NATRIJ — NAUKA O ČVRSTOĆI
L IT .: Gmelins Handbuch der anorganischen Chemie: Natrium, System-
-Nr. 21, Erg.-Bd. Lfg. 2. Verlag Chemie, Weinheim, N ew York 81965. —
F. A. Cotton, G. Wilkinson, Advanced Inorganic Chemistry. Interscience
Publishers, New York 1972. — J. C. Bailar Jr. et al., Comprehensive
Inorganic Chemistry, Vol. 1. Pergamon Press, N ew York 1973. — S. Pribi-
čević, Lj. M ilosavljević, Natrium-hlorid, I, Osnovi tehnologije. Sodaso, Tuzla
1975. — R. C. Weast, Handbook of Chemistry and Physics. CRC Press,
Cleveland 1977. — I. Filipović, S. Lipanović, Opća i anorganska kemija.
Školska knjiga, Zagreb 21978. — Ullmanns Encyklopädie der technischen
Chemie, Band 17. Verlag Chemie, W einheim, N ew York 41979.
N. Pribanić
NAUKA O ČVRSTOĆI, tehnička disciplina koja
proučava čvrstoću, krutost i stabilnost dijelova konstrukcija i
strojeva i jednostavnijih konstrukcijskih cjelina. Čvrstoća kon­
strukcije jest sposobnost prenošenja sila i opterećenja bez loma,
trajnih plastičnih deform acija ili oštećenja (pukotina). Krutost
konstrukcije jest otpornost konstrukcije prem a deformiranju.
Elastična stabilnost konstrukcije jest sposobnost konstrukcije da
zadrži početan ravnotežni oblik. G ubitak elastične stabilnosti
naziva se izvijanje.
O sim naziva n au k a o čvrstoći upotrebljava se i naziv
otpornost materijala. O b a su naziva tradicionalna i ne odgova­
raju u potpunosti. N e radi se o o tpornosti (čvrstoći) m aterijala,
nego o čvrstoći dijelova konstrukcija! M eđutim , osim čvrstoće
proučava se još krutost i stabilnost, pa ni naziv nauka o čvrstoći
nije potpuno prikladan, iako je bolji od naziva o tpornost m a­
terijala. Bolji naziv bio bi mehanika deformabilnih čvrstih tijela,
analogno nazivu m ehanika krutih tijela i m ehanika fluida. Iste
problem e proučava teorija elastičnosti, teorija plastičnosti i teo­
rija viskoelastičnosti i viskoplastičnosti, što su sve grane m eha­
nike k o n tin u u m a M eđutim , rješavanje problem a, svrha i m etode
rješavanja različiti su u mehanici kontinuum a i u nauci o čvrs­
toći. N au k a o čvrstoći u prvom je redu tehnička (inženjerska)
disciplina kojoj je svrha da što jednostavnijim m etodam a na
zadovoljavajući, približan način riješi problem e tehničke prakse.
P onekad se susreće i naziv elastostatika, koja proučava statičke
problem e elastičnih tijela N i taj naziv nije d o b ra zam jena za
naziv nau k a o čvrstoći, jer n au k a o čvrstoći proučava i neelas­
tična tijela i dinam ičke probleme, pa se čini opravdanim zadr­
žati naziv nauka o čvrstoći ili m ehanika deform abilnih čvrstih
tijela
Već na početku razvoja civilizacije, kad su se počele graditi veće zgrade,
hramovi, mostovi, brodovi, jednostavni strojevi i naprave, bilo je potrebno da
se sakupe podaci o svojstvima pojedinih konstrukcijskih materijala i oblika
tijela. Bez sumnje su postojala iskustvena pravila o određivanju dimenzija poje­
dinih dijelova konstrukcija, jer bi bez njih bilo nemoguće izgraditi veličan­
stvene građevine i spomenike izgrađene još u starom vijeku. Osobito su se
svojim graditeljstvom isticali graditelji Rimskog Carstva. Poznate su njihove
palače, hramovi, arene, bazilike, akvedukti, te katapulti i drugi ratni i radni
strojevi. Nešto o metodama njihova graditeljstva poznato je iz knjige De
architectura libri decem od Marka Poliona Vitruvija. Najveći dio znanja koji
su sakupili Grci i Rimljani i drugi stari narodi izgubljen je u toku ranoga
srednjeg vijeka
vi A
7 T
t Bernoulli, Johannov sin, prvi je izveo diferencijalnu jednadžbu poprečnih vib­
SI. 1. Galilejevo rješenje savijanja grede od 1638. Lijevo originalni crtež;
desno: a zadana greda, b pretpostavljeni lom grede, c pretpostavljeni raspored
sila (naprezanja) u presjeku
277
Prve značajne pokuse o ponašanju i čvrstoći materijala obavio je Leonardo
da Vinci na prijelazu iz XV u XVI stoljeće. On je ispitivao čvrstoću žice,
greda i stupova. Došao je do ispravnog zaključka da je čvrstoća grede na
dva oslonca proporcionalna širini i obrnuto proporcionalna rasponu. Nije
zabilježeno da li je ispitivao utjecaj visine grede. G. Galilei je prvi pokušao
da analitički odredi čvrstoću pojedinih dijelova konstrukcija. Utvrdio je da
čvrstoća geometrijski sličnih tijela opada s porastom dimenzija. Poznata su
njegova razmatranja o savijanju štapa O n je pogrešno pretpostavio da su sile
(naprezanja) pri savijanju jednoliko raspodijeljene po visini presjeka grede i da
se greda pri lomu okreće oko najniže točke osnonca B (si. 1). U z tu pretpo­
stavku ravnoteža momenata unutrašnjih i vanjskih sila oko točke B daje
v b h — = Fl, odnosno eksplicitno
Fl
<7 = 2' (1)
th~2'
Točno iješenje glasi
Fl
(2)
~ 6 bh2 '
Galilejevo iješenje (1) razlikuje se samo za konstantu od točnog rješenja
(2). Svoja istraživanja Galilei je objavio u djelu Discorsi e dimostrazioni
matematische intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica & / movimenti
locali, Leiden 1638.
Problem savijanja grede obrađivao je i E. Mariotte. On je u radu objav­
ljenom 1690. zadržao pretpostavku da neutralna linija prolazi kroz donji brid
presjeka, ali je uveo pretpostavku da naprezanja linearno rastu prema slici 2.
SI. 2. Mariotteovo rješenje savijanja
grede od 1690.
Ravnoteža momenata oko točke B daje max &h— h = F l, odnosno
eksplicitno
Fl
<W = 3 ^ . (3)
To je rješenje bliže točnomu od Galilejeva. Parent je također razmatrao
savijanje grede. On je 1713. objavio dva rada. U prvome je pokazao da
Mariotteovo rješenje može vrijediti samo za pravokutan presjek i izveo je izraz
za kružni presjek. U drugom radu je pošao od pretpostavke da neutralna os
prolazi kroz sredinu presjeka i došao do ispravnog rješenja. Njegov je rad,
međutim, ostao nezapažen, pa su se mnogi inženjeri i dalje služili Mariotteovim
rješenjem. Točno rješenje problema savijanja grede izveo je 1773. godine Ch.
de Coulomb ne poznajući Parentovo rješenje. On je 1784. riješio problem
uvijanja okruglog štapa i uveo pojam modula smicanja.
Zakon linearne ovisnosti opterećenja i pomaka, odnosno naprezanja i de­
formacija postavio je 1660. godine R. Hooke na temelju pokusa s oprugama
te ga objavio u obliku anagrama CEIIINOSSSTTUV Međutim, taj zakon, danas
poznat kao Hookeov zakon, objavljen je tek 1678. u knjizi De potentia resti-
tutiva u obliku U T TENSIO SIC VIS, tj. kakva sila takvo produljenje, što je
bilo sadržano u anagramu iz 1660. godine. Th. Young je 1807. matematički
formulirao Hookeov zakon za jednoosno rastezanje i uveo pojam modula elas­
tičnosti, koji se po njemu naziva i Youngov modul. Taj je zakon 1828. dopunio
S. D. Poisson i uveo pojam koeficijenta poprečne konstrukcije pri rastezanju,
koji se po njemu naziva Poissonov koeficijent ili Poissonov omjer.
Znatno su pridonijeli razvoju teorije elastičnosti i analitičkim metodama
u nauci o čvrstoći švicarski matematičari, braća Jacob i Johann Bernoulli.
Oni su razmatrali deformacije grede pri savijanju. Jacob Bernoulli je uveo pret­
postavku da pri savijanju poprečni presjeci ostaju ravni. On je 1694. utvrdio
da je zakrivljenost elastične linije proporcionalna momentu savijanja. Daniel
racija štapa. L. Euler, učenik D. Bernoullija, također je proučavao elastične
linije. On je 1744. izveo izraz za kritičnu silu izvijanja vitkog štapa. A. Cauchy
je 1822, u radu koji je predložio Francuskoj akademiji znanosti, po prvi put
definirao prostorno stanje naprezanja i izveo jednadžbe ravnoteže diferencijalnog
elementa Prvi rad iz teorije ploča objavio je C. L. Navier 1820. On je također
prvi dao opći pristup rješavanju statički neodređenih zadataka Teoriju savijanja
ploča razrađivali su dalje S. D. Poisson, G. R. Kirchhoff i drugi. D. J. Žuravski
je izveo (1844) izraz za posmična naprezanja pri savijanju grede. E. Winkler je
(1858) riješio problem savijanja debeloga zakrivljenog štapa metodama nauke
o čvrstoći. Točno rješenje tog problema dao je 1881. M. Golovin. Uvijanja nekih
neokruglih presjeka riješio je 1852. B. de St. Venant. Godine 1857. E. Clapeyron
izveo je jednadžbu triju momenata (Clapeyronova jednadžba). J. C. Maxwell
je 1870. izveo poučak o recipročnosti uplivnih koeficijenata (Maxwellov poučak),
a A. Castigliano je 1873. izveo svoj prvi poučak. O. Mohr je objavio rad o
kružnicama naprezanja 1895.
Elementi tehničkih konstrukcija. Svaka tehnička konstrukcija
sastavljena je o d jednostavnijih oblika, kao npr. ravni i zakriv­
ljeni štapovi, ploče, ljuske, stijene, diskovi, prsteni, debele cijevi.
278 NAUKA O ČVRSTOĆI
Z a svaki od tih oblika posebno se izvode izrazi za naprezanja
i deformacije.
Štap je tijelo kojem u su poprečne dimenzije m alene u us­
poredbi s njegovom duljinom . Stap može biti ravan i zakriv­
ljen, prizm atičan i prom jenljiva poprečnog presjeka. Ako po­
prečni presjek štapa im a presjek u obliku zakrivljene ili izlom­
ljene trake i ako je debljina trake m alena s obzirom na po­
prečne dimenzije štapa, on se zove štap s tankom stijenkom.
Njegov presjek može biti otvoren ili zatvoren. Ploče i stijene
su plošni elementi konstrukcija kojim a je debljina m alena u
usporedbi s duljinom i širinom. Ploča u užem smislu riječi je
ploča koja je opterećena okom ito n a svoju ravninu. Stijena je
ploča koja je opterećena u svojoj ravnini. P od pločom u širem
smislu sm atraju se ploče i stijene. Ljuske su zakrivljeni plošni
elementi. Ploče i ljuske m ogu biti tanke i debele, a debljina
može biti stalna ili prom jenljiva. Diskovi su rotirajuće kružne
ploče. Prsteni su kružno sim etrična tijela kojim a su poprečne
dimenzije za jed an red veličine m anje od srednjeg polumjera.
SI. 3 prikazuje osnovne elemente konstrukcija.
SI. 3. Osnovni elementi konstrukcija i strojeva, a ravni prizmatični štapovi,
b ravni štapovi promjenljiva presjeka, c debeli zakrivljeni štap, d štap s
tankom stijenkom, e ploče, / stijena, g ljuska, h rotirajući disk, i prsten,
j debela cijev
Postupci u nauci o čvrstoći. U teoriji elastičnosti i drugim
granam a m ehanike kontinuum a, odnosno m atem atičke fizike,
problem i se rješavaju strogo m atem atički. P ri tom se postavljaju
tri grupe jednadžbi koje se odnose na diferencijalni element
tijela: 1) tri diferencijalne jednadžbe ravnoteže, 2 ) tri diferen­
cijalne jednadžbe koje izražavaju uvjet kom patibilnosti defor­
m acija, 3) šest algebarskih jednadžbi H ookeova zakona.
U kupno im a 12 jednadžbi sa 12 zavisnih nepoznanica: šest
kom ponenata naprezanja i šest k o m ponenata deformacije. Šest
jednadžbi su parcijalne diferencijalne jednadžbe, nezavisne vari­
jable su tri koordinate, a kad se rješavaju dinam ički problemi,
još je i vrijeme nezavisna varijabla.
Iako su i m atem atičke m etode i m ehanika kontinuum a
veom a napredovale, do danas nije moguće naći rješenje u stro­
gom obliku za proizvoljan oblik tijela i proizvoljno opterećenje
i učvršćenje tijela (proizvoljni granični uvjeti). Ipak, danas pos­
toje m noga za praksu korisna rješenja pom oću teorije elastič­
nosti. K ad se ne m ogu naći stroga analitička rješenja, prim je­
njuju se eksperim entalne (fotoelasticim etrija, tenzom etrija itd.)
i num eričke m etode (m etoda konačnih elem enata i druge).
U nauci o čvrstoći pristupa se analizi naprezanja i defor­
m acija na drugi način. K ako je broj jednadžbi ravnoteže manji
od broja nepoznatih naprezanja, potrebni su dopunski podaci.
D opunski se podaci dobivaju na tem elju pretpostavki o defor­
m iranju tijela ili n a temelju pretpostavki o raspodjeli naprezanja
p o presjeku tijela. Č esto se obje pretpostavke istodobno prim je­
njuju. U nauci o čvrstoći izv ode se izrazi za analizu naprezanja u
jednostavnijim oblicim a tijela: štapovim a, pločam a, ljuskam a,
debelim cijevima, prstenim a, diskovim a, nosačim a s tankim
stijenkam a itd. P ostupak analize naprezanja i deform acija u
nauci o čvrstoći može se raščlaniti na sljedeći način:
1) U vode se pretpostavke o deform iranju ili raspodjeli n a ­
prezanja. N a temelju tih pretpostavki geometrijskom (kinema-
tičkom) analizom izvode se izrazi za raspodjelu deformacija.
U tim izrazim a pojavljuju se nepoznati param etri, pa izrazi
daju samo kvalitativnu, ali ne i kvantitativnu raspodjelu n a ­
p re za n ja N epoznati su param etri konstante ili nepoznate funk­
cije.
2) Pom oću H ookeova zakona i izraza za deformacije odre­
đuju se kvalitativni izrazi za raspodjelu naprezanja. Ako je tijelo
nelinearno elastično ili neelastično, um jesto H ookeova zakona
prim jenjuju se izrazi koji povezuju deformacije i naprezanja,
odnosno brzinu deformacije i naprezanja, tj.
on = (4a)
ili
°ij = °ij(kb £ij)> (4b)
gdje su dij kom ponente naprezanja, kom ponente deform a­
cije, a šij kom ponente brzine deformacije.
3) Postavljaju se jednadžbe ravnoteže ili jednadžbe gibanja
u koje ulaze izrazi za naprezanje. Rješavanjem tih jednadžbi
određuju se nepoznati param etri, a zatim i definitivni izrazi
za naprezanja ideformacije. P rem a tom e nepoznatih param e­
tara smije biti toliko koliko im a nezavisnih uvjeta ravnoteže.
G eom etrijska analiza i jednadžbe ravnoteže prim jenjuju se
pri rješavanju statičkih problem a. K ad se rješavaju dinam ički
problemi, prim jenjuje se kinem atička analiza i jednadžbe gi­
b a n ja
Pretpostavke o deform iranju zam jenjuju uvjete kom patibil­
nosti. Te se pretpostavke postavljaju na temelju iskustva, p o ­
kusa ili uvjeta simetrije tijela i opterećenja. Uvedene p retpo­
stavke mogu biti približno ili potpuno ispunjene. Ako su pret­
postavke potpuno ispunjene, dobivena rješenja su egzaktna i
jed n ak a rješenjim a teorije elastičnosti, odnosno drugih grana
m ehanike kontinuum a. Ako su pretpostavke samo približno is­
punjene, dobivena će rješenja biti približna. O bično se uzima
da rješenje s pogreškom m anjom od 5% zadovoljava. T ada
je uz izraze naprezanja ili deformacije potrebno navesti ogra­
ničenja s obzirom na geometrijski oblik tijela, način optere­
ćenja i m aksim alno deform iranje ili pom ak za koje navedeni
izrazi vrijede. K ad ne postoje točni izrazi, ponekad se dopušta
i pogreška veća od 5% , što se uzim a u obzir pri određivanju
faktora sigurnosti, odnosno dopuštenog n ap rezan ja
NAPREZANJE
Ako na neko tijelo djeluju vanjske sile, one nastoje da raz­
dvoje ili približe pojedine čestice tijela. Tom e se tijelo suprot­
stavlja unutrašnjim silama koje djeluju m eđu njegovim česti­
cama. U nutrašnja sila podijeljena ploštinom presjeka n a kojem
djeluje zove se naprezanje. P rem a djelovanju razlikuju se nor­
malno naprezanje i posmično naprezanje. N orm alnim napreza­
 NAUKA O ČVRSTOĆI 279

njem tijelo se opire m eđusobnom prim icanju ili razm icanju
svojih čestica Posm ičnim naprezanjem tijelo se opire klizanju
jednog sloja čestica po drugom .
N a si. 4 prikazan je štap što ga rastežu dvije jednake i
suprotno usmjerene sile. Z ato što pravac djelovanja sila p ro ­
lazi kroz os štapa kaže se da je štap osno opterećen. N orm alno
naprezanje o djeluje jednoliko po poprečnom presjeku ploš-
tine A, pa je ukup na sila u presjeku oA . Iz ravnoteže odsje­
čenog dijela slijedi o A = F, odnosno
(5)
elem enta presjeka dobiva se prosječni vektor naprezanja. Tako
je npr.
_ aF;
Psr = (7a)
AA,
prosječno naprezanje na elem entu ploštine AA t oko točke T.
Ako se prom ijeni gloština elem enta presjeka AA h prom ijenit
će se i iznos sile AFf. Smanjivanjem ploštine zapravo se sm a­
njuje iznos rezultante AF\. Ako se ploština elem enta presjeka
AA { stalno sm anjuje preko niza \A!h \ A ( ,± A '" ,... tako da stalno
obuhvaća točku T, tad a će uz pripadne unutrašnje sile

t r t - i

SI. 4. U poprečnom presjeku osno SI. 6. Definicija vektora naprezanja p, normalnog naprezanja a i
opterećenog štapa djeluje normalno posmičnog naprezanja x
naprezanje a

AF;, AF;.', AF"',.·· (si. 6 c) niz om jera AP'i/\A'h A p '^A A -,

i P - ' / l A · ' itd. težiti pravoj vrijednosti naprezanja p u točki T,
tj. bit će

rlim — ^ t. (7b)
A/4-+0 AA
V ektor p u općem slučaju nije okom it n a presjek n a kojem u
djeluje, nego s norm alnom ti čini kut cp (si. 6 d).
Komponente naprezanja. V ektor naprezanja m ože se rastaviti
n a dvije kom ponente: norm alnu o i posm ičnu ili tangencijalnu
t. Te kom ponente iznose
<7 = pcos(p i T = psin<p, (8 )
gdje je 0 g cp g 180° kut između vektora p i norm ale n.
Jedinica tlaka i naprezanja paskal (znak Pa) definirana je
kao njutn po četvornom m etru, P a = N /m 2. N eki autori sm a­
traju d a bi paskal trebao biti samo jedinica tlaka, a jedinica
SI. 5. U presjecima osovinice djeluje posmično naprezanje
naprezanja da bude njutn po četvornom m etru.
K om ponente naprezanja u nekoj točki tijela ovise između
N a si. 5 prikazana je zglobna veza dviju poluga; sila F ostalog i o orijentaciji presjeka n a kojem djeluju kom ponente.
prenosi se s poluge 1 na polugu 2 preko osovinice 3. U pres­ To se lako m ože vidjeti n a prim jeru štap a koji je opterećen
jecim a osovinice pojavljuje se posm ično ili tangencijalno napre­ dvjem a silama (si. 7). K ro z točku T postavljen je poprečni
zanje t . Posm ično naprezanje nije jednoliko raspodijeljeno po presjek B— B i kosi presjek C— C. N a si. 7b prikazan je lijevi
presjeku, ali je njegova prosječna vrijednost dio štapa odvojen poprečnim presjekom. Ako se pretpostavi
_ F
(6)
XsT~ 2 A ’ a v il
gdje je A ploština poprečnog presjeka. U nutrašnje sile u tijelu F . . . M . . . F
općenito ne djeluju okom ito na presjek, tj. u općem slučaju r* .
djeluje norm alno i posm ično naprezanje. N a si. 6 a prikazano | y
je tijelo u ravnoteži n a koje djeluju sile P 1,P 2, .. .F 5. Zamišljeno
je da je tijelo presječeno ravninom FT. Lijevi dio tijela prikazan
je na si. 6 b. R ezultanta vanjskih sila F l9 F 2 i F 3 nije jed n ak a b
nuli, a kako je taj dio tijela u ravnoteži, m oraju se po presjeku F
pojaviti unutrašnje sile kojim a desni dio djeluje na lijevi. Rezul­
ta n ta i rezultirajući m om ent svih vanjskih i unutrašnjih sila koje
djeluju na lijevi dio jednaki su nuli, jer je taj dio u ravnoteži.
t= 0
Ako se zamišljeni presjek podijeli n a niz elem enata kojim a su
ploštine A/41? AA 2, AA 3 itd., kako je prikazano n a si. 6 b, na a=p
svakom će elementu presjeka djelovati rezultanta unutrašnjih
SI. 7. Komponente naprezanja ovise o orijentaciji presjeka. U poprečnom
sila A F1? AF2, AF3, . . . Te sile n a svakom elementu presjeka mogu presjeku osno opterećenog štapa djeluje samo normalna komponenta napre­
imati drugi smjer i iznos. Dijeljenjem sile pripadnom ploštinom zanja. U kosom presjeku djeluju normalna i posmična komponenta naprezanja
280 NAUKA O ČVRSTOĆI
d a je naprezanje jednak o po čitavu presjeku, onda ono m o ra biti bolom o sa dva indeksa (si. 9). Prvi indeks označuje presjek na
okom ito n a presjek, tj. paralelno sa silom. Uvjet ravnoteže kojem u djeluje kom ponenta, a drugi k o ordinatnu os s kojom je
za lijevi dio glasi k om ponenta naprezanja p ara le ln a T ako je npr. axy kom po­
nenta naprezanja ko ja djeluje na presjeku x paralelno s osi y,
ZFx = - F + p A = 0, (9)
a gzz je k om ponenta koja djeluje n a presjeku z paralelno s
gdje je p A rezultanta unutrašnjih sila n a presjeku.N aim e, p osi z. N orm alne kom ponente naprezanja im aju o b a indeksa jed­
je sila n a jediničnu ploštinu, a A ploština poprečnog presjeka. naka, a posmične kom ponente imaju različite indekse. Zbog toga
Iz (9) lako se može dobiti nije potrebno uvoditi posebne oznake za norm alne i posmične
kom ponente. Ipak, u tehničkoj literaturi prevladava označivanje
norm alne kom ponente znakom a s jednim indeksom , a pos­
p=i- (10) m ične kom ponente znakom t sa dva in d ek sa Ako se želi
N aprezanje p čini s okom icom Ti kut cp — 0, p a je prem a (8) označiti bilo koja kom ponenta naprezanja a ne neka posebna,
pišu se indeksi ij. Umjesto indeksa ij m ogu se upotrijebiti bilo
a = p i t = 0. ( 11 )
k oja dva m ala latinska slova, osim slova x, y , z. T ako npr.
Slika 7 cprikazuje lijevi dio štap a odvojen kosim presjekom. i = x< y ili z ,
P loština kosog presjeka A iznosi °ij . y (17)
j = x , y ili z,
A označuje bilo koju kom ponentu. Isti se znak upotrebljava da
A = (12)
coscp bi se označio skup svih kom ponenata naprezanja. D evet kom ­
ponenata naprezanja m ogu se složiti u kvadratnu m atricu koja
gdje je A = b h ploština poprečnog presjeka. Iz uvjeta ravnoteže
se skraćeno označuje [<ry], tj.
za dio štapa n a si. 7 c m ože se dobiti da je

1
r

\—
*=>
b
Gxx (Jxy ^xy

K
- F F
-co s Cp, (13) = (18)

b
M = °yy ^yz ^yx (Jy Xyz

St
P = A *
_ &zx Gzy Gzz _ _ * zx Tzy <*z _
odnosno s pom oću ( 10 )
D esna m atrica je uobičajena u tehničkoj literaturi.
p = a coscp. (14)
K om ponente naprezanja u kosom presjeku iznose

- -
o = pcoscp = —F coscp,
2

(15)
i — psmcp = — smcpcoscp.
A

K ad se (10) uvrsti u (15) i uzm e u obzir (11), dobiva se

a = a cos2 cp,
. (16)
i = asmcpcoscp.
Z a svaku orijentaciju presjeka k ro z točku T dobit će se druge
vrijednosti kom ponenata naprezanja. K ako se kroz p rom atranu
točku može postaviti beskonačno m nogo presjeka, im a besko­ si. 9. Oznake komponenata naprezanja. Prvi indeks ozna­
čuje presjek, a drugi smjer komponente
načno m nogo p arova k o m ponenata naprezanja o i i koje opisuju
isto stanje naprezanja u prom atranoj točki. M eđutim , ako su
Predznak kom ponente naprezanja određen je ovim pravi­
poznate kom ponente naprezanja za tri presjeka, može se pomoću
lima: a) k om ponenta je naprezanja pozitivna ako na pozitivnom
izraza za transform aciju odrediti naprezanje u svim presjecima.
presjeku djeluje u pozitivnom smjeru ili ako n a negativnom
O bično se stanje naprezanja zadaje kom ponentam a naprezanja
presjeku djeluje u negativnom smjeru, b) kom ponenta je napre­
za tri m eđusobno okom ita presjeka (v. Mehanika kontinuuma,
zanja negativna ako n a pozitivnom presjeku djeluje u negativnom
T E 8 , str. 173).
smjeru ili ako n a negativnom presjeku djeluje u pozitivnom
smjeru.

zt

SI. 8. Definicija naziva i predznaka presjeka u vezi

s koordinatnim sustavom

U vođenjem koordinatnog sustava olakšava se rad s kom po­

nentam a naprezanja i njihovo označivanje. R adi toga treb a oz­
načiti pojedine presjeke i kom ponente naprezanja koje djeluju
n a njim a u skladu s o dabranim koordinatnim sustavom. P re­
sjeci su označeni na si. 8 . Presjek im a oznaku one koordinatne
osi na koju je okom it. Ako je vanjska n orm ala usm jerena u
pozitivnom smjeru koo rd in atn e osi, presjek je pozitivan, a ako
je vanjska norm ala usm jerena suprotno od koordinatne osi,
presjek je negativan. K om ponente naprezanja označuju se sim­
SI. 10. Ravnoteža momenata oko osi x
uvjetuje da je zyz = zzy
N a si. 10 p rik a z an je diferencijalni element obujm a d x d y d z ,
a u njegovu središtu nalazi se ishodište koordinatnog sustava
Oxyz. N a elementu su ucrtane samo kom ponente naprezanja
koje čine m om ent oko osi x, tj. zyz i zzy. K om ponente z2X i
zyx paralelne su s osi x, a kom ponente ax, ay, oz, zxy i zxz p ro ­
 NAUKA O ČVRSTOĆI 281
laze kroz os x, pa ne čine m om ent oko x. Ravnoteža m om e­ <ry = gx sin 2 (p + dyCOS2(p — 2zxyCOS(pS\n(pf
n a ta oko osi x glasi (23)
Tyx = —(gx + Gy)coscpsm(p + Txy(cos2cp — sin 2cp).
= [ i >,z(dxdz)]d 3; — [Tzy(dxdy)]dz = 0 .
Izrazi (23) m ogu se dobiti iz izraza (22) ako se uzme d a je
O krugle zagrade označuju ploštinu, a uglate silu. Veličine izvan
Ti
zagrada dy i dz su krakovi sprega sila. Ako se gornji izraz Gx [(p + j = <ry((p) i Txy\(P + -^ j = - r yx(<p) (si. 14).
podijeli sa d xdydz, dobiva se
Pom oću trigonom etrijskih izraza 2 cos<psin<p = sinlcp,
h z = T»· " 9)
N a sličan način iz ravnoteže m om enata oko osi y i z slijedi cos2 (p— sin2(p = c o s 2 (p, s'm2(p = — (1 — co s 2 <p) i cos 2cp —
1 . . . .
*xy = h x ' Txz = * zx · (2 0) = — (1 + c o s2 ep) m ogu se izrazi (22) i (23) preinačiti u izraze
P rem a tom e, m atrica tenzora naprezanja je simetrična, tj.
[ffy ] = [ (T j ,] .

