Sofoklo, Antigona, drama – tragedija (antika)

DRAMA
Dvojaki karakter:
Književni tekst
Scenska izvedba (vizualan i auditivan doživljaj)
osnovno sredstvo izražavanja je dijalog
adaptacija – prilagodba teksta za izvođenje na pozornici

STRUKTURA TEKSTA:
dijalog
didaskalije (čitatelju, režiji, scenografu, koreografu, u zagradama ili u kurzivu)
popis likova (osnovne karakteristike) – afiš (l'affiche)

STRUKTURA DJELA:
uvod ili ekspozicija
zaplet
vrhunac ili kulminacija
obrat ili peripetije
rasplet

TRAGEDIJA
NASTANAK TRAGEDIJE:
procvat u V. stoljeću prije Krista
nastala iz obreda posvećenih bogu Dionizu tako da se korifej izdvojio iz kora i počeo govoriti
samostalne stihove i razgovarati s korom
utemeljitelj je Tespis
ESHIL uvodi deuteragonista (drugog glumca)
SOFOKLO uvodi tritagonista (trećeg glumca)
Naziv potječe od rjieči tragos (jarac) i ode (pjesma) jer su u najstarije vrijeme koreuti bili zagrnuti
jarećom kožom

Struktura grčke tragedije:

PROLOG – uvodni dio prije ulaska kora
PAROD – pristupna pjesma kora pri ulasku u orhestru
EPIZODIJ – glumčev pristup koru – sve što glumac govori između dvije korske pjesme
STAZIM – stajaća pjesma kora kojom se jedan epizodij dijeli na dva dijela
EKSOD - izlazak – glumci i kor napuštaju orhestru

Glumci
Glavni glumac – protagonist
Drugi glumac – deuteragonist
Treći glumac – tritagonist
Kor
Članovi su koreuti
Vođa je korifej
Dijelovi korske pjesme:
strofa – okret pri plesanju
antistrofa – protuokret u plesanju

TRAGIČNI JUNAK – lik koji slijedi svoj cilj do kraja, čak i autodestruktivno, moralni je pobjednik,
nosi
TRAGIČKU KRIVNJU - za nekoga kriv, za nekoga ne, nesvjesno (Edip) ili svjesno (Antigona))
TRAGIČKI ZAVRŠETAK – konačna cijena koju junak plaća za vlastitu dosljednost, a njegova je
žrtva vlastiti život
KATARZA – duhovno pročišćenje koje gledatelji osjete nakon tragičnog kraja (samilost, suosjećanje)
 ANTÍKA
GRČKA KNJIŽEVNOST
veliko značenje – epika, lirika, drama, tragedija, komedija nastali u Grčkoj
8.st.pr.Kr – 1.st.pr.Kr.
ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.)
većinom usmena književnost
glavno: ep i lirske vrste, mitovi
lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu pratnju lire, lirika u užem smislu) – 6.stoljeće
HOMER: Ilijada i Odiseja
KLASIČNO RAZDOBLJE (450. – 323.)
procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V.
dramske vrste nadjačavaju ep
u drami se dotiču ključna pitanja čovjekova postojanja
Tragedija:Eshil, Sofoklo, Euripid
Komedija: Aristofan, Menandar
Povjesničari – Herodot, Tukidid
Govornici – Demosten
Filozofi: Platon, Aristotel

HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. – 30.)

od smrti Aleksandra do propasti Egipta
mjesto epa zauzima manji epilij
pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale)
najpopularniji oblik epigram (Marcijal)
CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. – 6.st.)
jedina novost – roman (najpoznatiji romanopisac Longo)
basne (Ezop)
TRAGEDIJA:
Najveći tragičari: Eshil, Sofoklo, Euripid

SOFOKLO:
je živio od 496. do 406. g. prije Krista.
Grčki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sačuvano samo
sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na
Kolonu''.
uvodi trećeg glumca
pojačava dramsku radnju
smanjuje ulogu kora
povećava broj koreuta na 15
piše prve sadržajno nepovezane (anorganske) trilogije
junaci nisu više pod upravom bogova, nego donose vlastite odluke
harmonična kompozicija, jasni karakteri, visoki etički principi, duboka humanost

ANTIGONA
Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili oko vlasti. Eteoklo je dobio pošten pokop, a Polinika nisu
smatrali junakom te ga nisu ni pokopali
Edipove kćeri Antigona i Izmena su ogorčene, a molbe su im odbijene i Antigona odluči nešto
poduzeti, Izmenu je strah zakona,
Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov brat, otac Hemona, Antigonina zaručnika) sazna što
je ona napravila i naredi joj kaznu
Antigonu živu zakopaju u grobnicu te ona umire, nakon čega se i Hemon ubija, nakon čega se i
njegova majka Euridika također ubija
Kreont ostaje sam i shvaća da je on svemu kriv i da je on postupio drugačije i da nije odbio Antigonine
molbe, svi bi bili živi.
KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija u sedam činova

VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grčke

MJESTO RADNJE: Kreontov dvor

TEMA: Antigona pokapa svoga brata

IDEJA: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo.

