MORFEM

 Fonem je najmanja jezična jedinica koja nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu
 Morfem je najmanja jezična jedinica koja ima značenje
 Morfemskom analizom riječi se dijele na morfeme. Kada riječi dijelimo na morfeme,
dobivamo odsječke sa značenjem
 Morfemska analiza : travi (trav- temeljno značenje riječi, korijen, -i- značenje padeža, roda i
broja ), cvjetovi (cv(i)jet- korijen, -ov- umetak za dugu množinu, -i- značenje padeža, roda i
broja )
 Padati (pad-a-ti- 3 morfema)
 Ništični (nulti) morfem pridružuje se riječi koja ima samo jedan morfem, no deklinacijom
vidimo da ta riječ dobiva nastavak u drugim padežima ( N lažØ | G laži | D laži | A laž | V laži |
L (o) laži | I laži )
 Izraz morfema je morf
 Alomorf je inačica morfema, što znači da je njegov izraz djelomično ili potpuno različit ,a
sadržaj isti
 cvijet - cvjetovi | odletjeti - otpasti | nizak - niska | prah - prašina | vuk - vuci
 Supletivni alomorf (čovjek-ljudi)
 Slog je izgovorna jedinica. Kada riječ dijelimo na slogove, dobivamo odsječke bez značenja
 Riječ je najmanja samostalna jedinica koja ima značenje. Može se sastojati od jednog ili više
morfema

PODJELA MORFEMA
 PODJELA MORFEMA PREMA POLOŽAJU UNUTAR RIJEČI
 Morfemi se prema položaju unutar riječi dijele na korijenske i na afiksalne morfeme
 Boca, brodska ,nacrtati- korijenski
 odlomiti, izlomiti, neslan, predstava, otkriti (prefiksalni morfem ili predmetak)
 crtačØ, košarkašØ, mladićØ, staracØ, slušati (sufiksalni morfem ili dometak)
 domovi, očevi, plemena, drveta (infiks ili umetak)
 nfiks se najčešće javlja:
 u dugoj množini imenica muškog roda (domovi),u nejednakosložnoj promjeni imenica
srednjeg roda (ramena)
 morska -> mor-sk-a (K+S+nastavak)
 sinovi -> sin-ov-i (K+infiks+nastavak)
 preslušati -> pre-sluš-a-ti (P+K+S+nastavak)

 PODJELA MORFEMA PREMA NJIHOVOJ ULOZI (FUNKCIJI)

 Morfeme prema ulozi dijelimo na:
 1. rječotvorne, derivacijske ili leksičke -> morfemi koji služe za tvorbu novih riječi
 2. oblikotvorne, gramatičke ili relacijske -> morfemi kojima se tvore različiti oblici iste riječi;
nastavci
 Rječotvorne morfeme čine korijenski morfem koji nosi temeljno leksičko značenje te
prefiksalni i sufiksalni morfemi koji nose dopunsko leksičko značenje riječi
 Oblikotvorne morfeme čine samo gramatički morfemi, odnosno nastavci
  Svi glagoli u infinitivu zapravo imaju dvomorfemske osnove što znači da iza korijenskog
morfema imaju još 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak (prepisati, zamoliti, uskočiti)
 Rječotvorni morfem (prigradski- pri-grad-sk) (brada-brad) (padam-pad)
 Oblikotvorni morfem (prigradski-i) (brada-a) (padam-am)

OSNOVA RIJEČI
 Na morfološkoj razini riječ se sastoji od osnove i nastavka
 Osnova je dio riječi koji nosi njezino leksičko značenje (zajednički niz glasova upućuje na ono
što je riječima zajedničko u značenju)
 Osnova riječi može se sastojati od jednog ili više morfema
 Osnova je, dakle, dio riječi koji se ne mijenja kada riječ prelazi iz oblika u oblik
 Riječ ponekad može biti u istom obliku kao njezina osnova (rad, dom, rad-, dom-), takve riječi
imaju ništični (nulti) morfem u nominativu jednine
 Nastavak je dio riječi koji se dodaje osnovi i mijenja zavisno o padežu ili glagolskom licu
 snove možemo podijeliti u dvije vrste:

I. RJEČOTVORNA (TVORBENA) OSNOVA -> ZA TVORBU NOVIH RIJEČI

 Rječotvorna (tvorbena) osnova jest onaj dio riječi koji je zajednički osnovnoj riječi i
(novo)tvorenici
 Obično joj dodajemo prefiks ili sufiks i tako tvorimo novu riječ
 Nove riječi u jeziku nastaju izvođenjem jedne riječi iz druge (brod -> brodski) ili slaganjem
dviju riječi (ruka, pisati -> rukopis)
 Riječ može imati jednu rječotvornu osnovu (sklonost) ili više rječotvornih osnova
(rukopis)
 Na primjer: zid -> zidar -> zidarski
 Riječ zid je poslužila za tvorbu riječi zidar, a riječ zidar poslužila je za tvorbu riječi zidarski
 Sve ove riječi imaju isti korijen (zid), ali nemaju istu rječotvornu osnovu
 Tako je zid rječotvorna osnova izvedenice zidar, a zidar rječotvorna osnova izvedenice
zidarski
 Rječotvornu osnovu treba razlikovati od korijena riječi!!!!!
 Primjer: prefiks – o , rječotvorna osnova -srednji , novonastala riječ- osrednji, rj.o -puž,
sufiks- ić , novonastala riječ- pužić

II. OBLIKOTVORNA OSNOVA

 Oblikotvorna osnova je osnova na koju se dodaje nastavak za različite oblike iste riječi
 Mijenjajući riječ kroz različite oblike (padež, lice) ne mijenja se značenje riječi
 Oblikotvornu osnovu dobijemo kada riječi oduzmemo oblikotvorni (relacijski) morfem
 Primjer: riječ- hladnoća, oblikotvorna osnova- hladnoć, nastavak- a, bježim oblik.o.-bjež,
nastavak- im
 Oblikotvorna osnova riječi zidarski glasi zidarsk
 I
PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
 Promjenjive vrste riječi zove se i punoznačne ili leksičke riječi jer imaju i leksičko i
gramatičko značenje, upunoznačne riječi spadaju i prilozi.
  Imenice imenuju bića, stvari i pojave, Zamjenice zamjenjuju (najčešće) imenice ili
upućuju na nešto označeno imenicama, Pridjevi se dodaju imenicama da bi ih pobliže
označili, Brojevi (broje) označuju količinu ili poredak, Glagoli označuju radnju, stanje ili
zbivanje
II. NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
 Prijedlozi, veznici, čestice i uzvici jesu nepunoznačne ili gramatičke riječi
One služe za uspostavljanje odnose među punoznačnim riječima
Za razliku od njih, prilozi su punoznačne riječi, Prilozi se prilažu (najčešće) glagolima i
označuju uvjete vršenja glagolske radnje, Prijedlozi pokazuju različite odnose između
onoga što imenuju imenice ili na što upućuju zamjenice, Veznici povezuju dvije riječi,
skupine riječi ili rečenice, Čestice (riječce, partikule) same nemaju značenja, ali služe za
oblikovanje ili preoblikovanje rečenice, Uzvici su riječi kojima izražavamo neki osjećaj,
oponašamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i slično

IMENICE
 I. Podjela imenica prema značenju
 Imenice prema značenju dijelimo na opće i vlastite imenice.
 Opće imenice dijele se u tri skupine:
 I. one koje označuju pojedinu vrstu bića, stvari i pojave, II. zbirne imenice, III. gradivne
imenice
 Zbirna imenica je ime za skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina (granje,
perad, lišće), znače množinu, ali su u gramatičkom obliku za jedninu
 Na primjer, lišće je imenica u jednini zato što se to mnoštvo uzima kao cjelina
 Množina imenice list glasi listovi
 Momčad ,lišće, zvjerad, perje je
 Momci su
 Kod određivanja roda zbirne imenice stavljamo ih u nominativ jednine i određujemo rod
prema nastavku (braća -> ž. r.)
 Gradivne imenice označavaju tvari ili materiju
 Uvijek se upotrebljavaju u jednini
 Međutim, ako gradivne imenice znače različite vrste neke tvari ili materije, onda se
upotrebljavaju u množini (kemijske soli, crna brašna, ...)
 Dakle, množina gradivnih imenica ne znači veću količinu materije nego različite vrste iste
materije
 Vlastita imenica nije isto što i vlastito ime, jer vlastita je imenica jedna riječ, dok se vlastito
ime može sastojati od više riječi od kojih sve ne moraju biti imenice (Sveti Petar u Šumi,
Dalmatinska zagora)