Linearno, ravninsko i prostorno naprezanje. Pri prom jeni cos 2 ep + zxysin2 (p,
presjeka mijenja se vektor naprezanja po sm jeru i iznosu. Ako
vektor naprezanja f uvijek leži n a jednom pravcu, bez obzira Gx + Gy Gx — Gy
na orijentaciju presjeka, stanje naprezanja je linearno ili jedno- c o s 2 ep — zxysin2 (p, (24)
osno. Ako pri prom jeni presjeka vektor naprezanja uvijek leži 2 2
u istoj ravnini, stanje naprezanja je ravninsko ili dvoosno. Ako Gx — <7,
vektor naprezanja u nekoj točki m ijenja orijentaciju u prostoru, sin 2 (p + zxyco s2 cp.
L
stanje naprezanja je prosto rn o ili troosno.
N a temelju tih izraza lako se m ože uvjeriti da je
Transformacija komponenata ravninskog stanja naprezanja.
K om ponente naprezanja ovise o izboru koordinatnog sustava. / i a = Gx + Gy = Gx + Gy = COnSt.,
(25)
Ako su poznate kom ponente naprezanja u jednom koordi- 11« = ox ay - z$y = o xoy - xly = const.,
natnom sustavu, m ogu se izrazim a za transform aciju odrediti
kom ponente naprezanja u bilo kojem u koordinatnom sustavu; gdje su I 1(T prva a I 2a d ru g a invarijanta naprezanja.
pri tom je potrebno poznavati kutove koje nove osi čine sa
starim o sim a Slika 11 prikazuje stari koordinatni sustav O xy
i novi sustav O x y , te dva elem enta s ucrtanim naprezanjim a
Jedan element odnosi se na stari koordinatni sustav i n a njemu
djeluju kom ponente ox, oy i zxy — zyx. D rugi element odnosi se
n a novi sustav i na njemu djeluju kom ponente gx (čita se:
sigma iks potez), oy i ž xy = ž yx.

SI. 12. Iz uvjeta ravnoteže trokutnog elementa izvode se izrazi za transfor­

maciju komponenata naprezanja ox i rxy

SI. 11. Transformacija komponenata naprezanja pri rotaciji koordinatnog

sustava za kut q>

Izrazi za transform aciju m ogu se izvesti razm atranjem rav­

noteže elem enata na si. 12 b. T rokutni je element (si. 12 a)
pravokutan, pa je
dx . dy
— = Sin ep 1 — = cos (p, (21 a)
dy dy
gdje su dx, d y i d y apsolutne vrijednosti duljina stranica trokuta.
Uvjeti ravnoteže elem enta za osi x i y glase:
2 F X= dy o x — (axd y + z yxdx) cos ep —
- (ayd x + zxydy)smcp = 0,

Z F y = d y ž xy —(<7ydx + zxydy)coscp +
+ (ixydx + Gxdy)sin(p = 0.
Te izraze treba podijeliti sa d y , u njih uvrstiti (21a) i srediti
uzimajući u obzir d a je zxy = ryx, pa će se dobiti
gx — c x cos 2 ep + oy s in 2 ep + 2 Txy sirup coscp,
Xxy = —(o* — Gy)COS(pSm(p + Txy(cos2cp — sin 2(p).
To su izrazi za transform aciju dviju k o m ponenata naprezanja.
Izrazi za preostale dvije kom ponente m ogu se dobiti n a sličan
način razm atranjem ravnoteže elem enta na si. 13. Ti izrazi
glase:
SI. 14. Pri rotaciji koordinatnog sustava za tt/2 komponenta
ax postaje oy, oy postaje ox, a xxy postaje —xyx
Glavna naprezanja. U zadanoj su točki tijela kom ponente
gx, Gy i zxy konstante, p a su kom ponente gx i zxy funkcije
sam o k u ta ep. Ako se okreće presjek, mijenjaju se gx i zxy
kontinuirano. N ak o n ok reta za kut 7r r a d vrijednosti norm alne
i posm ične kom ponente postaju jednake početnoj vrijednosti.
282 NAUKA O ČVRSTOĆI
Z a određeni položaj <p0 norm alna će kom ponenta ax poprim iti
(35)
ekstrem nu vrijednost. K ut cp0 može se odrediti tako d a se prva
jednadžba izraza (24) derivira i zatim izjednači s nulom , tj.
T a se kružnica zove M ohrova kružnica naprezanja (si. 15).
N a svakom presjeku koji je određen kutom (p djeluju dvije
^ = 0)1 s i n + Txycos2<pj = 2xxy. (26)
kom ponente naprezanja ox i i xy koje određuju jednu točku
M ohrove kružnice. P ri zakretanju presjeka za kut (px opisat
K ad ta derivacija postane je d n ak a nuli, bit će (p = cp0 i
će točka j) o kružnici luk koji p rip ad a kutu 2 <px. Ako se pozi­
ujedno Txy = 0. Prem a tom e na presjecima na kojim a norm alna
tivna os zxy usmjeri prem a dolje (si. 15), presjek će se zakretati
kom ponenta naprezanja p oprim a ekstrem nu vrijednost posmi-
i točka će se gibati po M ohrovoj kružnici u istom smjeru.
čna je kom ponenta jed n ak a nuli. Iz uvjeta
Točke M ohrove kružnice koje definiraju stanje naprezanja na
dva m eđusobno okom ita presjeka nalaze se n a kružnici dija­
-sin2<p 0 + Txvcos2<p0 = 0 m etralno suprotno, tj. razm aknute su za središnji kut 180°.
Ako se jedna točka nalazi iznad osi ax, druga se nalazi ispod
dobiva se nje, tj. pripadna posm ična naprezanja m oraju im ati suprotan
predznak. Zbog toga se iznimno, radi prikaza na M ohrovoj
ta n 2 <p0 = · (27) kružnici naprezanja, uvodi posebna definicija o predznaku pos-
<JX (7V
m ičnog n a p rezan ja Prem a toj definiciji posm ično je naprezanje
K ut 2(p0 ima dvije različite vrijednosti 2(p'0 i 2(po koje se pozitivno ako nastoji zakrenuti element na kojemu djeluje u
m eđusobno razlikuju za jz rad, tj. smjeru kazaljke na satu. Ako nastoji zakrenuti element suprotno,
2 (po = 2 (p'o + 7T, (28) posm ično naprezanje je negativno. Za norm alna naprezanja
dogovor o predznaku ostaje nepromijenjen, tj. vlačno naprezanje
odnosno je pozitivno, a tlačno negativno.

(po = (Po +~2 ' (29)

Presjeci na kojim a djeluju ekstrem ne vrijednosti norm alne

kom ponente naprezanja m eđusobno su okomiti. K ako je funk­
cija gx = ax(q>) neprekinuta i periodička s periodom n, jed n a je
ekstrem na vrijednost m aksim um , a druga minimum. Te eks­
trem ne vrijednosti norm alnog naprezanja zovu se glavna napre­
zanja, a pripadne norm ale glavni pravci naprezanja. G lavna
naprezanja označuju se sa i <r2> pri čemu je = <rmax i
<T2 = o-min. V rijednosti glavnih naprezanja m ogu se dobiti ako
se (p0 uvrsti u (24). N a tem elju izraza (27) m ože se pisati
Xxv
sh \2 (po = —sin 2 (po = -
+ Tx

(30)
c o s 2 (po = —c o s 2 <po :
+ K ako <rx, ovisno o kutu (p, predstavlja sva norm alna n a ­
prezanja, pa tako i ox i <ry, uobičajeno je d a se pri crtanju
K ad se izrazi (30) uvrste u prvu jednadžbu (24), dobiva se M ohrove kružnice os apscisa označuje sa a, a os o rd in a ta sa t,
nakon sređivanja jer Txy predstavlja sve posmične kom ponente. Iznad osi apscisa
crtaju se kom ponente t koje nastoje zakrenuti element u smislu
(Jx + Gv
' 1,2 ‘ (31) kazaljke na satu.
K ad je stanje naprezanja zadano na uobičajeni način, tj.
pom oću četiri kom ponente naprezanja: ax, ay i rxy = t yx, koje
Mohrova kružnica naprezanja. Prom jena kom ponenata n a­
prezanja u nekoj točki tijela pri zakretanju presjeka kroz tu se odnose na poznati koordinatni sustav, M ohrova kružnica
točku m ože se zorno prikazati pom oću tzv. M ohrove kružnice naprezanja crta se ovako:
1) Skicira se element i na njemu ucrtaju zadane kom po­
(O. M ohr, 1895). P rva i treća jedn ad žb a izraza (24) m ogu se
napisati u obliku nente naprezanja. N a elementu se označe dva presjeka velikim
slovima, npr. A i B kao na si. 16.
Ox -f- (Tv Gx -f- <JV 2) U koordinatnom sustavu Oox ucrtaju se točke A(ax,Txy) i
-c o s 2 (p + i X),sin 2 (p,
2 2 B((Ty,Tyx) koje odgovaraju presjecima A i B.
(32) 3) K o n stru ira se kružnica koja prolazi točkam a A i £ , a
°x + O, njeno je središte_S n a osi a. Središte S nalazi se u presjecištu
sin 2 (p + rxyco s2 (p.
osi o i dužine AB.
4) Apscise presjecišta C i D M ohrove kružnice s osi apscisa
Ako se obje gornje jednadžbe kvadriraju pa zatim zbroje, dobit predstavljaju glavna naprezanja o x i o 2.
će se 5) Pol norm ala P određuje se tako da se iz bilo koje točke
\2 na M ohrovoj kružnici povuče paralela s pripadnom norm alom
ox +
<7--- Cy
+ Tx + Tx (33) na elementu. T a paralela siječe kružnicu u točki P, koja pred­
stavlja pol norm ala. N pr., kroz točku A n a si. 16 povlači se
U koordinatnom sustavu O o i izraz (33) predstavlja jednadžbu paralela s norm alom u A na elem entu, tj. s osi x. K ad je
kružnice polum jera poznat pol P, mogu se lako odrediti pravci glavnih n aprezanja.
To su na si. 16 pravci na kojim a leže dužine PC i PD.
R + t 2xy = SA, (34) 6) K om ponente naprezanja na bilo kojem presjeku E odre­
đuju se tako da se iz P povlači paralela s norm alom n,. T a p a­
sa središtem na osi o. Središte S je udaljeno od ishodišta za ralela siječe M ohrovu kružnicu u točki E kojoj apscisa i o r­
iznos din ata određuju naprezanja ox i xxy.
 NAUKA O ČVRSTOĆI 283

t c = td=(tx/2

(tc=(Jx/2

SI. 16. Određivanje glavnih pravaca naprezanja i komponenata

naprezanja na proizvoljnom presjeku pomoću Mohrove kruž­
nice
Ti

0 S,A,B đ
, ^

0x—0"y—(Tx—(Ty

,r

S,A,B
0
@x— 4

SI. 17. Konstrukcija Mohrove kružnice kad su poznate kompo­

nente naprezanja na dva proizvoljna presjeka

Stanje naprezanja može biti zadano i n a drugi način, npr.

mogu biti zadane obje kom ponente naprezanja n a svakom pres­
jeku, dok kut među presjecima ne m o ra biti poznat. (Za p o t­
puno poznavanje naprezanja na konkretnom elementu k onstruk­
cije položaj jednog presjeka treba biti poznat.) Ako je poznat
k u t m eđu presjecima, dovoljno je zadati sam o tri kom ponente,
npr. dva norm alna naprezanja i sam o jedno posm ično n apre­
zanje. N a si. 17 prikazana je konstrukcija M ohrove kružnice
kad su zadane kom ponente naprezanja, a kut m eđu njim a nije
poznat. U sustavu O g t odrede se točke A(aX9Txy) i B(ax,zxy).
Z atim se konstruira sim etrala dužine AB. U presjecištu sime-
trale i osi a nalazi se središte kružnice S. K ad je određeno
središte S i jedna točka kružnice, npr. točka A, određena je
M ohrova k ru žn ica N a si. 18 prikazane su M ohrove kružnice
nekih karakterističnih stanja naprezanja.
Mohrova kružnica troosnog naprezanja. N a si. 19 prikazan SI. 18. Mohrove kružnice tipičnih stanja naprezanja, a jednoosno vlačno
(tlačno) naprezanje c x ekvivalentno je izotropnom vlačnom (tlačnom) napre­
je element tijela na kojem u djeluju tri glavna naprezanja <ju
zanju ax = oy = cr^/2 na koje je superponirano čisto smicanje zxy —■Tyx = a j 2.
o 2 i tf3· K o ordinatn e osi tako su odabrane d a se podudaraju s Osi x,y čine s osima x,y kut od 45°; b pri izotropnom stanju naprezanja
pravcim a glavnih naprezanja. Ako se element presiječe ravni- Mohrova kružnica naprezanja reducira se na točku. Normalno naprezanje je
jednako na svim presjecima, dok je posmično naprezanje jednako nuli u svim
presjecima; c čisto smicanje zxy ekvivalentno je istodobnom vlačnom i tlačnom
naprezanju intenziteta = —a 2 — ±Txy

norn koja je paralelna s pravcem naprezanja <r3, dobit će se

SI. 19. Element tijela na koji djeluju tri
glavna naprezanja a u o 2 i
element prem a si. 20 a N aprezanje <j3 ne utječe na ravnotežu
elem enta u smjeru osi x i y, pa za određivanje ox i zxy vri­
jede izrazi (24). P rem a tom e mogu se ax i zxy odrediti iz
M ohrove kružnice kojoj su krajnje točke na osi o određene sa
<7i i <r2. N a sličan način može se zaključiti d a su kom ponente
naprezanja oy i oyi određene M ohrovom kružnicom kojoj su
284 NAUKA O ČVRSTOĆI
a S 3D. Sjecište tih lukova definira točku F. Apscisa točke F od­
b DEFORM ACIJA
SI. 20. Objašnjenje konstrukcije Mohrove kružnice za troosno stanje naprezanja
krajnje točke definirane naprezanjim a <r2 i <r3. K om ponente na­
prezanja u presjecima paralelnim sa o 2 m ogu se odrediti po­
m oću M ohrove kružnice k o ja leži između i <r3 (si. 20c).
Ako je presjek proizvoljno orijentiran, kao n a si. 20d, može
se pokazati da je stanje naprezanja definirano točkam a koje
leže u nutar iscrtane površine izm eđu triju kružnica. Bilo koji
kosi presjek definiran je pom oću tri k u ta a, /? i y, koje čini
norm ala na presjek s osim a x, y i z. D ovoljno je zadati samo
dva kuta, jer se treći m ože odrediti iz relacije
cos2a 4 - cos2/? + cos2y = 1.
N aprezanje u presjeku određeno kutovim a a, /? i y određuje se
na sljedeći način:
1) K o n stru ira se gornja polovica M ohrove kružnice troos-
nog naprezanja (si. 21 ) i n a njoj se označe točke ^(cr^O),
B(<r2,0) i C(<t3,0).
2) U točki A odm jeri se od osi o kut y. D rugi krak tog
k u ta siječe kružnicu u točki D. U točki C odm jeri se k ut a
koji definira točku E.
SI. 21. Određivanje naprezanja ax i xx u proizvoljnom
presjeku
3) Iz Si povlači se luk polum jera a iz S 3 luk polum jera
govara naprezanju <rx, a o rd in ata naprezanju t x. D užina OF
odgovara punom naprezanju p = \ / a x + r 2.
Posm ično naprezanje zx je rezultanta od zxy i t X2, tj.
t = l / r{'xy
2 ~r
4- i-xZ-
t2 (37)
M ohrova kružnica za troosno stanje naprezanja može se
ko nstruirati sam o ako su zadana glavna naprezanja <7 !, o 2 i o 3.
Duljinska i kutna deformacija. P o d nazivom deformiranje tijela
razum ijeva se prom jena o blika i obujm a tijela. Najčešći su uzrok
deform iranju tijela vanjska opterećenja, odnosno sile. M eđutim ,
tijelo se m ože deform irati zbog prom jene tem perature, vlažnosti,
prom jene svoje strukture itd.
Deformacija je pak skup geometrijski definiranih veličina
koje jednoznačno definiraju deform iranje beskonačno m alog ele­
m en ta tijela N aim e, za potpuno opisivanje deform iranja (bes­
konačno) m alog elem enta tijela potrebno je definirati devet
veličina koje, ako se pogodno odaberu, tvore sim etričan tenzor
drugog reda (v. Mehanika kontinuuma, TE 8 , str. 173). Te su
veličine duljinske i kutne deformacije.
SI. 22. Ravninski model nastajanja duljinske i kutne
deformacije
R adi jednostavnosti pojam duljinske i kutne deformacije bit
će opisan pom oću ravninskog m o d ela N a si. 22 crtkanom lini­
jo m prikazan je početni oblik i dimenzije ravninskog modela.
U točki A m odela ucrtane su, također crtkano, dvije m eđusobno
okom ite dužine A B i AC. Ako sada na m odel djeluju sile
(36)
F 1,F 2, . . . F 6, m odel će se povećati i deform irati, kako je p rika­
zano punom linijom n a istoj slici. P ri tom točke A, B i C
prelaze u novi položaj A u B i i C x. D užine A B i A C mijenjaju
svoju duljinu. Pravi ku t B A C m ijenja se u kut B^A^C^. T a
prom jena iznosi y. S tim u vezi definiraju se srednje duljinske
deformacije i srednja k u tn a deform acija:
A ^B X- AB
AB
/I jC i - A B
(38)
^ c’sr
y a b c ,sr = % A B C —
V rijednost tako definiranih deform acija ovisi o udaljenosti
točaka B i C od točke A. Izrazi (38) predstavljaju srednje ili
prosječne deformacije za čitavo područje dužina A B i AC. Što
su točke B i C bliže točki A, to će vrijednosti srednjih deform a­
cija biti bliže pravim vrijednostim a deformacija u točki A. P o ­
godno je uvesti k o ordinatni sustav O xy tako d a je os x p ara­
lelna s dužinom AB. T ada se prave deformacije u točki A defi­
niraju izrazim a:
 NAUKA O ČVRSTOĆI 285

, A ^B ^-A B što se n a ordin atn u os nanosi — yxy umjesto zxy, a n a apscisnu

£* = «/ib = lim ------ —------- ,
b- a AB ex i sy umjesto ox i c y.
P rim jena M ohrove kružnice deformacije bit će prikazana na
,· A Č i-A C prim jeru određivanja glavnih deform acija kad su poznate tri
Zy = £ac = lim ------ = ----- , (39)
c~a AC duljinske deformacije u tri poznata pravca (si. 23 a).
Taj se problem često susreće kod m jerenja naprezanja i de­
yxy = 7yx = 7 abc = Hm h f- - - M 1B 1C , . form acija pom oću elektrootpornih tenzom etara (v. Ispitivanje
B ^A \i ) građevnih materijala i konstrukcija, TE 6 , str. 551; v. Tenzo-
C->A
metrija).
Prem a tom izrazu duljinska deform acija predstavlja rela­
tivno produljenje. O na je pozitivna ako se dužina produljuje,
a negativna ako se on a skraćuje. K u tn a je deformacija p ro ­
m jena prvobitno pravog k u ta izražena u radijanim a. Predznak
kutne deformacije definira se u vezi s koordinatnim sustavom.
K u tn a deformacija je pozitivna ako se sm anjuje kut u prvom i
trećem kvadrantu, a povećava u drugom i četvrtom kvadrantu.
K ad se, m eđutim , povećava kut u prvom kvadrantu, k u tn a je
deform acija negativna
Z a trodim enzionalno tijelo m ogu se definirati tri duljinske
deformacije koje se odnose n a tri m eđusobno okom ite dužine,
te šest kutnih deform acija yxy = yyx, yyz = yzy i yzx = yxz. T ako
definirane kutne deform acije upotrebljavaju se u tehničkoj lite­
raturi, pa se često nazivaju tehničkim kutnim deformacijama za
razliku od tenzorskih kutnih deform acija sxy, eyz i szx koje su
SI. 23. Određivanje glavnih deformacija pomoću Mohrove kružnice defor­
definirane sljedećim izrazim a: macije kad su poznate tri duljinske deformacije

<W = y yxy, e * = y y ,» = y )>„. (40)

M ohrova kružnica kon stru ira se tad a na sljedeći način (si.
K om ponente deformacije predstavljaju kom ponente simetričnog
23): u pom oćnom koordinatnom sustavu exi s ishodištem
tenzora drugog reda kojim a m atrica glasi:
u točki 0 ' označe se točke £ , F, G kojim a apscise iznose
1 1
£x 2 &xx £xy £x z
sA, eB i ec i u tim točkam a podižu okomice n a pom oćnu os
~2 ^xy ex. O dabire se proizvoljna točka D n a okomici kroz F. Iz te
1 1 točke povlače se pravci koji s okom icom k ro z F čine kutove
[% ] = £y = £yx £yy čyZ a i P (si. 23 b). Presjecišta tih pravaca s okom icam a kroz E i G
~2 ^xy ~2 ^yz
određuju točke A i C. U presjecištu sim etrala dužina DA i DC
1 1
nalazi se središte S M ohrove kružnice. Sada se opiše kružnica
2 yxz e2 £ zx £ Zy £zz
~2 ^yz k roz točke C, D i A. O kom ica u F siječe kružnicu u točki B ,
dok je £ A S B = 2 a i $:BSC = 2/1. Točke K i L definiraju glavne
U prvoj su m atrici tehničke, a u drugoj tenzorske oznake. deformacije ex i e2. Pravac s x otklonjen je od pravca eA za kut
K ako je deform acija sim etričan tenzor drugog reda kao i
(p0 suprotno od kazaljke n a satu.
naprezanje, svi izrazi izvedeni za naprezanje vrijedit će i za de­
Obujamna deformacija. O b u jam n a ili volum enska deform a­
form aciju ako se ax, oy i zxy zamijene sa sx, sy i — cija definirana je kao relativna prom jena obujm a, tj.
T ako izrazi za transform aciju kom p o n en ata deformacije, ana­
logno izrazim a (22) i (23), glase: S = Hv~*o
m 4Vr , <46>
ex = sxcos2(p + sy sin 2 ep + yxysmcpcos(p,
gdje je V početni obujam elementa, a AK njegova prom jena.
ey = sxs m 2(p + eycos2 ep — yxysm(pcoscp, (42) O b u jam n a je deform acija u nekoj točki tijela pozitivna ako
yxy = —2 {sx — £>,)sin<pcos<p + yX),(cos2 ep — sin 2(p), obujam elem enta u okolišu točke raste pri deformiranju. Ako
obujam opada, o bujam na je deform acija negativna
odnosno, analogno izrazu (24), U području m alih deformacija, reda veličine 0,001, obujam na
je deform acija jed n ak a približno zbroju duljinskih deformacija
ex + hLZh cp + ^ s i n 2 q>, za tri m eđusobno okom ite osi, tj.
$ % ex + £y + £z = *>i + £2 ■+■ £3· (47)
-y= Je c+ 3 , _ s JL - I >m s 2 ( p _ y _ ^ sin2(p' (43)
O bujam na je deform acija prem a tom e jed n ak a prvoj invari-
ja n ti tenzora m alih deformacija.
yxy = - ( « , - ey)sin 2 (p + yxyc o s2 <p.
G lavne deformacije £i i e2 određene su izrazom M E Đ U SO B N A OVISNOST NAPREZANJA I
DEFORM ACIJE
ei,2 = + £y ± V (£* — £y)2 + y l y\ (44)
Dijagram rastezanja. Deformacije očito ovise o naprezanjim a.
P ri povećanju opterećenja rastu naprezanja, ali istodobno
Pravci glavnih deform acija određeni su kutom (p0 za koji
rastu i deformacije tijela. O sim o naprezanjim a, deformacije
vrijedi relacija
ovise i o deform abilnosti tijela. G um eni se štap mnogo više
produljuje od jed n ak a m etalnog štapa ako su opterećeni jed­
tan 2 (p0 = - -. (45) nakim silama, pa prem a tom e u njim a djeluju jed n ak a nap re­
£x £y
zanja. Svojstva deform abilnosti tijela ispituju se pokusim a: ras­
Mohrova kružnica deformacije. U m jesto izraza (42), (43), (44) tezanja, sabijanja, smicanja, jednolikoga troosnog sabijanja i
i (45) m ože se upotrijebiti i M ohrova kružnica deformacije drugim. Takvi se pokusi provode na standardnim uzorcima, tzv.
k o ja je potpuno analogna M ohrovoj kružnici naprezanja, samo epruvetam a. Najčešće se provodi pokus rastezanja, p a će pokus
286 NAUKA O ČVRSTOĆI
SI. 24. Pokus rastezanja niskougljičkog čelika, a oblik epruvete, b početno
deformiranje epruvete, c pojava vrata na epruveti, d dijagram ovisnosti sile
i produljenja
rastezanja epruvete od niskougljičnog čelika biti podrobnije opi­
san. R astezna epruveta prikazana je na si. 24 a. M jerni dio epru­
vete ima duljinu / i prom jer d. E pruveta je tako oblikovana
d a su u m jernom dijelu naprezanja i deformacije jednoliko
raspodijeljeni po presjeku i čitavoj mjernoj duljini. K ad se epru­
veta optereti na rastezanje silom F, produljit će se za iznos A/,
a istodobno će se prom jer sm anjiti za iznos Ad. Do određene
vrijednosti sile F produljenje A/ proporcionalno je sili, tj. ovis­
nost F i A/ je lin earn a P ri daljem opterećenju ovisnost A/
o sili F postaje nelinearna (si. 2 4 d). Dijeljenjem sile F početnom
ploštinom A 0 dobiva se konvencionalno naprezanje
F D ijagram i rastezanja različitih tehničkih m aterijala vrlo su
°o —
¿0
koje se razlikuje od stvarnog naprezanja
F
G — ---- ,
A ’
gdje je A stvarna ploština poprečnog p resjek a Pri rastezanju je
A < A 0, pa je a > a 0. P ri sabijanju povećava se poprečni pre­
sjek, pa je o < <r0. Ako se produljenje A/ podijeli početnom
duljinom /, dobiva se prosječna relativna deform acija mjernog
dijela epruvete. To je ujedno i prava deformacija, jer su de­
formacije jednoliko raspodijeljene po duljini /, tj.
A/
/ '
T a se deform acija zove uzdužna duljinska deformacija, za raz­
liku od poprečne duljinske deformacije
Ad
£q=T
gdje je d početni prom jer epruvete, a Ad prom jena tog prom ­
jera.
D ijagram na si. 24 predstavlja u nekom drugom mjerilu ta ­
kođer ovisnost konvencionalnog naprezanja <r0 o prosječnoj de­
formaciji s, kako je prikazano n a si. 25. N a dijagram u se u o ­
čavaju karakteristične vrijednosti naprezanja: granica p ro p o r­
cionalnosti <7 , granica elastičnosti a E, gornja granica tečenja
o'j, donja granica tečenja cjt i vlačna čvrstoća o M. D ok je n apre­
zanje m anje od granice proporcionalnosti <rp, ovisnost je nap re­
zanja i deform acije linearna. K ad naprezanje postane veće od
<7 , osivnost postaje nelinearna, ali se m aterijal i dalje ponaša
elastično, tj. nakon rasterećenja epruveta se vraća u prvobitni
oblik i dimenzije. K ad naprezanje prem aši granicu elastičnosti,
m aterijal se počinje ponašati neelastično ili plastično, tj. nakon
rasterećenja u m aterijalu zaostaju trajne ili plastične deformacije.
K ad naprezanje dostigne gornju granicu tečenja g 't, naglo opada
n a vrijednost <rT; deform acije dalje rastu bez povećanja sile,
odnosno naprezanja. N ak o n određene deformacije konven­
cionalno naprezanje ponovno raste, dostiže m aksim alnu vrijed­
nost g M, a zatim o pad a dok se epruveta ne slomi.
Produljenje epruvete p rati poprečno skupljanje, odnosno
smanjenje p ro m jera Do pojave tečenja m aterijala poprečno je
skupljanje jednoliko po čitavoj duljini. K ad se naprezanje p ri­
bliži granici tečenja, počinje naglo suženje i pojavljuje se vrat
epruvete (si. 24c). D o pojave vrata naprezanja i deformacije
jednoliko su raspodijeljeni u epruveti. N akon pojave vrata, n a­
prezanja i deformacije u blizini v rata su veći od naprezanja i
deform acija u ostalom dijelu epruvete. Do pojave v rata konven­
cionalno i stvarno naprezanje neznatno se razlikuju. N akon po­
jave vrata ta se naprezanja (a i <t0) sve više razlikuju, pa om jer
Al/l predstavlja sam o prosječnu, a ne pravu deformaciju. O vis­
nost pravog naprezanja a o deformaciji £ prikazana je crtkano
n a si. 25.
(48a) različiti po obliku i vrijednostim a naprezanja. M eđutim , svi se
dijagram i m ogu svrstati u četiri osnovne grupe koje su prika­
zane na si. 26. (Više o elastičnim, plastičnim i viskoelastičnim
m aterijalim a v. Mehanika kontinuuma, T E 8 , str. 173; v. Otpornost
(48b) građevnih materijala).
SI. 26. Tipovi dijagrama rastezanja
tehničkih materijala. A krhki mate­
rijali: legirani čelik, staklo, lijevano
(49) željezo itd., B konstrukcijski čelik, C
rastezljivi ili duktilni materijali, D
polimerni materijali
(50)
Hookeov zakon. Z a sve vrste dijagram a rastezanja (si. 26)
postoji područje proporcionalnosti naprezanja i deformacija.
T a su područja na dijagram u izvučena debljom linijom. U tom
je području poprečna deform acija £q proporcionalna uzdužnoj
deformaciji e i uvijek je suprotna predznaka. Te su dvije za­
konitosti prikazane izrazim a:
o = Es i £q = — V £. (51)
K onstante proporcionalnosti E i v uvijek su pozitivne i nazivaju
se Youngov modul elastičnosti i Poissonov omjer ili koeficijent.
M odul elastičnosti E ima dimenziju naprezanja, pa mu je jedi­
nica paskal. Poissonov om jer (koeficijent) v je bezdim enzijska
veličina. Z a izotropne je m aterijale Poissonov om jer 0 < v < 0,5,
a za većinu je m etala v « 0,3.
Izraz (51) predstavlja H ookeov zakon za jednoosno napre­
zanje. Pokusi sabijanja daju slične dijagram e kao i pokusi ras­
tezanja, pa H ookeov zakon vrijedi i za tlačna n ap rezanja
N a si. 27 prikazani su dijagram i sm icanja za tri tipična
m aterijala: legirani čelik, m eki čelik i bakar. I u tim dijagram im a
postoji područje linearnosti, što se prikazuje izrazom
t = Gy, (52)
 NAUKA О ČVRSTOĆI 287

gdje je G modul smičnosti (smicanja) ili modul klizanja. Izraz

(52) predstavlja H ookeov zakon za čisto smicanje. £x E E Gy'
P ri pokusu jednolikog troosnog sabijanja, odnosno hidrosta-
tičkom tlačenju tlakom p, mjeri se relativna prom jena obujm a, (59)
odnosno obujamna (volumenska) deformacija $ ovisno o tlaku p. £y E ” E Gx
U elastičnom području obujam na deform acija linearno je ovisna Txy _ 2(1 + v)
o tlaku p, pa vrijedi izraz У ху G
~E Txr
(53) Izraz (59) u m atričnom zapisu glasi
K'
U tom se izrazu pojavljuje negativan predznak jer hidrosta- £x 1 1 -v 0 °x
tički tlak uzrokuje negativno naprezanje u uzorku. K onstanta By _ Г - v 1 0 <Jy (60)
Ej
K naziva ;se modul stlačivosti (kompresibilnosti) ili obujamni (volu- >y_ 0 0 2(1 + v) ^xv
menski) modul elastičnosti. O d četiri konstante elastičnosti E, G,
K i v za izotropne m aterijale samo su dvije m eđusobno neza­ Izraz (59) pogodan je za izračunavanje kom ponenata defor­
visne. M eđu njim a postoje sljedeće veze: macije kad je poznato naprezanje. Ako je p oznata deformacija,
a traže se kom ponente naprezanja, dobivaju se iz izraza (59)
E E relacije:
G = ——-------- , K (54)
2 ( 1 + v )’ 3 (1 - 2 v ) E
* ~--- +
I - V2
E
(61)

