Skripta Rač 1 PDF

Zapeo/la si i ne znaš kako dalje?! Piši mi na: antonina@referada.
hr
Dragi naši studenti,
Pred vama je skripta za ponavljanje iz kolegija Računovodstvo kao pomoć za

svladavanje gradiva i lakše razumijevanje zadataka koje rješavamo na našim
instrukcijama. Ova skripta je namijenjena PONAVLJANJU gradiva, a ne predstavlja
jedini materijal iz kojeg ćete učiti ovaj kolegij. Službena literatura je objavljena na
stranicama fakulteta i ova skripta je rađena po njoj. Za uspješno svladavanje
gradiva i posljedično dobru ocjenu iz ovog kolegija preporučamo vam čitanje knjige
„Računovodstvo“ koja predstavlja obaveznu literaturu. Možete ju kupiti ili posuditi
u knjižnici. Osim toga, pohađajte redovito predavanja i pratite prezentacije, te ih
nadopunjujte informacijama koje čujete na predavanju.
ŽELIMO VAM PUNO SREĆE S UČENJEM I ODLIČNE REZULTATE!
SRETNO!
Zapeo/la si i ne znaš kako dalje?! Piši mi na: antonina@referada.hr
SADRŽAJ
1. RAZVOJ RAČUNOVODSTVA............................................................................................ 2
1.1. Razvoj računovodstva kroz povijest................................................................................ 2
1.2. Struktura računovodstva .................................................................................................. 4
1.3. Računovodstveni standardi u Republici Hrvatskoj ......................................................... 8
2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I PRAVILA SASTAVLJANJA .............................................. 9
2.1. Računovodstvena načela i računovodstvene politike ...................................................... 9
2.2. Pojam financijskih izvještaja ......................................................................................... 13
2.3. Bilanca (IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA)..................... 16
2.3.1. Kriterij unošenja bilančnih pozicija ....................................................................... 18
2.3.2. Sadržaj bilance ....................................................................................................... 20
2.3.3. Bilančne promjene.................................................................................................. 22
2.3.4. Vrste bilanci ........................................................................................................... 24
2.4. Račun dobiti i gubitka (izvještaj o dobiti) – IZVJEŠTAJ O USPJEŠNOSTI

POSLOVANJA .................................................................................................................... 25
2.4.1. Metode sastavljanja računa dobiti i gubitka ........................................................... 28
2.5. Izvještaj o novčanom toku (IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U FINANCIJSKOM

POLOŽAJU PODUZEĆA) .................................................................................................. 31
2.5.1. Vrste novčanih tokova ............................................................................................ 32
2.5.2. Metode sastavljanja izvještaja o novčanom toku ................................................... 33
2.6. Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice)................................................................... 34
2.7. Bilješke uz financijske izvještaje .................................................................................. 35
3. RAČUNOVODSTVENI INSTRUMENTI .......................................................................... 36
3.1. Knjigovodstvene isprave ............................................................................................... 36
3.2. Knjigovodstveni konto .................................................................................................. 43
3.2.1. Pravila evidentiranja na kontima – sustav dvojnog knjigovodst ............................ 45
3.3. Kontni plan .................................................................................................................... 48
3.4. Poslovne knjige ............................................................................................................. 49

3.4.1. Osnovne poslovne knjige ....................................................................................... 49
3.4.2. Pomoćne poslovne knjige ....................................................................................... 50
3.4.3. Knjigovodstvene pogreške i metode ispravljanja ................................................... 52
3.5. Inventura........................................................................................................................ 53
4. RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE TIPIČNIH POSLOVNIH DOGAĐAJA ............... 56
4.1. Dugotrajna imovina ....................................................................................................... 56
4.2. Kratkotrajna imovina..................................................................................................... 62
4.2.1. Zalihe sirovina i materijala ..................................................................................... 63
4.2.2. Zalihe trgovačke robe ............................................................................................. 67
4.2.3. Kratkotrajna potraživanja, financijska imovina, novac i novčani ekvivalenti ....... 69
4.3. Vremenska razgraničenja .............................................................................................. 71
4.4. Troškovi poslovanja ...................................................................................................... 72
4.5. Obračun proizvodnje ..................................................................................................... 76
4.5.1. Metode kalkulacije ................................................................................................. 77
4.6. Obveze i kapital ............................................................................................................. 78
4.7. Rashodi, prihodi i rezultat poslovanja ........................................................................... 81
4.7.1. Rashodi ................................................................................................................... 81
4.7.2. Prihodi .................................................................................................................... 82

ŠTREBSY d.d.
Jeste li kad čuli za Štrebsy d.d.? Nemoguće da niste. To je jedno od najpoznatijih
svjetskih poduzeća. Teško da ćete ga pronaći na Google-u jer se uglavnom
medijski ne eksponira. Čime se poduzeće bavi? Pa... zapravo apsolutno svime. Od
recikliranja toaletnog papira do proizvodnje elipsi za podmornice, a povremeno
nudi i usluge wellnessa za sibirske tigrove. U svakom slučaju, poduzeće je
svestrano i bavi se svime što nam može poslužiti kao primjer na instrukcijama.
1
1. RAZVOJ RAČUNOVODSTVA
U počecima ljudske djelatnosti kada je čovjek stvorio višak dobara i počeo ih razmjenjivati
za ona koja su mu nedostajala, javila se potreba za bilježenjem tih događaja jer mu ih je bilo
teško pamtiti. Kako se razvijala trgovina, tako se razvijalo i računovodstvo.
U ovom poglavlju ćemo se upoznati sa različitim definicijama i strukturama računovodstva,
koje su se izmjenjivale kroz dugi povijesni razvoj. Također su se razvijala i određena pravila,
standardi kojih se moraju pridržavati svi poslovni subjekti, a mi ćemo naučiti koja su to obvezna
i za koga u Republici Hrvatskoj. Pa krenimo.... 
1.1. Razvoj računovodstva kroz povijest
Kroz dugi povijesni razvoj računovodstva pojedinci i računovodstvene institucije su različito

definirale pojam računovodstva. Kao najčešća četiri pristupa se izdvajaju:
1. Računovodstvo kao vještina, tehnika ili umijeće se smatra najstarijom definicijom.

Američki institut ovlaštenih javnih računovođa (AICPA) definira računovodstvo kao
„vještinu evidentiranja, klasificiranja i sumiranja u novcu izraženih transakcija kao i
interpretacija rezultata te vještine“. Danas se vještina ili umijeće odražavaju kroz
sposobnost kvalitetnog savladavanja poslovnog jezika odnosno jezika financijskog
odlučivanja kako bi se moglo primjereno upravljati poslovnim subjektima.
2. Računovodstvo kao znanstvena disciplina polazi od toga da se na temelju

uspostavljenih načela koja pružaju nekakav opći okvir u kojem djeluje računovodstvena
praksa može doći do logičkih zaključaka. Sastoji se od dva obilježja: a) pozitivna
obilježja – odnose se na postojeća znanja o računovodstvenim pojmovima, načelima,
postupcima, metodama i instrumentima
b) normativna obilježja - odnose se na zakonske propise i usvojene računovodstvene
standarde.
3. Računovodstvo kao uslužna funkcija poslovnog subjekta omogućava pružanje
računovodstvenih informacija o određenim poslovnim događajima zainteresiranim
korisnicima (investitorima, kreditorima, menadžerima...). Investitora, koji ima višak
raspoloživih novčanih sredstava i želi ih uložiti u dionice Štrebsy d.d.-a zanima je li
Štrebsy d.d. dobro za ulaganje, odnosno, kakvo je njegovo poslovanje? Je li
2
profitabilno? Je li u financijskim problemima? Ima li problema s naplatom? Sve su to

informacije koje ga zanimaju, kako bi odabrao najbolje poduzeće za ulaganje. Kreditore
zanima sigurnost povrata njihove glavnice s pripadajućim kamatama. Banku kao
kreditora će zanimati da li će Štrebsy d.d. moći uredno vraćati rate kredita. Menadžerov
posao je da poduzeće dobro radi, pa je nužno konstantno kontrolirati poslovanje, kako
bi na vrijeme mogao reagirati na određene probleme jer će ga direktor nagraditi
povišicom.
Sve te informacije koje pruža računovodstvo trebaju zadovoljiti određena kvalitativna

obilježja:
a) troškovnu djelotvornost (korist koju dobiju zainteresirani korisnici je veća od
troška koji su imali da dođu do tih informacija)
b) razumljivost korisnicima (dobivene informacije će im koristiti za donošenje
poslovnih odluka)
c) važnost (na vrijeme su raspoložive i imaju vrijednost da se na temelju njih može
nešto predvidjeti u poslovanju)
d) pouzdanost (provjerene su, revidirane, istinite i poštene, nisu pod utjecajem
nečijih interesa).
4. Računovodstvo kao dio upravljačkog informacijskog sustava poslovnog subjekta

polazi od toga da je računovodstvo informacijski sustav koji mjeri poslovne događaje,
procesira određene informacije u financijske izvještaje i komunicira pomoću
informacija s nositeljima odlučivanja poslovnog subjekta. Tri elementa od kojih se
sastoji računovodstvo kao informacijski sustav su:
 mjerenje ili kvantificiranje poslovnih događaja u novčanom izrazu te njihovo

evidentiranje na kontima
 procesiranje ili obrada podataka u poslovnim knjigama i izrada financijskih
izvještaja - računovodstveni proces
 objavljivanje financijskih izvještaja.
3
Slika 1: Faze računovodstvenog procesa
Prikupljanje podataka o nastalim

ULAZ
poslovnim događajima
Analiza poslovnih događaja
vv Evidentiranje u poslovnim knjigama PROCES OBRADE
Sastavljanje probne bilance
IZLAZ
Sastavljanje financijskih izvještaja
KORISNICI RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA
Iz ovog prikaza vam je važno znati što se u kojoj fazi događa. Dakle, u prvoj fazi, fazi ulaza,
se prikupljaju podaci o nastalim poslovnim događajima. Faza (proces) obrade obuhvaća
analizu poslovnih događaja, njihovo evidentiranje u poslovnim knjigama te sastavljanje probne
bilance. U posljednjoj fazi, fazi izlaza, sastavljaju se financijski izvještaji namijenjeni
korisnicima računovodstvenih informacija.
1.2. Struktura računovodstva
Tradicionalna struktura je bila dominantan koncept strukture do početka 60.-ih godina, a

usmjerena je na računovodstvene postupke i procedure.
Slika 2: Tradicionalna struktura računovodstva
Računovodstveno Knjigovodstvo Računovodstvena Računovodstvena Računovodstveno

planiranje kontrola analiza informiranje
4
KNJIGOVODSTVO ≠ RAČUNOVODSTVO
Knjigovodstvo je (vidljivo iz slike 3) uži pojam od računovodstva jer je ono njegov

evidencijski dio i smatra se najvažnijim.
o Računovodstvenim planiranjem se iskazuju planirani budući događaji izraženi u novcu,

koji će poslije biti evidentirani u knjigovodstvu (npr. planira se zarada, prodajna cijena
proizvoda, količina nabave proizvode, troškovi koji će se pojaviti tijekom poslovanja...).
o Knjigovodstvo je dio računovodstva orijentirano na prošlost, a evidenciju provodi u

poslovnim knjigama primjenom metode dvojnog knjigovodstva. Prema ovom konceptu
se smatra najvažnijim dijelom računovodstva. Da bi se poslovni događaji evidentirali
u knjigovodstvu trebaju zadovoljiti sljedeće kriterije:
 poslovni događaj treba nastati
 treba imati mjerljivu vrijednost (moguće ga je vrijednosno izraziti)
 treba utjecati na promjenu postojećeg stanje temeljnih računovodstvenih
kategorija (utjecati na povećanje ili smanjenje imovine, obveza, kapitala,
prihoda, rashoda i financijskog rezultata)
 treba postojati vjerodostojna knjigovodstvena isprava o tome.
Npr. Štrebsy Fon d.o.o. prodaje mobitel (poslovni događaj je nastao) u vrijednosti od 1500kn
(ima mjerljivu vrijednost) za što je ispostavljena izlazna faktura br.52 (postoji vjerodostojna
isprava). Štrebsy Fon-u su se povećali prihodi od prodaje, ali i potraživanja od kupaca jer
faktura nije još naplaćena (promijenilo se stanje temeljnih računovodstvenih kategorija).
o Računovodstvena kontrola slijedi nakon knjigovodstva, tako da kontrolira dokumente,

ispravnost i točnost knjiženja, odnosno kvalitetu podataka koji su sadržani u rezultatima
računovodstvenog planiranja i knjigovodstva.Ona treba ispitati jesu li se neki događaji
propustili evidentirati i jesu li neki događaji lažno evidentirani.
Računovodstvena kontrola ima dva cilja:
a) zaštitu imovine od gubitaka i krađa
b) osiguranje točnosti računovodstvenih podataka.
5
o Računovodstvena analiza uspoređuje ostvarene poslovne aktivnosti sa onima koje su

planirane, također se mogu vršiti usporedbe s rezultatima poslovnih subjekata koji
posluju u istoj djelatnosti. Na taj način je moguće otkriti uzroke njihovih odstupanja i
donijeti određene mjere za njihovo otklanjanje.
o Računovodstveno informiranje objedinjuje sve prethodne faze, te ima zadatak

prezentiranja informacija zainteresiranim korisnicima (internim ili eksternim). Način
informiranja: pismeni ili usmeni. Najvažniji pismeni oblik su financijski izvještaji
(bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama vlasničke glavnice, izvještaj o
novčanom toku te bilješke uz te izvještaje). Za potrebe upravljanja su također često
nužne i druge informacije kao npr. o naplativosti potraživanja, o obvezama prema
dobavljačima, o stanju na novčanim računima. Kao što studenti imaju prijepis svih
ocjena kao izvještaj o svom radu, tako i poslovni subjekti imaju svoje financijske
izvještaje iz kojih se dolazi do zaključaka njihovom financijskom položaju i uspješnosti
poslovanja.
- Krajem 20.stoljeća, uslijed globalizacije svjetske ekonomije, brzog razvoja informatičke

tehnologije i povećanja zahtjeva korisnika informacija, tradicionalnu strukturu je zamijenila
suvremena funkcionalna struktura računovodstva. Prema ovom konceptu, težište promatranja
je na korisnicima informacija, pri čemu se svi procesi smatraju korisnima samo ako
zadovoljavaju potrebe korisnika.
6
Slika 3: Suvremena struktura računovodstva
RAČUNOVODSTVO
FINANCIJSKO UPRAVLJAČKO
RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO
Dnevnik
Planiranje Kontrola
Glavna knjiga
Pomoćne
poslovne
knjige
Računovodstvo RAČUNOVODSTVO
Financijski
obračuna
izvještaji TROŠKOVA
proizvodnje
Bruto bilanca
- Sa stajališta korisnika računovodstvo se dijeli na:
1) Financijsko računovodstvo je primarno okrenuto vanjskim korisnicima, pruža

povijesne podatke, a u praksi se naziva eksterno računovodstvo. Financijski izvještaji su
krajnji „proizvod“ ovog računovodstva.
2) Upravljačko računovodstvo osigurava informacije primarno za unutarnje korisnike.