KOMPOZICIJA:
1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju
2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne sluša
3. kulminacija: Kreont osuđuje Antigonu na smrt
4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora poštedjeti Antigonu
5. rasplet: umire Antigona i Kreontova žena i sin

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove kćeri
KREONT, njihov ujak, tebanski kralj
HEMON, Kreontov sin, Antigonin zaručnik
TIRESIJA, prorok
EURIDIKA, Kreontova žena
stražar
glasnici
zbor tebanskih starješina
pratnja

KREONT: grub vladar, podanici ga ne slušaju i boje ga se, odlučan je, vjeran je zemaljskom zakonu
zbog kojega krši božanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mržnjom prema
neprijatelju, u svim ga životnim odlukama vodi mržnja i na taj način ostaje bez obitelji.

ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko do
božanskih zakona, zbog kojih krši zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je životnim
odlukama vodi ljubav.

JEZIK I STIL:
Uzvišen stil pripovijedanja, korišteno je mnoštvo epiteta i aforističnih misli.

ELEMENTI TRAGEDIJE:
Tragični junak: Antigona – poštuje svoja načela i želi pokopati brata
Tragička krivnja: zbog njezinih ju načela osuđuju na smrt
Tragični završetak: Antigona umire
Dramski sukob: odvija se između dobrog – Antigone i lošeg – Kreonta

KRATAK SADRŽAJ:
Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (između ostalog) opisuje sukob
Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon
godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena s
namjerom da pokori Tebu.
Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mačem tijela, te
obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno
pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa.
Tada počinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova kći, govori svojoj sestri
Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Izmena odbija sudjelovati u tom
činu i pokušava odgovoriti Antigonu od njezina nauma.
Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te
neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je
učinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepašten, naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U
međuvremenu, stražari
maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju
odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da
ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju
mrtva čovjeka. Unatoč njezinom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta.
Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zaručnik, dolazi Kreontu moleći ga da
oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te
da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada
obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.
U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s dječakom u pratnji. On razgovara s Kreontom, te
mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo
Polinikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da
se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.
Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako
je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin
je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.
Nakon što je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika
maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće je božanskog načela strmoglavilo u
propast i dinastiju i grad.

IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je usko povezana sa samom
"Antigonom".
U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije odražava na radnju
"Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta prema
Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop.
Može se čak reći da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj Edip".
ANTIGONA:

Oj grobe, bračna ložnice, moj ukopni

Za navijek čuvan dome kamo putujem
Ka svojim od kojih broj je najveći
Fersefasa* med mrtvima prihvatila;
A od njih zadnja ja i najružnije baš
Sad silazim dok žića ne navrših vijek.
Al' čvrstu gajim nadu da ću ocu svom,
Kad dođem, draga doći, draga majčice,
I tebi, draga tebi, brate premili:
Ta ja vas mrtve sama svojim rukama
I oprah i uredih: na grob žrtvu vam
Ja izlih, a sad, Poliniče, tijelo ti
Sahraniv tvoje, takvu plaću ubirem.
Al' s pravom ti, za razumne, iskazah čast.
Ta nikada se, ni da djeci mati sam
Ni muž da mrtav trune mi, ne prihvatih
Ja takva posla preko volje građana.
Pa kakvu zakonu to kažem za volju?
Da muž mi umre, drugoga bih dobila
I dijete s drugim ovo ako izgubim;
Al' kako roditelje meni krije Had,
Brat nijedan se više rodit ne može.
Po zakonu te takvu ja pretpostavih
Svim drugima, a Kreontu se učini
To grijeh i strašna drskost, brate premili.
I sad me neudatu i bez svatova
Ovako rukom zgrabiv vodi: udaje
Ni djece ni tetošenja toga dječjega
Ne postigoh, već jadna tako sama ja
Bez prijatelja živa u grob k mrtvima
Sad idem. Kakav zakon božji pogazih?

SMJERNICE

Smjesti ponuđeni ulomak u cjelinu djela i odredi temu o kojoj govori (ulomak). Poveži ulomak s
dramskom trilogijom čiji je dio drama Antigona i citiraj stihove koji upućuju da je u pitanju organska
trilogija (objasni pojam organske trilogije). Kako je Sofoklo reformirao antičku tragediju?

Objasni kako se u ponuđenom ulomku očituje Antigonina tragična sudbina. Izdvoji stihove kojima
Antigona obrazlaže da nije imala izbora nego učiniti djelo zbog kojeg je osuđena. Dokaži na
ponuđenom primjeru da Sofoklo prikazuje ljude onakvima kakvi bi trebali biti, a ne onakve kakvi
stvarno jesu. Objasni zašto Antigona kaže na početku svojeg monologa „oj grobe, bračna ložnice“ i
„ bez prijatelja živa u grob k mrtvima sada idem“ – koje su to stilske figure? Objasni zašto Sofokla
smatraju majstorom antičkoga stila. Kojim stihom su pisane antičke tragedije?

Kako ti vidiš problematiku koja je predstavljena u djelu – sukob božanskih i ljudskih vrijednosti. Je li
vrijedno umrijeti radi morala i služenja zajednici i obitelji? Bi li mogao/mogla dati takvu žrtvu?