrvici kod Gata (Poljica), Cetinska krajina
od prethistorije do dolaska Turaka, Znanstveni skup - Sinj, 3.-6. lipnja 1980.,
HAD, Split, 1984., 149-162.
Rapanić Ž., Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, 1987.
Rendić-Miočević D., Nekoliko zanimljivih nalaza iz starokršćanskog Solina, VAHD
55,1953.,199-204.
Rendić-Miočević D., Nova solinska turnjačnica sjeverno od foruma, VAHD 55,
1953.,205-212.
Rendić-Miočević D., Neue Funde in der altchristlichen Nekropole Manastirine in
Salona, Archaeologica 1ugoslavica l, Beograd, 1954., 53-70.
Rendić-Miočević D., Salona Christiana. O solinskom baptisterijalnom kompleksu-
cathecumeneum ili consignatorium?, Zbornik Narodnog muzeja, VIII, Beograd,
1975.,255-264.
Rendić-Miočević D., Salona Christiana (III), O salonitanskim primjerima »Crkve
bez krova«, Fiskovićev zbornik l, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21,
Split, 1980.,69-84.
Rendić- Miočević D., Pitanje kronologije razvoja salonitanskih gemina, VAHD 77,
1984.,174-186. Također i u Antička Salona, ur. N. Cambi, 367-377.
Rendić-Miočević D., Carmina epigrajica, Split, 1987.,235-239.
Rendić-Miočević D., Salonitana Christiana (II), »Basilica occidentalis« u tipologiji
ranokršćanske arhitekture Ilirika, u Antička Salona, ur. N. Cambi, Split, 1991.,
379-389.
Rendić-Miočević D., Kasna antika i ranokršćansko doba, u Katalog Arheološki
muzej u Zagrebu. Izbor izfundusa, Arezzo - Zagreb, 1993.
Rogošić R., Veliki Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba (396-437), Zagreb,
1962.
RostovtseffIvanovič M., Histoire economique et sociale de ['Empire romain, Paris,
1988.

Salona I, Sculpture architecturale, ur. N. Duval i E. Marin, Split, 1994.

Salona Christiana, ur. E. Marin, Split, 1994.
Salona I, Catalogue de la sculpture arhitecturale paLeochretienne de Salone, ed. N.
Duval, E. Marin et C. Metzger, Rome-Split, 1994.
Sanader M., Vilicus - prilog poznavanju djelatnosti upravitelja imanja i državnog
namještenika, Opvscvla Archaeologica 19, Zagreb, 1995.,97-110.
Sanader M., Novi aspekti kulta božice Terra Mater, 0pvscvla Archaeologica 20,
Zagreb, 1996., 119-130.

217
Sanader M., Kasnoantička grobnica iz Vojnića, Opvscvla Archaeologica 23-24,
Zagreb, 1999.-2000.,225-236.
Seeck O., Geschichte des Untergangs der antiken Welt V, Leipzig, 1913.
Selem P., Egipatska teomorfna imena na tlu Hrvatske, Opvscvla archaeologica 23-
24, Zagreb, 1999.-2000., 109-114.
Schmidt O., Die Ostgermanen, Miinchen, 1941.
Sherrard P., Bizant, Zagreb, 1972.
Sjaj zadarskih riznica, Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od
IV. do XVIII. stoljeća, Zagreb, 1990.
Smičiklas T., Poviest hrvatska, dio prvi, Zagreb, 1882.
Southern P., Dixon K. R., The late Roman army, London, 2000.
Springer M., Die Schlacht am Frigidus als quellenkundliches und literaturgeschicht-
liches Problem, Westillyricum und Nordostitalien in der spiitromischen Zeit, Situla
34, Ljubljana, 1996.,45-93.
Stein E., Geschichte des Spiitromischen Reiches I, Wien, 1928.
Stichel W., Die romische Kaiser am Ausgang der Antike, Roma, 1982.
Stošić J., Tenšek 1., Valjato Vrus-Vrus 1., Žile 1., Ispravljeni tlocrt kasnoantičke­
palače na otoku Mljetu, Obavijesti HAD-a 3, XXXIV/02, Zagreb, 2002., 98-
105.
Suić M., Pag, Zadar, 1953.
Suić M., Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi Inst. JAZU u Zadru 2,1955.
Suić M., Nin u antici, Nin, Problemi arheoloških istraživanja, Zadar, 1968., 35-52.
Suić M., Liburnia Tarsaticensis, Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970.,
705-716.
Suić M., Zadarski otoci u antici, Povremena izdanja Narodnog muzeja u Zadru,
Zadar, 1974.,47-64.
Suić M., Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 1976. (drugo, izmijenjeno i
dopunjeno izdanje, Zagreb, 2003.)
Suić M., Faze izgradnje bedema antičke Varvarije, Gunjačin zbornik, Zagreb, 1980.,
31-42.
Suić M., Zadar u starom vijeku, Zadar, 1980.
Suić M., Hijeronim Stridonjanin - građanin Tarsatike, Radovi JAZU 426, Zagreb,
1986.,213-278.
Suić M., Bizantski limes na istočnoj obali Jadrana, Petriciolijev zbornik I, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji 35, Split, 1995., 133-145.
Suić M., Varvarina paleochristiana, Diadora 16-17, 1995.,293-308. Objavljeno
također i u: Područje Šibenske županije od pretpovijesti do srednjega vijeka,
Izdanja HAD-a 19, Zagreb, 1998., 181-190.
Suić M., Arheološka istraživanja u Mulinama na otoku Ugljanu, u Odabrani radovi
iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996.,659-688.

218
Suić M., Bribir (Varvaria) u antici, u Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske,
Zadar, 1996.,627-656.
Suić M., Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera selecta, Zadar, 1996.
Suić M., Kontinuitet urbane kulture, Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997.,93-
115.

Šeparović T., Antički zlatnici iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Split,

2000.
Šišić F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925.
Škegro A., Inscriptiones Latinae et Graecae Bosniae et Hercegovinae, 0pvscvla
Archaeologica 21, Zagreb, 1997.,85-116.
Škegro A., Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1999.
Škegro A., Rimska stela iz Ruševca kod Brestovskog u središnjoj Bosni, Opvscvla
Archaeologica 21, Zagreb, 1997.,235-238.
Škegro A., Eksploatacija srebra na području rimskih provincija Dalmacije i
Panonije, Opvscvla Archaeologica 22, Zagreb, 1998., 89-117.
Škegro A., Eksploatacija zlata u Bosni i Hercegovini u rimsko doba, Bosna
franciscana 10 (1988.), 142-160.
Škunca A., Pregled antike otoka Paga, Izdanja HAD-a 13, Zagreb, 1989.,23-28.
Šonje A., Kasnoantički spomenici na otoku Pagu, Peristil 24, Zagreb, 1981.,5-26.
Šuta 1., Zaštitna istraživanja rimskodobne nekropole u Donjim Krtinama u Kaštel
Sućurcu, Obavijesti HAD-a 3, XXXVIII/06, Zagreb, 2006., 85-91.

Tomasović M., Novi nalaz rimskih grobova u Makarskoj i pitanje smještaja antičkog
naselja prema položaju nekropole, Opvscvla archaeologica 23-24, Zagreb,
1999.-2000.,171-183.
Tomorad M., Priskove vijesti o Maksiminovoj diplomatskoj misiji 448. (449.) na
Atilin dvor, Radovi 32-33, Zagreb, 1999.-2000., 19-30.

