Uspjeh nastavne djelatnosti ovisi o načinu i kvaliteti pripremanja učitelja za nastavu.

Nastava
likovne kulture je specifična u odnosu na nastavu drugih predmeta - zahtjeva određenu vještinu i
osviještenost određenih pojmova. Potrebno je poznavanje likovnog jezika i likovnih tehnika, ali i
svijest o njihovoj praktičnoj primjenjivosti. Za uspješno obavljanje takve nastave potrebno je
praćenje stručne literature, promatranje i promišljanje izložbi i likovnih umjetnina, davanja i
primanja informacija u obliku znanja, odgoja, osvještavanja mehanizama ponašanja i njihovom
uključivanju u vlastitu strukturu. Unutar razreda, metodički ćemo pokušati razraditi način
obrazovanja. Suvremene metode u nastavi omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime
do izražaja dolazi njihovo stvaralaštvo što je zapravo cilj nastave likovne kulture. Dijaloška metoda
ima orijentacijski i motivacijski karakter. Nastava likovne kulture u osnovnoškolskom uzrastu se većim
djelom zasniva na likovnim aktivnostima, odnosno praktičnom radu pa je u likovnoj kulturi vrlo bitan
aspekt razvijanje učeničke osobnosti. Učenici razvijaju praktične i intelektualne sposobnosti i navike,
pozitivan stav prema radu, socijalizaciju te kreativno i kritičko mišljenje. Učitelj je vrlo bitan čimbenik
u razvijanju ovih sposobnosti i stavova. Različitim metodama možemo razvijati učenikove
sposobnosti, poticati divergentno mišljenje i kreativnost u realizaciji rada. Metodikom nazivamo
skupinu pravila koja vrijede u statističkom prosjeku situacija. Nastavne metode su načini rada na
nastavnim sadržajima u kojima mogu sudjelovati učitelji i učenici, a često se u njihovoj primjeni
koriste nastavna sredstva i pomagala. Pomoću nastavnih metoda učenici stječu nova znanja i
sposobnosti. Nastavne metode su sredstvo realizacije likovnog odgoja i obrazovanja učenika, pa je
jasno da se učitelj uvijek treba truditi odabrati optimalne metode. Izbor nastavne metode najviše
ovisi o sadržaju učenja, ali i o vrsti nastavnog sata, o učenicima (njihovoj mentalnoj dobi, drugim
specifičnostima), trajanju sata (blok sat), materijalnim uvjetima škole i sl. Nastavne metode u likovnoj
kulturi su i analitičko promatranje, metoda likovnog scenarija, metoda rada s tekstom, metoda
usmenog izlaganja, građenje likovnim elementima, kombiniranje, variranje, razlaganje, metoda rada s
udžbenikom i metoda vrednovanja.

METODA USMENOG IZLAGANJA

Ponekad se zove i monološka metoda, a riječ je o metodi rada u kojoj učitelj (a ponekad i
učenici) verbalno izlažu neke dijelove nastavnog sadržaja. Jedna je od najstarijih nastavnih metoda.
To može biti obrazlaganje, objašnjenje, predavanje, pripovijedanje, opisivanje, razgovor,
rasuđivanje (glasno razmišljanje i spoznavanje) i sl. U likovnom odgoju jedna od čestih metoda je
objašnjavanje. Učitelj objašnjava sadržaje likovnih pojmova, način izvođenja crteža i sl. Uspješnost
objašnjavanja ovisi o prethodnim sadržajima (predznanjima) i sposobnosti razvijanja elemenata koji
su nosioci smisla, budući da se razumijevanje zasniva na procesima povezivanja (asimiliranja) sa
starim znanjima. Ova je metoda ekonomična i sistematična. U njoj ne treba improvizirati i odstupati
od unaprijed pripremljene pripreme jer ne dolazi do nepredviđenih skretanja s teme. Problem je što
uz ovu metodu aktivnost ide uz učitelja, a učenici su pasivni (njihova aktivnost može biti isključivo
intelektualna) i samo mehanički primaju učiteljeve riječi. Uz ovu metodu učitelj mora paziti o čistoći
jezika, tempu izlaganja i intonaciji. Također mora isticati bitne elemente gradiva, biti sposoban
pogledom pratiti učenike i procjenjivati njihovu uključenost u rad, pratiti njihove reakcije, čitati im s
lica jesu li razumjeli i sl. Učitelj u izlaganju mora praviti povremene stanke kako bi učenici imali
vremena preraditi i shvatiti ono što su čuli. Govor učitelja mora biti sadržajno i jezično točan i jasan. U
stankama se može rezimirati dijelove gradiva ili tražiti od učenika da ukratko ponove rečeno. Ukoliko
metodu izlaganja provodi učenik treba ga pozitivno poticati (pokretom, izrazom lica ili verbalno). Ova
se metoda u razrednoj nastavi ne smije se primjenjivati predugo, i uvijek ju je potrebno kombinirati s
drugim (dinamičnijim) metodama. Najčešće se koristi za upoznavanje novog gradiva, na satovima
obrade.