Planiranje i kontrola se ističu kao najvažnije akitvnosti ovog računovodstva. Za uspješno
poslovanje, nužno je postavljanje planova koje želimo ostvariti, a koji su proizašli na
temelju određenih događanja u prošlosti.
3) Računovodstvo troškova sadrži sve dijelove upravljačkog i jedan dio financijskog

računovodstva što vidimo iz slike 4 (preuzima sve aktivnosti koje se odnose na
evidentiranje troškova i metoda obračuna troškova). Ovo računovodstvo sadrži sve
aktivnosti planiranja i kontrole troškova.
7
1.3. Računovodstveni standardi u Republici Hrvatskoj
Kao posljedica globalizacije svjetske ekonomije krajem 20. i početkom 21. stoljeća javila se
potreba za harmonizacijom (ujednačavanjem) računovodstvene regulative i financijskih
izvještaja. Kada je Republika Hrvatska postala članica Europske unije bilo je potrebno naše
računovodstvo prilagoditi računovodstvenim standardima EU-e, kako bi za sve vrijedila ista
pravila „igre“ i omogućila se usporedivost računovodstvenih informacija.
Na međunarodnim tržištima se koriste američki računovodstveni standardi (US GAAP) ili

Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MRS/MSFI), a mogu se koristiti i
nacionalni računovodstveni standardi.
U Republici Hrvatskoj velika poduzeća i ona čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzi
moraju obvezno primjenjivati MSFI-a, a malim i srednjim poduzećima je dopuštena
primjena MSFI-a ili hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI-a).
8
2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I PRAVILA SASTAVLJANJA
U našoj se svakodnevnici potrebno pridržavati raznih pravila i zakona. Primjerice, student

mora prijaviti ispit u određenom roku koji mu je zadan, položiti određen broj ECTS-a kako bi
mogao upisati iduću godinu i sl. Tako se Štrebsy d.d. mora pridržavati određenih načela,
politika i standarda po kojima sastavlja svoje financijske izvještaje kako bi bili reprezentativni,
razumljivi i usporedivi. Prije svega se moramo upoznati sa temeljnim financijskim izvještajima,
koji su to, kako se sastavljaju, koje informacije pružaju, nakon čega ćemo moći zaključiti i na
koji su način međusobno povezani.
2.1. Računovodstvena načela i računovodstvene politike
Razvoj računovodstva je zahtijevao i razvoj određenih standarda kojih se moraju pridržavati

svi poslovni subjekti. U prethodnom poglavlju smo naučili da se u Republici Hrvatskoj mogu
koristiti međunarodni ili nacionalni standardi financijskog izvještavanja što ovisi o djelatnosti
koja se obavlja. Unutar svih tih standarda su se razvila računovodstvena načela.
Računovodstvena načela su temeljna pravila koja određuju koncepciju i osnovne karakteristike

računovodstva, a nužna su za prezentiranje financijskih izvještaja.
Sustav općeprihvaćenih računovodstvenih načela se sastoji od:

 Općeprihvaćenih koncepata
 Općeprihvaćenih načela
 Općeprihvaćenih postupaka
Općeprihvaćeni računovodstveni koncepti:

 Koncept poslovnog subjekta definira poduzeće kao samostalnu cjelina neovisnu
o drugim poduzećima ili vlasnicima, te se u financijske izvještaje uključuju
samo one transakcije koje se odnose na poslovanje toga poduzeća bez obzira na
onu imovinu i transakcije koje su u osobnom vlasništvu vlasnika (npr. ukoliko
vlasnik privatno posjeduje motocikl on se ne uključuje u imovinu poduzeća). U
slučajevima velikih poslovnih subjekata koji posluju npr. kao koncerni
sastavljaju se konsolidirani financijski izvještaji koji pritom uključuju sva
poduzeća koja su dio tog koncerna, a u nekonsolidiranim financijskim
izvještajima su vidljive informacije o isključivo jednom poduzeću.
9
 Koncept stvarnog kontinuiteta ili vremenske neograničenosti poslovanja

pretpostavlja nastavak poslovanja poduzeća i u slučaju poslovanja s gubitkom
sve dok postoji vjerojatnost za ostvarivanjem buduće dobiti.
 Koncept određenog vremena tj.obračunskog razdoblja se nadovezuje na

prethodni koncept, a prema njemu se zahtijeva financijsko izvještavanje u
određenim intervalima. Takav vremenski interval se naziva obračunsko
razdoblje. Za eksterne korisnike je uobičajeno obračunsko razdoblje godina
dana.
 Koncept stabilne valute polazi od pretpostavke da je kupovna snaga novčane

jedinice nepromijenjiva tijekom vremena. Na temelju navedenog se zaključuje
da se u slučaju inflacije ili deflacije mora izvršiti korekcija, tj. ponovna procjena
pozicija izvještaja jer nisu vrednovane novčanim jedinicama iste vrijednosti, što
može značajno iskriviti sliku o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja.
Općeprihvaćena računovodstvena načela:

1) načelo nabavne vrijednosti (troška nabave) je jedno od najznačajnijih načela kojima
se zahtijeva da se poslovni događaji zasnivaju na nabavnoj vrijednosti, tj. trošku nabave.
Svi troškovi koji nastaju prilikom stjecanja nekog oblika imovine spadaju u trošak
nabave.
Primjer, Štrebsy Žito d.o.o. kupuje 5000 kg žita u vrijednosti od 50.000 kn. Troškovi
utovara i prijevoza su plaćeni sa žiroračuna iznosu od 10.000 kn. Ukupan trošak nabave
žita osim kupovne cijene obuhvaća i troškove utovara i istovara. U poslovnim knjigama
Štrebsy Žita d.o.o. ova sirovina će se na zalihama evidentirati u iznosu od 60.000 kn.
2) načelo objektivnosti zahtijeva da financijski izvještaji budu sastavljeni na osnovi
objektivnih podataka (objektivnom vrijednošću se smatra nabavna vrijednost), a ti
podaci trebaju biti dokumentirani.
3) načelo realizacije tj.stjecanja prihoda je vezano uz pravila priznavanja prihoda i

načelo nastanka događaja, te se zahtijeva da prihodi budu priznati onda kad je nastao
događaj, a ne kad je novac stvarno primljen. Na isti se način tretiraju i rashodi.
Pri priznavanju prihoda treba uvažavati sljedeće bitne uvjete:
10
 da je roba stvarno isporučena kupcu, odnosno da je određena usluga izvršena,

 da su vlasništvo i rizik prešli na kupca,
 da se prodaja može vrijednosno izraziti (mjeriti), i
 da ne postoji neizvjesnost naplate.
Primjerice, ŠtrebsyShirt d.o.o. je prodalo 50 kom zelenih majca po cijeni od 30 kn/kom
za što je ispostavilo fakturu br.12. U tom slučaju poduzeće ŠtrebsyShirt d.o.o. odmah
ostvaruje prihod od prodaje u vrijednosti od 1500 kn iako kupci još nisu platili.
4) načelo materijalnosti ili značajnosti zahtijeva da u financijskim izvještajima budu

sadržane sve značajne informacija koje bi prikazale pravu sliku poduzeća.
5) načelo potpunosti je usko povezano s prethodnim načelom, a zahtijeva da financijskim

izvještajima budu sadržane sve relevantne informacije potrebne za ocjenu poslovanja,
te da nijedna važna informacije ne bude izostavljena.
6) načelo dosljednosti ili konzistentnosti zahtijeva da se poslovni događaji evidentiraju

prema unaprijed utvrđenim pravilima koji se ne smiju naknadno mijenjati. Ukoliko dođe
do promjena politike, razloge treba obrazložiti i kvantificirati utjecaj na rezultat
poslovanja. Jednom izabrana računovodstvena politika se treba dosljedno primjenjivati.
7) načelo opreznosti ili razboritosti proizlazi iz neizvjesnosti poslovanja. Prihodi se

priznaju kad su zarađeni, odnosno sigurni, a rashodi i kada su mogući. Cilj je da
poduzeće ima manje novčanih izdataka u tekućem razdoblju, a dio dobiti „prenijeti“ u
buduća obračunska razdoblja kada se mogu očekivati poteškoće u poslovanju.
8) načelo prevage suštine nad formom definira formu kao vanjski izraz suštine.
Promjene se trebaju obuhvatiti i prezentirati u suglasju sa njihovim sadržajem tj.
suštinom, a ne samo u suglasju sa zakonskom normom. Ustvari, što je pisac htio reći?
Ako država zahtijeva da se bilanca prikaže na određeni način, nije dovoljno zadovoljiti
samo tu normu, nego je potrebno da ono što piše ima stvarnog smisla, odnosno da je
odraz pravog stanja u poduzeću.
Računovodstvene politike su posebna načela, osnove, dogovori, pravila i praksa koje

primjenjuju subjekti pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja.
11
Izabrane računovodstvene politike je važno objaviti, jer ne postoji jedinstvena računovodstvena

politika koju bi primjenjivala sva trgovačka društva, nego svako trgovačko društvo može
aktivno određivati svoju računovodstvenu politiku te tako bitno utjecati na sadržaj financijskih
izvještaja.
Zloupotreba „načela opreznosti“ dovodi do stvaranja tihih pričuva (skrivenih dobitaka,

latentnih rezervi) i skrivenih gubitaka.
Podcjenjivanjem imovine, tj.precjenjivanjem obveza se smanjuje kapital, odnosno, dobit

tekuće godine se iskazuje u manjem iznosu od stvarno ostvarene dobiti (TIHE PRIČUVE).
Kako je to moguće? Primjerice, menadžment poduzeća odluči otpisivati dugotrajnu imovinu
višim amortizacijskim stopama u početnim razdobljima (degresivna metoda). Na taj će način
imovina biti podcijenjena, a više amortizacijske stope će rezultirati višim troškovima
amortizacije koji će pak utjecati na smanjenje našeg financijskog rezultata.
Precjenjivanjem imovine, odnosno podcjenjivanjem obveza se kapital „uvećava“, tj.dobit

tekuće godine se iskazuje u većem iznosu od stvarno ostvarene dobiti (SKRIVENI GUBICI).
Na koji način? Primjerice, poduzeće ŠtrebsyTech d.o.o. se bavi

prodajom laptopa za koje je potrebno izdvojiti određena
novčana sredstva za moguće kvarove u garantnom roku. U tom
slučaju menadžment odluči na početku godine izdvojiti manje
sredstava nego inače. Na taj način su se podcijenile obveze,
nastali su niži troškovi što je rezultiralo povećanjem dobiti.
Načelo opreznosti primjenjivo na kategorijama računa dobiti i gubitka kaže da:
Prihode treba priznati samo kad su sigurni, a

rashode i onda kad su mogući !!!
Primjena određene računovodstvene politike UTJEČE na vrijednost financijskog rezultata

ISKLJUČIVO U KRATKOM ROKU što ovisi o poslovnoj politici poduzeća, a DUGOROČNO
ona NEMA UTJECAJA NA FINANCIJSKI REZULTAT!!!
12
2.2. Pojam financijskih izvještaja
Financijski izvještaji su konačni proizvod financijskog računovodstva, a namijenjeni su

unutarnjim i vanjskim korisnicima. Zašto se sastavljaju? Kako bi širem krugu korisnika olakšali
donošenje ekonomskih odluka, a to je moguće ukoliko im se pruže relevantne, pouzdane,
razumljive informacije o financijskom položaju poslovnog subjekta.
JAVNOST ZAJMODAVCI
DRŽAVA VANJSKI INVESTITORI
MENADŽMENT KUPCI DOBAVLJAČI
UNUTARNJI VLASNICI
ZAPOSLENI
Slika 4: Korisnici financijskih izvještaja
Korisnici financijskih izvještaja se najčešće dijele na unutarnje (interne) i vanjske (eksterne).

Najznačajniji unutarnji korisnik financijskih izvještaja je menadžment poduzeća.
Računovodstvene informacije su važne za funkcije planiranja i kontrole, kao i za realizaciju
brojnih drugih menadžerskih funkcija, aktivnosti i zadataka. Menadžer si misli: „Moj posao je
da ovo poduzeće dobro radi, stoga moram konstantno kontrolirati poslovanje kako bih
pravovremeno uvidio ako postoje neki problemi. I da, ako budem dobar, možda dobijem i novi
auto .“
13
Slika 5: Unutarnji korisnici financijskih izvještaja
Eksterni korisnici:
Investitori trebaju financijske informacije kako bi procijenili sigurnost svojeg ulaganja kroz
sadašnju i buduću financijsku snagu poduzeća.
(Investitor si misli: „Imam višak raspoloživih novčanih sredstava i želim ih uložiti u dionice
nekog dioničkog društva. Zanima me je li ovo poduzeće dobro za ulaganje, odnosno, kakvo je
njegovo poslovanje? Je li profitabilno? Je li poduzeće u financijskim problemima? Ima li
problema s naplatom? Sve su to informacije koje me zanimaju, kako bih odabrao najbolje
poduzeće za ulaganje“).
Kreditore (zajmodavce) zanima sigurnost povrata glavnice s pripadajućim kamatama, pri čemu
se razlikuju interesi onih koji su angažirali kratkoročna sredstva od onih koji su dali dugoročne
kredite
(Banka si misli: „Ok, ovo poduzeće želi kredit. Ajmo vidjeti kako posluje to poduzeće, odnosno
hoće li nam ono biti sposobno uredno vraćati rate kredita?“).
Državu i njezine institucije zanimaju informacije koje se odnose na kreiranje i ostvarivanje

porezne politike, prije svega u smislu ispravnog obračuna i pravovremene uplate proračunskih
prihoda od strane poreznih obveznika.
14
(Država si misli: „Je li ovo poduzeće ostvarilo dobit tekuće godine kako bih mogla napuniti
moj proračun?“)
Slika 6: Vanjski korisnici financijskih izvještaja
15
TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI su:
 Bilanca (izvještaj o financijskom položaju)

 Račun dobiti i gubitka (izvještaj o uspješnosti poslovanja)
 Izvještaj o novčanom toku (izvještaj o promjenama u financijskom položaju)
 Izvještaj o promjenama vlasničke glavnice
 Bilješke uz financijske izvještaje
2.3. Bilanca (IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA)
Poslovnom subjektu je potrebna određena imovina kako bi obavljao svoju djelatnost, kao i
odgovarajući izvori te imovine. Tako primjerice Štrebsy Pek-u d.o.o., proizvođaču i prodavaču
pekarskih proizvoda, trebaju objekti u kojima će peći kruh, peciva i sl., skladištiti zalihe
(brašno, šečer, sol...), kao i objekti gdje će prodavati te proizvode.
Bilanca se definira kao SUSTAVNI PREGLED IMOVINE, KAPITALA I OBVEZA NA

ODREĐEN DATUM.
Što to zapravo znači?
Na točno određeni datum, koji je obično kraj godine, odnosno 31.prosinca, poduzeća
sastavljaju bilancu kako bi vidjeli kakvo je trenutno stanje njihove imovine i izvora te
imovine. Može se reći da je to zapravo snapshot pozicija bilance!
Kako bilanca prikazuje trenutno stanje, trenutačnu sliku s određenim danom, za nju se kaže da
je STATIČNI financijski izvještaj.
Bilanca se sastoji od AKTIVE i PASIVE. Aktivu bilance čini imovina kojom raspolaže
poslovni subjekt, a pasiva se sastoji od glavnice (kapitala) kao vlastitog izvora financiranja i
obveza koje predstavljaju tuđe izvore financiranja.
16
Slika 7: Shematski prikaz bilance
Resurs koji je pod

kontrolom poduzeća, a
proizlazi iz prošlih
Aktiva Pasiva Ostatak imovine
događaja i od njega se nakon odbitka svih
očekuju buduće njegovih obveza
ekonomske koristi KAPITAL
IMOVINA
Postojeći dugovi
OBVEZE poduzeća, proizašli iz
prošlih događaja, za čije
se podmirenje očekuje
smanjenje resursa koji
utjelovljuju ekonomske
koristi
Uvijek mora postojati bilančna ravnoteža, što je i osnovna značajka bilance. Zašto je to tako?
Sva imovina koju neko poduzeće posjeduje mora imati svoj izvor.
Štrebsy d.d. na računu u banci ima 100.000 kn?

Odakle taj novac? Je li se financiralo iz kredita banke
ili je uložen iz vlastitih sredstava? To je sve vidljivo
iz bilance kao izvještaja koji prikazuje imovinu
kojom poduzeće upravlja i porijeklo te imovine.
Dakle, AKTIVA (gdje je novac, odnosno, u kojem

obliku se nalazi u našem poduzeću?) mora biti
jednaka PASIVI (odakle nam ta imovina?).
Slika 8: Prikaz bilančne ravnoteže
17
AKTIVA = PASIVA
IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE
KAPITAL = IMOVINA - OBVEZE
Buduće ekonomske koristi imovine postoje ako:

1. imovina može biti korištena za proizvodnju dobara i usluga koje će se kasnije prodati
2. može biti razmijenjena za drugu imovinu
3. korištena za podmirivanje obveza, raspodijeljena vlasnicima.
Pojmovi „aktiva“ i „imovina“ se u svakodnevnom komuniciranju poistovjećuju, kao što se

poistovjećuju i pojmovi „pasiva“ te „kapital i obveze“. No međutim, u aktivi je moguće da se
nalazi izgubljena imovina koja predstavlja smanjenje financijske snage, a to je „gubitak iznad
visine kapitala“.
Na aktivnoj strani bilance se prikazuju sredstva prema njihovim pojavnim oblicima i stvarnoj
funkciji u ukupnom poslovanju, dok se na pasivnoj strani bilance sredstva razvrstavaju u
skupini prema njihovoj namjeni, odnosno izvoru.
2.3.1. Kriterij unošenja bilančnih pozicija
Pri sastavljanju bilance postoji određena zakonitost kojim redoslijedom unositi bilančne
pozicije. Poznati su kriteriji:
 likvidnosti (opadajući i rastući)
 sigurnosti i
 ročnosti.
Kriterij likvidnosti se odnosi isključivo na aktivu bilance. Dakle, promatraju se pozicije

imovine prema tome koliko se brzo pretvaraju u novac, odnosno prema stupnju unovčivosti.
Taj stupanj može biti dvojak:
18
a) OPADAJUĆI – znači da u aktivu bilance najprije unosimo najlikvidnije oblike imovine