Uglešić A., Tipološko-stilska analiza istočnogotskog nakita na području rimske

provincije Dalmacije, Radovi FFZa 29 (16),1990.,207-230.
Uglešić A., Još jednom odatiranju ranokršćanskog plutej a iz Posedarja kod Zadra,
Diadora 15, 1993., 145-156.
Uglešić A., Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja
sjeverne Dalmacije, Radovi FFZd 31 (18),1993.,150-154.
Uglešić A., Ranokršćanska arhitektura na području današnje Zadarske nadbi-
skupije, Zadar, 2002.

Vežić P., Prilog poznavanju tipoloških osobina starokršćanskih bazilika u Dalmaciji,

Rapski zbornik, Zagreb, 1986.,297-301.
Vežić P., Starokršćanski sloj katedrale u Zadru, Diadora 10,1988.,165-182.

219
Vežić P., Ulomak starokršćanskog plutej a iz Posedarja nedaleko od Zadra, Diadora
14,1992.,291-299.
Vežić P., Vela Gospa na Ošljaku, Diadora 14,1992.,311-324.
Vežić P., Zadar na pragu kršćanstva, Diadora 15, 1993.,29-54.
Vinski Z., Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, VAMZ s. 3, 3, Zagreb,
1968.
Vinski Z., Zur Datierung einiger Kleinfunde aus spaten salonitanischen Grabern,
Adriatica praehistarica et antiqua , Zagreb, 1970., 699-703.
Vinski Z., Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800., VAM, 3. ser., 5, Zagreb,
1971.,47-72.
Vučić J., Novi ranokršćanski nalazi iz Vida, Obavijesti HAD-a 2, XXXI/99 , Zagreb,
1999.,87-89.
Vučić J., Dvije naronitanske radionice starokršćanske arhitektonske skulpture,
Diadora 21,2003.,183-200.

Weiler 1., Zur Frage der Grenzzeihung zwischen Ost- und Westteil des Romischen
Reiches in der Spatantike, Westillyricum und Nordostitalien in der
spiitromischen Zeit, Situla 34, Ljubljana, 1996.
Wilken L. R., The Christians as the Romans saw them, New Haven, London, 1984.
Wilkes J. J., Dalmatia, London, 1969.
Wilkes J. J., Diocletian 's Palace, Split: Residence of a Retired Roman Emperor,
Sheffield, 1993.
Wolfram H., History of the Goths, Berkeley, 1988.
Wozniak F. E., East Rome, Ravenna and Western Illyricum: 454-536 A. D., Historia
30/1981.,351-382.

Zaninović M., Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primorja, Izdanja HAD-a l3,
Zagreb, 1989.,9-16.
Zaninović M., Naselje i teritorij u antici srednje Dalmacije, Izdanja HAD-a 16,
Zagreb, 1993., 181-192.
Zaninović M., Ranokršćanske crkve kao postaje plovnoga puta duž istočnog
Jadrana, VAHD 86,1994.,125-146.
Zaninović M., Avsonivs vir spectabilis, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.,375-
384.
Zaninović M., Liberov hram u Polačama na otoku Mljetu, Od Helena do Hrvata,
Zagreb, 1996.,345-351
Zaninović M., Limitacija Stonskog polja, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.,414-
423.
Zaninović M., Područje Neretve kao vojni mostobran rimske antike, Od Helena do
Hrvata, Zagreb, 1996.,221-229.

220
Zaninović M., Sol u antici naše obale, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996., 394-
401.
Zmajić B., Novci Julijusa Neposa (474.-480.), posljednjeg priznatog zapadno-
rimskog cara, Numizmatičke vijesti 10, Zagreb, 1957.
Zorić M.,lvinj, crkva Sv. Martina, Šibenik, 1994.
Zorić M., Ivinj, ranokršćanska bazilika s krstionicom, Obavijesti HAD-a 3, XXXII
99, Zagreb, 1999., 103-108.
Zorić M., Arheološka topografija u zaleđu Vodica kod Šibenika, Obavijesti HAD-a
l (XXXII/OO) Zagreb, 2000., 73-77.

Žderić A., Suton antike u svjetlu arijanskog krivovjerja, Diadora 21,2003.,121-182.

221
 DALMATIA IN THE TIME OF MARCELLINUS AND JULIUS NEPOS

Summary

There are no extant written historical sources concerning the general condi-
tions in Dalmatia between AD 450 and 480. Hence any reasonably complete pic-
ture of the state of affairs in the stronghold of Marcellinus and Julius Nepos can
be reconstructed only from a general understanding of the overall economic and
social trends in the late Roman Empire, with support or adjustments from the ar-
chaeological material in Roman Dalmatia.
Since more information is extant about the period that preceded that of
Marcellinus and Julius, as is the case with the period of the rule ofthe Ostrogoths
in Dalmatia, which started some decade after the death of Nepos, it is possible by
a comparison of the state of affairs pursuant to known facts to arrive at reason-
ably creditworthy information about the general trends in this intermediate pe-
riod. Although it was long considered that the passage of the various barbarian
groups through the country at the time of the great migrations had catastrophic
consequences, more recent research has to a great extent revised this viewpoint,
particularly with respect to Dalmatia, in which there are no indications or ar-
chaeological traces to suggest barbarian incursions of any great extent. Dalmatia,
then, was spared the destructive inroads of the barbarian hordes, and for this rea-
son the economic conditions, in spite of the long-lasting crisis, were more propi-
tious in this province than in other Roman provinces in Europe. Apart from that,
the Eastern Empire largely had its having been spared the barbarian invasions to
thank for its subsistence.
The opinion concerning the serious consequences of an economic and social
crisis resulting in the aim ost wholesale moribundity of production and trade, as
well as autarchy, is hard to maintain any longer in the face of archaeological ma-
terial showing that in the 5'h century Dalmatia received wine, oil, salted and cured
meat from other parts of the Mediterranean, particularly from Africa and Greece.
This commerce is shown by the numerous finds of remains of ceramics, par-
ticularly from North Africa. It is hard to believe that domestic products were not
exported from Dalmatia to neighbouring Italy.

223
 Commercial links with Africa and Greece confirmed by the export of goods
to Dalmatia necessarily implies a certain commerce moving in the other direction.
This of course could not have been of the same extant as in the golden age of the
Empire, and would have to have been adapted to the new and changed conditions,
but it would be too much of an overstatement to say that in the period of
Marcellinus and Nepos trade had come to a standstill. Traffic in people and goods
is shown indirectly by the large number of Oriental people in Salona. They must
have kept up various kinds of connection with their native regions, both private
and business. Thus in the conditions of general decline and subsistence economy
the area of Dalmatia, in the 5th century, was experiencing relative prosperity.
As for the condition of artisan trades and art production in the second half of
the 5 th century in Dalmatia, it can be judged only on the basis of results of ar-
chaeological excavations, in which, once again, the constraining factor is the very
poor state of exploration of sites that can be attributed to the later antiquity. That
the trades continued in existence in the coastal towns of Dalmatia almost to the
end of the period of Roman government no longer needs special proof, while the
archaeological material confirms that in the 5th century jewellery was being made
in the cities along the coast. In the Adriatic area at that time Salona was the main
centre of the art of mosaic making, which would come to a peak on the eastern
coast of the Adriatic in the 6th century. It was de rigueur to decorate church build-
ings with mosaics, and this shows that the second half of the 5th century was a
time when there was a wide use for the making of mosaics, which in turn testifies
to an unremitting pace of construction. In the time of Marcellinus and Nepos a
naval fleet was stationed in Dalmatia. Although its main stronghold was not
known, it cannot be doubted that part of it must have been anchored in Salona, but
some parts also had anchorages in other harbours along the coast, Tarsatika and
particularly in Zadar. A naval fleet, like the mercantile marine, meant a constant
customer for jobs and a permanent source of earnings, because of the constant
need for equipment and repairs to the ships. It is known that the gynacaea in
Salona and in Diocletian' s Palace or alongside it produced rope and sails for the
boats, and there was a constant need too for carpenters, longshoremen and other
occupational classes related to the sea and seafaring. The cities on the coast, par-
ticularly Salona, the biggest and most populous town in Dalmatia, were also the
main market for products from the rural hinterland. Although the extraction in-
dustry was almost totally halted in the second half of the 5th century, some finds
of gold were still in operation. After Nepos was driven out of Italy, a mint was at
work in Salona, the work of which was interrupted only immediately before or
soon after Odoacer's conquest of Dalmatia.
The cities were also a market for the products from the villae rusticae, which
survived on the coast and islands as centres of major estates even in later antiq-
uity, adjusting to the new conditions of the market. Alongside many of the villae,
churches were built, and almost every villa on the coast had its own landing, some
of them salt-pans too.

