ORTODOXIJA ILI ORTOPRAXA? Zivan Bezié Nismo mogli uzeti u razmatranje problematiku _ortokoxije i ortopraxe prije nego Sto smo pokuSali naéelno raStistiti pitanje odnosa teorije i praxe.! Po8to ortodoxija potiva na vjerskoj teoriji, a ortopraxa na vjer- skoj praxi, jasno je da su ova dva pojma usko povezana. Dok su u proglim stoljecima kr8éanstva teolozi i iilozofi priznavali pr- venstvo. ortodoxije, u posljednje je vrijeme nastupio pomak u vredno- vanju, pa danas u suvremenoj misli dominira utjecaj ortopraxe. Opdi trend moderne filozofije i teologije kreée prema valorizaciji praxe. Pra- gmatizam, prakticizam i funkcionalizam su u modi. Tako se sve vise pragmatizira i teologija, Da spomenemo samo slutaj pastoralke, Najprije su poéeli protestanti, a sada su veé prihvatili i katolici, azivati pasto- ralku »praktiénom teologijom« (premda su i neke druge grane teologije jednako praktiéne) i broje ju u »Handlungswissenschaftens. Pri tome je zanimljivo da se ditavi komplex krSéanskog Zivota polarizira oko pravovjerja i pravotinstva, Premda se religija sastoji od tri bitna elementa: vjere (dogma), djela (moral) i bogosluzja (kult), ovaj treéi ele- j. bogostovlje ili pravoslavlje,? ostao je u sjeni, Moida stoga sto misle da je on ionako nepovrediv (omnia ad majorem Dei gloriam« — vertikala!), a drugi opet drée da se bogosluzje bitno sastoji u bratosluZju (horizontala!). Meni se tini da ée glavni razlog biti u tome Sto je i bogosluzje zapravo vjerska praxa, pa se njoj i pribraja. U sva- kom je sluéaju ovdje sinhronija izgubljena, rasprava se prebacila na dija- kronijsku os. Da ne duljimo s uvodom, zadr%imo se na srZi problema odnosa ontodox- ije i ortopraxe, Mo%emo ga kratko sazeti u Camusovo pitanje: moze li postojati svetost bez vjere u Boga? (La Peste). »SINE FIDE...« (Hb 11, 6) Sto je zapravo ortodozxija? To je slozenica dviju grékih rijeti orthos — uspravan, prav, ispravan — i dowa (od glag. dokéo), 8to magi mi8ljenje, uvjerenje, vjera, slava. Prema tome ortodoxija oznatuje ispravno mi8- ljenje ili pravovjerje. U krs¢anskom smislu ono je jedina prava vjera, od Krista navijestena. Rijeé se iskovala u onim tekim vremenima kad je mlada Crkva morala braniti svoju vjeru proti brojnim krivim tumatenjima krS¢anstva (here- ze, krivovjerja). Zbog toga je ordoxija ostala u Gitavoj proglosti na viso- Koj i zasluzenoj cijeni. Pravovjerje je spasilo krSéanstvo i Katoliéku erk- @ 1%, Bezié, Teorija i praxa (Crkva u svijetu, br. 4., g. 1982). 2 U ovom élanku termini ortodoxija i pravoslavlje ne odnose se na tzv. pravo- slayno kr8éanstvo, Uzimamo ih samo u njihovu korijenskom znaéenju. 40vu. Stoga u ovoj slogenici semantitki naglasak rijeti pada na vjersku pravost ili ispravnost. Premda je N. Berdjajev u svojoj autobiografiji izjavio da on ne priznaje nikakvu ortodoxiju,? njegova pravoslavna Crkva se ponosno kiti nazi- vom »pravoslavna«, Sto i danas istitu njezini teolozi. Onj koji zagova- raju prvenstvo pravovjerja najie3¢e se pozivaju na sv. Pavla: »Bez vie re je nemoguée ugoditi Bogu« (Hb 11, 6). Pavao je napisao o8tre rijeti. »Kad bi mi ili andeo s neba vama navijeStao drugagije nego Sto smo vam veé navijestili, neka bude proklet!