(kratkotrajna imovina i to novac), zatim kao što i sam naziv kaže, likvidnost opada pa
će nam zadnja pozicija biti ona imovina kojoj najduže treba da postane novac
(dugotrajna nematerijalna imovina).
b) RASTUĆI – je analogno tome suprotan, što znači da se u aktivu bilance najprije unose
najnelikvidniji oblici imovine (dugotrajna nematerijalna imovina) nakon čega
likvidnost raste pa se unose sve likvidnije pozicije.
Kriterij sigurnosti je suprotan kriteriju opadajuće likvidnosti tj. istovjetan je kriteriju

rastuće likvidnosti, jer se u aktivu najprije unosi najsigurnija imovina (dugotrajna imovina),
pa se na kraju unosi najlikvidnija imovina, odnosno novac. Ovaj kriterij je također vezan za
pozicije aktive.
Kriterij ročnosti se odnosi na pasivu bilance. Izvori financiranja se promatraju s obzirom na

rok vraćanja, pa tako razlikujemo trajne izvore financiranja (vlastite), dugoročne i kratkoročne
obveze. Ovaj kriterij također može biti opadajući ili rastući. Sukladno kriteriju opadajuće
ročnosti najprije se unose najtrajniji izvori sredstava, a to je kapital poduzeća sve do onih izvori
sredstava koji će se najbrže podmiriti, a to su kratkoročne obveze. Rastuća ročnost
podrazumijeva obrnutu situaciju (najprije se unose kratkoročne obveze, a posljednja pozicija
su kapital i rezerve).
Ukoliko se pozicije aktive unose prema kriteriju rastuće likvidnosti, pozicije pasive moraju
biti evidentirane prema kriteriju opadajuće ročnosti. Ako smo u aktivi bilance prvo evidentirali
dugotrajnu imovinu, na strani pasive moramo početi sa najtrajnijim izvorima sredstava.
Također vrijedi i obrnuto.
Tablica 1: Kriteriji za sastavljanje bilance
KRITERIJI UNOSA POZICIJA KRITERIJI UNOSA POZICIJA

AKTIVE PASIVE
1. Funkcionalnost 1. Namjena
2. Likvidnost 2. Ročnost
-opadajuća -rastuća
-rastuća -opadajuća
19
2.3.2. Sadržaj bilance
IMOVINA (SREDSTVA, AKTIVA)
Materijalna
Imovina prema
pojavnom obliku
Nematerijalna
Imovina prema stupnju unovčivosti

(vremenskom i funkcionalnom
kriteriju)
Dugotrajna Kratkotrajna
(stalna, fiksna, vezana) (tekuća, cirkulirajuća, obrtna, slobodna)
Dugotrajna imovina je onaj dio imovine koji će ostati nepromijenjen u roku duljem od jedne
godine ili jednog normalnog poslovnog, odnosno proizvodnog ciklusa (a to je vrijeme od
nabave materijala do konačne naplate gotovih proizvoda odnosno usluga).
Kratkotrajna imovina je onaj dio imovine koji će promijeniti svoj oblik u roku od jedne
godine ili jednog normalnog poslovnog(proizvodnog) ciklusa.
20
IZVORI IMOVINE (PASIVA)
Otkud mi lova za svu imovinu koju imam u svom poduzeću? Jesam li imao nešto svog novca
ili sam se zadužio u bankama, kod dobavljača ili nekih drugih pravnih i fizičkih osoba? To ću
vidjeti kad pogledam pasivu bilance. Znači, pasiva bilance nekog poduzeća prikazuje odakle
poduzeću sva imovina kojom raspolaže. Ti izvori imovine se mogu podijeliti po nekim
kriterijima.
Prema vremenskom roku vraćanja dijelimo ih na:
 Kratkoročne obveze – podmiruju se u roku od jedne godine ili jednog normalnog

poslovnog ciklusa.
 Dugoročne obveze – podmiruju se u roku duljem od godine dana ili jednog normalnog
poslovnog ciklusa.
 Trajni izvori imovine (glavnica, kapital)
Izvore imovine prema vlasništvu dijelimo na VLASTITE (KAPITAL, GLAVNICA) I TUĐE

(DUGOROČNE I KRATKOROČNE OBVEZE).
Na koji način može doći do povećanja ili smanjenja izvora imovine?
Poduzeće Štrebsy Nekretnine d.d. se bavi prodajom nekretnina . Ovo dioničko društvo je
ostvarilo pravo na kredit koji će utrošiti za kupnju zemljišta na kojem će se graditi novi stanovi.
Za nabavu ove dugotrajne materijalne imovine Štrebsy Nekretnine d.d. povećalo je svoje
obveze, tako što sad banci mora vratiti glavnicu kredita s pripadajućim kamatama. Dakle,
nabavom ove imovine obveze poduzeća su se povećale. Kako bude otplaćivalo taj kredit banci,
obveze će se smanjivati!
Do povećanja kapitala može doći ako vlasnik poduzeća Štrebsy Nekretnine d.d. dobije
eurojackpot i odluči cijeli dobiveni iznos dodatno uložiti u svoje poduzeće. Ako se odluči da će
se cijeli iznos ostvarene neto dobiti tekuće godine zadržati u poduzeću, također će doći do
povećanja kapitala. No ukoliko se izglasa da će se baš ove godine isplatiti dividenda
dioničarima, tada će doći do smanjenja kapitala.
21
Tablica 2: Uzroci povećanja i smanjenja kapitala i obveza
POVEĆANJE SMANJENJE
OBVEZE  Nabava imovine  Podmirenje obveza
 Dodatno ulaganje  Raspodjela
KAPITAL  Zadržana dobit vlasnicima
 Preneseni gubitak
2.3.3. Bilančne promjene
Kada poslovni subjekt obavlja svoju funkciju, to utječe na knjigovodstvene promjene koje
djeluju na promjenu u sastavu imovine, obveza i glavnice. Svi se poslovni događaji mogu
sumirati u tipične knjigovodstvene događaje koji izazivaju četiri vrste bilančnih promjena.
Tablica 3: Bilančna kretanja (promjene)
AKTIVA (IMOVINA) PASIVA (IZVORI IMOVINE)

CENTRIPETALNA KRETANJA
KONCENTRIČNA KRETANJA PERIFERNA KRETANJA
CENTRIFUGALNA KRETANJA
Promjene koje se događaju isključivo u aktivi se nazivaju koncentrične promjene, a odnose

se na istovremeno povećanje i smanjenje aktive. Čest je slučaj da nam kupci doznače na
žiroračun iznos koji su nam dugovali, u tom slučaju nam se povećalo stanje na žiroračunu, a
smanjila su se naša potraživanja prema kupcima. Ovakvi knjigovodstveni događaji dovode do
kvalitativnih promjena kod imovine, ali se kvantitativni iznos sume bilance ne mijenja.
22
AKTIVA PASIVA
Žiroračun +10.000
Potraživanja od kupaca -10.000
Ukupno aktiva 0 Ukupno pasiva 0
Periferna kretanja se odnose na pozicije pasive, dakle istovremeno povećanje i smanjenje

pasive. Takav primjer je vidljiv kada uzmemo kredit u banci i iz tog kredita podmirimo obvezu
prema dobavljaču. U tom se slučaju smanjila naša obveza prema dobavljaču, dok se obveza
prema banci povećala. Kod ovih kretanja je također riječ samo o kvalitativnim promjenama, a
periferna kretanja se nazivaju po tome jer se događaju izvan poslovnog subjekta, u vanjskom
svijetu (banka – dobavljač).
AKTIVA PASIVA
Obveze prema dobavljačima -30.000

Primljeni dugoročni krediti +30.000
Ukupno aktiva 0 Ukupno pasiva 0
Povećanje aktive i povećanje pasive se odnosi na centripetalna kretanja (iz vanjskog svijeta
u bilancu). Tipična takva promjena je prodaja emitiranih dionica, pri čemu dolazi do povećanja
stanja na žiroračunu, jer smo emisijom dionica prikupili novčana sredstva, ali također i do
povećanja temeljnog kapitala koji je pozicija pasive bilance. U ovom slučaju je došlo i do
kvalitativnih promjena, ali i kvantitativnih promjena, jer su se povećali i aktiva i pasiva.
AKTIVA PASIVA
Žiroračun +100.000 Temeljni kapital +100.000
Ukupno aktiva 100.000 Ukupno pasiva 100.000
Ako smo vratili dio kredita, ili podmirili dio obveze prema dobavljačima, smanjio se iznos
novca na žiroračunu, ali su se smanjile i naše obveze. Smanjenje aktive i pasive se naziva
centrifugalnim promjenama. Ovdje je također došlo i do kvalitativnih i kvantitativnih
23
promjena kod imovine i obveza. Centrifugalno kretanje se odvijalo od poslovnog subjekta u

vanjski svijet (dakle, s našeg žiroračuna dobavljačima, bankama...).
AKTIVA PASIVA
Žiroračun -5.000 Obveze prema dobavljačima -5.000
Ukupno aktiva -5.000 Ukupno pasiva -5.000
2.3.4. Vrste bilanci
Vrste bilanci s obzirom na namjenu:

- početna ili osnivačka
- završna ili zaključna
- bilanca spajanja odnosno fuzijska
- bilanca razdvajanja odnosno diobena
- sanacijska
- stečajna
- likvidacijska
- pokusna (probna)
- konsolidirana bilanca.
 POČETNA ILI OSNIVAČKA bilanca se sastavlja prilikom osnivanja poslovnog

subjekta, kao što i sam naziv kaže, kao i početkom svake poslovne godine.
 ZAVRŠNA BILANCA se obvezno sastavlja na kraju godine da bismo dobili uvid u
stanje imovine, obveza i kapitala na kraju godine.
 FUZIJSKA BILANCA (BILANCA SPAJANJA) se sastavlja kada se dva ili više
pojedinačnih poduzeća integriraju tj.spajaju u jedno novo poduzeće.
 BILANCA RAZDVAJANJA (DIOBENA) se radi ukoliko se sadašnji poslovni subjekt
razdvaja na više pojedinačnih, pravno samostalnih poslovnih subjekata.
 SANACIJSKU BILANCU sastavlja poslovni subjekt koji je u stečaju.
 LIKVIDACIJSKA se sastavlja onda kada poslovni subjekt ide u likvidaciju, odnosno
kada nema ekonomske i financijske mogućnosti nastaviti s poslovanjem.
24
 POKUSNA (PROBNA) BILANCA se sastavlja prije izrade bilance i računa dobiti i

gubitka. Predstavlja iskaz stanja i prometa na kontima glavne knjige, a sastavlja se radi
provjere ispravnosti provedenih knjiženja. Sastoji se od bruto bilance (prikaz stanja i
prometa na svim kontima glavne knjige, a sastavlja se radi provjere ispravnosti
provedenih knjiženja) i saldo bilance.
 KONSOLIDIRANA BILANCA je financijski izvještaj grupe, ali prezentiran kao da je
jedan poslovni subjekt. Dakle, sastavlja se kod složenog poslovnog sustava sa više
pravnih osoba koje sastavljaju svoju bilancu. Grupu čine matica i sve njezine
podružnice, pri čemu je matica poslovni subjekt koji ima jednu ili više podružnica. Pri
sastavljanju ove bilance je važno isključiti stavke proizašle iz internog poslovanja.
2.4. Račun dobiti i gubitka (izvještaj o dobiti) – IZVJEŠTAJ O USPJEŠNOSTI

POSLOVANJA
Račun dobiti i gubitka je dinamički financijski izvještaj koji prikazuje PRIHODE, RASHODE
I REZULTAT POSLOVANJA poslovnog subjekta u obračunskom razdoblju (npr. 1.1.-
31.12.2014).
Odmah vidimo razliku u odnosu na bilancu koja kao statički financijski izvještaj daje pregled
stanja imovine, kapitala i obveza na točno određeni dan (31.12).
Slika 9: Povezanost financijskih izvještaja
25
 PRIHODI – povećanje ekonomskih koristi u toku obračunskog razdoblja u obliku

povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje glavnice, ali
ne ono s osnove uplata sudionika u glavnici (npr. vlasnik uložio u poduzeće 100.000
kn, povećala se imovina i povećala se glavnica, ali to nije prihod).
 RASHODI – smanjenje ekonomskih koristi u toku obračunskog razdoblja u obliku

smanjenja imovine ili povećanja obveza što ima za posljedicu smanjenje glavnice, ali
ne ono s osnove raspodjele glavnice sudionicima u glavnici (npr. glavna skupština
je izglasala isplatu dividende dioničarima, to znači smanjenje imovine kad se
dividenda isplati i smanjenje glavnice, ali se ne smatra rashodom).
PRIHODI – RASHODI = REZULTAT POSLOVANJA
 REZULTAT POSLOVANJA – se dobije kada se od ostvarenih prihoda oduzmu

rashodi, a može biti dobit ili gubitak. Dobit ili pozitivan financijski rezultat je
ostvarena ukoliko su prihodi veći od rashoda, dok je gubitak odnosno negativan
financijski rezultat ostvaren kada iznos rashoda nadmaši iznos prihoda.
PRIHODI
OSTALI POSLOVNI
REDOVNI
PRIHODI
POSLOVNI FINANCIJSKI -prodaja dugotrajne

-prodajna -kamate imovine
vrijednost -dividende -prodaja sirovina
proizvoda i usluga -pozitivne tečajne -otpis obveza
-prodajna razlike -inventurni viškovi
vrijednost robe -naplaćena otpisana
potraživanja
-prihodi iz prošlih
godina
-naplaćeni penali i
nagrada
26
RASHODI
REDOVNI OSTALI
POSLOVNI RASHODI
POSLOVNI FINANCIJSKI
-trošak prodane
-troškovi prodanih - rashodi od kamata dugotrajne imovine
proizvoda i usluga - negativne tečajne - trošak prodanih
-troškovi prodane razlike sirovina
robe -naknadno utvrđeni
-troškovi razdoblja rashodi iz prošlih godina
- vrijednosna -inventurni manjkovi
usklađenja -kazne, penali i naknade
štete
TRI RAČUNOVODSTVENA NAČELA VEZANA UZ PRIZNAVANJE PRIHODA I
RASHODA:
NAČELO NASTANKA POSLOVNOG DOGAĐAJA je ključno da bismo priznali prihode i

rashode.
o Prihodi se priznaju kada su nastali (neovisno o tome da li smo primili novac za ono što
smo isporučili). Čim prodamo nešto i ispostavimo za to fakturu, knjižimo prihod od
prodaje.
o Rashodi se priznaju kada su nastali (a ne kada su stvarno isplaćeni).
NAČELO OPREZNOSTI:
o Prihodi i pozitivni rezultat poslovanja se iskazuju kad su očiti i potvrđeni.

o Rashodi i negativni rezultat poslovanja se iskazuju kada postanu mogući.
NAČELO SUČELJAVANJA PRIHODA I RASHODA zahtijeva da se u računu dobiti i

gubitka prihodima sučeljavaju troškovi za koje se smatra da su učinjeni njihovim donošenjem.
27
2.4.1. Metode sastavljanja računa dobiti i gubitka
Račun dobiti i gubitka se može sastaviti prema dvije metode:
 METODA RAZVRSTAVANJA RASHODA PREMA FUNKCIJI ILI METODA

PRODANIH UČINAKA (prihodima razdoblja se sučeljavaju samo dospjeli troškovi
proizvodnje, tj. dio troškova koji se odnosi na prodane gotove proizvode).
 METODA RAZVRSTAVANJA RASHODA PO PRIRODNIM VRSTAMA ILI

METODA UKUPNIH TROŠKOVA (prirodne vrste troškova: materijalni troškovi,
troškovi usluga, troškovi osoblja, rezerviranja za troškove i rizike...)
 TRGOVINA
Metoda razvrstavanja troškova po Metoda razvrstavanja troškova prema

prirodnim vrstama (ukupnih funkciji (metoda prodanih učinaka)
troškova)
A) PRIHODI OD PRODAJE TRGOVAČKE
A) POSLOVNI PRIHODI ROBE
1. Prihodi od prodaje trgovačke robe B) RASHODI OD PRODAJE TRGOVAČKE
2. Ostali poslovni prihodi (inventurni višak, ROBE
prodaja dugotrajne imovine...) C) BRUTO MARŽA (doprinos pokrića) (A-B)
D) RASHODI TRGOVINE
B) POSLOVNI RASHODI E) OSTALI POSLOVNI PRIHODI
1. Rashodi od prodaje trgovačke robe F) OSTALI POSLOVNI RASHODI
2. Rashodi trgovine G) DOBIT/GUBITAK IZ POSLOVNIH
- npr. trošak plaća AKTIVNOSTI (C-D+E-F)
- trošak el. energije ....
3. Ostali poslovni rashodi (inventurni manjak, H) FINANCIJSKI PRIHODI
rashod od prodaje dugotrajne imovine...) I) FINANCIJSKI RASHODI
J) DOBIT/GUBITAK IZ FINANCIJSKIH
C) DOBIT/GUBITAK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI (F-G)
AKTIVNOSTI (A-B) K)UKUPNI PRIHODI (A+E+H)
L)UKUPNI RASHODI (B+D+F)
D) FINANCIJSKI PRIHODI (npr. kamate, M) BRUTO DOBIT/GUBITAK RAZDOBLJA
dividende, pozitivne tečajne razlike) (K-L) (ako je gubitak razdoblja, onda se ne računa
E) FINANCIJSKI RASHODI (kamate, dalje)
negativne tečajne razlike) N) POREZ NA DOBIT
28
F) DOBIT/GUBITAK IZ FINANCIJSKIH O) NETO DOBIT/DOBIT TEKUĆE GODINE

AKTIVNOSTI (D-E) (M-N)
G)UKUPNI PRIHODI (A+D)

H)UKUPNI RASHODI (B+E)
I) BRUTO DOBIT/ GUBITAK RAZDOBLJA
(ako je gubitak razdoblja, onda se računa dalje)
J) POREZ NA DOBIT
K) NETO DOBIT/DOBIT TEKUĆE GODINE
(I-J)
29
 PROIZVODNJA
Metoda razvrstavanja troškova po Metoda razvrstavanja troškova prema

prirodnim vrstama (ukupnih troškova) funkciji (metoda prodanih učinaka)
A) POSLOVNI PRIHODI A)PRIHODI OD PRODAJE GOTOVIH

1.Prihodi od prodaje gotovih proizvoda PROIZVODA
2. Ostali poslovni prihodi B)RASHODI OD PRODAJE GOTOVIH
B) POSLOVNI RASHODI (1+2-3+4) PROIZVODA (1+2-3)
1. početna vrijednost zaliha proizvodnje i 1. početna vrijednost zaliha proizvodnje i
gotovih proizvoda (početna stanja zaliha gotovih proizvoda
proizvodnje=nedovršena proizvodnja i gotovih 2. troškovi proizvoda nastali u toku razdoblja
proizvoda=dovršena proizvodnja) (samo troškovi proizvoda)
2. ukupni troškovi nastali u toku razdoblja (svi 3. konačna vrijednost zaliha proizvodnje i
troškovi proizvoda i troškovi razdoblja) gotovih proizvoda
3. konačna vrijednost zaliha proizvodnje i C) BRUTO MARŽA (A-B)
gotovih proizvoda (zaključni saldo ili saldo D) RASHODI RAZDOBLJA
izravnanja zaliha proizvodnje i gotovih E) OSTALI POSLOVNI PRIHODI
proizvoda) F) OSTALI POSLOVNI RASHODI
4. Ostali poslovni rashodi E) DOBIT/GUBITAK IZ POSLOVNIH
C) DOBIT/GUBITAK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI (C-D+E-F)
AKTIVNOSTI (A-B)
Dalje sve isto kao kod trgovine...

