LIJEČNIČKI

VIJESNIK
GOD. 3 8 . U ZAGREBU, 1 5 . KOLOVOZA 1916. BROJ 8.

Suzbijanje tuberkuloze poslije rata.

Piše dr. M. Dežman u Zagrebu,

Goleme žrtve svjetskog rata nagone državu i čitavu javnost, da svim

silama uznastoje ne samo očuvati dotično podići narodni imetak nego i
voditi glavnu brigu oko novog zdravog naraštaja, koji će imati da nado­
mjesti, hekatombe ljudskih žrtava. A k o računamo s velikim ljudskim žr­
tvama i sa brojnim nemoćnicima, onda nije čudo, da se v e ć sada razmišlja,
kako će se preostale ljudske sile što više očuvati, kako njihovo zdravlje
što više osigurati a kako na noge podići novi naraštaj. Na svu sreću zaprije­
čene su ogromne epidemije, koje su bile nekoć pratilac velikih ratova i
koje su pokosile redovno više ljudskih žrtava nego što ih j e rat uništio
tako te ima nade, da će i u buduće civilno pučanstvo ostati gotovo ne­
dirnuto od velikih epidemija. Jedino ostaju dvije vrsti bolesti kano velika
pogibelj za civilno pučanstvo a to su spolne bolesti i tuberkuloza. No
dok j e sa strogim mjerama naročito kod demobilizacije moguće zapriječiti
širenje spolnih bolesti, vrlo j e teško zapriječiti širenje tuberkuloze.
K a k o j e čitateljima „Vijesnika" poznato izašla j e naredba c. i kr.
ministra rata glede liječenja tuberkuloze vojnih osoba,* pa je skrb oko
tog liječenja prenesena na „Zemaljski odbor za liječenje invalida". Na
sjednicama ovog odbora zaključeno j e glede suzbijanja tuberkuloze o v o :
1. S v i vojnici, koji su sumnjivi, da boluju na tuberkulozi, imadu se
poslati u vojničko sabiralište u Z a g r e b (filijala bolnice milosrdnih sestara).
2 . Mješovita povjerenstva (stručnjaci Zemaljskog odbora i vojno . po­
vjerenstvo) razvrstavaju tuberkulozne vojnike o v a k o :
a) P r v i stadij tuberkuloze (Apicitis tuberkulosa, Nastid pluć­
nih vršaka, G e s c h l o s s e n e r Spitzencatarrh) otpućuje se u Krapinu, gdje se
uredjuje bolnica od 4 0 0 kreveta. Pošto ovi bolesnici ne mogu nikoga
zaraziti i pošto im poglavito treba dobre hrane, svježeg zraka i liječenje
„tuberkulinom", to j e vjerojatno, da će ti bolesnici nakon osam tjedana
moći biti poslani u oporavni odio.
b) D r u g i stadij tuberkuloze (Tuberculosis pulmonum, Ikri­
čavost plući, Offene Lungentuberkulose) šalje se na S l j e m e , gdje še
grade barake za 3 5 0 bolesnika. O v i bolesnici trebaju ne samo najbolje

* Broj 3 . Liječničkog Vijesnika 1 9 1 6 ,

230

klimatske prilike nego i svu medicinsku aparaturu, pa u koliko barake

s tim ne raspolažu, pomoći će lječilište Brestovac.
c) T r e ć i stadij tuberkuloze (Phtisis, sušica, Schwindsucht)
šalje se u nemoćnicu, za koju j e odredjena županijska bolnica u Petrinji.
d) Z a one tuberkulozne vojnike, koji su na Sljemenu postali za rad
sposobni ali nisu za vojništvo, ustraja se invalidska škola i to tečajevi
za vrtljarstvo, svilogojstvo, pčelarstvo, vinogradarstvo. Vjerojatno će se
osnovati takovi tečajevi u okolici Zagreba, dok su za sada zaposleni
u botaničkom vrtu u Zagrebu. ,
Tako bi bilo udešeno suzbijanje tuberkuloze za vojničke osobe, a
ima se tom akcijom postići troje. P r v o liječiti one, koji su u ratu obo­
ljeli, a kojima se još može pomoći, drugo osigurati im takovu egzisten­
ciju, u kojoj će usprkos svog defekta moći uz povoljne higijenske prilike
privredjivati, a treće zapriječiti širenje tuberkuloze medju civilnim pu­
čanstvom.
Istakao se prigovor, da je n e č o v j e č n o da se sušičavog, na smrt bo­
lesnog vojnika ne pušta kući umrijeti. To je isto tako na oko inhumano
kao što je izoliranje tifoznih ili dizenteričnih vojnika. Nitko ne zahtijeva
da se na koleri oboljelog vojnika pusti da kod kuće umre, ne zahtjeva
za to jer znade da bi mogao zaraziti zdravu okolicu. S a s m a je ista stvar
sa sušičavim vojnicima. Razlika je u tom što kolera ili tifus može u naj­
kraćem roku uništiti čitavo selo, dok se kod sušice ne opaža odmah
zlokobna zaraza, ali rezultat j e za sušicu gotovo gori. Sušica zarazi po­
glavito djecu, koja poboljevaju, doživljuju 20. godinu i onda umiru.
Upravo nečovječno bi bilo da se ovakav sušičavi pusti kući i dozvoli da
zarazi djecu, jer kad već bolesniku nema pomoći, zašto da uništi još
nekoliko mladih života? Prigovor, da se u Hrvatskoj i onako na to ,ne
pazi i da imade na hiljade sušičavih, pa za što da se baš kod vojnika
tako strogo provadja izolacija, može još manje vrijediti, jer prema tom
nihilističkom načelu ne bi trebalo u o p ć e ni liječnika, ni higijene ni bol­
nice, ta i onako svaki čovjek mora umrijeti. O v o je početak sistematskog
suzbijanja tuberkuloze, pa kada će civilne oblasti slijediti taj primjer,
onda uopće ne će smjeti nijedan sušičavi ležati kod kuće (kao što ne
smije ni onaj koji je obolio na koleri, difteriji), u koliko nije zajamčena
izolacija i potpuna njega bolesnikova.

Karakteristično je, da se s jedne strane iz humanitarnih razloga hoće

dozvoliti sušičavima, da se razidju po čitavoj zemlji, i da raznesu bacile
u svoje kuće, medju svoju djecu, dok se s druge strane dižu bojažljivi
glasovi, koji se tako boje zaraze, da bi najvolili zatvoriti sve tuberkulozne
na kakvom otoku i po mogućnosti postaviti preko otoka kakovu mrežicu
da ne bi ipak bacili doletjeli medju mile sugradjane. Prigodom rasprave
da se na Sljemenu sagrade barake za tuberkulozne našao se jedan laik,
koji je izrazio bojazan da bi se Z a g r e b mogao okužiti tuberkulozom. (U
gradu živi i slobodno se kreće najmanje 3 0 0 0 tuberkuloznih.) Sljeme je
u zračnoj liniji .udaljeno sedam kilometara i taj si je laik predstavljao
pogibelj da bi ipak vjetar mogao bacile donijeti u grad, koji u ostalom
 231

obiluje na bacilima. Tuberkulozu se može kontaktom prenijeti, to je istina

i to u zatvorenim prostorijama, naročito spavaonama i to poglavito kod
djece. Teoretska j e mogućnost da se tkogod zarazi kašljem tuberkuloznog
bolesnika, ali udisavanjem zraka, u kom se kreće tuberkulozni nije se još
nitko zarazio. Bacili se nalaze u pljuvački bolesnikovoj, a kod nečistog
bolesnika i na rukama, licu, odjelu njegovom, no upravo je suvišno go­
voriti, da će se šuma zaraziti bacilima i da će se inficirati turisti, koji
prolaze mimo tuberkuloznih. K a d bi ta mogućnost postajala onda ne bi
smio nitko u Ilicu, nitko u. kavanu ili gostionu, jer tamo bi se morao
najprije inficirati. K a o što nije opravdana lakoumnost kod trećeg stadija
tuberkuloze (sušice), gdje bolesnik izbacuje milijune bacila, a pre­
slab j e i previše apatičan, da se drži čisto, tako je suvišan strah pred
tuberkulozom, gdje bolesnik ili u opće* ne kašlje ili ako izbacuje, to se
drži higijenskih propisa i ne može nikog inficirati. Davos je prvo lječi­
lište za tuberkulozne u Eropi, tamo dolazi po zimi oko 5000 tuber­
kuloznih i oko šest hiljada sportsmena i turista, koji živu zajedno po
svim lokalima i nikomu nije palo na pamet, da plotom ogradi onih dva­
desetak sanatorija i da zabrani općenje tuberkuloznih sa zdravima. Neznanje
može prouzročiti ovaki strah, koji nije ničim opravdan a zaista je u svojoj
egoističnosti okrutan do skrajnosti. Meni se već desilo, da su baš najveći
vikači sasma promijenili svoje nazore, kada im je tkogod u obitelji obolio
na tuberkulozi. O n d a više nisu govorili, da treba tuberkulozne zatvoriti, i
da će se S l j e m e okužiti. K a d bi na Sljemenu bila dva tri hotela i dva­
desetak vila kao na Semeringu onda bih razumio bojazan glupih restau-
ratera da će im se posao pokvariti. No na Sljemenu nema ništa i čini
se ne će biti ništa do li planinske kuće, u koju dolaze i u kojoj stanuju
većinom bivši pacijenti sa lječilišta, kojima je dobro i koji hoće više
slobode. Pa to j e i razumljivo i pametno. Sljeme ima takav položaj i
klimu kao južni Tirol, pa je upravo začudno da se v e ć iz ekonomskih
razloga nitko ne sjeti, da stvori gore klimatičku postaju. Bilo je dakle
posve opravdano stanovište i vojne uprave i zemaljskog odbora za inva­
lide, da se za prvi stadij tuberkuloze izabrala jedna bolnica u pokrajini,
gdje je dovoljna dobra hrana i svježi zrak, za drugi stadij Sljeme kao
klimatički vanredno povoljno područje, a za treći stadij opet jedna bol­
nica u pokrajini, gdje su zajamčeni svi uvjeti izolacije i potrebna njega.
Dok je tako vojništvu gotovo hiljadu kreveta za tuberkulozne voj­
nike stavljeno na raspolaganje, dotle još civilna uprava nije učinila odlučan
korak da u suzbijanju tuberkuloze dodje bar do nekakvog rezultata.
Vlada je doduše godine 1903. izdala naredbu glede suzbijanja
tuberkuloze prema austrijskoj naredbi ministarstva K ö r b l e r o v o g i republi-
cirala ju g. 1913., no sve su te odredbe ostale na papiru tako te nas
je rat u tom pogledu zatekao posve nepripravne.
K a k o se sada sve veća pažnja posvećuje narodnom zdravlju, orga-
nizovali su se u Austriji i u Ugarskoj pod pokroviteljstvom Njene c. i kr.
visosti nadvojvotkinje Izabele „ O d b o r i za suzbijanje tuberkuloze",
kojima su na čelu prvi faktori, pa je vjerojatno, da će se svestrana i
232

sistematska borba protiv tuberkuloze i medju civilnim pučanstvom za­

početi i tako nadopuniti mjere, koje je poduzela vojnička uprava. Kako
se i u Hrvatskoj inicijativom Njeg. Preuzvišenosti bana dra. Ivana baruna
Skerlecza radi oko analognog pokreta, uputno je da budemo na čistu
što bi se u tom pogledu moglo i što bi se moralo učiniti.

II.
Od sušice umire 10.000 ljudi svake godine u Hrvatskoj i Slavoniji.
To znači da ima oko 70.000 raznih stadija tuberkuloze, kojima bi
trebalo pomoći.
Od ovih 70.000 bit će oko 5 0 . 0 0 0 prvog stadija, 10.000 drugog,
a 10.000 trećeg stadija. Naravno da su te brojke sasma teoretske, jer
nemamo statistiku oboljenja na tuberkulozi, pošto se ne p r o v a d j a ju od­
redbe glede prijave tuberkuloznih bolesnika. Osim ovih 70.000 manje
više bolesnih — dakle takovih, koji imadu bar neke kliničke pojave ima
valjda dvostruki broj takovih koji „naginju" na oboljenje, medicinski
rečeno profilaktikera, ljudi s eksudativnom dijatezom, dotično sa timiko-
limfatičnim statusom. Sve u sve preko 2 0 0 . 0 0 0 duša, s kojima bi se ovaj
pokret imao baviti. Ako pako uvažimo da su gotovi svi koji „naginju"
na tuberkulozu (dakle takovi s infantilnom infekcijom a u latentnom inak-
tivnom stadiju) u dječjoj dobi, da su oni prvog stadija u pretežnom broju
adolescenti dakle od 14 — 20 godina, da su oni u drugom stadiju pre­
težno u dobi od 20 35 godina, onda razabiremo i područje na kom
se poglavito ova akcija ima da kreće.
Prva su grupa djeca, koja imadu u sebi „klicu" tuberkuloze, a druga
su grupa mladež, koja je počela poboljevati, dok su treća grupa odrasli
bolesnici, koji su u punoj borbi života.
Sto se tiče tečaja same bolesti to se sabionski uzevši mogu takodjer
razlikovati tri perijode.
Tuberkuloza zarazuje djecu, u koliko* se djeca odhrvaju
bolesti, postaje bolest latentna i mi opažamo klinički znakove eksudativne
dijateze i limfatizam. T a j latentni stadij traje do puberteta kada se poka­
zuju prvi znakovi plućne tuberkuloze (Spitzenkatarh, Apicitis). Stanoviti
postotak se bolesnika odhrva i postaje kasnije prilično otporan, a manji dio
poboljeva dulje, dok se razvije drugi stadij (plućna tuberkuloza), koja prelazi
zarazivši čitavi organizam u treći stadij, te dobiva karakterističan izgled
sušice.
Ove tri perijode, tipične su ako i nisu uvijek jedne te iste, jer
tuberkuloza je silno promjenljiva i teško je proreci njen tečaj, no ipak
se moraju uzeti ovi tipični slučajevi kao pravilo prema kojemu se onda i
udešavaju sve nužne mjere.
Napredne zemlje su već svojim zakonodavstvom zahvatile u suzbi­
janje tuberkuloze, što direktnim odredbama a što indirekte higijenskim
propisima i dizanjem narodnog prosvjetljenja i blagostanja. Uz taj legi-
slativan rad organizirala se čitava akcija države i društva, kojoj je u ovim
zemljama uspjelo postići vanredne rezultate.
 233

U Hrvatskoj mora se gotovo s temelja početi, pa je uputno razvrstati

sav taj materijal u ove akcijone grupe:
I. R a d zakonodavstva i upravnih oblasti.
II. R a d hrvatskog društva i pojedinih organizacija.
III. R a d liječnika i zdravstvenih zavoda i uredaba.
Svi ovi faktori imadu zadaću:
a) P r o p a g a n d i s t i č k u : podučiti narod o bivstvu te bolesti i o
sredstvima, kako da se, od bolesti očuva, a ako ju ima kako da se od
nje obrani.
b) Socijalno-ekonomsku: pomagati svim onima, koji su u
pogibelji da obole ili su obolih, da dodju u takove socijalne, materi­
jalne i higijenske prilike, da se borba protiv tuberkuloze može uspješno
provesti.
c) H i g i j e n s k u : pobrinuti se da u svakom ugroženom području budu
svi higijenski preduvjeti za asanaciju provedeni.
d) T e r a p e u t s k u : nastojati da se sva sredstva medicine upotrebe
da se bolest izliječi ili barem zaustavi.
Sve se te mjere imadu provesti za djecu, za mladež i za odrasle,
djelomice za svaku grupu napose, jer iziskuju i poseban rad i način suz­
bijanja.
Pod predsjedanjem preuzvišenog gosp. bana obdržavala se prošli
mjesec sjednica pozvanih faktora, na kojoj se pretresalo pitanje suzbijanja
tuberkuloze za vojnike i za civilne osobe. Dok su za one prve sastavljeni
nužni zaključci, koji se privadjaju životu, dotle je za civilno pučanstvo za­
ključeno — da se organizira s r e d i š n j i odbor za suzbijanje tu­
berkuloze, koji bi cijeli kompleks tih pitanja pretresao, sav materijal
pripravio i akciju organizirao.
Prema tomu bi rad tog centralnog odbora bio sastaviti program rada,
prirediti materijal za legislatorni rad, organizovati propagandu i sabrati
sredstva za suzbijanje.
Središnji ovaj odbor imao bi u pokrajini pododbore, koji bi po
uputi središnjeg odbora imali biti veza izmedju općinstva i središnjeg
odbora.
Pošto se Njegova Preuzvišenost ban izjavio spremnim stupiti na čelo te
akcije a pošto znademo da su u Austriji i u Ugarskoj najviši državni i
društveni faktori najrevniji zagovaratelji take akcije nema sumnje, da će ovaj
put borba protiv tuberkuloze biti djelotvorna. Ogromna pogibelj, koja
prijeti narodnom zdravlju iziskuje brzu i izdašnu pomoć. Ako hoću da
skiciram program suzbijanja tuberkuloze i to na tako širokoj bazi, da će
se moći govoriti o asaniranju pučanstva u Hrvatskoj, onda je prvi uvjet,
da se tuberkuloza prestane smatrati privatnom stvari pojedinog bolesnika
i njegove obitelji, nego to mora da bude briga čitave javnosti, koja vodi
računa o očuvanju narodnog zdravlja. Prema tomu je potrebno da zako­
nodavstvo posebnim zdravstvenim zakonom odredi postupak u pitanju suz­
bijanja tuberkuloze.
234

III.

Tuberkuloza je zarazna bolest, čiji tečaj ovisi o i n f e k c i j i (Ko-

chovim bacilima), o konstituciji zaraženog tijela i o m i l i j e ju, u
komu zaražena osoba živi. O medjusobnom djelovanju tih triju faktora
ovisi sudbina bolesnikova. C i m se je ustanovilo, da je tuberkuloza zarazna
bolest, trebala je svaka država da u svom zakonodavstvu primijeni sve
ustanove protiv zaraznih bolesti i za tuberkulozu, što do u najnovije doba
nije učinjeno. Tek u ovom su stoljeću pojedine države prihvatile zakon
o suzbijanju tuberkuloze, u kom se na temelju znanstvenom odredjuju i
u praktičnom životu od medicine propisane mjere kao obvezatne.
K a k o g o d je velik napredak znanosti bio pronalazak uzročnika tuber­
kuloze tako je velika nesreća, da nema s r e d s t v a , kojim se o v a j . uzroč­
nik ( K o c h o v bacil) učini po čovječji organizam neškodljivim. P o š t o dakle
nije za sada provediva therapia sterilisans u smislu E h r l i c h o v o m , to
medicina nastoji da indirektnim putem suzbija učinak tih bacila.
P r v o j e nastojanje, da se što više suzi širenje zaraze, drugo je na­
stojanje da oslabi učinak bacila na jur zaraženi organizam, treće je na­
stojanje da učini zaraženi organizam otpornijim.
Sirenje zaraze tuberkuloze teoretski bilo bi lako provedivo, kad tu­
berkuloza ne bi bila endemična i kad ne bi bila kronična, jer bi se
bolesnika naprosto izoliralo i tim zapriječilo daljne zaraživanje okoline.
S v i predloži, koji su išli za tim da se tuberkulozni izoliraju srušili su se
na praktičnoj neprovedivosti. Tko će izolirati jedan milijun tuberkuloznih,
koji se nalaze u N j e m a č k o j ? Predloži da se tuberkulozni pošalju (depor­
tiraju) u koloniju (jugozapadnu Afriku) više su apartni nego realni, pa
nije došlo ni do ozbiljne diskusije, naprosto za to jer predlagači ne bi
mogli ni odgovoriti na prvo p i t a n j e : tko jest a koji nije tuberkulozan, a
onda: koji je tuberkulozni pogibeljan za svoju okolinu, a koji nije? M o r a m o
znati da znanost nije sasma na čistu kako se individuum zarazi. Teorija
Pflűger-Cornetova da čovjek može dobiti tuberkulozu udisanjem
zraka, u kom živu tuberkulozni, i u kojem zraku lebde bacili, u praksi
za sigurno nije ni od kakove važnosti, makar j e u pokusu uspjelo zaraziti
kuniće inhaliranjem zraka u kom su bili suspendirani bacili. Od veće je
praktične važnosti hematogena dotično limfogena zaraza, a od manje v a ž ­
nosti intestinalna. R e d o v n o se u praksi zaraze djeca tako da nose u usta
prašinu, u kojoj ima bacila, da ti bacili dodju u limfatični aparat ždrijela
(tonzilarna infekcija) i putem limfatičnog aparata dodju do plući; rjedje
nastaje zaraza kroz crijeva od hrane (mlijeka), gdje ima bacila.