Txy — Gyxy -
2(1 4- v)
što u m atričnom zapisu glasi

1
О
Ox E £x
Gy v 1 0 ву (62)
1 — v2
1 — Л,

О
Xxy Хху

1
^
Hookeov zakon za ravninsko stanje naprezanja. D ok se m ate­

1
rijal ponaša elastično i dok su deformacije malene, smije se Z a opće troosno stanje naprezanja m ogu se analognim razm a­
prim ijeniti princip superpozicije, tj. princip nezavisnosti djelo­ tranjem dobiti izrazi:
vanja sila, odnosno naprezanja. N a si. 28 prikazan je element
tijela u kojem u vlada ravninsko stanje naprezanja. Txy
fix—"¿гС^х —VК + Уху = G ’
Xyz
Sy= E l>y - v(az + (Tx)], (63)

I IV i____:d-
+ I
yl ~ ~ G ’
Lzx
r.
т b с
= -7Г O z - V(g x + <7y) ] ,

K om ponente defonnacije prikazane su kao funkcije naprezanja.

yzx =

SI. 28. Ravninsko stanje naprezanja

Ako se pak kom ponente naprezanja prikažu kao funkcije de­
formacije, bit će
To se stanje naprezanja može prikazati kao zbroj jednoos-
E ( v
nog naprezanja u smjeru osi x (si. 28 b), jednoosnog naprezanja
£x+'1 - 2 v *xy=Gyxy,
u smjeru osi y (si. 28 c) i čistog sm icanja (si. 28d). P rem a si. 1+ V
28 b kom ponente deformacije iznose
E v
ву "b ,h z = Gyyz, (64)
7+7 I —2v
e* =
E 9 E v
(55) $ J? Xzx Gyzx,
1+ vT ' 1 —2 v /
Уху 0·
gdje je .9· = ex + sy + ez obujam na deformacija.
Z a element prem a si. 28 c vrijedi
Hookeov zakon za ravninsko stanje deformacije. Z a ravninsko
Gy, Sy — ^ , y xy o, (56) stanje deformacije vrijedi sz = yxz = yxy = 0, što uvršteno u (63)
daje
dok je za element prem a si. 28 d 1
~ * = ^ r l > x - v(<7y + <T,)],
£x £y 0, yxy . (57)
£y = ~ ^ [ ( 7 y - V(<TZ + <TX)], (65)
D eform acije za element na si. 28a dobit će se zbrajanjem de­
form acija u relacijam a (55), (56) i (57): (7Z = ~ v (g x + Gy\

£x = + £x + £X >

£y = Ćy + 8y + £ y (58) Уху:
Уху = Уху Уху Уху> Ako se treća jednadžba ovog izraza uvrsti u prvu i drugu
odnosno jednadžbu, nakon sređivanja dobiva se
288 NAUKA O ČVRSTOĆI

1 —v i v toći. O sim toga, u konstrukciji m ogu postojati početna, m on­

£*=— tažn a ili toplinska naprezanja koja su najčešće nepoznata. Zbog
toga je proračunsko naprezanje samo procjena stvarnog napre­
zanja.
(66) Stvarno naprezanje očito m o ra biti m anje od čvrstoće m ate­
1-v
rijala, inače bi se konstrukcija slomila. M eđutim , vrlo se često
lxy ne smije dopustiti pojava ni najm anje plastične deformacije.
y* f— Q - T očnost izradbe pojedinih strojnih dijelova izražava se dese­
tinkam a ili stotinkam a m ilimetra. T akva bi točnost bila nepo­
U vođenjem oznaka za reducirane konstante elastičnosti trebna kad bi se stroj u radu plastično deform irao m akar za
E . v desetinku milimetra. P rem a tom e, treb a osigurati d a stvarno
E* = G* = G (67) naprezanje u duktilnim m aterijalim a bude m anje od granice
1 - v2 1-v ’
tečenja a T, a kod krhkih m aterijala m nogo m anje od čvrstoće
dobiva se m aterijala a M ili t m. Budući d a stvarno naprezanje m ože biti
veće od proračunskog, treb a osigurati da m aksim alno p ro ra ­
ex = — (ax - v * ( T y), čunsko naprezanje bude m anje od dopuštenog naprezanja crdop,
odnosno i dop. D opušteno naprezanje krhkih m aterijala definira
se izrazima
£>· = - ^ ( O y - v*ax), (68)
7 dop ' l dop '
. Im (70)
2(1 - v*) :s ’ s '
=
G* K od duktilnih je m aterijala dopušteno naprezanje
Izrazi (66 ) i (68 ) predstavljaju H ookeov zakon za ravninsko
stanje deformacije. A nalogno izrazu (61), m ože se izraz (68 )
ii 11 (71)
7 dop ' r dop ‘
s ’ s ’
napisati u obliku
£ gdje su erM vlačna, odnosno tlačna čvrstoća, t m sm ična čvrstoća,
=7— (e* + V*«v), Oj granica tečenja i i T smična granica tečenja m aterijala, a S
1 —(v*) je koeficijent sigurnosti. Koeficijent sigurnosti uvijek je veći od
E* jedinice, najčešće je 1,5 < S g 2,5, ali m ože biti i S > 10.
(S y + V * E X), (69) Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi o m nogim okolnostim a,
y 1 _ v*
između ostalog o poznavanju opterećenja, o opasnosti za ljud­
*xy = G* yxr ski život, o važnosti konstrukcije itd.

Dopušteno i proračunsko naprezanje, koeficijent sigurnosti. T a b lic a 2

U tabl. 1 navedeni su podaci o kon stan tam a elastičnosti, a u MEHANIČKA SVOJSTVA MATERIJALA
tabl. 2 m ehanička svojstva važnijih tehničkih m aterijala. N a­
vedeni podaci samo su prosječne vrijednosti. Stvarne vrijed­ Granica
nosti za konkretni m aterijal m ogu se razlikovati od navedenih. Čvrstoća
proporcionalnosti
Materijal MPa MPa
Takvi podaci služe pri dim enzioniranju tehničkih konstrukcija.
Jedno je od bitnih pitan ja pri dim enzioniranju: koliko je n aj­ vlačna tlačna smiona vlačna tlačna smična
veće naprezanje koje se smije pojaviti u dijelu što ga treba
dim enzionirati? Ugljični če- iO,2%C 210 240 145 410 620 310
D a bi se odgovorilo n a to pitanje, uvodi se pojam stvarnog lik, vruće \0 ,6 % C 410 410 250 690 550
valjan 11,0% C 550 550 330 930 790
naprezanja i proračunskog naprezanja. Stvarno je naprezanje ono
Čelični lijev,
koje se u konstrukciji pojavljuje u toku rada konstrukcije, dok odžaren, 0,2% C 210 210 125 410 310
je proračunsko naprezanje ono koje se očekuje da će se poja­ Sivi lijev 42 170 140 550
viti u konstrukciji na temelju predviđenog opterećenja i p ro ­ Kovkasti lijev 140 140 70 345 275
računa. P roračunsko naprezanje razlikuje se od stvarnoga. Za i odžaren 22 22 13 220
Bakar < tvrdo
to postoji više razloga. Često je tom e uzrok nedovoljno poz­ i vučen 260 260 160 380
navanje opterećenja koje će djelovati n a konstrukciju. Teško
Mjed, lijevana,
je, naim e, računski odrediti sile koje djeluju, npr., na avionsko 60% Cu, 40% Zn 140 350
krilo, oplatu b ro d a koji plovi na uzburkanu m oru ili na osovinu Bronca, lijevana,
pri vožnji n a neravnu putu. D rugi je uzrok u izboru proračunske 90% Cu, 10% Sn 140 280
sheme, pri čemu se mnogi detalji zanemaruju. Treći je uzrok ( odžaren 70
Aluminij < tvrdo
ograničena točnost izraza koji se upotrebljavaju u nauci o čvrs- l valjan 130
T a b lic a 1 Duraluminij,
96% Al, f žareni 50 170
ELASTIČNE KONSTANTE MATERIJALA
2,9% Cu, \ temperi-
1 % Mg l rani 130 350
Youngov modul Modul smio­ Poissonov
Materijal elastičnosti E nosti G omjer v
GPa GPa

Ugljični čelik 200- 210 80 81 0 ,2 4-0,28 U N U TR A ŠN JE SILE U POPREČNO M PRESJEKU STAPA

Legirani čelik 2 1 0 -2 2 0 8 0 -8 1 0 ,2 5 -0 ,3 0
Lijevano željezo 1 1 5 -1 6 0 45 0 ,2 5-0,27 Vrste opterećenja konstrukcije. U vanjsko opterećenje kon­
Bakar 8 4 -1 3 0 40··-49 0 ,3 1 -0 ,3 4
Bronca 1 0 5 -1 1 5 4 0 -4 2
strukcija ubrajaju se aktivna opterećenja i reakcije veza. O p ­
0 ,3 2 -0,35
Mjed 90··-120 3 5 -3 7 0 ,3 2 -0 ,4 2 terećenje m ože biti u obliku koncentrirane sile F , koncentri­
Aluminij i A1 slitine 70 •••71 26··-27 0 ,3 2 -0 ,3 6 ranog m om enta M, linijski raspodijeljene sile q, koja se obično
Magnezij i Mg slitine 45 17 naziva kontinuiranim opterećenjem , linijski raspodijeljenog
Olovo 17 7 0,42
Staklo 56 22 0,25 sprega m, površinski raspodijeljene sile p, tj. tlak a itd. K o n ti­
n u iran a opterećenja m ogu biti jednolika, mogu se m ijenjati line­
oo
oo

Beton
©

15 40
o

Guma 0,01 0,47 arno ili prem a kojem u drugom zakonu. N a si. 29 prikazane su
Pluto 0,06 0,00
neke vrste o p terećenja
 NAUKA O ČVRSTOĆI 289

naziva kom ponente unutrašnjih sila upotrebljava se i naziv

6 M presječne sile, odnosno presječni momenti. N a potpuno isti način
definiraju se kom ponente unutrašnjih sila i kad štap nije u rav­
noteži.
i+ i. N a tem elju razm atranja ravnoteže presječenih dijelova mogu

Y
f
ii ' n m r t -U J se dati sljedeće definicije:
a) N o rm aln a ili uzdužna sila N u nekom presjeku štapa
jed n ak a je po apsolutnoj vrijednosti algebarskom zbroju uzduž­
nih kom ponenata svih vanjskih sila koje djeluju s jedne strane
presjeka.
b) P o p rečn a sila Qy jed n ak a je po apsolutnoj vrijednosti
algebarskom zbroju poprečnih y-kom ponenata svih vanjskih sila
I sje d n e strane presjeka. A nalogna definicija vrijedi i za poprečnu
«t silu Qz.
♦
t t c) M om ent savijanja M v jednak je po apsolutnoj vrijednosti
-♦aL algebarskom zbroju m om enata svih vanjskih sila i spregova što
(b> djeluju s jedne strane. M om enti se računaju s obzirom na os v
koja prolazi težištem poprečnog presjeka. A nalogna definicija
vrijedi i za m om ent M z.
SI. 29. Neke vrste opterećenja štapa, a kontinuirano opterećenje na uvijanje, d) M om ent uvijanja M t u nekom presjeku štapa jednak je po
b jednoliko kontinuirano opterećenje, c i d trokutno kontinuirano opterećenje
apsolutnoj vrijednosti algebarskom zbroju m om enata svih sila
koje djeluju s jedne strane presjeka. M om enti se računaju s
Opći slučaj opterećenja štapa. N a si. 30 prikazan je ravni obzirom n a os x koja prolazi težištem presjeka.
opterećeni štap. N eka je štap u ravnoteži pod djelovanjem vanj­
Predznak kom ponenata unutrašnjih sila definira se n a isti
skih sila. Ako se štap presiječe n a bilo kojem m jestu, lijevi
način kao i predznak kom ponenata naprezanja: kom ponenta je
i desni dio neće biti u ravnoteži pod djelovanjem samo vanjskih
unutrašnjih sila pozitivna ako n a pozitivnom presjeku djeluje
sila, pa se na m jestu presjeka nem inovno m oraju pojaviti unu­
u pozitivnom smjeru, odnosno ako na negativnom presjeku dje­
trašnje sile APi (si. 30b). Te se sile m ogu reducirati na težište
luje u negativnom smjeru. N a si. 31 a prikazane su pozitivne,
poprečnog presjeka, pa će se dobiti rezultanta unutrašnjih sila
a n a si. 31b negativne kom ponente unutrašnjih sila.
F i rezultirajući m om ent M (si. 30c). U daljoj analizi uvodi Analiza naprezanja i deform acija u proizvoljno opterećenom
se koordinatni sustav O xyz tak o d a se os x podudara s osi
štapu vrlo je složena, pa se posebno analiziraju pojedine vfste
štapa. T ad a rezultanta P im a tri kom ponente F x, Fy i F z.
opterećenja štapa. N a si. 32 prikazane su osnovne vrste optere-
K om ponenta Fx zove se normalna ili uzdužna sila (norm alna
n a presjek, odnosno paralelna s uzdužnom osi štapa) i označuje
sa N. K om ponente Py i Fz nazivaju se poprečne sile i označuju
sa Qy i Qz. K om ponenta m om enta M x uzrokuje uvijanje štapa,
p a se zove moment uvijanja ili moment torzije i označuje sa M t.
K om ponente M x i M y zovu se momenti savijanja.

I «n
O
ijanje §·

SI. 30. Definicija komponenata unutrašnjih sila

U širem smislu riječi pod pojm om kom ponente unutrašnjih

sila podrazum ijevaju se norm alna sila N , poprečne sile Qy i
Qz, m om ent uvijanja M t te m om enti savijanja M y i M z. Osim SI. 32. Osnovni načini opterećenja štapa

TE IX, 19
290 NAUKA O ČVRSTOĆI
ćenja štapa: osno opterećenje, smicanje, savijanje i uvijanje. My /my
Posebno se razm atra izvijanje tlačno opterećenih vitkih štapova. ,+d My
»!------------------- ( - 4 W
Diferencijalne jednadžbe ravnoteže elementa štapa. Ako je
štap proizvoljno opterećen, kom ponente unutrašnjih sila m ije­
dx
njaju se od presjeka do presjeka, tj. one su funkcije od x,
pa vrijede relacije N = N ( x \ Qy = Qy( x \ Qz = Qz{x), M t =
= M t(x), M y = M y(x) i M z = M z(x).
Z akon prom jene unutrašnjih sila ovisi o načinu prom jene SI. 35. Ravnoteža elementa štapa opterećenog na čisto
savijanje
opterećenja. T a se ovisnost m ože dobiti razm atranjem ravnoteže
diferencijalnog elem enta štapa. R adi jednostavnosti razm atrat
će se odvojeno pojedini osnovni slučajevi opterećenja. P ri raz­ Poprečno savijanje. Elem ent štapa je opterećen na savijanje
m atranju ravnoteže birat će se elementi na koje ne djeluju k o n ­ u ravnini O xz (si. 36). U poprečnom presjeku štap a osim m o­
centrirana opterećenja, pa će izvedeni izrazi vrijediti za područja m enta savijanja M y djeluje i poprečna sila Qz. U vjeti ravno­
između dva koncentrirana opterećenja. teže za taj element glase
Osno opterećenje. Pri takvu opterećenju štap m ože biti o p ­ F z = — Qz + qz dx + Qz + d Qz = 0, (75a)
terećen sam o koncentriranim silam a paralelnim s osi x i k on­ dx2
tinuiranim opterećenjem qx (si. 33). Ako u presjeku x norm alna M B — — M y — Qzd x + myd x + qz - y - + M v + d M v = 0, (75b)
sila ima vrijednost N , u presjeku x + dx im at ćevrijednost
N + dN. O sim tih sila n a elem ent djeluje jo š vanjsko optere­ a nak o n sređivanja se dobiva
ćenje qx dx, pa uvjet ravnoteže glasi
d&
'E'Fx = —N -l· qxd x + N + d N = 0, (72a) (76a)
dx
pa je nakon sređivanja
dM
dN = Q--~ m,.. (76b)
- T ~ = - q x- (72b) dx
dx
Vrlo je često my = 0 , pa izraz (76b) prelazi u oblik
dM y
Q-, (77)
dx
Ako se izraz (74b) derivira po x i u njega uvrsti (76a), dobiva se

dx u d 2M y
-= -9 z · (78)
dx2
N +dN
q xdx

SI. 33. Ravnoteža elementa osno opterećenog štapa

r r t r i l a+đa
»I----------«
' Mr+dM>
U vijanje. Štap je opterećen na uvijanje ako su sve k om po­
nente unutrašnjih sila osim m om enta uvijanja M t jednake nuli. »i dx
To će biti ispunjeno ako je štap opterećen samo kontinuiranim
m om entim a mt i koncentriranim m om entim a M koji djeluju oko
osi x. U vjet ravnoteže za element štapa opterećena n a uvijanje
(si. 34) bit će SI. 36. Ravnoteža elementa štapa opterećenog na poprečno
savijanje u ravnini Oxz
Z M X = - M x + m tdx + M t + d M x = 0, (73a)
a n akon sređivanja 1 Qy+*Qy
dM t M2 i \ r n
(73b)
~ dT = - m'· A
i - Mz+dMx
mz
M* V*t _
1 ft1
X T dx
\y

l · - - - ........- SI. 37. Element štapa koji je opterećen na poprečno sa­

vijanje u ravnini Oxy

SI. 34. Element štapa opterećenog na uvijanje

R azm atranjem ravnoteže elem enta štapa koji je opterećen u
ravnini O xy (si. 37), sličnim kao kad je savijanje u ravnini O xz,
Čisto savijanje. T ad a se u presjeku štap a pojavljuje samo dobiva se
m om ent savijanja, dok su ostale unutrašnje sile jednake nuli. dQy
Z a takvo savijanje štap može biti opterećen sam o koncentrira­ (79a)
dx
nim i kontinuiranim m om entim a. Z a element štap a opterećena
čistim savijanjem u ravnini O xz (si. 35) uvjet ravnoteže glasi dM z
= - Qy - Wz- (79b)
■'LMy = — M y + myd x + M y + d M y = 0, (74a) dx
odnosno Ako je mz = 0, bit će
d My
 NAUKA O ČVRSTOĆI 291
odnosno
d 2M Z
(81)
"d?

Veza unutrašnjih sila i naprezanja. N a si. 38 prikazan je

presjek štapa s ucrtanim koordinatnim osim a i kom ponentam a
unutrašnjih sila. N a elementu poprečnog presjeka ploštine dA
ucrtane su kom ponente naprezanja crx, xxy i xxz. E lem entarna
norm alna sila koja djeluje na elem entu presjeka ploštine d A
iznosi ox dA. Z brajajući sve elem entarne sile po čitavom pre­ Ml
sjeku dobiva se ukupna norm alna sila, tj.
N = J ax dA. (82)

N a sličan se način m ogu dobiti poprečne sile

Qy = j" ^xydA i Qz — j* t xz dA. (83)

Elem entarni m om ent savijanja oko osi y iznosi d My = SI. 38. Komponente unutrašnjih sila i naprezanja u poprečnom presjeku
štapa
ox zd A . K o m ponenta naprezanja zxy ne pridonosi m om entu

T a b lic a 3
TIPIČNI NOSAČI S DIJAGRAMIMA SILA I POPREČNIH MOMENATA SAVIJANJA

1. Greda opterećena silom 2. Greda opterećena jednoliko kon­ 3. Greda opterećena trokutnim kon­ 4. Greda opterećena spregom unu­
tinuirano tinuiranim opterećenjem tar raspona
A
t 11111I I I 1 — r--i--r~rT~rTTT~rj^^o
A . (F t £ &
________ í_________ r r
7£7777-----------------------------
„ X— L 7A
7777
JL

6 Qsn=m
t F\
4 ¥ U g
'[ 11111 lei U LLLI3^
Parabola. 2. Parabola 3.
stupnja stupnja
abr VM » f if tiìn w
It 27
-rríííííí
8. Konzola opterećena trokutnim
5. Greda opterećena spregom na jed­ 6. Konzola opterećena silom na slo­ 7. Konzola opterećena jednoliko kontinuiranim opterećenjem koje
nom kraju bodnom kraju kontinuirano raste prema kraju ^ r r
M >
rTTTTTTTTtTTl i^ T - r r m T T I h
f ' ' ' " /
K------------- ----------------H
rabola 2. stupnja

J Ff 1
^ filM n n n rrm n n ^ ~T

« I P m m * » — Parabola 2. stupnja Parabola 3. stupnja

9. Konzola opterećena trokutnim 10. Greda sa dva jednaka prepušta, 11. Greda opterećena spregom i jed­ 12. Greda sa dva jednaka prepušta,
kontinuiranim opterećenjem koje opterećena na oba kraja jedna­ noliko kontinuirano opterećena jednoliko kontinuira­
opada prema kraju kom silom no A
iimtmnt i i tAm i i=s=t=a=«i=j
liitit
rmT ^ 77777
^ fT lT T T T T -r-r·^ K -H
isr
l » ^
M i r p ft.
HMHf

M 2 '4 '
M 2t| l"
6 Parabola 3. stupnja 2t ì l k \
■<TfTTl J J IL IlJ
13. Greda s prepustom, opterećena 14. Greda opterećena sa dvije nejed­ 15. Greda s prepustom, opterećena 16. Greda opterećena sa dva sprega
silom na kraju prepušta nake sile spregovima na oba kraja

Jrrb A
i_ _ _ h , a
Ài,
A ( )
k 0 H h b T
fir ¡

JT Mi+M2i
fa F, / l L
fF G m n m rc m * ^ 1 1 G lif o
M,
M2
M2 ^-L ccrrrn
‘■ ¿ đ ff ITTTtt^ J
292 NAUKA O ČVRSTOĆI

oko osi y, je r je paralelna s osi y , a kom ponenta rxz prolazi M.

% M, F, = 10 kN
kroz os y. Prem a tom e vrijedi 1j U s 111r . I6 kN
M y = l a xzdA, (84) ^ n ~ 2 kN/m
.4 3< | ? 2 . , | l 4m 6m 4m
% = 1 kN/m
odnosno 2 kN/m |16k N lkN /m H = 30 kN m
L4n1 i i i i I I / ^ kNm 8 kNm

T
M z = - $<rxyd A . (85)
A 10 kN 30kN m 10 kN
M om ent uvijanja dobiva se n a sličan način, pa iznosi 12 kN

= i (W - Txyz)dA. (86 )
.4

Pravila o konstrukciji dijagrama M i ß . Ako su kontinui­

rani spregovi my i mz jed n ak i nuli, m ogu se n a temelju izraza
(72) i (74) i definicija poprečne sile, odnosno m om enta savi­
janja, postaviti sljedeća pravila:
1) Ako na dijelu nosača ne djeluje kontinuirano opterećenje
qz, poprečna je sila Qz konstantna, a m om ent se savijanja M y
mijenja linearno.
2) N a dijelu nosača n a kojem u je kontinuirano opterećenje
qz = const., poprečna se sila Qz m ijenja linearno, a m om ent
savijanja M y po paraboli 2. reda.
3) Ako se n a nekom dijelu nosača kontinuirano opterećenje
qz m ijenja linearno, poprečna sila Qz m ijenja se po paraboli
2. reda, a m om ent savijanja M y po paraboli 3. reda.
4) Ako se na nekom dijelu nosača kontinuirano opterećenje
qz m ijenja po paraboli red a n, poprečna sila Qz m ijenja se po oslobođen veza, c Q2-dijagram, d My-dijagram
paraboli reda n + 1, a m om ent savijanja M y po paraboli reda
n + 2. N a si. 39 i 40 prikazana su dva nosača s pripadnim dija­
5) Ako je za neki presjek poprečna sila Qz = 0, on d a m o ­ gram im a m om enta savijanja i poprečne sile.
m ent savijanja M y u tom presjeku im a ekstrem nu vrijednost. U tabl. 3. p rikazan je niz tipičnih nosača s pripadnim
6 ) A ko u nekom presjeku djeluje koncentrirana sila F , dija­ dijagram im a za poprečnu silu Qz i m om ent savijanja M v.
gram za poprečnu silu Qz im a skok za F , a dijagram za m o ­
m ent savijanja M v im a lom tangente. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE PO PREČ NO G
7) U presjeku gdje djeluje vanjski koncentrirani spreg dija­ p r e s je k a St a p a
gram za m om ent savijanja M y im a skok za iznos tog sprega,
a dijagram za poprečnu silu ostaje neprom ijenjen. Momenti tromosti (m omenti inercije). N a si. 41 prikazan je
8 ) U presjecima gdje prestaje djelovati kontinuirano o p te­ poprečni presjek štapa proizvoljna o b lik a K o o rd in atn i sustav
rećenje dijagram za m om ent savijanja M y nem a loma. Oyz postavljen je također po volji. Ishodište O ne p o d u d ara
9) O rdinate dijagram a za m om ent savijanja M y u dva razli­ se općenito s težištem T poprečnog presjeka
čita presjeka razlikuju se za iznos ploštine ispod dijagram a za
poprečnu silu Qz izm eđu tih dvaju presjeka.

F,

o H ' T i n W u ,
JL F, = 6 kN
|c lm> c 3m 5c 2m x c 3m 5|c 2m > F2= 4 kN
i 16 kN 9 = 2 kN/m
kN m
i i ' 1 1 i 2kN/m 4kNJ

112 kN 4 kN m | [lOkN
SI. 41. Definicija momenata tromosti

Aksijalni momenti tromosti oko osi y, odnosno z, definirani

su izrazim a
I y = \ z 2dA i / z = j y 2dA. (87)
A A

M om enti trom osti m ogu se približno odrediti i bez integriranja

tak o da se cijeli presjek podijeli u više m anjih dijelova, a zatim
ploština svakog dijela presjeka pom noži kvadratom udaljenosti
težišta tog dijela presjeka o d osi oko koje se računa m om ent
trom osti, tj.