224
 Almost nothing can be said reliably on the basis of sources about farming
and life outside the cities, but from a knowledge of general trends in later antiq-
uity, and sources from a somewhat earlier time, it can be conclude that in the out-
lying smaller economic centres of some of the landowners the workers would
tend to be colons, while in the household economy slaves prevailed. It is certain
that in the hill country animal husbandry was more important than arable farm-
ing. The secondary economy was based on the processing of animal products.
Estates on the islands, the coast and the coastal area produced Mediterranean
crops such as olives, olive oil, grapes and wine, and on the coast the production
of salt thrived. With the crisis and insecurity, with the degradation of the institu-
tions of the municipalities, the importance of the cities declined from their previ-
ous condition. Almost all the more important cities of Dalmatia, in the interior
and along the coast, to a great extent lost the significance that they had had dur-
ing the heyday of the Empire, while some, like Tarsatika, had new roles. Only
Salona, the capital of the province, the seat of the governor and the ecclesiastical
metropolis, retained its importance. At the time of Julius Nepos Salona became
for a short time the capital of the entire Western Roman Empire. And yet from a
defensive point of view, autarchy was nevertheless manifested; this is visible in
the building of refuges, an index of the unreliability and weakness of the defence
that the government was supposed to ensure. The low level of archaeological in-
vestigation of the later antiquity period, particularly in the interior, frustrates the
making of any precise conclusions about cities and their populations in the sec-
ond half of the 5th century.
Nor are there sufficient indices on the basis of which it would be possible to
conclude anything precise or concrete about the population of Dalmatia at this
time. The ethnic picture of the province was distorted because of the migrations
of popUlation brought about by barbarian incursions, and in Dalmatia there were
also barbarian mercenaries of diverse ethnicities, sometimes with their families.
Elements telling of the ethnic and religious composition of the population in
Salona are preserved in somewhat greater abundance, but they cannot be used as
a reliable indicator for the whole of the province, since this was the capital and
the biggest city, as well as the biggest port on the eastern Adriatic.
In the second half of the 5th century the rise in the size of Christian congre-
gations can be seen in the whole of Dalmatia, particularly in the big cities along
the coast. The written sources also confirm the anchorite communities on the
coast and islands. In the interior the conversion process went on slowly and with
greater difficulty. Manichaeanism and to a smaller extent Nestorianism made
their way into Dalmatia with the various oriental cults. Nevertheless, it was
Arianism that was the most widely accepted of the schismatic cults. There are
however too few historical indicators from the interior for the making of any con-
crete and reliable conclusions about the dissemination of the new faith, tempo-
rally and geographically. The Early Christian basilicas discovered to date are usu-
ally dated in the literature to the second half of the 4th century, but mainly to the
first half of the 5th and the 6th century.

225
 The building of the first large church buildings in the interior should be ex-
pected at least a few decades after such buildings appeared in the coastal cities.
The conversion process could have been slower inland than on the coast, and it is
not likely that in the interior we could expected the construction of the first ba-
silicas after the second half of, and maybe even at the very end of, the 4th century.
To sum up the results of complete excavations, field surveys and preliminary
communiques so far published in the literature, two phases of important construc-
tion activity in Dalmatia can be determined. The first phase covers the 4th century
and the first two decades of the Sth, and came after the proclamation that Chris-
tianity was an equal and then the only permitted religion in the Empire. After this
phase came an intermediate period that, following the dating set by the archaeo-
logical literature, would cover the second half of the Sth century. The second
phase overlaps temporally with the period in which lustinian renewed the su-
premacy of the Eastern Roman church over Dalmatia, when, particularly along
the coast and on the islands, a large number of churches and forts were built, the
task of which was to protect maritime communications along the eastern Adriatic
seaboard. In the last few years, with an increased interest in later antiquity, ar-
chaeological research has brought to light a large number of remains of Early
Christian buildings, which has opened up the issue of dating them, and the issue
of reinterpreting the results to date. For very few sites have been systematically
and fully researched, and the idea has become more and more settled that it is in
the second half of the Sth century that a large number of building remains should
be located, although in the literature to date, because of the paucity of elements,
they have been provisionally dated within a wider temporal period. ln this coun-
try conclusions about later antiquity have often been founded on the results of
older investigations of the Middle Ages. Since during new civil engineering
works archaeological excavations and field walking bring to light almost every
day the remains of newly discovered buildings of later antiquity, or parts of their
decorative elements, or stone furnishing pertaining to them, it is clear that a rein-
terpretation of previous ideas about general conditions in Sth century Dalmatia is
required. Late antiquity buildings are most often to be found only in their foun-
dations, and the dating often has to be based on their sculptures and stone furnish-
ing, and sometimes that is the only thing found or preserved. In several cases
there are only hypothetical reconstructions of ground plans, on the basis of
fragmentarily discovered foundations, particularly in cities and settlements with
a continuity of habitation. In such places it is very hard to distinguish earlier
phases of construction, even when they are known with almost total surety to
have existed, or to keep up with all the later remodellings. Of all the very large
number of religious-purpose buildings discovered in later-antiquity Dalmatia in
the literature, only the development of the episcopal complex in Zadar can be at-
tributed with any certainty to the Sth century; it was built up during a longer pe-
riod of time during the Sth century, and it is possible that it was built or decorated
partially during the time of Marcellinus , and perhaps during Nepos' s government.
The most precisely dated building in Dalmatia in the second half of the Sth cen-

226
tury is the late antiquity palace at Polače on the island of Mljet, the dating of
which is confirmed by the Oadacer deed of gift to the comes Pierus.
The moveable archaeological material from later antiquity Dalmatia that can
be attributed to the second half of the 5 th century is very sparse. This category is
occupied first of all by coins of Julius Nepos and other Western Roman emper-
ors, but finds of later antiquity coins are in fact a great rarity. Finds of Nepos
coins come from sites not known, and their value is thus in an archaeological
sense quite small.
Finds of ceramics, fibula, belt buckles and jewellery are fragmentary and
very diverse in typology. Almost no epigraphic material of any great importance
is to be found in the literature for this period. The main reason for it being im-
possible to date 5th century buildings precisely, which as compared with previous
centuries was not marked with characteristic features, is the lack of epigraphic
material to provide immediate testimony to the time, conditions and perhaps even
the reasons for the construction. Although the absence of epigraphs is most of all
conditioned by the failing purchasing power of the population, some of the in-
scriptions that there must in some numbers at least have been, were irreparably
damaged in later periods. lt was later antiquity stone monuments, like sarcophagi
and buildings, were used in the Middle Ages as a source of building material for
new constructions . At the time of the Ottoman wars, the Venetians, like the Turks
themselves, pillaged the stone for the construction of forts, and the people also
took material away from the ruins for house building and land boundaries, while
the statues and portrait-sculpting made of locallimestone were used by the popu-
lation for making lime. The row cemeteries typical of the later antiquity period
were often located on farmiand, and to a great extent were destroyed. Vaulted
tombs appear in the interior more often architecturally incorporated into eccles i-
astically buildings, but examples of free-standing graves show that is not a rule.
In Salona, where the cult of the martyrs developed, it is possible to see the group-
ing of graves around cemetery basilicas. The state of research is such that it is still
not possible to make any precise conclusions about tomb architecture, the basic
types and forms of tombs, or their orientation, in the second half of the 5th cen-
tury, for there is no agreement among archaeologists as to the dating of the indi-
vidual finds.
On the whole we might conclude that the second half of the fifth century
cannot, in the literature, according to the current state of discovery, be clearly dis-
tinguished as a horizon as compared with the previous period. This is a period in
which the processes started with the crisis of the Roman Empire continued, a time
of the breakdown of the structure of the society of antiquity, and the further
gradu al and incessant expansion of Christianity. In research into this period in the
last few years an important advance has been made but because of the reasons
stated archaeologists cannot with any certainty ascribe to this period the archaeo-
logical finds that are posited as possibly belonging to the 5th century. Further ar-
chaeological research will have to undertake the task of throwing light on this still
little-known period of the history of the Dalmatia of later antiquity, while new