Najvažnije je znati da u praksi nitko ne baštini bacile od svojih

roditelja, prema tomu novorodjenče nije tuberkulozno, no njegova je kon­
stitucija uslijed roditeljske tuberkuloze mnogo manje otporna nego kod
djece zdravih roditelja. Nema sumnje, da se i mladići, a i odrasli mogu
zaraziti bacilima tuberkuloze, ako žive p o d lošim prilikama, ako po svojoj
konstituciji naginju na tuberkulozu i ako živu u uskom dodiru s tuberku­
loznim, koji se ne drži higijenskih propisa.
 235

Prema tomu je prvi korak uspješnog suzbijanja tuberkuloze, da oblasti,

dotično organi, kojima je to suzbijanje povjereno, saznadu tko je tuber­
kulozan, a naročito tko je pogibeljan za svoju okolinu?
Ne smijemo smetnuti s uma da imade na hiljade ljudi, koji se niti ne
ćute bolesnima, a koji imadu u sebi klicu tuberkuloze (kliconoše, Ba-
cillenträger), onda imade takih bolesnika prvog stadija ili kirurške tuber­
kuloze, koji ne kašlju i ne izlučuju bacile, prema tomu ne mogu nikog
zaraziti, i napokon takvih, koji izlučuju bacile i koji su svojoj okolini
pogibeljni.
Prema tome, svi oni tuberkulozni, koji izlučuju bacile, moraju se pri­
javiti kao svi na drugim infekcijoznim bolestima oboljeli bolesnici i to se
mora zakonom provesti, jer dok ne znamo tko je bolestan i tko je pogi­
beljan dotle ne vrijede nikakove mjere. Ako čekamo dok koji pojedinac
sam za.raži pomoć, dotle ćemo u njegovoj okolini mimoići na hiljade tuber­
kuloznih. K a d će se dakle znati, tko je u pogibelji da dobije aktivnu
tuberkulozu, i tko već boluje na tuberkulozi, onda može započeti akcija,
da se kod prvih obolenja zaustavi.
Prvu grupu a to će biti redovno djeca, treba staviti u takove higi­
jenske prilike, da će daljnje inficiranje organizma biti zapriječeno i da će
organizam postati tako otporan, da lokalnu ovu zarazu sam savlada. Kod
onih, koji su već oboljeli, treba opsežnijih mjera i sistematskog liječenja,
da se općenita zaraza savlada. Kod onih pako, gdje više nema pomoći
(sušičavih), glavno je, da ih se tako spremi, da ne će moći zaraziti svoju
okolinu. K a d se govori o higijenskim mjerama i podizanju otporne snage
organizma, onda se misli poglavito na stanovanje, na hranu i na način
života dotičnog individua.
Naše su stanbene prilike i što se gradnje kuća i što se stanovanja
tiče tako loše da upravo pogoduju tuberkulozi Prema statistici gradskog
fizikata u Zagrebu stanovalo je oko 30.000 osoba u Zagrebu u prena­
pučenim stanovima. Mi doduše imamo gradjevni red ali nemamo stanbenu
kontrolu. Stan opredijeljen za tri osobe upotrebljava se za deset osoba;
da u takvom stanu nema govora o higijeni i da je mogućnost zaraze
velika, jasno je na dlanu. Tu treba zakonodavstvo i gradsko poglavarstvo
da izdadu s jedne strane odredbe, a s druge strane da se sagradi do­
voljan broj radničkih stanova, a poglavito prenoćišta za neženje, da
se ta velika pogibelj zaraze odstrani. Njemačka i Engleska postigle su
upravo uredjenjem stanbenog pitanja velik uspjeh u higijenskom pogledu.
Uz stanbeno pitanje dolaze na red osobito za gradove i pitanja javnih
kupališta, šetališta, igrališta za djecu, higijena javnih lokala, trgovačkih
radnja i obrtnih i tvorničkih prostorija. Kod nas se sve te prostorije sa
vrlo malim iznimkama nalaze u sasma nehigijenskom stanju. Prašina je
poglaviti medium, u kom se nalaze bacili, pa bi zato trebalo prašinu
energično suzbijati. Š t a se jela tiče, to moramo reći, da se većina našeg
seljačtva hrani lakto-vegetabilnom hranom i tu bi trebalo više upute nego
pomoći — upute u prvom redu protiv alkohola a poglavito rakije. Nema
sumnje, da je alkohol kao medikament kod tuberkuloze često potreban i
236

da dobro djeluje — a isto je tako istina da alkoholizam ne pospješuje

tuberkulozu no alkoholizam ima toliko loših učinaka po narodno zdravlje
i ekonomiju, da ga treba pobijati, a ne podupirati kako se to kod nas
iz fiskalskih interesa čini. I ako je istina da tuberkulozni treba nešto više
hrane (kalorija) nego li zdravi, jer je izgaranje hranivih čestica naročito
bjelančevine brže i abnormalno, ipak nije potrebno tovljenje. Preveliki
užitak mesa nije nimalo podesan, a potreba bjelančevine nalazi se ne
samo u mlijeku i jajima nego i u vegetabilnoj hrani, pa je i našem se­
ljaku moguće, da se kao tuberkulozni bolesnik sa svojim običajnim jelom
hrani. K a k o je kod tuberkuloznih uživanje masti gotovo važnije nego uži­
vanje mesa, to je moguće sa slaninom, sa maslacem i sirom potrebnu mast
posve namaknuti — a ugljikovih hidrata ima u kruhu i zelenilu, a naro­
čito u medu. . P r e m a tom j e običajna hrana našeg pučanstva podesna za
liječenje tuberkuloze, pa tu treba samo malo upute da se ne prave glu­
posti. U gradovima naročito za radništvo trebalo bi pučkih kuhinja no ne
na temelju samilosti nego dobrog posla. S a d a je pučka kuhinja udešena
za siromake prosj ake, a trebali bi dobiti pučkih kuhinja za neženje, i
zajedničkih kuhinja za oženjeno radništvo, pogotovo ako će žene biti
više zaposlene, pa se ne će moći baviti kuhanjem, koje i onako vrlo loše
obavljaju.

T r e ć i preduvjet očuvanja od tuberkuloze jest racijonalan način života.

U z stan i hranu treba poglavito č i s t o ć e tko se h o ć e očuvati od bolesti. Či­
stoća napreduje uporedno sa blagostanjem i kulturom narodnom, pa je tu
zaludu iznašati predloge. No jedno treba da se spomene s obzirom na
tuberkulozu. Naš seljak puši lulu i pijucka, a naš tuberkulozni ne puši ali
pljuje užasno oko sebe. Podovi svih javnih lokala i prometala, kao i sve
ulice strašne su i upravo se iz daleka vidi po boji i obliku sputa, da tu
tuberkulozni širi zarazu. S v e su države izdale najstrože odredbe protiv
pljuvanja i tu zaista treba egzemp'arno postupati hoće li se odgojno dje­
lovati. Naši se ljudi boje svježeg zraka, naročito kad obole pokrivaju se
preko nosa i zatvaraju sve prozore. U našim sobama, radionama i loka­
lima užasan je zrak te malo sunca — a baš svježi zrak i mnogo sunca
potrebno je bolesnim plućima. Tuberkuloza se najviše širi u zagušljivim
mračnim, vlažnim i prašnim stanovima i to naši ljudi nikako ne mogu da
shvate. Naša su djeca, a naročito školska premalo na zraku i premalo se
posvećuje pažnje njihovom zdravlju.
P a što smo učinili za zdravlje narodnog podmlatka? Mi nemamo
ni jedne dječje bolnice ni oporavilišta, na Primorju nema ni jednog zavoda
za djecu, mi nemamo ferijalne kolonije. Sve je to doduše započeto,
uvijek se našlo ljudi, koji su htjeli da nešto urade, ali se je obično svaki
takav pothvat na općoj apatiji slomio. I opet se obdržavala anketa za
zapuštenu djecu i raspravljalo se više o mjerama protiv te d j e c e nego o
skrbi za djecu. Dajte zapuštenoj djeci hrane, zdravlja i zanimanje, pa ne
će biti iskvarena. A k o su njihove igre razuzdane nemojte ih kažnjavati,
nego ih naučite svrsi shodne igre. A k o ih kino kvari, dajte im kinopred-
stave u kojim će se zabaviti i naučiti. Dajte im zabavišta i skloništa, gdje
 237

će se zabaviti i naučiti. Reformirajte škole, da ne budu gnjavaža zä učitelje i

učenike nego priprava za život. O d g o j se zaista ne sastoji u slijepoj po­
kornosti, lakajštini, denuncijacijama, zabranama, kaznama i mehaničkom
memorisanju mrtvih brojaka, imena kraljeva i nepravilnih glagolja nego u
promicanju fizične i intelektualne snage djeteta, pa će onda doći moralni
upliv i bez klerikalizma. Na oko to ne spada u okružje tuberkuloze, no
kad tko pogleda djecu u našim internatima, onda će taj koneks vrlo lasno
naći. Dopuštam, da su u posljednje vrijeme i k nama na Balkan doprle
zdrave ideje racijonalnog naziranja na svijet, i da se po malo ruše sre­
dovječni nazori, no još ima moćnih faktora u našoj inteligenciji, koja u
kupanju vidi nemoral, u športu razuzdanost, a u borbi protiv skolastike i
dogmatizma neko bezboštvo. Naravno da je u takovim prilikama, osobito
gdje se gotovo sav interes koncentrira oko politike, teško naići na
razumijevanje i potporu za socijalne pokrete. Isto kao što je sa uzgojem
d j e c e tako j e i sa postupkom mladeži.
S t o smo do sad učinili za djecu? P r e d nekoliko je godina započela
akcija u tom pravcu, tako te se činilo, da će se udesiti nešto sistematskog
ili će biti od koristi čitavom narodu, a kad tamo ta akcija životari, a nije
usnula samo za to jer ima nekoliko entuzijasta, koji ne popuštaju i uza
sve smetnje dalje rade. Nemamo nahodišta ni pjestovališta, nemamo ni
pjestinja ni bolničarka, pa j e razumljivo da naročito nezakonita djeca budu
poslana na ladanje i da tamo umiru kao muhe. Imamo more sa vanrednom
klimom, osim nekoliko tudjih zavoda nema nikakove uredbe za našu lim-
fatičnu i skrofuloznu djecu. U školama nema školskih liječnika, nema
higijene, a nema ni vremena ni volje za zdravlje, jer glavno su redovi.
Kad bi školski liječnici pobilježili tuberkuloznu djecu i kad bi se za njih
otvarale š u m s k e škole, kad bi se uredile ferijalne kolonije, kad bi se
djecu racijonalno uzgajalo ne bi brojili na hiljade sušičavih. U po­
jedinim njemačkim okružjima provedeno je suzbijanje tuberkuloze naprosto
tako da su pregledani svi stanovi, i da su svi koji su imali kakove po­
jave tuberkuloze podvrgnuti liječenju i kontroli a uspjeh je bio upravo
izvrstan. K a d bi kod nas bila provedena organizacija protiv tuberkuloze
bilo bi to i kod nas provedivo. Jer zaista je začudno, da je kraj naše
blage klime i agrarnog pučanstva veći postotak tuberkuloze nego u industri-
jalnim, zemljama. K o d nas nema agrarnih škola, ni nižih ni viših, nema
sveučilište za kulturu tla, nema škole za živinare, vinogradarstvo, povrt­
l a r s t v o , poljodjelstvo, kućni obrt, marvogojstvo, sve je to prosto narodno
umjeće, sve diletantizam. Dok našu inteligenciju trpamo u gimnazije,
dotle su stranci kod nas zauzeli sva strukovna mjesta počam od obrta do
najviših mjesta. A to znači vrlo mnogo za narodno zdravlje, jer seljačtvo
ostaje neupućeno, a inteligencija ne samo da se otudjila seljačtvu nego i
sama provodi život izmedju ureda i kavane, i gubi po malo smisao za
sve narodne probleme, baveći se samo onim što spada u njenu najužu
interesnu sferu. Od ovakvih ljudi dobit ćete moguće koji novčani prinos
za koji socijalni pokret, ali jedva ćete ih nagovoriti na aktivno sudjelovanje
u takvom pokretu. Čudimo se seljačtvu da ono tek na smrtnoj postelji
238

zove liječnika u pomoć, a ipak se i medju inteligencijom nadju rijetki

koji dolaze liječniku, jer drže po sitnim kakovim znakovima, da bi mogli
oboliti, nego redovno dolaze onda kad je bolest u punom jeku. A jedni
i drugi drže još uvijek, da je „recept" dotično lijek glavno sredstvo za
suzbijanje bolesti, dok do profilakse i higijene vrlo malo drže, pa za to
i ne provadjaju sve one fizikalne i dijetetske mjere koje liječnik propiše.
Dok su takove prilično jadne prilike našeg pučanstva u svakom
pogledu, pita se što se može konkretno učiniti za suzbijanje tuberkuloze.

IV.

U prvom redu potrebna je organizacija, u kojoj će zastupnici oblasti

i zastupnici pučanstva zajedno raditi oko suzbijanja tuberkuloze. Po pri­
mjeru stranih organizacija, primijenjenim našim prilikama potrebna je cen­
tralna organizacija u Zagrebu sa filijalama u pojedinim županijama. T e bi
udruge rukovodile sav taj pokret, a izvadjale bi ga p o m o ć n i c e (Für­
sorgestatten, Dispensaires). Ove pomoćnice, od kojih je prva uredjena po
profesoru Calmettu imadu poglavitu zadaću : tražiti bolesnike,
koji trebaju pomoći. Na primjer, javi se jedan bolesnik. Bolničarka koja
je u pomoćnici namještena, ide njegovoj kući i konstatira, da su mu i
djeca bolesna, da ima loši stan itd. Bolničarka javi svoja opažanja liječ­
niku pomoćnice. Kada se ustanovi ovako potreba počinje se inter­
venirati. Z a bolesnog radnika traži se podesno namještenje, jedno bolesno
dijete šalje se u bolnicu, drugo kržljavo šalje se u ferijalnu koloniju,
nadje se drugi stan, isposluje davanje gradskog mlijeka, pribavi se ugljena
itd. Novčane se potpore principijelno ne davaju, a isto se tako bolesnik
u pomoćnici ne liječi, nego se tamo stavlja dijagnoza Ovakih pomoćnica
imade u Franceskoj, A m e r i c i , Engleskoj i Njemačkoj na hiljade, koje baš
najviše pomažu u suzbijanju tuberkuloze. Ove pomoćnice služe naravno
i propagandi, jer uputom i dijeljenjem brošira upućuje se pučanstvo na
racijonalan način borbe protiv tuberkuloze. T e su pomoćnice veza izmedju
pučanstva i organizacije. T a k o v a pomoćnica morala bi biti u svakoj zdrav­
stvenoj općini, i to na temelju novele zdravstvenom zakonu a troškove,
koji riisu veliki imale bi nositi zdravstvene općine. Takove „pomoćnice"
dotično ambulatoriji imali bi jednu izučenu bolničarku, (mogla bi biti uz
to i primalja), dok bi općinski liječnik jedan ili dvaputa na tjedan.došao
pregledati bolesnike i odrediti što je potrebno. Ovakove pomoćnice u
Hrvatskoj ne bi morale biti samo za suzbijanje tuberkuloze nego općenite
institucije za očuvanje narodnog zdravlja. Ove pomoćnice mogle bi preu­
zeti i suzbijanje protiv alkohola, veneričkih bolesti i pometnuća i služile
bi kao ambulatorij općinskog liječnika. Ove zdravstvene pomoćnice mogle
bi prištediti ogromne bolnoopskrbne troškove time, što bi liječnik mogao
intervenirati u doba kad još nije bolnička njega nužna. Budget ovih
zdravstvenih pomoćnica, sastojao bi se od prinosa uzadružene
zdravstvene općine, dobrovoljnih prinosa i darova te subvencija županijskih
organizacija, koje bi bile središte zdravstvenih pomoćnica dotične županije.
Županijski odbori poslali bi svoje delegate u središnju organizaciju u
 239

Zagreb. Referent županijskih odbora bio bi županijski liječnik, dok bi u

središnjoj organizaciji bio referent središnji tajnik. Središnja organizacija
obuhvatala bi županijske delegate, zatim delegate pojedinih gradova, vla­
dine izaslanike od strane oblasti i delegate, koji bi županijski odbori i
glavna skupština središnje organizacije birala. Organizacije bi vodio ekze-
kutivni odbor u Zagrebu s pojedinim referentima u provinciji. Te zdrav­
stvene pomoćnice, kao filijale zemaljskog udruženja za suzbijanje tuberku­
loze (kasnije bi se moglo to udruženje fuzionirati sa društvom za očuvanje
narodnog zdravlja) bile bi temelj borbe protiv tuberkuloze. K a k o sam spo­
menuo rad tih organizacija bio bi mnogostran, i osim gore navedenog
nacrta htio bih samo istaknuti u koliko bi medicinski morao biti djelo­
tvoran. Z a najveći procenat tuberkuloznih, a to su oni u predstadiju i u
prvom stadiju, dakle svi oni, koji su sposobni za rad i koji ne izlučuju
bacile, t. zv. katari vršika i svi oni sa eksudativnom dijatezom i timiko-
limfatičnim statusom dovoljan je rad zdravstvenih pomoćnica. Uputa u hi-
gijeničan način života, poboljšanje materijalnih prilika, posredovanje kod
rada, ferijalne kolonije a naročito liječenje tuberkulinom, koji je u ovom
stadiju sasma nepogibeljan, blagotvorno će djelovati. Takih individua, koji
doduše imadu u sebi klicu tuberkuloze (kliconoše), ali koji zapravo kli­
nički nisu bolesni preogroman je broj, i tu treba da i odgoj i škola i
država i obitelj djeluje racijonalno, da se ta klica tuberkuloze ubije, što
j e moguće i da ne dodje do razvitka same bolesti. Za sve tuberkulozne
prvog stadija, koji imadu akutne pojave K o c h o v e bolesti, gdje je jasno
da bolest napreduje i gdje je pogibelj u odvlaci potrebno je sistematsko
liječenje. Naravno da to vrijedi i za sve bolesnike drugog stadija, gdje
ima još nade da će se postignuti radna sposobnost.