! £ z?AAr, : Z yfA A i. (88)

i -1 i=1
K ak o je prem a definiciji \ A U odnosno dA pozitivna veličina,
aksijalni m om enti trom osti uvijek su pozitivne veličine.
Devijacijski ili centrifugalni moment tromosti za osi y i z
definiran je izrazom
SI. 39. Primjer dijagrama poprečne sile i momenta savijanja, a zadani I yz = J y z d A = I zy, (89)
nosač, b nosač oslobođen veza, c Qz-dijagram, d My-dijagram
 NAUKA O ČVRSTOĆI 293

odnosno Zbrajanje momenata tromost i. M om enti trom osti jednostavnih

lik o v a: pravokutnika, kruga, tro k u ta itd. određuju se neposredno
: £ yiZiAA,. (90) integriranjem . Izračunavanje m om enata trom osti sastavljenih li­
/=1 kova integriranjem vrlo je m uk o trp an posao koji se m ože olak­
D evijacijski m om ent trom osti može biti pozitivan, negativan ili šati prim jenom pravila o zbrajanju m om enata trom osti. SI. 44
jednak nuli. prikazuje lik koji se sastoji od dva p rav ok u tn ik a i dv a kružna
P ri zakretu koordinatnog sustava za 90° devijacijski m om ent isječka P rem a definiciji aksijalni je m om ent tro m o sti oko osi y
trom osti mijenja predznak. To se pravilo m ože rastum ačiti po­ I y = $ z 2 ČA, (94)
m oću si. 42. Naime, dijelovi presjeka koji se nalaze u prvom i A
trećem kvadrantu daju pozitivan doprinos devijacijskom m o­ gdje je A u k u p n a ploština lika, a A u A 2, A 3 i A 4 ploštine
m entu trom osti, jer tada obje koordinate im aju isti predznak, pojedinih dijelova od kojih je lik sastavljen. Izraz (94) može
p a je njihov um nožak uvijek pozitivan. U m nožak je k o ordinata se pisati u obliku
u drugom i četvrtom kvadrantu negativan. P ri zakretu k o ordi­
natnog sustava za 90° prvi i treći kvadrant zamijene m jesta s I y = j z 2d A + f z 2d A + S z 2dA + J z 2dA, (95)
drugim i četvrtim, tj. njihov doprinos devijacijskom m om entu A\ A2 A3 A4
trom osti mijenja predznak. odnosno
(96)
f
KjZ / / A - >0
i gdje su m om enti trom osti pojedinih dijelova oko zajedničke
o>^ osi y
I yl = J z 2dA, I y2 = J z 2dA itd. (97)
--- \---- A1 Ai
r <o P rem a tom e pravilo o zbrajanju m om enata trom osti glasi:
v>om I /„>o I /„<o
M om ent trom osti sastavljenog lika oko neke osi jed n ak je zbroju
m om enata trom osti pojedinih njegovih dijelova oko te iste osi.
O vo pravilo vrijedi također za devijacijske i polarne m om ente
SI. 42. Pri zakretu koordinatnog sustava za 90°
devijacijski moment tromosti mijenja predznak trom osti.

Ako je m akar jed n a od koordinatnih osi, y ili z, ujedno

i os simetrije presjeka, devijacijski m om ent trom osti jednak je
nuli (si 43). Č itav presjek m ože se podijeliti n a niz parova
elem entarnih ploština d A i dA' koje su m eđusobno jednake.
Jedna od koordinata jedn ak a je po predznaku i iznosu za obje
ploštine d A i d A \ druga k o o rd in ata jed n ak a je po iznosu, a
suprotna po predznaku, tj. SI. 45. Određivanje momenta tromosti oslabljenog lika
dA = dA \ y = -y>
pa je Ako je presjek oslabljen otvorim a ili izrezima (si. 45), m o­
m ente trom osti izrezanih dijelova treba oduzeti od m om enta
d IyZ = y z d A + y 'z 'd A ' = 0. trom osti osnovnog lik a T ako za lik n a si. 45 vrijedi
P olarni m om ent trom osti definiran je (si. 41) izrazom
Iy — h1 yil +
I " 1I*y 2 — ^3 “ (98)

I p = l e 2d A * Z e f d A i. (91) gdje su I yl i I y2 m om enti trom osti m alog i velikog pravokutnika,

A i= 1 / y3 m om ent trom osti kruga, a I y4 m om ent trom osti tro k u ta oko
osi y.
P o larn i m om ent trom osti je prem a definiciji pozitivna veli­
č in a K ako je y 2 + z 2 = q2 (si. 41), bit će Paralelni pomak presjeka. P ri paralelnom pom aku nekog pre­
sjeka ili njegova dijela, takvom da je pom ak paralelan s nekom
Jp= i O'2+ zl)AA=i y2dA+ i z2<
A
1A’ A A
(92) osi, ne mijenja se udaljenost dijelova presjeka od te osi. Z ato
se ne m ijenja ni vrijednost aksijalnog m om enta trom osti oko te
odnosno osi.
I p = I y + I z = const. (93) bi b2 . ^ b2

P o larn i m om ent trom osti definiran je za točku i ne ovisi o

orijentaciji koordinatnih osi y i z. P rem a tom e je i zbroj aksi- -2 1
jalnih m o m enata trom osti za dvije m eđusobno okom ite osi kon­
stanta koja ne ovisi o orijentaciji koordinatnih osi. Taj je za­
ključak analogan izrazu (93). fvzzzi bJ 2

SI. 46. Likovi jednakog momenta tromosti Iy

N a si. 46 i 47 prikazano je nekoliko presjeka. Svi im aju

SI. 43. Devijacijski moment tromosti SI. 44. Izračunavanje momenta tro- jednaku ploštinu i mogu se dobiti jedan iz drugoga pomicanjem
simetričnog presjeka jednak je nuli mosti sastavljenog lika pojedinih dijelova paralelno s osi y. P rem a tom e svi oni imaju
294 NAUKA O ČVRSTOĆI

jednak m om ent trom osti oko osi y. M om ent trom osti šupljeg y = ycoscp -l- zsin</>,
pravokutnika (si. 46) iznosi (104)
z = —j/sin<p -l- ZCOS(p.
b2hl M ! (99) P rem a definiciji m om enti su trom osti za novi sustav
12 12
l y = \ z 2AA, l = \ y 2dA, l yz = j y ž d A . (105)
p a je to ujedno i m om ent trom osti oko osi y ostalih likova n a A A A
si. 46. O čito se njihovi m om enti trom osti oko drugih osi m eđu­ K ad se uzme u obzir (104), bit će
sobno razlikuju.
I y = J ( —ysin(p + zcoscp)2d A ,
Paralelni pomak koordinatnog sustava. N eka se koordinatni A
sustav pom akne u novi položaj tak o d a ostane paralelan sa
svojim početnim položajem (si. 48). M om enti trom osti za novi / z = J (ycoscp + zsin(p)2d A , (106)
A
položaj osi razlikovat će se od m om enata trom osti za stari
položaj, ali će m eđu njim a postojati veza. O d svih m eđusobno Iyz = i (ycos<p + zsin<p)(—ysin(p + z c o s ( p ) d A ,
paralelnih koordinatnih sustava osobito značenje im a sustav koji
prolazi težištem presjeka T. K o ordinatne osi koje prolaze pa je
težištem nazivaju se središnje ili težišne osi. P rip ad n i m om enti I y = cos2cp f z 2dA 4- sin 2 ep j y 2d A - 2cos<psin<p J >;zdA (107)
trom osti zovu se središnji ili težišni momenti tromosti. Težišni A A A
m om enti trom osti označivat će se sa I y, I Zf I yZi a m om enti
K ad se uzm u u obzir izrazi (87) i (89), dobiva se
trom osti oko paralelnih osi sa I y, / ' i I yz. P rem a definiciji za
lik na si. 48 vrijedi I y — I ycos2cp -f / zsin2 ep — Iyz2sin(pcos(p. (108)
/; = $(z')2d A = \ ( b + z)2dA, N a sličan način se dobiva
l z = I ysin2(p + I z cos2(p + I yz2sin(pcos(p,
l'z = i ( y f d A = i (a + y)2dA, ( 100) (109)
A A I yz = (Iy ~ I z)cos(ps\n(p -f Iyz(cos2(p — sin2(p).
Iyz = j y 'z 'd A = j (a + y)(b + z)d A , U sporedbom izraza (108) i (109) sa (22) i(23) vidi sed a su
o ni p o tp u n o analogni ako se zamijeni I y sa crx, I z sa oy i — I yz
jer je / = a + y i z! = b + z. A ko se prva jednadžba sredi, sa xxy. P rem a tom e m om enti trom osti I y, l z i —I yz jesu kom po­
dobiva se nente tenzora trom osti Uj kojem u m atrica glasi

Iy = b2 J d A + b J zd,4 -i- J z 2dv4, (101) ly

Uijl = (110)
-/v : U
odnosno
Sve što vrijedi za tenzor naprezanja vrijedi i za tenzor trom osti.
/ ; — b 2 A -f- / v. (102) A nalogno izrazu (24) može se napisati
jer je J z d A = Sy statički m om ent presjeka oko osi y. M edu­ — Iv + Iz L —I2
zi + - c o s 2 (p - I yzsin 2(p,
tim , os y je težišna os, pa je tad a Sy = 0. T akođer je
j d A = A. N a sličan način m ože se dobiti r Iy ^y /. At
A I z = —------------ — cos 2 ep + Iyzs m 2 (p, (111)
Iz = a 2 A + I z i I'yz = Iyz + abA. (103)
Veličine a i b m ogu biti pozitivne i negativne, ali je njihov Iyz = I zy = sin 2 (p + I yzcos2cp.
k vadrat uvijek pozitivan. N a tem elju toga i izraza (102) i (103)
može se zaključiti d a od svih aksijalnih m om enata trom osti G lavni m om enti trom osti I i i I 2 dani su sa
oko m eđusobno paralelnih osi najm anju vrijednost im a težišni
m om ent trom osti. T o očito ne vrijedi za devijacijski m om ent / , + /z /h - / 2\12 . / 2
' l ,2 = + i 1yz· ( 112)
trom osti l yz.
Z a k ut (po koji glavne osi trom osti čine s osim a y i z, analogno
izrazu (27), vrijedi

tan2(p0 - - -----V · (113)

Iy - h

SI. 48. Promjena momenata tromosti pri para­

lelnom pomaku koordinatnog sustava

Izraz (102) naziva se ponekad Steinerovo pravilo, koje izraženo

riječim a glasi: Aksijalni m om ent trom osti oko neke osi y jednak
je m om entu trom osti oko paralelne težišne osi uvećanom za
um nožak ploštine presjeka i k v ad rata udaljenosti tih dviji osi.
Rotacija koordinatnog sustava. N a si. 49 prikazan je presjek
sa dva u crtana k o ordin atn a sustava: stari Oyz i novi O y ž koji
je prem a starom zakrenut za kut ep. M om enti trom osti za
stari koordinatni sustav označeni su_sa I y, I z i I yz, a m om enti
trom osti za novi sustav sa I y, Iz i Iyz.
Veza između starih k o o rd in ata y, z i novih y, z glasi:
SI. 49. Promjena momenta tromosti pri
rotaciji koordinatnog sustava
Mohrova kružnica tromosti. Analogno M ohrovoj kružnici
naprezanja m ože se k o nstruirati M ohrova kružnica trom osti.
N a osi apscisa nanosi se aksijalni m om ent trom osti I y ili I z,
a n a osi ord in ata devijacijski m om ent trom osti Iyz (si. 50).
 NAUKA O ČVRSTOĆI 295

h h.
(115)
A ’ A '
Pom oću glavnih polum jera trom osti može se konstruirati
elipsa trom osti kojoj jednadžba glasi

i l y 2 + i h 2 = 1. (116)
M om ent trom osti oko osi y iznosi
7 =7 2a = —— ■ (117)
y y (OP)2 9
gdje je iy polum jer trom osti za os y , a dužina OP označena je
na si. 51.
U tabl. 4 navedeni su m om enti trom osti nekih jednostavnijih
presjeka.

Polumjeri tromosti i elipsa tromosti. Polum jeri trom osti

nekog presjeka ploštine A definirani su izrazom
Iv I2
iy = - i , i.— (114)

N a sličan način definiraju se i glavni polum jeri trom osti

T a b lic a 4
MOMENTI TROMOSTI NEKIH PRESJEKA

SI. 51. Elipsa tromosti

SI. 52. Presjek Z s pripadnom Mohrovom kružnicom tromosti i elipsom

tromosti

N APREZANJE I D EFO R M IR AN JE STAPA

N a štapu kao m odelu tijela kojem u je jed n a dimenzija (du­
ljina) znatno veća od drugih dviju pro m atraju se jednostavna
opterećenja: rastezanje, uvijanje, savijanje, izvijanje itd.

Osno opterećenje štapa

Štap je osno ili aksijalno opterećen ako su u svakom pres­
jeku štapa sve kom ponente unutrašnjih sila osim norm alne sile
N jednake nuli. Pri izvođenju izraza za naprezanja i deformacije
uvode se sljedeće pretpostavke o raspodjeli naprezanja: 1) Sve
su kom ponente naprezanja osi ax jednake nuli, tj. u štapu vlada
jednoosno stanje naprezanja, i 2 ) naprezanja su jednoliko raspo­
dijeljena po presjeku š ta p a
Izvedeni izrazi vrijede ograničeno samo na m jestim a koja su
dovoljno udaljena o d m jesta djelovanja koncentriranih sila i od
m jesta naglih prom jena poprečnog p resjeka D ovoljna je udalje­
nost jedna do dvije debljine šta p a
SI. 53 prikazuje najjednostavnije osno opterećenje šta p a N a
ob a k raja štapa nalazi se prijelazno područje nejednolike raspo­
djele naprezanja koje se proteže na duljini od približno jedne
debljine šta p a
296 NAUKA O ČVRSTOĆI

X -

Područje jednolikog
Prijelazno naprezanja Prijelazno
područje područje

SI. 53. Osno opterećenje štapa, a rastezanja, b sabijanje

U središnjem su dijelu naprezanja jednoliko raspodijeljena

i u njim a naprezanje iznosi SI. 55. Štap s postepenom promjenom sile N i presjeka A
N
(118)
T ’
broj elem enata veći i što su oni kraći, bit će rezultat točniji.
gdje je N norm alna sila, a A ploština poprečnog presjeka. Z a K ad broj elem enata teži u beskonačnost, a njihova duljina nuli,
opterećenje prem a si. 53 a vrijedi da je N = F , p a izraz (118) produljenje teži pravoj vrijednosti, tj.
prelazi u oblik
" N-x- *N cbc
A/ = lim (124)
<7, = 4 · (119) Ax.->0 j = i E A i ~E~A
A n-> 00

Ako je štap opterećen kao na si. 53 b, on d a je N = —F, p a je P o m ak presjeka štapa u smjeru osi x označuje se sa u. K ad
je štap opterećen osno, pom ak u ne ovisi o koord in atam a y i z,
<7* = - 4A· <12°) tj. u = u(x). SI. 56 a prikazuje neopterećeni štap. T očke A i B
leže n a osi štap a n a m eđusobnoj udaljenosti dx, tj. A B = cbc.
Ako je duljina štapa m nogo veća od debljine (l/h > 10· -20), K ad se štap optereti, to čk a A pomiče se u novi položaj A x
m ože se utjecaj odstup an ja od jednolikog naprezanja u rubnom za iznos u, a to čk a B u položaj B x za iznos u + d u (si. 56 b).
prijelaznom području n a produljenje zanem ariti. T ad a je D eform acija, tj. relativno produljenje dužine A B iznosi
A/ = si, (121)
A 1B 1 — A B (dx + d u) — cbc
gdje je Al prom jena duljine, a /duljina štapa. Prim jenom
AB cbc
H ookeova zakona izraz (121) prelazi u (125)
du
cbc
(Više o ovisnosti deform acija i pom aka v. Mehanika kontinuuma,
odnosno uz pom oć (118) u
T E 8 , str. 173; v. Teorija elastičnosti).
NI
A/ = (122)
~EA'
O vaj se izraz m ože prim ijeniti samo ako je štap kon­
/T b I
stantnoga poprečnog presjeka i ako je n orm alna sila N k on­
stantna po čitavoj duljini šta p a Veličina E A zove se o sn a ili X > dx
U—' ^ __u+du
aksijalna krutost š ta p a K ad se ploština A i norm alna sila N
mijenjaju skokovito (si. 54), produljenje štapa A/ m ože se izra­
čunati pom oću izraza
" " N-L
A /= n A /f = Z -i-i. (123a)
¿= 1 i =\ E A i SI. 56. Definicija pomaka u
Ako je štap opterećen k o ntinuirano ili ako se poprečni
presjek m ijenja postupno, treba štap podijeliti n a više dijelova P rem a (125) vrijedi
što m anje duljine Axf. U k upno produljenje štapa jed n ak o je (126)
d u = sx dx,
zbroju produljenja pojedinih dijelova, p a iznosi
odnosno
»i n N-Ax-
* I
A/( « £ (123b) u = j £xd x -I- C. (127)
¡=i E Ai ’
K ak o je N = A o x, a gx = ex E, bit će N = E A s x, odnosno
gdje su .V,· i A t srednje vrijednosti za svaki odsječak. Što je
N = AE~, (128)
cbc
ili
du_N_
(129)
dx EA
Ako se izraz (128) derivira po x i uzme u obzir (72),
dobiva se
dN d / d .14\
(130)
d ^ - dxV dx}~ q*
Vrlo često je A E = const., pa izraz (130) prelazi u
, d 2u
A E - - i = - q x. (131)
x2
"d
 NAUKA O ČVRSTOĆI 297

Izraz (130) predstavlja osnovnu diferencijalnu jednadžbu Dijagram i ovisnosti opterećenja qx, deformacije ex, n apre­
osno opterećenog šta p a O n povezuje pom ak u s opterećenjem zanja gx i pom aka u prikazani su n a si. 58. K ako je pom ak
qx. N ak o n integriranja i određivanja k onstanata integracije iz gornjeg k raja jed n ak nuli, produljenje A/ štap a jednako je
rubnih uvjeta bit će poznat zakon u = u(x). O datle se pom oću pom aku donjeg kraja, tj.
(125) može odrediti £x, a zatim ox i ostale tražene veličine.
/n = —
A/ = u(l) ? /2 = - Gl (140)
Deriviranjem (124) dobit će se alternativni oblik diferen­
cijalne jednadžbe osno opterećenog štapa 2E 2EA

d 2u _ d ( N \ Štap jednake čvrstoće. To je štap koji je tak o oblikovan

(132) d a je naprezanje u svakom presjeku jednako. T akav štap (si.
dx2 d x\E A J 59) opterećen je vlastitom težinom i silom F n a gornjem kraju.
R ubni uvjeti određuju se prem a si. 57.

-i-
E 3~ u= 0

N=AE% = 0

N = AE^= F
77777777^7777777,
SI. 57. Rubni uvjeti osno opterećenog štapa

Štap opterećen vlastitom težinom. N a si. 58 prikazan je štap

duljine l i k onstantnog presjeka ploštine A. Specifična težina
T ad a je
štapa je y = gg.
K ako je štap konstantnog presjeka, za njega vrijedi izraz N = <70 A, (141)
(131), tj. gdje je naprezanje g 0 = const., a A prom jenljiva ploština po
d 2« qx prečnog presjeka. Ako se (141) uvrsti u (132), dobiva se
dŠ — AE- (B3)
(142a)
O pterećenje qx je duljinska težina, tj. dx2 dx \ E ,
dG dV Adx D vostrukim integriranjem ovog izraza dobiva se
m4> U = C j X - f C 2· (142b)
gdje je d V obujam elem enta kojem u je težina dG. Sada izraz R ubni su uvjeti:
(133) prelazi u oblik
d 2u y za x = 0 : E A 1~ = N = - f,
(135) dx
dx2 (143)
za x = 1 : u = 0,
odnosno nakon dvostrukog integriranja u izraz
što daje = F/iEA^) i C 2 = F /(E A 2), gdje je A i ploština p o ­
y x2 prečnog presjeka n a gornjem kraju, a A 2 ploština poprečnog
u ---------—— + C 1 x + C 2. (136)
E 2 presjeka n a donjem kraju. T ad a je
du ,
R ubni uvjeti su w (0 )= 0 i ——(/) = 0, što daje C 1 = y l / E u=~ (l-x )= ^ (l-x ). (144)
dx EAt E
i C 2 = 0 , pa izraz za pom ak glasi Slično kao i u prethodnom prim jeru može se dobiti
yl yx2 yl2 (145)
(137) qx = yA-
U = 1Ž X ~ 2 E =Z2 E
Ako se (141) i (145) uvrste u (130), dobiva se
O datle se m ože dobiti d
(g 0 A ) = -y A . (146a)
du y l( x dx
(138)
Ex = & c = l : [ ~ 1
K ak o je o 0 = const., bit će
(139) dA y
(146b)
A <70 ’
odnosno
Oj
///*/(/,
\ n A — ------ x -f- C. (146c)
U=0

Iz uvjeta d a je A = A 0 za x = 0, dobiva se C = ln ^ j , p a izraz

(146c) prelazi u izraz
dx
dG A y
ln — = — x, (146d)
A 1 G0

odnosno
A/ d«
$r- °
A = /l ^ K p — x. (146e)

SI. 58. Štap konstantnog presjeka opterećen vlastitom težinom Taj izraz predstavlja zakon prom jene poprečnog presjeka.
298 NAUKA O ČVRSTOĆI

Koiučni štap opterećen vlastitom težinom. N o rm aln a sila u odnosno

presjeku x m ože se odrediti iz ravnoteže odsječenog dijela
štapa (si. 60), tj. a = a 0 + ] $dx. (152b)
x0
N = y y A (/-x ), (147a) Specifični kut uvijanja $ ovisi o ploštini i obliku poprečnog
presjeka, o elastičnim svojstvima m aterijala te o m om entu uvi­
što uvršteno u (132) daje janja. Ako je štap hom ogen, konstantnog poprečnog presjeka i
d 2u y ako je m om ent uvijanja konstantan, bit će $ = const., p a je
(14715)
¿X 2 ~ ” 3 £ ’ a = a 0 + $(x — x 0). (153)
odnosno

y * 2 +, C
u — — —— r i x +L C
r 2. (147c)
6E

SI. 61. Element štapa opterećenog na uvijanje

N a si. 6 2 a p rik a z a n je štap opterećen na uvijanje. K ako pom ak

SI. 60. Konični štap opterećen vlastitom težinom
R ubni su uvjeti:
za x = 0 : u — 0,
du
za x = /: = 0.
dx
O datle je C x = yl/(3E), C 2 = 0 , p a je
Produljenje štapa jednako je pomaku donjeg kraja štapa, tj.
y l2 Gl
A/ = u(l) ■
6 E 2EA'
gdje je G ukupna težina štapa.
Uvijanje štapa
Uvijanje ravnih štapova okruglog presjeka. R aspodjela n ap ­
rezanja pri uvijanju okruglih štapova bitno se razlikuje od ras­
podjele naprezanja pri uvijanju štapova neokruglog presjeka, pa
će izvedeni izrazi vrijediti samo za okrugle presjeke. Analiza
naprezanja i deformacije provest će se uz sljedeće pretpostavke
o deform iranju i raspodjeli naprezanja:
1) P ri deform iranju štap a poprečni presjeci ostaju ravni i
okom iti n a os š ta p a
2) Poprečni p re te c i -zakreću se pri deform iranju kao krute
figure, tj. polum jeri u toku deform iranja ostaju ravni.
Izrazi koji se izvode n a tem elju tih pretpostavki vrijede
ako su štapovi ravni i konstantna poprečnog presjeka, a po­
prečni presjek je krug ili kružni vijenac.
Geometrijska analiza. Pri uvijanju štapa pojedini njegovi
presjeci zakreću se za kut a koji je funkcija položaja, tj.
a = a(x).
A ko se presjek x zakrene za kut a, presjek x + Ax zakrenut
će se za kut a + Aa (si. 61). Relativni kut uvijanja # definiran
je izrazom
štapa kao kru to g tijela ne utječe n a naprezanje i deformaciju,
m ože se, rad i jednostavnosti, zamisliti da je lijevi kraj nepom ičan,
a da se desni zakrenuo za kut a — a0, gdje je a 0 zakret lijevog
kraja. R avnina ABC D pri deform iranju prelazi u zavojnu plohu
A B C iD . N a si. 62b p rik a z a n je element štapa duljine dx, unu­
trašnjeg prom jera q i vanjskoga q + dg. D esni kraj zakrenut je
prem a lijevom za iznos da = 3dx. P rav o k u tn ik A B C D , ucrtan
n a vanjskom plašt u elementa, u to k u deform iranja prelazi u
ro m b o id A iB iC D . K u t sm icanja £ CBB i = y predstavlja za­
pravo k u tn u deformaciju. Z a male deformacije (si. 62b) vrijedi
BBi da
y % ta n y = ----- = q - ~ . (154)
BC &
(148) K ad se (151) uvrsti u taj izraz, dobiva se
y= (155)
Izraz (155) daje kvalitativnu raspodjelu kutnih deform acija
po presjeku. U sredini je štapa y — 0, jer je q = 0. K utne
(149) deform acije rastu linearno prem a rubu presjeka. Pom oću izraza
(155) ne m ogu se odrediti konkretne vrijednosti kutne deform a-
cije jer je u izrazu nepoznat param etar $.
SI. 62. Geometrijska analiza deformacije pri uvijanju štapa
Primjena Hookeova zakona. Prem a H ookeovu zakonu za sm i­
canje iznosi naprezanje z = yG, odnosno, uzevši u obzir (155),
z = q G&. (156)
(150) Primjena uvjeta ravnoteže. Ako je štap u ravnoteži, m om ent
vanjskih sila jednak je m om entu unutrašnjih sila Z a elem ent
prem a si. 63 uvjet ravnoteže glasi
= —M t + J z q &A = 0. (157a)

rlim —
Aa = —da . M cn
(151) K ad se u taj izraz uvrsti (156), dobiva se
A x —>0 Ax Jd x
M t = G S $ q 2ČA, (157b)
K ako je da = $dx, bit će
jer je za zadani presjek G .9 = const. Ako se uzme u obzir da
J da = J #dx, (152a) prem a (91) vrijednost integrala predstavlja polarni m om ent tr o ­
a0 *o m osti, bit će
 NAUKA O ČVRSTOĆI 299

u dva m eđusobno okom ita presjeka P rem a tom e p ri uvijanju

(158) štapa trajektorije naprezanja su zavojnice (si. 65).
g i;
T rajektorije naprezanja su linije kojih se smjer u svakoj
što uvršteno u (156) daje točki pod u d ara s pravcim a glavnih n ap re za n ja T rajektorije n a­
Mt p rezanja sastoje se od dvije m eđusobno ortogonalne porodice
(159) k riv u lja Pravci tangencijalni su n a jednu porodicu, a pravci
" r , Q' o 2 n a drugu porodicu kriv u lja
Ako se (158) uvrsti u (152), dobiva se
X

'M .
a = a0 + —dx. (160)
G In

Z a hom ogeni je štap konstantnoga poprečnog presjeka G / p =

= const., pa je

1
a —a0 + M t cbc. (161)
G In

Ako je štap duljine / opterećen konstantnim m om entom uvijanja,

SI. 65. Trajektorije naprezanja okruglog štapa koji je op­
relativni k u t zakreta njegovih krajeva iznosi terećen na uvijanje
M .l
Aa = a — a0 = ——. (162) Dimenzioniranje vratila i osovina. V ratila, osovine i drugi
G 1v štapovi opterećeni n a uvijanje m ogu se dim enzionirati prem a
N a temelju (158) i (151) m ože se napisati d a je uvjetu čvrstoće i prem a uvjetu krutosti. Z a laka vratila m alog
prom jera najvažnija je kru to st, a za teška vratila čvrstoća. N ačin
(163) lom a štapa opterećenog n a uvijanje ovisi o m aterijalu štapa.
Ako je štap izrađen od k rh k a m aterijala, lom nastupa kad
najveće vlačno naprezanje prijeđe vlačnu čvrstoću m aterijala, pri
Ako se taj izraz derivira po x i uzme u obzir (73b), dobiva se
čemu lom nastaje po presjeku koji čini s osi štapa kut od 45°
d—Ir\rG Ida\
„— = —m„ (164)
(si. 6 6 a). Ako je štap izrađen od rastezljiva (duktilna) m aterijala,
lom n astu p a kad posm ično naprezanje prijeđe smičnu čvrstoću.
dx \ pd x )
V ratila se uglavnom izrađuju od rastezljivih m aterijala, p a uvjet
odnosno, ako je G /p = const., čvrstoće glasi
d 2a Mt
GI (165) = - 7 - i?max (167)
pd x 2 dop>
P
A lternativni je oblik izraza (163)
gdje je z d&p dopušteno posm ično naprezanje, a £ n : r polu-
d 2a _ d / M, (166) mjer v ra tila U vođenjem oznake
c k 2 _ d x \ G I pl ' /
% =- (168)
Q max r

gdje je Wp polarni m om ent otpora, izraz (167) prelazi u oblik

SI. 63. Ravnoteža elementa štapa op­ M,
terećenog na uvijanje --- 1— Th ·
w — d° p (169)
P
Ako se radi o punom vratilu, ta d a je