227
discoveries will undoubtedly enable a re-evaluation of the current state of knowl-
edge about the time of Marcellinus's and Nepos's rule of Dalmatia.
Their rule on the basis of current information nevertheless can be considered
successful, for in the complex circumstances of the time they both managed to
maintain the stability and safety of the province entrusted to them, and in addi-
tion they summoned up the strength to get involved in events in the wider politi-
cal horizon. The foundation of their security, in conjunction with the personal
qualities they showed, to a great extent rested upon the diversity, richness and
geographical position of Dalmatia, on whose soil, with the murder of Julius Ne-
pos, the rule of the Western Roman Empire was to come to an end. But the mur-
der and the downfall of the Western Empire did not mean for Dalmatia a break in
continuity of either the economy or the manner of living of society in the later
Roman period. The ancient tradition of culture, crafts, seafaring and farming
lived on in the Dalmatian towns and islands, continuing their development in the
period to come in accordance with their abilities and the general social, economic
and political conditions of the time. Adjusting to the conditions, it survived until
the Middle Ages, being built, as the heritage of antiquity, into the foundations of
the formation of the Croatian people, which took place actually in Dalmatia.

Translated by Graham McMaster

228
 KAZALO OSOBNIH IMENA

A B
Abramić, Mihovil 25, 26, 107, 108 Basler, Đuro 72, 73, 79, 107, 112, 116,
Adamancije poslanik 46 127-129
Adler, Ada 33, 53 Bazilik Mlađi konzul 49
Aecije vojskovođa 15, 16, 18,28,35,53, Bazilisk vođa državnog udara 21, 22, 26,
55,60,74 38,44,45
Gaudencije otac magister equitum 15 Armat nećak 21, 22
Ala komes 21 Bazilisk vojskovođa 20,37
Alamani (Alamanni) 9, 10, 16,52,114 Belamarić, Joško 28, 33, 77,82,102
Alani 11, 14, 15, 17 Bernhard, Maria Ludwika 89
Alarik magister militum per Illyricum12, Bervaldi, Josip 25, 48
14,15,73 Bleckmann, Bruno 10
AlfOldy, Geza 111 Bojanovski, Ivo 68,73,78-80,104,106,
Amijan Marcelin (Ammianus Marcelinus) 109,112,116,127,128
12,32,71,73,77 Brandt, Miroslav 9,12,14,16,17,27,42,
Anastazije L car 75 108
Andreas episcopus Bestuensis 106 Brnardić, Vladimir 11
Andrić, Stanko 14 Brnardić Shek, Teodore 11
Anonim Ravenjanin (Ravennatis Anonymi) Brusić, Zdenko 83, 87, 102, 109
33,69,96,98 Bulić, Frane don 25, 26, 28, 48, 66, 67,78
Antemije (Anthemius) rimski car 9,19,20, Buljević, Zrinka 119
26,29,34,37,38,44,61,65,110 Burgundi 14, 16, 18,41,42
Alipija kći 19 Burns, Thomas Samueal 11
Anti 17 Bury, John BagnaIl 9, 11,20,21,39
Antoljak, Stjepan 49 Buškarioi, Frane 94, 122, 123
Aspar magister militum Istoka 20, 36, 37, Buzov, Marija 82
55
Ardarik kralj Gepida 18
C
Arkadije rimski car 13
Cambi, Nenad 25, 66, 70, 71, 86, 89, 92,
Armorićani 18
104,105,107,108,110,116,119,122,
Ataulf vođa Vizigota 15
123,126,128
Atila vladar Huna 17, 18,74,78
Cameron, AveriI9-18, 20, 22, 35, 78
Bleda brat 17
Castritius, Helmut 11
Audax prefekt grada
Aurelius Peculiaris magister conquilarius
77 Č
Auzonije (Avsonivs) vir spectabilis 38,60, Čače, Slobodan 69
126, 129
Avit Marko Eparhije zap.rimski car 19,30,
34,44,51,52,56,62
D
Ekdicije sin magister militum 41,
Damaskije 54, 61
42,44
229
Dautova-Ruševljan, Velika 89, 99
Degrassi, Attilio 96,130
Demandt, Alexander 9-11,13,14,16,18,
19,23,24,41,45,46,63,68,108
Demo, Željko 27, 39,41,44,46, 51,55,56,
65,66,81,94,95
Demouget, E. 24
Dioklecijan (Diocletian) rimski car 9, 10,
24,25,33,64,66,67,77,78
Dixon, Karen 10-13,63,64
Domagoj knez 123
Domnij biskup 107
Donat biskup 12.4
Donelli, Ivo 93
Droysen, Johann Gustav 32
Dukljanin pop 105
Duval, Noel 122
Dyggve, Ejnar 105,115,122,126
Đ
Đinđić, Filip 102
E Grgur Turski (Gregorius Turonensis) 16,
Egger, Rudolf 71,119,130
Egidije magister militum 36,53
EnBlin, Wilhelm 19,23,35,36,38,52,65
Enodije Magno Feliks 30
Epifanije biskup 30, 42
Eugenije 12
Eurik kralj Vizigota 21,42
F Hezihije biskup 108, 122
Fadić, Ivo 92, 99,101
Farlati, Domenico 23, 48,106
Feliks biskup 110
Ferluga, Jadran 45, 60, 61,63
Filarh poklisar 36, 37
Fisković, Cvito 90
Flavije Mezije Feb Sever konzul prefekt
Rima 110
Foka car 32
Franci (Franks) 9, 10, 16
Riparijski 18
Salijski 18
Franzen, August II
Fritigern gotski vođa 12
G Ivan Antiohijski (Ivan Malasas) 19,20,32,
Gabričević,Branimir 107, 109, 111
Gaggero, Gianfranco 24, 35, 52, 53, 61
230
Gaina magister militum praesentalis 13
Gala Placidija carica 15, 16,28,56,59,60,
66,74
Gejzerik kralj Vandala 20, 36, 41
Gelazije papa 108
Gepidi 17, 18,74,80
Gerber, William 122
Germani 11-14, 16,21,24,35,62,94,114
Gibbon, Edward 9, 23, 35
Gigante, Riccardo 97
Gjurašin, Hrvoje 93
Glicerije (Glycerius) rimski car i biskup 9,
20,21,25,26,34,39,40,41,46,48,66,
67,108
Gluščević, Smiljan 87,89,90,99,103,115
Goldstein, Ivo 18,27,66,67,71,73-76,78,
86,93,105,108,109-111,120
Goold, George P. 32
Gothofredus, lacobus 32
Goti (Go th s) 9, 10, 14,41,46,73,74,78,
82,93,96
Gracijan rimski car 11,51,97
Gračanin, Hrvoje 17,29,30,31,74
18,51
H
Heather, Peter 9, 11-15, 18,22,41,45,46
Heraklije car 32
Heraklije eunuh 18, 28
Heriman (Heriman Augiensis) 33
Heruli 74
Hidacije (Hydatius) biskup 18, 19,27,29,
30,36,37,51-53,61,63
Hodgkin, Thomas 17
Honorije rimski car 13, 15, 16
Honorije 1. biskup 108
Hossner, Karl 9
Huni 11,15-18,30,36,53,61,74,78,81,
82
I
Ilakovac, Boris 72, 87,98, 125
Ilo izaurijski general 21,22
Trokund brat 22
Imamović, Enver 77, 78, 84, 117, 128
Ivan zap.rimski car 15, 16,41
36,39,62
Ivanišević, Milan 48,107
Izaurijci 16,20 L
Izidor Seviljski 14 Laktancije 108
Langobardi 93
Lav L ist.rimski car 19-21,26,30,32,35,
J 37-39,41,52,55,56,61-63,65,66
Jakšić, Nikola 120
Arijadna kći 20
Jeličić-Radonić, Jasna 71,72,120 121
124 ' , Lav II. ist.rimski car 20-22, 40
Lav L papa 18
Jelončik, Alex andro 27, 39
Lengyel, Alfonz 12
Jeronim (Hijeronim) Stridonjanin 12 14
Leutjohann, Christian 30
69,73,84,85,96,98,108-110,112 '
Libije Sever zap. rimski car 19,34,52
Heliodor 112
Licinijan 130
Julijan susjed
Pelagija supruga 130
Jones, Arthur Hugh Martin 9, 32, 66, 78
Licinije (Licinius) rimski car 11
Jordan (lordanes) 12, 16, 18,21,25,31,38-
Lidija Basa 111
44,46,51,52,59,63
Lipovac, Goranka 72
Jovijan rimski car 118
Litijci 18
Julije Nepot (Julius Nepos) rimski car 9
21-30,32,34,35,38-49,51,55,56,65~
70,81,94,108,120,134-137 M
Jurić, Radomir 82, 92, 93,124 MacMuIlen, Ramsay 11,12
Jurišić, Mario 86-88 Majorijan Julije Valerije zap.rimski car 19,
Justin II. car 34 24,34,36,52,53,62,76
Justinijan (Justinian) car 9, 32, 54, 69, 93 Maksimila 120
Malko (MaIchus) Sofist 22, 45, 46, 48
Marasović, Tomislav 32, 113
K
Marburg, Claudio de 96
Kandid (Candidus) Izaurijac 20,46
Marcelin patricij namjesnik Dalmacije 6,
Kapetanović, Vicko 28
19,23-31,33,35-38,51-56,59-68,70,
Karaman, Ljubo 25, 66, 67,78
80,81,110,120
Kasiodor (Cassiodorus) Flavije Magno
Marcelin prokonzul 60
AurelijeI9,31,33,37,38,49,59,63
Marcelin Komes (Marcellinus Comes) 19,
Katić, Lovre 26
21,22,25,27,29,31,33,36-38,44,46,
Kazari 17
48,51,53-55,63,67
Kent, John P.C. 24,27,47
Marcijan ist.rimski car 17, 20, 35, 36, 62
Klaić, Nada 29, 60
Margetić, Lujo 14,35,60,75,76,85,96
Klaudije II. rimski car 96
Marić, Marija 129
Klodion vođa Franaka 16
Marin, Emilio 31,48,60,73,104,107-109,
Konstancije Flavije III. zap.rimski car 15
51· ' 111, 122, 123
Marko Aurelije rimski car 71
Konstantin L rimski car 10,32,51,64,75
Markomani 70
Konstantin II. rimski car 118
Marsili, Luigi Fernando grof 96
Konstantin III. rimski car 16
Marvillius, Antonius 32
Konstans sin i suvI adar 16
Maškin, Nikolaj Aleksandrovič 9
Maksim sin i suvI adar 16
Matejčić, Radmila 96, 97,130
Konstantin VII. Porfirogenet 33 34 69
105 ' , , Matulić, Branko 82
Meder, Jagoda 82, 98-101,122
Koščević, Remza 91
Medini, Julijan 69,96,109,111
Kovačić, Vanja 73,108,120,124,125,130
Mesić, Jasen 88
Krueger, Paul 32
Migne, Jean Paul 73
Kuntić-Makvić, Bruna 29, 31,60,69-73
Migotti, Branka 81,102,107-110,121
Kvadi 14, 17,70,71
124, 125 '
Kvirin 125