« (Gal 1, 8), pa malo zatim zakljuéuje: »Neée se opravdati govjek po djelima zakona nego po vjeri Isusa Kri- stax (Gal 2, 16). Gnostitki pokret je jo vise naglasio potrebu vierskog znanja. Ugled »theorie« u grékoj filozofiji podigao je i ugled kréanskih dogmi i teoloskih zakljuéaka. . Dogmatika je postala centralna teolo’ka disciplina. Vita contemplativa je udivala vedi ugled nego vita activa. Istina se isticala vise nego ljubav. Kako je pak istina »iskljutiva« i netolerantna, u srednjem se je vijeku znalo s pravovjerja prijeéi na krivoginstvo (inkvizicija npr.). Uza sve to su se radala nova krivovjerja i ustrajno padale nove anateme. Pogre’ke u vjeri su uvijek kobne. Vode krivovjerju, zavode na krivi put, zagovaraju la% i razbijaju kr8cansko jedinstvo. Buduéi da je vjera po- kretna snaga u Zivotu vjernika, veoma je vazno je li ona istinita i valja- na, Naroégito u moralnom Zivotu pojedinaca i dru’tva (odatle moralni pojmovi bona i mala fides). I sami filozofi priznaju da su vjerske za- blude daleko opasnije od filozofskih.4 Bez misliti ispravno nemoguée je raditi ispravmo. To je nadelo temelj svake vjere, svake ideologije i svakog uvjerenja. Stoga je razumljivo Sto je ortodoxija tako vaina za svaku konfesiju, pa i za katoliéku.5 U_ pra- vovjerju ledi smisao vjerske dogme i svih doxema. Istinito vjerovanje je sudbonosno ne samo za vjeru u cjelini, nego i za svaki viernidki i pasto- ralni din.® Postoje razni parametri kojima se mjeri sukladnost s ortodoxijom (ob- java, predaja, credo, dogma, utiteljstvo, consensus theologorum fide- liumque). No o njima meéemo govoriti jer ovdje imamo drugi cilj pred otima: mjeriti prednost pravovjerja i pravoéinstva, »FIDES SINE OPERIBUS...« (Je 2, 26) Grtodoxija je stara rije’, jedan od najstarijih teolo’kih pojmova. Orto- praza je moderna kovanica, nastala u vrijeme kad je poéela rasti cijena e * Cit, po Revue philosophique de Louvain, svibanj 1982, str. 236, 4 David Hume je veé davno napisao »Generally speaking, the errors in reli- gion are dangerous, those jin philosophy only ridiculous« (cit. po H. Schofield, The philosphy of education. X izd, Allen & Unwin, London 1979, str. 253). ® Civiltd cattolica, br. 3006, g. 1975, str, 449 i dalje. ° »Najmanji pastirski akt treba da stoji na terenu teoretske pouzdanosti« B, Mijat, Odzivi i dozivi. Beograd 1974, str. 160. — Sa sociopsihologkog je stano- 41praktitnog vida Zivota. Ona je tedo nagega doba. Danas ljude vise za- nima ispravnost djelovanja nego vjerovanja. Kako veé znamo, praxis znati djelovanje a orthés ispravnost. Prema to- me je ortopraxa ispravno djelovanje, ostvarivanje vjere u praxi. Ona je u tijesnoj vezi s ortodoxijom, jer Zivot mora biti u skladu s istinom i do- brotom. Ako je na’e djelovanje viSe u skladu s normom dobrote, mogli bismo ga nazvati i euprazis (eu znadi dobro, eti¢ki pravilno).? Dobro je primijetiti da je u izri¢aju ontodoxija vise nagla’en prvi dio rijeti, dakle teoretska pravilnost, a u ortopraxi je obiéno naglaSen drugi dio, tj. praktiéno djelovanje. ZaSto je tako? Zato Sto vjera-teorija ko&ta manje irtava (ako se vjera shva¢a kao puka teorija) nego vjera-praxa. Stoga je ugodnija i komodnija ispravnost vjere nego