Dalje sve isto kao i kod trgovine...
30
2.5. Izvještaj o novčanom toku (IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U

FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA)
Poduzeća trebaju novac za vođenje svog poslovanja, za plaćanje obveza i vraćanja novca svojim
ulagačima. Nerijetko se događa to da poduzeća iskazuju neto dobit u računu dobiti i gubitka, a
imaju ozbiljnih poteškoća u podmirivanju svojih obveza.
 Izvještaj o novčanom toku (cash flow

statement) je temeljni financijski izvještaj
koji prikazuje promjene u financijskom
položaju poduzeća.
 Ovaj izvještaj pruža informacije o

novčanim primicima i novčanim
izdacima tijekom obračunskog razdoblja,
te stanju novca i novčanih ekvivalenata na
kraju i na početku obračunskog razdoblja.
TEMELJNE KATEGORIJE izvještaja o novčanom toku su novac i novčani ekvivalenti
Novac u blagajni i
Kratkotrajna, visokolikvidna
novac na računu u
ulaganja koja se brzo
banci
konventiraju u poznate iznose
novca, a nisu pod značajnim
utjecajem rizika promjena
vrijednosti, dakle kratkoročna
ulaganja s rokom dospijeća do tri
mjeseca – državne obveznice,
komercijalni zapisi...)
31
2.5.1. Vrste novčanih tokova
Novčani tokovi se razvrstavaju na:

 poslovne aktivnosti
 investicijske (ulagateljske) aktivnosti, i
 financijske aktivnosti.
POSLOVNE AKTIVNOSTI su glavne aktivnosti koje stvaraju prihod poduzeća.
 PRIMICI  IZDACI
-prodaja proizvoda, usluga, -isplate dobavljačima

robe -isplate zaposlenima
-primljene kamate -isplate poreza
-primljene dividende -isplate premija osiguranja
-primljene premije osiguranja -isplate kamata
INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI (ulagateljske aktivnosti) su povezane uz promjene na

dugotrajnoj imovini. To su aktivnosti stjecanja i otuđivanja dugotrajne imovine i drugih
ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente.
-prodaja dug.materijalne i -nabava dugotrajne mat.i

nemater.imovine nemat.imovine
-prodaja dionica, obveznica -kupnja dionica, obveznica
drugih poduzeća drugih poduzeća
-povrat danih kredita drugima -dani krediti
32
FINANCIJSKE AKTIVNOSTI su vezane uz financiranje poslovanja i obuhvaćaju promjene

vezane uz visinu i strukturu kapitala i obveza.
-od emisije dionica -za otkup vlastitih dionica

-od emisije obveznica i -za dividende
dr.vrijednosnih papira -po osnovi otplate kredita
-od primljenih kredita -otplata obveznica i
dr.vrijednosnih papira
2.5.2. Metode sastavljanja izvještaja o novčanom toku
Izvještaj o novčanom toku se može sastaviti prema dvije metode:
1) DIREKTNA
2) INDIREKTNA
Ovaj izvještaj se sastavlja na temelju računovodstvene pretpostavke „novčane osnove nastanka

događaja“, ali se indirektnom metodom može sastaviti i na temelju pretpostavke „nastanka
događaja“. Navedeni izvještaj zapravo povezuje računovodstvo na temelju pretpostavke
„nastanka događaja“ i „novčane osnove“.
Razlike između direktne i indirektne metode su u iskazivanju novčanih tokova iz poslovnih

aktivnosti, dok kod ostalih aktivnosti nema razlika. Kod indirektne metode se polazi od dobiti
ili gubitka pa se provode potrebna usklađivanja kako bi se te ekonomske kategorij „svele“ na
novčane primitike i izdatke.
33
IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU
-DIREKTNA METODA-
POSLOVNE AKTIVNOSTI
1. Novčani primici iz poslovnih aktivnosti
2. Novčani izdaci iz poslovnih aktivnosti
3.NOVČANI TOK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI *
INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI
1. Novčani primici iz investicijskih aktivnosti
2. Novčani izdaci iz investicijskih aktivnosti
3. NOVČANI TOK IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI **
FINANCIJSKE AKTIVNOSTI
1. Novčani primici iz financijskih aktivnosti
2. Novčani izdaci iz financijskih aktivnosti
3. NETO NOVČANI TOK IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI ***
ČISTI NOVČANI TOK (* + ** + ***)
+
NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA POČETKU RAZDOBLJA
= NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI NA KRAJU RAZDOBLJA
2.6. Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice)
Ovaj izvještaj prikazuje promjene nastale na svim dijelovima glavnice. Osim promjena
glavnice s osnove uplate vlasnika i zarade od poslovanja, prikazuje i promjene gospodarskih
aktivnosti koje povećavaju ili smanjuju glavnicu.
Iz dijela izvještaja koji predstavlja sadržaj glavnice u pasivi bilance se mogu dobiti informacije
o zadržanoj dobiti (zadržana dobit prethodne godine plus dobit ili gubitak tekuće godine minus
dividende je jednako zadržana dobit krajem tekuće godine).
34
Radi kompletnog uvida u promjene kapitala, osim uloženog i zarađenog kapitala potrebno je
sagledati i onaj dio kapitala koji je posljedica usklađivanja knjigovodstvene vrijednosti imovine
s fer odnosno tržišnom vrijednosti, a radi toga se formiraju revalorizacijske rezerve.
2.7. Bilješke uz financijske izvještaje
Bilješke uz financijske izvještaje su također sastavni dio temeljnih financijskih izvještaja, a

njihova obveza sastavljanja i prezentiranja je utvrđena Zakonom o računovodstvu, dok je
njihov oblik i sadržaj nestandardiziran (svaki poslovni subjekt sastavlja svoje bilješke, ne
postoji jedinstvena forma za sve poslovne subjekte).
 Pružaju korisnicima dodatne informacije, koje su im potrebne da pravilno razumiju

financijske izvještaje. Služe za objašnjenje, razradu i prezentiranje podataka iz bilance,
računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanom toku i izvještaja o promjenama kapitala
(glavnice).
 Značajan izvor kvalitetnih informacija potrebnih i vanjskim i unutarnjim korisnicima za

jednostavnije, potpunije razumijevanje podataka uz financijske izvještaje.
Bilješke trebaju:
a) pružiti informacije o tome koja je osnova za sastavljanje financijskih izvještaja i

određenim računovodstvenim politikama
b) objaviti informacije prema zahtjevima MSFI-a koje nisu prezentirane u bilanci,
izvještaju o dobiti, izvještaju o promjenama glavnice ili izvještaju o novčanom toku
c) pružiti dodatne informacije koje nisu prezentirane u temeljnim financijskim
izvještajima, ali su važne za razumijevanje bilo kojeg od tih izvještaja.
Objavljivanje računovodstvenih politika je bitna sastavnica bilješki.
35
3. RAČUNOVODSTVENI INSTRUMENTI
Ovo poglavlje je rezervirano za ključne računovodstvene instrumente koji su važni za

planiranje, evidentiranje, analiziranje i izvještavanje zainteresiranih korisnika o rezultatima
rada. Svi podaci se moraju negdje zabilježiti, a upravo se računovodstveni instrumenti koriste
kao nositelji tih podataka. Ukoliko primjerice voditelju računovodstva trebaju neke
informacije, moći će ih pronaći u poslovnim knjigama, na kontima, pregledom knjigovodstvenih
isprava, odnosno, u računovodstvenim instrumentima.
3.1. Knjigovodstvene isprave
Poslovni subjekti se u svome poslovanju susreću s raznim ispravama. Postoje brojne transakcije
koje se svakodnevno događaju prilikom poslovanja te će neke od njih biti predmetom
knjigovodstvene evidencije (jer su zadovoljeni uvjeti da to budu), a neke neće. Zbog toga ni sve
isprave u poslovanju neće biti knjigovodstvene, već njih trebamo razlikovati od
računovodstvenih i poslovnih isprava.
Knjigovodstvena isprava ( u praksi se često zove temeljnica) je pisani dokaz ili elektronički
zapis o nastalom poslovnom događaju, a služi kao podloga za unos podataka u poslovne
knjige i nadzor nad obavljenim poslovnim događajem.
Ispostavljaju se u vremenu kad je poslovni događaj nastao, a nastaju u mjestu gdje se dogodio
(nabava, proizvodnja, skladište, prodaja...), nakon čega dolaze na obradu u računovodstvo.
Primjerice, poduzeće ŠtrebsyČoks d.o.o. je nabavilo kakao u vrijednosti od 20.000 kn. Njegov
knjigovođa ne knjiži ovu promjenu na temelju toga što je njemu skladištar javio telefonski da
je kakao stiglo u skladište, već na temelju isprave ulaznog računa dobavljača i skladišne primke
koju je sastavio skladištar kada je zaprimio kakao.
Računovodstvena isprava je širi pojam od knjigovodstvene isprave jer uključuje i one isprave
koje se ne odnose na stvarno nastali događaj (primjerice razni predračuni kao što je predračun
nabave ili predračun prodaje, dakle vezano je uz ono što mi planiramo da će se dogoditi, ali nije
stvarno nastalo). Već smo u tradicionalnoj strukturi računovodstva vidjeli razliku
računovodstva i knjigovodstva iz čega proizlazi i razlika između ovih dviju isprava.
36
Poslovna isprava je najširi pojam i osim navedenih isprava obuhvaća i sve ostale isprave
(sklopljeni ugovor o prodaji robe, rješenje o zapošljavanju i sl.).
BITNI SASTOJCI KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE:
 naziv i adresa izdavatelja isprave

 naziv i redni broj isprave
 datum i mjesto izdane isprave
 kratki opis poslovne transakcije
 vrijednost poslovne transakcije
 pečat i potpis ovlaštene osobe – izdavaoca isprave
Slika 10: Kreiranje knjigovodstvene isprave
1. SASTAVLJANJE KNJIGOVODSTVENIH ISPRAVA se obavlja na mjestu i u

vremenu kada je nastala neka poslovna promjena. Može se sastaviti u jednom ili više
primjeraka, ručno, pisaćem strojem ili elektroničkim računalom. Isprave moraju
37
sadržavati minimum podataka kako bi se na temelju njih mogla izvršiti evidencija u

poslovnim knjigama.
Neispunjeni prostor na ispravi potrebno je označiti „knjigovodstvenim koljenom“ kako
bi se onemogućilo naknadno dopisivanje podataka. Osobe koje imaju pravo potpisa
isprava, potpisom jamče da je isprava vjerodostojna i uredna.
2. LIKVIDATURA (KONTROLA) KNJIGOVODSTVENIH ISPRAVA
Prije nego što unesemo knjigovodstvene isprave u poslovne knjige potrebno ih je

kontrolirati. Provjera točnosti, pouzdanosti i sposobnosti knjigovodstvene isprave služi
kao odgovarajuća podloga za unos podataka u poslovne knjige, a provodi se na mjestu
koje se zove likvidatura.
Kontrola isprava sastavni je dio preventivnih kontrolnih postupaka. Predstavlja preduvjet

točnosti i pouzdanosti fin. izvještaja.
Tri vrste kontrola:

a) FORMALNA (ima li isprava sve potrebne
elemente?)
b) RAČUNSKA (da li su sve računske operacije
ispravne?)
c) SUŠTINSKA (da li se poslovni događaj dogodio
baš onako kako je zabilježeno na samoj ispravi?)
Nakon izvršene provjere, na ispravu se stavlja znak da je isprava provjerena, nakon čega se
podaci unose u poslovne knjige.
S organizacijskog aspekta likvidatura može biti organizirana CENTRALIZIRANO (sva

dokumentacija je na jednom mjestu u poduzeću u kojem se onda isprave kontroliraju) i
DECENTRALIZIRANO (kontrola u okviru pojedinih funkcija, npr. nabave, prodaje.... gdje se
nalaze osobe zadužene za praćenje pojedinih transakcija).
Kako bi izlazne informacije bile i pravodobne, osim točne valja utvrditi hodogram kretanja
isprave, odnosno put kretanja isprave od njezina ispostavljanja do njezina arhiviranja. Na taj
38
način se želi definirati tko i gdje ispostavlja ispravu, tko je provjerava, kome se i u kojem roku
dostavlja, tko je knjiži i na koji se način i gdje isprava čuva.
3. ČUVANJE KNJIGOVODSTVENIH ISPRAVA
Nakon što se na temelju isprave proknjižio određeni poslovni događaj, one se odlažu i čuvaju
u arhivi odnosno pismohrani. U privremenoj arhivi koja se nalazi u prostorijama gdje je i samo
računovodstvo, isprave se čuvaju sve dok se ne utvrdi godišnji obračun, odnosno dok ne prođe
revizija. Nakon toga se isprave prenose u središnju arhivu i čuvaju u zakonom predviđenom
roku:
 rokovi čuvanja knjigovodstvenih isprava (ZOR, 1.1.2016.)
- trajno se čuvaju isplatne liste, analitička evidencija plaća, dnevnica i honorara za koje
se plaćaju obvezni doprinosi
- isprave na temelju kojih su podaci uneseni u pomoćne poslovne knjige se čuvaju
najmanje 11 godina
- isprave na temelju kojih su podaci uneseni u osnovne poslovne knjige se čuvaju
najmanje 11 godina.
Tablica 4: Podjela knjigovodstvenih isprava
KRITERIJ PODJELE VRSTE ISPRAVA

a) interne
1. Mjesto izdavanja
b) eksterne
a) izvorne (originalne)
2. Obuhvatnost poslovnih promjena
b) svodne (zbrojne, skupne)
a) isprave koje se obrađuju ručno
3. Obrada podataka
b) isprave koje se obrađuju računalno
a) naredbodavne
4. Kriterij namjene b) opravdajuće
c) kombinirane
a) isprave vezane uz blagajničko poslovanje
b) isprave vezane uz transakcije sa
žiroračunom
c) isprave vezane uz transakcijama sa
5. Vrste poslovnih događaja sirovinama
d) isprave vezane uz transakcije s
proizvodnjom i gotovim proizvodima
39
e) isprave vezane uz transakcije nabave i

prodaje
f) isprave vezane uz nastanak troškova rada
INTERNE ISPRAVE se sastavljaju unutar poslovnog subjekta (izlazni računi kupcima,

uplatnice, isplatnice, izdatnice, isplatne liste...).
Slika 11: Primjer interne knjigovodstvene isprave - izdatnica
EKSTERNE ISPRAVE dolaze iz okruženja, odnosno od poslovnih partnera u poduzeće

(fakture dobavljača tj. ulazni računi, izvodi sa žiroračuna...).
ORIGINALNE ISPRAVE su osnova za dobivanje ZBROJNIH ISPRAVA. Isplatne liste za

svakog zaposlenika primjer su originalne isprave, dok je primjer zbrojne isprave isplatna lista
za sve zaposlenike.
40
Slika 12: Primjer originalne knjigovodstvene isprave
NALOGODAVNE (NAREDBODAVNE) ISPRAVE bilježe transakcije kojima se daje nalog

nekoj drugoj osobi za izvršenje određene radnje (nalog za isplatu novca studentu za odrađenu
stručnu praksu).
41
Slika 13: Primjer nalogodavne knjigovodstvene isprave
KOMBINIRANE ISPRAVE u sebi sadrže nalog za izvršenje, ali i potvrdu izvršenja nekog
zadatka (npr. putni nalog- u 1. dijelu prikazuje se ime i prezime osobe koja se upućuje na put,
vrijeme odlaska i druge informacije koje ispostavlja nalogodavac, a radnik po povratku sa
službenog puta, u 2. dijelu isprave podnosi obračun odnosno potvrdu izvršenja.)
Slika 14: Primjer kombinirane knjigovodstvene isprave
42
3.2. Knjigovodstveni konto
Knjigovodstveni konto (nosioc podataka) – „bilanca u pokretu“!
KONTO ≠ FAKTURA
Instrument sistematizacije pojedinih oblika imovine, izvora imovine, prihoda, rashoda

i financijskog rezultata koji služi za skraćeno bilježenje i sustavno praćenje poslovnih
događaja.
Na kontu se prikazuju raščlanjeni dijelovi bilance i računa dobiti i gubitka. Za svaku

poziciju bilance se otvaraju posebna konta, također isto vrijedi i za pozicije računa dobiti i
gubitka što se odnosi na troškove, prihode, rashode i financijski rezultat.
Tablica 5: Konto
IZNOS
DATUM DOKUMENT OPIS
Duguje Potražuje Saldo
Sadržaj konta (minimum podataka):
1. naziv konta (naziv pozicije koja se na tom kontu prikazuje)