231
Miletić, Nada 92 Paškvalin, Veljko 90, 106, 112, 117, 118,
Miletić, Željko 71 127,128
Miller, Konrad 33 Patsch, Carl 104
Milošević, Ante 110, 114-116 Pavao Đakon (Paulus Diaconus) 20, 32, 35
Mimica, Bože 10,41,46,75 Pedišić, Ivo 103
Mirošević, Franko 70 Perić, Olga 34
Mohorovičić, Andre 70,100,101 Petricioli, Ivo 110, 124, 125
Mommsen, Theodor 29-32 Petrinec, Maja 113, 114
Moravcsik, Gyula 33 Petronije Maksim zap.rimski car 18, 19,34
M6csy,Andras 11-14, 16, 111 Pijerije komes 126, 136
Mundo vojskovođa 93 Posavec, Vladimir 49, 50, 71, 72, 77, 79,
Miiller, Carolus 30, 32 84,118,129
Prisk (Priscus) 20, 27, 30, 36-38, 61
N Prisk Atal rimski car 15, 16
Natalis biskup 40 Projekt klesar 120
Nedved, Branka 99-101 Prokop ije (Procopius) iz Cezareje 20, 22,
Nepocijan magister militum 24,30,36,40, 25,27,31,33,35-38,53,55,61,93
51-53,55
Nestorije patrijarh 111
R
Nikolanci, Mladen 20, 22, 27, 35-38,40-
Radagais vođa Germana 14
42,45,47-49,51,52,59-61,63,66,69,
Radan, George T.B. 12
81,83,110,111
Novak, Grga 26, 35, 51,59,60,66,73,77- Radvany, Nikola 29
Rapanić, Željko 29, 76,126
80,83,101
Rendić-Miočević, Duje 102, 122, 130
Novak, Neven 130
Ricimer magister militum Zapada 19-21,
28,29,36-38,52,53,55,61-63,65,81
o Gundobad nećak i nasljednik 20, 41
Odoakar Flavije kralj Germana 21, 22, 24, Rogošić, Roko 26,36,37,41,42,45,46
26,32,44-47,49,69,126 Romul Augustul (Romulus Augustulus)
Armat brat 45 rimski car 9, 21,24,32,34,44,45,47
Olibrije (Olybrius) Anicije rimski car 9, 20, Rostovtseff Ivanovič, Michel 9
34 Rua vođa Huna 15
Olibroni 18 Rufin pretorijanski prefekt 13
Olimpiodorus Tebanac15
Optila 19
Oreb, Franko 103, 122 S
Orest magister militum i patricij 21,42-45, Salustije 54
47,69 Sanader, Mirjana 92,116
Pavao brat 21,45 Saria, Balduin 48
Ostrogorski, Georgije 9, ll, 12, 13,20,47 Sarmati 10, 18
Ostrogoti (Istočni Goti) 11, 12, 17, 18,21, Sasi 10,18
22,49,74,79,80,82,91,93,105,114, Schmidt, Ludwig 14
120,126,128 Schnetz, Joseph 33
Trački 21 Seeck,Otto9, 12, 18, 19,27,32,35,37,40,
Ovida 25, 27, 33, 39, 46, 48-50, 69, 81, 95 61
Severin Mlađi konzul 49
p Sherrard, Philip 10
Pareti, Luigi 35 Siagrije praefectus praetorio Galliarum 45,
Pashazije staklar 90 48
Pašalić, Esad 106 Sidonije Apolinar 30, 41,52,53