S v i ti spadaju u lječilišta, koja klimatski povoljno leže, isto kao i

slučajevi kirurške tuberkuloze i tuberkuloze inih organa, u koliko zahtijevaju
bolničko liječenje. Dva su klimata za tuberkulozne vanredno povoljna.
Prvo morska klima, a drugo gorska. Na more se šalju oni tuberkulozni,
koji nemaju groznice, poglavito djeca sa eksudativnom dijatezom, skrofu-
lozom, kirurškom tuberkulozom, zatim kronične upale porebrice, sa sekun­
darnim anemijama, neurastenici sa larviranom tuberkulozom, anemička i
klorotična individua, u koliko su obolili na tuberkulozi, i oni koji imaju kakovu
griješku na srcu, jer ta isključuje boravak na visokom gorju. U brda se
šalju poglavito plućne tuberkuloze drugog stadija sa kazeoznim procesima
i febrilnim pojavama. Za Hrvatsku treba jedan veliki centralni sanatorij
u gorama, koji bi ujedno služio liječnicima za poduku i jedan veliki sana­
torij za djecu u Primorju. O s i m toga tri manja za laglje slučajeve tu­
berkuloze.
Za treći stadij tuberkuloze potrebno je liječenje u bolnicama. To
se dogadja u mnogo slučajeva i danas — no premnogi sušičavi leže u
svojim obiteljima, a kako su oni najpogibeljniji za svoju okolinu, to je
bezuvjetno nužna prijava svih takih bolesnika i gdje nije zajamčena pot­
puna izolacija kao kod škrleti ili druge koje zarazne bolesti, ondje je
opravdano prisilno premještenje u bolnicu. V l a d a je nedavno izdala naredbu
240

da sve bolnice imadu urediti posebne odjele odnosno paviljone za tuber­

kulozne. Većina bolnica odgovorila je, da u vrijeme rata ne može graditi
ništa jer nema ni novaca ni radnih sila. To je istina i za to će ova na­
redba kao i sve ostale biti potpuno jalova, ako vlada ne modificira svoju
naredbu onamo, da bolnice dotle dok ne uzmognu graditi p o s e b n e pavi­
ljone sa ležaonama za tuberkulozne, imadu provizorno bezuvjetno rastaviti
tuberkulozne od ostalih internih bolesnika tako, te će se moći provesti
zahtjevi desinfekcije i izolacije. To sigurno nije skopčano s nikakvim
troškom, a biti će barem učinjen prvi korak i ako ništa drugo moći će
se u takovu bolnicu poslati sušičavi vojnici, koji su sada u Petrinji, a
koji bi voljeli biti bliže svojim kućama. Z a vrijeme rata osiguralo je vojničtvo
hiljadu kreveta za tuberkulozne vojnike i to 5 5 0 za prvi stadij, 350 za
drugi stadij i 1 0 0 za treći stadij plućne tuberkuloze. Ako civilna uprava
uredi 2000 kreveta i to za prvi i drugi stadij u lječilištima 1000 kre­
veta, a u bolnicama hiljadu kreveta bit će moguće suzbijati tuberkulozu,
naravno u savezu sa zdravstvenim pomoćnicama. Poslije rata doći će taki
broj otpuštenih vojnika, a naročito onih iz zarobljeničtva, da je nužno da
se za vremena spremimo. Osim toga imati će se posvetiti djeci kud i
kamo veća pažnja nego prije rata, pa j e za to posve opravdana želja
N j e g o v e Preuzvišenosti bana dra. Ivana baruna S k e r l e c z a , da se udru­
ženje za suzbijanje tuberkuloze čim prije organizira i da se sa predrad­
njama započne. Ogroman materijal, koji se imade svladati iziskuje svestrani
rad interesiranih faktora i veliku pomoć zemlje i pučanstva, pa nema
sumnje, da će se sada ozbiljno započeti raditi.

P r e d o b ro znadem, da u našoj javnosti ima i altruizma i oduševljenja,

ali nema ustrajnosti. Za kratko vrijeme postanu ljudi apatični i stvar
započeta s entuzijazmom gine dok ne usane. Za to treba organizaciju
udesiti tako, da ne će ovisiti samo o dobroj volji privatnika, nego da će
djelovati automatski, da će biti temeljena na zakonu i da će njene insti­
tucije (pomoćnice, lječilišta itd.) biti javne institucije.
Svršavajući ovaj nacrt suzbijanja tuberkuloze konstatiram da je
od 10.000 stanovnika umrlo g. 1 9 0 5 . u Danskoj 16, u Italiji 26, u
Austriji 3 2 , u Ugarskoj 4 1 , a u Hrvatskoj 4 3 . 6 (u gradu Z a g r e b u 47).*
Prosjek godina 1901.—1910. pokazuje pomor uslijed tuberkuloze na
10.000 stanovnika u županiji varaždinskoj 3 5 ' 4 , u ličkoj 4 5 ' 4 , modruško-
riječkoj 4 2 , u požeškoj 4 1 ' 9 , zagrebačkoj 4 1 . 3 , virovitičkoj 4 5 5 , u sri­
jemskoj 5 2 ' 5 , u gradovima Z a g r e b u 64'6, Varaždinu 5 0 , Osijeku 53'5,
a Zemunu 7 1 ' 1 , dok je u cijeloj Hrvatskoj postotak 43'6. Ovi užasni
brojevi, koji znače, da je godimice preko 10.000 smrtnih slučajeva na
sušici, zovu nas na posao.

* S t a t i s t i č k i a t l a s kraljevina Hrvatske i Slavonije već god. 1885.- —1915.

 241

Liječenje tuberkuloze s gledišta praktičnog liječnika.

Piše dr. Adolf Spitzer, kr. kotarski liječnik u Zemunu.

Praktični liječnik baveći se pretežno liječenjem bolesti, ne ima niti

vremena, niti potrebite spreme, da se bavi i pokusnim iztraživanjima i
teoretičnim studijama. P a k ipak želi li ostati na visini svoje znanosti, mora
uvijek budnim okom pratiti znanstvena istraživanja, iz njih zaključke crpsti,
ter u praksi na korist svojih bolesnika primijenjivati.
K a k o su se nazori o naravi, o tečaju i o širenju tuberkuloze vre­
menom promijenili, tajco su se — što se po sebi razumije — morali i
načini liječenja vremenom promijeniti. D o poznavanja zaražljivosti o v e bo­
lesti i do pronalaska tuberkuloznih bacila po Kochu (1884.) bilo je
liječenje ove bolesti čisto simptomatično, dočim je ono danas osnovano
na praktičnom kauzalnom temelju. Novija istraživanja proširila su naše zna­
nje u pogledu naravi i širenja tuberkuloze, te smo sada već u stanju puno
razumjeti, što nam je prije nejasno i nerazumljivo bilo.
Mnijenje, da je tuberkuloza naslijedjena bolest, već je davno na­
pušteno, kao što nema sada mnogo pristaša ni nauka da je ona priro-
djena bolest, te da infekcija nastaje intrauterinim načinom, kako su to
Baumgarten i drugovi mislili. Ako se i ne može poricati, da imade
slučajeva prirodjene tuberkuloze, kako to istraživanja L e u d e t a , Char-
rina, Landouzia nedvojbeno ad oculos dokazuju, po kojima je jasno,
da je tuberkulozna infekcija utrobnim putem naslijedjena, naginje danas
veći dio učenjaka tomu mnijenju, da pretežni dio tuberkuloznih infekcija
nastupa poslije poroda i to n a j č e š ć e u ranoj mladosti djece. U
velikom dijelu djece nalazi se već zametak ove bolesti, a što ona u opće
ne izbije ili se samo nakon puno godina pojavi, tumači se novijim istra­
živanjima gledom na p r o t u r e a k c i j u organizma.
Životinjski odnosno ljudski organizam točno reagira na svaki prihvat
te izaziva protureakciju i najindiferentnije sredstvo, ako n e p o s r e d n o do­
lazi u optok krvi.
Ako koja tudja bjelančevina dospije u krv izaziva ona u napadnu­
tom organizmu proizvadjanje takovih tvari, koje su u stanju unesenu bje­
lančevinu uništiti ili barem oslabiti. Uštrcamo li običnu bjelančevinu u
krv, to nastaje takova tvar, koja sa bjelančevinom stvara talog (precipitin
reakcija). Isto se to dogadja i poslije uštrcanja životinjskih ili drugih
otrova; poslije uštrcanja toksina nastaju razni antitoksini, tako proti ricinu
antiricin, proti toksinu difterije difteritisantitoksin, proti toksinu tetana anti-
tetanustoksin, proti crvenim krvnim bobicama hemolizin, proti bijelim leu-
kotoksin i. t. d. (Liebermann).
Na isti način reagira organizam i na razne bakterije, unesene u tijelo,
odnosno na toksine istih p r o d u k c i j o m antitoksina.
Postavimo li se na stanovište ovih neosporivih pokusa, možemo i
moramo punim pravom predmnijevati, da će se organizam i proti infekciji
tuberkuloznim bacilima štititi stvaranjem zaštitnih tvari, proizvadjanjem anti­
toksina.
242

Odlučiti, da li su ove zaštitne tvari antitoksini ili pak umnožane bi­

jele krvne bobice, ne spada na praktičnog liječnika.
Novija istraživanja dokazala su to, da se u životinjskom i čovječjem
tijelu već u fizijološkom stanju nalazi takovo zaštitno sredstvo, koje ga
štiti proti raznim škodljivostima i bolestima. Tako na primjer imade obična
krvna sirutka već neki stepen agluticijalne i baktencidne sposobnosti protiv
tifa (Liebermann).
Organizam imade dakle v e ć u fizijološkom stanju neki stepen n a-
ravne neokužljivosti (natürliche Immunitet), koja ga štiti proti bo­
lestima, osobito ako je k o j u zaraznu bolest već prebolio. Tada
će antitoksin u tijelu i nadalje ostati, te će ga štititi u manjem ili
većem stepenu protiv novih oboljenja na istoj bolesti.
Da se ta naravna neokužljivost umjetnim imunizovanjem
(künstliche Immunitet) povećati, podvostručiti može, poznata je stvar, jer
se na tome temelji kauzalna terapija raznih infekcijoznih bolesti, a medju
ovima i liječenje tuberkuloze.
Ako pretpostavimo, da se tuberkulozni zametak već u dječjem tijelu
nalazio, te da su ti bacili a k t i v n i bili te neprestano proizvadjali toksine,
a dijete se pri tom ipak zdravim ćutilo, te nije pokazivalo vanjske zna­
kove ove bolesti, mora se to tako tumačiti, da se organizam u borbi proti
bacilima odnosno proti toksinima istih brani i štiti svojim naravnim za­
štitnim tvarima. O v a borba na život i smrt izmedju bacila i zaštitnih tvari
organizma traje neprestano. Bijele krvne bobice i antitoksini neprestano
uništuju bacile i neutraliziraju tuberkulne toksine. D o k je organizam kadar
djelovanje tuberkulnih bacila zatomiti, dotle ostaje bolest za dijete i za
inače oštro oko liječnika nevidljiva ( l a t e n t n i aktivni stadij), nu čim
su se zaštitne tvari organizma — vulgo otporna snaga tijela — uslijed
koje bolesti ili uslijed loših hranbenih i stanbenih prilika smanjile, izbije
tuberkuloza žestoko, a bacili vršeći kao pobjeditelji u ovoj borbi protiv
organizma svoju zatornu djelatnost, razaraju tijelo. Tako izbije ikričavost
na vidik i stupi u m a n i f e s t n i aktivni Stadium- Organizam je morao
u ovoj borbi podleći, jer nije bio u stanju proizvadjati dovoljno zaštitnih
tvari, dovoljno antitoksina protiv tuberkulnih bacila i njihovih toksina.

Po ovoj teoriji ne bi bila n a k l o n o s t (dispozicija) k tuberku­

lozi, što ju mi liječnici toliko često spominjemo, ništa drugo nego pro-
dromalni stadij klinično manifestne tuberkuloze (Dežman).
Po ovoj bi nam teoriji ta dispozicija bila memento, da se organizam, do­
duše svojim zaštitnim tvarima protiv izbijanja latentne bolesti bori, ali da
joj vjerojatno ne će moći odoljeti, pa nas stoga i upozoruje, da pritajena
bolest tek zgodnu priliku t. j . bolest kakovu vreba, kojom će tijelo osla­
biti ili pak čeka novu kakovu infekciju, da silom izbije.
Otporna snaga tijela, što ju mi liječnici uvijek najvažnijim čim­
benikom smatramo, ne bi dakle bila ino nego skup svih u organizmu za
suzbijanje tuberkulnih bacila i njihovih toksina proizvedenih zaštitnih tvari.
Nalazi li se u napadnutom organizmu dostatna mjera tih zaštitnih tvari,
 243

tad on pobjedjuje, a dotična osoba ostaje bilo za uvijek bilo pak privre­
meno zdrava, ako su one nedostatne, pobjedjuje tuberkuloza i razori tijelo.
Po ovoj bi teoriji djeca, potječuća od tuberkuloznih roditelja jače
naginjala na tuberkulozu, te bi njihov organizam posjedovao slabiju
otpornu snagu protiv nje. I zbilja svakidašnja nas praksa uči, da je zaista
tako.
O v o j je teoriji oprečna teorija S a n a r e l i j a i njegovih pristaša ( S o-
kolovski, Reibmajer, Biganski, a u novije doba i Kuthy). Po
toj bi teoriji baš nasuprot djeca, potječuća od tuberkuloznih roditelja bila
manje sklona tuberkulozi, te bi imala i veću otpornu snagu u borbi
protiv tuberkuloze od one prve, a to zato, što imadu stanoviti neki stepen
imuniteta, koji ih štiti. Savremeni bi Englezi imali zato najmanje pobol
(morbiditet) i najmanji pomor (mortalitet) uslijed tuberkuloze, jer je u En­
gleskoj ova bolest u prošastim stoljećima strašno harala, te bezbroj ljud­
skih života pokosila, time je ah sadašnje pokoljenje steklo odnosno na­
slijedilo i veću otpornost to jest neki imunitet. Tim se i tumači zašto
oboli toliko ljudi, dolazećih iz neokuženog u tuberkulozom okuženi predjel
(crnci, indijanci), oni naime nemaju imuniteta.
Tom si teorijom možemo i rastumačiti zašto je brzo prolazeća smrtna,
akutna forma tuberkuloze sada tako rijetka, te sada ponajviše imamo
posla samo sa lagano prolazećom kroničnom formom.
Po mnijenju učenjaka vjerojatno je, da je i tuberkuloza poput ostalih
zaraznih bolesti prvobitno akutna zarazna bolest bila, na kojoj su
ljudi brzo već i za nekoliko tjedana ili mjeseci umrli, kako to i danas
pri tifu biva. Nu u mnogostoljetnoj borbi, kojoj su samo najjači, najotpor-
niji ljudi odoljeti mogli, stekli su oni neki stepen imuniteta, te tako sada
lakše odoljevaju tuberkulozi, koja sada prolazi u običnom kroničnom obliku.
Nalazimo doduše još i sada brzom smrću svršavajuće tako zvane akutne
slučajeve tuberkuloze, nu takovi su sada hvala Bogu, veoma rijetki, ter je
pretežni dio slučajeva kroničnog tečaja, dapače nije li infekcija prevelika
bila, a otporna snaga tijela dostatna, može baš uslijed ove naslijedjene
neokužljivosti nastati spontano ozravljenje (ovapnjenje), kako je
to češće ustanovljeno pri razudbi osoba, koje za života nisu pokazivale
znakova tuberkuloze.
Jasno je, da su obje forme tuberkuloze letalne, tek je medju njima
ta razlika, što pri akutnoj formi smrt nastupa brzo, u nekoliko tjedana ili
mjeseci, a pri kroničnoj znatno kasnije nakon nekoliko godina.
Nije zadaća praktičnog liječnika odlučiti, koja je od ovih dviju teo­
rija istinita. Praktični liječnik, kome samo suzbijanje i liječenje ove stra­
hovite bolesti pred očima lebdi, može samo uz onu prvu pristati, jer mu
ona pruža ključ za tumačenje mnogih pitanja i pokazuje put kauzalnom
liječenju to jest za a k t i v n u imunizaciju tuberkulinom. Drugoj se teo­
riji samo u toliko može prikloniti, u koliko dopušta, da je moguće, da
prirodjena neokužljivost ojačava tjelesni ustroj, pa je na taj način kadra
tečaj i prolaz tuberkuloze preinačiti, ovu bolest ublažiti, olakšati, rad šta
je akutna forma tuberkuloze sada veoma rijetka te da sada obično imamo
244

posla samo sa kroničnom njezinom formom. Ne samo za učenjaka, nego

je i za praktičnog liječnika od velike koristi svrstanje kronične tuberkuloze
u stadije.
Tuberkulozna infekcija odnosno kronična forma tuberkuloze dijeli se
obično na tri stadija i na jedan predstadij. U pred stadij (prodromalni
stadij) računaju se svi oni slučajevi, kod kojih bolest još nije postala
akutnom i klinički vidljivom. T a j l a t e n t n i stadij traje obično od dje­
tinjstva sve do prvih pojava bolesti, koje dolaze redovno u mladosti, te
ne pokazuje nikakovih vanjskih znakova, što bi dali naslućivati tuberku­
lozu. Iskusan liječnik ipak će već i u ovom stadiju takove znakove naći,
koji će u njemu pobuditi sumnju, da bi se vremenom ta bolest razviti
mogla. U I. s t a d i j spadaju oni slučajevi, gdje bolest izbije na javu, bilo
krvarenjem, bilo plućnim katarom te se već u tom stadiju nalaze pro­
mjene u plućima, ali još ne i u drugim organima tijela. Bolest stupa u
II. s t a d i j , ako se proces u plućima sve većma raširi, te se i u drugim
dijelovima organizma mogu naći promjene- Organizam je v e ć tad u opće
napadnut, nije više zdrav, ali je otporna snaga još dovoljna za borbu
protiv tuberkuloze. Ako u ovoj borbi izmedju organizma i tuberkulozne
zaraze ova potonja pobjedi, onda nastane III. s t a d i j i to je stadij tuber­
kulozne kaheksije, gdje bolesnik pruža sliku sušičavog.

Liječenje tuberkuloze j e bilo uvijek najveća briga praktičnog liječ­

nika, pošto je poznato, da je ova strahovita bolest najveći udarac za čo­
vječanstvo. O v a je bolest malom iznimkom raširena po cijelom svijetu i
hara neprestano. Svi ratovi svih stoljeća nisu ukupno toliko žrtava na
ljudskim životima tražili kao tuberkuloza. Poznato je, da u cijeloj Europi
boluje oko 1 0 milijuna ljudi na ovoj strašnoj bolesti i da ih od nje
svake godine oko 2 milijuna umire.

