STOMATOLOŠKA ZAŠTITA HENDIKEPIRANIH OSOBA(HO)

1.PITANJE

-Definicija hendikepiranosti

-Sinonimi za hendikepiranost

-Prevalencija hendikepiranosti

DEFINICIJA HENDIEKPIRANIH OSOBA:Osobe koje su uslijed

fizickih,medicinskih,mentalnih ili emocionalnih problema ogranicena u
ispunjavanju drustvenih i rekreativnih aktivnosti.

Hedikepirano dijete je ono,koje nije u stanju da POTPUNO SUDJELUJE u

rekreativnim,socijalnim,edukacijskim i govornim aktivnostima svoje uzrasne
grupe.

SINONIMI:Hendikepirane osobe,osobe ometene u PFR,osobe sa posebnim

potrebama,osobe sa invaliditetom.

PREVALENCIJA HENDIKEPIRANOSTI:10%(SZO)-zastupljenost bolesti u populaciji

UVJET ZA NAZIV „HENDIKEPIRAN“-da bi se neka osoba proglasila za

hendikepiranu,ometenu u PFR,ili onu sa razvojnom invalidoscu,neophodno je
da je poremecaj u razvoju nastao-PRIJE 18 GODINE I DA SE TRAJNO NASTAVIO.

2.PITANJE

POJAM „STOMATOLOSKE HENDIKEPIRANOSTI“?

DEFINICIJA SA ASPEKTA STOMATOLOGIJE

Hendikepirano dijete je ono,kod koga se uslijed medicinskih,fizickih,mentalnih

ili emocionalnih poremecaja,stomatolosko zbrinjavanje ne moze provesti na
rutinski nacin.(Holloway 1982.)

PRIMJERI:Pacijent koji ne moze da hoda uslijed oduzetosti oba donja

ekstremiteta,ali normalno suradjuje sa stomatologom i nije potrebna
medicinska ili neka druga priprema za stomatoloski rad,nije“stomatoloski
hendikepiran “jer se moze obraditi na rutinski nacin,kao i svi ostai zdravi
pacijenti.

3.PITANJE

PODJELA HENDIKEPA?

Ne postoji jedinstvena klasifikacija.

Najjednostavnija podjela:Mentalni,fizicki i medicinski hendikep.

Mentalni hendikep

-Laka MR-52-67 IQ-moroni

-Umjerena MR-36-51 IQ-imbecili

-Teška MR-20-35 IQ-idioti

-Duboka MR-IQ manje od 19

Prosjecni IQ je izmedju 90 i 110

POVIJEST:Stari Rimljani bacaju djecu koja su mentalno retardirana u rijeku

Tibar.U srednjem vijeku ih zovu „djecom djavola“ i spaljuju ih na lomaci.

Distribucija ljudske inteligencije

Visoka-17%

Prosjecna-60%

Niska-19%

Mentalna retardacija-4%

FIZICKI HENDIKEP:misicna distrofija,urodjeni defekti udova,cerebralna

paraliza,spina bifida.

Najcesci oblik fizickog hendikepa-cerebralna paraliza 1000:2-povecava se sa

uzrastom .
MEDICINSKI HENDIKEP:kardiovaskularne bolesti,krvne diskrazije,bubrezna
oboljenja,transplantacijski organi,bolesti respiratornog sistema,GIT
bolesti,kromosomske aberacije,endokrini poremecaji,metabolicki
poremecaji,alergijska oboljenja,autoimune bolesti,neuroloska oboljenja,neuro-
muskularna oboljenja,poremecaji govora,dermatoloska oboljenja,oboljenja
vida i sluha,skeletno-misicna oboljenja.

4.PITANJE

INTEGRACIJA HENDIKEPIRANIH U DRUŠTVENU ZAJEDNICU?

Civilizirano drustvo,ima duznost da hendikepirane osobe integrira u socijalnu

sredinu.Potrebno je sto prije dijagnosticirati hendikep i ovoj djeci omoguciti
adekvatnu zdravstvenu zastitu.

INTEGRACIJA U DRUSTVENU ZAJEDNICU

PRAVO NA:Zdravstvenu zastitu,Socijalnu zastitu,Skolovanje,Profsionalno

osposobljavanje i zaposljavanje.

Stomatoloska zastita-vazan dio integracije hendikepiranih osoba u drustvenu

zajednicu.

RODITELJI HO:U drustvu se osjecaju obiljezenim,manje vrijednim,jer su prisiljeni

da se odreknu svojih zivotnih ciljeva i ambicija. Suradnja stomatologa i roditelja
hendikepiranog djeteta mora biti trajna i od najmladjeg uzrasta.

U buducnosti se mora vise raditi na rusenju drustvenih barijera izmedju dva

svijeta:“svijeta hendikepiranih“ i „svijeta normalnih“.

5.PITANJE

SPECIFICNOST ORALNE PATOLOGIJE HENDIKEPIRANIH OSOBA?

1.Nizak stupanj oralne higijena

2.Rasprostranjena parodontalna oboljenja

3.Visok stupanj nesaniranog karijesa

4.Mali stupanj plombiranih zuba

5.Progresivan gubitak zuba sa uzrastom

6.PITANJE

ETIOLOSKI FAKTORI HENDIKEPIRANOSTI?

ETIOLOGIJA-nasljedne bolesti,kongenitalne bolesti,stečene bolesti,idiopatske

bolesti.

Etioloski faktori hendikepiranosti:prenatalni,perinatalni,postnatalni.

PRENATALNI FAKTORI:rubeola trudnice,alkoholizam trudnice,inkopatibilnost

rezus faktora,gladovanje trudnice,ostecenje ploda nikotinom,genetska
aberacija,zracenje,teratogeni faktori.

PERINATALNI FAKTORI:cerebralna trauma pri porodjaju,preveremno

radjanje,hipoksija,hemoragija.

POSTNATALNI FAKTORI:malnutricija,epilepsija,virusne
infekcije,postimunizacijska encefalopatija.

7.PITANJE

UNUTRAŠNJI I VANJSKI FAKTORI HENDIKEPIRANOSTI?

Unutrašnji faktori-utjecaj općih bolesti na oralno zdravlje

-slabija suradnja sa stomatologom

-smanjena mogućnost održavanje oralne higijene

-konzumiranje pretežno kašaste i zaslađene hrane

Vanjski faktori(društevni)-izostanak fluoriziranja vode

-nedostatak stomatološkog karaktera

-nedostatak specijaliziranih ustanova

-neobavjestenost roditelja

8.PITANJE

TEŠKOĆE I PROBLEMI U RADU I ORGANIZACIJI STOMATOLOŠKE ZDRAVSTVENE

ZAŠTITE HENDIKEPIRANIH OSOBA?
Teškoće u stomatološkom radu-neadekvatna suradnja,loša oralna
higijena,izražena oralna patologija,povećan zdravstveni rizik.

