BOSANSKI TEFTER NENADA FILIPOVI]A

KARAD@I]I, VASOJE
Na{ kolumnista, jedan od vode}ih bh.
filologa koji `ivi na relaciji SAD-BiH- STOLJE]A
PLEMENSKO-
TURSKA, u ovom broju na{eg lista ZAVI^AJNOG
pozabavio se fenomenom plemena KONTINUITETA:
Radovan i Vuk
Drobnjaci iz nekada{nje STARE Karad`i} korijene
HERCEGOVINE i ulogom nekih vuku iz hercegova~ko-
drobnja~kog miljea
od njegovih najpoznatijih pripadnika
u starijoj i novijoj povijesti BiH

Pi{e
Nenad Filipovi}

okojni Branislav \ur|ev, Sarajlija i Novosa|anin

P te nekada{nji predsjednik i ANUBiH i od

Milo{evi}a upokojene Vojvo|anske akademije,
imao je dar histori~arski, ali mu je zanat bio traljav.
Znao je uo~iti historijske procese te objasniti ih i
ta~no i jednostavno. Me|utim, to je \ur|ev mogao samo
kada se koristio izvorima koje su drugi objavili. Njegove
analize ustanove crnogorskog zbora u XVII vijeku - na
temelju dokumenata koje su objavili Marko Dragovi},
Ilarion Ruvarac, Du{an Vuksan, Ivan Bo`i}, Ivo Stjep~evi},
Risto Kovijani}, Slavko Miju{kovi} i Branko Pavi}evi} -
paradni su primjer kako se red-po-red i{~itavanjem, naoko
{krtih, izvora spoznaja pro{losti mo`e bitno i produbiti i
promijeniti. Ali, je li se \ur|ev prihvatio neizdatog izvora ili
se odlu~io za filolo{ku kritiku ne~ega {to je ve} objavljeno,
do`ivio bi, po pravilu, krah.

FATALNO KRIVI PREVOD

A tek {ta je pokojni \ur|ev bio u stanju u~initi od neob-
javljenih osmanskih izvora! U jednom od najstarijih osman-
skih popisa sa na{eg tla, \ur|ev je silno `elio da pro~ita jednu
frazu kao Eflâqân der voynâqlar i da to prevede kao Vlasi u
vojnucima. To je trebalo biti jedan od krunskih dokaza nje-
gove, danas i direktno i indirektno oborene, teorije da je taj
osmanski polu-vojni~ki red vla{kog porijekla. (Vid. B.
\ur|ev, “O vojnucima”, GZM, n.s., 2, 1947, pp. 75-137). Eto

Davni Radovanov predak Joko Karad`i} ubijen je n

i sâm osmanski popisiva~ uhvatio je na mjestu proces prelas-
ka jedne dru{tvene formacije u drugu. Savr{eno! Jo{ samo
kad bi bilo ta~no! Poslije jednog marxisti~ko-velikosrpski
brutalnog napada na Du{anku Bojani} - bila je to u mnogome
repriza dvadeset godina starijeg \ur|evljevog pamfleta protiv
Hazima [abanovi}a na koji je Hazim-efendija maestralno
odgovorio zasigurno najboljim polemi~kim sastavom otkako
se u Bosni pi{e ili {tampa, ali pisanje koje je Hazim-efendiji
donijelo, me|u drugim neda}ama, i prvi sr~ani udar - Gospa-
Du{anka, kako ju je Radovan Samard`i} zvao, potro{ila je
jedno osam mjeseci na upore|ivanje \ur|evljevih ~itanjâ sa
slovom originalâ. Bilo je tu bisera koji su nadilazili filolo{ki
dadaizam. Iza onoga {to je \ur|ev htio pro~itati kao Eflâqân
der voynâqlar krila se zapravo jednostavna fraza Eflâqân-i
Drobnâqlar odnosno Vlasi Drobnjaci! Popisiva~ je bio u kraju
u kome je taj katun-vla{ka transhumantna vojno-sto~arska
skupina zabilje`ena u brojnim izvorima. Gospa-Du{anka je
svoje otkri}e koje je bilo dio njenoga ogromnog, i na `alost