Poslije sadašnjeg strašnog rata bit će još i gore, jer će on mnogu

latentnu tuberkulozu probuditi, koja inače valjda nikada ne bi na javu iz­
bila. Rashlada, glad, umor i druge ratne okolnosti što su u stanju znatno
umanjiti otpornu snagu tijela, moraju broj tuberkuloznih slučajeva u velike
povećati. V e l i k broj sušičavih vojnika okužit će na svom povratku kući
obitelj, te će pučanstvu uvijek biti vrelom okuženja. A l i se i u ratištnom
zaledju te i inače svuda mora znatno pomnožati broj tuberkuloznih slu­
čajeva uslijed pogoršanja stanbenih i životnih prilika, prouzročenih sku­
poćom.
U borbi proti ovom našem najvećem neprijatelju, koji se obično lu­
kavo, pod obrazinom lakih bolesničkih znakova pokazuje, moraju praktični
liječnici skladno sa uredovnima postupati. Uredovni će liječnik naći strogim
provadjanjem propisanih profilaktičnih mjera hiljade i hiljade ljudskih života
od zaraze sačuvati i spasiti, ali će i praktični liječnik, bude li se pravo­
dobno zauzeo za bolesnike, savjestnim liječenjem spasiti mnogo ljudskih
života, koji bi inače propali.
Ako i jest profilaksa mnogo važnija, ne smije se ipak terapija oma­
lovažavati već iz obzira same čovječnosti.
 245

Liječenje tuberkuloze temelji se na tome, da organizam higijenično

dijetičnim načinom okrijepimo, i tijelo na obilnije proizvadjanje zaštitnih
tvari ponukamo.
Poznato je, da još nemamo specifika proti tuberkulozi, te da sva
sredstva, koja su kao takova preporučena i oglašena n. pr. kreozot, i nje­
govi preparati, a medju potonjima glasoviti s i r o l i n , arsen i t. d. ne d j e ­
luju kao specifikum, nego su tek podesni ojačati i okrijepiti tijelo i time
otpornu snagu bolesnikovu uvećati.
O v o j svrsi osobito dobro udovoljava jedan po meni sastavljeni, a po
1
ljekarniku G . C z e r v e n y u u Erdeviku priugotovljeni lijek, što ga već 0
godina umjesto sirolina R o c h e ordiniram. Prepisujem taj lijek u dvostrukoj
formi: I. R p . C o d e i n i 0'20 + Kalii sulfo guajacol. lO'O + Syr. Chinae
comp. 1 4 0 ' 0 ili II. R p . Codeini 0 ' 2 0 -1 Kalii sulfoguajacol 1 00 + Ferri
oxyd. solub. 5'0 4 - S y r . chinae comp. 14'0 Ds. 3 puta 1 malu
žlicu.
T a j se lijek od običnog sirolina u tome razlikuje što osim Kal.
sulfoguajacola sadržaje još i kodein i mjesto S y r . cort. aurant. sadržaje S y r .
chinae comp. T a j sirup priugotovljen je iz najboljeg kina korena (cort.
chinae rubr.) i od korena naranče ekstrahiranjem alkaloida hladnim
putem dodatkom običnog sirupa. U 1 0 0 grama S y r . chinae comp, imade
0'50 grm. china alkaloida. Tekućina je čista, bistra i ugodnog okusa.
Osvjedočen sam i tvrdim, da taj m o d i f i c i r a n i sirolin znatno
bolje djeluje od mnogo slavljenoga R o c h e o v o g sirolina a uza to je i jefti­
niji, što se pri liječenju siiomaka s vida pustiti ne smije.
T a j modificirani sirolin djeluje zato bolje, jer u njemu sadržani ko­
dein ublažuje suhi naporni kašalj, kali sulfoguajacol. sadržajem dobro dje­
luje na plućni proces, nadalje sadržajem željeza veoma dobro upliva na
slabokrvnost, čije je odstranjenje kao nuzgredne bolesti, koja tijelo oslabi,
od velike važnosti; napokon diže S y r . chinae comp, ne samo tek bole­
snika, nego uslijed kina alkaloida dobro djeluje na ognjičasto stanje bo­
lesnika.
Kod djece se kodein i željezo prama dobi ordinira, a S y r . chinae
comp, pomiješa sa polovicom običnog sirupa.
Ovim sam ljekom tečajem 1 0 godina u prodromalnom i u I. stadiju
veoma dobre uspjehe postizavao, pa ga mogu toplo preporučiti.
O s i m ovog lijeka ispostavilo se kao dobro sredstvo kreosot sa arse­
nom u formi pilula. Da je praktični liječnik prinužden osim ovih glavnih
lijekova često još i razne ine lijekove protiv pojedinih simptoma propisi­
vati jasno je svakom.
Imajući na umu bit i bacilarni izvor tuberkuloze znamo, da medika­
mentornim liječenjem ne možemo osobitih uspjeha polučiti, ali ni kauzalna
terapija uštrcanjem tuberkulina nije one velike nade opravdala, što su se u
nju zanosno stavljale. Ova kauzalna terapija sastoji u tome, što mrtve
kulture bacila tuberkuloze tako zvane a n t i g e n e uvedemo u tijelo bole­
snika, te time organizam nukamo na veću produkciju antituberkulina to
246

jest zaštitnih tvari. Dakle ova terapija nije ništa drugo nego aktivno
imuniziranje organizma, te nedvojbeno pokazuje dobre uspjehe ako i
ne onakove kakovima smo se nadali i želili ih.
Pošto razni dosada preporučeni preparati antituberkulina još nisu do­
voljno prokušani, te pošto još i glede doziranja istih nije sporazum po­
stignut, pošto nadalje ni svi tuberkulozni bolesnici nisu prikladni za ovo
liječenje te je dapače kod nekojih poslije upotrebljivanja antituberkulina i
znatno pogoršanje opaženo, jer se plućni proces rapidno širio, mora kau­
zalnu terapiju specijalista provadjati, te nije za praktičnog liječnika.
Ostalo bi još higijenično dijetetično liječenje, koje se obično u sa­
natoriju provadja, ali se sasvim dobro i kod kuće provesti dade. O v i m se
liječenjem želi takodjer okrijepljenje tijela i dizanje otporne snage orga­
nizma polučiti, što zaista i uspijeva.
Nu pomislimo li da je samo neznatan broj tuberkuloznih bolesnika
zgodan za liječenje u sanatoriju, naime samo oni, koji se nalaze u I. sta­
diju te bolesti, kod kojih se tuberkulozni proces samo u plućnim vršicima
ili na drugom kojem mjestu lokalizirano nalazi, gdje je organizam jošte
zdrav, gdje još nema groznice; ili takovi bolesnici, koji uz male fizijološke
promjene u hrakotini pokazuju tuberkulozne bacile, dočim su isključeni od
sanatorijskog liječenja svi ostali bolesnici bolujući na akutnoj tuberkulozi,
ili bolesnici kronične tuberkuloze u II. i III. stadiju, kod kojih se poka­
zuje visoka ognjica, ili hemoptoa ili raširen plućni p r o c e s ; ako napokon
u obzir uzmemo, da jedan dio u sanatoriju liječenih bolesnika iz sana­
torija otpušten, ako se kraj provedenog higijensko dijetičkog liječenja ne
pokazuje poboljšanje, ili kad se hemoptoa pojavljuje, ili kad ognjica ne
prolazi, kad bolesnik opada; ako napokon pomislimo, da siromake ne
možemo u sanatorij poslati, tad postaje jasno, da pretežni dio ovih tu­
berkuloznih bolesnika pada na brigu praktičnog liječnika. Tuberkulozni su
bolesnici pravi crux medicorum.

K a d su dakle tuberkulozni bolesnici većim dijelom upućeni na lije­

čenje praktičnog liječnika, nastaje ono veoma važno pitanje: K a d a mo­
ramo početi sa liječejem tuberkuloze?
Jamačno ne kod manifestnih, očitih slučajeva tuberkuloze jer nam,
ako smo iskreni, valja priznati, da je nada u uspjeh kod naprednih slu­
čajeva — uza sav veliki napredak znanosti — samo veoma malena. Ta­
kovom bolesniku možemo tek olakšanje pružiti, možemo njegov draž na
kašalj ublažiti, možemo njegov tek nešto popraviti, izbacivanje hrakotine
olakotiti, njegovu temperaturu sniziti, hemoptoju ustaviti, možemo dakle u
opće njegove tegobe ublažiti, njegov život nešto produžiti, ali ga izliječiti
nismo u stanju, on je izgubljen bez nade.

Žalibože baš su ovi slučajevi u praksi najčešći. Bolesnici — oso­

bito na ladanju — dolaze liječniku tek s izrazitim znakovima te bolesti.
Liječnik mogao bi već bez pregledanja dijagnozu i prognozu staviti. U
takovim slučajevima ne možemo bolesnika u sanatorij poslati, ne možemo
ga kauzalnoj terapiji niti higijensko dijetetičnom liječenju podvrći, jer je
 247

svaki trud uzaludan. M i nismo u stanju ničim organizam potpomoći, da u

borbi protiv tuberkuloze pobijedi, bolesnik mora podleći. U takovim slu­
čajevima neka praktični liječnik uz ublaženje bolova i olakšanje stanja bo­
lesnikova na to pazi, da takav bolesnik bude izoliran, pak ako je on
već izgubljen neka se barem obitelj njegova sačuva od zaraze.
L i j e č e n j e dakle ne ima tek u ovim slučajevima početi, nego puno
ranije. S t o j i li to, da je svaka bolest u početku lakše i sa više nade u
uspjeh izlječiva, a ono to još više vrijedi za tuberkulozu. Liječenje bi
moralo v e ć onda početi, gdje se dotični još zdravim ćuti, znakove ove
bolesti još ne pokazuje, dakle gdje se bolest u akutnom ili latent­
nom stadiju nalazi, gdje još organizam dosta otporne snage imade, da
se sa nadom u uspjeh može boriti proti tuberkulozi, te se je u stanju
zapriječiti, da bolest iz latentnog stanja ne predje u manifestno stanje.
Liječenje bi dakle moralo započeti u prodromalnom stadiju ili ba­
rem u I. stadiju.
U ovom stadiju obećaje nam ono siguran uspjeh, pošto smo u stanju
higijensko dijetetičnom terapijom, o k r i j e p l j u j u ć o m p r o p i s a n o m hra-
nitbom uz pripomoć naravne neokužljivosti t i j e l a organizam
na veće produciranje zaštitnih tvari proti tuberkulozi potaknuti, daljnje
otrovanje organizma tuberkuloznim toksinima zapriječiti te bolesnika ili iz­
liječiti ili barem polučiti da bolest i nadalje latentnom ostane.
Ne smijemo čekati dok bolesnik v e ć puno kašljuca, dok ognjičavim
postane, dok počme opadati, nego nam valja v e ć puno prije na sumnjive
znakove pripaziti, te pravodobno u pomoć priteći.
Nadjemo li, da je koje dijete slabog tjelesnog ustroja, slabih kostiju,
plosnatih grudi, slabih mišica, blijede, tanke kože, žlijezdavo, da se ne
razvija uporedo sa drugom djecom iste dobi, da ne spava dobro, da se
brzo umori, onda će v e ć iskusni praktični liječnik takovo dijete kao tu­
berkulozi sklono smatrati, te će odmah i s odgovarajućim liječem odpočeti.
P a k i kod odraslih opazi li, da su uvijek mršavi, ma da se dobro
hrane, da često trpe na želucu, da često boluju od rashlade, od katara
na plućima, da su manje više nervozni, da brzo malakšu pri poslu, da su
često slabokrvni, da su žene često izgubile pranje, onda neće praktični
liječnik slabokrvnost ili živčanu uzrujanost ili želudačni katar smatrati kao
važnu i glavnu bolest nego kao posljedice puno važnije druge bolesti, la­
tentne tuberkuloze.
U ovoj sumnji ukrijepit će ga, ako iz anamneze saznade, da se u
obitelji bolesnikovoj takova bolest i prije nalazila. Praktičnom liječniku
stoje nadalje na raspolaganje P i r q u e t t o v a kutanreakcija, koju svaki li­
ječnik bez opasnosti za bolesnika pokušati može. O v a se reakcija sastoji
u tome, da se na nadlaktici očišćenoj alkoholom i eterom u daljini od
10 cm. 2 kapi starog tuberkulina kapnu iza kako smo ponajprije iglom
cjepilicom izmedju ove 2 kapi rez na križ načinili. T o je kontrolno mjesto,
a onda napravimo u sredini svake kapi isto takav rez. Nakon 24 sata
pokaže se reakcija na mjestima kapi, ali na kontrolnom mjestu ne. Ako
je reakcija pozitivna bila, pojavljuje se na mjestu cijepljenja crvena bobu-
248

ljica. Općenite reakcije po tijelu nema. O v a je reakcija kod djece v e o m a

osjetljiva, nu kod odraslih je nesigurna, pak je stoga kod ovih bolja sup-
kutana tuberkulin injekcija. O v a se reakcija ima pozitivnom smatrati, ako
je tjelesna toplota za 0.50° veća nego li toplota prije injekcije. Nu pošto
je injekcija tuberkulinom kod nekojih bolesnika (srčana, bubrežna bolest,
epilepsija) kontraindicirana, bolje je ako praktični liječnik istu ne pokuša,
nego ako zamoli savjet i mnijenje specijaliste, koji će raznim pokusima la­
tentnu tuberkulozu ustanoviti moći.

Ustanovi li praktični liječnik na taj način latentnu tuberkulozu, te u

ovom ranom stadiju počme sa liječenjem ove bolesti, imat će sjajne
uspjehe. T a k o v e ćemo bolesnike, ako to materijalne okolnosti dopuštaju
smjestiti u sanatorij ili ćemo kod manje imućnih provesti sanatorijsko lije­
čenje — koliko j e to moguće — kod kuće, podvrgnut ćemo te bolesnike
higijensko dijetetičnom liječenju, ordinirati ćemo im modificirani sirolin. ili
drugo okrepljujuće sredstvo.

Takovim ćemo ranim liječenjem moći bolesnika sasvim izliječiti ili

barem zapriječiti, da bolest ne izbije i da ne predje u manifestnu otvo­
renu tuberkulozu. O v i m liječenjem ne možemo bolesniku ni malo škoditi,
ako se i nije radilo o tuberkulozi nasuprot mu možemo samo koristiti,
pošto će nam ovim ranim liječenjem poći za rukom puno ljudskih života
spasiti, koji bi kasnije kod otvorene tuberkuloze uza sve savjesno liječenje
izgubljeni bili. Nadalje bi ovim ranim liječenjem mogli to polučiti, da slu­
čajevi otvorene tuberkuloze što rjedji budu, što je od velike važnosti i
koristi za čovječanstvo.

Tim ranim liječenjem tuberkuloze imat će praktični liječnik ne samo

vanredno lijepe uspjehe, nego će i puno doprinijeti zapriječenju širenja
ove strahovite bolesti.

Javne prilike.
Zabrana prodaje žestokih pića.

Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ograničio odnosno zabranio

je prodaju žestokih žganih pića naredbom od 9. kolovoza 1916. br. 51. 952., koja
glasi:
Redarstvene (upravne) oblasti ovlašćuju se da u pojedinim gradovima i
općinama, koje leže na području, koje je proglašeno ratnim područjem, mogu u
radnjama, koje se bave točenjem i prodajom na malo žganih žestokih pića, toče­
nje i prodaju ovih pića na zamolbu nadležnog vojnog zapovjedničtva na izvjesno
vrijeme djelomice ili posvema zabraniti ondje, gdje to bezuvjetno iziskuju probici
ratovanja.
Protiv ovakovih odredaba prvomolbenih oblasti ne imade mjesta ni prituž­
bi ni utoku,
 249

U koliko bi pako prvomolbene oblasti mnienja bile, da se bilo s kojeg raz

loga ne može udovoljiti zamolbi nadležnog vojnog zapovjedničtva — dužne će
bitijpismeno, a u slučajevima, koji ne trpe odgodu, brzojavnim putem ishoditi
moju odluku.
Ova naredba stupa na snagu danom proglašenja u službenom dijelu „Na­
rodnih novina
Zelili bi, da je prodaja žestokih pića zabranjena bez ikakovih ograda i
uvjeta, ali se ipak i od ove naredbe u savezu s ograničenjem krčmarske vjeresije
nadamo mnogom dobru. Podjemo li tako naprijed možda ćemo ipak jedanput doći
do toga, da se barem ograniči alkoholizam, to najveće zlo našega naroda.

Skrb za ratne invalide.