Teškoće u stomatološkom radu-nevoljni pokreti,izražen refleks gutanja,često

zatvaranje usta,makroglosija,hipersalivacija.

Mogućnosti stomatološke službe za hendikepirane osobe-

kadrovske,materijalne,tehničke i prostorne.

Stomatološke intervencije-rizične:zbog osnovnog oboljenja

-teške:zbog loše suradnje

U razvijenim zemljama dobro oralno zdravlje hendikepirane djece se postiže-

primjenom općij i idividualnih PREVENTIVNIH PROGRAMA.

Preventivna stomatoloska zastita hendikepirane djece-NE ORGANIZIRANA.

Stomatološko zbrinjavanje -NE ORGANIZIRANO I TEŠKO.

9.PITANJE

PRVI PREGLED,ANAMNEZA,HETEROANAMNEZA,PLAN
TERAPIJE,SUGLASNOST,NAČINI STOMATOLOŠKOG TRETMANA,PRIORITETI.

PRVI PREGLED:ANAMNEZA,PITATI RODITELJE-Da li je dijete imalo reumatsku

groznicu,šum na srcu,neko kronično oboljenje,da li je ležalo ikada u bolnici i
zbog čega?

Za plan terapije treba roditeljska suglasnost.

Stomatološko zbrinjavanje-1.RUTINSKI

-2.POD SEDACIJOM

-3.POD OPĆOM ANESTEZIJOM

Prioritet stomatološkog tretmana: 1.Eliminacija bola

2.Sprječavanje utjecaja oralnih bolesti

na opće zdravlje

3.Primjena preventivnih mjera

10.SEDACIJA?

Primjenjuje se kod hendikepirane djece koja slabije surađuju.

Ciljevi sedacije:savladavanje straha i anksioznosti,što bi omogućilo izvođenje

stomatološke intervencije.

SEDACIJA:Per os,intramuskluarna,intravenska,inhalacijska.

Za sedaciju se najčešće koristi BENZODIAZEPAM(PER OS) ili AZOT-

OKSIDUL(INHALACIJSKI)ako postoje uvjeti za njeno izvođenje.

KONTRAINDIKACIJE:nazalne opstrukcije,infekcije gornjih dišnih puteva,multipla

skleroza,trudnoća.

11.STOMATOLOŠKO ZBRINJAVANJE OSOBA SA MENTALNIM HENDIKEPOM?

Predstavlja problem,ali i izazov za stomatologa

Treba zadobiti njihovu naklonost i povjerenje

Hiperaktivni su,uznemireni,kratke pažnje

Emocionalne reakcije su im nepredvidive

Prilagoditi se MR djetetu i njegovoj intelektualnoj,emocionalnoj i socijalnoj

nezrelosti.

Pocjena mentalnih sposobnosti omogućuje izvođenje stomatolške intervencije.

LAKA MR:mašinsko uklanjanje mekih naslaga i kamenca,lokalna aplikacija

fluorida i zalijevanje fluorida.

POMOĆ RODITELJA:pregled usta i zuba,uklanjanje naslaga,uklanajnje

kamenca,fluorizanje zuba

Ekstrakcija? Radiografija? Izrada proteza? Ortodontski aparati?

Rad stomatologa sa MR djetetom starijeg uzrasta,zahtjeva prisustvo roditelja ili

staratelja,odnosno osobe koja ce moci sprijeciti eventualno nasilno ponašsanje
djeteta.

12.PITANJE
STOMATOLOŠKO ZBRINJAVANJE OSOBA SA FIZIČKIM HENDIKEPOM?

Fizički hendikep:mišićna distrofija,kongenitalni defekt udova,cerebralna

paraliza,spina bifida.

1.MIŠIĆNA DISTROFIJA-incidencija 1,4:10 00

-javlja se samo kod dječaka

-nikada ne prohodaju prije 18.mjeseca

2.CEREBRALNA PARALIZA-učestalost 1-3:1000

-poremećaj govora(70%)

-mentalna retardacija(60%)

-epilepsija(30-50%)

-smetnje vida(25%)

-smetnje sluha(5%)

-kontrakte zglobova

3.SPINA BIFIDA-defekt u zatvaranju kičmenih pršljenova lumbosakralne

regije,tako da je kralježnička moždina nezaštićena.Posljedica toga su paraloza
različitoga stupnja,koje zavisi od veličine defekata kralježnjaka.

Djeca sa fizičkim hendikepom kod koje nisu zahvacena glava i vrat,ne

predstavlja problem za sanaciju.Prelazak iz invalidskih kolica u stomatolosku
stolicu nekada je otežan.Ako su zahvaćenin glava i vrat,sestra drži jednom
rukom glavu djeteta,a drugom-otvarač usta.

Terapija-kirurškog zatvaranja defekta-prije invazivnog stomatološkog tretmana

neophodna je antibiotska profilaksa.

Nema efikasnog lijeka,progresija se ne moze zaustaviti,posebna se paznja

poklanja oralnom zdravlju,otezano je otvaranje usta,opca anestezija se
izbjegava.

Sa 10 godina dijete je vezano za invalidska kolica

Sa 20 godina ceste su infekcije disajnih puteva

Uskoro nastupa smrt uslijed paralize srčanog mišića ili paralize respiratornih
mišića.

MONOPLEGIJA-jedan ekstremitet

HEMIPLEGIJA-jedna strana tijela

PARAPLEGIJA-obje noge

DIPLEGIJA-obje noge i minimalno obje ruke

KVADRIPLEGIJA(i noge i ruke)

14.STOMATOLOŠKO ZBRINJAVANJE OSOBA SA MEDICINSKIM HENDIKEPOM?

Medicinski hendikep je zdravstveno stanje koje predstavlja rizik za rutinski

stomatološki tretman i zahtjeva posebnu pripremu i postupak prije,u toku ili
poslije intervencije.

Urođene i stečene srčane mane,krvne diskrazije,bubrežna oboljenja,dijabetes..

Kod –pacijenta rizika-treba poduzeti mjere kako bi prevenirali nastanak

komplikacija.

5% stomatoloških pacijenata zahtjeva ABZ da ne nastane bakterijski

endokarditis!