46 SLOBODNA BOSNA 20. 7. 2006.


VI]I IZ DROBNJAKA
akon jezivog pokolja nad hercegova~kim dervi{ima
nikada objavljenog, utuka o \ur|evu, naslovljenog
ciceronovski ubojito Pozni radovi Branislava \ur|eva, pov-
jerila jednoj zaorjenskoj geguli koja se odazivala na ime Mitar
Pe{ikan te je, uprkos svojoj polu-trogloditskoj pojavi, bila
pristojan onomasti~ar. Re~eni Mitar bija{e, ina~e, zet
Bile}anina Blagoja Parovi}a, koji je glavu izgubio bore}i se u
[paniji 1937. godine. I dosta je u svojoj karijeri Mitar dugo-
vao toj ~injenici, dok se njegova `ena, Maja Parovi}, vrstan
arheolog i autor kataloga anti~kih vaza u Zemaljskom muze-
Za{to su Drobnjaci na{a sudbina
ju BiH u Sarajevu, nije uop{te koristila imenom svoga
po~iv{eg oca. No, kad je partijska zvijezda po~ela naglo gas-
nuti, Mitar se namah preobrazio u ljutog Srbina. Iako je bio, i
fizi~ki i psiho-mentalno, klasi~ni Vlah-br|anin, Zaorjenac iz
propalog te samorasturenog plemena Ri|anâ za koje je M. S.
Filipovi} utvrdio da su se doselili u Staru Hercegovinu negdje
od Ohrida (Ri|ani<O’ri|ani<Ohri|ani). U naponu velikos-
rpske i mu{ke solidarnosti, Pe{ikan je telefonirao \ur|evu o
Gospa-Du{ankinom otkri}u te je akademik \ur|ev pritisnuo i
bosanski i vojvo|anski SIZ nauke da se odobre sredstva za
njegova sabrana djela u kojima je namjeravao ispraviti sva
svoja dadaisti~ka ~itanja mjestâ u izvorima. U tome ga je spri-
je~io Milo{evi}ev rat. Rat u kome se \ur|ev po{teno dr`ao i
od koga je, po ubrzanom postupku, i umro. Na vidjelo nisu
iza{la ni njegova sabrana djela niti Gospa-Du{ankin utuk.
KARAD@I]I: VUK, VUKO, RADOVAN
Ova pri~ica nije va`na jedino kao ilustracija da nema his-
tori~ara bez i histori~arskog i filolo{kog zanata. Ona je va`na
i zbog dvije druge bitne, a u nas po~esto prenebregnute,
pojedinosti. Prva od tih je da je poziv osmanista (Du{anka
Bojani} je o osmanistici govorila: “To, bre, nije posao! TO TI
JE, BRE, @IVOTNI POZIV! TO RADI[ DOBRO JEDINO
AKO TO VOLI[! TE[KO, NEZAHVALNO, POTPLA]ENO
JE TO!”) te`ak, odgovoran, te neshva}en i potcijenjen u nas.
Za razliku od \ur|eva, postojali su u nas osmanisti poput
Nedima Filipovi}a, Hazima [abanovi}a, Adema Hand`i}a,
Du{anke Bojani}, E{refa Kova~evi}a koji su o~i iskapavali
nad izvorima i vra}ali se, po petnaest puta, na jednu rije~ ili
ligaturu, dok ne bi bili sigurni da su dobro pro~itali takva mjes-
ta. Njihovim se radovima vjeruje, iako su i sâmi imali obi~aj
isticati da se ni~ije ~itanje izvora ne treba i ne smije uzimati za
unaprijed odre|enu svetinju. Oni su stvorili sarajevsku osmanisti~ku
{kolu koja se danas gasi, ne zato {to nema mladih ljudi
sposobnih te vrijednih kao gore spomenuta gospoda, nego zato