2. broj konta
3. datum nastanka poslovne promjene
4. oznaku isprave na osnovi koje se evidentira
5. kratak opis poslovne promjene
6. vrijednost promjene
7. novonastalo stanje, tj.saldo konta.
43
Tablica 6: Vrste konta
Kriterij sistematizacije Vrste konta

a) konta po foliji
b) konta po pagini
Prema obliku
c) stupnjeviti (stepenasti) oblik konta
d) tabelarni (američki) oblik konta
a) konta aktive (konta imovine koja imaju
početni saldo na dugovnoj strani)
b) konta pasive (konta kapitala i obveza, a
njihov početni saldo je na potražnoj strani)
c) aktivno-pasivna konta (konta koja imaju
obilježje aktivnog konta, ali u određenim
slučajevima mogu poprimiti i obilježja
Prema sadržaju pasivnog konta, npr. ako kupci plate nešto
unaprijed tada prema njemu imamo obvezu, a
ne potraživanje)
d) pasivno-aktivna konta (primarno su
pasivna konta, no mogu poprimiti i aktivni
saldo, npr.konto dobavljača ukoliko smo im
unaprijed platili za nabavu određenih sirovina,
materijala...i sl.)
a) konta prihoda
Elementi uspjeha
b) konta rashoda
a) samostalna konta
b) nesamostalna konta (najčešće korektivna
Samostalnosti konta, koja ispravljaju vrijednost iskazanu na
glavnom kontu – ispravak vrijednosti
imovine)
a) analitička konta (detaljna evidencija, npr.
Prema složenosti poslovnih promjena analitička konta kupaca, dobavljača, sirovina i
materijala.. itd)
44
b) sintetička konta (služe za prikazivanje

cjeline poslovanja)
a) bilančna konta
b) izvanbilančna konta (primljene obavijesti
Položaj u bilanci
o otvorenim akreditivima, emitirani, a
neprodani vrijednosni papiri)
3.2.1. Pravila evidentiranja na kontima – sustav dvojnog knjigovodstva
Svaki poslovni događaj izaziva barem dvije promjene

suprotnog karaktera pa se i knjiži na najmanje dva mjesta i
to u istom iznosu na jednom ili više konta na dugovnoj, te na
jednom ili više konta na potražnoj strani, čime se
omogućava automatska kontrola ravnoteže !!!
BENEDIKT KOTRULJEVIĆ – 1573.
45
 Da bi točno proknjižio/la neku poslovnu promjenu na t-

konta potrebno je u svako doba dana i noći znati:
1. Koje su pozicije bilance imovina, a koje izvori imovine

odnosno pasiva?!
2. Da se početno stanje na kontu aktive kao i povećanje tog konta

bilježi na dugovnoj (lijevoj) strani konta, dok se zaključni saldo
i smanjenje konta aktive upisuje na potražnu (desnu) stranu.
3. Da se početno stanje na kontu pasive kao i povećanje tog konta bilježi na potražnoj (desnoj)
strani, dok se zaključni saldo i smanjenje konta pasive evidentira na dugovnoj (lijevoj) strani
PRIMJER:
Poduzeće Štrebsy Čoksy d.o.o., koje se bavi proizvodnjom i prodajom čokolada, u tekućoj je
godini imalo iskazana početna stanja na kontima zaliha kakaovca 10.000 kn, žiroračun 100.000
kn i obveze prema dobavljačima 50.000 kn. Ovo poduzeće svojim dobavljačima duguje 50.000
kn za prethodno isporučene zalihe kakovca i sad je odlučilo podmiriti dio te obveze sa
žiroračuna u iznosu od 30.000 kn.
OBVEZE PREMA
ŽIRORAČUN DOBAVLJAČIMA
So 100.000 30.000 (1) (1) 30.000 50.000 So
ZALIHE SIROVINA
- KAKAOVAC
So 10.000
46
Uvijek se trebamo staviti u poziciju da smo MI poduzeće koje nam je zadano u zadatku i da
se nama događaju te poslovne promjene. Novac na žiroračunu je naš novac, naša imovina
(kratkotrajna imovina, novac) i početni saldo na aktivnim kontima knjižimo na dugovnoj strani
(lijevoj). Obveze prema dobavljačima su kratkoročne obveze, jer svi oni od kojih smo primili
fakture za razne isporuke očekuju da ćemo im platiti što prije. Kapital i obveze su naši izvori
financiranja koje u bilanci prikazujemo na strani pasive. Na kontima izvora imovine početni
saldo se nalazi na potražnoj (desnoj) strani. Sad smo razjasnili knjiženja početnih stanja .
Dogodila se poslovna promjena da smo odlučili podmiriti dio obveze prema našim
dobavljačima. Više situacija nije ista. Sad se smanjilo stanje na našem žiroračunu, jer smo platili
dobavljačima. Što se još smanjilo? Smanjile su se i naše obveze prema dobavljačima, jer im
nismo više dužni 50.000 nego 30.000 kn manje, dakle, još 20.000 kn. Smanjenje aktivnog konta
se knjiži na potražnoj strani, a smanjenje pasivnog konta na dugovnoj strani. Zadovoljena je
jednakost obiju strana (dugovna strana je jednaka potražnoj strani)!
Sad kad smo savladali knjiženje bilančnih pozicija, osvrnimo se ukratko na knjiženje pozicija
računa dobiti i gubitka:
 PRIHODI se uvijek knjiže na potražnoj strani. Zašto je to tako? Ostvareni prihodi

utječu na povećanje financijskog rezultata, a ostvarena neto dobit povećava naš kapital.
Povećanje kapitala se bilježi na potražnoj (desnoj) strani.
D PRIHODI P
Nastanak
prihoda
 RASHODI I TROŠKOVI se uvijek bilježe na dugovnoj strani. Oni pak smanjuju

financijski rezultat što utječe na smanjenje kapitala, a smanjenje kapitala evidentiramo
na dugovnoj (lijevoj) strani konta.
D RASHODI P
Nastanak
rashoda
47
ZAKLJUČIVANJE KONTA
AKTIVNA KONTA imaju veću dugovnu stranu od potražne, pa radi izjednačavanja tih dviju
strana se kod zaključivanja saldo izravnanja knjiži na potražnoj strani (iako suštinski pripada
strani većeg prometa).
PASIVNA KONTA imaju potražnu stranu veću od dugovne te se radi izjednačavanja tih dviju
strana saldo izravnanja ili zaključni saldo knjiži na dugovnoj strani.
KONTA PRIHODA I RASHODA se zaključuju međusobnim sučeljavanjem na kraju

obračunskog razdoblja, jer nam je cilj utvrditi financijski rezultat nakon svakog obračunskog
razdoblja (koje je obično jedna kalendarska godina). Prema tome, konta prihoda i rashoda ne
mogu imati zaključni saldo, a prema tome ni početni saldo u idućoj godini.
3.3. Kontni plan
Da bi se ubrzao knjigovodstveni posao, a u poslovne knjige uvelo više reda, konta su označena
brojem (šifrom) iz kontnog plana.
Kontni plan ili računski okvir je pregledan popis naziva i šifri konta koji omogućuje lako
i jednostavno snalaženje u poslovnim knjigama.
Kontni plan u RH nije zakonski propisan, već je propisan samo sadržaj bilance i računa dobiti
i gubitka iz kojih se izvodi kontni plan.
Prilikom formiranja kontnog plana potrebno je voditi računa o:
a) formalnom okviru - dekadski, abecedni, kombinirani
Dekadski kriterij je najpoznatiji i najrašireniji u praksi. Njegovo osnovno obilježje je
vezano uz raščlanjivanje na bazi broja 10, što znači da se cijeli kontni plan dijeli na 10
razreda (od 0 do 9), a svaki razred na 10 skupina konta (dvije znamenke), pri čemu
svaka skupina konta dalje na 10 sintetičkih konta (tri znamenke), koji se potom dijeli na
10 analitičkih konta (četiri znamenke).
b) materijalnom sadržaju – bilančni, funkcionalni (primjenjuje se u RH) i kombinirani.

Funkcionalni kriterij nastoji pratiti proces poslovanja.
48
3.4. Poslovne knjige
POSLOVNE KNJIGE predstavljaju skup evidencija koje poduzetnik vodi da bi osigurao

potrebne podatke o svome poslovanju.
Poslovne knjige mora voditi svaki poslovni subjekt. One na sudu mogu poslužiti kao dokazno
sredstvo, jer se u knjigama ne smije bilježiti bez isprave koja dokazuje nastanak poslovnog
događaja (načelo dokumentiranosti).
POSLOVNE KNJIGE
OSNOVNE POMOĆNE
 Dnevnik  Analitička knjigovodstva

 Glavna knjiga  Knjiga blagajne
 Knjiga inventara
 Knjiga ulaznih računa (URA)
 Knjiga izlaznih računa (IRA)
 Knjiga popisa i dr.
3.4.1. Osnovne poslovne knjige
Ovo su najvažnije knjige u knjigovodstvenoj evidenciji koje bilježe sve poslovne događaje, a
obuhvaćaju DNEVNIK I GLAVNU KNJIGU. Između dnevnika i glavne knjige postoji
povezanost, kako računska tako i sadržajna. U obje poslovne knjige bilježe se isti događaji,
ali na različit način.
Osnovne poslovne knjige se čuvaju 11 godina.
49
DNEVNIK je osnovna poslovna knjiga u koju se promjene unose konološki, tj.

vremenskim redoslijedom kako su nastale.
Dnevnik ima kontrolni značaj (kontrolnu ulogu), koji se ogleda u tome da ukupni dugovni
promet mora biti jednak ukupnome potražnom prometu dnevnika i mora odgovarati ukupnome
dugovnome i potražnom prometu svih konta glavne knjige. Pored svoje kontrolne uloge,
dnevnik je vrlo važan jer olakšava pronalaženje pogrešaka.
GLAVNA KNJIGA je osnovna poslovna knjiga, sveobuhvatna kronološka evidencija

poslovnih događaja na kontima imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda i rezultata
poslovanja. Glavna knjiga je raščlanjena bilanca i raščlanjeni račun dobiti i gubitka.
Osnovne poslovne knjige se zaključuju na kraju poslovne godine, jer su one zapravo skup konta.
3.4.2. Pomoćne poslovne knjige
Pomoćne knjige su dopuna osnovnim poslovnim knjigama, a služe za detaljnije prikazivanje

podataka iz glavne knjige.
Ukoliko neki poslovni subjekt želi detaljnije informacije o nekom poslu, odnosno određenoj
poziciji, tada se organizira vođenje pomoćnih poslovnih knjiga. One su najčešće organizirane
kao analitičke evidencije tj. analitička knjigovodstva.
(Primjerice, kod konta kupaca u glavnoj knjizi će postojati jedan konto na kojem će se u
ukupnom iznosu prikazivati sve promjene na svim kupcima zajedno, dok će se u analitičkoj
evidenciji za svakog kupca otvoriti poseban konto na kojem će se bilježiti svi potrebni detalji
za tog kupca).
Najčešće se organiziraju analitičke evidencije:

- kupaca, dobavljača, dugotrajne materijalne imovine, zalihe sirovina, proizvodnje,
troškova, gotovih proizvoda, trgovačke robe, plaća...itd.
KNJIGA BLAGAJNE služi za evidenciju gotovinskih uplata i isplata. Čine je blagajnički

izvještaji koji se najčešće sastavljaju svakodnevno.
50
Podaci se u blagajnički izvještaj upisuju na temelju blagajničkih uplatnica (ispostavlja se za

svaku uplatu u blagajnu) i isplatnica (ispostavlja se za svaku isplatu gotova novca). U blagajni
na kraju svakog radnog dana treba biti onoliko novca koliko bi na osnovi uplatnica i isplatnica
trebalo biti.
KNJIGA INVENTARA je pomoćna poslovna knjiga u koju se bilježe promjene vezane uz

dugotrajnu materijalnu imovinu. Ova knjiga prati sredstva od datuma njihove nabave, pa do
datuma njihova otuđenja, pa se zaključuje datumom otuđenja nekog sredstva.
KNJIGA ULAZNIH RAČUNA je pomoćna poslovna knjiga u koju se upisuju svi računi ili
fakture dobavljača za primljenu robu ili izvršene usluge. Unose se kronološkim redom, onako
kako su pristizali u poslovni subjekt.
U KNJIGU IZLAZNIH RAČUNA se bilježe svi računi poslani kupcima za isporučenu robu
ili uslugu, te su poredani kronološki onako kako su se izdavali.
KNJIGU POPISA može voditi prodavaonica da bi evidentirala promet robe. U knjigu popisa
se unose podaci o vrijednosti nabave robe, prodaje robe – dnevnome utršku, inventurnim
viškovima i manjkovima, sniženju ili povećanju cijena robe u prodavaonici i sl.
Poslovne knjige u kojima se bilježe promjene stanja i kretanja dugotrajne imovine su:
 knjiga inventara
 analitička evidencija
 glavna knjiga.
Evidencija sirovina i materijala:
 skladišna evidencija
 materijalno knjigovodstvo (analitička evidencija zaliha sirovina i materijala)
 glavna knjiga.
Evidencija gotovih proizvoda:
 skladišna evidencija
 robno knjigovodstvo (analitička evidencija zaliha gotovih proizvoda)
 glavna knjiga.
51
Poslovne knjige vezane uz poslovanje s kupcima su:
 knjiga izlaznih računa (IRA)

 analitičko knjigovodstvo kupaca
 glavna knjiga.
Poslovne knjige vezane uz poslovanje s dobavljačima

su:
 knjiga ulaznih računa (URA)

 analitičko knjigovodstvo dobavljača
 glavna knjiga.
3.4.3. Knjigovodstvene pogreške i metode ispravljanja
Knjigovođe svakodnevno zapisuju stotine podataka u računovodstvene isprave i poslovne

knjige, pa je razumljivo da se bez obzira na ugrađene kontrole kroz knjigovodstvene programe
potkradu i određene pogreške.
KNJIGOVODSTVENE POGREŠKE mogu biti:
 FORMALNE (nastaju povredom načela dvojnog knjigovodstva kada dugovna strana

nije jednaka potražnoj i lako se uočavaju i ispravljaju)
 MATERIJALNE (dosta su složenije i teže se otkrivaju, a mogu nastati u slučaju da

poslovni događaj nije uopće proknjižen, da je knjižen dva ili više puta, krivo unesen
iznos s knjigovodstvene isprave, knjiženje obavljeno na krivome kontu, konta ispravno
odabrana, ali strane ne).
Metode otkrivanja knjigovodstvenih pogrešaka:
1. za otkrivanje formalnih pogrešaka se koriste:

a. metoda najkraće linije
b. metoda sužavanja polja pogrešaka
52
2. za otkrivanje materijalnih pogrešaka se koriste:

a. inventurni postupci
b. metoda konfirmacije ili potvrđivanja.
Knjigovodstvene pogreške se mogu ispraviti:
 precrtavanjem
 storniranjem
 dopunsko knjiženje.
Metoda precrtavanja se koristi često pri ručnome knjiženju za ispravljanje pogrešaka.