Kod svih pacijenata koji imaju medicinski hendikep mora se:imati pismena
suglasnost ordinarijusa za stomatološku intervenciju,izvršiti medicinsku
pripremu za stomatološki tretman(antikoagulansi,AB,sedativi..)

15.PITANJE

STOMATOLOŠKO ZBRINJAVANJE OSOBA SA KARDIOVASKULARNIM

OBOLJENJIMA(BAKTERIJSKI ENDOKARDITIS).

KARDIOVASKULARNE BOLESTI(Prevencija infektivnog endokarditisa)

1.Akutni bakterijski endokarditis-munjevita bolest koja napada zdravo srce

Uzročnici: Staphylococcus aureus,streptokoki iz grupe A,pneumokoke.

2.Subakutni bakterijski endokarditis(Streptococcus viridans)

Razvija se na već oštećenim zaliscima

Može se dobiti radi:kongenitalnih srčanih mana,preležane reumatske

groznice,osobe sa umjetnim zaliscima.

3.Tranzitorna bakterijemija-pranje zuba

-upotreba interdentalnog konca

-korištenje aparata sa vodneim mlazom

Pacijenti sa rizikom nastankainfektivnog endokarditisa moraju imati najbolje

oralno zdravlje!

Hipertenzije,aritmije,reumatska groznica,šum na srcu,strukturne

anomalije,defekti srčanih zalistaka.

HIPERTENZIJA-1.Antihipertenzivi.2Sedativ,3.Antikoagulantna terapija

SRČANE ARITMIJE(pacijenti sa pejsmejkerom)-kontraindikacijska

upotreba:1.Kavitrona,2.Termokautera,3.Aparati za ispitivanje vitaliteta

Stomatološki pregledi na 3 mjeseca radi:Kontrole provođenja preventivnih

mjera i ranog otkrivanja sanacije karijesa.

INFARKT MIOKARDA-šest mjeseci poslije preležanog infarkta nije poželjno raditi

bilo kakvu stomatološku prevenciju.

INFEKTIVNI ENDOKARDITIS-visok rizik zbog umjetnih srčanih zalistaka i

prethodne pojave bakterijskog endokaarditisa

Tetralogija Fallot-(pulmonalna stenoza,dekstropozicija aorte,defekt

interventrikularnog septuma,hipertrofija desne komore)kirurški konstruirani
sistemski pulmonalni šantovi

Tetralogija Fallot-etiologija:Virusi(morbila,koksaki,citomegalo),narocito u prva

3.meseca trudnoce

Antiepileptici(fenitoin)

Učestalost:1%djece se rdja sa KSM

Injekcijska anestezija sa vazokontriktorom čime se izbjegava bol i strah kod
djeteta.

Kod djece koja plaču i koja su jako uzbuđena ne treba ni pokušavati

intervenciju.

Anestezija bez vazokonstriktora?Kod glaukoma i kod tireotoksikoze

Svako duze i jace naprezanje kod ove djece je rizicno,primjena opce anestezije
je takodjer jako rizicno.

Umjeren rizik:ostale kongenitalne srcane malformacije,hipertroficne

kardiomiopatije,prolaps mitralnog zaliska sa valvularnom
regurgacijom,valvularna disfunkcija(reumatska groznica).

ANTIBIOTSKA PROFILAKSA:1.Mašinsko uklanjanje dentalnog plaka

2.Uklanjanje zubnog kamenca

3.Vađenje mliječnih i stalnih zuba

4.Incizija abcesa

5.Brušenje zuba u protetici

6.Parodontološki tretman

7.Endodontski tretman

8.Apikotomija

9.Intraligamentarna anestezija

10.Postavljanje impantata

11.Traumatska ekstrakcija zuba

12.Reimpantacija zuba

13.Prep.kaviteta II.klase

14.Postavljanje koferdama
Kada se antibiotici daju per os,poslije 1sata se postiže najveca koncentracija u
krvi,koja se održava i u nareda 3-4sata.Poslije ekstrakcije se AB ne moraju
dati,jer bakterijemija je traje dugo.

Kod kardioloskih pacijenata endodontsko lijecenje mlijecnih zuba je

kontraindicirano.

Kod endodontskog lijecenja stalnih zuba –lijeciti samo jednokorijene prednje

zube ako liječenje ima dobru prognozu.

Endodontski tretman(dvije seanse)-1.Ekstirpacija živaca i obrada kanala

2.Punjenje kanala i plombiranje

Izmedju seansi treba uzeti pauzu od 2 sedmice.

Kardioloski pacijenti prije invazivnog stomatoloskog zahvata trebaju ispirati

usta KLORHEKSIDINOM.(0.05%,0.12%,0.20%).

Kardioloski pacijenti-krunice i mostovi?parcijalne proteze?totalne proteze?

AB PROFILAKSA(OPCA ANESTEZIJA)-Ako se antibiotici daju

intravenski,terapijska koncentracija u krvi se postiže trenutno.Ako se antibiotici
daju intramuskularno najveca koncentracija u krvi je poslije 20-30 minuta.

Alergija na
penicilin:1.eritromycin,2.clindamycin,3.vancomycin,4.lyncomycin,5.azythromyc
in,6.clarithomycin.

DODATNE MJERE!! Dobra oralna higijena(0,20% klorheksidin),fiksni ortodontski

aparati?(kolonizacija streptoccocus viridansom,ne aplocitai ih kod visoko-
rizicnih pacijenata,pokretne aparate treba redovno cistiti,savjetuje se
svakodnevno ispiraanje usta antisepticnim rastvorom tokom ortodontskog
tretmana.

Specifične situacije-Kod pacijenata gdje je neophodna AB profilaksa,napraviti

pauzu od 9 do 14 dana,da bi se smanjio rizik rezistencije bakterija na AB.

NEKOLIKO TJEDANA PRIJE OPERACIJE NA SRCU,USNA ŠUPLJINA MORA BITI

KOMPLETNO SANIRANA!!!!
Zbog primjene antikoagulansne terapije preporučuje se vađenje samo jednog
zuba u jednoj seansi.

Kod obilnijih kirurških zahvata antikoagulansnu terapiju treba izistaviti dan prije
i 1-2 dana poslije stomatoloske intervencije.(konzultacije sa kardiologom)

ZAKLJUČAK:Svim kardiološkim pacijentima treba dati pismene informacije o

važnosti primjene preventivnih mjera u stomatologiji,jer je to za njih od
životnog znažaja.