{to dana{nji vlastodr{ci ne ula`u u bosansku osmanistiku i/ili
orijentalistiku ni 1% onoga {to su u istu svrhu ulagali omra`eni
komunisti. Isti je slu~aj sa bosanskom arheologijom, drugom
vode}om bosanskom humanisti~kom disciplinom. Samo je u
sveop{tem osiroma{enju mogu}e da nacionalni problem
postane jedan {arlatan koji izmi{lja piramide stare 20.000 god-
ina, pa ih onda, glumi~i}evsko-karabegovskim hirur{kim zah-
vatom, podmla|uje do 12.000 godina starosti oliti mladosti;
volj’te jedno il’drugo!
Druga bitna pojedinost jeste koliko je va`no za na{u nor-
malnu i neideologiziranu spoznaju pro{losti da shvatimo svi-
jet katunâ i plemenâ koji je nastao na Dinaridima tokom
Kasnog Srednjeg Vijeka i ~ije se dugotrajno umiranje odvija
pred na{im o~ima. Tome svijetu pripada i katun odnosno
pleme Drobnjaci u Staroj Hercegovini. Nekada je kao najpoz-
natiji Drobnjak slovio Vuk Stefanovi} Karad`i}, a danas
sli~nu slavu u`iva Radovan Vûkov Karad`i}. Ubrzo }emo
vidjeti da Karad`i}i nisu zapravo Drobnjaci, nego da su u to
20. 7. 2006. SLOBODNA BOSNA 47
BOSANSKI TEFTER NENADA FILIPOVI]A
pleme usko~ili iz Vasojevi}a, te su tako srodnici i
lijevorije~kog socijal-fa{iste i pa(p)ljanske odnosno pap-
(lj)anske harlovine koja se ho}e zanimati poezijom.
Jedna od najboljih antropogeografskih monografija
Cviji}eve {kole jeste studija Andrije Luburi}a Drobnjaci,
objavljena u Beogradu 1930. godine. Luburi} je bio intere-
santan istra`iva~. On je svoje monografije pisao kombinacijom
historijskog i antropogeografskog metoda, tako da se njegovi
radovi razlikuju od ve}ine priloga sljedbenika Cviji}evih koji
su se, obi~no, ograni~avali na usmenu predaju. S te strane je
Luburi} blizak Milenku S. Filipovi}u, iako mu nije ravan po
dometu svoga djela. Luburi} je skupljao usmenu narodnu
predaju, osobito epske pjesme, skromne umjetni~ke vrijednos-
ti, ali zna~ajne uzorke usmene narodne hronike. (O tom pojmu
vid. R. Samard`i}, Usmena narodna hronika, /Novi Sad:
Matica Srpska/, 1978). Ali, nije to bilo sve {to je Luburi} sku-
pio na svojim hodnjama po Staroj Hercegovini, Starom Vlahu,
Brdima, Crnoj Gori i Skenderiji (Sjeverna Albanija oko
Skadra). Luburi} je osjetio koliko se mnogo pisanih spomeni-
ka krije po seoskim ku}ama. Njemu mo`emo zahvaliti {to su
sa~uvani dijelovi arhivâ na osmanskom jeziku starovla{kih
knezova Ra{kovi}â (Pi{~evi}evi, Dositejevi, Vukovi i
Crnjanskijevi “ot Ra{kovi~”) te pivskih [alipurovi}â.
U Luburi}evoj zbirci koja se danas ~uva u Arhivu Srbije,
prelistavao sam te dokumente. Isto tako, na{ao sam u istoj
zbirci dokumente i pisma koja su Drobnjacima upu}ivali sara-
jevski ^engi}i, trebinjski Resulbegovi}i, pljevaljski
