Gurdić ( Halil ) Adila 1940 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Halil ) Halima 1920 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Hamzan ) Halil 1923 – 1942 Vranjovina

Gurdić ( Hamzan ) Rifat 1942 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Hamzan ) Sejdin 1939 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Hamzan ) Ibrahim 1925 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Mujo ) Hamzan 1902 -1942 Vranjkovina

Gurdić ( Mujo ) Mehmed 1903 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Mujo ) Ramo 1904 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Mujo ) Rašid 1906 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Mujo ) Suljo 1883 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Ramo ) Adem 1929 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Ramo ) Alija 1926 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Salko ) Hajrija 1905 – 1942 Vranjkovina

Gurdić ( Suljo ) Šaban 1908 – 1941 Fakovići

Mašić ( Ibiš ) Timka 1924 – 1942 Žlijebac

Mašić ( Jašar ) Fata 1902 – 1942 Žlijebac

Mehanović ( Began ) Hana 1936 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasan ) Salkuna 1902 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasib ) Adil 1930 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasib ) Jusuf 1930 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasib ) Ahmo 1932 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasib ) Hasan 1934 – 1942 Vranjkovina

Mehanovi ( Hasib ) Ibro 1937 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Hasib ) Naza 1936 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Mujo ) Hasib 1902 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Ibro ) Sulto 1910 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Osman ) Muška 1882 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Sulto ) Fatima 1932 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Sulto ) Kći- ime nepoznato ili neupisano 1940 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Sulto ) Sin – ime nepoznato ili neupisano 1941 – 1942 Vranjkovina

Mehanović ( Sulto ) Munta 1935 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Bego ) Abid 1894 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Abid ) Fata 1939 - 1942 Vranjkovina

Mehić ( Abid ) Kasim 1936 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Abid ) Šaćir 1923 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Abid ) Šukrija 1938 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Abid ) Vehbija 1926 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Began ) Omer 1930 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Began ) Naza 1932 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Began ) Ševko 1934 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Bego ) Ifa 1904 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Juso ) Salko 1906 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Sado ) Mehmed 1927 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Sado ) Selim 1923 – 1942 Vranjkovina

Mehić ( Salko ) Omer 1934 – 1942 Vranjkovina

Osmanović ( Osman ) Muška 1882 – 1942 Vranjkovina

Osmanović ( Smajo ) Sulejna 1923 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasan ) Hasib 1898 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasib ) Ahmet 1934 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasib ) Hajra 1934 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasib ) Ibro 1926 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasib ) Sulejman 1940 – 1942 Vranjkovina

Rahmić ( Hasib ) Zuhda 1936 – 1942 Vranjkovina

Šljivovica ( Omer ) Salko 1882 -1942 Žlijebac

Šljivovica ( Salko ) Omer 1922 – 1942 Žlijebac

Salkić ( Aljo ) Alija 1990 – 1942 Vranjkovina

Salkić ( Alija ) Šerif 1924 – 1942 Vranjkovina

Sa krivine su bile prvo muslimanske kuće u Vranjkovini. Od srpskih ih je dijelila jedna jaruga kojom je
voda tekla za vrijeme kiša. U polju su bile njive a pod brdom kuće. Gurdići, Mehanovići i Mehići su
najbrojnije familije, dok su Osmanovići, Salkići , Mašići i Rahmići bili po jedna kuća doseljenika. Radi
se o ljudima koji su došli na ženino imaje u Vranjkovinu ( Rahmići i Mašići iz Zapolja, Salkiči sa
Osmača a Osmanovići iz nepoznatog mjesta ).U ziimu 1942 godine su prvo odvedeni muškarci i
sposobni mladići koji se nikad nisu vratili. Dva dana kasnije pobijene i poklane sve žene idjeca koje su
našli u selu a njihva mrtva tijela su pobacana u Ddrinu. Krvave su bile kuće po Vranjkovini i zidovi na
kojima su bile šake krvave naslikane. Niti jedan mezar od ubijenih iz Vranjkovine nije iskopan, svi do
jednog su bačeni niz nabujalu mutnu vodu Drine. Masakr su počinili lokalni srbi, komšije iz
Vranjkovine i Žlijebca.

Po kazivanju svjedoka, Began Mehić sevratio iz logora nakon rata a onda ga je odveo Andrija
Marković . Arifa Mehić Petinić je vodila veliku bitku sa lokalnim srbima za istinu o mrtvima kao i za
jednu optužbu da je musliman iz Vranjkovine ukrao srpkinji kazan za rakiju a ona je rekla ti nama
vrati naše pobijene a ja ću tebi pedeset kazana. Nakon rata uz brojne pritiske od srba preostali
preživjeli su napustili selo. Poslednji je otišao Uzeir Petinić u Joševu 1957 godine a koji je dođao na
ženino imajne nakon rata. Preživjelei su iz Vranjkovine pobjegli sa ovčarima do Žanjeva. Jedna žena
je iz autoba pokazivala na Žlijebcu jednog srbina pod šešeirom koji se zvao Pavle i rekla da je on
jedan od učesnika masakra. Nakon rata srbin iz Vranjkovine je prijetio muslimankuu sikirom rekavši
da će je zaklati kao što je i njihove sve poklo 1942 godine. Na tužbu nije reagovao niko iz Fakovića i
Bratunca nego UDBA iz Tuzle.