16.STOMATOLOŠKA ZAŠTITA OSOBA SA HEMATOLOŠKIM OBOLJENJIMA

Poseban problem stomatologa,oralne manifestacije:nastaju zbog metabolickih

poremećaja u epitelu sluznice,najizraženiji su na gingivi i jeziku.

U stomatološkom zbrinjavanju važna je dobra suradnja

stomatologa,hematologa i rodtelja.

Oboljenja:hemofilija,trombocitopenija,anemija,neutropenija,agranulocitoza,leu
kemija.

Objektivni
znaci:petehije,ekhimoze,hematomi,hemartroze,epistakse,hematurije.

Stomatološki problemi:produženo krvarenje,opasnost od infekcije,usporeno

zarastanje rane,nosioci virusa(HB,AIDS).

Prevencija oralnih oboljenja je veoma značajna,jer se tako smanjuje potreba za

ekstrakcijom zuba.

17.STOMATOLOŠKI TRETMAN OSOBA OBOLJELIH OD HEMOFILIJE

Nasljedna bolest,poremećaj hemostaze zbog nedostatka faktora koagulacije.

Primarna hemostaza:Interakcije između trombocita,faktora koagulacije i zidova

krvnih žila.

Sekundarna hemostaza:Stvaranje fibrina kao krajnjeg produkta

HEMOFILIJA A(nedostatak faktora VIII koagulacije)

HMOFILIJA B(Cristmanova bolest,nedostatak IX FK)

VASKULARA HEMOFILIJA(Von Willenbrandov FK)

Podjela po nivou faktora koagulacije:

Deficit (5-30%),deficit (1-5%),deficit(<od 1%),normalno(55-100%).

Preko 25% VIII faktor koagulacije u krvi-vrlo blagi hemofiličari,gotovo normalan

život,ugroženi su samo kod težih povreda,nekada se otkriva tek prilikom
operacije.

Samo 1-5% faktor koagulacije VIII

Vrlo rizični,i blaga trauma dovodi do krvarenja

Manje od 1% VIII faktor koagulacije u krvi-spontanje hemoragije,ceste

hemoartroze,deformiteti zglobova,hematurije,epistakse.

Do krvarenja moze doci i pri mlim povredama jezika,nepca,gingive i usana

prilikom žvakanja hrane.

HEMOFILIJA A-nasljedna bolest (85% svih hemofilija)

-Nedostaje VIII faktor koagulacije krvi(antihemofilni globulin)

-ženske osobe prenose bolest,oboljevaju gotovo isključivo

djecaci,50% sinova ce oboliti,incidencija je 1:10 000

HEMOFILIJA B-nasljedna bolest (15% od svih hemofilija)

-1952.pronađen je faktor IX

-KRISTMASOVA BOLEST

-oboljevaju uglavnom dječaci

-krvrenje,oboljevnje rana

PRINCIPI:Započeti prevenciju što ranije ,obavezni stomatološki pregledi na

3.mjeseca

STEPHEN CRISTMAS-prvi pacijent kod koga je grupa britanskih doktora

1952.godine,kada je bio 5-godisnji djecak,dijagnosticirali IX faktor koagulacije i
opisali ovaj poremecaj kao Kristmasovu bolest.
VASKULARNA HEMOFILIJA-nasljedna bolest,cesce oboljevaju djevojcice,Von
Villebrandova bolest,brojne nepravilnost kapilara.

STOMATOLOŠKI TRETMAN HEMOFILIJE-prevencija-konzultacije sa

hematologom.Stomatološka intervencija mora biti u zakazano vrijeme,kada su
faktori koagulacije najveci,1sat poslije transfuzije.

Prije krvavih stomatoloških intervencija mora se odrediti nivo FK u krvi.

HEMOFILIJA-za sve krvave stomatološke intervencije mora se imati pismena

suglasnost hematologa-stomatoloske kontrole na 3 mjeseca.

ANESTEZIJA(mandibukarna predstavlja rizik).

Kraće igle užeg promjera,direktno davanje mandibularne

anestezije,ubrizgavanje anestetija dok igla lagano prodire kroz meka tkiva.

HEMOFILIJA-Antikoagulansna terapija se daje 3 sata prije stomatološke

intervencije,nastavlja se jos 5-10 dana.

U ekstrakcijsku ranu se stavljaa:fibrinska pjena,sorbacel gaza,surgical

gaza,dicynon rastvor(lokalni hemostatici).

Poslije ekstrakcije zuba u narednih 7-10 dana djeca treba da koriste kašastu
hranu,tek poslije 10 dana mogu preći na normalnu ishranu.

LingvInalna infiltracijska anestezija također zahtjeva davanje prije FK.

HEMOFILIJA-ANTIFIBRINOLITICI-SPRJEČAVAJU RASPADANJ KRVNOG

KOAGULUMA-Amikar,Capramol,Ciklokapron.

HEMOFILIJA-ANALGETICI-
Paracetamol,Analgin,Cafetin,Cofan,Novalgetol,Acitaminophen.

ACETISAL NE,IBUPROFEN NE!!

Matrice se moraju pažljivo aplicirati,sisaljka se smije pritiskati pod usne

supljine,plombiranje zuba i endodoncija,plombiranje zuba bez konzultacije sa
hematologom?

Nakon primjene lokalne anestezije-rodtelji trebaju kontrolirati dijete nekoliko

sati zbog mogucnosti samopovređivanja.
HEMOFILIJA-nažalostna tisuće hemofiličara širom svijeta je putem transfuzije
zaraženo virusom HIV-a i virusom hepatitis B.Zbog toga se u radu sa ovim
pacijentima moraju provesti posebne mjere opreza.

PRINCIPI:Uvođenje stomatološkog statusa u povijest bolesti.

Oralna higijena-cetkica za zube sa mekanim ali velikim brojem

vlakana(elektricna cetkica).

Korektno urađene parcijalne proteze nisu kontraindicirane,mora se voditi

računa da tvrda zubna tkiva i paradoncijum oko preostalih zuba budu potpuno
zdravii.

Fiksni aparati se mogu normalno aplicirati,ali se mora inzistirati na dodatnim

mjerama održavanja oralne higijene.

18.PITANJE

STOMATOLOŠKI TRETMAN PACIJENATA OBOLJELIH OD TROMBOCITOPENIJE?

Trombocitopenija-smanjen broj trombocita u krvi

-normalan broj 150 000-300 000

20 00-50 000-trombocitopenija

Trombocitostanija-broj trombocita je normalan,ali su oni funkcionalno

neadekvatni.