Selmanovi}i. Svi su oni, u svojstvu visokih osmanskih
slu`benikâ, polagali izvjesna prava na teritoriji Drobnjakâ,
kao {to su se i trudili da Drobnjaci carskoj riznici isplate ono
{to je njeno: jedan dukat od ku}e. Takav, starodrevni, na~in
oporezivanja ubrajao ih je me|u najpovla{tenije grupe u
osmanskoj Bosni te na osmanskom Balkanu. Luburi} je znao
za drobnja~ki ustanak 1805. godine, potaknut propagandom iz
Kara|or|eve Srbije, i njegovu sliku u usmenoj hronici, ali je
tek odli~na studija A. S. Ali~i}a, napisana na temelju gra|e
Carigradskog arhiva, osvijetlila taj doga|aj i njegovu pozadinu
na pravi na~in. (Vid. A. S. Ali~i}, “Ustanak u Drobnjacima
1805. godine”, GDI BiH, 19, 1973, pp. 51-69 i dalje. O
Kara|or|evoj agitaciji izvan Srbije, osobito u Staroj
Hercegovini, vid. R. Perovi}, Prvi srpski ustanak: Akta i
pisma na srpskom jeziku, 1, 1804-1808, (Beograd: Narodna
Knjiga), 1978, pp. 175-77.)
DESPI]I, NAJUGLEDNIJE SARAJLIJE
Od Drobnjakâ vuku porijeklo Sarajlije Despi}i i
Jeftanovi}i, dvije najmo}nije srpske trgova~ke ku}e u bosan-
skoj historiji. Despi}i su ~uvali ~itulju - popis umrlih ~lanova
porodice u kojoj se spominje kao njihov starenik Risto
Slijep~evi} koji je do{ao na Natkova~e oko 1640. godine i
o`enio se izvjesnom Baba-D Despom po kojoj su dobili novo
prezime. Jeftanovi}i, pak, poti~u od Popovi}a iz Gacka. Obje
su porodice samo grane gata~ke pravoslavne ku}e
Slijep~evi}a, od kojih je i Pero Slijep~evi}, jedan od najve}ih
stilistâ srpskog jezika. Ti su Slijep~evi}i drobnja~ki rod koji je
dobio timar u Gacku jo{ u XVI vijeku. Od Drobnjakâ su i
fo~anski Had`ivukovi}i, poznati pu{kari i trgovci koji su se u
Fo~u doselili u XVIII vijeku i koji se ~esto spominju u dubro-
va~kim dokumentima... Njihovo staro prezime je Tufek~i} i
bili su ogranak Baloti}â. Takvo prezime, poteklo od turske
rije~i tüfe/n/kçi - pu{kar ukazuje da su se ti ljudi bavili tim
presti`nim zanatom jo{ dok su `ivjeli u Drobnjacima, a
vjerovatno su ga izu~ili u obli`njim Pljevljima/Taslid`i, gradu
koji je bio poznati pu{karski centar, o ~emu je svjedo~anstvo
ostavio Evlija ^elebi, kada je posjetio Pljevlja, sredinom
48 SLOBODNA BOSNA 20. 7. 2006.
MIT O BAJI PIVLJANINU
Pivljanin, kojeg je
mitologija predstavljala
kao “Titovog
prethodnika”, bio je
najobi~niji plja~ka{,
ubica, zlo~inac
Drobnja~ki Karad`i}i poti~u iz vasojevi}kog sela Lopate.
Drobnjaci znaju da Karad`i}i nisu odmah usko~ili njima, nego da su
proveli desetak godina u Zeti. To se poklapa sa predajom vasoje-
vi}kih Karad`i}a kako su neki Karad`i}i bili zato~eni izvjesno vri-
jeme u Podgorici, pa su se kasnije naselili me|u Drobnjacima. To
je moglo biti u vrijeme osmansko-mleta~kog Kandijskog rata