W = ^ 4/32 - (170)
p d/2 16 ’
pa uvjet čvrstoće glasi
nd3 M.
W = ----- > — -l , (171)
■ P 16 “ V
odnosno
/16M ,
d= ( 172)
.■^dop '

uvijanje

N a si. 64 prikazan je raspored naprezanja u poprečnom i

uzdužnom presjeku štapa, i to za puni i šuplji kružni štap. P rem a SI. 66. Lom štapa opterećenog na uvijanje, a štap od
si. 18c čisto smicanje ekvivalentno je rastezanju i sabijanju krhkog materijala, b štap od rastezljivog materijala
300 NAUKA O ČVRSTOĆI

Iz rasporeda naprezanja (si. 64) vidi se d a m aterijal u blizini

osi štapa praktički ne sudjeluje u prenošenju m om enta uvijanja.
N e samo što su ondje naprezanja m alena nego je i njihov
k rak prem a osi m alen, pa taj dio osovine prenosi sam o nez­
n a ta n dio m om enta uvijanja. M aterijal je m nogo bolje iskorišten
ako je vratilo šuplje. T a d a polarni m om ent trom osti iznosi

/ _ T .d * 7 = T td4
(173)
p 32 32 32 (

gdje je d vanjski prom jer, d 1 unutrašnji prom jer, a njihov SI. 67. U uglovima presjeka posmično naprezanje jednako je
om jer k = d^/d. T ad a je polarni m om ent o tp o ra nuli

tangencijalna su n aprezanja zzx = 0 i zyx = 0 , jer stranice štapa

(174) nisu opterećene. N a tem elju parnosti posm ičnih naprezanja vri­
jedi d a je zxz = z2X = 0 i zxy = zyx = 0. K ako su obje posm ične
p a uvjet čvrstoće glasi d3 kom ponente jednake nuli, bit će ukupno posm ično naprezanje
W D = - ; ( ! - k 4) ž ~ ^ , u točki A jednako nuli. N asu p ro t tom e, prem a teoriji uvijanja
16 ‘'d o p okruglih štapova, moglo bi se očekivati da će u točki A biti
odnosno
najveće naprezanje z jer je točka A najudaljenija od osi štapa.
16 M t A naliza uvijanja neokruglih presjeka m nogo je složenija i
d> (175) provodi se u teoriji elastičnosti.
tt (1 - k 4)zdop

P olarni m om ent trom osti sastavljenog presjeka jed n ak je

zbroju, odnosno razlici pojedinih njegovih dijelova To, m eđutim , Savijanje štapa
ne vrijedi za polarni m om ent o tp o ra O n se određuje tak o da Z a razliku od osnog opterećenja i uvijanja, pri savijanju
se odredi m om ent trom osti sastavljenog presjeka, pa zatim po­ štapa deform ira se uzdužna os šta p a D eform irana uzdužna os
dijeli vanjskim polum jerom . zove se elastična (progibna) linija. Razlikuje se čisto savijanje
D a bi se zadovoljio uvjet krutosti, m o ra biti i poprečno savijanje. Pri čistom savijanju sve su kom ponente
u nutrašnjih sila jednake nuli, osim m om enta savijanja Dio štapa
(176) između oslonaca na s i 68 opterećen je n a čisto savijanje. P ri
GI - do p ’
poprečnom savijanju osim m om enta savijanja pojavljuje se još
i poprečna sila koja uzrokuje smicanje (si. 69). C isto savijanje
gdje je 9dop dopušteni specifični kut uvijanja izražen u radija-
zove se još i savijanje spregovima, a poprečno savijanje, savi­
n im a O datle je janje silam a
M ,
/ > (177)
P = G9, dop Elastična
/ linija ^
Z a puni je presjek I p = u d 4/ 32, pa je uvjet k rutosti ispunjen . i . b
ako je X 1 1 ■___ *

i, /. ! f* i fT i, ' A Elastičria linija

32 M t *r*
d> (178a) dijagram
7rG $.dop Q - dijagram fjjS ijl |F
N a sličan način m ože se dobiti za šuplji presjek d a je
$
L.-LL.Winnn
11J 11111111 11111 Fl

32 M t
fL * ' ..
My- dijagram M y - dijagram
W
7T "
ft
d> (178b) nTTTNv
zG Zdop( l - k 4)
D opušteni m om ent uvijanja s obzirom na čvrstoću iznosi
Fh
^llllllllllllUIlir H H w
^tdop = TdoP7I^ 3/16, a dopušteni m om ent uvijanja s obzirom SI. 69. Poprečno savijanje štapa
na krutost M "dop = G #dop Tud4/32. Izjednačenjem tih veličina, opterećen na čisto savijanje

nđ* - dop :
ndS„ a (179a) Obično savijanje je onda kad m om ent savijanja djeluje oko
16
glavne osi trom osti poprečnog presjeka. A ko m om ent savijanja
dobiva se vrijednost prijelaznog prom jera d0 : ne djeluje oko glavne osi trom osti poprečnog presjeka, to je
koso savijanje. N a si. 70 prikazana su dva prim jera kosog
i _ ^^dop
(179b) savijanja.
° G 3dop’
odnosno prijelaznog m om enta M t0:
7T / T ,
= ja j* s L (180)
M t0 x dop*
2 \ G 9 .dop
Ako j e d > d0, odnosno M t > M t0, proračun se vrši prem a
čvrstoći, a ako je d < d0, odnosno M t < M t0, za p ro raču n je
m jerodavna krutost.
Svi do sada izvedeni izrazi vrijede za ravne okrugle štapove,
ali oni približno vrijede i za zakrivljene okrugle neprizm atične SI. 70. Dva primjera kosog savijanja
štapove ako je polum jer zakrivljenosti štap a R velik prem a
njegovu prom jeru, te ak o se poprečni presjek mijenja postepeno. Čisto savijanje. Analiza naprezanja pri čistom savijanju p ro ­
Uvijanje štapova neokruglog presjeka. Izrazi izvedeni za uvi­ vodi se uz sljedeće pretpostavke o deform iranju i raspodjeli
janje okruglih presjeka ni približno ne vrijede za uvijanje naprezanja: 1) poprečni presjeci pri deform iranju ostaju ravni
neokruglih p resjek a SI. 67 prikazuje pravokutni štap opte­ i okom iti na elastičnu liniju i 2 ) sve kom ponente naprezanja
rećen na uvijanje. U blizini točke A k o ja se nalazi n a bridu osim ax jednake su nuli.
 NAUKA O ČVRSTOĆI 301

Izrazi za naprezanja, deformacije i pom ak koji se izvode Primjena uvjeta ravnoteže. Ako je štap u ravnoteži, vrijede
n a tem elju tih pretpostavki vrijede ako je visina štapa h m alena izrazi (82), (84) i (85), pa se dobiva
u usporedbi s rasponom /, tj. ako je h/l < j···*, i ak o je m ak­
N = J axdA = 0,
sim alni nagib tangente izražen u radijanim a m nogo manji od
jedinice, tj. ako je a max < 0 ,0 5 •■•0,1. Ponekad se taj uvjet izra­
M y = J <rx zdA , (183)
žava om jerom m aksim alnog progiba wmax i raspona /. T ada A
m o ra biti wmax/ / < 0,02· *0,05.
M z = - \ o x ydA .
Geometrijska analiza. N a si. 71a prikazan je nedeform irani,
a n a si. 71b deform irani štap koji je opterećen čistim savi­
K ad se uvrsti (182) u prvu jednadžbu (183), dobiva se
janjem . N a oba štapa ucrtan je element duljine dx.
Prem a si. 71b vidi se da se gornja vlakna štapa skraćuju,
z d A = — Sv = 0, (184)
a donja produljuju. Negdje u sredini štapa nalaze se vlakna
Q 6
koja ne mijenjaju duljinu. T a vlakna čine tzv. neutralnu plohu.
Ishodište koordinatnog sustava od ab ran o je tak o d a bude na
gdje je Sy statički m om ent poprečnog presjeka oko osi y. P ri
neutralnoj plohi. Element štapa A B C D u toku deform iranja
savijanju zakrivljuje se uzdužna os, pa je q =)= °o* P rem a tom e
prelazi u A 1B 1C 1D i . D užina EF nalazi se n a neu tralnoj m o ra biti Sy = 0, što znači da neutralna os y prolazi težištem
plohi i u toku deform iranja ostaje neprom ijenjena, tj. E 1F 1 = poprečnog presjeka. Ako se (182) uvrsti u drugu jednadžbu
= (jdoc = EF = dx, pa je d x = @da. izraza (183), dobiva se

My= — z 2dA = — / (185a)

Q e

pa je

(185b)
E l/
što uvršteno u (182) daje
Mv
Gx = ~ — Z. (186)
*V
N a sličan način, ako se uvrsti (182) u treću jednadžbu
(183), slijedi

M * y z d A = — I yz = 0. (187)

O datle je I yz = 0, tj. os y je glavna os trom osti presjeka.

P rem a tom e izvedeni izrazi vrijede samo za ravno savijanje, tj.
savijanje oko jedne glavne osi trom osti presjeka štapa.
Poprečno savijanje. Ako u poprečnom presjeku uz m om ent
savijanja M y djeluje i poprečna sila Qz, pojavit će se u presjeku
norm alno naprezanje ax i posm ično naprezanje rxz (si. 72).

SI. 71. Geometrijska analiza elementa štapa opterećenog na čisto savijanje

i
J .
N a si. 71c ucrtani su jedan preko drugoga nedeform irani
elem ent A BC D i deform irani A 1B 1C 1D 1. D uljinska deformacija
Q*=FK
vlakna GH koje se nalazi na udaljenosti z od_neutralne plohe
iznosi ex = (Gl H i — GH)/GH. K ako je GH — gd a = dx, a
■ ^M y=FA x
= {q + z)da, bit će nakon sređivanja

(181)
r„=0

Izraz (181) daje kvalitativno raspodjelu deformacija, koje

su u neutralnoj plohi jednake nuli i mijenjaju se linearno prem a
krajevim a presjeka, tak o da su na jednoj strani pozitivne, a na
r„= 0
drugoj negativne. U tom su izrazu dva nepoznata param etra.
Polum jer zakrivljenosti g i, im plicitno, položaj neutralne plohe
SI. 72. Raspored normalnog naprezanja ax i posmičnog na­
e od koje se mjeri koordin ata z.
prezanja pri poprečnom savijanju
Primjena Hookeova zakona. K ak o je stanje naprezanja prem a
pretpostavci jednoosno, bit će
ox — Esx, (182a) N a gornjem i donjem rubu štapa posm ično naprezanje xzx
jednako je nuli, je r su to slobodni rubovi. To je prikazano
odnosno
na si. 73. U zduž gornjeg ruba AD i donjeg ruba CE poprečnog
ox = — z. (182b) presjeka posm ično naprezanje xxz tak o đ er je jednako nuli, jer
je zxz — rzx. Prem a tome, m ože se zaključiti d a je posm ično
302 NAUKA O ČVRSTOĆI
naprezanje n a krajevim a jednako nuli i postepeno raste prem a A BC D kao cjelina nalazi se u ravnoteži. Naime, u ravnoteži
sredini presjeka (si. 72). Elementi A i C n a gornjem, odnosno su vlačne i tlačne sile u svakom presjeku. Prirast m om enta d M y
donjem rubu presjeka slobodni su od sm icanja ( t xz = 0 ), pa n a desnom presjeku uravnotežuje spreg poprečnih sila Qzdx.
u to k u deform iranja ostaju pravokutni. Elem ent B u sredini Ako se razm otri ravnoteža u sm jeru osi x dijela elem enta
presjeka iskrivljuje se (txz 4 =0 ) jer na njega djeluje posm ično A B E F , koji je n a si. 75 crtkan, vidjet će se da naprezanje
naprezanje t xz. T o uvjetuje deplanaciju ili iskrivljenje poprečnog <rx 4 - da* koje djeluje na desnoj plohi A 3 nije u ravnoteži s
presjeka naprezanjem ax koje djeluje na lijevoj plohi A x. Zbog toga se
pojavljuje naprezanje t zx na gornjem presjeku A 2 koje je za­
jedno s naprezanjem ox u ravnoteži s naprezanjem ox + dax.
Z apravo naprezanje r zx uravnotežuje prirast naprezanja dcrx,
pa se m ože pisati da je
j TX2cIA2 = J da xd A 3. (189a)
^2 ^3
M M y + dM y . ,
K ako je o x * °V + &Gx = — - z , bit ce
SI. 73. Pri poprečnom savijanju posmična naprezanja prouzrokuju deplaniranje
(vitoperenje) poprečnog presjeka dM y
d ax (189b)
h
P lo h a A 2 ima. beskonačno m alu duljinu dx, pa se m ože uzeti
d a je i xz konstantno n a plohi A 2. P o d pretpostavkom da je
t xz jednoliko raspodijeljeno po širini grede, bit će

dM v ,
(189c)

H
odnosno

dx dM y
z X7b d x = zdA3 (189d)
U
SI. 74. Deformirani element pri poprečnom savi­
janju
Ako se uzme u obzir da je

N edeform irani pravokutni element štapa A BC D prikazan je dM v

z d A 3 = Sv, (189e)
na si. 74a, a deform irani element n a si. 74b. R adi usporedbe, dx
crtkanom linijom A 1B l C 1D 1 prikazan je deform irani element
pri čistom savijanju, a punom linijom A 2B 2C 2D2 deform irani dobiva se
elem ent pri poprečnom savijanju. Z a grede velikog raspona, tj.
kad je l/h > 1, pom aci zbog deplanacije m aleni su u usporedbi Qz s y
(189f)
s pom acim a zbog zakretanja poprečnog presjeka, p a deplanacija ' b lv
neznatno utječe na duljinsku deform aciju ex, a tim e i n a n apre­
zanje gx. P rem a tom e za grede velikog raspona vrijedi približno gdje je b širina presjeka, a Sy statički m om ent plohe A 3 oko
izraz (186), pa je neutralne osi y.
Posm ična naprezanja na pravokutnom presjeku. Statički je
Mv
(188) m om ent iscrtane plohe na si. 76a Sy = — — z j (— + z ) =
2 \2
M eđutim , ako je Qz = const., dva susjedna presjeka deplani- b ih
— z 2 , a m om ent trom osti je I y = bh 3/12. K ad se to
raju se na isti način. Pom aci G XG2 i H 1H 2 (si. 74b) potpuno 2 \ 4
su jednaki, pa deplanacija presjeka uopće ne utječe na deform a­ uvrsti u (189) i sredi, dobiva se
ciju £x, odnosno naprezanje <rx, p a za Qz = const. vrijedi
2z ' 2
My X = 1 1 1 - (190)
(Tx = - ~ z . xz 2 A h
h
R aspored posm ičnog naprezanja t xz može se odrediti pom oću gdje je A = bh ploština poprečnog presjeka Vidi se da je
si. 75, tj. razm atranjem ravnoteže dijela elem enta ABEF. U naprezanje i xz raspodijeljeno prem a zakonu parabole. M aksi­
presjeku AD djeluje m om ent M y i poprečna sila Qz, a u pre­ m alna je vrijednost
sjeku BC m om ent M y + dM y i poprečna sila Qz. Element
= A .& (191)
^max 2

H H I
h u u
i 2
iT
________ .
1 T
\z
l+ z )
2' 2 h m u
L · 1 1 U H
f / A/ / J
1 + - A ___J

SI. 76. Raspored posmičnih naprezanja pri poprečnom savijanju štapa pravo­
kutnog poprečnog presjeka
 NAUKA O ČVRSTOĆI 303

a pojavljuje se u sredini presjeka, te je za polovicu veća od
srednje vrijednosti i sr = Qz/A.
N a sličan način može se pokazati da je i za ostale presjeke,
kružni, trokutni (si. 77 i 78) itd., posm ično naprezanje raspo­
dijeljeno prem a zakonu parabole.
Dimenzioniranje greda: racionalni oblici poprečnog presjeka.
U općenitom slučaju savijanja grede pojavljuju se norm alna
i posm ična naprezanja. M eđutim , za uobičajene raspone i oblike
poprečnog presjeka norm alna su naprezanja m nogo veća od
posm ičnih. O sim toga, u točkam a gdje se pojavljuju m aksi­
m alna norm alna naprezanja posm ična su naprezanja jednaka
nuli. Z bog toga se posm ična naprezanja m ogu zanem ariti u
p roračunu čvrstoće grede, pa uvjet čvrstoće glasi

0 v™* = — ^— 2 m,v s a Ann, (192)

odnosno
Mjmiax <
W — dop> (193)
4 SL
3 A 2 A
gdje je Wy aksijalni m om ent o tp o ra definiran izrazom

SI. 77. Raspored posmičnog naprezanja u kružnom i trokutnom presjeku Wy = - (194)

Izraz (193) obično se upotrebljava u obliku

fìììw im w M
W -
vry — ymax (195)
t o ,
^dop
Ako greda ima kružni presjek, onda je
_ Iy _ Tr^ 4/64 _ -d *
(196)
y d/2 d/2 32 ’
i !
pa se izraz (195) može napisati u obliku
3f
/32M „
(197)
SI. 78. Raspored posmičnih naprezanja u tankostjenim presjecima /, Z i U - a dop

Ako je presjek grede p ravokutnik visine h i širine b s om ­

Glavna naprezanja i trajektorije naprezanja. P ri poprečnom jerom h/b = k, bit će
savijanju na elemente grede djeluje norm alno naprezanje ax i
posm ično naprezanje xxz, koja se m ogu odrediti pom oću izraza bh‘ (198)
(186) i (189). K ad su poznata naprezanja v x i rxz, m ogu se
pom oću izraza (31) odrediti glavna naprezanja a x i a 2 i njihov pa m ora biti
smjer.
N a si. 79 a prikazana je konzola koja je opterećena jed n o ­ 6 M ym ax
b> (199)
likim kontinuiranim opterećenjem qz. U presjeku x 1 konzole k 2 o dop
t
prikazano je pet elem enata s ucrtanim naprezanjem ox i t xz,
dok su u presjeku x 2 prikazana glavna naprezanja i o 2. N a sličan način m ogu se dim enzionirati i ostali oblici
Istodobno je prikazan dijagram linearne raspodjele norm alnog poprečnog presjeka.
naprezanja ox i parabolične raspodjele posm ičnog naprezanja
Pojas
zxz. N a si. 79b prikazane su trajektorije n ap rezan ja M ože se za­
paziti da sve trajektorije sijeku os x pod kutom od 45°, jer
glavna naprezanja na osi x čine toliki kut s osi x. U blizini —Rebro

!
10f
gornjeg i donjeg ruba konzole trajektorije su naprezanja p a ­
ralelne, odnosno okom ite na rub, jer su i glavna naprezanja
paralelna i okom ita na rub.

SI. 80. S udaljavanjem dijelova presjeka od neutralne osi raste moment

tromosti i moment otpora Svi presjeci na slici imaju jednaku ploštinu
A = 18 i 2

P ri dim enzioniranju grede, odnosno pri izboru oblika i veli­

čine poprečnog presjeka treb a nastojati d a se sa što m anjom
X]____ ^
ploštinom presjeka postigne što veći m om ent o tp o ra S udalja­
____ __ vanjem dijelova poprečnog presjeka od neutralne osi raste
m om ent otp o ra i m om ent trom osti (si. 80). Idealno bi bilo kad
bi sav presjek bio podijeljen na dva vrlo uska pojasa, svaki
ploštine A /2 (si. 81). M om ent trom osti / id i m om ent o tp o ra W-d
takva idealnog presjeka iznose

Ad = 2 (200)

(201)
SI. 79. Glavna naprezanja i trajektorije naprezanja u konzoli opterećenoj
jednoliko kontinuirano
304
z z z r A /2
zz-A/2
SI. 81. Idealizirani i realni I-presjek
U stvarnosti pojasovi ne smiju biti preširoki, a također
m oraju biti spojeni rebrom koje nije pretanko da preuzm e pos-
m ična naprezanja. O sim toga, odviše tan k o rebro i pojasovi
m ogu uvjetovati lokalno izvijanje u području tlačnih naprezanja.
Prem a tom e je za realne I-profile
Wy < 0,5A h = Wl&
O bično je Wy = (0,3· -0,38) A h. Za pravokutni je presjek Wy =
= bh 2/6 = A h / 6. O m jer stvarnog i idealnog m om enta otp o ra
zove se stupanj iskorištenja ili korisnost presjeka rj, a iznosi
NAUKA O ČVRSTOĆI
gdje je hv i h{ udaljenost krajnih vlakana u vlačnoj, odnosno
tlačnoj zoni od neutralne osi, a crvdop i a [ćop dopušteno vlačno,
odnosno dopušteno tlačno naprezanje. N a temelju (204) dobiva
se
_^vdop (205)
^ td o p
P ri oblikovanju presjeka nosača od krhkih m aterijala treba
težiti da bude ispunjen uvjet (205).
Koso savijanje. K oso savijanje nastaje kad m onent savijanja
ne djeluje oko glavne osi trom osti presjeka. N aprezanje i po­
maci određuju se pom oću principa superpozicije. N a si. 84
prikazana je konzola kojoj na slobodnom kraju djeluje m om ent
M koji s osi y čini k u t ep. O si y i z su glavne osi trom osti.
(202)

rj = < t. (203)

U tabl. 5 navedena je korisnost nekih presjeka i nekih valjanih

profila.

T a b lic a 5
KORISNOST PRESJEKA PRI SAVIJANJU
Ako se m om ent M rastavi u dvije kom ponente M y = Mcos<p i
Presjek Korisnost
M z = Msincp i zatim prim ijeni princip superpozicije, dobiva se
Kružni 0,25 za naprezanje izraz
Pravokutni 0,33
Profil I 0,61 0,65 Mv Mz /zcos<p ysinq>\
Profil [ 0,59 ••■0,61
Profil ~L 0 ,5 7 -0 ,6 0 “V ) · (206)
Ako se taj izraz izjednači s nulom , dobiva se jednadžba neu­
Ponekad se odsijecanjem dijelova presjeka povećava m om ent tralne osi
otpora, a time i čvrstoća pri savijanju. T o se tum ači tim e da zeosep ysiiup
se odsijecanjem dijelova koji strše više sm anjuje z max nego I x, = 0, (207)
U
čime se prem a (194) povećava Wy. D va takva presjeka p rik a­
zana su na si. 82. odnosno

z = yy^tan<p = y ta n ß , (208)

gdje je p kut nagiba neutralne osi (si. 85), p a je

tanjS = y^tan< p. (209)

SI. 82. Odsijecanjem iscrtanih dijelova po­ *z
većava se moment otpora Wy
A ko je I y + / 2, bit će /? 4 ep.

My

C ->
ii

SI. 83. Racionalan presjek nosača od krhkog materijala i raspodjela napre­

zanja u njemu

K rhki m aterijali, kao lijevano željezo, staklo, beton itd.,

imaju veću tlačnu od vlačne čvrstoće. Presjeke greda od ta k ­
vih m aterijala treb a oblikovati tak o da težište bude bliže vlačnoj
strani (si. 83).
N ajveće vlačno, odnosno tlačno naprezanje (si. 83) iznosi
SI. 85. Pri kosom savijanju neutralna os ne podudara se s osi
momenta savijanja
J h * <
r vm ax j " v — ^u d o p »
h
(204) Savijanje debelih zakrivljenih štapova. Izrazi koji su izvedeni
za ravni štap m ogu se prim ijeniti i na slabo zakrivljene štapove,
7 tm ax j “ t — °\d o p >
Ay tj. štapove kojim a je polum jer zakrivljenosti r T velik prem a
 NAUKA O ČVRSTOĆI 305

rn{1d A - r n CdA
debljini štapa h. Ako je om jer rT/h veći od 5 - **10, štap se može * * M
r d A — rn d A - = M . (215)
razm atrati kao ravan. t ). »
Analiza naprezanja i deform acija izvest će se uz pretpo­
stavku da poprečni presjeci u toku deform iranja ostaju ravni i da Prvi je integral statički m om ent presjeka oko osi / , koji iznosi
je u štapu jednoosno stanje naprezanja. rtA, pa prva dva integrala daju (rt — rn)A. R azlika u okrugloj
N a si. 86 prikazan je debeli zakrivljeni štap koji je opte­ zagradi izraza (215), prem a (213), jed n ak a je nuli, p a je
rećen na savijanje spregovima M . N a slici su upotrijebljene
sljedeće oznake: i r2 unutrašnji i vanjski polum jer štapa, (216)
r t polum jer težišne linije, tj. linije koja spaja težišta poprečnih
presjeka, rn polum jer neutralne plohe, r polum jer kao p o lam a K ak o je (rt — r ^ A = eA jednako statičkom m om entu Sy pre­
koordinata, z udaljenost elem enta od neutralne plohe. sjeka oko osi y, bit će
£ da _ M
(217)
dcp Sy ’
što uvršteno u (211 ) daje

1- ^ (218)

K ad r teži prem a nuli, a v teži prem a — oo. K ad r teži prem a

+ oo, cr^ teži prem a M / S y. R aspored naprezanja prikazan je na
si. 87.
M /S y

N edeform irani oblik elem enta štapa prikazan je crtkanom li­

nijom A B C D , a deform irani oblik punom linijom na
si. 86 b. Presjeci A B i CD prije deform iranja čine kut dcp, a
n akon deform iranja kut dcp + da. D eform acija vlakna EF iznosi

e„ = £ l F L I — = ~ r"l— = (l - . (210) SI. 87. Raspodjela naprezanja u debelom zakriv­

EF rdcp ' r 'dcp ljenom štapu
Primjena Hookeova zakona. K a k o je prem a pretpostavci u
štapu jednoosno stanje naprezanja, bit će Prem a tom e n eu tralna se os pri savijanju zakrivljenog
štapa pom iče od težišta prem a središtu zakrivljenosti. U dvos­
(211) tru k o sim etričnom presjeku m aksim alno naprezanje djeluje na
unutrašnjoj strani šta p a A ko se želi sm anjiti naprezanje na
unutrašnjoj strani, zadebljava se unutrašnji dio presjeka (si. 86 a).
Veličine E — i r n su konstante za pro m atran i presjek, pa izrazi
dcp Promjena zakrivljenosti. N eka je r n polum jer n eu tralne plohe
(210 ) i (211 ) predstavljaju hiperbolički zakon prom jene defor­ prije deform iranja, a r’n polum jer neutralne plohe poslije defor­
macije, odnosno naprezanja po presjeku. U tim izrazim a pojav­ m iranja. K ak o se vlakna neutralne plohe ne deform iraju, vrijedi
ljuju se dva nepoznata param etra, polum jer neutralne plohe rn
i diferencijalni om jer d a /d cp. r'n(da + d (p) = rnd<p, pa je r'n(l + ~ j = r№ odnosno
Primjena uvjeta ravnoteže. Uvjeti ravnoteže štapa glase:
1 1 da 1
N = \c T v d A = 0 , (219)
(212) r ’n r n - d<p r n '
M = | crv (r — rn)dA.
Ako se uzme u obzir (217) i da je rn % r t, dobiva se
N akon uvrštenja (211) u prvu jednadžbu (212) i nakon sre­
M
đivanja slijedi (220)
~EŠ~V
d A - r„ r^r = o, (213)
Diferencijalna jednadžba elastične linije ravnog štapa. N a si.
88 prikazana je elastična linija grede. N a njoj su naznačeni
odakle je
pozitivni smjerovi progiba vv i nagiba a za odabrani koordi-
n atn i sustav. T akođer je naznačena pozitivna i n e ^ tiv n a za­
(214)
dA krivljenost. Z a male progibe i nagibe vrijedi
r dvv
a % ta n a = — — . (221)
Prem a tom e položaj neutralne plohe ne ovisi o opterećenju i dx
može se unaprijed izračunati n a tem elju geom etrijskog oblika T akođer je
šta p a
1 da da d / dvv
Ako se (211) uvrsti u drugu jednadžbu (212) i sredi, dobiva (222)
se g ds dx dx \ dx