Ispravak se provodi tako da se pogrešan iznos precrta, no i dalje ostaje vidljiv, a iznad njega se
upisuje ispravan iznos uz paraf (inicijale- početna slova imena i prezimena) osobe koja je
obavila ispravak.
Stroniranje se provodi na dva načina:
1) metodom crvenog storna (pogrešan iznos se još jednom upiše na istu stranu konta,
ali crvenom bojom i uokviri, što odmah upućuje na to da je riječ o korekciji knjiženja),
2) metodom crnog storna ili obratnog knjiženja (knjiženje pogrešnog iznosa na suprotnu
stranu istog konta i knjiženje ispravnog iznosa na odgovarajuću stranu ispravnog konta).
Dopunsko knjiženje se koristi ukoliko je knjiženje zapisano na ispravnim kontima, ali u

manjem iznosu od potrebnog. Tada se doknjiži samo potrebna razlika. Primjenom te metode
ista transakcija je zabilježena u dva zapisa, što može dovesti do krivog zaključka da se radi o
dva poslovna događaja.
3.5. Inventura
U prodavaonicama odmorišta uz autoceste moraju biti na oprezu kada odjednom uđe mnogo
ljudi. Zbog velike gužve prodavači će biti zauzeti i neće moći uvijek paziti da kupci ne bi nešto
otuđili. Dogodi li se krađa, a to nitko ne primjeti, stanje robe u prodavaonici neće odgovarati
stanju te iste robe u poslovnim knjigama. Kada će se otkriti ta neusklađenost?
Prilikom popisa robe ili inventure.
POPIS ILI INVENTURA je popis svih sredstava (imovine) i obveza radi usklađivanja
knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem.
53
Svrha popisa je:

 usklađivanje knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem zetečenim popisom,
 kontrola pravilnosti rada i rukovanja imovinom osoba kojima je ta imovina povjerena
na čuvanje i rukovanje te
 kontrola ažurnosti izvršenja obveza.
Prema vremenu -Redovni

provedbe
-Izvanredni
POPIS
-Kontinuirani
Prema opsegu
-Potpuni
-Djelomični
REDOVNI POPIS je zakonska obveza poduzetnika koji se provodi krajem godine, s danom
31. prosinca, dakle prije sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja. Ta inventura je redovita
i potpuna (mora obuhvatiti svu imovinu i sve obveze).
IZVANREDNI POPIS se provodi tijekom godine u slučaju promjene cijena proizvoda i robe,
statusnih promjena (spajanja poslovnog subjekta s drugim, razdvajanja poslovnog subjekta
na jedan ili više novih...), u slučaju primopredaje dužnosti odgovornih osoba, u slučaju
vanjske krađe i u drugim sličnim situacijama. Može biti ili djelomična ili potpuna, što ovisi o
razlogu provođenja. Izvanredna i potpuna će biti u slučaju statusnih promjena (spajanja,
pripajanja, likvidacije...), dok će djelomična i izvanredna biti u slučaju primopredaje dužnosti.
KONTINUIRANI POPIS se provodi neprekidno tijekom cijele godine.

POTPUNI POPIS se odnosi na popisivanje svih oblika imovine i obveza poslovnog subjekta.
DJELOMIČNI POPIS se odnosi na popis samo pojedinih oblika imovine i obveza. Na primjer
ako se mijenja skladištar u skladištu robe, popisat će se samo roba u tom skladištu. Ova vrsta
popisa je obično izvanredni popis.
54
Stvarno stanje > knjigovodstveno stanje
Faze popisa: = inventurni višak

1. Priprema popisa
2. Provedba popisa
3. Popisne razlike
Stvarno stanje < knjigovodstveno stanje
= inventurni manjak
55
4. RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE TIPIČNIH POSLOVNIH

DOGAĐAJA
U ovom poglavlju će vam većina toga već biti poznato, jer ste se s tim upoznali kroz zadatke,
knjiženja poslovnih promjena, naravno, ukoliko ste to radili sa razumijevanjem. Ovdje su
opisani tipični poslovni događaji u nekom trgovačkom, proizvodnom i uslužnom poduzeću.
Ponovit ćemo vremenska razgraničenja, naučiti detaljnije troškove poslovanja i metode
kalkulacija, što će nam biti puno jednostavnije, jer smo to već odradili kroz zadatke. Vrijeme je
i saznati na koji način će poduzeće profitirati i što sve može učiniti sa ostvarenim zaradama.
Pa krenimo...
4.1. Dugotrajna imovina
DUGOTRAJNA (STALNA ILI FIKSNA) IMOVINA je ona koja se postupno troši

(amortizira) i zadržava svoj pojavni oblik tijekom čitavog korisnog vijeka uporabe. Koristi se
dulje od godinu dana u poduzeću i neće se utrošiti u jednom proizvodnom ciklusu.
To su primjerice:
Dugotrajna imovina je ona imovina društva koja:

 ima korisni vijek dulji od jedne godine
 nije namijenjena prodaji nego korištenju u poslovnom procesu (dotrajali kamion se
može prodati, ali on nije nabavljen da bi se prodavao nego koristio u poslovnom
procesu)
 svoju vrijednost prenosi na učinke
 postupno se troši, a trošenje dugotrajne imovine se naziva amortizacija.
56
Već smo spomenuli na koji način dijelimo dugotrajnu imovinu, pa ćemo se samo ukratko
podsjetiti !!!
Dugotrajnu imovinu prema pojavnom obliku i funkciji u nekom poslovnom procesu čine:
a) Nematerijalna imovina
Razni izdaci za razvoj, osnivački izdaci, patenti, koncesije, licencije, franšize, zaštitni znak,
računalni softver, goodwill, dani predujmovi za nabavu nematerijalne imovine i ostala prava
koja se nalaze u neopipljivom obliku, odnosno bez fizičkih obilježja. Ovaj oblik dugotrajne
imovine se može steći:
- Eksterno (zasebno stjecanje – kupnja, razmjenom, državnim potporama ili stjecanje
poslovnim spajanjima (goodwill))
- Interno (razvijanjem unutar poslovanja).
GOODWILL ili dobar glas poduzeća predstavlja razliku između cijene koju je stjecatelj
spreman platiti i fer vrijednosti netoimovine (razlika između imovine i obveza). Pojavljuje se
kao posljedica poslovnih spajanja. Primjerice, netoimovina nekog poduzeća vrijedi 1 000 000
kn, a vi za njega platite 1 300 000 kn. Upravo je razlog toga njegova reputacija na tržištu, marka,
stručnost zaposlenih i menadžmenta, općenito know- how.
b) Materijalna imovina
Poduzeće posjeduje materijalnu imovinu radi korištenja u proizvodnji proizvoda, isporuci roba
ili usluga, u administrativne svrhe i ostalo. U materijalnu imovinu ubrajamo razna postrojenja
i opremu, nekretnine, zemljišta i šume, višegodišnje nasade, osnovno stado, alate, pogonski
inventar, prijevozna sredstva, dane predujmove i ostalu materijalnu imovinu.
c) Financijska
d) Potraživanja
57
PROCESI DUGOTRAJNE MATERIJALNE I

NEMATERIJALNE IMOVINE
NABAVE LIKVIDACIJE
KORIŠTENJA
-kupnja -prodaja
-nabava u vlastitoj režiji -trošenje -rashodovanje
-primanje bez naknade (obračun amortizacije) -davanje bez naknade
(donacija) - inventurni manjak
- inventurni višak
PROCES NABAVE: svi troškovi koji su nužni u procesu nabave dugotrajne imovine
(cijena po kojoj smo je kupili, troškovi prijevoza, utovara, istovara, ukrcaja, iskrcaja, carine...)
se evidentiraju na kontu „IMOVINA U PRIPREMI“ (npr., ukoliko kupujemo neko zemljište,
onda ćemo otvoriti konto „zemljište u pripremi“)!!!
Nakon što se proknjiže svi troškovi koji su se pojavili da bi ta imovina došla u poduzeće, zatvara
se konto „U PRIPREMI“ i nabavljena imovina se po TROŠKU NABAVE prenosi na konto
„IMOVINA U UPOTREBI“!
KUPOVNA CIJENA
+
OVISNI TROŠKOVI
(utovar, istovar, prijevoz,
ukrcaj, iskrcaj, carina...)
58
Kalkulacija troška nabave:
 kupovna cijena (vrijednost prema fakturi dobavljača umanjena za trgovačke popuste

i rabate)
 carina i druge pristojbe
 svi izravni troškovi potrebni za dovođenje sredstva u radno stanje i za namjeravanu
upotrebu.
MJERENJE DUGOTRAJNE IMOVINE:
- POČETNO MJERENJE se odnosi na trošak nabave odnosno nabavnu vrijednost

- NAKNADNO MJERENJE podrazumijeva model troška (trošak nabave se umanji za
vrijednost amortizacije gubitke od umanjenja vrijednosti) ili model revalorizacije
(utvrđivanje fer vrijednosti).
Dugotrajna imovina namijenjena prodaji se knjiži unutar kratkotrajne imovine

ukoliko se planira prodati unutar godine dana.
Upoznajte i Štrebsy Catering d.o.o. koje pruža kvalitetnu ugostiteljsku uslugu kao što je
opskrba hrane i pića uzvanika na različitim društvenim događajima i zabavama. Upravo u
svrhu obavljanja temeljne poslovne djelatnosti, ovom poduzeću je neophodno imati na
raspolaganju određen broj automobila. Zbog učestalih kvarova jednog od automobila,
Štrebsy Catering d.o.o. odluči isti prodati i kupiti novi. Za ovo poduzeće automobil
predstavlja dugotrajnu materijalnu imovinu koja kroz duže vremensko razdoblje „pomaže“
kratkotrajnoj imovini (hrana, piće, slastice) da postane novac. U ovom slučaju kada je
mendžment odlučio prodati tu imovinu ona postaje kratkotrajna imovina i bilježi se na kontu
„DUGOTRAJNA IMOVINA NAMIJENJENA PRODAJI“.
59
AMORTIZACIJA
Amortizacija predstavlja vrijednosni iskaz trošenja dugotrajne nematerijalne i

materijalne imovine. To je primjer troška koji nikad neće postati novčani izdatak (to
što je naš stroj zastario mi nećemo morati nikome platiti)
Koja sredstva podliježu amortizaciji?

 ona za koje se očekuje da će se koristiit duže od jednog obračunskog razdoblja
 koja imaju ograničeni vijek uporabe
 koja poduzeća drže za upotrebu u proizvodnji ili prodaji robe i pružanju usluga ili za
administrativne svrhe.
Sredstva koja su izuzeta od obveze obračuna amortizacije su:

 imovina koja je u procesu nabave i nije raspoloživa za uporabu (IMOVINA U
PRIPREMI)
 predujmovi dani za nabavu dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine
 zemljište (zbog toga jer ima neograničeni vijek upotrebe)
 šume i slični obnovljivi resursi
 dugotrajna imovina namjenjena prodaji
 ostala materijalna i nematerijalna imovina.
60
SUSTAVI I METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE:
Razlikujemo dva sustava obračuna amortizacije: vremenski i funkcionalni.
Vremenski sustav obuhvaća tri metode obračuna: linearna, degresivna (u početnim razdobljima
se primjenjuju više stope amortizacije koje se s godinama smanjuju) i progresivna (u početnim
razdobljima niže stope amortizacije koje potom progresivno rastu).
Linearna (pravocrtna, ravnomjerna, konstantna) metoda podrazumijeva da se sredstvo

amortizira u jednakim godišnjim iznosima:
100
 Stopa amortizacije (%) =
𝑣𝑖𝑗𝑒𝑘 𝑡𝑟𝑎𝑗𝑎𝑛𝑗𝑎
- ova formula vam treba primjerice da vas u teoriji pitaju, koliko će se % neko
sredstvo otpisivati, ako mu je vijek upotrebe (trajanja) 5 god (vi ćete zaokružiti 20%)
𝑛𝑎𝑏𝑎𝑣𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑥 𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒

 Iznos amortizacije (kn/god) =
100
ILI
SUSTAVI METODE
1. Linearna (pravocrtna)
Vremenski 2. Degresivna
3. Progresivna
1. Obračun prema učinku
Funkcionalni
2.Obračun prema satima rada
𝑛𝑎𝑏𝑎𝑣𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 (𝑘𝑛)
 Iznos amortizacije (kn/god) =
𝑣𝑖𝑗𝑒𝑘 𝑢𝑝𝑜𝑡𝑟𝑒𝑏𝑒 (𝑔𝑜𝑑)
- za zadatke vam je ova formula brža (da ne računate najprije stopu, pa onda iznos,
ovako odmah dobijete iznos)
61
Degresivna metoda amortizacije podrazumijeva da se nematerijalna i materijalna imovina

amortizira više u prvim godinama, odnosno, veći iznos amortizacije je u prvim godinama,
nego u kasnijim godinama.
Progresivna metoda amortizacije – iznos amortizacije raste u kasnijim godinama.
Funkcionalni sustav obuhvaća metode obračuna prema učinku i prema satima rada.
OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE je TROŠAK NABAVE (odnosno, bruto

knjigovodstvena vrijednost), ali može biti i revalorizirana ili fer vrijednost dugotrajne
materijalne i nematerijalne imovine (to je obično tržišna vrijednost).
4.2. Kratkotrajna imovina
Kratkotrajna imovina je imovina koja se utroši u normalnom proizvodnom ciklusu i to je obično

do godine dana.
Proizvodni ciklus se definira kao razdoblje od nabave i ulaza sirovine i materijala u poslovni
proces do trenutka naplate potraživanja od kupaca kojima su prodani proizvodi.
Poduzeće Štrebsy Kristal d.o.o. je vodeće na tržištu u proizvodnji kristalnih vaza. Uobičajeni
proizvodni ciklus ovog poduzeća počinje kupnjom kristalnog stakla koje procesom proizvodnje
postaje gotov proizvod – kristalna vaza. Nakon što se isporuči u prodavaonice gdje će biti
dostupne kupcima za prodaju, taj kristalne vaze postaju trgovačka roba. Kada kupci kupe
kristalne vaze, ovo poduzeće ima potraživanja od tih kupaca, ukoliko nisu platili odmah,
62
odnosno, u gotovini. Nakon što Štrebsy Kristal d.o.o. naplati svoja potraživanja, ponovno
dobiva novac i proizvodni ciklus kreće ispočetka. 
Slika 15: Proizvodni ciklus poduzeća
Novac
Potraživanje Sirovina i
od kupaca materijal
Trgovačka Gotovi
roba proizvodi
Kratkotrajna imovina treba ispunjavati sljedeće uvjete:

 drži se za prodaju/potrošnju u redovnom tijeku poslovanja
 primarno se drži za trgovanje
 očekuje da će se realizirati unutar 12 mjeseci
 novac ili novčani ekvivalenti (osim ako mu je ograničena mogućnost razmjene ili
uporabe za podmirivanje obveza za razdoblje od najmanje 12 mjeseci).
Naučili smo da se kratkotrajna imovina sastoji od zaliha, potraživanja, financijske imovine i

novca u banci i blagajni.
4.2.1. Zalihe sirovina i materijala
Zalihe možemo podijeliti na:
63
 sirovina i materijal – zalihe koje su namijenjene potrošnji u proizvodnom procesu ili

pružanju usluga
 proizvodnja u tijeku (nedovršena proizvodnja) – zalihe koje se nalaze u nekoj od faza
proizvodnje
 gotovi proizvodi – zalihe namijenjene prodaji u redovnom tijeku poslovanja
 trgovačka roba - zalihe namijenjene prodaji u redovitom poslovanju
 sitan inventar
 rezervni dijelovi
 dani predujmovi za nabavu kratkotrajne imovine.
Procesi kod zaliha sirovina i materijala:
Nabava i
Utrošak sirovina Otuđenje zaliha
uskladištenje
i materijala u sirovina i
sirovina i
proizvodnji materijala
materijala
Proces nabave
Zalihe sirovina i materijala se mogu utvrditi ili po TROŠKU NABAVE ili po neto utrživoj
vrijednosti koja se može realizirati, a to ovisi o tome koja je vrijednost niža.
TROŠAK NABAVE SIROVINA I MATERIJALA ČINE:
 kupovna cijena (iznos koji moramo platiti dobavljaču nakon što se odbiju svi
popusti)
 svi izravni troškovi koji su potrebni za dovođenje sredstava u radno stanje i za
namjeravanu upotrebu (prijevoz, utovar, istovar, carine, nepovratni porezi,
osiguranje...).
 „Laički“ rečeno obuhvaća kupovnu cijenu i ovisne troškove.
Dvije temeljne metode (tehnike) evidentiranja uskladištenja i utroška zaliha sirovina i

materijala jesu:
 evidentiranje po stvarnom trošku nabave
64
 evidentiranje po planskom trošku nabave.
Kod evidencije po planskom trošku nabave razlikujemo:
 POZITIVNO ODSTUPANJE = PLANIRANI TROŠAK > STVARNOG TROŠKA

(planirali smo više troškove, ali stvarni su bili niži)
 NEGATIVNO ODSTUPANJE = PLANIRANI TROŠAK < STVARNOG TROŠKA
(planirali smo niže troškove, a oni su bili viši)
Za evidenciju utroška sirovina i materijala mi ćemo koristiti stvarni utrošak koji može biti
iskazan po metodama:
a) PROSJEČNA PONDERIRANA CIJENA; vrijednost sirovina na zalihama se dijeli sa

ukupnom količinom kojom se raspolaže – vrijednosni saldo (vrijednosti dugovne strane-
vrijednosti potražne strane) / količinski saldo (količine dugovne strane – količine
potražne strane)
b) FIFO (First In First Out) ; kada se utroše sve zalihe po prvoj nabavnoj cijeni prelazi se
na drugu i tako na ostale cijene sve do posljednje nabavne cijene
c) LIFO (Last In First Out) ; utrošak se prvo evidentira po posljednjoj nabavnoj cijeni i ide
se prema prvim nabavnim cijenama.
Za zadatke su vam potrebne prosječna ponderirana cijena (PPC) i FIFO metoda.
Poslovne knjige koje se koriste kod evidencije zaliha sirovina i materijala su:
 skladišna evidencija – pojedinačno i količinski
 analitička evidencija (materijalno knjigovodstvo) – pojedinačno, količinski i
vrijednosno
 sintetička evidencija (glavna knjiga) – zbirno, sintetički i vrijednosno.
Knjigovodstvene isprave koje se služe kao potvrda nastanka poslovnih događaja u

računovodstvu zaliha sirovina i materijala:
 skladišna primka – ispostavlja ju skladištar prilikom zaprimanja sirovina i materijala u
skladište
65
 skladišna izdatnica - ispostavlja se u trenutku izlaza sirovina i materijala sa skladišta