Kod trombocitopenije vidimo tockasta krvarenja na oralnnoj sluznici.

Uzroci trombocitopenije:Lijekovi,Malignitet,Imunoloski poremecaji,HIV

infekcije,zracenje.

19.PITANJE

STOMATOLOŠKI TRETMAN PACIJENATA OBOLJELIH OD RAZNIH VRSTA

ANEMIJA.

Hipohromna,perniciozna,aplasticna,srpasta,talasemija.
Oralni status:atrofija jezicnih papila,bljedilo gingice,sklonost prema
infekcijama,sklonost krvarenju,sklonost gljivicnim infekcijama,angularni
cheilitis.

1.Hipohromna anemija-nastaje zbog nedostatka željeza koje je neophodno za

sintezu hemoglobina. Sinonim je –alderopenicna anemija.

2.Perniciozna anemija-deficit B12. Karakteristican znak:Hunter-Moellerov

glositis(crven,gladak,sjajan i bolan jezik).Dolazi do progresivne atrofije svih
jezicnih papila.

3. Aplastična anemija -Nastaje usljed oštećenja koštane srži raznim ljekovim,

kemikalijama,zračenjem ili infekcijom

4.Srpasta anemija-nasljedna bolest koja se karakterizira eritrocitima srpastog

obilka.Javlja se kod stanovnika Afrike,Azije i u zemljama Mediterana.

5.Talasemije-nasljedni poremecaj sinteze hemoglobina. Prisutna je u

mediteranskim zemljama(Cipar,Grcka,Italija).Postoji uvecana slezena,srcani
problemi,ulkusi na nogama,generalizirana osteoporoza.

20.PITANJE

STOMATOLOŠKI TRETMAN OBOLJELIH OD

NEUTROPENIJE,AGRANULOCITOZE,LEUKEMIJE

NEUTROPENIJA-nasljedno oboljenje,koje se karakterizira smanjenjem broja

neutrofilnih granulocita u perifernoj krvi.Postoji izuzetn sklonost prema
bakterijskim infekcijama.U ustaima su ceste ulceracije i izrazna parodontopatija
s dekstrukcijom kosti i gubitkom zuba.

AGRANULOCITOZA-tesko oboljenje,u etiologiji se spominje ostecenje kostane

srzi razlicitim agensima (soli zlata,sulfonamidi,kinin,aminopirin,ionizirajuce
zracenje,razne infekcije).Postoji potpuni nedostatak granulocita i velika
opasnost od infekcije prilikom krvavih stomatoloskih intervencija.Kod
agranulocitoze imamo pojacanu sklonost prema infekcijama,usporeno
zarastanje rana.

LEUKEMIJA-maligno oboljenje krvi,karakterizira se bujanjem nezrelih stanica

bijele krvne loze.Leukemija je najcesce forma maligniteta u djecjoj dobi.
ZAKLJUCAK:Kod djece sa hematološkim oboljenima prilikom stomatoloških
intervencija postoji opasnost od produženog krvarenja i bakterijskih
infekcija.Zbog toga se mora imati pismena suglasnost od hematologa za svaku
krvavu intervenciju i izvještaj da je izvrsena medicinska priprema.

21.PITANJE

PAPILLON-LEFEVROV SINDROM

Glavne karakteristike:Hiperkeratoza sa hiperhidrozom dlanova i tabana,rana i

jako izrazena parodontopatija(prisustvo brojnih disfunkcija leukocita),razvitak
specificne bakterijske infekcije(agribacter actinomycetemcomitans).

Nicanje mliječnih i stalnih zuba je normalno.Vrlo rano dolazi do

gingivitisa(gingiva jako crvena i cesto hiperplasticna).

Rana pojava parodontopatije i gubitak mliječnih zuba(oko 4-5 godine) i stalne

denticije (do 14 godine).Na kon ispadanja zuba alveolarna mukoza je
normalna.Cesto je prisutna halitoza.Duzina zivota i inteligencija su obicno
normalni.Po nekada postoji mentalna retardacija i slab fizicki razvoj.

Stomatološki tretman-uspostavljanje idealne oralne higijene i tretman

parodontopatije.Prognoza je losa i vrlo brzo je neophodna izrada totalnih
proteza.

22.PITANJE

STOMATOLOŠKI TRETMAN PACIJENATA OBOLJELIH OD EPIDERMOLYSIS

BULLOSA HEREDITARIA

Rijetka kronicna bolest,na najmanji dodir javljaju se bule(plikovi)

Dijeli se na:epidermolysis bullosa simplex,epidermolysis bullosa

dystrophica,junctionalna epidermolysis bullosa.

Poslije povređivanja –javljaju se bule koje ubrzo rupturiraju stvarajući kruste

koje nakon liječenja ostavljaju ožiljak.

Bule-na laktovima,koljenima,skočnim zglobovima.

Gubitak noktiju,fuzioniranje prstiju.

Oboljeli su mentalno očuvani(zato tesko podnose ovakvo stanje).

STOMATOLOŠKI TRETMAN-nekariogena prehrana,primjena fluprida,ispiranje

usta klorheksidinom,meke cetkice za zube,ceste kontrole,rana sanacija karijesa.

Redovni stomtološki pregledi:zdravstveno-vaspitani rad,otkrivanje i sanaciju

inicijalnog karijesa,sprječavanje komplikacije i ekstrakcija zuba.

Zadržavanje zuba u vilicama je važno jer pacijenti nisu u stanju da nose proteze.

Vaterolne se ne koriste pri stomatološkom tretmanu jer mogu iritirati mukozu i

izazvati nastanak bula.Stomatoloski rad u vazduhu(izbjegavati pritisak na oralnu
sluznicu).Intubacija se radi pažljivo da ne nastanu bule.

23.PITANJE

SJOGRENOV SINDROM?

Rijetko,kronicno oboljenje.Etiologija:genetski faktori,virusi,autoimuni

mehanizam.90% oboljevaju zene starije od 40 godina.Dvije forme
sindroma:primarna i sekundarna(udruzena sa drugim oboljenima vezivnog
tkiva).

Kod Sjogrenovog sindroma imamo kserostomiju,smanjenu sekreciju

suza(conjuctivitis sicca,rhinitis sicca,pharyngolaryngitis sicca),prisustvo
autoimunog reumatoidnog poliartritisa.Smanjeno lučenje znojnih i stomačnih
žlijezda,veoma žeste respiratorne infekcije.