(1646-1669). Predaja ka`e da su Karad`i}i bili vrlo bogati jo{ u vri-
jeme ranih godina ~etovanja Baja Pivljanina, prije 1664. godine.
Dvadesetak godina kasnije, oko 1684. godine, Bajo Pivljanin je,
valjda u nedostatku “turskijeh” brava, zaplijenio silnu drobnja~ku
stoku. Za njim se u potjeru dao Joko Karad`i} i povratio pokrade-
no blago Drobnjacima. Bajo Pivljanin je, ina~e, godinama u {kola-
ma tuma~en kao prete~a Druga Tita te NOR-a i revolucije. Iako je
Salko Naze~i}, jo{ 1959. godine, u epohalnoj studiji o hajdu~kim
borbama oko Dubrovnika i postanku na{e narodne epike ukazao
~ime se, zapravo, Bajo Nikoli} Pivljanin bavio: plja~kama, otmica-
ma, ubijanjima...
XVII vijeka. Ovi primjeri su dovoljni da se vidi koliko su
katunsko-plemenske vla{ke slobo{tine bile va`ne za nastanak
pravoslavnog, pa srpskog, balkanskog gra|anstva. Zato {to su
bili carevi ljudi, raja sa njegovog hasa - regalnog dobra, Vlasi
su posjedovali slobodu kretanja, mogli su birati zanimanja
kakva su htjeli i mogli su vi{kove koje su ostvarivali
sto~arstvom, ponosni{tvom te plijenjenjem u sultanovoj vojsci
tokom pohodâ kojima su se pridru`ivali iskoristiti da pre|u u
gradove i tamo oku{aju trgova~ku sre}u.
Dinarska su plemena nastajala, pre~esto, otimanjem zemlje
i ispa{â koje su pripadale starina~kom stanovni{tvu. Takvo je
stanovni{tvo ve}inom istrijebljivano, dok su njihovi bijedni
preostaci asimilirani u plemena koja su im zaposjela teritoriju
te poklala saplemenike.
Takva uni{tena i nestala plemena odnosno narodi bili su:
Kri~i, Bukumire, Matagu`i, Mataruge, Malon{i}i, Ri|ani itd.
Poslije uni{tenja i utopljenja preostalih nesretnikâ u osvaja~ku
masu, savjest bi proradila, pa su nastajala predanja kojima su se
takvi pokolji te otima~ine zemlje i pa{njakâ poku{avali opravdati.
(Vlajko Palavestra je objavio, jo{ 1966. godine, temeljnu studiju
o toj vrsti usmene predaje). Toposi u takvim predanjima bili su da
su se stari narodi i/ili plemena iskrvili izme|u se te da su pomrli
od kuge ili kakve druge bole{tine te su do{ljaci samo pomeli nji-
hove kosti iz ku}e i pri~estili se rakijom koja je ostala iza njih.
De{avale su se i takve stvari, ali je nesporno da je starina~ko
stanovni{tvo vla{ko-albanskog porijekla, iako veoma srodno svo-
jim iskorjeniteljima, bilo, nerijetko, `rtva oru`ja i oru|a svojih
daljih ro|aka. Ovakvi su doga|aji direktna posljedica demograf-
skog pritiska, odnosno stanja u kome mogu}nosti proizvodnje
hrane u nekom kraju ne mogu da prate rast stanovni{tva. (O tom
fenomenu vid. M. A. Cook, Population pressure in rural Anatolia
1450-1600, /Oxford-London: Oxford University Press/, 1972).
 Za{to su Drobnjaci na{a sudbina