ispravnost Zivota. A ljudi, kako znamo, veéinom idu linijom manjeg otpora, vole ono Sto im je lakée. Kr8éanska ortopraxa ima svoj temelj u hebrejskoj teologiji, gdje je dje- lovanje bilo vainije nego vjerovanje (»djela zakona«!). Napetost izmedu krSéanske teorije i praxe mogla se je opaziti ve¢ u apostolsko doba. Pa- vao je npr. vie isticao pravovjerje, a Jakov pravodjelstvo, Jakov je na- ime zapazio jalovost vjere mnogih krééana, pa ih stoga potive na djelatnu vieru (Jk 2, 14. 18), Kad se je pojavilo monaitvo i kasnije redovnistvo, postalo je aktualno pitanje odnosa akcije i kontemplacije. U toj dilemi heki kr8¢ani nisu znali naéi pravu ravnoteZu. Sad se, u najnovije vrije- me, pridaje velika vrijednost vjerskom iskustvu. Ono na neki nadin po- staje izvorom i mjerilom vjere® Potaknuti visokim vrednovanjem praxe, u nae su se dane i kri¢anski teolozi podeli sve vise baviti teologijom zemaljskih vrednota, 1judskim djelovanjem i njegovim plodovima te suvremenim praktiénim problemi- ma. Tako su nastale razne »teologije praxe«. To su tzv. teologija svijeta, rada, mira, kulture, iskustva, igre, napretka, oslobodenja, revolucije i uopée »politiéka teologija«. Vedinu njih je kratko obradio B. Mondin u svojoj knjizi Teologije praxe® Dobro je da se s teoloskog stanovi8ta razrade sve zemaljske vrednote kao i svi vidovi ljudske praxe, Sve akcije i sve vrednote mogu biti objekt @ vista obradio pravovjerje J. P. Deconchy, L’ortodozie religieuse, éd Ouvri- éres, Paris 1971. ? Termini etika i moral dolaze z gré. rijeti ethos, odnosno latinske mores, i znage isto: dobri obitaji, viadanje. ® W. Keilbach, Religidses Erleben, Mtinchen 1973. Wagner, Gottes Erfahrug — Spiritualitét des Neuzeit. EOS, St, Otilien 1977. B. Lotz, Transzendentale Erfahrung. Herder, Freiburg 1978. Donovan, Interpreting religious experience. Seabury Press. N. York 1979. . Guzzo, Analisi dell’umana esperienza. Ed. Milella, Lecce 1979. Moltman, Experiences of God. Fortres Press, Philadelphia. 1980. Imbach, Glaube aus Erfahrung. Rex, Luzern 1981. . Godin, ‘Psychologie des expériences religieuses. Centurion, Paris 1981. Schaeffer, Fahigkeit zur Erfahrung. Herder, Freiburg 1981, . Betz (Hg), Zuginge zur religiésen Erfahrung. Herder, Freiburg 1982. G. B. Mondin, Teologie della prassi. Queriniana, Brescia 1973. Spyam POM pM 42teologije (pod vjerskim vidom, dakako), ali one ipak ne mogu biti njezin hermeneutski princip. Objectum formale quod u teologiji moze biti samo Objava. Ona je temeljni kriterij kr8éanskog vrednovanja. G. B. Mondin se je na vise mjesta zabavio istrazivanjem uzroka spome- nutog trenda teologije praxe.! Osim onih uzroka Sto smo ih veé nabrojili u Glanicu »Teorija i praxa« (moé suvremene praxe, pragmatizam kao filozofi- ja, sekularizacija), on vidi korijene jednostrane ortopraxe u pomanjkanju fi- lozofske informiranosti suvremenih teologa, isticanju Kristova spasiteljskog djela na uStrb nauke, primatu djelatne ljubavi, precjenjivanju Zivota i hitnosti rjeSavanja mnogih i teSkih problema suvremenog svijeta (rada, glada, pravde, mira, diskriminacije itd.). Ja bih jo3 nadodao kao razlog teologkog pragmatizma i pretjerani respekt ljudskog vjerskog iskustva. Na