(najčešće u pogon)
 međuskladišnica – ispostavlja se u slučaju kada se neka sirovina i materijal iz jednog
skladišta prenosi u drugo skladište unutar jednog poslovnog subjekta (ono skladište koje
prima ima povećanje vrijenodsti sirovina i materijala, ono skladište koje izdaje ima
smanjenje vrijednosti sirovina i materijala)
 povratnica – ispostavlja se u slučaju povrata neutrošenih sirovina i materijala u skladište
 otpremnica - ispostavlja se u slučaju prodaje sirovina i materijala
 odluka o vrijednosnom usklađenju zaliha sirovina i materijala – donosi menadžment i
služi kao podloga za računovodstveno evidentiranje smanjenja knjigovodstvene
vrijednosti zaliha sirovina i materijala do neto vrijednosti koja se može realizirati.
 inventurna lista – sastavlja se prilikom inventure i služi kao podloga za evidentiranje
inventurnih razlika.
REZERVNI DIJELOVI – su dio kratkotrajne imovine u obliku dijelova, sklopova ili uređaja
koji su nabavljeni kako bi se ugradili u:
 nekretnine, postrojenja ili opremu prilikom popravaka ili održavanja sredstava za rad.
 u vlastite proizvode u cilju daljnje proizvodnje odnosno koji bi služili za servisne usluge.
SITAN INVENTAR – predmeti koji se najčešće ne utroše jednokratno u poslovnom procesu,

a vijek trajanja tih predmeta može biti i duži od godinu dana od trenutka njihova stavljanja u
uporabu. Najčešće se radi o predmetima koji imaju fizički oblik, imaju obilježje i kratkotrajne
i dugotrajne imovine. Vijek trajanja je često duži od godinu dana, no njihov pojedinačni trošak
nabave je najčešće manje vrijednosti (niže od 3 500 kn). To su primjerice sitniji uredski i
pogonski inventar, pomagala za rad, pribor za spremanje i posluživanje hrane i dr.
Vrijednosno usklađivanje zaliha
Razlozi za vrijednosno usklađivanje:

 smanjenje prodajne cijene
 oštećenje zaliha
 potpuno ili djelomično zastarjevanje zaliha
66
 procijenjeni troškovi dovršenja odnosno procijenjeni troškovi koji trebaju nastati

povećavaju trošak prodaje.
4.2.2. Zalihe trgovačke robe
TRGOVAČKA ROBA je imovina koja se drži radi daljnje prodaje u redovitom poslovanju.
Vodi se prema:
 trošku nabave (kupovna cijena + ovisni troškovi) ili
 prodajnoj cijeni (trošak nabave + razlika u cijeni).
Poduzeća koja se bave trgovinom imaju za cilj nabaviti trgovačku robu po nižoj cijeni kako bi
je prodali po višoj cijeni.
Oni obično ne proizvode tu robu već se bave kupoprodajom trgovačke robe pa se iz tog razloga
poslovni proces kod trgovine razlikuje u odnosu na proizvođačka poduzeća ili ona koja se bave
pružanjem usluga jer je zapravo puno kraći i jednostavniji.
Trgovina Štrebsy Vitamins prodaje domaće voće i povrće. Danas je upravo stigao kamion sa
mandarinama iz Opuzena. Naručeno je 800 kg mandarina po cijeni od 1 kn/kg, što znači da je
kupovna cijena iznosila 800 kn. Ne smijemo zaboraviti ni ostale troškove koje smo morali
platiti da bi te mandarine stigle do naše trgovine u Zagrebu. Utovar mandarina, prijevoz i istovar
smo platili 1 600 kn. Ukupno su nas mandarine koštale 2 400 kn, što označava trošak nabave
odnosno nabavnu cijenu mandarina koja iznosi 3 kn/kg. Da bismo zaradili, na tu cijenu moramo
dodati maržu i odlučimo se za prodajnu cijenu od 6 kn/kg. 
Naša trgovina ima i određene troškove koje moramo svaki mjesec podmiriti. Sva sreća pa smo
mi vlasnici prostora trgovine i ne moramo plaćati najam, ali moramo isplatiti plaće za dva
djelatnika i podmiriti troškove električne energije. Svi ti troškovi postat će odmah i rashodi u
obračunskom razdoblju u kojem su nastali i moći ćemo ih sučeliti sa nastalim prihodima u istom
obračunskom razdoblju.
67
Zalihe robe u trgovini na veliko se vode ili po trošku nabave ili po prodajnoj cijeni koja u sebi
uključuje trgovačku maržu, odnosno razliku u cijeni.
Roba u prodavaonici (maloprodaji) se vodi po prodajnoj cijeni u kojoj je uključen PDV tj.
maloprodajnoj cijeni.
Poslovne knjige u poslovanju s trgovačkom robom:

 skladišna evidencija
 evidencija prodavaonice tj. knjiga popisa
 robno i financijsko knjigovodstvo (odnosno analitička i sintetička evidencija).
Može se dogoditi da određenoj robi padne kvaliteta ili dođe do zastarjelosti robe pa je u tom
slučaju potrebno provesti vrijednosno usklađivanje robe (sniziti cijenu po kojoj se ona vodi na
skladištu). To se ne smije učiniti direktno na kontu zaliha trgovačke robe već se otvara
korektivni konto, konto ISPRAVKE VRIJEDNOSTI koji upravo to i čini, dakle ispravlja
vrijednost te robe. Naravno da za naše poduzeće nije poželjna ova situacija tako da to za nas
predstavlja RASHOD OD VRIJEDNOSNOG USKLAĐENJA.
Ispravak Rashod od vrijednosnog

vrijednosti robe usklađivanja robe
X X
68
Uobičajeno je u trgovinama određenim danima napraviti i popis odnosno inventuru kako bi se

provjerilo stanje robe. Uvijek se može dogoditi da nešto nedostaje ili nečega ima više nego što
naše knjige pokazuju. U tom slučaju govorimo o INVENTURNIM MANJKOVIMA ili
VIŠKOVIMA. Za našu trgovinu inventurni višak predstavlja prihod, a obzirom nije nastao
našim redovnim poslovanjem smatrat ćemo ga izvanrednim prihodom, dok je inventurni
manjak zapravo naš izvanredni rashod.
Prihod od viškova Zalihe robe Rashod od manjkova
4.2.3. Kratkotrajna potraživanja, financijska imovina, novac i novčani ekvivalenti
KRATKOTRAJNA POTRAŽIVANJA
Temeljna djelatnost poduzeća je prodaja proizvoda, robe ili usluga. Nerijetko se događa da
prodano nije odmah i naplaćeno. U tom slučaju poduzeća imaju potraživanja od svojih
kupaca koja su najčešći oblik kratkotrajnih potraživanja.
Poduzeća također mogu isplatiti svojim djelatnicima određene akontacije za službena

putovanja, mogu ih teretiti i za nastale manjkove u poduzeću ili im pak dati nekakve
kratkoročne pozajmice. U tom se slučaju bilježe potraživanja od zaposlenih.
Kratkotrajna potraživanja obuhvaćaju i potraživanja od države i državnih institucija. To se

odnosi najčešće na plaćene poreze po ulaznim računima (kada nama dobavljač isporuči fakturu
u kojoj je sadržan iznos poreza) na temelju kojih se ostvaruje pravo povrata plaćenog poreza.
Moguće su i situacije da smo u tekućoj godini imali veća potraživanja za plaćeni porez
(pretporez) nego što je bila naša obveza za PDV te u tom slučaju ostvarujemo pravo na povrat
razlike PDV-a.
69
KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA
Kada poslovni subjekti odluče uložiti svoj novac na rok kraći od godine dana što je moguće u
obliku danih kredita drugima, ulaganjem u kratkoročne vrijednosne papire (komercijalni
i blagajnički zapisi, kratkoročne obveznice, dionice – ukoliko menadžment takvo ulaganje
okarakterizira kratkotrajnim). Primljeni čekovi i mjenice se također smatraju kratkotrajnom
financijskom imovinom jer će se unovčiti u razdoblju kraćem od godine dana.
Poslovni subjekti svoj novac ulažu u financijsku imovinu najčešće radi očuvanja svog kapitala
i ostvarivanja određene ekonomske koristi koja se ogleda kroz ostvarivanje prihoda od
kamata.
NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI
Među poslovnim subjektima se plaćanje najčešće vrši putem žiroračuna, što predstavlja
bezgotovinski oblik plaćanja. Moguća su i plaćanja gotovinom što podrazumijeva plaćanje iz
blagajne poduzeća.
Novčani ekvivalenti su visoko likvidna, lako i brzo unovčiva kratkoročna ulaganja koja nisu
pod utjecajem značajnog rizika promjene vrijednosti. To su primjerice državne obveznice,
komercijalni i blagajnički zapisi.
OTVORENI AKREDITIV je instrument osiguranja plaćanja kojim organizacija platnog

prometa na zahtjev dužnika (pravne osobe koja kod nje ima račun) stavlja na raspolaganje
sredstva drugoj (pravnoj) osobi koja ih kao vjerovnik može koristiti na osnovi dokumentacije
predviđene ugovorom sa dužnikom.
Primjerice, Štrebsy UGG d.o.o., koje se bavi trgovinom popularnih ženskih čizama UGG-sica,
otvori akreditiv kod svoje banke na kojem polaže sredstva u korist prodavatelja iz Amerike,
korisnika tog akreditiva. Banka potom obavještava prodavatelja ili njegovu poslovnu banku da
će mu sredstva iz akreditiva biti na raspolaganju kad ispuni obveze navedene u ugovoru, a
odnose se na isporuku čizama i dostavu potrebnih dokumenata.
70
4.3. Vremenska razgraničenja
Vremenska razgraničenja se pojavljuju zbog vremenskog raskoraka (neusklađenosti) između

nastanka izdatka i troška, odnosno prihoda i primitaka.
Postoje AKTIVNA I PASIVNA vremenska razgraničenja koja se evidentiraju u bilanci

poduzeća.
AKTIVNA VREMENSKA RAZGRANIČENJA predstavljaju prijelazni oblik kratkotrajne

imovine („kvazi imovina“). Tu spadaju PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I
NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA. Kod aktivnih vremenskih razgraničenja je
karakteristično to da prvo slijedi izdatak novca pa tek onda trošak.
Primjerice, unaprijed platimo najamninu za tri mjeseca. U tom slučaju smo prvo dali novac (iz
blagajne ili sa žiroračuna) što znači da nam je nastao izdatak, a kada najmodavac ispostavi
fakturu za najamninu nastati će trošak.
Ovdje morate pripaziti na to da dani predujam nije isto što i unaprijed plaćeni trošak budućeg
razdoblja, iako se u oba slučaja radi o tome da prvo nastaje izdatak novca. U prvom slučaju mi
dajemo predujam (novac) za neku imovinu koju nabavljamo, dok u drugom slučaju unaprijed
dajemo novac za neki trošak koji će nastati u budućnosti, a vezan je uz naše poslovanje !
DANI PREDUJAM ≠AKTIVNA VREMENSKA RAZGRANIČENJA
PASIVNA VREMENSKA RAZGRANIČENJA predstavljaju prijelazni oblik kratkoročnih

obveza. Odnose se na ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHODE BUDUĆEG
RAZDOBLJA.
Odgođeno plaćanje troškova podrazumijeva da se prvo priznaju troškovi, a tek kasnije

nastaje izdatak. Prihodi budućeg razdoblja se pojavljuju u situacijama kada se prihodi
unaprijed naplate.
Za pojašnjenje bilančne pozicije „prihoda budućeg razdoblja“ možemo ponovno upotrijebiti
primjer najamnine, ali u situaciji kada smo mi najmodavac i naplatimo najamninu za četiri
mjeseca unaprijed. U tom slučaju smo ostvarili primitak novca na žiroračun i prihod budućeg
71
razdoblja. Ovaj konto „prihoda budućeg razdoblja“ ćemo na kraju svakog mjeseca smanjivati
u korist konta „prihoda od najamnine“ kada je i realno da mi taj prihod ostvarujemo.
4.4. Troškovi poslovanja
TROŠKOVI SU VRIJEDNOSNO IZRAŽENI UTROŠCI RESURSA (rada, dugotrajne i

kratkotrajne imovine, tuđih usluga) RADI ISPUNJAVANJA ODREĐENOG CILJA –
proizvodnje proizvoda, pružanja usluga.
Troškovi su novčani izraz upotrijebljenih resursa koji se koriste u svrhu postizanja određenog
cilja ili ostvarenja učinka.
UTROŠAK predstavlja fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i D TROŠKOVI P

dobara u stvaranju učinaka.
Nastanak troškova
Trošak = utrošak x cijena
IZDATAK je smanjenje novčanih sredstava, tj. odljev novca

poslovnog subjekta.
RASHOD je smanjenje ekonomskih koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili
smanjenja sredstava ili stvaranja obveze što za posljedicu ima smanjenje glavnice, osim onog
u svezi s raspodjelom glavnice sudionicima.
Trošak ≠ Utrošak, Izdatak, Rashod !!!
TROŠKOVE UVIJEK BILJEŽIMO NA DUGOVNOJ STRANI jer utječu na smanjenje

kapitala, a već smo naučili da se smanjenje kapitala evidentira na dugovnoj strani! 
72
PODJELA TROŠKOVA:
1. Prema vremenskom nastanku:

a) povijesni (prošli) - troškovi nastali u prošlom obračunskom razdoblju i na njih
menadžment ne može utjecati
b) zamjenski (sadašnji) – iznos troškova koji će nastati za nabavu nove imovine
sličnih obilježja
c) budžetirani (budući) – troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem
obračunskom razdoblju.
2. Prema reakciji na promjene aktivnosti (stupnju iskorištenosti kapaciteta):

a) fiskni
b) varijabilni
c) mješoviti
3. Prema funkcijama:
a) proizvodni – svi troškovi povezani sa procesom proizvodnje, a obuhvaćaju
troškove direktnog rada, materijala i opće troškove proizvodnje. Postaju rashodi
tek u razdoblju prodaje gotovih proizvoda.
b) neproizvodni troškovi – oni troškovi koji nisu povezani s proizvodnim procesom.
Obuhvaćaju troškove uprave, prodaje i administracije. Prenose se na rashode u
trenutku njihova nastanka.
4. Prema prirodi, podrijetlu i namjeni:
a) prirodne vrste troškova (npr. materijalni troškovi, troškovi usluga, troškovi

amortizacije, troškovi osoblja..)
b) funkcionalne vrste troškova (npr. troškovi nabave proizvodnje, prodaje...)
73
5. Prema obuhvatu po nositeljima:

a) izravni (direktni) – evidentiraju se na temelju knjigovodstvenih isprava i lako se
raspoređuju na nositelje troškova (npr. troškovi direktnog materijala i rada)
b) neizravni (indirektni) – na nositelje troškova raspoređuju se naknadno pomoću
određenih kriterija ili postupaka (npr. opći troškovi proizvodnje)
6. Prema položaju u financijskim izvještajima:

a) nedospjeli i dospjeli
b) troškovi proizvoda i troškovi razdoblja
c) primarni i konverzijski troškovi
7. Prema značajnosti za donošenje poslovnih odluka:
a) relevantni
b) irelevantni
8. Prema mogućnosti kontrole:
a) kontrolabilni (kontrolirani) – menadžer može kontrolirati u određenom

vremenu
b) nekontrolabilni (nekontrolirani)
Raspored troškova ovisi o djelatnosti društva i u skladu s time razlikujemo:

 uslužnu djelatnost (obuhvaća prihod od prodaje usluga te troškove poslovanja)
 trgovinu (prihod od prodaje robe i s druge strane trošak nabave prodane robe i troškovi
trgovine)
 proizvođačku djelatnost (prihod od prodaje proizvoda i s druge strane troškovi
prodanih proizvoda i troškovi razdoblja)
74
KAD ĆE TROŠAK PROIZVODA, A KAD TROŠAK RAZDOBLJA POSTATI