Kserostomija:subjektivan osjecaj izrazite suhoce u ustima koji u značajnoj mjeri

utjece na kvalitetu života.

Hiposalivacija:lucenje nestimulirane pljuvacke manje od 0.1ml/min,a

stimuliranje manje od 0,7ml/min.

Oralna mukoza:suha,glatka,sjajna,atroficna sa ulceracijama.Kserostomija(zbog

hiposalivacije),jezik gladak i izbrazdan.Disfagija,helitis,kandidijaza,nastanak
fudroajantnih oblika karijesa.

Terapija:Sijalogoga(pilokarpin),zamjenici za pljuvacku i suze,plasticne

flasice,voda sa dodatkom fluorida,dobra oralna higijena,lokalna primjena
fluorida,ceste stomatološke kontrole,imunosupresivi,antimalarični lijekovi.
24.PITANJE

DOWNOV SINDROM?

Downow sindrom je genetski poremećaj i najčešći je uzročnik mentalne

retardacije kod djece. Kongenitalni je poremećaj i nešto češće se javlja kod
kasnijih trudnoća – poslije 45.godine) Dolazi do trisomije 21 kromosoma.
Incidencija je 1:1000 i više pogađa mušku djecu. Karakterizira se: usporenim
rastom i razvojem (fizičkim i mentalnim), počinju sjediti s 11 mjeseci, prohodaju
s dvije godine. Nakon puberteta su pretežno gojazni, imaju izraženu ptozu
očnih kapaka, te makroglosiju. Inače su pitomi i druželjubivi, te se može
uspostaviti dobra suradnja sa njima. Mogu se dobro socijalizirati, vole slušati
glazbu, skloni su zaljubljivanju, a često starenjem postaju agresivni i tvrdoglavi.
Svi su mentalno retardirani: teška (30%), duboka (45%), umjerena (20%), laka
(5%)
Uzrok smrti ovakvih pacijenata su najčešće kongenitalne anomalije srca i
respiratorne infekcije. Zbog predispozicijskog gena, 20% njih ima leukemiju.
Prosječno žive oko 40 godina. Često imaju Hepatitis B!! – potreban je veliki
oprez pri radu sa njima.
Stomatološke karakteristike:
 Dentitiotarda – imaju zakašnjeno nicanje zuba. Prvi mliječni zub im nikne
u drugoj godini, a kompletna mliječna denticija u 5. godini.
 Hipodoncija, mikrodoncija, taurodontizam – česte anomalije zuba
 Makroglosija – linguascrotalis (veliki i jaki jezik).
 Apertognatija – otvoren, te ukršten zagriz
 Paradontopatije česte zbog loše higijene i ishrane
 Karijes prevalencija je obično mala
 Progresivni gubitak kosti u incizalnoj regiji donje vilice
Paradontopatije nastaju zbog slabije autoimune obrane i metaboličke blokade
maturacije kolagenih vlakana.
Često su nosioci virusa hepatitis B, te imaju srčane mane pa je potreban oprez i
iscrpna heteroanamneza. Stomatološki rad je moguć u nešto sporijem tempu,
izuzetno je važan prijateljski odnos sa njima (obično su druželjubivi i
kooperantni), a zavisi od stupnja mentalne retardacije. Kod nemirnih se
primjenjuje sedacija, a kod oboljelih sa izraženom mentalnom retardacijom
opća anestezija.
Stomatološka terapija: idealno bi bilo prevenirati paradontopatije koliko je to
moguće sa redovitom i pravilnom oralnom higijenom i upotrebom rastvora
klorheksidina. Endodontski tretmani su kontraindicirani kod mliječnih zuba, a
kod stalnih se može izvesti na prednjim zubima ako postoji dobra suradnja.
Ortodoncija često nije moguća zbog problema vezanih za mentalnu retardaciju
(ne podnose pritisak). Djeca sa srčanom manom se moraju prije krvavih
intervencija zaštititi antibioticima.

25.PITANJE

STOMATOLOŠKI TRETMAN OBOLJELIH OD EPILEPSIJE?

Epilepsija (grč. iznenadni napad) karakterizira se periodičnim konvulzivnim

napadima, koja nastaje uslijed oštećenja mozga. Epilepsija i mentalna
retardacija su najčešći neurološki poremećaji kod djece sa incidencijom 0,5-1%.
Često je udružena s fizičkim hendikepom.
Uzroci epilepsije su: trauma pri porođaju, hipoksija, tumor mozga, intoksikacija,
trauma glave, sunčanica, metabolički i endokrini poremećaji, itd… Ako je uzrok
nepoznat riječ je o idiopatskoj epilepsiji koja čini veliki postotak epilepsija.
Može se javiti u bilo kom uzrastu, a najčešće se javlja prije dvadesete godine
(70%), a ako se javi nakon 40 godina uzrok je u strukturnim i metaboličkim
poremećajima.
Bolest počinje visokom temperaturom i febrilnim konvulzijama. Konvulzije su
mnogo češće kod male djece čiji je nervni sistem osjetljiv. Ponekad se mogu
javiti određeni predznaci epileptičnog napada koji se nazivaju aure.
Manifestacije napada:
Mali epileptični napad (petit mal) – nastaje kratkim prekidom svijesti i
''prevrtanjem'' očiju. Traje 15-20 sekundi, nakon čega bolesnik normalno
funkcionira. Ovakav epileptični napad može biti izazvan hiperventilacijom ili
trepćućim svijetlom. Mali epileptični napadi spontano se mogu izgubiti oko
puberteta. Ovakvi napadi u stomatološkoj ordinaciji ne predstavljaju veliki
problem, te ne postoji potreba bilo kakve posebne intervencije, već se
stomatološki tretman nastavlja.
Veliki epileptični napad (grand mal) – nastaje naglim gubitkom svijesti pri
čemu pacijent pada tamo gdje se zatekao. Nekad napadu prethodi čulna
halucinacija ili neprijatan osjećaj u predjelu želuca (aure). U trenutku napada
može se čuti karakterističan ''krik'' zbog spazma mišića larinksa, grudnog koša i
abdomena. Javljaju se tonično-klonične kontrakcije mišića, stanje je praćeno
gubitkom svijesti, zjenice su proširene i ne reagiraju na svijetlost. Lice je
zgrčeno, vilice stegnute, glava i trup su savijeni u nazad. Disanje je prekinuto
zbog spazma muskulature i dolazi do cijanoze. Tonična faza traje oko 20-60
sekundi, te tada je potrebno fiksirati pacijenta. Klonična faza je karakterizirana
ritmičnim kontrakcijama mišića, traje 1-2 minute, a nakon toga kontrakcije
postaju rjeđe i nestaju.
Poslije dubokog inspirijuma, uspostavlja se disanje, koje je nepravilno i
isprekidano kloničnim mišićnim kontrakcijama. Prilikom napada dolazi često do
ugriza jezika, pljuvačka se pretvara u krvavu pjenu pod utjecajem kontrakcija
jezika. Može se javiti i često spontano mokrenje. Nakon napada bolesnik je
umoran, zbunjen i ima glavobolju.
Kod oboljelih od epilepsije veoma je bitno uzeti detaljnu anamnezu – da li
prima terapiju antiepilepticima. Prije intervencije je potrebna konzultacija i
priprema sa neurologom koji po potrebi dopuni terapiju i da pismenu
suglasnost.
Stomatološki tretman:
 Najveći broj epileptičnih pacijenata – tretman se vrši na uobičajen način
 Uvijek prije intervencije treba provjeriti da li pacijent uzima
antiepileptike
 Treba biti oprezan prilikom aplikacije lokalne anestezije i koristiti otvarač
prilikom davanja
 Ako dođe do epileptičnog napada prilikom intervencije potrebno je iz
usta izvaditi sve instrumente i vaterlone. Pacijenta se fiksira, zaštiti usne i
jezik s rolnom gaze i ne preporučuje se njegovo pomijeranje dok napad
ne prođe. Nakon napada sa stomatološkim tretmanom ne treba
nastavljati.
Oralna patologija kod epileptičara je uvjetovana lijekovima:
 Fenitoin (dilantin) – antiepileptik koji za nuspojavu ima izazivanje
hiperplastičnoggingivitisa. Hiperplastičnagingiva je čvrsta,
svijetloružičaste boje, ne krvari sponatno ako je oralna higijena na nivou.
 Može ometati nicanje stalnih zuba kod djece. Ostali nusefekti se mogu
pojaviti u obliku nistagmusa, muke i povraćanja. Ali to je lijek koji
najbolje sprječava epileptične napade.
 Primidone – drugi je lijek izbora
Kod hiperplazijegingive često je neophodna gingivoktomija. Ako se fenitoin ne
zamjeni drugim lijekom i ne uspostavi dobra oralna higijena, recidivi će biti
česti.