Gradnja lječilišta na Slemenu stajati će oko 120.000 K, tako da će krevet

bez nutarnjeg uredjenja stajati po pr. 400 K. Vojno zapovjedničtvo daje krevete,
posteljinu, pribor za pranje, stolove i stolce, u koliko imade na dispoziciju. Na­
bavit se mora nešto nutarnjeg uredjaja (ormare, uredjaj za sobe liječnika, nad­
zornog časnika, upravitelja), zatim stolce za ležanje, pljuvačnice, sav medicinski
uredjaj (instrumenti, mikroskop i sav uredjaj laboratorija, röntgenov aparat i t. d.),
što će stajati oko 56.000 K , tako da će biti sav trošak oko 180.000 K ili 600
K po krevetu. Nadjen je jedan gospodarski činovnik, koji je bolestan na plućima,
te već bio u više sanatorija, pa bi bio vrlo zgodan za upravitelja. Zamolit će
se vlada, da ga dodijeli odboru. Vojno zapovjedničtvo dodijelit će nadzornog
časnika, jednog liječnika, te 1-2 medicinara i nužnu momčad za dvorbu i stražu.
Bolesnici opskrbljivat će se po dvim dijetama i to normalna gdje se dobiva u
jutro 300 gr. mlijeka ili prežgane juhe, prije podne 50 gr. slanine, o podne 300
gr juhe, 150 gr. mesa i 300 gr. variva, po p. 50 gr. sira ili pekmeza, te na
večer 400 gr. tjestenine, a 4 puta na tjedan meso i varivo, te 500 gr. crnoga
kruha, ova forma daje 5 100 kalorija, te ona za grozničave, gdje bolesnik dobiva u
jutro 300 gr mlijeka, pr. p. 2 jaja, za objed 300 gr. juhe, 150 gr. mesa (3 puta
pečenka i 4 puta govedina) 300 gr. variva, 300 gr. tjestenine, po p. 50 gr."meda,
na večer 100 gr. mesa i 200 gr. tjestenine, za noć 300 gr. mlijeka, te 500 gr.
bijeloga kruha i 300 gr. vina, što sve daje 3700 kalorija.
Glede vrtlarske škole za izliječene prsobolne vode se pregovori sa grad­
skom općinom u Zagrebu.
Za propagandu izdat će se predavanje dra Č a č k o v i ć a. „ Kako da pomog­
nemo našim ratnim invalidima?" i invalidski koledar.
Za osjeguranje budućnosti invalidnih namještenika postavljena su slijedeća
načela :
Svaki trgovac i poslodavac morao bi se živo zanimati za one svoje namješ­
tenike, koji se vraćaju iz rata kao invalidi. Ako je ikako moguće, valja invalidu
olakšati povratak k prijašnjem zanimanju. Ako to nije moguće, onda valja inva­
lida namjestiti u poslu, koji je sličan njegovu prijašnjemu zanimanju. Pri tome
treba*uzeti u "obzir sposobnosti, osobne veze i želje invalida. Gdje je potrebna
promjena zanimanja, valja postupati sporazumno sa „Zemaljskim odborom za lije­
čenje i naobrazbu hrv.-slav ratnih invalida". Invalida valja namjestiti kod bivšeg
poslodavca, ako i ne u istom svojstvu; u mjestu bivšeg zaposlenja ili zavičaju,
jer ovdje poznaje najbolje ljude i prilike, a može se osloniti na svoju rodbinu.
Invalide treba namjestiti po mogućnosti trajno. Namještene invalide valja nagraditi
pr ma radu i sposobnostima, te prema vladajućim načelima. Nipošfo nije pra­
vedno, da se umanji invalidu plaća za iznos doznačene mu nemoćničke mirovine.
U opće valja s najvećom dobrohotnošću postupati s ratnim invalidima, koji žele
poštenim radom privredjivati kruh, te imati na umu, da su oni stradali, braneći
nas i našu državu.
250

Odbor za liječenje i naobrazbu invalida uredio je u zajednici s društvom

za osjeguranje Austrijski Phoenix ratno osjeguranje vojnika. Osjegurati se može
za slučaj smrti i za slučaj invalidnosti. Osjegurati može vojnika obitelj, poslo­
davac ili zavičajna općina i to bez liječničke pregledbe. Osjeguranje može se
provesti i u otsutnosti osjeguranog. Osjeguranje traje godinu dana, a iza toga
roka može se produljiti na drugu godinu. Kod životnog osjeguranja je premija za
vojnike u aktivnoj službi i pričuvnike 7 % , za aktivne i pričuvne vojničke liječ­
nike i pripadnike zdravstvenih i povoznih četa 5 . 5 % , za pučke ustaše 4 . 5 % ,
ze auditore, činovnike itd. 3 ' 5 % , za radnike u vojnoj službi 4'5%> za ratne za­
robljenike 7 % . Osjegurati se može do svote od 40.000 K Kod invalidskog je
osjeguranja premija za vojnike po zvanju, te pripadnike pričuva pješačkih, lovačkih,
pijonirskih, saperskih i avijatičkih četa 7 % , za pripadnike topničkih, povoznih i
i zdravstvenih četa, automobilnih četa, zu vojničke liječnike, za sve pripadnike
pučkog ustanka s oružjem, za pokrajinske strijelce i legijonaše 5 5 % , za inžinire,
auditore, vojničke činovnike te pripadnike opskrbnih i radničkih odjela 4 % , za
ratne zarobljenike, ako se dokaže, da u času zarobljenja nisu bili ni ranjeni ni
bolesni 5 . 5 % . Osjegurati se može do svote od 30.000 K. Invalidom smatra
društvo za osjeguranje svakoga, tko je za vršenja zvanja postao nemoćan bilo od
rana ili gubitka kojeg tjelesnog organa ili od svake trajne nemoći, što dolazi od kakve
mu drago bolesti; ako je samo djelomična, dobiva svotu, koja odgovara stepenu
nemoći. Ako je nemoć samo privremena, dobiva osjeguranik kroz dvije godine
rentu 10% osjegurane svote. Nakon dvije godine poduzima se ponovna pretraga
invalidnosti i ako se ustanovi, da ova dalje postoji, tada se osjeguraniku ispla­
ćuje 80% od osjegurane svote. Stepen nemoćnosti ustanovljuje u prvom redu
vojnička natpregledna komisija. Oblastna potvrda o vojničkoj superarbitraciji biva
za društvo bezuvjetno mjerodavna i obvezatna.
Može se osjegurati i za slučaj smrti i za slučaj invalidnosti zajedno, te je
onda premija za svako osjeguranje za 0'5% manja.
Gostioničarski savez poduzeo je akciju, da se otvori invalidski tečaj za go-
stioničarsko-kavanarsku službu, jer se opaža sve veća potreba pomoćnika ove struke.
Dne 15. kolovoza svečanim je načinom u ortopedijskoj bolnici otkrit spo­
menik Njegovom Veličanstvu kralju, što ga je izradio apsolvent umjetničke škole
T u r k a l j . Svečanosti su prisustvovali preuzv. gosp. ban dr. Ivan barun S k e r -
l e c z , preuzv. gosp. nadbiskup dr. Antun B a u e r , vojni zapovjednik general
S e i p k a , podmaršal Z u n a c i mnoge druge odlične ličnosti. Predsjednik odbora
za invalide preuzv g. Miroslav grof K u l m e r pozdravio je prisutne i zamolio
bana da otkrije spomenik. Nakon govora dao je preuzv. gospodin b a n znak i
zastor je pao sa spomenika. Iza toga pregledana je izložba ortopedske radionice
i invalidskih škola, iz koje se ističu izlošci ortopedskih aparata, zatim oni koša-
račke, postolarske, knjigoveške, tiskarske, tapetarske, stolarske, opančarske i mre-
žarske škole, te pisanke analfabeta i onih, koji su izgubili desnu ruku.
P u č k a p r e d a v a n j a održana u invnlidskoj školi:
1) 16. svibnja 1916. Stjepan L e p p e e : „Invalidska škola i njezini ciljevi".
2 ) 19. svibnja 1916. dr. Josip Š i l o v i ć : „Skrb za siročad u ratu pogi­
nulih hrvatskih junaka".
3 ) 23. svibnja 1916. dr. Jovan H a d ž i : „Svilogojstvo u Hrvatskoj i
drugdje."
4 ) 26. svibnja 1916. dr. Rudolf H o r v a t : „Hrvatski graničari".
5 ) 8. lipnja 1916. dr. Andrija P e t r a č i ć : „Važnost šuma U gospodarstvu".
6 ) 9. lipnja 1916. dr. Ljudevit P r o h a s k a : „Budućnost našega stočarstva".
7) 15. lipnja 1916. dr. Albert B a z a l a : „Vrijednost našega života".
8 ) 23. lipnja 1916. Stjepan J o b s t : „Osiguravanje protiv požarnih šteta".
9) 27. lipnja 1916. Milutin U r b a n i : „Mlijeko kao hrana zdra og i bo­
V

lesnog čovjeka".
10) 6. srpnja 1916. dr. Gjuro B a s a r i č e k : „Pravo djeteta".
 251

11) 13. srpnja 1916. dr. Franjo G a b r e k : „O zaraznim bolestima životinja,

koje prelaze na čovjeka".
12) 20. srpnja 1916. Branko pl. Š t r i g a : „ 0 uzgoju i naobrazbi slijepaca".
13) 27. srpnja 1916. med. Mato S a r č e v i ć : „Upoznavanje s alkoholom".
14) 3. kolovoza 1016. dr. Ljudevit pl. T h a l l e r : „O kužnim bolestima".
15) 10. kolovoza 1916. Andrija G e r a š i ć : „8 točaka programa".

Izvještaj zavoda za slijepe vojnike za god. 1915.

Posljedice rata zadesile su i društvo sv. Vida, jer je i njegovo poslovanje
1914. bilo obustavljeno. Nu kako svaki rat sobom dnnaša, da se nadje i vojnika,
koji u njem izgube vid, te im treba pomoći, to je i ravnatelj zavoda stavio pred­
sjedništvu predlog, da društvo nastavi svoj rad u prilog svih onih hrvatskih voj­
nika, koji bi u borbi za kralja i dom izgubili vid. Predsjedničtvo je odmah pri­
hvatilo predlog i zatražilo potanju osnovu, naročito kako bi se takav zavod mogao
ne samo osnovati, nego i uzdržati. Na temelju tog izvještaja zatražilo je društvo
sv. Vida dozvolu, da smije svoje djelovanje nastaviti istakavši naročito, da će sav
mar posvetiti odsele u korist slijepih vojnika. Preuzv. g. ban dozvolio je, da dru­
štvo svoj rad nastavi. Odsele je najveća briga posvećena vojnicima.
Obzirom na to, što na slavenskom jugu naše monarkije nema drugog za­
voda za odrasle slijepce, to se je društvo posebnom predstavkom obratilo preko
preuzv. g. bana na visoko ministarstvo rata, u kojoj je istaklo da prima pod
svoje okrilje sve hrvatske vojnike, a ne samo zavičajnike Hrvatske i Slavonije,
znajući vrlo dobro, da će se najbrži i najbolji uspjeh postići jedino onda, ako se
takovim pruži utjeha i pouka u materinjskom jeziku.
Prvi oslijepljeli vojnik primljen je 23. veljače 1915.. U skoro za njim prim­
ljena su još dva. Ove se je smjestilo sa ostalim pitomcima u zavodu na Mlinarskoj
cesti. Jedan se dao na učenje pletenja košara, a dvojica ni čuti nisu htjeli o kakovu
radu. Uslijed provedene superarbitracije u skoro su sva trojica otpuštena iz voj­
ničke sveze, a kako je u prvom početku bilo na volju, tko hoće, a tko ne će u
zavod, to su sva trojica u brzo otišla kući, a ima ih, koji su bili otpušteni, a da
u opće u zavod ni došli nijesu.
Pošto je iskustvo odmah na početku pokazalo, da bi najshodnije bilo, kad
bi se slijepi vojnici smjestili posebice, odlučilo se je, da ih se smjesti u Visoku
ulicu 8, gdje su bile djevojke, a ove se smjestilo na Mlinarsku cestu. Za vojnike
uredjeno je odmah bilo cijelo prizemlje, jer je prvi kat iznajmljen privatnoj stranci.
No dolaskom sve većeg broja slijepih vojnika, a pogotovo uslijed najnovije
odredbe vojne oblasti, da će u zavod slati na obuku i takove vojnike, koji su iz­
gubili jedno oko, a na drugo tek jedva ili slabo vide, nastala je potreba, da se
cijela kuća upotrijebi za vojnike, pa je i otkazan stan u I. katu i tako će se ci­
jela kuća udesiti za naše junačke borioce.
Z a vrijeme tog rada osnovan je i „Zemaljski odbor za naobrazbu i liječe­
nje hrv.-slav. ratnih invalida u Zagrebu". Izmedju ovog odbora i našeg društva
utanačilo se je, da društvo sv. Vida posve preuzme u svoju brigu slijepe vojnike, te
da u tu svrhu može sakupljati darove, kojima ono raspolaže po svojoj uvidjav-
nosti.
Dne 21. travnja došla su prva tri vojnika u novo priredjene prostorije u
Visoku ulicu.
Medjutim je izašla odredba, da se nijedan vojnik ne može predložiti na su-
p.rabitraciju, dok šta ne izuči. Kasnije se ista odredba u toliko promijenila, da se
može uskratiti potpora onima, koji se ne podvrgnu liječenju i učenju.
Svaki početak je težak, veli se, ali ovdje je bio pretežak. Hvala darežlji­
vosti mnogih plemenitih srdaca bilo je novčanih sredstava dovoljno, ali je rad
oteščan u tom, što se je svaki vojnik opirao radu, a kad ga se ipak do tog do-
252

velo, tad je za 2—3 mjeseca htio, da ga se otpusti. Tek kasnije izašao je na

vidjelo glavni razlog, što su se mnogi ustručavali raditi, pa i oni, koji su šta na­
učili, nijesu htjeli primati alat i materijal, jer su bili tog uvjerenja, da će za toliko ma­
nje primati državne potpore, za koliko si je kadar radom steći novca. Sva tuma­
čenja i razjašnjenja bila su uzaludna, jer se takove nije moglo o protivnom uvje­
riti. Po gotovo su mnogi željeli, da pohode svoj dom, kog su većinom ostavili
na početku rata, a to im u prvi mah nije dozvoljeno. Nastojanjem ravnateljstva i
tomu je vojna oblast udovoljila, jer sad mogu do 8 tjedana dobiti dopusta, te se
tako rad sve povoljnije razvija; ako i po malo, ipak se kreće.
Da ih se što više potakne na rad, to ravnateljstvo za svaki izradjeni ko
mad isplaćuje ustanovljenu cijenu, kako se već po komadu plaća i ostalim izuče-
nim radnicima. U godini 1915. podali su se samo učenju kefarstva, te je u svem
izradjeno 1.010 kefa, a na zaradnji je vojnicima isplaćeno 72 K 16 filira. Izradjena
roba prodaje se u društvenom dućanu.
U godini 19!5, primljeno je u svem 19 vojnika. P o v j e r i bilo je 13 rkt.,
4 grč. ist. i 2 muslimana. P o d o b i bila su 2 stara 34 god , 4 stara 30 godina,
1 od 29 godina, 2 od 28 godina, 1 od 27 godina, I od 25 godina, 2 od 24
godine, 2 od 23 god., 1 od 22 god., 2 od 21 godine. P o zavičajnosti
bilo je 11 iz Hrvatske i Slavonije i to. po 1 iz srijemske i požeške šupanije. po
2 iz virovitičke, varaždinske i modruško-riječke, a 3 iz Bjelovarske županije. Iz-
Bosne bilo je 7, a iz Dalmacije 1. P o z a n i m a n j u b i l o je 14 »poljodjelaca,
a po 1 zidar, mlinar, kolar, lugar i rudarski radnik. O ž e n j e n i h je bilo 8, a
neoženjenih 11.
Prema četnoj tjelesini svi su pješaci, i to 13 ih je bilo iz c. i kr. četa, a
6 iz kr. ug. hrv. domobranskih, i to po 1 iz c. i kr. 31. lovačkog bataljuna, 16.,
/ 0., 78., i 79 c. i kr. pješačke pukovnije, od kr. domobr. pješ. puk. broj 26 i
27. po 1 je, a od 25. i 28. po 2 su. Po činu bilo 14 običnih vojnika, 2 raz-
vodnika, a po I desetnik, vodnik i narednik. Prije nastale sljepoće 1 je bio na-
gradjen srebrnom kolajnom.
U z r o c i s l j e p o ć e su u 9 slučajeva od puščanog taneta, 5 od šrepnele,
3 od granate, 1 živac obumro, a 1 nije bio na ratištu, te je izgubio vid od slabo­
sti živaca. Posvema slijepih bilo je 17, a 2 su tek ponešto vidjela.
Uz čitanje i pisanje učilo je 11 čatkarstvo, 1 košaračtvo, 2 s? nalaze u bol­
nici, a 5 nije htjelo ništa učiti. Osim loga 2 su se naučila pisati na običnom stroju
za videće. 6 ih se je poučavalo u tamburanju, a 2 u harmonici, a nekoji u sto­
čarstvu i povrćarstvu i to teoretski.
Izučenih kefara otpušteno je 7, koji su dobili sav potrebni alat i nuždan
materijal, da uzmognu rad započeti.
Kod obučavanja postupa se sa svakim vojnikom individualno. Prvi je ko­
rak, da ga se sa sudbinom izmiri, za tim dolazi čitanje i pisanje, a onda tek rad
i uz to po volji i glazba. Vojnici seljačkog stališa mogu odabrati košaračke ili
kefarske radnje. Koji se želi kod kuće više baviti gospodarstvom, toga se upu-
što i kako može u svom gospodarstvu raditi bez očiju. Vrlo bi dobro bilo, kad
bi se za ovakove vojnike moglo udesiti malo gospodarstvo, na kojem bi i prak­
tično radili, kako to na primjer u Austriji imade.
Kod ostalih iz obrtničkog stališa nastoji se, da kod svog obrta ostanu, ako
je iole moguće. Tako bi se na primjer stolar, postolar, opančar, užar, bačvar, pa
i trgovac uz malo truda i volje mogao i opet snaći u svom poslu. Inteligentnije
osobe, časnici, činovnici itd. mogu se poučiti u pisanju na stroju, te bi se mogli
vrlo dobro upotrijebiti u pisarnama. Za taj slučaj 2 su stroja u pripravi. Tekom
vremena sigurno će se naći po još koja privredna grana na pr. masera, koja je
u Japanu vrlo unosna.
Cim se rat dovrši, pohodit će se svaki odpušteni vojnik, da se točno vidi,
gdje i kako bi mu valjalo pomoći. Što ostane novca, jer se darovi za hrvatske
slijepe vojnike vode posebice, upotrijebit će se kao glavnica, od koje će se ka-
 253

mati podjeljivati potrebnim slijepim vojnicima, dok takovih bude, kako je to od­
bor zaključio. Pokaže Ii se potreba, da se kojem vojniku nabavi zemljište, da
uzmogne živjeti ili urediti si dućan, trafiku i slično ili riješiti se tereta na posjedu,
društvo će rado svoju učiniti. Svatko se može u svakoj prigodi uteći za savjet i
uputu, a i skrb za djecu takovih ratnika rado će društvo po svojim sredstvima
i silama na se preuzeti. To je tek u kratko nabačena osnova rada u korist hr­
vatskih slijepih vojnika, a kao sve, tako će se i ona s vremenom proširiti i po­
puniti, jer nam za slijepe vojnike ništa ne smije biti preteško.
Zavod za slijepe vojnike rukovodi ravnatelj g. Vinko B e k , koji podučava
u pisanju običnog pisma i na strojevima, tehnologiju, gospodarstvo i rukovodi rad­
nje u obrtu. Visoka vlada pridijelila je društvu na službovanje učitelja na slje­
pačkom zavodu Branka pl. S t r i g u , koji je podučavao u čitanju i pisanju pup-
častog i bockastog pisma, a poslovodja istog zavoda Nikola K l e p i ć kefarstvo
i tamburanje. Za pisarnički posao dodijeljen je po vojnoj oblasti jedan podčas-
nik, koj je ujedno vodio i dnevni nadzor, a uz to i dnevno čitao vojnicima no­
vine. Z a čišćenje prostorija, te za poslugu dodijeljena su dva vojnika.
Disciplinarni nadzor vodi vojna oblast i to isprvice po jadnom višem čas­
niku, a kašnje po dušobrižnicima raznih vjeroispovjesti, koje su zastupane.
Hranu daje društvo u vlastitoj režiji, a nosi se iz zavoda u Mlinarskoj cesti.
O Božiću bili su svi vojnici obilno nadareni raznim stvarima i novcem.
Dao Bog da rad ovog zavoda bude što uspješniji u korist naših vojnika,
koji su za kralja i domovinu žrtvovali svoje najmilije očinji vid ! U tu svrhu treba
da svi radimo prema geslu preljubljenog nam vladara : Viribus unitis !