232
Silvan comes et magister militum 63 V
Simferije biskup 108, 122 Valamir vođa Ostrogota 18
Sindila komes 21 Valens rimski car 11,80
Slaveni 81, 107 VaJija kralj Vizi gota 15
Smičiklas, Tadija 24-26 Valois, Hemi de (Henricus Valesius) 32
Southern, Pat 10-13, 63, 64 Vandali 14-16, 19,20,29,30,36-38,41,
Springer, Matthias 12 53-55,62,65,68
Stein, Ernst 9, 10, 18,20,21,23,41,42,44, Valens rimski car 35
45,48,53 Valentinijan L rimski car 35, 75, 80, 85, 97
Stichel, Rudolph H.w. 9 Valentinijan II, rimski car 118
Stilihon magister militum Zapada 13-15,51 Valentinijan IIi. zap ,rimski car 15-19,28,
Stošić, Josip 126 35,40,41,55,59-62,66,74,80,110
Suić, Mate 10, 12, 14,69,70,72-75,84, Justa Grata Honorija Se§tra 17
85,96,98,99,101,102,108,109,114, Venancije biskup 107, 127
126, 128 Verina Elija carica 21,22,26,38,46,55
Svebi 14, 15, 16,29 Patricij ljubavnik 22
Vetters, Hermann 105
Vežić,Pavu§a 107, 108, IlO, 111, 123-125
Š VIdimer vođa Ostrogota 18,21
~eparović, Tomislav 56,94,113,114 Vijator 25, 3S, 46; 48, 49, 69, 81
Sišić, Ferdo 23, 25-27, 46, 48, 49, 51, 59- Vincencije vojskovođa 21
61,73,74,105,112,118 Vinski, Zdenko 80, 82, 91-94, 114
§kegro, Ante 78-80,82,83,117,128 Vitiges kralj Gota 93
Skunca, Aleksij 98 Vizigoti (Zapadni Goti) 11-16,18,19,21,
Šonje, Ante 98 29,30,36,41-43,73,74,96,101,105,
Šuta, Ivan 103 125
Vogel, Friderieus 30
Vfsalović; Dasen 113
T Vučef1{jvić, Svetislav 124
Teodemir vođa Ostrogota 18
Teodor Lektor 38
Teodorik L kralj Vizigota 15 W
Teodorik II. kralj Vizigota 18,52 Weiler, Ingornar 68
Teodorik Amal vođa Ostrogota 18,22,30- Wilkes, John Joseph 9, 16,24,35,36,38,
32,50,79,110 41,46,61,66,67,73,75,77,103
Teodorik Strabon vođa tračkih Ostrogota Wolfram, Hervig 15, 18,42
21,22,46
Teodozije I (Theodosius I) timski car 9, 11,
12,54,64,97,108, ilO Z
Teodozije IL ist.rimski car 15-17,54,71, Zaninović, Marin 38,60,85,96,98, 104,
82 105,109,126,129
Eudoksija Licinija kći 16,19,59 Zenon (Tarasikodia poglavica Izaurijaca)
Toma Arhiđakon 34, 40, 105 ist. rimski car 18,20-22,25,26,32,39-
Tomorad, Mladen 17 41,44-47,55,56,81
Traustila 19 Zmajić, Bartol 21,26,38,40-42,45,46,
Trokundit konzul 49 51,60,65,68,81,94
Truhelka, Ćiro 127 Zorić, Magda 103, 125
Zosim 12, 15, 16
Zosim papa 108, 110
U
Uglešić, Ante 120

233
 KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA

A Bielitz 9
Adda 126 Biba 72
Aenona (Nin) 72, 101 Bihać 68
Sv. Marija 101 Bileća 127
Afrika 15, 16, 19,20,36,38,41,54,55,89, Biljane Donje 120
90,133 Begovača 120
Akva Flavija (Chavez u Portugalu) 29 Crkva Marijina Uznesenja 120
Akvileja 18, 69, 110, 111 Biograd 87, 102
Aleksandrija 109 Bošana 102
Alpe 14, 15,43,52 Primorje 102
Istočne 73 Kapelica 103
Iulske 18 Sv. Hadrijan 103
Alzace 16 Bistrica 78
Antiohija 107 Biševo 105
Aquitania secunda 15 Bizant (Bizantsko Carstvo) 9, 10, 26, 59,
Argentaria (Srebrenica) 79 66,76,78,86,93,105,120
Argyruntum (Starigrad Paklenica) 97, 98 Bjelašnica 68
Arles 21 Blatno jezero 18
Aronija (Makarska) 130 Bobara 105
Arverno (Clermont u Francuskoj) 30, 42 Bologna 35
Asseria (Podgrađe kod Benkovca) 92, 93 Borovo 86
Atena 54 Bosna (rijeka) 90
Akademija 54 Bosna i Hercegovina (Bosna) 68, 73, 78-
Avendo (Brlog) 98 80,90,95,104-106,109,111,112,116,
117,123,127-129
Bošana 92
B
Boston 11
Bačka 82
Brač 102, 121
Baleari 41
Postira 121
Balkan (Balkanski poluotok) 14,22,30,65
Brestovski 117
Basijana 77
Blaškovića šuma 117
Baška Voda 130
Ruševci 117
Beč (Wien) 9, 105, 130
Breza 106
Beograd 9, 29, 105, 122
Britanija 14, 16
Berkeley 15
Budimpešta (Budapest) 12,29, 111
Berlin 32, 33, 77
Budva68
Berloni (Bern) 29-32, 96

235
C Dugi otok 125
Cambridge 9, 32 . Brbinj 125
Campus Mauriciacus (Mauricijakovo polje) Dugopolje 116
17 Dunav lO, ll, 18
Cetina 107, 124 Durostorum (Silistrija u Bugarskoj) 15
Cezareja 31 Duvno 92, 107
Chalons-en-Champagne 17
Civitates Monetium (Brinje) 98
E
Cres 70, 98, 100
Efez III
Apsorus (Osor) 100
Egipat 75, 109
Sv. Marija 101
Ekvuum (Čitluk) 74
Caput Insulae (Beli) 100
Emona (Ljubljana) 91
Crepsa (Cres) 101
Epidaur (Cavtat) 74, 82, 104
Lovreška na moru 10 1
Epir 13,14,81
Sv. Bartolomej 101
Europa 35,65,92, 133
Crikvenica (ad Turres) 96
Crna Gora 68
Crno more 18 F
Filadelfija 30
Filipi III
Č
Florencija 14
Čapljina 73
Fojnica 78, 79
Čelebići 106
Forli 126
Čipuljić 106
Frigido 12
Grudine 106
Frmić 87
Čitluk (Bih) 116, 128
Furlanija 18