koje se argumente pozivaju pragmatisti?!! Obigno vele da je »theoria« (u prvotnom smislu) moguéa samo na nebu, na zemlji nam preostaje »praxis«. Cilj vjere je praxa, ako vjera ne Zeli ostati neplodna. Ona mora ne samo tumatiti Zivot, mora ga mijenjati, inage nije potrebna.? U Crkvi ima ionako previe teorije, a malo praxe.! Mnogo se govori, a malo se u djelo provodi. Svijet sudi kr8éanstvo upravo prema njegovoj praxi. Poznate su teSke Nitzscheove rijeti: »U stvari, bio je samo jedan kr8éa- nin i taj je umro na krizu.«“4 Naravno, u prilog svoje teze navode i mno- ga mjesta iz Biblije. Poznati moralist B. Haring misli da nema prave ortodoxije bez orto- praxe, On ih izjednaéuje pod parolom »Tatwort« i veli: »Taten sind Worte, Worte sind Taten.«!5 Ako se pak radi o prednosti jedne nad dru- gom, onda prioritet pripada praxi.!9 Slovenski biskup Grmig misli jed- nako.!7 Sto jo8 vise iznenaduje, takvom se miSljenju priklanjaju i sami protestantski bogoslovi. Medu ostalim H. Zharnt'8 i D. Sdlle. »ET DEMONES CREDUNT...« (Jc 2, 19) Nakon svih dosad izlozenih — kako vidjesmo i protuslovnih — stavova medu teolozima, postavlja nam se pitanje: sto je za Zivot vjernika va%- nije — prava vjera ili ispravno kré¢ansko djelovanje? Da je vjera i njezino poznavanje apsolutno potrebita, 0 tome vopée ne- ma sumnje. »Sine fide impossibile est placere Deo« (Hb 11, 6). Put prema @ Osim u citiranoj knjizi jos u Le teologie del nostro tempo, ed. Pacline, Alba 1976, str. 101 i dalje, te u Osservatore Romano od 15. X. 1976, st. 3. “D. Berdesinski, Die Praxis — Kriterium fiir die Wahrheit des Glaubens? Don Bosco, Miinchen 1973. E, Cambon, L’ortoprassi. Ed. Citla Nuova, Roma 1974, ® Stimmen der Zeit, br. 1, g. 1980, str. 33. *3 Vocation, br. 1. 1980, str. 115. 4 »Im Grunde gab es nur einen Christen, und der starb am Kreuz«, # B. Haring, Fret in Christus, II sv. Herder, Freiburg 1980, str. 39, 40 Haring, ib. 225. 17 Bogoslovni Vestnik, br. 2, g. 1975, str. 146. #8 H.Zahrnt, Gott kann nicht sterben. Piper, Miinchen 1970, str. 150, 151, 19 y, A, Schilson, Christologie in Presens, II izd. Herder 1977, str. 123 . 43konaénoj sre¢i, put prema vjetnom Zivotu mode biti samo jedan. A to je Krist; »Ja sam put, istina i Zivot« (Iv 14, 6). Bez vjere u Krista »nitko ne mote doi k Ocu«. Jedino nas prava vjera éuva od krivovjerja i nje- govih spoznajnih i praktinih stranputica. Istina nas jedina moze sve ujediniti. Na8 rad, svaki na’ rad, mode biti smislen ili besmislen, dobar ili lo8. Ka- ko éemo znati da je nage djelovanje smisleno i razumno ako ne poznamo istinu i ako za nj nemamo razumno ili vjersko opravdanje? Koji je uopée smisao naieg Zivota i rada? Kako éemo znati jesu li naga djela dobra ili zla ako nam savjest nije prosvijetljena pravim svjetiom istine i moralnih naéela? Poznavanje istine i natela djelovanja jesu pretpostavka svake pravilne praxe. Vjera je posebno temelj i norma vierskog Zivota. Kriva vjera nuino vodi na krive staze i udaljuje nas od Boga. Da mozemo provoditi dosljedni vjerski Zivot, najprije moramo upoznati vjerske istine. Primat, dakle, pripada vjeri. j Na to ée nam primijetiti sv. Jakov; »i davli vjerujus, pa ipak ne djeluju kao vjernici (Jk 2, 19). I »pismoznanci« su poznavali Pisma, ali ih nisu vrSili, Herodu i mudracima pokazuju Betlehem, no tamo sami ne idu. Za takve govori sv. Pavao: »Kazu da poznaju Boga, ali to nijetu svojim djelima« (Titu 1, 16). Mnogi su samostanci provodili kontemplativni Zivot, a postali su herezijarsima i nisu znali uskladiti svoj Zivot s pravom vje- romi. To&no je napisao M, Bellet: »La vie spirituelle, ca se fait«.20 Medu katolitkim teolozima nema ni jednog koji bi.uz vjeru nijekao po- irebu ortopraxe.! Ne samo da je ne nijetu, nego u posljednje vrijeme njeguju pohvalu praxe. Cini se da je mnogima praxa postala jedinim mijerilom vjere. Oni se dr#e Senekina savjeta: »Verba rebus proba.« Ra- do ponavljaju onu staru: »Theoria sine praxi sicut currus sine axi.« Pozivaju se na pitanja koja Ge na sudnjem danu Isus postaviti svojim uéenicima (Bio sam gladan... Zedan...«). S punim se pravom pitaju: Sto bi vrijedila puka vjera bez morala i askeze, bez ostvarivanja Bo%je? Potpuno su -u pravu kad vele da naa vjera mora mijenjati gov- jeka i preporoditi svijet. Dobra su djela najbolja apologija Crkve i kré- éanstva, zato su ona vaznija od ispravnog govorenja. Sve je to dobro dok se ne zaboravi da je ipak vjera pokretat djela i pre- ma tome prvi uvjet naSeg preporoda i spasa. Djela koja ne izviru iz vjere i Ljubavi nemaju pravog korijena i nisu zaslu%na pred Bogom, Cini koji nisu osvijeSéeni razumom i svrhovito$éu nisu ni pravi Ijudski dini, Pre- tjerani pragmatizam vodi u pozitivizam, funkcionalizam, horizontalizam i ateizam.” Iskustvo, dodu’e, moze stvoriti teoriju, moze je produbiti i provjeriti, no ipak ne moge biti jedinim i glavnim kriterijem istine i e » Christus, br. 113, g. 1982, str. 27. 2% J, Pretscher i dr., Rechte Glaube — Rechtes Handeln, Herder, Freiburg 1975, E, Herns, Theorie fiir die Prasis, Kaiser, Miinchen 1982. 2 Le Supplément, sept. 1976, str. 285. 44viere. Bez ortodxije nije moguéa mi ortopraxa. Uostalom, kako uopée znamo da je ne&to »pravow? Ako ljudsko iskustvo ne Zeli biti obiéma dresura, ono mora biti osmi8- ljeno vjerom, etikom i odredenom hermeneutikom. Teorija ne vrednuje samo iskustva proglosti ni ponaganje sada%njosti, ona nam sludi i kao putokaz za buduénost. Nije samo »historia magistra vitae«, ved i svaka znanstvena i vjerska spoznaja. Stoga je ispravna teorija »pravilo za pra- xu«, direktiva za bolju buduénost. Ortopraxa ne moie biti podvrgnuta muSicama tasa niti se dati voditi tre- nutnim potrebama, neposrednoin kori8éu, osobnim nagnucima ili pomod- nim parolama. Ako tedi za vjeinoséu, mora izgraditi i svoje temelje na vjetnosti. »VERITATEM FACIENTES ...« (Eph 4, 15) Da li nam moida neSto govori o odnosima ortodoxije i ortopraxe i krs- éanska objava? Govori vise puta izriéito, a jo8 e8¢e neizravno. Mi demo navesti samo nekoliko misli iz Novog zavjeta. Osim one poznate evandeoske izreke da samo »dobro stablo rada dobre plodove«, Krist je rekao izridito: »Tko ne uzvjeruje bit ée osuden« (Mt 16, 16) ili »'Tko ne uzvjeruje vet je osuden« (lv 3, 8). No Isus je jednako tako nagla’avao i potrebu dobrih djela: »Po plodovima éete ih njihovim poznati« (Mt 7, 20)... xNece svaki koji‘ mi govori Gospodine, Gospodine, uci