Skupštine i kongresi.
Liječnički sastanci u Zagrebu.
X V I . liječnički sastanak dne 23. svibnja 1916. na kirurškom odjelu bolnice milo­
srdnih sestara.
P r i s u t n i : dri. C e p u l i ć , C u l u m o v i ć , pl. Č a č k o v i ć , E i s e n ­
s t ä d t e r , Z . H a v l i č e k , H e r r m a n n , H i r š l , K. J a k š i ć , J u r a k , J u r č i ć ,
K o c h , B. L a n d a u , M. L a n d a u , L a n g , L u p u , vit. M a š e k , M a y e r ,
M e d a k , N o v k o v i ć , P a p p , P l i v e r i ć , P6r, R a j s k i , R e i c h , S i m o n ,
S p i š i ć , S t e i n , L. pl. T h a l e r i T r i t s c h .
Dr. K. J a k š i ć : 1. S p i n a b i f i d a . Dijete je rodjeno s tim defektom.
Kod poroda bio je otok jedva kolik jaje velik, a kako dijete raste biva i otok
sve veći.
Za svoju dobu primjereno razvijeno dijete. Nalaz unutarnjih organa bez oso­
bitosti. Na donjim ekstremitetama nema znakova, da bi živci bili oštećeni.
Na ledjima u predjelu 2 i 3. lumbalnoga kralješka nalazi se kao jabuka
velik, proziran, crvenkast tumor, koji fluktuira, te sjedi na kratkoj, dosta širokoj
petlji. Tumor je prekriven kožom
2. A n g i o m a a x i l l a e s i n Oteklina je od rodjenja; dijete je inače
bilo uvijek zdravo.
Za svoje godine slabunjavo razvijeno, anemično dijete. Nalaz ^unutarnjih
organa bez osobitosti. U predjelu lijeve stražnje aksile nalazi se tumor velik kao
naranča, koji je konzistencije poput spužve. Koža je povrh tumora normalna, a
kroz kožu proviruju modre, razgranate vene.
3. U t e r u s s e p a r a t u s c u m a t r e s i a o s t i i e x t e r n i et h a e m o -
metra, h a e m o s a l p i p u x .
" P r v a perijoda sa 12 god., isprva redovna, svakoga mjeseca, traje po 4—5
dana uz umjereno krvarenje i neznatne bolove u trbuhu. Bila je zdrava sve dok
254

nije rodila pred 14 mjeseci. Porod je sam bio normalan, no iza njega je četvrti
dan dobila groznicu i jake bolove u trbuhu, te je kroz tri mjeseca ležala bolesna.
Od tada uvijek pobolijeva, tuži se na opću klonulost i iznemoglost, na bolove
s lijeve strane u trbuhu, zatim na jake bolove za vrijeme perijode, dok je krva­
renje mnogo slabije nego li prije.
Bolesnica je gracilna, osrednje dobro ugojena, nešto anemična. Temperatura
normalna. Puls dobro napet, 80 u minutu. U mokraći nema sladora ni bjelanče­
vine. Nalaz srca i pluća bez patološke promjene. U malom se trbuhu pipa s lijeve
strane dugoljasti, kao dvije šake veliki, tvrdi, jasno ograničeni tumor, koji siže na
gore do 2 prsta ispod pupka, a na desno prelazi liniju albu za jedan prst. Oso­
bite osjetljivosti nema.
Vagina dugačka, uska, sluznica glatka. Portio malena, te stoji desno straga.
Materica se od tumora ne može razlikovati. Iz prednjega se i lijevoga svoda pipa
gore opisani tumor, koji je glatke površine, napeto-elastične konzistencije, fluktuira,
te je neznatno gibiv. Desni i stražnji svod prazan i neosjetljiv.
O p e r a c i j a (prim. dr. M. pl. Č a č k o v i ć ) : Zarez u srednjoj crti od
pupka do simfize. Vrlo zarašten fluktuirajući tumor, uz koga su prirasle tri
vijuge tankoga crijeva i flexura sigmoidea, koja leži desno i gore od tumora, te
je vrlo široko s njim srasla. Straga dolje jake adhezije, uslijed čega tumor na tom
mjestu pukne, te se izlije gusta hemoragična tekućina. Tumor se napokon izljušti,
te od malenoga i sasvim na desno potisnutoga utera na tubarnom uglu pod-
veže i oslobodi. Sada se prešije crijevo, a šupljina od straga šavima prekrije tako
da se flexura prišije uz ligament. Zaraštena se apendiks odstrani. Sav trbušnih
stijenki u tri sloja.
Dosadanji je tečaj bolesti iza operacije povoljan.
Dr. L. J u r a k : U t e r u s d u p l e x s e p a r a t u s. 19./5. 1916. priposlan mi
je ekstirpirani komad pod dijagnozom tumor adnexorum.
Ekstirpirani komad mjeri u duljini 17 cm., nejednake je debljine i sastava :
na njem mogu se posve dobro razlikovati tri dijela. Prvo što nam upada u oči
jest razderana cistička tvorina od veličine 9 : 1 0 : 6 cm., hrapave površine uslijed
nepravilno razderanog tvrdog fibroznog tkiva; ta je šupljina sadržavala krvnu sa-
držinu, čiji se ostaci još sada kao ugrušci u njoj nalaze. S ovim cističkim tu­
morom je čvrsto srašten drugi dio, koji na površini nosi više posve glatkih
do oraha velikih cista sa vrlo tankom stijenkom i posve bistrom seroznom sadržinom,
a vise na fibrozno promijenjenoj kvrgi od veličine oraha, koja opet u fibroznom
tkivu sadržaje rističke male šupljine, ispunjene seroznom čistom ili manje više
krvavom tekućinom ili opet ugrušenom krvi. Obje ove tvorine u čvrstom, tvrdom
i širokom fibroznom savezu su sa valjkastom tvorinom od 8 cm. duljine i to tako
da sa ovom čine tupi kut. Na valjkastoj tvorini, koja je tvrde konzistencije i posve
glatke površine, razlikuju se dva dijela, od kojih je gornji obli i glatki u širini od
5 cm, a nastavlja se u nešto odebljali doljni dio, koji imade oblik i veličinu gu-
sinjeg jajeta. Doljni kraj ovoga dijela svršava tupo i nešto suženo. Na prednjoj
strani učinjeni longitudinalni duboki zarez pokazuje, da se ta tvorina sastoji iz
muskularne mješine, čija je stijenka u gornjem dijelu 1.5 cm debela, a u doljnem
samo I cm. Šupljina pokrita je sluznicom nježnom i glatkom. Dočim u gornjem
dijelu vidimo razmjerno malu i dugoljastu šupljinu, u doljnem je vrlo raširena i
ispunjena gusto zelenom krvi. Prema ovom makroskopskom nalazu predstavlja
ekstirpirani komad : haematosalpynx i cistički promijenjen ovarij sa čitavom mater­
nicom, na kojoj manjka samo portio vaginalis: cervix je na doljnem kraju atre-
tičan, a u sredini vrlo raširen i ispunjen krvlju. To nam potvrdjuju i histološki
preparati.
Uzrok hematosalpinksu ne možemo sada sa stalnošću odrediti, ali je vjero­
jatno, da je nastao uslijed trudnoće u tubi
 255

Pošto je žena prije tri mjeseca tek rodila, a kod operacije (prim dr. Č a č ­
k o v i ć ) se sa stalnošću mogla ustanoviti još jedna maternica, to. držim, da je
opravdano ako ovaj slučaj prikazujem kao uterus duplex separatus. Kad se ovaj
uterus posve odijelio od drugoga ne može se sada sa sigurnošću ustanoviti. Kad
pomislimo, da se obje polovice Müllerovog voda, iz kojih potječe uterus sjedi­
njuju u 4 . — 5 . tjednu zametnica, to si možemo predstaviti da je sjedinjenje obih
vodova uopće izostalo u gornjem dijelu, dočim se vagina posve dobro razvila.
Nije pako isključeno, da su oba uterusa bila do nekoga vremena donekle u sa­
vezu i to u najdoljnem dijelu, i da "se taj savez uslijed kog drugog procesa opet
razriješio.
2. H e r n i a i n g u i n a l e s l a b i a l i s : t e s t i s , e p i d i d y m i s , v a s d e -
f e rens.
17./3. 1915. priposlana mi je kilna sadržina sa popratnicom: Tumor resectus,
(adnexa) apud operat. herniae liberae inguinal, labialis (ovarium, tuba?)
Na ekstirpiranom komadu razlikuje se više dijelova po posebnom obliku i
gradji. Najveći dio sastoji se iz fibroznoga tkiva, poput kožice, koja je djelomice
nepravilno razderana, te pokazuje na jednoj strani u glavnom posve glatku povr­
šinu poput serozne kožice. Na toj visi kompaktniji komad, na kome opet razli­
kujemo dva dijela: jedan ovalnoga oblika i nešto splošten u veličini od 3"5 :2'5 :1'5
cm. posve glatke površine, prevučen posve tankom i glatkom kožicom. Konzi­
stencija je srednje tvrda, na opip nešto elastična. Na prerezu vidi se u prvom
redu, da se od vanjske prevlake nastavljaju uski pretinci, koji se radijalno prema
središtu sastaju, te dijele pojedine skupine parenhima, koji je prilično rahle gradje.
Makrc skopski moglo se u toj gradji razabrati paralelno i gusto postavljene cijev -
čice, koje dijeli nisko spojno vezivo.
Boje je taj parenhimatozni organ svijetlo smedje sivkaste. Na jednoj strani
položen je uz taj organ drugi, koji po svojoj sastavini posve odgovara epididi-
misu. Osim toga vidi se kako iz tog organa polazi trak od debljine od prilike
2 5 cm. posve okrugao, gladak, tvrd i pokazuje na prerezu sitni lumen. Prema
ovome nalazu mogao se ekstirpirani komad ustanoviti kao testis, epididimis i vas
deferens, što nam je i naknadna histološka pretraga dotičnih dijelova potvrdila.
Ti organi izvadjeni su kao sadržina ingvinalne hernije, koja se našla spuš­
tena u labium maius 17-godišnje djevojke, imenom Magde X.
Iz opisa bolesti, koji imadem zahvaliti prim. dru. C a č k o v i ć u saznajemo,
da je bolesnica pred godinu dana opazila, da joj izlazi kila, koja se gubila kod
ležanja do pred mjesec dana, od kada je stacijonarna.
S t a t u s : „Lice ima donekle muškarački izgled i crte, ustroj tijela čvrst,
prsni organi uredni. Trbuh mekan, neosjetljiv. U desnom inguinalnom predjelu
kao kruška veliki tumor, koji prelazi u desni veliki labium. Tumor je glatke povr­
šine, nešto osjetljiv. Oba vanjska labija dobro razvita. Klitoris velika kao polovica
palca, a kao palac debela. Doljni dio glandis clitoridis rascijepan kao kod hipo-
spadije. Vagine nema već je klitoris spojena plitkim žlijebom s uretrom, koja go­
tovo kraj stražnje komisure labija leži. Rektalno se ni uz najpomniju pretragu ne da
ispipati uterus ili adneksa. Isto se tako ne da naći eventualno drugi testis".
Ovaj slučaj predstavlja nam po tom pogrješku u razvitku i vanjskog i možda
nutarnjeg spolovila. Iz opisa bolesti saznajemo da je klitoris odviše velika i ras-
cijepana kao kod hipospadije; nadalje manjka vagina, a nutarnje spolovilo ne da
se ustanoviti; u herniji se nalazi testis, epididimis i vas deferens. O menstruaciji
ne spominje opis bolesti ništa niti o razvitku sisa niti o kosi ili dlakama niti o
karakteru bolesnice i eventualnoj naklonosti prema jednom ili drugom spolu, o
igri i t. d., a ipak se individium naziva bolesnicom, koja nosi ime Magda. Do­
bivši ekstirpirani komad pod ženskim imenom bez drugih oznaka, držao sam, da
je to hermaphroditismus verus unitateralis, ali poslije primitka opisa bolesti ta mi
se dijagnoza ne čini time ni najmanje potkrijepljenom, naprotiv obeskrijepljenom,
256

tako da se moram ograničiti na dijagnozu pseudohermaphroditismus externus sa

zakašnjelim i zaostalim descenzusom testisa.
Bilo bi dobro, da se taj- slučaj radi zanimivih nalaza ne zaboravi posve, jer
može imati i civilno pravno važnih pitanja za posljedicu.
3. S a r c o m a p r o s t a t a e infantilis, utriculus prostaticus
magnus.
Muško dijete od 1 god. 5 mjeseci. Obdukcija 19./3. 1916. Općeniti je nalaz
bez osobitosti, truplo pravilno razvito, testes in scroto. Iznad simfize tipična
rana.od operacije, kojom se otvorio mokraćni mjehur. Ovaj izvadjen mjeri u du­
ljini 8 cm; gornji dio njegov odgovara posve fundusu i Icavumu te mjeri u duljini
2'5—3 cm, nešto raširen, a unj vodi iz vanjske rane komad gaza. Stijenka ovoga
dijela je odebljana, sluznica u koliko je uzdržana odebljana, nabrana, punokrvna,
obložena fibrinom i zgusnutim gnojem ili nekrotična: na mnogim mjestima naro­
čito u doljnem predjelu ovoga dijela manjka sluznica, a na površini nalaze se
hrapave granulacije. Doljni dio mjehura, naročito predjel Jrigona predstavlja nam
nešto posve stranog, kao da ne pripada ovome organu. Čitav predjel taj sve do
izlaza u uretru, nalazi se prema prednjoj strani izbočen, površina je posve glatka
i blijeda, nježnom sluznicom pokrita. Ušća obih uretera ne vide se. Iznad ušća
prostatičnog dukta nalazi se u sredini nešto plosnata obla izbočina, koja prema
doljnem kraju prelazi u dva nabora, poput dječjih nutarnjih labija. Izmedju ovih
nalazi se otvor I cm. u promjeru širok, koji vodi u šupljinu veliku kao polovica
oraha, u prije navedenoj izbočini. Iza mjehura uzdiže se iz predjela prostate tumor
od 4 : 5 : 3 cm. velik, posve glatke površine, tvrde konzistencije, na prerezu mes­
nato crvene boje bez lumina. Uz hipogastričnu arteriju našao se s jedne i druge
strane po jedan limfatični čvor u duljini od I'5 cm., tvrde konzistencije, na pre­
rezu bjelkasto sive boje za koji se makroskopski nije dalo ustanoviti dali je in-
duriran od kroničke upale ili sadržaje strano tkivo.
Dok je desni bubreg samo nešto povećan 8 : 4 ' 5 : 3 cm. i u sastavu nepro­
mijenjen, povećan je lijevi na 1 1 : 6 : 6 cm.; površina je njegova posuta malenim
abscesima i krvavo išarana, na prerezu korina raširena, išarana krvnim izlijevima
i posuta mnogobrojnim malenim apscesima i isprugana žutim gnojnim prugama,
koje se nastavljaju duž piramida prema raširenim i gnojem ispunjenim kaležima,
dotično isto tako promijenjenom zdjelištu. Ovostrani ureter veoma je raširen i gnojem
ispunjen, tanka sonda jedva si prokrčuje put kroz doljne, nekrotičnim masama
pokrito ušće, koje se nalazi na gornjem rubu izbočine u mjehuru. Smrt je uslije­
dila na sepsi uslijed pijelonefritide.
Kod obdukcije nije se moglo naprečac ustanoviti dali je tvorina u mjehuru
i iza njega izraz grješke u razvitku u smislu izopačenog maskulinoga utera ili pred­
stavlja tumor, koji se na temelju pogrješnoga razvitka prostate naknadno razvio.
Izbočina u mjehuru sa posebnim ulazom i razmjerno velikom šupljinom, utriculus
prostaticus, svakako se mora uzeti kao izraz monstroziteta.
Konačnu odluku u tom predjelu donijela nam je histološka pretraga dotičnih
dijelova. V e ć za operacije izvadio se komadić iz mjehura, ali taj se žalibože
ukazao samo kao granulacija i prema tomu bio izvadjen iz gornjeg dijela u pre­
djelu utera, gdje su se i za obdukcije jednake vrsti tkiva našle. Ali izrezak iz
tumora iz predjela prostate pokazao nam je, da se ovdje radi o pravom tumoru,
vrste fibrosarkoma, u kom se nalazilo u velikoj množini nerazvitih embrijonalnih
stanica. Taj tumor supstituirao je takodjer stijenku doljnega dijela mjehura i pro­
izveo čitavu izbočinu, koja je ostala pokrita sluznicom, kakva se obično nalazi u
mjehuru. Da je tumor bio zlobitne naravi, u smislu sarkoma, vidjelo se najbolje
po metastazama u spomenutim limfatičnim čvorovima.
Dr. vit. M a š e k : Povijest bolesti k slučaju 3. Sarcoma prostatae infantilis,
utriculus prostaticus magnus jest slijedeća: M. C. I god. i 5 mjeseci stari dje­
čarac primljen 4. 3. 1916. Dijete od 14 dana teško mokri i svaki put kod mo­
krenja plače, mokraća samo kaplje. Mjehur do pupka raširen, sondom osjeća se
 257

blizu ulaza u mjehur tvrdo hrapavo mjesto (kamenčić?), na kateter dolazi samo
malo urina. 8. 3. epicistotomija u narkozi. -Stijenka mjehura je tanka, kad se
otvori naidje se na izbočeni nješto kvrgavi tumor, koji sjedi široko u predjelu
trigona, a zatvara do jednog uzkog kanala pristup do internog orificija uretre.
Kamen se ne može naći ni sondom u uretri ni traženjem prstom u udubinama
tumora. Komadić tumora se izvadi za histološku pretragu. Tamponada mjehura
bez šavi. Drugi dan se tampon tzvadi, a rana se odmah jako stisne tako da je
dijete slijedeći dan uz muke djelomično na uretru mokrilo. Medjutim je došla
dijagnoza iz patološkog zavoda : granulatio ex inflammatione. Stoga se u narkozi
još jednoć raširi rana i pretraži mjehur. Kamena ne ima, a široki fibrozni tumor
se na bazi odreže, u odrezku nalazi se komadić uretera. Dijete je isti dan (11. 3.)
počelo dobivati povišenu temperaturu, te je pod znakovima gastroenteritide 18.
3 umrlo.
Dr. L. J u r a k . 4. O e s o p h a g i t i s p h l e g m o n o s a c u m r u p t u r a e t
m e d i a st in i ti d e p h l e g m o n o s a a t q u e e m p y e m a t e bilaterali
post prothesim dentium ingestam.
Pokazujem ovdje preparat jednjaka, na kome se mogu dobro vidjeti pro­
mjene, koje može da prouzroči strani predmet u obliku defektnog umjetnog zu­
bala.
Iz zapisnika : Obje žabice su povećane, naročito desna, sluznica cijeloga
ždrijela intenzivno je injicirana. Žabice na prerezu pokazuju točkasta krvarenja i
injekciju. U gornjem dijelu jednjak a nalazi se sluznica 11 cm. ispod incisurae inter-
arytaenoideae i to na prednjoj stijenci u veličini kukuruznog zrna nepravilno raz­
derana, u dugoljastom obliku. Rubovi su nepravilni, zubičasti i podrovani, tanki.
c m
Nešto ispod i desno od toga nalazi se u dubljini od 7 cm., u širini od 1/2 -
sluznica, podslužnički sloj i čitava debljina muskulature gnojno razvaljena tako,
da se rubovi nalaze rasčihani i umekšani, sivo zeleno bojadisani. Defekt je ispu­
njen gnojno smrdljivom sadržinom. U ovoj visini nalazi se u jednjaku sušene
umekšane šljive. Bijela okolina obiju defekta najintenzivnije injicirana, te se ta
injekcija proteže po uščuvanoj sluznici sve do kardije.
Kroz drugi defekt u jednjaku nastavlja se gnojenje sa gnjusnim razvaljenjem
spojnog veziva po čitavom stražnjem medijastinu sve do ošita.
U lijevom prsištu nalazi se do 1 1/2 1. gnojne smrdljive i krvave tekućine,
ispod poplućnice sva sila točkastih krvarenja. Lijevo plućno krilo prilijepljeno je
uz porebricu naročito u stražnjem dijelu, poplućnica i porebrica prevučene su
gnojnom i fibrinoznom masom. Desna prsna šupljina komunicira sa vanjštinom
pomoću otvora, koje je učinjen kirurškim zahvatom 3 prsta ispod desne lopatice
uz resekciju 9. rebra. U osrdačju imade do 20 cm. gnoja.
Tražeći corpus delicti našla se sluznica svuda u želucu i po čitavom crijevu
neozlijedjena, a u najdoljnem dijelu slijepoga crijeva našlo se istom zubalo od 6
zuba na kaučuku, koje na jednoj strani nosi zavinuti oštri šiljak od žice, dočim
na drugoj strani pokazuje svježu pukotinu. Po adaptaciji ove proteze na mjesto
ozlede opaža se, da zavinuti oštri šiljak pristaje na prvi defekt, ako se okrenuti
zubi polože na drugi veći defekt, koji imade prilično jednaku duljinu sa zubalom.
Pita se sada kako je došlo do prodora stijenke jednjaka, drugim riječima
je li moguće, da takova proteza prouzroči sama po sebi takav defekt skopčan
s opisanim posljedicama? Nema sumnje, da je šiljak proteze mogao sam po sebi
prouzročiti gornji defekt, a i zubi su u stanju, da proizvedu dekubitus, koji se
morao inficirati i dovesti do flegmone, samo treba zato vremena.
U koliko je to moguće bilo vidjet će se iz opisa bolesti i poduzetih za­
hvata, što će nam imati dobrotu pružiti prim. dr. vit. M a š e k .
Dr. D. vit. M a š e k : K slučaju o progutanom zubalu slobodan sam opis bolesti
saopćiti. F. K. časnički sluga 26 g. progutnuo je u noći od 9. na 10. 5. protezu gornjih
6 zubi. Probudiv se nije imao osobitih poteškoća. Kod primanja kaže bolestnik
 258