D
G
Dabravine 106
Gala 111,115
Dalmacija (Dalmatia) 6, 14, 16,21,24-26,
Galeata 126
28,29,31,33-39,41,43,44,46-53,55,
Galecija 29
56,59-62,63,65-74,76-84,86,91-96,
Galija 14-18, 24, 29, 30, 36,41,42,44,46,
98,99, 101, 103-107, 109-114, 118,
48,51-53,55,74,79
120, 121, 123, 125-127, 129, 133-136
Gata 120, 126
Dakija 78
Ostrovica 126
Danilo Gornje 103
Krcatovići 126
Sv. Danijel 103
Miri 126
Dertona 36
Glamoč 116
Dinaridi 47
Glamočko polje 117
Doboj 106
Gorica 116
Dobrudža 14
Gornja Mezija (Upper Moesia) 11-14, 16
Domavija (Gradina kod Srebrenice) 79,80,
Gorski kotar 68
106
Gračanica 93
Donja Mezija 13,22
Graz 24
Donji Vakuf 128
Grčka 133
Drina 13,68,73,79, 128
Grmeč 68
Dublin 32 Gromiljak 117
Dubrovnik 105
Gradac 105
Spil an 105

236
H Kaštel-Sućurac 103
Hadrijanopol(Adrianop1e) ll, 12, 18 Donje Krtine 103
Hannoverae (Hannover) 31, 32 Katalaunska polja 18,53
Han-Potok 114 Kijevo 115
Harvard 31 Kiseljak 106, 117
Hispanija 15, 16,29,42,52,78,79 Klobuk 128, 129
Homolj 106 Knin 114
Gradac 106 Spas brdo 114
Hrvatska 5, 10, 82, 92, 98, 102, 103, 107 Konstantinopol (Carigrad) 11, 13, 16, 17,
Hrvatsko primorje 87, 96, 97 19,20,22,39,44,45,49,60-62,65,66,
Hvar 86 74,81,94,124
Duboka 86 Konjic 106
Hvar 86 Korčula 123
Petrov bok 86 Korita 92
Vrboska 86 Kornati 105
Gospa od Tarca 105
Korzika 41
I
KaIn 24
Ilinjača 106
Kranj 93
Gradac 106
Lajh 93
Ilovik 7
Krk (Curicta) 70, 72,87,98, 100
Imotski 116
Baška 98
Ist 87
Fulfinum (Omišalj) 87, 100
Istočno Rimsko Carstvo (Istok) ll, 13, 16,-
Mirine 100
20,22,25,29,30,35,37,44,48,49,51,
Sepen uvala 100
55,59,60-66,68,69,74,76,78,81,89,
Sv. Ćiril 100
109, IlO, Ill, 133
Krk (Curicu m) 100
Istra (Histria) 14,69
Sv. Marija 100
Italija (Italy) 6, 13-27,30,31,36,37,39-
Krka 102, 103, 107, 124
47,49,55,56,61,62,65-69,71,73,74,
Krupa 78
76,79,81,83,93,96,97,133,134
Kukuljari 87
Ivinj 125
Kumenat 87
Sv. Martin 125
Kupa 68
Kupari 105
J Kvarner 87, 99
Jadran 10,66,68,73,76,81,82,87,88,97, K varnerić 87
104, 105, 109
Jadro 93
L
Janica 87
Labinski zaljev 68
Japudija 98
Lašva 78
Jugoslavija 80, 92
Lemika 29
Leipzig 9, 32, 33
K Lepenica 128
Kakanj 106 Gradac 128
Kamenjak 87 Lexington 12
Kana 12 Liburnija (Provincia Liburnia) 69, 96
Karavukovo 82 Ligurija 36
Kartaga 38 Lisičići 106
Kašić 114, 120 Lištani 128, 129
Glavčurak 114 Podvornice 128, 129

237
Livanjsko polje 128 N
Livno 129 Nais 17
Loira 48 Narbona Sekunda 42
London 9-12, 41, 47 Narona (Vid kod Metkovića) 74, 82, 85, 90,
Lopsica (Sv. Juraj) 97, 98 93,104-106, Ill, 122, 123, 127, 128
Lošinj 70 Erešove bare 123
Lovrečina 121 Sv. Vid 122
Lučani 115 Nedao 18,74
Neretva 90,104-106
Nerezi 128, 129
Lj
New Haven ll, 12
Ljubija 79
New York 9,17,33,77
Ljubljana ll, 12,27,39,71
Nikomedija 108
Ljubuški 128
Norik 14, 18,70,73
Njemačka 17
M
Madeškovci 106
Maglić 68
o
Oborci 116, 127, 128
Makarsko primorje 130
Olimpija 54
Mala Kapela 68
Oxford 9
Majdan 128
Opuzen 122, 123
Majsan 90, 105
Ortopla/Ospela (Stinica) 97, 98
Mantua 18
Margo (Požarevac) 17 Oruda 70
Ostrožac 106
Marseilles 21
Ošljak 125
Mediolan (Milano) 18,94
Crkva Uznesenja Marijina 125
Mery-sur-Seine 17
Metković 104
Mezija 18, 22, 70 p
Mihaljevići 114, 118 Pag 87, 89,98,99
Milano ll, 14,47, 110 Borovićevi 99
Mljet (Melita) 105, 126, 127, 136 Cissa (Caska) 98, 99
Polače 105, 126, 127, 136 Dabovi 99
Mogorjelo 73, 90, 104, 105, 118, 127, 128 Kolan 99
Mokro 128 Košlja gromača 99
Molat 87 Košljun 99
Morava 14 Navalia (Novalja) 98, 99
Mostar 72, 106, 107, 114, 128 Novaljsko polje 99
Mošunj 128 Paški zaljev 99
Mramorno more 17 Stara Povljana 99
Mrkan 105 Šankovi stani 99
Mujdžići kod Šipova 128 Tovarnele 99
Mukur (Makarska) 130 Pakoštane 87
Municipium Bist.. .(Bugojno) 106, 117 Panij 30
Crkvine 117 Panik 127
Murter 87 Panonija (Pannonia) 11-14, 16-18,28,65,
Prišnjak 87 70,71,73,74,78,80,82,87,90,91
Sv. Nikola 87 Prima 16
Mi.inchen 9, 14 Savija 14, 16
Sekunda 14, 16

238
 Superior (Gornja) 96 Rajna 10, 14
Valeria 16 Rakovčani 114, 118
Pariz (Paris) 9, 30, 32, 110 Ravena 15, 16, 33, 39-41, 43, 44, 45, 47,
Pašman 87 52,69,94, 119
Polači ne 87 Raša 69
Pašmanski kanal 87, 102 Recija 14
Pavija 42 Resnik 90, 103
Patavij (Padova) 18 Rijeka 14, 89, 96, 97, 130
Peloponez 37 Goljak-Kalvarija 96, 97
Pelješac 123 Katarina 96, 97
Pelješki kanal 105 Korzo 89, 96
Petovija (Ptuj) 91 Sv. Andrija 130
Piacenza 45 Sv. Bernardin 97
Pineta 45 Rim (Roma) 9, ll, 15, 16, 19,28,39-41,
Pirovački zaljev 125 43,44,62,78, 107, 110, 122
Plumbum (Olovo) 79 Kolosej 110
Podastinj 117 Ostija 39
Crkvina 117 Porta 39, 40
Podstrana 126 Rimsko Carstvo (Roman Empire) 9-14, 22,
Strožanac 126 25,54,59,63-65,68,69,72,76-78,84,
Polače 126 86,91,97,108,110,129,133,135,137
Podunavlje 91 Prefektura Galija (praefectura praetorio per
Pod velebitski kanal 99 Galliarum) II
Polje 106 Prefektura Ilirik (praefectura praetorio per
Poljica 126 Illyricum) 10, 13,26,28,31,59,68,70,
Poreč 107 76,93,98,107,109
Portugal 29 Istočni Ilirik 13, 59
Posedarje 120 Makedonija 59
Potoci 128 Dakija 59
Povila 87 Zapadni Ilirik 13, 111
Pretorij (Grebaštica) 130 Prefektura Istok (praefectura praetorio per
Prevalitana 13, 35 Orientem) 10
Prezid 97 Prefektura Italija (praefectura praetorio per
Prijedor 118 IIlyrici, Italiae et Africae) ll, 13, 59
Privlaka 82, 92, 124 Regio X. Venetia et Histria 69
Promajna 130 Rječina 97
Provansa 42 Rusija 74
Prud 123
Pula 72
S
Pup lisca (Lisac) 98
Sagvar (Mađ.) 91
Salona (Solin) 24, 25, 27, 29, 33, 39, 40,
R 45,46,48,55,56,60,61,66,67,71-74,
Rab 70, 87, 98, 99 77,80-83,85,90,91,93,94, 101-104,
Colentum 99 106-109, Ill, 113, 119-122, 125, 127,
Rab (Arva) 99 130,133-135,137
Sv. Ivan 100 Basilica iuxta pOl'tum 122
Sv. Ivan Evanđelista 100 Basilica orientalis 122
Sv. Marija Velika 100 Crikvina groblje 29
Rajiovac 118 Hortus Metrodori 109