TE IX, 20
306 NAUKA O ČVRSTOĆI
A ko se uzme u obzir (185 b), dobiva se odnosno
d 2vv My dvv
(223) (230)
dx2 EL dx 24 E L
T aj izraz predstavlja diferencijalnu jednadžbu elastične linije O datle je
kad su progibi maleni. A ko progibi nisu maleni, treba upo­
trijebiti točan izraz za zakrivljenost, i tad a diferencijalna jed­ A L —
nadžba elastične linije glasi 2 / 384 E l y 9
(231)
d 2w ql3=
MO) = -ocM
dx2 My 24EL
(224)
d w x2 EL
1+
dx
O čito, kad je dw /dx 1, izraz (224) prelazi u (223). Izraz (223)
m ože se napisati i u obliku L
Fn
d 2w
(225) SI. 89. Elastična linija i progib jednoliko kontinuirano op­
M y~ E Iy d x2 ' terećene grede
A ko je Ely = const., m ože se deriviranjem izraza (225) uz pom oć
(75) i (77) dobiti
Metoda analogne grede. N a analogiji diferencijalnih jed ­
nadžbi koje povezuju opterećenje qz, poprečnu silu Qz i m o­
Q = ^ = - E I — (226)
y* dx yd x 3 ’ m ent savijanja M y, te diferencijalnih jednadžbi koje povezuju
progib w, nagib a i m om ent savijanja podijeljen fleksijskom
(227) krutošću M y/(EIy), zasniva se m etoda analogne grede. A nalogne
qz dx~ y dx*' su jednadžbe
Izraz (227) predstavlja diferencijalnu jednadžbu elastične linije d 2M y. d 2w Mv
četvrtog re d a Pom oću nje se m ogu odrediti progibi i nagibi —dx 1 dS = - E T y
bez prethodnog izračunavanja reakcija, m om enata savijanja i
poprečnih sila dM v ^ dw
_ - e , , (232)

d Qz _ _ . d a _ My
dx ^z dx EL
M eđu tim jednadžbam a postoji po tp u n a analogija. A ko se
veličine M y/( E Iy\ a i vv s desne strane zamijene sa qz, —g z,
odnosno M y, dobivaju se jednadžbe lijeve strane. A ko su an a­
logni rubni uvjeti, bit će analogna i rješenja tih diferencijalnih
jed n ad ž b i
D a bi se odredili pom aci stvarne grede, treba stvarnu gredu
zam ijeniti analćgnom (fiktivnom, konjugiranom ) gredom , tj.
ds gredom koja će im ati analogne rubne uvjete. A nalogna greda
optereti se kontinuiranim opterećenjem koje odgovara dija­
My< 0
gram u m om enta savijanja stvarne grede podijeljenom sa E I y.
da M om enti savijanja i poprečna sila analogne grede odgovaraju
Q ds 0 3 i <0
progibu i negativnom nagibu stvarne grede. O bično se veličine
SI. 88. Definicija predznaka progiba vv, nagiba a i zakrivljenosti 1/ q koje se odnose n a an-alognu gredu označuju zvjezdicom, pa
vrijedi

Elastična linija jednoliko kontinuirano opterećene grede. Re­ M

= q*, a = - Q*, vv = M *. (233)
akcije grede (si. 89) iznose EL
U tabl. 6 navedeni su analogni rubni uvjeti stvarne i an a­
F A = F B= ± - q l , (228a) logne grede.
P ri rješavanju zadataka m etodom analogne grede potrebno
pa izraz za m om ent savijanja glasi je poznavati ploštine pojedinih dijelova m om entnog dijagram a.
D a bi se izbjeglo integriranje, navedene su u tabl. 7 ploštine
= y - y < z * 2, (228b) likova od kojih se najčešće sastoji m om entni dijagram .
Konzola opterećena na kraju. N a si. 90 a prikazana je stvarna
što uvršteno u (223) daje greda, tj. konzola opterećena silom F na kraju, ispod nje ucrtan
d 2w 1 2 1 je m om entni dijagram , a ispod toga n a si. 90c analogna greda.
(228c) P rem a tabl. 6 slobodnom kraju odgovara uklještenje, a uklješ-
E Iyd Š = T qx ~ Y q lx·
tenju slobodan kraj. R ezultanta opterećenja F* iznosi
N ak o n dvostrukog integriranja slijedi
1 (234a)
q l x 3 -f" C ^x -f- C2·
E I y™ = ^ q x * 12
Lako se m ože odrediti analogni m om ent M y i analogna
Iz rubnih uvjeta w(0) = 0 i w(/) = 0 dobiva se C1 = p oprečna sila Qz u točki A, pa poprečna sila QzA i m om ent
■q l 3/ 24 i C 2 = 0, pa je savijanja M *A u točki A konjugirane grede iznose
ql4 x
(229) Q*a — —F*, M*A = F*— l, (234b)
24 E L t M t * + ,T
 NAUKA O ČVRSTOĆI 307
a if l F F

I Eh 'f
El \^ 3£/
f ---------- --- 7G
—
3, ^U- 21 ^ c 3i

b
SI. 90. Konzola opterećena silom na kraju, a zadana
konzola, dijagram momenata savijanja, c analogna greda

T a b lic a 6 T a b lic a 7
ANALOGNE I STVARNE GREDE PLOŠTINE I TEŽIŠTA DIJELOVA M OM ENTNOG DIJAGRAMA

Stvarna greda Analogna greda Lik Ploština Lik Ploština

A *----
'L
Jg y WT®
7777----«4=0
7 ^ ---- T e*+o
1 liiMflTTriTr^ A~bh A=-jbh
A u»xn A*'A 0 ±b j-b
----- n*TnQ to i i

---- 1 w=o ______ j_ m;=o Parabola 2. reda

^ «=0 fc---- ^ G=o m m
Parabola^UJ. I
A =—
j- bh A=-jbh
-i---“--- V- w=0 __ _ -j M*=0
e*+o
~rb 2.reda r
i 1 ■4-b
— — a+0
M**0
w+° a ^ e +o
^ P a r a b o la 3-reda

Nagib tangente je različit lijevo Q*-dijagram ima skok

i desno od točke A u točki A .iTriTTm^ A=±bh A --rb h

A B A' B* i» JT b
r&h

\ A'\ bh
"n+1 A=JTtbh
n+I
A B C A' BT
r&7

%A B C D X B· C· ur|
i ^ ^ 1 11 Fl2
F* = F*B = F t + F f = (235b)
~2 ~e7 '

Fiktivne poprečne sile u presjecima C i G jesu

pa je prem a (233)
F l2 F l3
Q*a= F%Qc = F* — F f i (3S = n - n - F | , (235c)
= -Q * a = ™A = M * A = (234c) a fiktivni m om enti savijanja
ie T; 3E L
Greda promjenljive debljine. N a si. 91 prikazana je greda M*c = F*A3 l - n i = l 2~ ,
prom jenljive debljine sa svojim m om entnim dijagram om i ana­ (235d)
lognom gredom. Fiktivne sile (si. 91c) iznose l 25 F /3
MS = F54/ - F t 2/ - F f y = y — .
9 F l2 F l2
Ff = F* = (235a)
2EI ’ f 7 ’
K utovi nagiba tangente n a elastičnu liniju u presjecima /1
a fiktivne su reakcije u osloncim a i C jesu
308 NAUKA O ČVRSTOĆI

aa — Ma — ^
2
LEl
EI
čunava prosječno naprezanje. Prosječno naprezanje osovinice
proračunava se prem a si. 94 c i d. O čito je da se od rez pojav­
ljuje istodobno n a dva presjeka, pa je
F l2 (235e)
a c = — Q c = ----------. _F_ 2F
c EI (237)
T" - T ~ A ~ u d 1 '
Progibi u presjecima C i G iznose
F l3
w c = M * = 12— ,
EI
(236)
25 F l 3
T ’ej'
U tabl. 8 navedene su apsolutne vrijednosti progiba i nagiba
karakterističnih presjeka nekih nosača.

T a b lic a 8
PROGIBI I NAGIBI NEKIH GREDA

-líl o, = - íi; SI. 94. Smicanje ili odrez. a

3£/ 1 2£/ rezanje, b probijanje, c i d
odrez osovinice

N a si. 95 ilustriran je proračun sm icanja zavarenog spoja.

EI Smicanje se događa po presjeku najm anje ploštine. T o je pres­
jek koji s ravninom pločica čini kut 45°. U kupna ploština
sm icanja iznosi
A = 2//icos45°, (238a)
/~E
v% = <dL pa je
SEI 6 EI
u ----------- ¡--------------J F F
(238b)
' = A = 0 '7 0 1 Th ·
K ad se štap poprečno savija, naprezanja zbog sm icanja su to
-EI
a -ML „ -ML važnija što je štap kraći.
aA' 3 E l 6EI

O / ~ EI
j ,- I il
vc~48 £ /
//2

_ 5 ? /4 _ _ <y/3
Vc 3 8 aA~ aB 24£7

Smicanje
Smicanje je gotovo uvijek povezano sa savijanjem. Izraču­
navanje posm ičnih naprezanja zbog poprečne sile protum ačeno
je u vezi s poprečnim savijanjem štapa. I u laboratorijskim
uvjetim a teško je ostvariti čisto smicanje, pa se pokus sm icanja
provodi uvijanjem tankih cijevi (si. 92 i 93).
SI. 93. Grafički prikaz ovisnosti
tangencijalnog naprezanja t o
kutu uvijanja y
N a si. 94 prikazano je nekoliko prim jera opterećenja kad
pravladava smicanje. Posm ično naprezanje nije jednoliko raspo­
dijeljeno po presjeku sm icanja Egzaktno određivanje raspodjele
posm ičnog naprezanja vrlo je složeno, p a se u praksi prora-
Izvijanje štapa i elastična stabilnost
Stabilnost ravnotežnog oblika. Pod djelovanjem sila čvrsto
tijelo se deform ira i poprim a novi ravnotežni oblik. Ako su
naprezanja u tijelu pretežno tlačna, ravnotežni deform irani oblik
tijela može biti nestabilan, što znači d a vrlo mali porem ećaj
opterećenja može uzrokovati potpunu prom jenu ravnotežnog
oblika, koja često uzrokuje lom. T a će pojava biti podrobnije
protum ačena n a prim jeru tlačno opterećenog štapa prem a si. 96.
Pretpostavlja se da je štap idealno ravan, hom ogen i idealno
centrično opterećen. Tada štap ostaje ravan (si. 96a). Ako na
štap djeluje kratkotrajno m ala bočna sila, on će se saviti u
stranu. D alje ponašanje štapa može biti trojako. Ako je sila F
m anja od neke kritične vrijednosti n akon uklanjanja
porem ećaja AF štap se ponovno vraća u ravan ravnotežni
oblik. K aže se da je štap u stabilnoj elastičnoj ravnoteži. Ako
je F = F kp nakon uklanjanja porem ećaja štap zadržava izvijeni
oblik, ali se dalje ne deformira. Ako je F > F kr, štap se i pri
 NAUKA O ČVRSTOĆI 309

najm anjem porem ećaju izvija u stranu i nastavlja se deform irati n 71

Jednadžba elastične linije tad a glasi vv = C iS in — x.
n ak o n uklanjanja porem ećaja, tako da se jak o savija u stranu,
a vrlo se često prije toga štap slomi. U realnim konstrukcijam a Već prem a vrijednosti n postoji nekoliko oblika izvijanja.
tlačno opterećeni štapovi nikada nisu idealno ravni, hom ogeni Slučaj n = 0 nije upotrebljiv jer daje F = 0. A ko je n — 1,
i strogo osno (centrično) opterećeni. T o odstupanje od ideal - oblik je elastične linije polusinusoida, a sila izvijanja je naj­
nosti adekvatno je porem ećaju AF. Z bog toga se u realnim m anja, tj. jed n ak a je kritičnoj sili
konstrukcijam a uvijek pojavljuje izvijanje kad sila postane veća
FI
od kritične vrijednosti F kr F - ^tt2
^ kr - j2
min* (245)

T a se sila prem a L. Euleru (1757. god.) zove i Eulerova

F=Fkr kritična sila. Ako je n = 2, elastična linija ima oblik pune sinu-
soide, a sila izvijanja je 4 pu ta veća. K ad je n = 3, sila izvijanja
je 3 2 = 9 p u ta veća itd. Stap nije m oguće držati u ravnoteži
silom F kr < F < 4 F kr
P o trebno je ili silu sm anjiti n a F kr, da bi se zadržao prvi
oblik izvijanja (n = 1), ili povećati silu n a 4 F kr i prisiliti štap
da se izvija prem a drugom obliku izvijanja Ako se to ne učini,
štap se jak o izvija i lomi.
Izraz (245) u preinačenom obliku m ože se prim ijeniti i za
druge načine učvršćenja šta p a Preinačeni je oblik
SI. 96. Tri slučaja elastične stabilnosti štapa, a kruti štap, b stabilna ravno­
teža F < Fkr, c indiferentna ravnoteža F = F kr, d nestabilna ravnoteža F > Fkr
F — tt2 min (246)
kr /2 ’
Izvijanje štapa u elastičnom području. K ritična sila izvijanja l0
F kr određuje se razm atranjem štapa koji je zglobno vezan na gdje je l0 duljina izvijanja štapa, zapravo duljina jedne polu-
oba kraja (si. 97). M om ent savijanja u presjeku x iznosi sinusoide (si. 98).
M y = Fvv, (239) a b c d \f
1F |F 1F
pa diferencijalna jednadžba savijanja glasi
d 2w F r r r -j
vv, (240) 1/
EL 1/

|T
dx2 ~EIX /
/ o = 0 ,7 /
odnosno
l0= l - /0= 2 / /
d 2w 1 [
(241) \
\ | \
dx2
\
gdje je JL

(242) SI. 98. Oblici štapa za različite načine učvršćenja

E In
Ako se izraz (246) podijeli ploštinom A poprečnog presjeka
štapa, dobiva se

<7k r= T t 2 E ( i = ) 2, (247)

gdje je a kr = F J A , i2min = I mJ A . A ko se uvede oznaka za

vitkost štapa
/0
A= - (248)

izraz (247) prelazi u oblik

er, = t t — , (249)
kr X2
4 FkT |9 F * Taj je izraz prikazan grafički n a si. 99.
SI. 97. Izvijanje štapa zglobno vezanog na oba kraja koji je opterećen
različitim iznosima sile F

N aim e, izvijanje štapa zbiva se oko osi najm anjeg m om enta

trom osti, p a os y treb a da se p o dudara s tom osi, tj. I y = / min.
Opće je rješenje diferencijalne jednadžbe (241)
vv = C xc o sa x + C 2 sinax.
Rubni uvjeti jesu vv(0) = 0 i vv(/) = 0. Iz prvog uvjeta slijedi
da je C x = 0, a iz drugoga da je C iS in a / = 0. Rješenje C x = 0
nije prihvatljivo je r bi to značilo da nem a izvijanja. Prem a tom e
m ora biti sin (a i) = 0 , odnosno
a / = W 7r, n = 0 ,1 ,2 ,3 ,... (243) Izvijanje štapa u plastičnom području. Izraz (249) izveden je
uz pretpostavku da je E = const., odnosno d a je naprezanje
Ako se (243) uvrsti u (242) i sredi, dobiva se
p roporcionalno deformaciji, što znači da izraz (249) vrijedi sam o
u području odnosno u području X = gdje je <rp
,£ ^ 2· (244) granica proporcionalnosti, a Xp je granična vitkost određena
310 NAUKA O ČVRSTOĆI
izrazom t e o r ije Čv r s t o ć e
Svojstva čvrstoće i elastičnosti tehničkih m aterijala utvrđuju
(250) se pokusim a rastezanja, sabijanja ili čistog sm icanja Ako je dio
konstrukcije opterećen tak o d a u njemu vlada jednoosno na­
M eđutim , izraz (249) m ože form alno vrijediti i u području prezanje ili čisto smicanje, čvrstoća se tijela lako može provjeriti
kad je g > crp ako se umjesto m odula elastičnosti E prim ijeni tak o da se norm alno ili posm ično naprezanje usporedi s kri­
tzv. tangentni m odul elastičnosti E t koji je (si. 100) definiran tičnim naprezanjem koje je određeno pokusom rastezanja, sabi­
izrazom janja ili sm icanja K ritično naprezanje krhkih m aterijala jednako
do­ je lom nom naprezanju, dok je kritično naprezanje rastezljivih
£«= (251) m aterijala jednako granici tečenja
da
Taj bi se princip provjere čvrstoće vrlo teško primijenio
T ad a izraz (249) prelazi u izraz za dvoosno, odnosno troosno stanje n a p rez a n ja N aim e, bilo bi
potrebno eksperim entalno im itirati sve m oguće kom binacije n a­
lEl (252) prezanja, tj. eksperim entalno utvrditi kritično naprezanje za raz­
X1 ' ličite kom binacije g x :g2 :g3, p a onda stvarno naprezanje u kon­
strukciji usporediti s pripadnim kritičnim naprezanjem koje je
određeno eksperim entalno. Ispitivanje kritičnog n aprezanja za
sve m aterijale i za m nogo kom binacija g1:c2 :o3 bilo bi vrlo
skupo, dugotrajno, a za m noge kom binacije tehnički teško p ro ­
vedivo.
Z bog toga se uvode teorije čvrstoće (kriteriji loma) koje
nastoje da predvide pojavu lom a za dvoosno, odnosno troosno
stanje naprezanja na temelju eksperim entalnih p o d atak a dobi­
venih p ri rastezanju./ Postoji više teorija čvrstoće. N ijedna od
njih nije sveobuhvatna, tj. nije upotrebljiva za sve vrste m a­
terijala. Neke teorije čvrstoće odgovaraju kriterijim a plastičnosti
SI. 100. Definicija tangentnog modula (v. Mehanika kontinuuma, T E 8, str. 173; v. Otpornost građevnih
elastičnosti materijala).
Teorija najvećeg normalnog naprezanja. Prem a toj teoriji
Z bog složenosti analitičkog p roračuna u praksi se za p ro ra ­ opasnost od lom a nastaje kada najveće norm alno naprezanje
čun izvijanja izvan granice proporcionalnosti prim jenjuju p ri­ postigne kritičnu vrijednost; od tri glavna naprezanja m jero­
davno je ono koje je najveće po apsolutnoj vrijednosti, a ostala
bližni empirijski izrazi koji su određeni n a tem elju m nogobroj­
dva ne utječu n a čvrstoću m aterijala Uvjet čvrstoće tad a glasi
nih pokusa. P o stu p ak se sastoji u tom e d a se krivulja <7kr = f(X)
za područje a kr > <rp aproksim ira pravcem (F. S. Jasinskij, L. ^ekv ^max —^dop5 (254)
Tetm ajer), parabolom (L. Tetm ajer, Johnson), hiperbolom (W.
gdje je <7ekv ekvivalentno (efektivno, reducirano) naprezanje,
R ankine, S. A. G ordon) itd. U zagradi su imena au to ra aproksi­
°max Je n ajveća apsolutna vrijednost glavnih naprezanja, a crdop
macije.
dopušteno naprezanje.
Z a čelik i neke druge m aterijale T etm ajer je predložio izraz
Ako m aterijal ima različitu vlačnu i tlačnu čvrstoću, uvjet
u obliku
čvrstoće glasi

: °o ~~ (°o — (253) ffl š ffvd0p. 03 = ff.dop» (255)

gdje je crvdop dopušteno vlačno naprezanje, a <7tdop dopušteno
tlačno naprezanje.
gdje je crp granica proporcionalnosti, a g 0 karakteristično n a ­
prezanje određeno eksperim entalno. Teorija najveće duljinske deformacije. O pasnost od loma,
N aprezanje g 0 označeno je na si. 101. K ak o u konstrukcijam a p rem a to j teoriji, nastaje kad najveća duljinska deform acija dos­
m ora biti ispunjen uvjet g < G j , razlikuju se tri slučaja tlačno tigne kritičnu vrijednost određenu pokusom rastezanja, koja
opterećenog štapa: iznosi
^dop
£ dop £ (256a)

Prem a tome, uvjet čvrstoće glasi

le
I fcm a x I
I £ (256b)

N pr. ako je \ g x \ > |<r3 |, bit će

g i - v (g 2 -f g 3)
l £ m a x l· (256c)

pa je uvjet čvrstoće
ffl - v(<T2 + (73) ^ (Tdop
(256d)
E = E ’
odnosno

1) K ra tk i štapovi, X < ¿ T, u kojih se tečenje m aterijala f f ekv = - v (a 2 + ^ 3) š <Tdop. (257)

pojavljuje prije nego izvijanje.
2) Srednje dugi štapovi, AT < A < Ap, koji se proračunavaju
na izvijanje pom oću izraza (253) ili kojega drugog em pirijskog
izraza.
3) Vitki štapovi, A > /L· koji se proračunavaju n a izvijanje
pom oću Eulerova izraza (249).
N a sličan način m ože se odrediti ekvivalentno naprezanje
za ostala naprezanja. N pr. ako je |ct3 | > \ a l |, bit će
^ekv = I 3 — v(ff! + a 2) I š ffdop. (258)
Teorija najvećeg posmičnog naprezanja. Prem a toj teoriji
opasno stanje m aterijala nastaje kad najveće posm ično napre-
 NAUKA O ČVRSTOĆI 311
žanje dostigne kritičnu vrijednost T dop = ^ d o p / 2 · K ako je zadovoljen je uvjet čvrstoće. Slične krivulje čvrstoće m ogu se
T m ax = (ffi - ffs)/2 , uvjet je čvrstoće k o nstruirati i za ostale teorije čvrstoće. T o su zapravo više-
kutnici prikazani n a slikam a 104 i 105.
(7i - < J 3
— T dop (259a)
1l
odnosno (Tdop

ekv ~ 1 ~° ~ dop’
(259b)
Teorija najveće distorzijske energije. P rem a toj teoriji opasno
stanje m aterijala nastaje kad gustoća distorzijske energije dos­
tigne kritičnu vrijednost. Uvjet čvrstoće tad a glasi
^Od = (tU d o p , (260)
gdje je L/0d gustoća distorzijske energije ili energije prom jene
oblika, a (U0d)dop dopuštena gustoća distorzijske energije koja
je određena pokusom rastezan ja P rem a (296) izraz za gustoću
distorzijske energije glasi SI. 103. Prema teoriji distorzijske ener­
gije krivulja čvrstoće je elipsa

■° 2)2 + (ff2 - ° l )2 + (<*3 - ^ l)2]· (261)

6E
t J^L
Ako se u taj izraz uvrsti = crdop, <j2 = <r3 = 0, dobiva se

*+ y (262)
(^Od^dop '
3£ dop*
A ko se (261) i (262) uvrste u (260) i to sred i bit će

((Ti - <x2)2 + (cr2 - <T3)2 + (<T3 - Oi)2 ž 2(7 dop5 (263a)

pa je

- <r2)2 + (ff2 - ^s)2 + ~ ° i)2 ^ ^dop· (263b) SI. 104. Područje sigurnosti: a prema teoriji najvećeg posmičnog naprezanja,
b prema teoriji najvećeg normalnog naprezanja
O va se teorija naziva i teorijom H M H po autorim a koji su na
njoj radili (H uber, R. von Mises, Hencky).
Dvoosno napregnuto stanje. Z a dvoosno napregnuto stanje
izrazi (254), (257), (259) i (263) vrijede form alno i dalje ako je
(71 — o 2 — 03- Ako su o ba glavna naprezanja suprotnog pred­
znaka, treba paziti d a <73 bude m anje naprezanje a o 2 = 0 .
M eđutim , uobičajeno je da se tad a postavi d a je <r3 = 0 i d a
je a 2 < 0 , p a navedene izraze treb a preinačiti.
\
T

Tm
ax M JUtK '■
A
O
5I*
<

W
c < 02 > c 01 >

SI. 102. Određivanje <rekv prema teoriji najvećeg posmičnog naprezanja za tri
slučaja ravninskog stanja naprezanja

N a si. 102 prikazane su M ohrove kružnice naprezanja za tri

SI. 105. Krivulja čvrstoće prema teoriji najveće duljinske
m oguća dvoosna stanja naprezanja, pa ekvivalentno naprezanje deformacije
prem a teoriji najvećeg posm ičnog naprezanja iznosi

^ekv - *1 ako je a 1 > 0 , o 2 > 0 , Usporedba teorija čvrstoće. N a si. 106 prikazane su krivulje
= k il ako je < 0 , o 2 < 0, (264) čvrstoće prem a svim teorijam a. Područje sigurnosti po teoriji
<7ekv = d — <72 ako je > 0, o 2 < 0. najvećeg norm alnog n aprezanja na slici je iscrtano. K ako se vidi,
područje sigurnosti prem a teoriji najvećeg posm ičnog naprezanja
A ko se u (263) uvrsti <r3 = 0, dobiva se uvjetčvrstoće nalazi se u n u tar područja sigurnosti svih ostalih teorija, što
prem a teoriji distorzijske energije, koji glasi znači da teorija najvećeg posm ičnog naprezanja za dvoosno
(265a) stanje naprezanja daje najveću sigurnost. K ako je prim jena te
<Tekv = |/<7? + <xi -<7i<7 2 š <Tdop.
teorije jednostavna, ona se m nogo primjenjuje.
Taj se izraz m ože preinačiti u oblik Teorije čvrstoće provjeravane su eksperimentalno. N a si. 107
prikazan je uzorak pom oću kojeg se m ogu ostvariti različite
(265b) kom binacije dvoosnog stanja naprezanja. T o je zapravo tan k a
^dop' ^dop ^dop '^dop' kružna cijev, k oja se m ože istodobno opteretiti unutrašnjim
kojipredstavlja elipsu (si. 103). T a je elipsa analogna elipsi tlakom p, uzdužnom silom F i m om entom uvijanja M. Ako
kriterija plastičnosti (v. Mehanika kontinuuma, T E 8 , str. 173). se mijenjaju nezavisno vrijednosti veličina p, F i M , dobivaju
A ko točka s koordinatam a <7i/crdop, o^/^dop padne u n u tar elipse, se u stijenci cijevi različne kom binacije naprezanja cr1 i cr2.
312 NAUKA O ČVRSTOĆI
Z a prim jenu u tehnici posebno su zanim ljivi istodobno savi­
janje i osno opterećenje, te savijanje i uvijanje okruglih
štap o v a
Savijanje i osno opterećenje. N a si. 109 prikazan je štap
koji je u presjeku A — A istodobno opterećen n a vlak i na savi­
janje. N aprezanje ox u presjeku iznosi
N Mv
(266)
/v

Prvi dio desne strane izraza potječe od osnog opterećenja, a

drugi od savijanja Ako je presjek dvostruko sim etričan (si.
SI. 106. Usporedba teorija čvrstoće za dvoosno 109 b), m aksim alno vlačno naprezanje bit će veće od m aksim al­
stanje naprezanja nog tlačnog naprezanja, p a je taj oblik presjeka nepovoljan.
T o osobito dolazi do izražaja ako je o vdop < a tdop. Z bog toga
se upotrebljava presjek prikazan na si. 109c. Povoljnim izborom
dim enzija hi i h2 može se postići jednako naprezanje na oba
M k raja ako m aterijal ima jednaku vlačnu i tlačnu čvrstoću. Ako
■t t t t t \ t \ \ t
su vlačna i tlačna čvrstoća različite, treb a postići razm jer
- 6 M* ° m a x : I G mm I = ^ v d o p : ^ td o p » (267)
gdje su <7vdop i crtdop dopušteno vlačno i dopušteno tlačno
SI. 107. Uzorak za ispitivanje čvrstoće pri dvoosnom stanju naprezanje.
naprezanja

N a si. 108 prikazani su rezultati ispitivanja. Rastezljivi

ili duktilni m aterijali d obro slijede teoriju najvećeg posm ičnog
naprezanja, odnosno teoriju distorzijske energije, a krhki m a­
terijali bolje slijede teoriju najvećeg norm alnog naprezanja, pa
se prem a tom e za rastezljive m aterijale prim jenjuje teorija n aj­
većeg posm ičnog naprezanja, odnosno teorija distorzijske ener­
gije. Z a krhke m aterijale u području vlaka prim jenjuje se teo­
rija najvećeg norm alnog n a p rezan ja

Sve što je navedeno odnosi se n a izotropne m aterijale koji

im aju jednaku vlačnu, odnosno tlačnu čvrstoću. Osim navedenih Ako je stup opterećen ekscentrično, u njem u se zbog savi­
teorija, postoje i druge teorije koje uzim aju u obzir anizo- jan ja m ogu pojaviti i vlačna n a p rezan ja Z a krhke m aterijale
tropna svojstva m aterijala, te različitost vlačnih i tlačnih svoj­ (opeka, beton itd.) vlačna naprezanja su nepoželjna. P odručje
stava čvrstoće. u n u tar kojeg m ora djelovati sila F da se ne bi pojavila vlačna
naprezanja naziva se jezgrom presjeka. N a si. 110 b prikazane
SLOŽENA OPTEREĆENJA su jezgre presjeka za nekoliko vrsta poprečnog presjeka štapa.
Metoda superpozicije opterećenja. D o sada su analizirana
naprezanja i deform acije za osnovna opterećenja štapa: osno
opterećenje, smicanje, uvijanje i savijanje. A ko u presjeku štapa
djeluje istodobno nekoliko k o m ponenata unutrašnjih sila, radi Jezgra
se o složenom opterećenju. U području m alih pom aka i za presjeka
linearno elastične konstrukcije, tj. konstrukcije kojim a su pom aci
linearno i jednoznačno ovisni o opterećenju, smije se prim ijeniti
princip superpozicije, tj. odrede se kom ponente naprezanja
pojedinačno od svakog opterećenja, a zatim se pripadne kom ­
ponente zbroje. P ri tom se sve kom ponente naprezanja m oraju
odnositi na isti koord in atn i sustav.
Pri provjeri čvrstoće složeno opterećenog štapa ili drugog
dijela konstrukcije potrebno je naći ekvivalentno naprezanje
i njega usporediti s dopuštenim , tj. treb a ispuniti uvjet
/
^ek v — ^dop·
P oprečno savijanje (savijanje i smicanje) te koso savijanje ¿Z£Z1
(istodobno savijanje oko dviju osi) zapravo su složena opte­ SI. 110. Jezgra presjeka je dio poprečnog presjeka unutar kojeg
rećenja. M eđutim , pri provjeri čvrstoće tako opterećenih štapova mora djelovati tlačna sila F da se u presjeku ne bi pojavila
nije potrebno prim ijeniti teorije čvrstoće. vlačna naprezanja
 NAUKA O ČVRSTOĆI 313

Savijanje i uvijanje štapa kružnog presjeka. N a sl. l i l a za teoriju najvećeg posmičnog naprezanja:
p rikazan je dio kružnog štapa koji je istodobno opterećen na
savijanje i uvijanje. N a si. 111 b vidi se raspored naprezanja. (276)
ekv ]y — d°P’

M ekv = i / m 2 + M l (277)
za teoriju distorzijske energije:
_ ^ ek v
(278)
ekv VF = p’

M ekv = l / M 2 + 0,75 M t2. (279)

ENERGIJSKE M ETODE
Rad vanjskih sila i energija deformiranja. N a si. 112 p rik a­
zano je tijelo na koje djeluje niz vanjskih sila F u F 2,.. Fn.
Djelovanjem sila tijelo se deform ira, a pri tom vanjske sile Vrše
Element B
rad We. O sim toga, tijelo od okoliša prim a ili okolišu predaje
toplinu Q. R ad vanjskih sila i dovedena toplina troše se na
" C l · 5
^— r
SI. 111. Uvijanje i savijanje okruglog štapa

Posm ična naprezanja od uvijanja m aksim alna su n a rubu, i po

čitavom su rubu jednaka. M aksim alna naprezanja od savija­
nja najveća su po apsolutnoj vrijednosti u točkam a A i B n a ,
rubu presjeka, pa je u tim točkam a i najveća opasnost od lo
ma. Z a oba elem enta posm ično naprezanje iznosi
M,
'w '
N orm alno naprezanje jednako je po iznosu, a suprotno po
predznaku i iznosi
gdje je a apsolutna vrijednost norm alnog naprezanja u točkam a
A i B. G lavna naprezanja za elem ente A i B iznose
1
ffi 2 = y (< X ± J / V + 4 t 2),
odnosno
Ako m aterijal ima jednak u vlačnu i tlačnu čvrstoću, o b a ele­
m enta A i B podjednako su opasno napregnuta. K ako je za
kružni presjek W = 2 Wy = tt^ 3/32, bit će
SI. 112. Rad vanjskih sila i dovedena top­
lina troše se na povećanje unutrašnje
(268a) energije i kinetičke energije tijela
povećanje unutrašnje energije tijela U i n a povećanje njegove
kinetičke energije Ž k.
Prem a prvom zakonu term odinam ike vrijedi
,268b) We + Q = U + A £k. (280)
P ri polaganom povećanju opterećenja prirast je kinetičke
energije zanem arljivo m alen, ali se ipak opterećivanje m ože
sm atrati dovoljno brzim da se izmjena topline s okolišem može
(269a) zanem ariti, pa izraz (280) prelazi u izraz
We = U 9 (281)
tj. čitav rad vanjskih sila troši se na povećanje unutrašnje
(269b) energije, koja setad a naziva i energijom d eform iranja Ako je
tijelo elastično, energija deform iranja može se ponovno pretvo­
riti u m ehanički rad. Ako drugačije nije napom enuto, sva se
razm atran ja u ovom poglavlju odnose n a linearno elastična
tijela (si. 113).