Pored utapanja ostataka starih i posrnulih plemena u nova sa Knezom Nikolicom Cerovi}em, pretkom Novice Cerovi}a
i nasrnula plemena, nerijetko su pojedinci otpadali od pleme- koji je posjekao Smail-aa gu ^engi}a. Cerovi} optu`i
na. Nekada su ~itave nove dru{tvene grupe nastajale od takvih Karad`i}a travni~kom Veziru za veleizdaju. Vezir dobavi Joka
otpadnika, kao {to je bio slu~aj sa kozacima. Plemenska pri- u Travnik i povede istragu protiv njega. Predaja veli da su
padnost, kako nas je tome nau~io Gellner, nije uvjetovana drobnja~ki glavari sastavili predstavku Veziru protiv Joka te
genetikom nego dru{tvenim mehanizmima. Neko se mo`e su u njoj napisali da je Joko dodijao svakom u Drobnjaku, pa
roditi kao ~lan jednog plemena, a zavr{iti `ivot kao ~lan dru- i svome starom ocu. Onda su gotovo slijepom i nepismenom
gog plemena. Takvi su ljudi nazivani uskocima, jer su se starcu, Jokovu ocu, glavari podmetnuli takvu predstavku pod
pridru`ivali odnosno uskakali u druga plemena. Obi~no su molbu za pomilovanje sina mu. Starac je, ne razmi{ljaju}i,
uskoci ostajali na dru{tvenoj margini plemenâ koja bi ih primila. udario svoj glavarski pe~at na predstavku. Kada je Vezir primio
Me|utim, bilo je slu~ajeva kada su se uskoci nametali za takvo pismo, odmah je naredio da Karad`i}a posijeku. Nadati
glavare plemenima koja su ih primala pod svoj skut. se je da }e i Ra{a Karad`i}a tako neki njegov bli`nji natocil-
Takav je slu~aj sa bratstvom Karad`i}â, precima dra jati, jer nema se smisla ufati u me|unarodnu pravdu i novi
Radovana V. Karad`i}a. Andrija Luburi} je, dvadesetih godi- svjetski poredak.
na pro{log vijeka, me|u Drobnjacima zatekao 28 ku}a Predanje zna i da je Jokov mla|i brat Mitar, mudrim
Karad`i}a u Petnjici; tri ku}e u Malinskoj, a tri u Gornjoj pona{anjem u Konaku u Travniku, isprosio glavarstvo nad
Bukovici. Pa{ina Voda imala je pet ku}a Drobnjacima za sebe. Vezir mu se obrati,
Karad`i}a, a Pale` 19. U pravu je bio
Vûko, otac Radovanov, kada je napominjao
PONAVLJANJE HISTORIJE: prije nego ga postavi za glavara
Drobnjacima, rije~ima: “Ja sam ti skoro
Marka Velimirovog Tunguza da su srodni- Onda su gotovo slijepom i posjekao brata!” Mitar odvrati: “Zaslu`io
ci. A oboma im je ro|ak lijevorije~ki bio, ~estiti Vezire”. Pre~e glavarstvo od
fa{ista Slobo Milo{evi}. (Podudarnosti se, nepismenom starcu, Jokovu brata! Re~eni se Mitar istakao u pokolju
naravno, ne zavr{avaju na ro|a{tvu.) ocu, glavari podmetnuli takvu kola{inskih Bo{njaka koji je izveo prema
Sultanovom i Vezirovom nare|enju
ZLO^IN I KAZNA; predstavku pod molbu za D`afer-ppa{a ^engi}, oko 1776. godine.
HISTORIJSKE ANALOGIJE D`afer-pa{a je poklao kola{inske Bo{-
[to se Karad`i}â ti~e, njima su, pored pomilovanje sina mu. Starac njake, {ezdeset njih na broju, dok je drugu
dukatâ, “turske “ glave bile, o~ito, najdra`e. ~etrdesetoricu poslao u Travnik da tamo
Radovan V. Karad`i} nije bio prvi koji se je, ne razmi{ljaju}i, udario zaglave, zahvaljuju}i “historijskom spo-
istakao u istragama poturica. Zna se da su
se, oko 1718. godine, u Drobnjake naselili
svoj glavarski pe~at na razumu” koji je Pa{a zaklju~io sa staro-
hercegovskim glavarima. Dakle, historijs-
nekakvi dervi{i iz Bosne, “{e’ovi od Bi{}a”, predstavku. Kada je Vezir ki sporazum Zulfikarpa{i}-K Karad`i} imao
kako predaja ka`e. Ti su siroti dervi{i mogli je svoj prauzor u jednom sporazumu nji-