239
 Kapljuč 107, 120 Š
Manastirine 73, 122, 130 Šćedro 105
Oratorij A 107 Veli porat 105
Porta Caesarea 109 Šibenik 92, 103, 125
Rupotina 109
Saništa 87 T
Sanski most 79
Tarsatička Liburnija (Liburnia Tarsati-
Sarajevo 68, 92, 95, 106, 112, 117, 128 censis) 33, 69, 96
Aquae S .... (Ilidža) 106
Tarsatika (Tarsatica) 12, 14,69,73,82,84,
Sardinija 37, 41
87,89,96-98, 130, 134, 135
Sarsenterum (Cim) 106
Tasovčići 128
Sava 14,73 Tesalonika (Solun) 94
Senia (Senj) 82, 87, 96-98, III
Teutoburgium (Dalj) 82
Serdika 17 Ticino (Pavia) 30, 45
Sheffield 61 Tilurij (Gardun) 116
Sicilija 26,28,30,32,36-38,41,54,68,81
Timok 14
Singidun (Beograd) 17
Torino 14
Sinj Ill, 115
Toskana 15
Sirija 30
Touluse 42
Sirmij (Srijemska Mitrovica) 16, 17, 71,
Tračka dijaceza 12
127 Trakija 16,30,46, 78
Siscija (Sisak) 80, 91, 127 Trogir 73, 93, 108, 119
Skelani 128
Dobrić 93
Skelani II 128 Troyes 17
Skardona 93, 102
Slavonski Brod 14
Snježnik 68 U
Soča 49 Učka 68
Solun 12, 81, III Ugljan 102, 114
Soma 16,48 Muline 102, 114
Split (Aspalathos) 25, 26, 28, 32, 33, 35, Ulpijana 93
48,55,56,61,66,70,71,76-78,83,90- Una 68
92,94,95,101-105,107,109,113,119- Unešić 114
122, 124, 130 Utran 125
Dioklecijanova palača 23, 25, 28, 32,
46,61,66,67,77,78,82,134 V
Manuš 103, 122 Vareš 79
Ad basilicas pictas 103, 122 Varošluk kod Turbeta 90, 128
Sustipan 113 Varšava (Warszawa) 89
Sredozemlje 29, 31, 133 Varvara 128
Sredozemno more 13 Varvaria (Bribir) 71, 72
Staroglavci 79 Vatikan (Vatican) 110
Stolac 127 Vegium (Karlobag) 97, 98
Stridon 73 Velebit 98
Stuttgart 10,12,15,18,19,33,38,48,53 Vratnik 98
Sušak 105 Velika Kapela 68
Sutvara 105 Venecija (Venetia) 23, 34, 60
Sv. Filip i Jakov 102 Verona 18
Sv. Lovre u Donjem Polju 92 Vinodol 14
Sv. Marko 70 Visoko 79

240
Višnjica Gornja 106, 117, 128 Relja 115
Begovića guvno 117, 128 Sv. Andrija i Sv. Petar Stari 124
Vitina 118 Sv. Ivan 124
Doci 118, 129 Sv. Petar 101
Vodice 94, 103 Sv. Stjepan/Sv. Šime 123
Arauzona 103 Sv. Stošija (Sv. Petar) 123, 124
Biskupija 103 Sv. Toma 123
Sv. Ilija 103 Zagreb 9-12,17,18,20,21,24-27,29,31,
Velika Mrdakovica 103 32,35,38,41,46,48,49,51,55,56,60,
Vodičko polje 103 66,69,70,72,74-78,80,82,84-93,95,
Vojnić 92, 116 96,98-100, 102-105, 107, 110, 113,
Volga 17 116,117,119,121,122,123,125,126,
Vranica 68, 78, 106 128, 129
Vrba 116, 117 Zapadno Rimsko Carstvo (Zapad) 5, 6, 9,
Vrbas 68, 78 11,13-23,26-29,31,32,34-37,39,44-
49,51,52,55,56,59-64,66,67,69,74,
76,79-81,110,135
W Zelengora 68
Washington 33 Zlatni rog 17
Weimar 10, 18 Zrmanja 102
ZUrich 32
Z
Zadar (Jader) 29, 49, 69-75,81-84,92,93, Ž
98,99,101,102,104,107,108,110, Željeznica 78
111,114,115,120,122-125,134,136 Živogošće 130
Kolovare 83, 101 Žrnovnica 94

Kazala sastavio: Zvonimir Forker

241
 SADRŽAJ

Uvod ....................................................... . 5

1. RIMSKO CARSTVO U IV. I V. STOLJEĆU ...................... . 7

Kratki pregled političkih zbivanja ............................ . 9
Mjesto »dalmatinske dinastije« u stručnoj literatUli ............... . 23
Pregled građe ............................................ . 29
Uloga Marcelina i Julija Nepota u zbivanjima V. stoljeća .......... . 35
Rodoslovlje »dalmatinske dinastije« .......................... . 51

II. DALMACIJA U VRIJEME MARCELINA I JULIJA NEPOTA ...... . 57

Pitanje samostalnosti provincije Dalmacije ..................... . 59
Kratki osvrt na problem granica Dalmacije ..................... . 68
Gospodarski život provincije 70
Pokretni arheološki materijal ................................ . 89
Gradovi i naselja .......................................... . 96
Stanovništvo i vjera ........................................ 107
Pokapanje ................................................ 113
Nadgrobna plastika, arhitektura, spomenici i natpisi ............... 119

III. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .............................. 131

Zaključnarazmatranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 133
Appendix I. ............................................... 139
Appendix II. .............................................. 140
Appendix III. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 198
Slikovni prilog ................................... između str. 200 i 201
Kratice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 20 l
Popis korištenih izvora ...................................... 203
Popis korištene literature .................................... 205

Dalmatia in the Time of Marcellinus and Julius Nepos (S u m m ary) . . .. 223

Kazalo osobnih imena .......................................... 229
Kazalo zemljopisnih naziva ...................................... 235

243
 Izdavač
KNJIŽEVNI KRUG
Split, Ispod ure 3

Za izdavača
NENAD CAMBI

Internet knjižara na adresi

www.knjizevni-krug.hr

Lektura i korektura
KATJA TRESIĆ-PAVIČIĆ

Računalni slog
Književni krug Split

Tisak
»Dalmacija papir«, Split

Naklada: 500 primjeraka

ISBN 978-953-163-233-1

Tiskanje ove knjige novčano su potpomogli:

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Tisak dovršen u studenom 2007.

ISBN 978-953-163-233-1

IIIIIIIIII! I~IIIIII
9789531632331

cijena: 130,00 kn