METODA RAZGOVORA

Metoda razgovora je način rada u djelovima nastavnog sata u obliku dijaloga između učitelja i
učenika, ili učenika međusobno, a zasniva se kroz niz pitanja i odgovora. Zove se još i dijaloška ili
erotematska metoda (grči erotema - pitanje). Za uspješnost ove metode učenici moraju imati
određena predznanja. Učenici su stalno misaono i verbalno aktivni, razmišljaju i zaključuju. Njihova se
aktivnost može lakše uočiti i vrednovati. Kroz razgovor možemo provjeriti jesu li učenici razumjeli
naučeno, postoje li praznine u znanju ili jesu li zainteresirani za rad. U razgovoru se učenicima
postavljaju pitanja, a najbolja su ona koja potiču razmišljanje (razvojna pitanja - koja potiču na šire
zaključke, ali često se postavljaju i direktna, jednoznačna pitanja koja traže direktan odgovor. U
početnoj se nastavi često postavljaju pomoćna ili dopunska pitanja, ako učenik ne odgovori odmah
na pitanje. Najbolji je heuristički ili otkrivački razgovor u kojem se učenici pitanjima navode na
zaključak. Ponekad se neadekvatnim pitanjima i odgovorima gubi vrijeme, pa se za ovu metodu treba
dobro pripremiti. Kako se učenički odgovori i pitanja ne mogu predvidjeti, nedostatak ove metode
može biti i nepredvidivost jer tijek razgovora može ići i u pogrešnom i nepredvidivom smjeru.
Učenike je ponekad potrebno navoditi na točne odgovore, što također može dovesti do
nepredviđenih skretanja i proširivanja teme.

METODA RADA S TEKSTOM

Metoda rada u kojoj učenici direktno rade na pripremljenom tekstu. To može biti udžbenik,
nastavni listić, zbirka zadataka, vježbenica ("ponavljalica"), kontrolni listić ili drugi pripremljeni
tekstovi. Ovom se metodom može učiti novi sadržaj, vježbati, ponavljati i ispitivati znanje. Koristeći se
tekstom kod učenika se stvara navika služenja knjigom kao izvorom znanja, a uče se i nalaženju
potrebitih informacija. Likovnim se tekstom, osim učenika, dosta služi i učitelj, posebno u
pripremanju sata. Pošto je rad na tekstu najčešće individualna aktivnost učenika, prije početka rada
na tekstu, učenicima treba dati detaljnu uputu za rad. Treba istaknuti najbitnije za dani tekst
(prokomentirati), a ne čitati cijeli tekst.

UDŽBENIK je osnovna školska knjiga i osnovni izvor znanja pisan na temelju nastavnog plana i
programa, posebno didaktički oblikovan. Postoje radni udžbenici (u koje učenici pišu) i udžbenici koje
prati vježbenica za pisanje.

PROGRAMIRANI MATERIJAL danas se dosta koristi u edukativnim softwearima.

NASTAVNI LISTIĆI su listovi sa zadacima za svakog pojedinog učenika, pa omogućavaju

individualizaciju. Pisani su poštujući postupnost težine zadataka, a učenici ih rješavaju individualno.
Brzina, redoslijed i tempo rješavanju su individualni, pa učenike ne treba siliti da rade na isti način.
Nastavni listić se na kraju obavezno provjerava. Dok učenici rješavaju zadatke učitelj ih obilazi i vrši
uvid u njihov rad.