My
(270)
2 Wy : K
što uvršteno u (269b) daje

(271)

SI. 113. Dijagrami rastezanja, a linearno elastičnog, b

Ako se taj izraz uvrsti u izraze za ekvivalentno naprezanje nelinearno elastičnog tijela
prem a različitim teorijam a čvrstoće, tj. u izraze (254), (257),
(264) i (265a), dobit će se za teoriju najvećeg normalnog na­
prezanja: N a sl. 114a prikazan je element tijela obujm a d V =
= d x d y d z , a n a s l 114b isti element deform iran pod djelo­
= ~ { M y + ] / M y2 + M 2 ) ^ a , dop> (272) vanjem naprezanja ax.
2 Wy
u;<u0
/
M ^ = - ( M y + ]/M jTM i), (273)

za teoriju najveće duljinske deformacije:

„ _M ekv <
e k v -l V ~ dop>
(274)
M
M ekv = i- ^ M y + 1- ± l y M \ + M l (275)
Sl. 114. Rad jednoosnog naprezanja ax
314 NAUKA О ČVRSTOĆI
Pri polaganom opterećivanju (sile inercije su zanem arljivo Ako tijelo nije linearno elastično, onda je
malene) naprezanje postepeno raste s porastom deformacije (si.
Ex Ey £z Уху
113). Ako su deformacije m alene, sila ko ja djeluje n a element U o = Jde* j* dfij, 4- j* g z d s z + J тху d y Xy 4·
iznosi približno Gx d y d z , dok je produljenje elem enta u smjeru
djelovanja sile £xdx, pa je rad sile
/ VZ IIX
+ j Tyzdyyz 4 " J (287a)
d w c = Y < r xd y d z e xd x = у ox exdV, (282a)
Izraz za ukupnu energiju deform iranja tijela obujm a V glasi
odnosno
U = $ U 0d V (287b)
cW e = d t / = y < 7x«xdK (282b)
T akođer je za nelinearno elastično tijelo
G ustoća energije deform iranja U0 definirana je izrazom ax oy a.
U* = | £xd(jx -h J 8yd(Ty 4 - J £zd(72 4 -
dU 1
Uо = — = -¿гвх гх. (283a) (288a)
у t у
U izrazim a (282a), (282b) i (283a) pojavljuje se faktor 1/2, + J Уху<Ьху + 1 y y2đTyZ 4- j yzxd i z;
0 0 0
jer naprezanje linearno raste od nule do konačne vrijednosti
g x. Ako tijelo nije linearno elastično, bit će
odnosno
U* = \ u l d V . (288b)
U0 j* 0 *dex k(fx£x (283b)
Energija deform iranja ovisi o naprezanju i deformaciji, m e­
gdje je 0 < k < 1 k onstan ta ovisna o obliku dijagram a g x = f ( s x). đutim pom oću H ookeova zakona (63) m ože se U0 prikazati
O sim energije deform iranja, uvodi se i pojam kom plem entarne kao funkcija naprezanja, odnosno kao funkcija deformacije. K ad
energije deform iranja, a njena gustoća U 0 definira se izrazom se (65) uvrsti u (286b) dobiva se nakon sređivanja

Щ = J ex d(Tx. (284a) U q — U q — ~ ( g 2 x+ Gy + Gz) - -^{Gx Gy + GyGz + GZGX) +

2E
Z a linearno elastično tijelo kom plem entarna energija deform i­
ranja iznosi (si. 113 a) ' 2Q y
4-—(T2 4- T2 4- X2 )
yz (289)

Щ = U 0 = - j O xex (284b) Dilatacijska i distorzijska energija. U općenitom slučaju ti­

N a si. 115 prikazan je element koji se nalazi u čistom
sm icanju. C rtkanom linijom prikazan je nedeform irani element,
a punom linijom deform irani element. N a element djeluju četiri
r„d2
jelo se deform ira tak o da mijenja oblik i obujam , pa se energija
deform iranja može rastaviti n a energiju prom jene obujm a ili
dilatacijsku (hidrostatičku) energiju i energiju prom jene oblika
ili distorzijsku energiju.
T enzor naprezanja m ože se rastaviti n a sferni dio i devi-
jatorski dio (v. Mehanika kontinuuma, T E 8 , str. 178), pa je

°0 0 0 ' ( o x — Gq) Txy Txz

1> y ] = 0 ^0 0 + Xxy (&y <*o) Xyx
. 0 0 °0- Txz Tyz (Gz ~ Go) -

(290)
gdje je
i,
a 0 = - ^ — г ----------------------------------------1(291)

SI. 115. Rad posmičnog napre­ srednje norm alno naprezanje.

zanja t 2JC = r xz
sile. Ako je donja ploha nepom ična, sila koja na njoj djeluje
ne obavlja rad. R ad bočnih sila t xz d y d z također je jednak nuli,
jer je pom ak okom it n a pravac sile. R ad sile koja djeluje
n a gornjoj plohi iznosi
(285a)
Prva m atrica na desnoj strani izraza (290) odnosi se na
sferni dio, a druga na devijatorski dio naprezanja. Sferni dio
predstavlja jednoliko sabijanje ili jednoliko rastezanje u svim
sm jerovim a i uzrokuje samo prom jenu obujm a. To naprezanje
odgovara hidrostatičkom tlaku, pa odatle i naziv hidrostatička
energija. D evijatorski dio uzrokuje samo prom jenu oblika.
Ako se koordinatne osi zakrenu tako d a se p odudaraju s
glavnim pravcim a naprezanja, bit će z xy = x yz = tzx = 0 i g x =
= g u Gy = g 2, g z = g 3, pa izraz (289) prelazi u oblik

odnosno
u 0 = 2^ ( ffi + 0 2 + <f\) - Y ( <Ti ff2 + <r2 ff3 + <T3ffi)· (292)
d We = d U = ~ r xzyxzdV, (285b)
K ad se u taj izraz uvrste kom ponente sfemog tenzora nap re­
gdje je y kut deformacije. G ustoća energije deform iranja ele- zanja, tj. G i = g 2 = g 3 = g 0 , i sredi, dobiva se
m enta iznosi 3 (1 - 2 v ) °o
(293)
0h E 0 2K ’
(286a)

Ako na element istodobno djeluje svih šest kom ponenata
tenzora naprezanja, gustoća energije deform iranja iznosi
Uo — £x + Gy£y + Gz £z + Xxy y xy 4-
gdje je К - — _ Jv) obujam ni (volumenski) m odul elastično-
sti, a U oh gustoća dilatacijske (hidrostatičke) energije. Izraz
(293) može se preinačiti u oblik

------ -— ( e j -f- g 2 4- g 3)2. (294)

+ hz7yz + ?zx7zx) = uf. (286b) 2К
 NAUKA O ČVRSTOĆI 315
D istorzijska energija U od dobit će se ako se od ukupne odnosno još kraće
energije oduzm e dilatacijska energija, pa distorzijska energija q = a Q. (300)
iznosi
U tjecajni koeficijenti a,·,· zovu se još i koeficijenti gipkosti
U 0d = U 0 - U 0h. (295)
ili podatljivosti. Prvi indeks odnosi se n a pom ak, a drugi na
silu. N a elastičnoj konstrukciji može se odabrati po volji m nogo
K ad se (292) i (294) uvrste u (295), n akon sređivanja se dobiva
poprečnih sila i pom aka, pa m atrica utjecajnih koeficijenata
ima toliko redaka koliko ima sila i toliko stupaca koliko im a
u Od = [ ( f f i - <r2) 2 + ( a 2 - ff3) 2 + ( * 3 - CTi ) 2] · (2 9 6 ) pom aka

Poopćene sile i poopćeni pomaci. SI. 116 prikazuje tijelo

opterećeno nizom sila i spregova P o d poopćenom silom
razum ijeva se bilo sila, bilo spreg, što je i naznačeno n a slici.
Poopćeni pom ak qt jest projekcija pom aka hvatišta sile Q, «1
u pravac djelovanja sile Qt. Ako je Q t sila u užem smislu riječi,
je linearni pom ak. Ako je Q { spreg, q{ je kutni pom ak oko
iste osi oko koje djeluje Qt. A ko je qt usm jeren kao Qh onda
je prem a definiciji pozitivan, a ako je usm jeren suprotno od
Qh onda je negativan.

SI. 116. Definicija poopćenih sila i

poopćenih pomaka

Poopćene sile i pom ake treb a tak o definirati d a su m eđu­ U izrazu (289) odnosno (299), poopćeni pom aci qtprikazani
sobno nezavisni. U jednoj točki tijela može se definirati šest su kao funkcije poopćenih sila Q t. Ako se riješisustav od n
poopćenih sila: tri sile i tri sprega. U jednoj točki ravninskih linearnih jednadžbi (u pro m atran o m prim jeru sustav od 3 jed ­
konstrukcija m ogu se definirati tri poopćena p o m a k a : dva li­ nadžbe), dobit će se sile Q { kao funkcije pom aka qb tj.
n earn a i jedan kutni (si. 117).
Q l = / l l ^ l + /l2 ^ 2 + /l3 ^ 3 5
62 = / 21^1 + / 22^2 + / 23^35 (301)
63 = / 31^1 + / 32^2 + / 33 ^3?
odnosno
Q = fq . (302)
Koeficijenti f j zovu se recipročni utjecajni koeficijenti ili koe­
ficijenti krutosti. M atrice a i / su inverzne matrice, tj.
a “ 1 = f, r l = a.
Maxwellov i Bettijev poučak. Maxwellov poučak glasi: P o o p ­
ćeni pom ak q{ koji nastaje djelovanjem jedinične poopćene sile
Qj jednak je poopćenom pom aku qj koji nastaje djelovanjem
jedinične poopćene sile Q t.
Ako se linearno elastična konstrukcija optereti silom Q u
Utjecajni koeficijenti. SI. 118 prikazuje gredu s prepustom p a zatim silom Q2 (si. 119 a), izvršeni rad, pa prem a tom e i
gdje djeluju tri poopćene sile. G reda je linearno elastična, pa ak um ulirana energija elastičnog deform iranja, iznosi
se m ože prim ijeniti m etoda superpozicije, tj. odvojeno p ro m a­
trati djelovanje svake poprečne sile. We = U' = — + — oc22Q2 + « 1222 ^ 1· (303)
P rem a definiciji utjecajni koeficijent a y jednak je poopćenom
p om aku q( koji nastaje djelovanjem jedinične poopćene sile Prvi član predstavlja rad sile Q i kad djeluje n a konstruk­
Q j — 1. Ako sila nije jedinična, nego iznosi Q j =f= 1, pom aci će ciju. Tu je a n g j pom ak, a faktor 1/2 pojavljuje se zbog
biti Qj p u ta v eći A ko n a gredu (si. 118b) djeluje samo p o op ­ toga što sila Qi linearno raste od nule do konačne vrijednosti.
ćena sila Q i = 1, poopćeni pom aci će biti D rugi član predstavlja rad sile Q2 koja djeluje nakon sile g i·
O pet se pojavljuje faktor 1/2, jer sila Q2 raste tak o đ er linearno
9 i = a u Q i> « 2 = <*2 1 6 1 . « 3 = a 3 i 6 i· (2 9 7 )
od nule do konačne vrijednosti. Treći član, tj. oči2 6 2 6 1 pred­
N a sličan način m ogu se dobiti pom aci koji nastaju djelo­ stavlja rad sile na pom aku a 12 Q 2 što ga prouzrokuje sila
vanjem sila Q 2 i £ 3. U kupni pom aci jednaki su zbroju poje­
dinačnih pom aka, tj.
Qi = a u 2 i + <*1262 + <*136 3 »
<?2 = a 2 l 6 l + <*2262 + a 23Q3> (298)
(¡3 = a 3 lQ l + <*3262 + <*3363 »
što u m atričnom zapisu glasi
4 l" ■<xn «12 a 13 Q i'
42 — a 21 a 22 a 23 Q2 (299)
43. . a 31 a 32 a 33 Q3 SI. 119. Dokaz Maxwellova poučka
316 NAUKA O ČVRSTOĆI
Q2. T u nem a faktora 1/2, je r sila 8 1 cijelo vrijeme djeluje
punim intenzitetom .
Ako se konstrukcija optereti silom Q 2, a zatim silom 81
(si. 119 b), akum ulirana energija iznosi

U" = + O2 1 8 1 8 2 · (304)
SI. 120. Primjer statički neodređene konstrukcije
U linearno elastičnoj konstrukciji akum ulirana energija ne Punom linijom prikazan je nedeform irani, a crtkanom linijom
ovisi o redoslijedu primjene sila, p a je ( / ' = U U sporedbom deform irani oblik konstrukcije. Z adana konstrukcija može se
izraza (303) i (304) slijedi d a je a 12 = a 2 i. pretvoriti u statički određenu zam jensku konstrukciju ako se
Sličan zaključak m ože se izvesti i ako n a tijelo djeluje presiječe n a proizvoljnom mjestu C. N a mjestu presjeka treba
više sila, pa općenito vrijedi d o d ati nepoznate kom ponente unutrašnjih sila, tj. norm alnu
X x i poprečnu silu X 2, te m om ent savijanja X 3. Ako te sile
a U = a jv (305)
imaju pravu vrijednost, naprezanja i pom aci u zamjenskoj
T o je m atem atička form ulacija M axwellova poučka iz kojeg konstrukciji bit će jednaki naprezanjim a i pom acim a zadane
slijedi da je m atrica utjecajnih koeficijenata simetrična. konstrukcije. N eka je q lc poopćeni pom ak koji odgovara
Bettijev poučak glasi: Ako n a linearno elastičnu k onstruk­ poopćenoj sili X t . Ako se razm atra posebno lijevi, a posebno
ciju djeluju dvije grupe sila Q{ i Pj, rad sila 8 * n a pom acim a desni dio konstrukcije, bit će
koji nastaju djelovanjem sila Pj jednak je radu sila Pj na
5Ul dUr
pom acim a koji nastaju djelovanjem sila Qt. Bettijev poučak je 4 ic — V ic — — (311)
poopćenje M axellova poučka. ' 8X i' ’l t Xi
Castiglianovi poučci. Energija deform iranja U m ože se izra­ gdje je U L i U D energija deform iranja lijevog, odnosno desnog
ziti pom oću rada vanjskih sila, p a se dobiva dijela konstrukcije. Pred derivacijom energije desnog dijela po­
javljuje se negativan predznak jer se pom ak q lc zbiva suprotno
u = W e = I f o Ql + q 2Q2 + - + qnQ„). (306) od djelovanja sile X u p a je
dU, dUr,
Pom oću utjecajnih koeficijenata m ogu se poopćeni pom aci p ri­
kazati pom oću poopćenih sila, p a je tad a
axT -ä*? (312)
odnosno
[(otn2i + 01282 + 01383 + · + aln8n)6i + d U L t d U D _ dU
U = —
= 0, (313)
8X i + ~dX1 ’ d X [
+ (a 2 l 6 l + O2282 + O2383 + '·· + a 2„8 fi) 8 2 + gdje je U = U L + U D energija deform iranja čitave konstrukcije.
Izraz (313) izveden je za silu X x. A nalogan izraz m ože se izvesti
za bilo koju drugu silu X h pa vrijedi
+ (o„i 8 i + 011282 + 0^383 + ··· + a„„8 n)8 n]· (307)
Ako se sada izraz (307) derivira parcijalno po bilo kojoj dU
■0, i = 1,2,3,...«. (314)
sili, npr. sili 8 2 » dobiva se ~dXi

dU 1 Taj je izraz nuždan uvjet da funkcija U = U ( X l , X 2y. . . X n)

~zp,r = ^ "(012 81 + O3283 + O4284 + ’ + 0„2 Qn) + ima ekstrem . M ože se lako pokazati da je taj ekstrem m inim um .
¿8 2 2
N aim e, izraz za energiju deform iranja može se napisati u obliku

+ ^ “(02181 + 02282 + 02383 + “ + a 2n8 n)· (308a)

Prvi je član derivacija prvog, trećeg, četvrtog,··· retka, a

drugi derivacija drugog re tk a K ad se uzme u obzir M axwellov 4—y O a X f + 2 oijiXiXj. (315)
poučak, može se izraz (308a) n apisati u obliku
1 j=1
i* j
dU
— 02181 + 02282 + ·** + 02n8m (308b)
^82 Prvi član na desnoj strani tog izraza predstavlja energiju
deform iranja tijela kad n a njega djeluju sve sile X l , . . . X n osim
odnosno
sile X {. D rugi član predstavlja rad sile X h a treći član rad
dU svih ostalih sila n a pom acim a koje uzrokuje sila X {. D eriviranjem
= <¡2- (308c)
W 2
izraza (315) po X { dobiva se

K ako je sila 8 2 P° volji odabrana, vrijedi općenito dU

— — eia Xi X oCji Xj, (316)
dU dX i j= ]
: Qb (309)
dQ i
odnosno
što znači d a je derivacija energije deform iranja po sili jednaka
p om aku hvatišta te sile u smjeru sile. D erivacija energije d 2U
deform iranja p o spregu jed n ak a je kutnom zakretu oko osi oko j = o c u > 0. (317)
dX }
koje spreg djeluje. Izraz (309) predstavlja drugi Castiglianov
poučak. N a sličan način m ože se dobiti i prvi Castiglianov K ako je ccu > 0, to je i d2U /d X f > 0 , tj. pro m atran i ekstrem
poučak, koji glasi je minimum. N a tem elju toga m ože se form ulirati poučak o
dU m inim um u energije deform iranja koji glasi: O d svih statički
=Qr (310) m ogućih raspodjela naprezanja u linearno elastičnom tijelu
d qi
n astu p a on a za koju energija deform iranja ima minimum.
P ri rješavanju konkretnih problem a m nogo više se prim je­ Energija deformiranja štapa. Energija deform iranja štapa
njuje drugi Castiglianov poučak. m ože se prikazati kao funkcija kom ponenata unutrašnjih sila
Poučak o minimumu energije deformiranja. Statički neodre­ Radi jednostavnosti razm otrit će se osnovni slučajevi optere­
đena konstrukcija opterećena je silam a F l ,F 2,...F n (si. 120). ćenja šta p a
 NAUKA O ČVRSTOĆI 317

Osno opterećenje. O sno opterećeni štap prom jenljiva presjeka Čisto savijanje u dvije ravnine. N a si. 123 prikazan je štap
prikazan je na si. 121 . koji je opterećen m om entom M koji ne djeluje oko glavne osi
Sve kom ponente naprezanja, osim gx, jednake su nuli. trom osti. T u se radi o kosom savijanju, p a je
N aprezanje crx, deform acija sx i element obujm a d V iznose: My Mz
(326)
N o N °* = T z ~ T
xz y ·
ox = — , ex = — = ~ , dV = Adx. (318)
x A 9 x E EA’ y } O stale kom ponente naprezanja jednake su n u li p a izraz za
P rem a (289) potencijalna je energija štapa određena izrazom energiju deform iranja glasi
1 '2
U=- GxsxdV. (319) 1 1
(327)
u = ^x£xdK = —
i iv
K ad se (318) uvrsti u (319) i sre d i dobiva se
T akođer je
CN2d x d V = dAdx. (328)
(320)
EA 9
K ad se (326) i (328) uvrste u (327), nakon sređivanja dobiva se
odnosno
1 '1 M 2 Ml
* 6 A - 2& ± y z d A + —^2 y 2 d A dx.
U = — -— \ N 2d x
2 EA J (321) ~ 2 % E [ l y2
l A
J Iy ly li

l
(329)
ako je E A = const.
K ako je J y z d A = I yz = 0 jer su osi y i z glavne osi tro ­

m osti presjeka, izraz (329) uz pom oć (87) prelazi u oblik

IM l + M l ] d , (330)
U = 2 E Iy E IZ 1

/ i -----------—t—1—^"1 1 i X
' / V V /
V
SI. 123. Određivanje energije deformiranja štapa opterećenog na savijanje
SI. 122. Određivanje energije deformiranog štapa kružnog presjeka koji je
opterećen na uvijanje

Poprečno savijanje u ravnini. T ada se pojavljuju dvije kom ­

Uvijanje okruglog štapa. Štap opterećen na uvijanje prikazan ponente naprezanja:
je n a si. 122. T ada je
M QzSy
M t M (331)
T= y= - = — d V — dA dx. (322)
7p G G /p
pa izraz za energiju deform iranja glasi
O stale kom ponente naprezanja jednake su nuli, p a izraz za
energiju deform iranja glasi
(332)
*4
xydV. (323)
K ad se u (332) uvrsti (331) i postavi da je d V = A d x , dobiva se

K ad se (322) uvrsti u (323) i sredi, dobiva se Cm2

(333)
Mt *
"4 i
^ ¿ X +
E IV
Q2dA dx,
J hP
2G J (324)
odnosno

odnosno
Ail + - ^ - k |d* (334)
U=J E L + G A 2 yl ’
•M2
(325)
U = ~2 gdje je

k ~
Ky - —
r2 (335)
jer je L = 2d A. A

koeficijent kojemu vrijednost ovisi o obliku poprečnog presjeka.

318 NAUKA O ČVRSTOĆI
Z a pravokutni je presjek B A

bh2 2 z '2 U =- M 2d x l + M 2dx2 (340a)

s ,= 1 - l , - £ . A - * 2F7
h
K ad se to uvrsti u (335) i sredi, dobiva se za pravokutni odnosno
3 i 3/
presjek ky = — = 1,5.
U = ( F x 1)2d x 1 + (F l + FqX2 + M 0)2 d x 2 , (340b)
Slično se može odrediti koeficijent ky i za ostale presjeke. 2EI
T ako je za krug 32/27 = 1,185.
R ad svake kom ponente unutrašnjih sila na pom acim a koje p a je
uzrokuju ostale kom ponente jednak je nuli, pa energija općenito
opterećenog štapa iznosi dU 9F13
WC : F l x 2d x 2 = (341)
'~ d F 0 F0= 0 EI % 2EV
CN2 dx k q i CM2 M0= 0 0
U- + k0 d x + \^ f d x +
\~ E A
f GA i
4 dx+ dU 3 F l2
F ld x2 = (342)
dM 0 f 0=o E I ~e T '
C•M2
m 2 fM f M0= 0 0
dx (336)
i7 :d x + k
Mohrova metoda određivanja pomaka. Ako je potrebno
Energija osnog opterećenja i sm icanja često je zanem arljiva odrediti pom ak neke točke konstrukcije u sm jeru u kojem u
u usporedbi s energijom savijanja i uvijanja, pa se integrali ne djeluje vanjska sila, odabire se u odabranom sm jeru po­
koji sadrže norm alnu silu N i poprečne sile Qz i Qy m ogu m oćna sila F 0 (si. 126 a). Ako se traži kutni pom ak, dodaje
zanem ariti. se pom oćni spreg M 0 (si. 126 b).
Primjer. T reba odrediti progib presjeka C grede zadane i
opterećene prem a si. 124. Z adano je F, /, EI.
/
i
fyA
umi
b Fx

r
f
\l
1 *-

A
77X77.

SI. 126. Objašnjenje Mohrove metode određivanja pomaka

SI. 124. Određivanje progiba grede na dva
oslonca

K om ponente unutrašnjih sila tada iznose

G red a je simetrična, p a je u kupna energija deform iranja
jednaka dvostrukoj energiji jedne polovice, tj. N = N f + N x F 0, M y = M yF + M yl F 0,
1/2
Qy — QyF + Qyi Fo> M z = M 2f + M zi F 0, (343)
1
U = 2 M 2dx. (337) Qz = Q zf + 8 zi F 0, M i = M zF + M xlF 0,
2E IV
gdje su N F,QyF,. .. M tF kom ponente unutrašnjih sila koje uzro­
K ako je M y = F x /2 , bit će kuju zadano opterećenje, a N 1,Qyl, . . . M t{ kom ponente u nutra­
//2 šnjih sila koje bi nastale pod djelovanjem jedinične sile F 0.
1 Energija deform iranja određena je, prem a (336), izrazom
u = (F x ) 2 dx. (338)
4 E IV
1 \ N F + N iF o )2 (QyF + <2,1 F o)‘
U = dx + dx +
Prem a drugom C astiglianovu poučku progib ispod sile F EA GA

jednak je parcijalnoj derivaciji energije deform iranja po sili F, tj.

1/2
k z (QzF + Q z l F o)^ \ M yF + M yi F0)2
dU 1 F l3 + dx + dx +
F x 2d x = (339) GA E IV
№ 2 E IV 4 8 E /V

Primjer. T reba odrediti vertikalni pom ak točke C i kutni \ M zF + M z1F 0)2 \ M lF + M tlF 0)2
pom ak točke B konstrukcije prem a si. 125 a. Z ad an o je F, /, dx + dx (344)
I EL· G In
E I y.