da osjeća boli na prelazu vrata u prsa osobito kad slinu guta, a progutnuti ne
može ni mlijeka ni vode. Nakon kokainiziranja uvede se esofagoskop sa man-
drinom do visine manubrija gdje se osjeti otpor. Mandrin se izvuče, pa se vidi
sjajna žuta kvačica proteze, samo zubalo teško se razabire, jer je od iste boje
kao sluznica. Pokusi uhvatiti kliještima zubalo ne uspiju, jer se uvijek omaknu
šiljci kliješta na tvrdom i glatkom zubalu. Nakon opetovanih uzaludnih pokusa
izvadi se esofagoskop. Poslije nekog odmora uvede se opet esofagoskop sa man-
drinom ne osjeća se otpor, pa se uvede instrument do želudca, mandrin izvadi,
i pomalo povlači esofagoskop. Tik iznad kardije postavi se zubalo u esofago-
sköpu tako, da se vide zubi i jedan dio konveksne površine. Kvačicom zakvači
se izmedju zubi zubalo i pokuša zajedno sa esofagoskopom izvući. To uspije
samo kratki komadić, a onda zapne zubalo i ne da se dalje izvući, a kvaka se
odmakne. Pokus kliještima se opet izjalovi, bolesnik postaje nestrpljiv, pa se od
daljnjeg vadjenja odustane. Kod pregledbe Röntgenom vidi se sjena ispod srdca.
U 5 s. po podne pokazuje Röntgen sjenu u predjelu pupka. Bol. dobije puree
od krumpira. 39. 4° 11. 5. 39.6, puls 120; kod gutanja i micanja toraksa jake
boli, u doljnem dijelu pluća d: i 1. pojedini vlažni ronhi. U 4 s. po p. 4 0 0 2
stolice bez tudjeg tijela, oblozi. U daljnem tečaju visoke temperature, brzi puls,
rastuća muklina u desnom prsištu. 14. 5. torakotomija .(dr. C a č k o v i ć ) , dolazi
mnogo smrdećeg gnoja. Temperature ostaju visoke, puls biva sve slabiji. 15. 5.
po pod. exitus.
Dr. I. T r i t s c h : Ne bi li bilo povoljnije, da se je u ovom slučaju opera­
tivno postupalo?
Dr. D. vit. M a š e k : Mogla se je po položaju stranog tijela učiniti eso-
fagotomija, ali mi smo se odlučili za esofagoskop, jer se to danas kano po­
voljnije preporuča.
Dr. M. pl. Č a č k o v i ć : Mislim, da se ovaj slučaj ima od početka sma­
trati izgubljenim, pa bi bio isto tako zlo prošao, da se je i esofagotomiralo. Sepsa
je nastala od povreda, koje je prouzročio pritisak stranoga tijela. Nu usprkos
tomu, da zao izlaz ne. pripisujem nego stranom tijelu ipak sam zato, da se ovako
omašni strani predmeti vade esofagotomijom. (Pokazuje röntgenogram, gdje se
strano tijelo vidi na gornjoj prsnoj aperturi.)
Dr. L. T h a l l e r : 1. P e r f o r a c i j o n e p e r i t o n i t i d e kod t r b u š n e p o -
s a l i n e . Kod sjegurno velikoga broja trbušne pošaline, koji sam imao prilike vidjeti i
na odjelu za unutarnje bolesti u bolnici milosrd. sestara i u kužnoj bolnici na Zelenom
brijegu, imao sam prilike vidjeti ovelik broj perforacijonih peritonitida. T e su se
u mnogo čemu razlikovale od onih, koje knjige opisuju. Klasična nas nauka po­
dučava, da je perforacijona peritonitida redovno pneumoperitonitida i kod trbušne
pošaline, da je stoga dijagnoza lagana, jer diferencijalne dijagnoze ni ne treba,
ako se zna da se radi o trbušnoj pošalini; prognoza je vrlo loša, a terapija ki­
rurška. Nu ovaj je materijal pokazao, da perforacijona peritonitida nije nego dosta
rijetko pneumoperitonitida, jer prije nego do perforacije dodje, obično se već na onom
mjestu razvije cirkumskriptna peritonitida, vrlo često sa adhezijama, koje priječe,
da se sadržaj crijeva u trbušnu šupljinu razlije, kad uslijedi perforacija. Taj se
proces može vrlo često, da gotovo kod svakoga tifa promatrati. Time postaje
diferencijalna dijagnoza perforacijone peritonitide mnogo teža. U obzir dolaze još
ovi procesi: perforacija iz slučajnoga razloga, peritonitida, koja je proputovala
stijenku crijeva (Durchwanderungsperitonitis), onda takova, koja se je razvila iza
pleuritide, peritonitida, koja je uslijedila od perforacije natečene mesenterične
limfoglandule, ruptura slezena, infarkt slezena, pa peritonitida od holecistitide. Dok
je rijetka generalizirana peritonitida, koja je proputovala stijenku, cirkumskriptne
su vrlo česte. Svakako je važnija po našim iskustvima ona, koja se razvija iz
pleuritida i vidjeli smo tri takova slučaja. Perforacije mezenterijalne žlijezde ni
jesmo imali prilike vidjeti, a samo jednu rupturu slezena. Od holecistitide smo
 259

vidjeli takodjer jedan slučaj peritonitide, a isto perforaciju kod tifusa, koja se
razvila uslijed pritiska komadića drveta u duodenumu.
Radi svega toga dakako da je i dijagnostika teža, a i simptomatologija per­
foracijone peritonitide kod tifa mnogo siromašnija, kako si to iz ovo nekoliko
riječi već teoretski izvesti možemo. Ozdravljenje od perforacije je doduše opi­
sano, no tvrdilo se da je enormno rijetko. Mi smo vidjeli četiri slučaja ozdraviti,
a dva smo ih dapače od tih vidjeli na obdukcijonom stolu. Ipak će to biti samo
slučaj i kod svake perforacije bit će kirurška pomoć zaista pomoć, ako to inače
kontraindicirano nije.
2. Demonstracija nove metode, po kojoj se može pod mikroskopom učiniti
v i d l j i v i m ka p i l a r e p a p i l a r n o g a t i j e l a i k o d ž i v o g a č o v j e k a .
Dr. I. T r i t s c h upozoruje na p l i n s k u f l e g m o n u i osobito na dva
simptoma, na veliku bolnost i na posebni miris.
Dr. F. J u r č i ć znade za veliku bolnost kano početni znak plinske flegmone,
dok nije opazio posebnog mirisa. Važno je da se ozlede imobilizuju.
Dr. S i m o n i dr. C a č k o v i ć dobivali su slučajeve već u naprednom sta­
diju, dakle se glede početnih simptoma ne mogu izraziti.

Književne vijesti.
B. Peričić: Kužne bolesti. S osobitim obzirom na znanje potrebno pri dvo-
renju kužnih bolesnika. II. preragjeno izdanje. 8° 45 str. Zadar 1916. Izdanje
knjižare E. pl. Schönfelda.
O prvom izdanju ovog djelca progovorili smo u Liječničkom vijesniku 1915.
na str. 155. Da je u tako kratko vrijeme, za godinu dana, izašlo drugo izdanje
dokaz je, da je djelo vrsno i potrebno. Drugo je izdanje znatno veće, broj strana
narasao je od 2 8 strana na 4 5 . Povećan je poglavito opći dio, koji od 12 strana
u prvom izdanju imade sada i 9 , a na koncu je dodano posebno poglavlje o
raskužnim sredstvima. U posebnom dijelu dodane su dvije bolesti: rubeola i če­
tvrta bolest (fourth disease). Sidačno pozdravljamo ovo nadopunjeno i poprav­
ljeno izdanje dobroga djela našeg priznatog i marnog pisca i preporučamo ne
samo kolegama, već u prvom redu zdravstvenim oblastima i zavodima „ da
njegovim djelima posvete dužnu pažnju. C.
Život i zdravlje. Časopis hrvatskog društva za čuvanje narodnog zdravlja u Za­
grebu. Uredjuje u ime odbora M. R o j e . 1916. br. I i 2.
Od ovog časopisa, što smo ga u prošlom broju najavili, izašla su dva broja
sa biranim sadržajem. U broju prvom uredništvo razlaže svrhu društva i časopisa,
te navadja najvažnije paragrafe društvenih pravila. Arhitekt M. P i l a r u vrlo
temeljitom članku Z d r a v l j e i n a š a s e l j a č k a k u ć a , koji će se nastavljati
kroz više brojeva, razlaže kako bi se trebali kod osnivanja i gradnje kuća držati
i provadjati barem glavni zahtjevi zdravstva i temeljne zasade graditeljstva, jer
naš seljački dom zbilja treba temeljite reforme. Nadalje imade broj 1. kratku i
jezgrovitu uputu o s u š i c i , članak dr. R. pl. M a r k o v i ć a o s k e r l e t u , koji
je napisan vrlo jasno i temeljito, te u malo redaka sadržaje sve, što treba da se
jo toj zaraznoj bolesti znade. Po predavanju dra. G. G j o r g j e v i ć a donesene
su upute o s i f i l i s u i d r u g i m s p o l n i m b o l e s t i m a , gdje se upućuje oso­
bito na to, kako je važno, da se te bolesti temeljito liječe, a ne taje U članku
N e k o l i k o r i j e č i r a t n i m n e m o ć n i c i m a poziva J . M e d v e d invalide,
da idu za tim da opet steknu radnu sposobnost, a da se ne prepuštaju nečasnoj bes­
poslici i prosjačenju. Na koncu ovog broja upute su o v i n u , p i v u i ž e s t o k i m
p i ć i m a , o z a r a z n i m i p r i l j e p č i v i m b o l e s t i m a , te razne vijesti. U br. 2.
260

nastavlja se članak arh. P i l a r a o seljačkoj kući, nalazi se statistički članak o su-

š i c i , članak o s r d o b o l j i ( g r i z i ) , uputa o sifilisu i drugim spolnim bolestima,
opširni članak dra. J . H a v l i č e k a o boginjama i razne vijesti.
A. Fritzsche: Nasen-Deformationen u. ihre Korrektionen. Würzburger Abhand­
lungen aus dem Gesamtgebit der praktischen Meoizin X V . Band 12. Heft. Lex.
8« 30 S. mit 8 Abbildungen im Text. Curt Kobitzsch Würzburg 1916.
Nakon kratkog historijskog pregleda i nabrajanja uzroka deformacija nosa
prikazuje pisac u kratko metode rinoplastike, koje se do najnovijeg doba u Nje­
mačkoj upotrebljavaju. Kao ilustraciju za trud liječnika i muku bolesnika kod
liječenja totalnog defekta nosa navadja autor povijest bolesti takovog bolesnika,
kod kojega je u godinu dana 6 puta većinom u narkozi operirano. Konačni efekat
bio je dosta povoljan. Radi dugog trajanja i nesigurnog uspjeha korekcija defe­
kata nosa kirurškim putem, nastojalo se je nadomjestiti manjke nosa protezama.
Tim načinom se je postiglo vrlo povoljnih uspjeha osobito otkako su se pričele
raditi proteze iz plastičnih masa, koje bi se zgodno modelirane i naličene na lice
prilijepile. Žalibože nije ova pomoć bolesnicima pristupna kako bi trebalo, jer
izumitelj najbolje mase H e n n i n g drži svoj izum tajnom.
Tko se želi informirati o načinu korekcija deformacija nosa i o sadašnjem
stanju nauke o toj stvari tomu će dobro služiti taj kratki i zgodni pregled. Do­
dani obilni popis literature koristit će onomu, koji želi taj predmet potanko pro­
učavati. Dr. D. M a š e k .
Fr. 1. Kaiser: Der gegenwärtige Stand der Tetanustherapie. Würzburger Abhand­
lungen aus dem Gesamtgebiet der praktischen Medizin. X V I . Band. 2. Heft.
Lex. 8 . 33 S. Würzburg. C. Kabitzsch 1916.
Strahovito velik broj oboljenja na letanu u njemačkoj vojsci osobito u po­
četku ovog užasnog rata djelovao je vrlo živo na njemačke liječnike, te je o toj
bolesti za vrijeme rata nastala opsežna literatura. K. je na temelju ove literature
pregledno prikazao u ovoj knjižici iskustva od prvih 19 mjeseci i tako sastavio
iscrpivu sliku o stanju još i sada žalibože vrlo nemoćne terapije te grozne bolesti.
Pisac spominje kako je u prvim mjesecima rata iznašao broj smrtnih slu­
čajeva na tetanu više od polovice ( 0 ' 4 % ) svih smrtnih slučajeva kod ratnih ozle-
djenika ( 0 ' 7 % ) u bavarskim lazaretima. U kasnoj jeseni I 9 l 4 . nadmašio je broj
u
oboljenja na tetanu kod ranjenika (6'6 /oa) daleko onaj u prijašnjim ratovima (krim-
ski rat i 1,5% njemačko francezki rat 1870—71 3 ' 5 % itd.). 0

Terapija tetana obradjena je u dva odsjeka I profilaktično liječenje, II. li­

ječenje već nastale bolesti.
Kod profilaktičnog i najvažnijeg liječenja govori pisac najprije o postupku
s ranama osobito s onima, o kojima se zna, da najviše naginju na infekciju te-
tanom (kirurško proširenje udubljenih rana, odstranjenje tudjih tjelesa, nekrotičnih
komada tkiva, liječenje kompliciranih fraktura itd), zatim nabraja sredstva, kojima
se nastoji očistiti i desinficirati rane (Ha O2, čisti kisik, vrući ili hladni zrak,
ultravijoletno svijetlo, kupanje, posipavanje šećerom itd.). Uz taj postupak je za
očuvanje od tetana najvažnija profilaktična injekcija tetanusantitoksinom. Zapravo
bi trebalo gotovo svakog ranjenika profilaktički injicirati.
U drugom odsjeku, gdje se govori o liječenju već nastalog oboljenja na­
brojena su sva sada upotrebljena sredstva sa točnom oznakom doziranja i po­
stupka kod aplikacije. Tu upozoruje pisac kako je od odlučne važnosti za uspjeh
terapije prepoznavanje prvih simptoma bolesti. Prije značajnog trizma i prije po­
znatih značajnih tetaničkih grčeva imadu često bolesnici tegobe, za koje ih treba
obično tek naročito pitati, a spoznaja tih tegoba je vrlo važna, da se može čim
ranije početi sa terapijom (napetost u mišicama za žvakanje, „reumatične boli"
u šiji, poteškoće kod gibanja trupa ili okrajnina i t. d.)
Liječenje serumom obradjeno je u posebnom poglavlju, nabrojeni su tu svi
načini aplikacije, doziranje, spomenuta anafilaksija i t. d.
 261

U daljnem jednom poglavlju govori pisac o ostalim sredstvima i njihovom

načinu uporabe; (morfij, kloral, luminal itd.) zatim magnesium sulfuricum, fenol,
salvarzan, eter itd. Specijalno za magnesium sulfuricum daje pisac točne naputke
po raznim autorima.
U 4. poglavlju su nabrojena operativna sredstva protiv tetana (traheotomija,
gastrostomija, frenikotomija i t. d.).
Njezi ovih bijednih bolesnika posvećeno je 5. poglavlje i važnost njege
kako treba naglašena.
Konačno daje pisac vrlo praktičan kratak pregled terapije sa oznakom na­
čina uporabe i doziranja pojedinih lijekova.
Ova knjiga sa svojim preglednim prikazivanjem dobro će doći svakom li­
ječniku, a po gotovo onomu, koji ima s ranjenicima posla, pa treba piscu za­
hvaliti, da je sakupio sve najnovije publikacije i tako sadašnja izkustva lako
pristupačnima učinio. Dr. D. M a š e k .
Kurt Singer. Die Objektivierung nervöser Beschwerden im Kriege. Würzburger A b ­
handlungen aus dem Gesamtgebiete der praktischen Medizin X V I . Band, I. Heft
Lex 8, 15 S. C. Kabitzsch Würzburg 1016 Mk 0-85.
Medju simulantima možemo dvije grupe razlikovati: jedni simuliraju simptom
a drugi bolest. To je pak oboje kod nervnih bolesti laglje nego kod drugih. Radi
se o tome kako ih se može najlaglje otkriti. Kod simulacije anestezije moći ćemo
neinteligentnoga pacijenta vrlo često tako zavesti da od njega zahtijevamo da svaki
put kad ubod ćuti kaže da, a kada ga ne ćuti ne. Kod Rombergovoga se simp­
toma mnogi izda, jer svakako je sumnjivo pada li netko svaki put baš na krevet,
ili ako ga se drži, pa ga se tako zabavi, da ni ne opazi da ga se ispustilo, a on
ipak ne padne. Kod anestezije vrlo se često može dokazati tako simulaciju, da se
označi anestetična zona dok pacijent leži i dok stoji. Mnogo se teže može kod
boli dokazati simulaciju. Kod tužbe na glavobolju mora se bolesnika vrlo točno
pretražiti. Katkada se može pacijenta zavarati tako da se s njime zabavlja,
pa naglo opipa navodno bolni dio tijela. Kod boli u nogama valjada pogledati
Lassegua, kod boli u ramenima dobro će nama Roentgen poslužiti; isto kod boli
u kuku, gdje valja uvijek bolesnika i rektalno pregledati. Karakteristično je da se
simulant u krevetu može^i bez ruku dignuti. Vanredno je teško pravi lumbago od
simuliranoga razlikovati. Cesto se time razlikuje, da se pravi lumbago može izlije­
čiti, dok se simulirani ne može. Ischias karakterizira tok' nerva i bolne tačke. Da­
kako i Kerningov, pa Feuersteinov simptom, nadalje temperature kod simulanta
ne dolaze.
Klenuti se mnogo rjedje simuliraju. Lako se može tako otkriti da se na­
vodno klenuto udo pasivno nekoliko puta za redom miče, simulant će kretnje te
nastaviti. Kod pareza, koje je dakako laglje simulirati, sumnjivo je napinjanje an­
tagonista paretične muskulature. Sepanja nije autor vidio nikada simulirati, dok
je kod inih smetnja u hodu laka diferencijalna dijagnoza. Kod simulacije u pre­
djelu očnih nerva i mišica redovno će okulista moći riješiti pitanje, da li se radi
o zbiljskoj bolesti, dok se bolesti uha rjedje simuliraju, no i teže otkrivaju. Laglje
se može objektivirati smetnje vestibularisa. Kod neuropata su vrlo česte tužbe na
smetnje sa strane srca, no uvijek se može naći eventualno simptoma, koji govore
za vagotoniju. Vrlo su česte simulacije epileptičkoga napadaja, i vrlo je teško kod
toga histerični napadaj od simuliranoga razlikovati. Katkada je od važnosti puls ;
taj je kod histeričnoga napadaja često ubrzan. Dakako odlučiti se tu može samo
uz najpomnije pretrage.
Obično se simulanta može i izliječiti time da mu se simulaciju dokaže.
Kako se pak obično radi samo o agravaciji još je posao laglji.
Kratka ta rasprava svakome će izvrsno moći poslužiti, koji ima bilo na fronti
ili u bolnici sa vojnicima posla. Dakako radi kratkoće i radi toga što autor do­
nosi samo svoja iskustva nije potpuna, no baš je posljednji razlog čini i mnogo
262

vrijednijom. O upotrebivosti mnogih trikova smo se sami mogli višeputa uvjeriti.