METODA DEMONSTRACIJE

Demonstracija (latinski demonstrare - prikazati, objašnjavati, dokazivati) je pokazivanje u

nastavi svega što je moguće perceptivno doživjeti. Obuhvaća pokazivanje karakterističnih odnosa,
veličina, boja, površina, prostora, crta, volumena i to s obzirom na nastavnu jedinicu kao likovni
problem nastavnog sata. Ova metoda omogućuje aktivno opažanje i uočavanje značajki nekog
likovnog umjetničkog djela koje učenici trebaju upamtiti po značenju skupljenog - raspršenog,
kontrasta, ritma i proporcije. Metoda pokazivanja ili demonstracije je način rada u nastavi pomoću
kojeg učitelj nastavnim sredstvima upoznaje učenike s novim nastavnim sadržajem. Promatranje je
plansko i rukovodi ga učitelj. Učenicima treba demonstrirati likovne odnose u našem okruženju,
prirodi te predmetima koje možemo doživjeti kroz sva osjetila. Mogu otkriti i vidjeti okolinu na drugi
način te njihovu strukturu kroz likovne elemente i odnose. Za nastavu likovne kulture od velike je
važnosti demonstracija umjetničkih djela. Iako učenici razredne nastave možda neće razumjeti
umjetničko djelo, svakako je potrebno pokazati ih jer će tako skupiti puno podataka i vizualnih
utisaka koji će im služiti u budućnosti.

METODA CRTANJA

Metoda, koju često zovemo i metodom pismenih i grafičkih radova, je način rada u kojem se
pojedini dijelovi nastavnih sadržaja zapisuju riječima ili izražavaju crtežom, tabelom ili dijagramom,
odnosno, način rada gdje učenici uz pomoć grafičkih radova stječu nova znanja. Crtežom treba
istaknuti bitno, a izostaviti nebitne, sporedne dijelove. Crtanje se može primjeniti pri obradi novih
nastavnih sadržaja, vježbanju, ponavljanju i provjeravanju znanja. Crteži mogu biti unaprijed
pripremljeni (plakati) ili izrađeni u tijeku sata. Pisani oblici izražavanja koriste se npr. za zapisivanje
likovnih termina, definicija i sl.

METODA ANALITIČKOG PROMATRANJA

Metoda koja potiče likovno izražavanje i kojom se učeniku proširuje, produbljuje spoznaja o
objektu koji se u trenutku promatra te koji je u trenutnom fokusu. Ovom metodom se kroz razgovor
učitelja i učenika otvara prostor da učenik razvije svoje sposobnosti te da kroz likovno promišljanje i
analiziranje prepozna strukturu, oblik, boju, svjetlost i teksturu. Analitičkim promatranjem učenik
izdvaja likovne elemente te ih imenuje i upotrebljava u svojoj likovnoj aktivnosti.

METODA LIKOVNOG SCENARIJA

Ona se temelji na problemskoj situaciji. Ovdje su poticaji likovni i kompozicijski elementi.

Učitelj sam kreira likovni scenarij u koji je uključena riječ, glazba, pokret, slika. Likovni problem se
predstavlja drugačije nego u metodi analitičkog promatranja tj. definira se na kraju sata putem
analize svih učeničkih radova.

METODA PRAKTIČNOG RADA

Metoda praktičnih radova je način rada u nastavi gdje učenici na osnovu eksperimenata
ostvaruju nova znanja. Ovdje do izražaja dolazi samostalnost učenika. Može se primjenjivati u bilo
kojoj etapi nastavnog procesa. Primjenjujući pravilno metodu praktičnih radova učitelj pouzdano
podiže kakvoću svoje nastave na višu razinu. Za ovu metodu vežu se metode rada u realizaciji, a to su
građenje, kombiniranje, variranje i razlaganje.
 Nastavne metode se kroz artikulaciju sata izmjenjuju te se u svakom djelu sata koristi više
metoda što nastavu likovne kulture čini dinamičnijom i zanimljivijom. Važan aspekt u korištenju i
odabiru metoda je učiteljeva pripremljenost, znanje i vještine. U vizualno likovnom odgoju i
obrazovanju potrebno je i moguće još više nego u ostalim predmetima individulaizirati nastavu.
Variranje težine zadatka u skladu s vizualno-likovnom zrelošću učenika, omogućavanje izbora likovnih
sadržaja, metoda, vrsta likovno-tehničkih sredstava i likovnih tehnika putevi su omogućavanja
individualiziranog razvojnog puta u skladu s učenikovim sklonostima i mogućnostima.