u kraljevstvo Bozje, nego onaj koji vr8i volju moga nebeskog Oca« (Mt 7, 21), Nikodemu je ustvrdio: »Svaki onaj koji &ini zlo mrzi svjetlost... Tko pak ini istinu dolazi svjetlu« (Iv 3, 20, 21). Veé smo vidjeli da je Pavao, zbog ukorijenjene Zidovske tradicije 0 »dje- lima zakona«, vi8e isticao vjeru (Gal 2, 16). »Justus ex fide vivit« (Rom 1, 17). No on je naglaavao potrebu i viere i djela: »Fides quae per cari- tatem operatur« (Gal 5, 6), te opet: »veritatem autem facientes (Eph 4, 15). Spojnica vjere i praktiénog Zivota za Pavla je ljubav (Kor 13). Vidjeli smo za8to su sv. Jakovu leZala na srcu vise dobra djela. No kad je rekao da je »vjera bez djela mrtva« (2, 17. 26), nije ni izdaleka mislio umanjivati vrijednost vjere. On samo Zeli kazati da uz vjeru trebaju i kr8¢anska djela: »Ex operibus fides consummata est« (2, 23). Zgodno veli vjerniku koji ne prakticira: »Pokazi mi svoju vjeru bez djela! A ja éu tebi pokazati moju vjeru iz djelax (2, 18). Sv. pismo, dakle, istiée vrijednost i pravovjerja i pravodinstva. Jedno s drugim idu skupa. Objava se zalaze za njihovu harmoniju. Kr8éanima se Sesto prigovara da ne Zive po svojoj vjeri. To je, na Zalost, istina; no valja uzeti u obzir i ljudsku slabo¢u: duh je naime spreman, ali put je slaba (Mt 26, 41). Crkva je stalno nastojala udruzivati ispovi- jedanje vjere s njezinom praxom. U naéelima je bila uvijek pravovjerna 45i radikalna, u primjeni blaga i obzima. Neprestano udi svoje vjrnike da postuju Boga ne samo rijetima nego i djelima. Njezina teologija je i teoretska i praktigna, Jo8 g. 1585. J. Molanus je sastavio Theologiae pra- cticae compendium. Citava njezina teologija je zapravo teorija krSéanske praxe. Tko pozna Objavu, tradiciju i nauku Crkve ne moze drugo zakljuditi ne- go da treba usko povezati krSéansku vjeru i Zivot. Veoma je lijepo Sto su suvremeni teolozi manovo istaknuli vrijednost kr8éanske praxe, ali grijeSe tim se stave na pozicije iskljuéivosti. Istina je da »Verbum caro factum est«, ali isto tako stoji tinjenica: »In principio erat Verbum« Ortodoxija i ontopraxa su u krSéanstvu nerazdvojive. Religija u kojoj se rastavlja vjera od #ivota nedosljedna je i polovitna. Zbog toga mi se gini da je rastavljanje i suéeljavanje ortodoxije i orto- praxe ne kriéansko nego davolsko djelo. Naga naime vjera je sazeta vu »apostolskom simbolu«. Mi znamo koje su povijesne okolnosti dovele prve krSéane do pojma vjerskog simbola,® ali ja bih danas radije taj pojam povezao sa spajanjem vjerske teorije i praxe.% Apostolski sim-bol satinjavaju ortodoxija i ortopraxa skupa. Naprotiv, njihovo rastavljanje je djelo dija-bola, razbijata kr3éanskog jedinstva.® Rastavljati teoriju i pnaxu je neljudski, Rastavljati pravovjerje i pravo- djelje je dijabolski. Konkretni ée Zivot, istina, koji put traZiti da damo prednost ortodoxiji ili ortopraxi, ili da istakmemo jednu ispred druge. U vremenima kad se pojave zablude ili hereze naglasit éemo pravovjerje, a onda kad zavla- daju krivi obigaji ili moralno mrtvilo, isticat éemo u prvom redu pravo- &instvo. No u naéelu nikada ne ¢emo zanijekati potrebu i dopunu jed- noga i drugoga. Nikada ih neGemo suprotstavljati ili jedno od