RASHOD ???
Zalihe proizvodnje Zalihe gotovih

Trošak proizvoda Rashod
(proizvodnja u proizvoda
toku)
Kada skupimo sve troškove našeg proizvoda, direktni materijal, direktni rad i opće troškove
proizvodnje možemo krenuti sa proizvodnjom. Naša proizvodnja ne mora dovršiti sve što je
bilo započeto pa samo ono dovršeno su zalihe gotovih proizvoda koje su potom spremne za
prodaju. Samo ona količina koja se proda postaje rashod od prodaje gotovih proizvoda !
Trošak razdoblja Rashod
Trošak razdoblja (troškovi administracije, uprave i prodaje) postaju rashodi u istom

obračunskom razdoblju kad su nastali!
REZERVIRANJA ZA TROŠKOVE I RIZIKE
 stvaraju se za neizvjesne troškove koji mogu uslijediti, a koji se odnose na sadašnje učinke
kao i gubitke kod nesigurnih poslova.
Uvjeti za iskazivanje rezerviranja u troškove i obveze:

a) obveza postoji sada ali je rezultat prošlih događaja
b) podmirenje obveze će rezultirati odljevom resursa (imovine)
c) iznos obveze se može utvrditi pouzdanom procjenom.
To su troškovi koje poslovni subjekt evidentira, ali koji nisu stvarno nastali nego se očekuje da
će nastati u budućnosti.
75
Postupak knjiženja:
1. dugoročno rezerviranje i evidencija planiranih troškova
2. evidencija stvarnih troškova
ukidanje dugoročnih rezerviranja i evidencija prihoda od ukidanja rezerviranja
4.5. Obračun proizvodnje
MJESTO TROŠKA je funkcijski, prostorno ili stvarno zaokružena jedinica u okviru poduzeća,
u kojoj ili u svezi s kojom su se javili troškovi i za koje postoji odgovornost.
Prema funkcionalnom kriteriju mjesta troškova se dijele na proizvodna i neproizvodna.
Prema funkciji u procesu proizvodnje proizvodna mjesta troškova (MT) se mogu podijeliti na:
o MT osnovne (glavne) djelatnosti
o MT sporedne proizvodne djelatnosti
o MT neindustrijske djelatnosti
o MT pomoćne djelatnosti.
Nositelj troškova je količina proizvedenih proizvoda u razdoblju obračuna troškova i zaliha

nedovršenih proizvoda (proizvodnje u tijeku) na kraju razdoblja.
NOSIOCI TROŠKOVA SU PROIZVODI I USLUGE.
Raspored troškova na nositelje se provodi primjenom odgovarajuće metode kalkulacije.
KALKULACIJE su postupak izračunavanja neke cijene na osnovi stvarnih ili anticipativnih

troškova, vezanih uz stjecanje nekog učinka.
76
Prema vremenu: Prema cijenama:

- Planske - Nabavne cijene ili
- Prethodne ili troška nabave
predkalkulacije - Cijene proizvoda ili
- Međukalkulacije usluge
- Naknadne ili - Prodajne cijene
obračunske
VRSTE KALKULACIJA
Prema potpunosti obuhvaćanja Prema karakteru troškova koji

troškova kalkulacije cijene se uzimaju u obzir kao temelj
proizvoda: vrednovanja učinaka:
- Obuhvaćaju se svi - Planskim troškovima
troškovi (kalkulacija - Stvarnim troškovima
po punoj cijeni - Standardnim troškovima
koštanja)
- Obuhvaća se dio
troškova (kalkulacija
po varijabilnim
troškovima)
4.5.1. Metode kalkulacije
METODA KALKULACIJE je računsko-tehnički postupak koji omogućava da se troškovi

raspodjele na jedinicu učinka.
Prema načinu izračunavanja cijene proizvodnje učinaka postoje sljedeće metode kalkulacija:
A. DJELIDBENE ILI DIVIZIONE METODE KALKULACIJE (primjenjuju se kada

se na jednom mjestu troškova (pogon) proizvodi samo jedan ili jedna vrsta proizvoda):
77
o čista ili jednostavna djelidbena (koristi se u slučajevima kada se proizvodi

jedan proizvod, najčešće u velikim serijama)
o kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva (koristi se kada se na jednom

mjestu troškova, pogon, izrađuje nekoliko proizvoda, čiji su troškovi zajednički
i po sastavu srodni)
B. DODATNE ILI ADICIJSKE METODE KALKULACIJE (koristi se u slučajevima
kada se na jednom mjestu troškova proizvodi VIŠE VRSTA PROIZVODA ili se jedan
proizvod proizvodi na DVA ILI VIŠE MJESTA osnovne djelatnosti):
o sumarne (za raspored indirektnih troškova na učinke koriste jedan „ključ“, npr.
direktni rad, direktni materijal, ukupni direktni troškovi)
o elektivne (diferencirane) (za raspored svake grupe indirektnih troškova na
učinke koristi se više različitih „ključeva“)
C. METODE VEZANIH PROIZVODA (primjenjuje se kada se uz osnovni proizvod
proizvodi i nusproizvod. Znači, kada se od jedne zajedničke sirovine proizvodi više
vrsta različitih proizvoda: npr. drvna industrija, glavni proizvod – stol, nusproizvod –
piljevina)
D. KOMBINIRANE
4.6. Obveze i kapital
Obveze, kao jedan od triju najvažnijih dijelova bilance, pokazuju koji dio imovine pripada
vjerovnicima kojima taj dio treba platiti u novcu ili vratiti u obliku druge imovine ili pružanjem
usluga.
78
OBVEZE se definiraju kao što smo već naučili  kao postojeći dugovi poduzeća proizašlih iz
prošlih događaja za čije se podmirenje očekuje smanjenje resursa koji ostvaruju
ekonomske koristi (MSFI).
Priznavanje obveza se obavlja kad su ispunjeni najvažniji uvjeti:

1) to je sadašnja obveza
2) postoji vjerojatnost da će doći do odljeva novca ili druge imovine ili pružanja
usluga na točno određeni datum
3) obveza je rezultat prošlih događaja.
Ukupne obveze se dijele na:
1. KRATKOROČNE obveze (sadašnje obveze koje će se podmiriti odljevom resursa li

pružanjem usluga poslovnog subjekta u razdoblju do jedne godine):
obveze prema dobavljačima, obveze za izdane kratkoročne vrijednosne papire, obveze
za poreze, kamate, dividende, obveze za primjeljne kratkoročne pozajmice, obveze za
plaće zaposlenima, odgođena plaćanja troškova i prihodi budućih razdoblja ...
2. DUGOROČNE obveze (one obveze koje se podmiruju u razdoblju dužem od jedne

godine ili od normalnog poslovnog ciklusa):
obveze za primljene dugoročne kredite, obveze za izdane dugoročne obveznice,
dugoročne obveze za predujmove, dugoročne obveze na osnovi najmova, za primljene
kaucije i depozite...
KAPITAL (GLAVNICA) JE NETO VRIJEDNOST

IMOVINE, ODNOSNO OSTATAK IMOVINE NAKON
ODBITKA SVIH OBVEZA.
IMOVINA = GLAVNICA + OBVEZE
GLAVNICA = IMOVINA – OBVEZE
79
KAPITAL može biti:
A. ULOŽENI (UPLAĆENI) kapital : uplata u novcu ili unos nenovčane imovine, nije
predmet raspodjele među vlasnicima sve do eventualne likvidacije poslovnog subjekta.
B. ZARAĐENI kapital : dio kapitala koji nastaje obavljanjem profitabilnih aktivnosti
društva, a nastaje iz razlike prihoda i rashoda nakon odbitka poreza na dobit. On se
sastoji od rezervi i zadržanih dobitaka.
Temeljni kapital se najčešće prikuplja emisijom dionica koja mogu biti izdane po nominalnoj
vrijednosti, a mogu se ostvariti i premije na emitirane dionice (kapitalni dobitak) ukoliko je
tržišna cijena dionice veća od nominalne vrijednosti. Ukoliko se dionice prodaju po iznosu
manjem od nominalne vrijednosti, tada se kaže da se one prodaju uz diskont.
STRUKTURA GLAVNICE:
 Upisani kapital, premije na emitirane dionice

 Rezerve (zakonske, statutarne, rezerve za otkup vlastitih dionica...)
 Revalorizacijske rezerve
 Zadržana dobit ili preneseni gubitak
 Dobit tekuće godine
 Gubitak tekuće godine
RASPODJELA NETO DOBITI PREMA ZTD.-u:
 Pokriće gubitka prethodnih godina

 Zakonske rezerve
 Rezerve za otkup vlastitih dionica
 Statutarne rezerve
 Ostale rezerve
PROMJENA UPLAĆENOG ILI ULOŽENOG KAPITALA se javlja iz dva razloga:
1. emisijom novih dionica

2. otkupom prethodno emitiranih dionica
80
PROMJENA ZARAĐENOG KAPITALA se događa iz nekoliko razloga, a najvažniji su:
 isplata dividendi
 pokriće gubitka.
POJAM GUBITKA:
U svojoj bilanci poslovni subjekt može iskazati pozitivan financijski rezultat ili neto dobit koja
će povećati zarađeni kapital ili negativan financijski rezultat odnosno gubitak koji će smanjiti
zarađeni kapital.
Preneseni gubitak može biti:
a) gubitak iznad visine kapitala (iskazuje se u aktivi bilance)

b) gubitak do visine kapitala (iskazuje se u okviru glavnice u pozicijama preneseni gubitak
iz proteklih godina i gubitak tekuće godine).
GUBITAK TEKUĆE GODINE se pokriva u narednoj godini na teret zadržane dobiti iz

proteklih godina, a ako ona nije dovoljna, preostala razlika se pokriva iz rezervi (zakonskih,
statutarnih i drugih).
4.7. Rashodi, prihodi i rezultat poslovanja
4.7.1. Rashodi
Već smo se susreli sa pojmom rashoda i njihovom značenju u računovodstvu. Neki troškovi
postaju rashodi u istom obračunskom razdoblju kad su nastali (primjerice unutar godine dana)
i mogu se sučeliti s prihodima iz istog razdoblja kako bi utvrdili financijski rezultat. Neki će
pak postati rashodi u idućim obračunskim razdobljima jer nisu ispunili uvjete da postanu
rashodi u razdoblju kad su nastali.
Poslovni rashodi USLUŽNIH PODUZEĆA se sastoje od troškova razdoblja koji postaju

rashodi razdoblja u istom obračunskom razdoblju.
81
Poslovne rashode PROIZVOĐAČKIH PODUZEĆA čine rashodi prodanih proizvoda i

rashoda razdoblja.
Na zalihama gotovih proizvoda smo iste evidentirali po trošku proizvoda koji će postati
rashod od prodanih proizvoda kada se oni prodaju.
Troškovi proizvoda su oni troškovi koji se mogu uračunati u vrijednost zaliha proizvodnje i
gotovih proizvoda, a sastoje se od:
 DIREKTNOG MATERIJALA (to je materijal direktno utrošen za proizvodnju
proizvoda, primjerice kakaovac za proizvodnju čokolade)
 DIREKTNOG RADA (plaće djelatnika koji rade u pogonu, proizvodnji)
 OPĆIH TROŠKOVA PROIZVODNJE (OTP) (trošak električne energije pogona,
trošak čišćenja pogona, amortizacije pogonskog dijela zgrade, trošak najma pogonskog
prostora i dr.)
Kada se izračunaju svi troškovi proizvoda, kreće se sa proizvodnjom. U proizvodnji se ne mora

sve dovršiti što je stavljeno, tako da samo ono što je dovršeno se bilježi na zalihama GOTOVIH
PROIZVODA.
Troškovi razdoblja su oni troškovi koji se ne mogu uračunati u zalihe proizvodnje i gotovih
proizvoda, pa terete prihode u razdoblju u kojem su nastali. To se odnosi na troškove uprave,
prodaje i administracije (primjerice, trošak električne energije, telefona u odjelima
administracije,uprave i prodaje, trošak telefona u tim odjelima, trošak reklame, plaće
djelatnika zaposlenih u ovim odjelima i dr.)
Navedeni troškovi će postati rashodi odmah u razdoblju u kojem su nastali.
4.7.2. Prihodi
Prihode smo također već naučili definirati kao „povećanje ekonomskih koristi tijekom
obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine, ili smanjenja obveza što ima za
posljedicu povećanje glavnice, osim onog u svezi s uplatama od strane sudionika u glavnici.
82
Svako povećanje imovine ili smanjenje obveza ne predstavlja nastanak prihoda. Mi možemo
povećati jedan oblik imovine tako da povećamo naše obveze (npr. kupili smo na kredit
kombajn, povećale su se naše obveze prema banci jer moramo vratiti glavnicu uvećanu za
kamate i povećala se naša dugotrajna imovina), ali to nije utjecalo na povećanje glavnice, tako
da se onda to ne smatra prihodom.
Potrebno se pridržavati nekoliko pravila prilikom priznavanja prihoda:

 Načelo nastanka poslovnog događaja (čim smo nešto prodali ostvarili smo prihod, bez
obzira da li nam je plaćeno)
 Načelo opreznosti
 Načelo sučeljavanja prihoda i rashoda
 Prihode treba priznati onda kada postoji vjerojatnost da će doći do prilljeva budućih
ekonomskih koristi što se povezuje s povećanjem imovine ili smanjenjem obveza (imali
smo obvezu prema dobavljaču, ali nam je on oprostio taj dug, to je za nas izvanredni
prihod)
 Prihodi se priznaju kada se njihov iznos može pouzdano izmjeriti
PRIHOD JE UVIJEK POTREBNO PRIZNATI U VISINI FER VRIJEDNOSTI (prodajna

vrijednost umanjena za diskonte i rabate) I BEZ POREZA NA DODANU VRIJEDNOST!!!
83

Skripta Rač 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Rač 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zapeo/la si i ne znaš kako dalje?! Piši mi na: antonina@referada.

Dragi naši studenti,

Pred vama je skripta za ponavljanje iz kolegija Računovodstvo kao pomoć za

ŽELIMO VAM PUNO SREĆE S UČENJEM I ODLIČNE REZULTATE!

1.1. Razvoj računovodstva kroz povijest................................................................................ 2

1.2. Struktura računovodstva .................................................................................................. 4

1.3. Računovodstveni standardi u Republici Hrvatskoj ......................................................... 8

2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I PRAVILA SASTAVLJANJA .............................................. 9

2.1. Računovodstvena načela i računovodstvene politike ...................................................... 9

2.2. Pojam financijskih izvještaja ......................................................................................... 13

2.3. Bilanca (IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKOM POLOŽAJU PODUZEĆA)..................... 16

2.3.1. Kriterij unošenja bilančnih pozicija ....................................................................... 18

2.3.2. Sadržaj bilance ....................................................................................................... 20

2.3.3. Bilančne promjene.................................................................................................. 22

2.3.4. Vrste bilanci ........................................................................................................... 24

2.4. Račun dobiti i gubitka (izvještaj o dobiti) – IZVJEŠTAJ O USPJEŠNOSTI

2.4.1. Metode sastavljanja računa dobiti i gubitka ........................................................... 28

2.5. Izvještaj o novčanom toku (IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA U FINANCIJSKOM

2.5.1. Vrste novčanih tokova ............................................................................................ 32

2.5.2. Metode sastavljanja izvještaja o novčanom toku ................................................... 33

2.6. Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice)................................................................... 34

2.7. Bilješke uz financijske izvještaje .................................................................................. 35

3. RAČUNOVODSTVENI INSTRUMENTI .......................................................................... 36

3.1. Knjigovodstvene isprave ............................................................................................... 36

3.2. Knjigovodstveni konto .................................................................................................. 43

3.2.1. Pravila evidentiranja na kontima – sustav dvojnog knjigovodst ............................ 45

3.3. Kontni plan .................................................................................................................... 48

3.4. Poslovne knjige ............................................................................................................. 49

3.4.1. Osnovne poslovne knjige ....................................................................................... 49

3.4.2. Pomoćne poslovne knjige ....................................................................................... 50

3.4.3. Knjigovodstvene pogreške i metode ispravljanja ................................................... 52

4. RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE TIPIČNIH POSLOVNIH DOGAĐAJA ............... 56

4.1. Dugotrajna imovina ....................................................................................................... 56

4.2. Kratkotrajna imovina..................................................................................................... 62

4.2.1. Zalihe sirovina i materijala ..................................................................................... 63

4.2.2. Zalihe trgovačke robe ............................................................................................. 67

4.2.3. Kratkotrajna potraživanja, financijska imovina, novac i novčani ekvivalenti ....... 69

4.3. Vremenska razgraničenja .............................................................................................. 71

4.4. Troškovi poslovanja ...................................................................................................... 72

4.5. Obračun proizvodnje ..................................................................................................... 76

4.5.1. Metode kalkulacije ................................................................................................. 77

4.6. Obveze i kapital ............................................................................................................. 78

4.7. Rashodi, prihodi i rezultat poslovanja ........................................................................... 81

4.7.1. Rashodi ................................................................................................................... 81

4.7.2. Prihodi .................................................................................................................... 82

1.1. Razvoj računovodstva kroz povijest

Kroz dugi povijesni razvoj računovodstva pojedinci i računovodstvene institucije su različito

1. Računovodstvo kao vještina, tehnika ili umijeće se smatra najstarijom definicijom.

2. Računovodstvo kao znanstvena disciplina polazi od toga da se na temelju

profitabilno? Je li u financijskim problemima? Ima li problema s naplatom? Sve su to

Sve te informacije koje pruža računovodstvo trebaju zadovoljiti određena kvalitativna

4. Računovodstvo kao dio upravljačkog informacijskog sustava poslovnog subjekta

 mjerenje ili kvantificiranje poslovnih događaja u novčanom izrazu te njihovo

Slika 1: Faze računovodstvenog procesa

Prikupljanje podataka o nastalim

Analiza poslovnih događaja

vv Evidentiranje u poslovnim knjigama PROCES OBRADE

Sastavljanje probne bilance

KORISNICI RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA

1.2. Struktura računovodstva

Tradicionalna struktura je bila dominantan koncept strukture do početka 60.-ih godina, a

Slika 2: Tradicionalna struktura računovodstva

Računovodstveno Knjigovodstvo Računovodstvena Računovodstvena Računovodstveno