Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera.
Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera.
Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera.
Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera.
Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική,
od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera. Arhitektonska dela često predstavljaju kulturne ili političke simbole, kao i umetnička dela. Istorijske civilizacije se karakterišu svojim dostignućima u arhitekturi. Arhitektura služi da ispuni neke osnovne ljudske potrebe, i nastaje u skladu sa mogućnostima i potrebama ljudi.[1] U organizaciju postora spada i uređenje naselja, to jest urbanizam. Stoga su svi značajni urbanisti imali i arhitektonsko obrazovanje.
Arhitekta se bavi planiranjem i projektovanjem zgrada i drugih građevina, te sudeluje u nadzoru i
vođenju gradnje. Arhitekta osmišlja građevine s obzirom na kontekst i program, razmatrajući pritom masu, formu, volumen, prostor, teksturu, strukturu, svetla i senke, materijale i pragmatične stvari kao troškove, konstruktivnih i tehnoloških ograničavanja da bi došao do praktičnog, ekonomskog i po mogućnosti umetničkog arhitektonskog dela.
Određeni pojmovi se stalno ponavljaju i na nov način realizuju pri projektovanju građevina, nezavisno od stila i epohe.
Prostor: Definicija, dimenzije, položaj, realizacija i formalno oblikovanje prostora su najbitniji
zadatak arhitekture. Forma: Oblik arhitektonskog dela, njegova skica, forma i veličina, su aspekti koji nisu jednostavno izvedeni iz funkcije. Nacrt nikada nije direktna posledica zadatih parametara. Tu postoji uvek komponenta estetske i formalne organizacije. Kako će građevina izgledati iz određenog ugla? Koje boje i materijali su najpogodniji? Sve ovo leži u domenu projektanta- umetnika. Funkcija: Dobro funkcionisanje jedne građevine je osnovna svrha arhitekture. Ovo podrazumeva tehničko funkcionisanje arhitektonskog dela u praksi, ali i estetske i druge funkcije koje ono treba da ispuni. Arhitektura je jedna od retkih umetnosti (uz dizajn), koja pored estetske vrednosti ima i upotrebnu vrednost, i stoji uvek na razmeđi umetnosti i funkcije. Poruka: Nacionalna biblioteka Francuske ima formu 4 zaklopljene knjige i time daje poruku o svojoj nameni. Komanda Ratnog vazduhoplovstva u Zemunu podseća na avion i takođe daje poruku o svojoj funkciji. Veza sa okolinom: Idealizovan primer arhitekture je nacrt građevine, koji se na više načina može uklopiti u svoju realnu okolinu. Ovo se postiže, na primer: različitim formama, izborom boja i materijala. Značenje: Svaka građevina ima individualni iskaz i karakter, koji se pokazuje kroz oblik, funkciju ili organizaciju.
Razlika između arhitekture i građevinarstva[uredi]
Razlika između arhitekture i građevinarstva često je bila predmet kontroverzi. Pre se smatralo kako je arhitektura umetnost, a građevina inženjerstvo. Savremena praksa objedinjuje inženjerska znanja i umetnički talenat arhitekte u jedinstvenu ličnost koja je sposobna da sagleda sve aspekte građevine, kako inženjerske (konstruktivni sklop, građevinska fizika), tako i umetničke (kontekst, formu, kompoziciju, boju, materijalizaciju itd), dok se građevinski inženjeri pre svega bave organizacijom gradnje i inženjerskim delom posla: proračunima i odgovarajućim delovima projekta kojima se definišu građevinski detalji. U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primer, uloge su tačno definisane i svu izradu projekata i planova mogu raditi samo arhitektonski biroi, tj. specijalne firme čiji su vlasnici arhitekti zaposleni u njima. Svi ostali inženjeri koji učestvuju u postupku projektovanja (građevinski, elektro, mašinski itd) pojavljuju se u ulozi konsultanata. Takva praksa daje akcenat na arhitekturi.