njih zapo- stavIjati. ‘ Prema tome, ortodoxija i ortopraxa mogu opstojati samo u odnosu harmo- nije. One su komplementarne, nadopunjuju se. I prava vjera je din i pravo- &nstvo je najbolje pravovjerje. To uvidaju svi trijezni teolozi i kr8éani. I zagovornik politike teologije J. B. Metz zastupa povezanost teorije 1 praxe u Crkvi% Protestantski teolog E. Kasemann. ispravno zakljutuje: »U kr&éanskom Zivotu se ide za tim — spojiti istinu i [jubav.7 Dakle, integracija vjere i Zivota! Najbolje svjedotanstvo vjere je vjerovanje kroz djela i djelovanje iz vjere. Tako nas uti i papa Pavao VI.% To od nas oéekuju i nevjernici i pogani. ® % J. Ratzinger, Uvod u krééanstvo, K. S., Zagreb 1970, str. 71. % Grtki symbolon dolazi od glag. symbdillo: sakupljati, sastavljati, dogova- rati se. ® didbolos (odatle na& dijavol, davao) proizlazi iz gl. diabdllo koji magi: raz- dvajati, zavadati, potvarati, tuzZiti. % Concilium, njem. izd,, br. 5, g. 1976, str. 311. 2 Evangelische Theologie, br. 33, 8. 1973, str. 447. 8 Evangelit nuntiandi, 76 ® Kad je E. Stanley Jones pitao Gandija Sto bi mu on savjetovao kao najpo- trebnije da se kr&¢anstvo moze udomaéiti u Indiji, Gandi odgovori: »Najprije 46Istina, potpuno sjedinjenje ortodoxije i ortopraxe moi ée se ostvariti istom u eshatonu. Ali, i veé sada se moramo truditi da ih poveZemo u dosljednom krSéanskom Zivotu, u integraciji vjere i praxe.50 Za kr8éane je izli’na alternativa: ortodoxija ili ortopraxa? Nase je opre- djeljenje: i ortodoxija 4 ortopraxa. Obje zajedno satinjavaju krSdanstvo, ORTHODOXY OR ORTHOPRAXIS? Recapitulation The problem of orthodoxy and orthopractice is already reflected in our study of relationship of theory and practice (about it had been written in the Crkva u svijetu, No 4, 1982). Orthodoxy ought to be related to the theory and orthopractice to the practice, It is interesting to note that, as among the philosophers there is a great quarrel about the primacy of theory and practice, so among the theolo- gians too is a continuing debate about the status of orthodoxy and ortho- practice. Orthodoxy — the true faith — has an important, basic and ge- nuine but by no means exclusive role in Christian life. The other pole of Christian existence is the religious practice. The modern theologians accentuate activity and experience rather than belief. We are obliged to change our world, not only interpret it. Every exclusivism, reductionism or antagonism between orthodoxy and orthopractice are not in place. The life of a christian is impossible and incomplete without right faith or without correct acting. In the Bible and catholic tradition there is a constant effort to reconcile and to join the faith and the behaviour. »Venitatem facientes« — that’s the truly Christian device. ° bih vam savjetovao da vi kriéani podnete divjeti po svojoj vieri« (Katholis- cher Digest, Marz 1953, str. 245), 5% Na to nas upuéuje i krasna molitva iz éasoslova: »Bo%e, spasitelju nas, usligi nas i udini nas sljedbenicima svjetia i @initeljima istine da mi, koji smo rodeni kao sinovi svjetla, budemo dostoini postati tvojim svjedocima pred Ijudimax (Breviarium Romanum, IV, srijeda I sedmice, jut. pohvale). ar