P om ak u smjeru sile F 0 iznosi

- ) mo dU ' N f N< 'k y Q y F Q y i d x +

<?o = dx +
dF o f 0 =0 J EA GA
i
■ x
K z Q z f Q z1 M yFM yl ‘M zFM zl
I, +
GA
dx -j-
E IV
dx +
EU
dx -f
SI. 125. Određivanje linearnog i kutnog pomaka

K ako u sm jeru traženog po m ak a ne djeluju pripadne poopće­

ne sile, treba ih dodati (si. 125 b). Energija deform iranja kon­ d.\. (345)
strukcije uz dodanu silu F 0 i spreg M 0 iznosi GL
 NAUKA O ČVRSTOĆI 319
T aj se integral često naziva Mohrov integral, a opisani pos­ D a bi se odredio kut zakreta kraja B , tre b a dodati u B
tu p ak M ohrov postupak određivanja pom aka. Integrali koji jedinični m om ent M 0 = 1 (si. 128b). T ad a je A = F l 2/ 2 i
sadrže norm alnu silu N i poprečne sile Qz i Qy često se mogu f x( x T) = 1 , p a je
zanem ariti.
Vereščaginovo pravilo. U izrazu (345) pojavljuje se integral 1 1 F l2 F l2
u m noška dviju funkcija od kojih je jed n a linearna. T ad a se aB= M x ) f 2(x) d x = — — 1 = (349)
Y l EI 2 2E I
izračunavanje integrala može pojednostavniti. Z adane su dvije
funkcije (si. 127): linearna / x(x) = k x + / i nelinearna f 2{x).
Z anem aren je utjecaj poprečne sile na kut zakreta ccB.
T reb a odrediti integral um noška tih dviju funkcija uzduž in­
tervala duljine /. Z adani je integral Primjer. T reba odrediti progib u sredini jednoliko konti­
nuirano opterećene grede (si. 129 a). Z adano je q, /, £ , I. Z a
i
funkciju f t(x) ne vrijedi isti izraz u cijelom području (si. 129 b),
/ = (346) p a se integracija provodi za svaku polovicu posebno. Ako
se prim ijeni simetrija, progib iznosi
1/2
odnosno 0 1
wc = 2 · — f l(x)f2(x)dx, (350a)
EI
I = k x f 2(x)d x + / f 2(x) dx. (347)
što uz pom oć izraza (348) postaje

(350b)
K ako je \ f 2{x)dx = A ploština, a \ x f 2(x)d x = Sy = x TA Wc = e 1a^ X t ^·
i i
statički m om ent iscrtane plohe ispod krivulje f 2( x \ bit će Budući d a je f 2(x) parabola, to je prem a tabl. 7: A =
I = ( k x T 4- l)A = / i ( x r M , (348) 2 q l2 l qP 5 l 5 /
gdje je x T apscisa težišta iscrtane plohe, a f i ( x T) vrijednost = T 'T T “ 24* ^ =T ‘T ’ fl{Xr)=T'T· Konacno 56
funkcije / j iznad težišta iscrtane plohe. za progib u sredini grede dobiva
2 q l 3 5/ 5 ql+
wc - (350c)
EI 24 8 -4 384 E I '

i i
77777.
Primjer. T reba odrediti kut nagiba kraja konzole zadane
prem a si. 128. Z adano je F, /, E I y.
^-rriTiTrrnjl^m —.
5 l
EI 1T
SI. 129. Određivanje progiba Mohrovom metodom

STATIČK I N E O D R E Đ E N E Š T A P N E K O N S T R U K C IJE
Statička neodređenost. P ri proračunu nekih konstrukcija nije
m oguće odrediti reakcije oslonaca, odnosno unutrašnje sile
sam o pom oću m etoda statike krutih tijela. Takve konstrukcije
su statički neodređene i za njihovu potpunu analizu, osim
statičkih uvjeta ravnoteže, treb a razm atrati i deform iranje po­
jedinih dijelova konstrukcije. N a početku analize potrebno je
L> odrediti stupanj statičke neodređenosti i odabrati zamjensku
(osnovnu, nadom jesnu) statički određenu konstrukciju.
Stupanj statičke neodređenosti jednak je broju veza koje
treb a ukloniti (v. Mehanika, T E 8 , str. 8 ) da bi zadani sustav
§ postao statički određen i ostao geometrijski nepromjenljiv.
/, (*) Sustav je geom etrijski neprom jenljiv ako se njegov geometrijski
Si. 128. Određivanje kuta zakreta konzole
oblik m ože prom ijeniti sam o uz deform iranje njegovih eleme­
Mohrovom metodom n ata (si. 130).
320 NAUKA O ČVRSTOĆI
U klanjanjem sam o jedne veze te konstrukcije postaju geome-
trijski prom jenljive (si. 131).
Štapne konstrukcije razvrstavaju se n a pune ravne nosače
ili grede, rešetkaste nosače i okvirne nosače. Štapovi u re-
šetkastim nosačim a, prem a pretpostavci, povezani su zglobno
u čvorovim a, a vanjske sile smiju djelovati samo u čvorovima,
pa su štapovi rešetkastih nosača osno opterećeni. N asuprot
tom e štapovi okvirnih nosača m ogu biti kru to spojeni, optere-
ćenje može biti raspoređeno po volji, pa se u presjecima
okvirnih nosača pojavljuju norm alne i poprečne sile te m om enti
uvijanja i savijanja
SI. 130. Statički određene i geometrijski nepromjenljive konstrukcije
SI. 131. Uklanjanjem samo jedne veze statički određene konstrukcije
postaju geometrijski promjenljive
Statička neodređenost m ože se uvjetno razvrstati n a vanjsku
i unutrašnju. Sustav je izvana statički određen kad se reakcije
veza m ogu odrediti n a tem elju uvjeta ravnoteže. Sustav je iz­
n u tra statički određen ako se uz poznate reakcije m ogu odrediti
kom ponente unutrašnjih sila u svim presjecima. Ako to nije
m oguće, sustav je iznutra statički neodređen.
K onstrukcije ili m ehanički sustav m ogu biti ravninski, rav-
ninsko-prostorni i p ro sto rn i
SI. 132. Dodavanjem samo jedne veze statički određene konstrukcije postaju
statički neodređene
SI. 133. Rešetkasti nosač: a statički određen, b dva puta
izvana statički neodređen, c dva puta iznutra statički neodre­
đen, d četiri puta statički neodređen (dva puta izvana i dva
puta iznutra)
K onstrukcija je ravninska ako svi elementi konstrukcije i
sva opterećenja leže u jednoj istoj ravnini (si. 130 do 133).
K onstrukcija je prostorno-ravninska ako elementi kon­
strukcije leže u jednoj ravnini i ak o su vanjska opterećenja
okom ita na tu ravninu (si. 134). K onstrukcije koje ne idu u
te dvije kategorije jesu prostorne konstrukcije (si. 135).
Jednostruki zatvoreni ravninski okvir (petlja) koji je opte-
rečen u svojoj ravnini tri p u ta je statički neodređen. Naime,
iako su poznate sve vanjske sile (si. 136), nije m oguće odrediti
kom ponente unutrašnjih sila. Ako se okvir presiječe na jednom
mjestu, n a tom će mjestu djelovati tri unutrašnje sile M , N ,
i Q (si. 136b). K ad bi te tri sile bile poznate, okvir bi bio
statički određen. D vostru k a petlja je 6 puta statički neodređena
itd. K ak o su sile u presjeku nepoznate, često se označuju
oznakam a X u X 2, ^ 3 itd.
SI. 134. Prostorno-ravninske konstrukcije
SI. 135. Prostorne konstrukcije
Q
N I* N
M j'if
Q
FAx
F*
SI. 136. Jednostruka je ravninska petlja tri puta statički neodređena
D odavanjem rotacijskog zgloba oslobađa se jed n a veza, jer
je m om ent savijanja na tom mjestu jednak nuli. P rem a tome,
dodavanjem jednostrukog zgloba sm anjuje se stupanj statičke
neodređenosti za jedan. Ako se u zglobu sastaju više od dva
štapa, zglob je višestruk (si. 137).
K onstrukcija na gL 138a ima tri petlje, ali i dva dvostruka
zgloba, pa je stupanj unutrašnje statičke neodređenosti 3 · 3 —
— 2 * 2 = 5. Budući da je konstrukcija izvana jedanput statički
neodređena, to je ukupan stupanj statičke neodređenosti 6 .
K onstrukcija je n a si. 138b četiri p u ta statički neodređena,
dva p u ta izvana i dva p u ta izn u tra
7 V - T \
SI. 137. Višestruki rotacijski zglobovi: a dvostruki, b trostruki
SI. 138. Statički neodređene ravninske konstrukcije: a šest
puta statički neodređena, b četiri puta statički neodređena
 NAUKA O ČVRSTOĆI 321
P rostorna je petlja šest p u ta statički neodređena, jer na opterećenja točka A pomiče se u novi položaj A x (si. 140b).
m jestu presjeka treba dodati 6 nepoznatih kom ponenata un u tra­ P o m ak A A X ima kom ponente u i v, pa produljenje /'-tog štapa
šnjih sila. T ako je n a si. 135 a konstrukcija statički neodre­ iznosi
đena 4 · 6 = 24 puta.
Ali = usincci + v cos a,·. (356)
Metoda sila i metoda pomaka. Pri rješavanju statički neo­
dređenih problem a broj nepoznatih sila (reakcija veza ili kom ­ Uvjeti ravnoteže čvora A glase:
ponenata unutrašnjih sila) veći je od b roja jednadžbi, pa su 2 F X = SFjSina,· = 0,
potrebne dopunske jednadžbe, a to su uvjeti deform iranja i (357)
jednadžbe koje povezuju pom ake (produljenja) sa silama. S F y = - UF,· cos a,· + F = 0.
U prvoj grupi jednadžbi nepoznanice su sile. U drugoj Veze između pom aka i sila prikazane su izrazom
grupi jednadžbi nepoznanice su produljenja, odnosno pomaci.
U trećoj grupi jednadžbi nepoznanice su sile i pomaci. Postoje Fj l j
A /f = (358)
dvije osnovne metode rješavanja statički neodređenih problem a: ' E tA t 9
m etoda sila i m etoda pom aka. U metodi sila pom aci se eli­
odnosno
m iniraju, pa se u konačnom sustavu jednadžbi kao nepoznanice
pojavljuju sile. U metodi pomaka iz sustava jednadžbi eliminiraju F = EV iAA iA,i
se sile, pa se u konačnom sustavu jednadžbi kao nepoznanice Fi E ‘A
-- = — —‘l(wsina,·
■ + i?cosa,·)., (359)
li li
pojavljuju pomaci. T e dvije m etode bit će ilustrirane dvam a
prim jerim a K ad se (359) uvrsti u (357) i sredi, dobiva se
Primjer. K onstrukcija se sastoji od tri štapa jednakih pre­ ^EiAi . 7 E iA i
sjeka i m odula elastičnosti E , a opterećena je silom F (si. 139). u j i — — su ra,· + v — cos a,· sin a,· = 0 ,
h H
T reba n a d sile u štapovim a 1, 2 i 3 ako je zadano F, /, E, (360)
A , a. - E, A, . v £i-4,· 2
w2 -—r —sina. cosa/ + v £ —-— cosz a,· = F.
H H
Pom aci u i v nalaze se ispred znaka sume jer su zajednički
za sve štapove. N aznačene sume m ogu se lako odrediti je r su
u njima sam o poznate veličine. Izraz (360) predstavlja sustav
od dviju jednadžbi s dvije nepoznanice u i v. K ad se odrede
pom aci u i v, pom oću izraza (359) određuju se sile.

SI. 139. Rješavanje statički neodređene konstrukcije metodom sila

U vjeti ravnoteže čvora A (si. 139b) glase:

2 Fx = — F i sin a + F 3sina = 0,
(351)
Fy = F ic o s a + F 2 + F 3 cosa — F = 0.
Te dvije jednadžbe nisu dovoljne da se odrede tri nepoznanice:
F u F 2 i F 3. Zbog toga se postavlja uvjet deform iranja kojim SI. 140. Rješavanje statički neodređene konstrukcije metodom pomaka
se kaže da se i nakon produljenja vrhovi štapova sastaju u
jednoj točki A v Uz pretpostavku da su pom aci maleni, ostaje Kanonske jednadžbe metode sila. Ako je konstrukcija linearno
pri deform iranju kut a približno isti, pa uvjet deform iranja (si. elastična, može se primijeniti princip superpozicije, tj. odvojeno
139c) glasi: se m ože p ro m atrati djelovanje svake pojedine sile. N a si. 141a
prikazana je tri pu ta statički neodređena konstrukcija, a na si.
A/2cosa = A/3. (352) 141b zam jenska statički određena konstrukcija na koju djeluju
tri nepoznate poopćene sile X u %2 i ^ 3· Tim poopćenim
T reća grupa jednadžbi prikazuje m eđusobnu ovisnost p ro d u ­
silam a odgovaraju poopćeni pom aci q u q2 i q3, koji iznose
ljenja i nepoznatih sila. Te jednadžbe prem a (122) glase:
<7i = Q i f + + a 1 2 X 2 + a 1 3 Ar3,
l
Fi q2 — qiF + 0C21 X i + a 22 %2 + a 23 ^ 3, (361)
cosa Fol
A /l = ——; — A /3, a /2 = (353) ^3 = <?3 f + oc3i X i + a 32 X 2 + a 33 X 3,
EA EA
gdje je q iF dio pom aka q x zamjenske konstrukcije koji potječe
K ad se (353) uvrsti u (352) i sredi, dobiva se
od zadanog vanjskog opterećenja. Za p ro m atran u konstrukciju
F 2 cos2a = F 1. (354) to je sila F, m om ent M i kontinuirano opterećenje q. D rugi
T ri jednadžbe (351) i (354) sa tri nepoznanice predstavljaju član desne strane izraza (361) predstavlja dio pom aka od sile
konačne jednadžbe m etode sila, a njihova su rješenja:
F
F\ = F 3 (355)
1 + 2 cos 3 a ’ 1 + 2 cos 3 a* M
M
o
Ta je m etoda rješavanja neprikladna ako je sustav nesi­ o
metričan i ako ima više štapova. T ad a je prikladnija m etoda
C ^ 3
pom aka
V //////A mZ7/.
Primjer. K onstrukcija se sastoji od n štapova duljine /,·, krutosti %
E iA h koji s pravcem sile F čine kut a,· (si. 140a). K u t a,· je
pozitivan ako je otklon štapa u sm jeru kazaljke na satu, a SI. 141. Tri puta statički neodređena konstrukcija (a) i zamjenska statički
negativan ako je otklon u suprotnom smjeru. Zbog djelovanja određena konstrukcija (b)

TE IX, 21
322 NAUKA O ČVRSTOĆI
X i , treći član predstavlja pom ak od sile X 2 itd. U zadanoj
konstrukciji pom aci q u q2 i qi jednaki su nuli, pa se nepoznate
reakcije X l9 X 2 i X 3 m ogu odrediti iz tog uvjeta, tj. pom oću “' ■ - ¿ f 2,' 4 2' 4 (365b>
izraza N a sličan način m ogu se odrediti i ostali utjecajni koefi­
cijenti, tj.
«11 X 1 + « 1 2 ^ 2 + «13^3 + qiF = 0 ,
«21 X i 4- cc22X 2 + (*2.3X 3 + q2F = 0, (362)
'M y l M y2 M y l M y2
« 3 1* 1 + «32 X 2 + 1X33 X 3 + q$F — 0· «12 = «21 dx + dx. (366a)
3EI EI
Ako je konstrukcija n-puta statički neodređena, dobivaju
se izrazi u obliku B udući da je drugi integral jednak nuli, dobiva se
« 11 X 1 + 0(12 X 2 + ··· + « iiX ; + ··· + + q i f = 0,
a 2i X \ + oc22X 2 + ... + a 2fXj + ... + a 2„X„ + ¿Z2 F — a 12 = - - L . 1 . 2 / - 2 / - 3 / = - — . (366b)
(363) 3F7 2 EI
a nl X l + « « 2 ^ 2 + ·· • + «ni X t + ... + « / l/ |X n T akođer je
što u m atričnom obliku glasi
M y2M y2 M y2M y: 2
Xl a 22 — dx dx, (367)
«11 «12 · Qif
3EI EI
«21 «22 · • • « 2 /i X2 Q2 F
+ = 0. (364)
odnosno
_«nl a „ 2 · • · «nn Xn VnF 15Z3
a 22 = - 1 - 3 / - 2 / 3 / + 4--4-3/-3/^-3/: (368)
Problem je sada sveden n a određivanje utjecajnih koefici­ 3EI EI 2 3 ~e T '
jenata OLij i pom aka qiF, te n a rješavanje sustava n linearnih
Poopćeni pom aci q lF i q2F za sile X l \ X 2 dobivaju se m no­
jednadžbi sa n nepoznanica. Izraz (363), odnosno (364), pred­
ženjem dijagram a M yl i M yF, odnosno M y2 i M yF, pa je
stavlja kanonske jednadžbe m etode sila
Primjer. T reba odrediti reakcije veza konstrukcije zadane i
opterećene prem a si. 142 a. Z adano je F, /, EI. CMy i M yF 1 1 16 F l3
<?i f — , (369)
1 3 EI 3 EI 2 ~~9 ~EA
F A
M ~ \ Fl EI
B c
B c A CMy2M : F l3
c 21 < 1 >1 <?2F: -dx= -1 0 (370)
21 3EI EI f 7 ‘
- 3EI
A
7777·, K ad se utjecajni koeficijenti i poopćeni pom aci uvrste u
kanonske jednadžbe m etode sila i zatim srede, dobiva se
M 8 16
r t .
C* r R - X 1 - 2 X 2 + - F = 0,
(371)
- 2 X x + 15X 2 - 10F = 0,

A 5 4
777777, a odatle je X t = —— F, X 2 = — F.

SI. 142. Statički neodređena konstrukcija

(a) i zamjenski statički određena konstruk­
Simetrija i antimetrija konstrukcija. K om ponente unutrašnjih
cija (b) sila m ogu biti simetrične i antimetrične. M om enti savijanja M y
i M z te norm alna sila iV, koji prouzrokuju norm alno napre­
m = |f/
zanje crx, jesu simetrične kom ponente. Poprečne sile Qy i Qz
te m om ent uvijanja M t, koji prouzrokuju posm ična naprezanja
*,=1 Txy i t jcr» jesu antim etrične kom ponente (si. 144).
C D Sim etrična konstrukcija može biti opterećena simetrično i
M yF
antim etrično (si. 145). A ntim etrično opterećenje dobije se iz
Kl sim etričnog tak o da se prom ijeni predznak opterećenju s jedne
77Q strane simetrale.
' J FI A ko je simetrična konstrukcija opterećena simetrično, anti­
m etrične kom ponente unutrašnjih sila jednake « ^uli. N asuprot
SI. 143. Moment ni dijagram zamjenske konstrukcije: a za vanjsko opterećenje, a
b za jediničnu silu X u c za jediničnu silu X 2
My

Z adana konstrukcija je dva p u ta statički neodređena. Z am ­

jenska statički određena konstrukcija prikazana je na si. 142b. mz

M om entni dijagram i koji potječu od vanjskog opterećenja, te

pojedinačnih nepoznatih sila X x = 1 i X 2 = 1 prikazani su na
si. 143.
P rem a (345) utjecajni koeficijenti iznose
B 1

iC r1
M yl M fM.iM
(365a)
3EI EI
A B

Pom oću Vereščaginova pravila gornji izraz može se odrediti SI. 144. Unutrašnje sile: a simetrične kom­
množenjem m om entnog dijagram a M yl sam im sobom , pa je ponente, b antimetrične komponente
 NAUKA O ČVRSTOĆI 323
tom e, ako je simetrična kom ponenta opterećena antim etrično,
sim etrične kom ponente unutrašnjih sila u presjecima simetrije
jednake su nuli (si. 146).
Svako opterećenje simetrične konstrukcije dade se rastaviti
n a zbroj simetričnog i antim etričnog opterećenja (si. 147).

SI. 148. Kod ravninsko-prostornih konstrukcija komponente unutraš­

njih sila koje leže u ravnini konstrukcije jednake su nuli

SI. 149. Ravninska konstrukcija koja je proizvoljno opterećena može se

prikazati kao superpozicija ravninske i ravninsko-prostorne konstrukcije
SI. 145. Simetrične konstrukcije: a opterećene simetrično, b opte­
rećene antimetrično
Ako je ravninska konstrukcija opterećena po volji, dade se
My My prikazati kao zbroj ravninske i ravninsko-prostorne ko n struk­
cije (si. 149).
- H N r i-
Q= o SAINT VENANTOV PRINCIP I KONCENTRACIJA
NAPREZANJA
Saint Venantov princip. Jednoliki raspored naprezanja po
poprečnom presjeku štapa ostvarit će se samo ako je presjek
dovoljno udaljen od djelovanja koncentrirane sile i ako u
blizini nem a nagle prom jene poprečnog presjeka. U blizini
H ' t - otvora, naglih prijelaza ili n a mjestu djelovanja koncentriranih
sila raspored n aprezanja nije ni približno jednolik. M aksim alno
My= 0 naprezanje može biti m nogo puta veće od prosječnog (naziv-
N = 0
nog ili nom inalnoga) naprezanja. T a se pojava zove koncentra­
b cija naprezanja. A nalitičko određivanje naprezanja u blizini
otvora vrlo je složeno i ne m ože se izvršiti m etodam a nauke
o čvrstoći. N iz jednostavnijih i za praksu važnih problem a
SI. 146. Simetrična konstrukcija: a opterećena simetrično, Qz = 0;
b opterećena antimetrično, N = 0, M y = 0
riješen je m etodam a teorije elastičnosti. D anas se za rješavanje
problem a koncentracije naprezanja prim jenjuju pretežno ekspe­
rim entalne m etode, u prvom redu fotoelasticimetrija, a i num e­
F £
ričke m etode. N a si. 150 prikazan je štap presjeka b · h koji
l +. £ i :
i | MO |2
2

W7?. W7?.

m n in ijn riT T T n fn f
T rn
<7max~^0276ffn
2
I

■m. I m
SI. 147. Svako opterećenje simetrične konstrukcije dade se prikazati kao
zbroj simetričnog i antimetričnog

Prim jenom svojstava simetrije za konstrukciju koja je n
p u ta statički neodređena, umjesto sustava od n jednadžbi sa n
nepoznanica dobivaju se dva sustava: jed an ima p jednadžbi
sa p nepoznanica, a drugi q jednadžbi sa q nepoznanica, gdje
je p + q = n. O čito da je ta dv a sustava lakše riješiti nego
ishodni sustav sa n nepoznanica.
Ravninsko-prostorne konstrukcije. U ravninsko-prostom im
konstrukcijam a unutrašnje sile koje leže u ravnini konstrukcije
jednake su nuli u svim presjecima konstrukcije. Prem a si. 148
to su M y, Qz i N .
SI. 150. Raspored naprezanja u blizini kraja štapa
je opterećen dvjem a koncentričnim silama F . R asporedi n apre­
zanja u presjecima koji su od kraja štapa udaljeni h /4, h /2 i h
prikazani su na istoj slici. Vidi se d a je u presjecima bliskim
kraju štapa raspored neprezanja vrlo nejednolik. T ako je na
udaljenosti h/ 4 od kraja m aksim alno naprezanje 2,575 pu ta veće
324 NAUKA О ČVRSTOĆI — NEUTRONIKA
od prosječnog naprezanja koje se dobije kad se sila podijeli
ploštinom , tj.

, = 2,575<7n = 2,575— .

Ako je presjek za jednu širinu štapa udaljen od kraja,

(372)
В

I
m aksim alno naprezanja je gotovo jednako prosječnom ; razlikuje
se od njega sam o za 2,7%.
Saint V enantov princip glasi: A ko n a m alom dijelu tijela
djeluje m eđusobno uravnoteženo opterećenje, ono uzrokuje
sam o lokalno naprezanje u neposrednoj blizini djelovanja opte­
rećenja. T a naprezanja naglo opadaju s udaljenošću od m jesta
djelovanja opterećenja (si. 151a).

SI. 151. Ilustracija Saint Venantova principa, a naprezanje u dvostruko iscr­

tanom dijelu je veliko, ujednostruko iscrtanom dijelu maleno, a u neiscr-
tanom dijelu zanemarljivo, b dvije jednake gredeopterećene statički ekviva­ SI. 153. Ilustracija koncentracije naprezanja: a raspored naprezanja,po
lentnim opterećenjem. Razlika naprezanja u dvostruko iscrtanom području je presjeku osno opterećenog štapa s kružnim otvorom, odnosno sa dva
velika (veća od 50%), ujednostruko iscrtanom području je razlika manja polukružna otvora, b ovisnost faktora koncentracije naprezanja o om­
(do 50%), a u neiscrtanom području posve malena jeru 2 r/b

2F
'« r -T Vrlo iscrpni podaci о faktorim a koncentracije naprezanja
m ogu se naći u djelu R. E. P etersona navedenu u popisu litera­
tu re ovog č lan k a Ilustracija koncentracije naprezanja n a osno
opterećenu štapu s eliptičkim otvorom prikazana je n a foto­
grafiji u slikovnom prilogu, T E 5 iza str. 528.

L I T .: J. P. Den Hartog, Strength of Materials. M cGraw-Hill, N ew

7777777Z улУ 777777
-S -J 1 - V -I
SI. 152. Štapovi opterećeni različitim, ali statički ekvivalentnim opterećenjima.
U dvostruko iscrtanom području naprezanja se u različitim štapovima mnogo
razlikuju. U jednostruko iscrtanom području razlika naprezanja je manja (do
50%). U neiscrtanom području raspored naprezanja u različitim štapovima
malo se razlikuje
Saint V enantov princip može se izraziti i n a drugi način:
U točkam a tijela koje su dovoljno udaljene od m jesta optere­
ćenja naprezanje će se zanem arivo m alo prom ijeniti ako se
jedno opterećenje zam ijeni drugim , njem u statički ekvivalentnim
opterećenjem (si. 151b, 152).
Saint V enantov princip ne može se uvijek prim ijeniti na
tankostjene konstrukcije.
Koncentracija naprezanja. U blizini nagle prom jene presjeka
pojavljuje se koncentracija naprezanja. F ak to r koncentracije n a­
prezanja K n definiran je izrazom
York 1949. — J. P. Den Hartog, Advanced Strength of Materials. M cGraw-
Hill, N ew York 1952. — 5. Timoshenko, History o f Strength of Materials.
M cGraw-Hill, N ew York 1953. — A. J. Durelli, E. A. Phillips, C. H. Tsao,
Introduction to the Theoretical and Experimental Analysis o f Stress and
Strain. M cGraw-Hill, N ew York 1958. — 5. Timolenko, Otpornost materijala
I. Građevinska knjiga, Beograd 1966. — W. Flügge, Festigkeitslehre. Sprin­
ger-Verlag, Berlin 1967. — D. C. Drucker, Introduction to Mechanics of
Deformable Solids. M cGraw-Hill, N ew York 1967. — E. P. Popov, Intro­
duction to Mechanics of Solids. Prentice-Hall, Englewood Cliffs 1968. —
K . A. Reckling, Mechanik II, Festigkeitslehre. Vieweg Verlag, Braunschweig
1969. — S. Timošenko, Otpornost materijala II. Građevinska knjiga, Beograd
31972. — D. Bazjanac, Nauka о čvrstoći. Tehnička knjiga, Zagreb 21973. —
С. В. Бояршинов, Основы строительной механики машин. Машиностро­
ение, М осква 1973. — Г. С. Писаренко, Сопротивление материалов. Вища
школа, Киев 1973. — R. Е. Peterson, Stress Concentration Factors. John
Wiiey & Sons, New York 41974. — T. R. Tauchert, Energy Principles in
Structural Mechanics. M cGraw-Hill, Kogakusha, Tokio 1974. — I. Alfirević,
Viša nauka о čvrstoći. Liber, Zagreb 1975. — R. J. Roark, W. C. Young,
Formulas for Stress and Strain. M cGraw-Hill, Kogakusha, Tokio 51975. —
I. Alfirević, Nauka о čvrstoći I. Liber, Zagreb 1978. — А. П. Филин,
Прикладная механика твердого деформируемого тела II. Наука, Москва
1978. — В. И. Феодосьев, Сопротивление материалов, Наука, Москва
1979.
I. Alfirević

is ^max
K . - — . (373)

gdje je crmax m aksim alno naprezanje n a presjeku, a o n pros­
ječno (nazivno, nom inalno) naprezanje u presjeku. Z a štapove
je prem a slici 153a
F F b strane posm atrano, neutronika je odeljak fizike atom skog jezgra,
°" A~(b-2r)h a° b - 2 r '
F ak to r koncentracije naprezanja ovisi o obliku i veličini
geom etrijskog dis kontinuitet a (otvora, u to ra i slično). Ovisnost
faktora koncentracije naprezanja o veličini 2 r/b za štap sa sre­
dišnjim kružnim otvorom i štap sa dva polukružna utora
prikazan je dijagram om n a si. 153.
NEUTRONIKA, neutronska fizika, grana fizike koja
proučava svojstva i ponašanje n eu tro n a U prirodi se neutron
prvenstveno nalazi kao sastavni deo atom skih jezgara. Sa te
odnosno nuklearne fizike. M eđutim , slobodni neutron, tj. neutron
izdvojen iz atom skog jezgra, projektil je specifičnih svojstava,
zbog kojih je postao izvanredno oruđe za ispitivanje ne sam o
atom skih jezgara već i drugih stru k tu ra i pojava. Pored toga,
m nogi procesi pobuđeni neutronim a imaju praktičnu prim enu;
zapravo, skoro sve prim ene nuklearnih procesa u raznim
oblastim a nauke i tehnike neposredno ili posredno su vezane