biti iz Biha}a, ali i iz Bi{}a-polja blizu primio takvo pismo, odmah hovih predaka, Pa{e ^engi}a i Kneza
Mostara. (Iz Bi{}a-polja bija{e Ali-ppa{e Karad`i}a.
Rizvanbegovi}a Mara, junakinja poznate
je naredio da Karad`i}a I moglo bi se ovako jo{ hos-bos i hoj-
sevdalinke). Dervi{i su po~eli graditi
d`amiju i pozivati stanovni{tvo u Islam.
posijeku. Nadati se je da }e i boj nabrajati razne pohode protiv “mrskijeh
Turaka “ i njihove imovine koje su poduzi-
Glavar Joko Karad`i} to nije trpio. Sazvao Ra{a Karad`i}a tako neki mali raznorazni Karad`i}i, Ra{ovi preci:
je plemenski zbor na kome je odlu~eno da Stojan Mitrov; [ujo, Mimo i Mitar Sto-
se izvr{i istraga re~enih dervi{â, njihove njegov bli`nji natociljati, jer janovi; Tomo Novakov; Radojica Ri-
pratnje i ono ne{to sljedbenikâ {to su ih pri-
dobili. Tijela pobijenih treba posakrivati, a,
nema se smisla ufati u stivojev; Milovan Mimov; Vasilj Nikolin;
Pero Tomov, itd. O svemu tome je Ra-
kao plijen, prisvojiti njihovo oru`je, konje, me|unarodnu pravdu i novi dovan V. slu{ao od ranog djetinjstva. On je
odijelo i druge pokretnine. Istraga je kao dijete osiroma{ene glavarske ku}e, sa
izvr{ena na Krstov-dan (14. IX). Kako su svjetski poredak ogromnim ponosom i si}u{nim bu|elarom,
siroti {ejhovi pobijeni na zemlji koja je pri- razgonio u svojim snovima Turke na
padala Pivskom manastiru, te kako su i posljednji put vi|eni u buljuke svakodnevno i svakono}no. Epika je u njemu sjedila,
tom manastiru, Osmanlije su, prema {erijatskim propisima o li{ena svoje izvorne etike, ali sa nakvasalom mr`njom na
krvnini kao o zajedni~koj obavezi kada je po~initelj nepoznat, Turke koji ne daju svim Karad`i}ima, a posebno njemu:
podobro oglobili manastir. Kalu|eri su bacili najve}u kletvu na prepametnom, prelijepom i nadasve nadarenom Radovanu, da
Joka Karad`i}a i njegov rod, ali ga nisu prokazali zauzme mjesto koje mu pripada. Kada mu se pru`ila prva pri-
Osmanlijama. Ta se anatema - kletva ~uvala u Pivskom mana- lika, Radovan Vûkov je u~inio sve da doka`e Drobnjacima i
stiru do oko 1890. godine, kada je cetinjski Mitropolit Mitrofan Svijetu da je on i bolji i ve}i od Kneza Joka. Zato se, i danas,
Ban, na tra`enje nekih Karad`i}a, dozvolio da se spomenuta krije po gudurama, kao i predak mu. A da li }e zavr{iti kao
anatema spali. Nije Srpska pravoslavna crkva {tetovala samo Joko, to je ve} druga pri~a. Jer, Stari Svjetski Poredak oli~en u
od svog mjezimca Karad`i}a, nego i od njegovih predaka. Zna Osmanskom Carstvu kao “Carstvu drevnih zakona i uredbi”
se da se Joko Karad`i} na dugo sklonio iz Drobnjaka da ne bi (R. Samard`i}) progonio je Joka dosljedno kao kr{itelja tih
odgovarao pred Osmanlijama zbog pokolja koji je zamislio i zakona i uredbi. ^uvari Novog Svjetskog Poretka jo{ nisu
predvodio. I tu se vidi kako se historija, barem u nas, samo na~isto je li dr Radovan V. Karad`i} kr{io neke zakone i ure-
ponavlja te, ako je vjerovati Ibn Haldunu, a vjerovati mu je, dbe. Ne bi me iznenadilo da ga za deset godina prometnu u
svaki put gore i gore. avangardnog spasitelja Evrope, Zapada i Hri{}anstva pred
Ipak su se Drobnjaci kutarisali Joka. Dodijao im je svo- demonom Islama. Dok ovo pi{em, stotine sitnih Karad`i}a
jim eskapadama i stalnim natjeravanjem u sukobe sa upra`njava svoj hobi, tamanjenje muslimana, raketiraju}i
Osmanlijama. Joko se po~e sva|ati o drobnja~ko glavarstvo Liban i Gazu. ‹

20. 7. 2006. SLOBODNA BOSNA 49