II. PODJELA IMENICA S OBZIROM NA ČOVJEKOV DODIR S ONIM ŠTO IMENICE OZNAČUJU

 Stvarne (konkretne) imenice imenuju nešto opipljivo ili nešto što možemo zamisliti kao
opipljivo (oči, krijesnice, sjene, jezera, listanje, anđeo, ...)
 Nestvarne (mislene, apstraktne) imenice imenuju osobine, osjećaje, stanja i slično (mudrost,
duh, dobrota, bliskost, sreća, ...)
GRAMATIČKE OSOBINE IMENICA

I. Rod

 Rod je gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s drugim imenskim riječima
 Kategoriju roda imaju imenice, pridjevi, većina zamjenica i neki glagolski oblici (glagolski
pridjevi)
 U nekim zamjenicama (ja, ti, mi, vi, se, tko, što) rod ovisi o uporabi u rečenici, odnosno o
spolu osobe koja postavlja pitanje.
 Rod se određuje prema nastavku imenice u nominativu jednine
 nastavci za muški rod: čovjek Ø (ništični nastavak), Luka (nastavak -a), medo (nastavak -o)
 nastavci za ženski rod: kuća (nastavak -a), svjetlost Ø (ništični nastavak)
 nastavci za srednji rod: ljeto (nastavak -o), polje (nastavak -e), vrijeme Ø (ništični nastavak)
 Neke imenice (sluga, vojvoda, starješina, knjigovođa, ...) označuju osobu muškog spola te su
muškog roda, ali se dekliniraju kao imenice ženskog roda s nastavkom -a
 Da su to imenice muškog roda vidimo po tome što otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici
muškog roda
 Neke imenice označuju ženski spol (taj curetak, taj djevojčuljak), a ipak otvaraju mjesto
pridjevu ili zamjenici muškog roda (lijep curetak, sretni djevojčuljak), prema tome, te su
imenice muškog roda
 Neke imenice koje označuju ženski spol mogu biti i srednjeg roda, što se vidi po rodu
pridjeva (malo djevojče)
 Imenica (to) momče označuje muški spol, a srednjeg je roda, što se vidi po pridjevu ili
zamjenici kojoj otvara mjesto (mlado momče)
 Imenica bol, ovisno o značenju, može biti i ženskoga i muškoga roda.
 Ženskog je roda kada označuje duševnu patnju (ljubavna bol, boli), muškog je roda kada
označuje tjelesnu bol (bol, bola)
 Imenica doba (vremensko razdoblje) je srednjeg roda, imenica doba (glazbeni termin) jest
ženskog roda
 Imenica večer je imenica ženskog roda

II. Broj

 Imenice mogu biti u jednini i u množini

 gramatička jednina zove se singular, a gramatička množina plural
 Gramatička jednina podrazumijeva: jedan primjerak, zbirna imenica i singularia tantum
 Gramatička množina podrazumijeva: više primjeraka i pluralia tantum
 Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za jedninu nazivaju se singularia tantum
 Takve su imenice vlastita imena - osobna imena i nazivi naseljenih mjesta (Petar, Ive,
Dubrovnik), neke gradivne imenice (brašno, mlijeko, sol), ali i zbirne imenice
 Imenice koje se upotrebljavaju samo u obliku za množinu nazivaju se pluralia tantum, na
primjer: grablje, ljestve, Vinkovci, hlače i škare
 Kada se imenice nađu uz brojeve dva, tri i četiri, one su u nominativu, akuzativu i vokativu u
posebnom gramatičkom obliku koji nije ni jednina ni množina:
jedan stol -> dva stola (ne stolova!), taj se oblik naziva dvojina ili dual