26.PITANJE

PRIMJENA OPĆE ANESTEZIJE U STOMATOLOŠKOM ZBRINJAVANJU OSOBA SA

POSEBNIM POTREBAMA

Opću anesteziju u stomatološkom radu možemo podijeliti na: intravensku,

intramuskularnu, inhalacionu ili kombiniranu.
Intravenska anestezija – ranije se često koristila za kratkotrajne stomatološke
intervencije, kao što je ekstrakcija zuba kod hendikepirane ili jako uplašene
djece, incizijuabcesa ili drenažu zuba. Danas se ona najčešće koristi za
uvođenje hendikepiranog djeteta u inhalacionu anesteziju. Koriste se
barbiturati, neuroleptici i dijazepa, što određuje anesteziolog.
Inhalaciona anestezija – vrsta opće anestezije koja se postiže udisanjem lako
isparljivih tekućina (etar - nekada, kloroform, halotan..) ili gasova (azot oksidul,
ciklopropan). Inhalaciona anestezija se također može koristiti kod kratkotrajnih
stomatoloških intervencija kao što su ekstrakcija mliječnih zuba, stomatološki
pregled poslije traumatske povrede hendikepiranog djeteta i slično.
Za nesmetani rad u ustima hendikepiranog pacijenta najbolje je intubaciju
aplicirati preko nosne šupljine – nazotrahealnaintubacija, a u slučaju
neprohodnosti nosa, ili prisutne devijacije septuma, potrebno je napraviti
orotrahealnuintubaciju koja znatno smanjuje radno polje stomatologu. Nakon
endotrahealne intubacije i djelovanja anestezije potrebno je izvršiti tamponadu
grla i nakon postavljanja fiksatora za držanje otvorenih usta, počinje se sa
stomatološkim tretmanom.
Kombinirana ili balansirana anestezija – označava primjenu više
medikamenata koji se u organizam pacijenta unose različitim putem
(intramuskularno, intravenski ili inhalaciono), radi postizanja opće anestezije.
Razlog za primjenu kombinirane anestezije je taj što se primjenom više
sredstava u različitim periodima opće anestezije potenciraju poželjna svojstva
svakoga od njih, a da se pri tom njihovi negativni efekti svedu na minimum.
Prije primjene opće anestezije roditelji se moraju pismeno suglasiti (potpisati
formular) da prihvaćaju rizik koji nosi stomatološko zbrinjavanje njihovog
djeteta pod općom anestezijom.
Sanacija usta i zuba hendikepirane djece pod općom anestezijom zahtjeva
timski rad stomatologa specijaliste za dječju stomatologiju, stomatološke
sestre, anesteziolog i anestetičar, a po potrebi se uključuju i drugi profili kao
npr. oralni kirurg, ortodnot, internist..
Anesteziolog mora znati vrstu i obujam stomatološkog zahvata da bi planirao
vođenje anestezije.
Najčešći pacijenti za rad u općoj anesteziji su autisti, mentalno retardirana
djece, oboljeli od cerebralne paralize, te kod raznih sindroma.
Dvije su mogućnosti izvođenja opće anestezije: pacijenti se hospitaliziraju ili se
rad obavlja u ''dnevnoj bolnici'' – ambulantni prijem gdje je osigurana infuzija,
nadzor i oporavak par sati nakon primjene.
Redoslijed sanacije pod općom anestezijom:
 Uklanjanja plaka i kalkulusa (kontraindicirano kod upale gingive)
 Zalivanjefisura
 Plombiranje zuba (privremeni ispuni se ne postavljaju; ne liječi se
cariesprofundacomplicat – ne koristimo kalcij hidroksid, već se takvi zubi
ekstrahiraju)
 Endodoncija – sužene su indikacije za endodonciju zbog vremenski dužeg
tretmana i nemogućnosti snimanja radiograma.
 Ekstrakcija zuba – proširene su indikacije za ekstrakciju, u slučaju
zaostalog karijesa postoji kasniji problem otkrivanja zuba uzročnika kod
javljanja komplikacija.
Sanacija se vrši serijski po kvadrantima; potreban je rad sa otvaračima,
tamponadapharynxa je obavezna zbog mogućnosti aspiracije stranih tijela
(komadića zuba, plombi). Otvarač se postavi lijevo i počinje rad u gornjem
desnom kvadrantu. Vrši se detaljan pregled i plan rada – postavlja se takav
redoslijed da se štedi vrijeme. Nakon sanacije desne strane, premješta se
otvarač na suprotnu stranu i sanira se lijeva strana. Obično se posljednje rade
ekstrakcije zuba, polako zbog mogućih fraktura i zaostalih korjenova.
Ekstrakcije su teške jer glava nije fiksirana i nema otpora. Ekstrakcije se rade
posljednje jer krvarenja smanjuju vidljivost.
Nakon intervencije obavezna je detaljna inspekcija da se odstrane zaostala
strana tijela. Oporavak traje 2-3 sata u dnevnoj bolnici, zatim se daje otpusna
lista i pisano uputstvo roditelju o postoperativnom režimu – ne jesti ni piti
određeno vrijeme; te zakazati kontrole.
Postoperativna njega kod hendikepiranih zna biti teška, zbog njihovog nemira
znaju previše čačkati rane, pa čak i kidati konce, pa je nekada neophodno davati
hemostatike.
Kod 45% (nije pouzdano) hendikepirane djece nakon opće anestezije se javlja:
glavobolja, nausea, povraćanje, bolovi u ustima i grlu, bolovi u mišićima, te
blago krvarenje. Pitanje je koliko hendikepirana djeca uopće mogu opisati svoje
stanje, pa ovakve podatke treba uzimati sa rezervom.