III. Padež

 Padežom se izriču različiti odnosi između onoga što riječ znači i sadržaja rečenice
  Riječi koje se mijenjaju po padežima zovu se imenske riječi (imenice, zamjenice, pridjevi,
brojevi)
 Promjena riječi po padežima zove se sklonidba ili deklinacija.
 Hrvatski jezika ima 7 padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ,
instrumental.
 Nominativ, imenuje nešto, najčešće rečenični subjekt, stoga odgovara na pitanja tko? što? .
 Genitiv, njime se najčešće izriče podrijetlo, pripadnost ili nečija osobina i odgovara na pitanja
koga? čega?
 Dativ,Padež namjene i cilja te odgovara na pitanja komu? čemu?
 Obično ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, unatoč, usprkos.
 Akuzativ, najčešće padež objekta (predmeta radnje) pa odgovara na pitanja koga? što? .
 Vokativ, nazivamo ga padežom dozivanja, oslovljavanja i obraćanja. Pitanja za vokativ su: oj!
ej! ,nije dio rečeničnog ustrojstva, zato se i odvaja zarezom.
 Lokativ, Najčešće je padež mjesta i odgovara na pitanja (o) komu? (o) čemu? .
 Instrumental, padež sredstva i društva te odgovara na pitanja kim? čim?,
prijedlozi koji otvaraju mjesto instrumentalu: među, nad, pod, pred, s(a), za
instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom
 Nominativ i vokativ su nezavisni padeži, nikada ne dolaze s prijedlozima, pa se zato nazivaju i
samostalnim padežima
 Genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental su zavisni padeži, nazivaju se i kosim padežima
 Gramatička sinonimija je pojava kada se jednak gramatički sadržaj izražava različitim
izrazima
 Gramatička homonimija je pojava kada se jednom izrazu pridružuje više gramatičkih sadržaja

SKLONIDBA (DEKLINACIJA) IMENICA

 Imenice se prema nastavku u genitivu jednine razvrstavaju u 3 vrste: prva ili -a, druga ili -e,
treća ili -i sklonidba
 Sve imenice koje pripadaju istoj vrsti sklonidbe imaju jednake padežne nastavke
 Prva ili -a vrsta (većinom imenice muškog roda i sve imenice srednjeg roda): N stol, Hrvoje,
nebo, vrijeme | G stola, Hrvoja, neba, vremena
 Druga ili -e vrsta (imenice ženskog roda i muškog roda s nastavkom -a): N rijeka, olovka,
Luka, sluga | G rijeke, olovke, Luke, sluge
 Po drugoj ili -e vrsti mijenjaju se i sve ostale imenice muškoga i ženskoga roda koje imaju u
genitivu nastavak -e: ujo-uje, Ero-Ere, ...
 Treća ili -i vrsta (imenice ženskog roda s ništičnim nastavkom u nominativu jednine): N laž,
noć, kost | G laži, noći, kosti + 31. do 54. knjiga

ZAMJENICE
 Promjenjive riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na nešto njima označeno
 Po značenju ih dijelimo na: osobne, povratne, posvojne, povratno-posvojne, pokazne, upitne
i odnosne , neodređene

OSOBNE

 Ja,mene,meni,mene,(o) meni,mnom
 Imaju naglašeni i nenaglašeni oblik
 POVRATNE

 Sebe, se
 Zamjenjuje sve osobne zamjenice i označuje da radnja ne prelazi na drugoga nego subjekt
vrši radnju na samom sebi

POSVOJNE

 1.moj moja moje, 2. tvoj tvoja tvoje, 3.njegov.., 1.naš, naša.., 2.vaš,vaša..,3.njihov,njihova..,

POVRATNO-POSVOJNE

 Svoj
 Svoj, svojega svoga,svojemu svome, svojega,svoga, (o) svojemu,svojim

POKAZNE

 Koji
 Ovaj, ovakav, ovolik -blizu govornika
 Taj,takav, tolik- bliže sugovorniku
 Onaj, onakav, onolik- nije ni blizu govornika ni sugovornika

+ stranica 62.

PRIDJEVI
 Promjenjive riječi koje se dodaj imenicama da bi ih pobliže označile
 Dijele se na opisne(kakvo je što), posvojne(čije je što) i gradivne pridjeve(od čega je što)
 Neodređeni oblik pridjeva stoji uz nešto ne određeno, nepoznato- KAKAV?(kao dio imenskog
predikata, kao dio genitiva svojstva- čovjek dobra sluha,sufiks-ov-ev-ljev-in)
 Određeni oblik pridjeva stoji uz nešto određeno, poznato- KOJI?(kao dio vlastitog imena, uz
pokazne zamjenice, u terminima, pridjevi koji završavaju na -ći-ji-nji-šnji-ski)

STUPNJEVANJE- pozitiv, komparativ, superlativ +69.str

BROJEVI
 Izriče se koliko čega ima i koje je što po redu
 Podjela : glavni i redni brojevi
 Podjela glavnih brojeva: osnovni i izvedeni
 Pisanje rednih brojeva :arapski i rimski
 SKLONIDBA -broj jedan ima različite oblike za sva tri roda, broj dva ima iste oblike za muški i
srednji rod te različit oblik za ženski rod ,brojevi tri i četiri imaju jedan oblik za sva tri roda
 Pisanje višečlanih brojeva
 1. Mogu se samo nizati bez veznika: osamdeset devet, dvjesta pedeset tri, milijun šesto tisuća
sedamsto šesnaest
 2. Može se između svakog člana stavljati veznik -i, ali to je rjeđe: šest stotina i osamdeset i tri,
tisuću i dvjesta i šezdeset i četiri
 3. Može se samo zadnji član povezivati veznikom -i: šest stotina osamdeset i tri, tisuću
osamsto pedeset i dva

BROJEVNE IMENICE
 dvojica, obojica, trojica, četvorica… pedesetorica
 tvorba: nastavkom -ica
 služe kad se broje muškarci
 imenica uz njih je u genitivu množine
 Poredak: osobna zamjenica uvijek stoji ispred i tada je u genitivu množine kad je brojevna
imenica u N., G., A., V. (N. nas trojica, G. nas trojice, A. nas trojicu, V. vas trojica)
 u istom je padežu kao i brojevna imenica kad je br. imenica u D., L, I. nama trojici

BROJEVNI PRILOZI
 desetak, petnaestak, dvadesetak…
 tvorba: nastavak -ak
 znače približnu količinu
 imenica uz njih –> u G.mn. (desetak kuća)
 PLEONAZAM- izricanje jednog istog sadržaja istodobno dvama izrazima (oko desetak)
+ 79.str tablica

BROJEVNI PRIDJEVI

 dvoji, troji, četvori, osmori…

 tvorba: sufiksom -oj, -er i -or, a imaju oblike kao određeni pridjev
 U množini: N. dvoji / dvoja / dvoje, G. dvojih, D. dvojima, A. = dvoje / dvoja /dvoje, L.=D., I.=D.
 u mn. rabe se uz pl. tantum (petora kola) i uz imenice koje znače par ili skup (troje rukavice =
tri para)

ZBIRNI BROJEVI
 dvoje, troje…
 tvorba: osnova glavnog broja + nastavci -oje/-ero (osim broja četiri koji ima drugu osnovu)
 N., A., V. dvoje, G. dvojega (dvoga), D., L., I. dvojemu (dvome, dvojima, dvoma)
 oblici koji u D, L, I završavaju na -im(a) zapravo su oblici brojevnog pridjeva!!
GLAGOLI
 Dijele se na glagole radnje, glagole zbivanja i glagole stanja
 GLAGOLI RADNJE (označuju namjerno,svjesno djelovanje:krenuti, okrenuti se, otići,uzeti,vratiti)
 GLAGOLI ZBIVANJA (označuju nenamjerno djelovanje,kojem su uzrok prirodni zakoni: buditi se,
rasti, roditi,mračiti se)
 GLAGOLI STANJA (označuju nedjelovanje: stajati,biti, šutjeti, spavati)

GRAMATIČKE KATEGORIJE GLAGOLA

 KATEGORIJA LICA- prvo lice, drugo lice, treće lice
 KATEGORIJA BROJA-jednina i množina
 KATEGORIJA VREMENA-daje podatak o tome odvija li se gl.radnja u sadašnjosti, prošlosti ili
budućnosti
 KATEGORIJA VIDA-daje podatak o tome je li radnja svršena ili nesvršena
 SVRŠENI GLAGOL-radnja je završena, NESVRŠEN GLAGOL- trajni i učestali, DVOVIDNI GLAGOLI-
mogu biti svršeni i nesvršeni ovisno o kontekstu (glagol biti ,glagoli vezani uz jelo, vidjeti ,čut i,-
irati)
 KATEGORIJA NAČINA-imperativ, kondicional,indikativ,optativ (željni način)
 GLAGOLSKA STANJA- aktiv i pasiv