27.PITANJE

OPĆI PRICNIPI U STOMATOLOŠKOM RADU SA HENDIKEPIRANIM OSOBAMA?

 Što ranije početi s prevencijom, dijagnozom i sanacijom oralnih bolesti

(promocija oralnog zdravlja)
 Stomatološke kontrole zakazivati na svaka 3 mjeseca (zdravi pacijenti –
djeca svakih 6 mjeseci, dok odrasli jednom godišnje)
 Obuka roditelja da redovno održavaju djetetu oralnu higijenu
 Korištenje električne četkice za zuba – više puta dnevno
 Objasniti roditeljima zbog čega su oboljeli zubi velika opasnost za opće
zdravlje hendikepirane djeca
 Spriječiti utjecaj komplikacija na opće zdravlje (naglašeno kod
hendikepiranih, bitno i za zdrave)!
 Ne težiti ''estetskom idealu'' već biti realan u procjeni što je kod
hendikepirane osobe stomatološki prioritet
 Napraviti individualni ''stomatološki preventivni program'' zbog različitih
mogućnosti hendikepiranih osoba (ispiranje s klorheksidinom, mekane ili
električne četkice….)
 Napraviti individualni ''plan terapije'' zbog različite vrste i težine
hendikepa
  Za svaku vrstu hendikepa izraditi brošuru ili uputstvo za roditelje
 Za nepokretne hendikepirane osobe osigurati kućne posjete stomatologa
(''portabl'' prijenosni instrumenti su potrebni)
 Zdravstveno vaspitani rad vršiti u ustanovama gdje borave hendikepirana
djeca
 Stomatološka protetika za hendikepirane osobe je jako ograničena zbog
''protetskestomatopatije'' i slabe suradnje
 Indikacije za vađenje zuba su proširene u odnosu na zdrave osobe
 Indikacije za liječenje zuba su sužene u odnosu na zdrave osobe
 U komunikaciji sa hendikepiranim osobama ponekad se mora uključiti
''treće lice'' – defektolog (oligofrenolog)/ Surdolog – radi sa gluhima;
Tiflolog – sa slijepima.
 Prije stomatološke intervencije neophodna je pismena suglasnost
liječnika ''ordinarijusa''
 Povećana je mogućnost zaraze stomatologa (hepatitis B, AIDS) – oprez s
iglama i sondama
 Veća je mogućnost ''incidenta'' u toku stomatološke intervencije
 Češće su indikacije za primjenu opće anestezije nego kod zdravih osoba
 Hendikepirane osobe se zakazuju na početku ili na kraju radnog vremena
 Hendikepirane osobe ne smiju čekati!!!
 Često je potrebna medicinska priprema (antibiotici, antiepileptici, faktori
koagulacije, sedativi, itd…)
 Hendikepirane osobe se primaju u ''posebnu ordinaciju'' – posebni
instrumenti, sterilizatori, itd…
 Hendikepiranu osobu treba liječiti uvijek isti stomatolog koji je
specijalista za ovu oblast. Hendikepirani teško trpe promjene i naviknu se
na jednog stomatologa i isto osoblje.

Ostalo:
Pappillon – Lefevre sindrom – 1-4:1 000 000. Nasljedni sindrom, autosomno
recesivno se prenosi, a karakteriziraju ga brojne disfunkcije leukocita,
hiperkeratoza. Dužina života i inteligencija su normalni.
Stomatološki: rani gingivitisi s normalnom alveolarnom mukozom, halitoza –
fetor ex ore. Nicanje mliječnih i stalnih zuba je normalno, ali vrlo rano dolazi do
gingivitisa i rane pojave paradontopatije. Mliječna denticija se gubi s 4-5
godina, a stalna do 14 godina. Nakon ispadanja zuba alveolarna mukoza je
normalna te se protetski nadoknade zubi sa totalnim protezama.

Sjorgenov sindrom – autosomno oboljenje žlijezda s egzogenim lučenjem.

Karakteristična je suhoća usta (xerostomia) zbog hiposalivacije, smanjena
sekrecija suza, česti rinitisi i pharyngitisi, smanjeno lučenje znojnih žlijezda i
veoma česte respiratorne infekcije.
Stomatološki: oralna mukoza je suha, glatka, sjajna i tanka, a često i atrofična sa
ulceracijama. Jezik je gladak i izbrazdan. Prisutna je disfagija, chelitisi i
kandidijaza. Nastaju fudroajantni (munjeviti) oblici karijesa zbog hiposalivacije.
Hiposalivacija – lučenje nestimulirane pljuvačke manje od 0,1 ml/min, a
stimulirane manje od 0,7 ml/min.
Terapija: sijalogoga (pilokarpin) – stimulacija pljuvačke; korištenje zamjenika
pljuvačke i suza, pijenje vode sa dodatkom fluorida, dobra oralna higijena, česte
kontrole, lokalna primjena rastvora za ispiranje usne šupljine, te korištenje
imunosupresiva.

28.PITANJE

ORALNA HIGIJENA KOD HENDIKEPIRANIH OSOBA?