Osobito pak zahtjev svestrane pregledbe i kod sumnje na simulaciju moramo sva­
kako da osobito naglasimo, no na žalost ne možemo da potvrdimo posljednju
tvrdnju o izlječivosti tih „bolesnika". Dr. L. T h a l l e r

Georg Berg. Die Beziehungen der inneren Sekretion zur Urogenitalsphäre und ihre
therapeutische Verwertung. Wurzburger Abhandlungen aus dem Gesammtgebiet der
praktischen Medizin X V . Band, 4 Heft. Lex. 8, 19 S. C. Kabitzch Würzburg
1915. Mk. 0-85
Organoterapija bila je već H i p o k r a t u poznata, tek B r o w n - S e p u a r d
ju je opet do značenja doveo. No sasvim novi smjer dobila je čitava nauka o
tome tek iza B i e d l o v i h istraživanja. 1 ako ne poznajemo kod svih organa baš
onu supstancu, koja djeluje terapeutski, ipak možemo pokazati, da ima u njoj sup-
stanca, koja djeluje i na druge organe. Na primjer potpuno prostatektomirane ži­
votinje postaju azospermatične. Kod prostatektomiranoga se to čovjeka prividno ne
dogadja no zato ne, jer mu se obično samo hipetrofični dio prostate vadi. Se­
kret vesicae seminalis može kod nekih životinja nadomjestiti prostatu. Nu i kod
svih ostalih žlijezda sa unutarnjom sekrecijom možemo dokazati njihov upliv na
genitalnu sferu. Nedostatak funkcije srednjega i stražnjega dijela hipofize uzrokuje
dystrophiu adiposogenitalis. Iza ekstirpacije žlijezde štitulje redovno atrofira geni­
talna žlijezda. T e dvije žlijezde, a i jetra silno djeluju na diurezu i uopće na iz­
mjenu tvari. Time si autor tumači djelovanje sredstva, koje se sastoji iz estrakta
tih žlijezda, na fosfaturiju. Sjegurno kod te bolesti, a i kod neurastenije, koja je
s njome u savezu imadu hormoni udjela. No i nadbubrežna žlijezda ima s genital­
nom veza i veličina im je paralelna. Kod pubertas praecox uvijek nalazimo hiper-
funkciju nadbubrežne žlijezde, dok je kod geromorfizma uvijek ta žlijezda atrofična.
Valjada njeni lipoidi neutraliziraju otrove, koji djeluju na potenciju. Nadbubrežna
žlijezda sjegurno djeluje i na žlijezde slinavice, a kako je poznato te osobito ener­
gično funkcijoniraju, kad se kod čovjeka libido pojavi. Nije neinteresantno, da kod pa-
rotitida nastaju često i orhitide. I jetra stoje u nekoj vezi sa funkcijom genitalne
žlijezde. Jetra imaju velik upliv na izmjenu fosfora u tijelu, a kako je poznato kod
seksualne neurastenije je fosfaturija vrlo običajna. Glandula pak pinealis ima go­
tovo jedino sa genitalnom žlijezdom posla. Apinealizam silno na razvoj njen dje­
luje. Sa jetrima je u uskoj vezi pankreas.
Čini se da je velik broj nama nepoznatih bolesti uvjetovan nedostatkom sekreta
tih žlijezda. Kako pak tvari koje djeluju od tih žlijezda ne poznamo, moramo da­
kako da upotrebimo njihove ekstrakte. Sjegurno pak radi medjusobne uske veze
svih tih organa ekstrakt jednoga ne će moći sam potpuno nadomjestiti sekreciju
same žlijezde, pa će stoga ekstrakt sviju zajedno najbolje moći da djeluje. Oso­
bito je važan način priredbe tih ekstrakta. Prvo ne smije biti štetan, a drugo
mora se lako moći aplicirati. Najbolja bi bila metoda aplikacije intravenozna, no
to je nemoguće radi bjelančevine, koja je u njima. Stoga ju je nužno po moguć­
nosti izlučiti ; to je moguće, jer se čini da su supstance koje djeluju, lipoidi. Da­
kako da bi takav preparat najbolje djelovao kod bolesti, kod koje bi sve te žli­
jezde loše funkcijonirale. Takova je pak bolest po autoru seksualna neurastenija,
Dakako i kod staračke a i druge svake svake funkcijonelne impotencije. Autor je
to sredstvo iskušao najprije na životinjama, a onda na ljudima u ravno stotinu
takovih slučajeva i uvijek je imao uspjeh.
Dakako da je nama o sredstvu tome vrlo teško išta reći budući da nam
autor ne će da kaže ni slovca o tačnijem sastavu toga „sredstva".
Dr. L. T h a l l e r
 263

t Albert Neisser.
30. jula 1916. preminuo je u Vratislavi Albert N e i s s e r u 61. godini
života puna rada i nastojanja, a nagradjena lijepim i trajnim uspjesima. !Osim spo­
sobnosti i volje za ozbiljni znanstveni rad imao je N e i s s e r još i sjajan dar za
propagiranje i organiziranje plodova znanstvenoga rada. Kao izvrsni učitelj uredio
je savršeno dermatološku kliniku u Vratislavi, iz koje je proizašao sjajan niz znan
stvenih radnja i impozantan broj učenika iz svih dijelova svijeta. Kraj ovog^svog
rada kao učitelj te neprestanog proučavanja svoje struke našao je još vremena
kano generalni tajnik njemačkog dermatološkog društva pokrenuti rad toga društva
do visine priznate u cijelom učenom svijetu, a istodobno je neumorno radio na
uredjivanju arhiva za dermatologiju, te je velikim dijelom njegova zasluga veliki
ugled, koji uživa taj znanstveni vijesnik. Pokraj svega toga našao je N e i s s e r
još zgode uložiti sve svoje sjajne sposobnosti za propagiranje rada njemačkog
društva za očuvanje od spolnih bolesti, te je i perom i zborom kod svake pri­
gode podupirao plemenite ciljeve toga društva, ne mareći za neugodnosti i razo­
čaranja, koja su ga snašla, kao svakoga, koji se izloži za socijalna dobra.
Albert N e i s s e r rodio se je 22. januara 1855. u Schweidnitzu u Sleskoj
od oca zdravstvenog savjetnika Morica N e i s s e r a . Učio je u Erlangenu i Vra­
tislavi. Ovdje je postao skoro asistentom na novoutemeljenoj dermatološkoj klinici
pod S i m o n o m God. 1880. habilitirao se je u Leipzigu za privatnog docenta
dermatologije, a god 1882. naslijedio je S i m o n a . Još 1879. za dobe asis-
tentsva otkrio je N e i s s e r gonokoka, a godinu dana kasnije proputovao je Spa-
niju i Norvežku radi proučavanja lepre. God. 1894. imenovan je N e i s s er tajnim
medicinalnim savjetnikom, a 1907. prvim redovitim profesorom dermatologije, u
Njemačkoj. God. 1897. bilo je otvorenje nove dermatološke klinike u Vratislavi,
koja je bila sagradjena po osnovama N e i s s e r a . Živa želja pronaći uspješan
lijek proti sifilisu potaknula je Neissera, da traži ljekoviti serum, al je god.1899
odustao od toga nastojanja, jer bi bio morao — pošto do onda nije uspjelo bolest
prenašati na životinje —- pokuse praviti na ljudima, kod čega bi bili mogli do-
tičnici na zdravlju štetovati. No čim su mu 1903. došli do znanja uspjesi M e č -
n i k o v a i R o u x a sa prenašanjem sifilisa na antropoidne majmune, a kasnije i
na niže majmune, odmah se je latio nastavka svojih istraživanja. Da uzmogne ta istraži­
vanja što savršenije provesti pokrenuo je znanstvenu ekspediciju, dijelom na vla­
stiti trošak na Javu, zemlju majmuna, gdje je uz suradnju B o e r m a n n a , B r u c k a
i drugih god. 1905. kroz više mjeseci proučavao sifilis na majmunima.
Poznata su i njegova nastojanja oko liječenja gonoreje. Tu je osobito pre­
poručio abortivno liječenje i trudio se pronaći koja sastavina srebra najbolje djeluje.
Glede liječenja sifilisa stajao je na stanovištu F o u r n i e r a , te je kod raznih
kongresa i skupština živahnim svojim temperamentom pledirao za kronično inter-
mitirajuće liječenje.
Sa N e i s s e r o m gubi znanstveni svijet jednu znamenitu i markantnu ličnost,
koja će se teško nadoknaditi. S njime pada u kratko vrijeme treći od najzna­
menitijih radnika na polju sifilidologije. Poslije Paula E h r l i c h a i Ilije M e č n i
k o v a pade u grob Albert N e i s s e r . Kako je kod prvoga golema zasluga sa
H a t o m postignuti napredak u terapiji, kod drugoga sa R o u x o m omogućeno eks­
perimentalno proučavanje sifilisa, tako je neprocijeniv trud N e i s s e r a oko pobi­
janja spolnih bolesti i svoj trojici će biti čovječanstvo obvezano na duboku zahvalnost.
N e i s s e r je bolovao mnogo godina na glikosuriji, a kod jedne teške ne­
zgode zadobio je frakturu stegna. Usprkos tomu je on uredjivao u Bruxellesu
izložbu za socijalnu skrb. Na povratku odande morao se je u Berlinu podvrći ope­
raciji bubrežnih kamenaca, koju je dobro prebavio, tako da se je treći dan dao
prevesti u Vratislavu, gdje ga je stigla septična groznica, kojoj je podlegao.
Dr. D. vit. M a š e k .
264

Razne vijesti.
Dozvola djelovanja zbora liječnika.
Predsjedništvo zbora primilo je slijedeću obavijest:
Kr. redarstveno povjereničtvo za grad Zagreb
Broj 38068/1916. U Zagrebu, 26. kolovoza 1916.
Slavnom društvu „Zbor liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije na ruke
predsjednika veleučenog gosp. dra. Dragutina viteza M a š e k a , Samostanska ulica
kbr. 16 u Zagrebu.
Visoka kr. hrv. slav. dalm. zemaljska vlada, odio za unatarnje poslove je
otpisom svojim od 21. kolovoza 1916. broj IV. B. 5807/pres. saopćila slijedeće
riješenje :
„U smislu § 3. banske naredbe od 27. srpnja 1914. broj 4 2 3 2 / P R S . u
sporazumu sa ces. i kr. vojnim zapovjedništvom u Zagrebu iznimno se dozvo­
ljava „Zboru liječnika Hrvatske i Slavonije", da smije i nadalje djelovati prema
odobrenim pravilima".
Što se ovijem naslovu znanja radi priopćuje.
Upravitelj kr. vladin tajnik:
u. z. Dr. Cesar.
Odbor je odmah poduzeo sve priprave, da zbor liječnika može što prije
započeti svoje redovito djelovanje.
Imenovanja.
Općinski liječnik dr. Samojlo B i j e l i ć izabran je općinskim liječnikom
uzadružene zdravstvene općine u Erdeviku. Nadliječnicima imenovani su pomoćni
liječnici dr. Josip M e d v e d i dr. Ivan M a t a n i ć , a p. u. pomoćnim liječnikom
dr. Vinko F o r e n b a c h e r .
Odlikovanja
Viteškim krstom reda Franje Josipa I. s ratnom dekoracijom odlikovan je
pukovnijski liječnik dr. Julijo R o k s a n d i ć , ponovnim previšnjim priznanjem po­
moćni liječnik dr.. Vaso V u k a d i n o v i ć , previšnjim pohvalnim priznanjem sto­
žerni liječnik dr. Gavro B e n e d e k i nadliječnik dr Milivoj J a m b r i š a k , a
zlatnim krstom za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost pukovnijski
liječnici dr. Vilim P a p p i dr. Vinko P e r i ć , nadliječnici dr. Branivoj M i h a j ­
l o v i ć , dr. Milan S c h w a r t z i dr. Josip S t a j d u h a r , pomoćni liječnici dr. Ivan
H e r z o g i dr. Herman N j e m i r o v s k y .

Vojno bakterijološki zavod a Zagrebu.

Dne 1. rujna o. g. otvorit će se u c. i kr. posadnoj bolnici br. 23 vojni
bakterijološki zavod. Ovim će zavodom upravljati dr. G a a l . Kr. zem. bakterijo­
loški zavod obavljat će od sada samo pretrage za civilne svrhe.
Umrli.
Umro je općinski liječnik u Biogradu na moru dr. Gjuro O r l i ć . Rodjen
u Petrovom selu ličkom 5. svibnja 1886. Medicinu učio je u Beču, gdje je pro­
moviran 23. prosinca 191 1. Služio je kano pomoćni liječnik u bolnici u Šibeniku,
zatim u Zadru. Iza toga postao je općinski liječnik u Obrovcu odakle je u zadnje
vrijeme prešao u istom svojstvu u Biograd na moru — Dne 29. kolovoza umro je
u Zagrebu c. i kr. stožerni nadliječnik I. razreda dr. Eduard L a n g , glavar
zdravstva 13. vojnog zbora. Rodjen god. 1863. u Wienu, gdje mu je otac bio
visoki činovnik. Medicinu učio je u svom rodnom mjestu, gdje je 7. lipnja 1889.
promoviran. Dne 1. srpnja 1889. imenovan je c. kr. nadliječnikom u posadnoj
bolnici u Trstu. Zatim je služio kao pukovnijski liječnik kod pješačkih pukovnija
br. 83 i 75, god. 1895. premješten je pješačkoj pukovniji br. 53, a g. 1898.
 265

k posadnoj bolnici u Zagrebu, gdje je bio predstojnik kirurškog odjela. God. 1901.
imenovan je izvan reda stožernim liječnikom, god. 1907. postao je stožerni nad-
niječnik II. razr., a god. 1911. stožerni nadliječnik I. razreda i ujedno zapo­
vjednik zagrebačke posadne bolnice. God 1914. pošao je na bojište kano glavar
zdravstva 13. zbora, te je djelovao najprije na srpskom a onda na ruskom r a ­
tištu. Prošle zime obolio je na ratištu od pošaline, od onda se nije mogao pravo
oporaviti, pa se je prije nekoliko dana vratio bolestan u Zagreb, te je ovdje u
svojoj drugoj domovini i svojoj bolesti podlegao. Bio je vrstan operater, jednu je
godinu bio i komandiran na kliniku profesora A l b e r t t a , a nada sva spretan
organizator, koji je poznavao svoje ljude i znao pravog čovjeka postaviti na pravo
mjesto i onda ga podpomagati i podupirati. Nije poznavao ništa nego pravo i
dužnost. Od svojih je potčinjenih mnogo zahtijevao, ali nikada ništa nepotrebna
i neopravdana, a u radu je uvijek prednjačio svojim primjerom. Zato s e je i
njegov rad svestrano priznavao, zato je stekao mnoge odlike i neograničeno što­
vanje sviju, koji su ga poznavali. God. 1897. odlikovan je zlatnim krslom za
zasluge za odlično službovanje za epidemije tifa u Pulju, god. 1906. viteškim
krstom reda Franje Josipa, god. 1914. redom željezne krune s ratnom dekora­
cijom, god. 1915. časničkim počasnim znakom crvenoga križa, a god. 1916. dobio
je signum laudis na vrpci vojnoga krsta za zasluge. — Dne 28. srpnja umro je u
Krakovu profesor dermatologije Vladislav R e i s s . Rodjem 17. ožujka 1866. u
Lavovu, učio je medicinu na jagelonskom sveučilištu u Krakovu, gdje je 1890.
promoviran. Iza toga pošao je na daljne nauke u Wien, gdje je radio i učio na
dermatološkom odjelu profesora K a p o s i j a , zatim u Vratislavi kod profesora
N e i s s e r a , te u Parizu kod F o u r n i e r a i B e s n i e r a. Iza kratkog boravka
u Londonu vratio se je u Krakov, gdje je 1893. postao asistent na dermatološkoj
klinici profesora R o s n e r a . Iza 3 godine habilitirao se je kano privatni docent, a kada
je nekoliko mjeseci kasnije profesor R o s n e r umro, povjerena mu je uprava klinike
kožnih i veneričkili bolesti. God. 1898. imenovan je izvanrednim, a nekoliko
godina kasnije redovitim profesorom. Pisao je o patogenezi opeklina, o primarnom
sifilisu konjunktive, o promjenama krvi kod sifilisa, o xerodema pigmentosum, o Da-
rierovoj bolesti, o Urticaria pigmentosa persistans, o liječenju cilindrurije živom, o
liječenju suženja mokraćne cijevi elektrolizom, o atrofičnoj formi liehen ruber
atrophicans, o insenzibilnoj perspiraciji kože, o multiplim spontanim keloidima. —
Umrli su monakovski antropolog profesor Johanes R a n k e , znameniti londonski
kirurg i fizijolog Viktor H o r s l e y i bivši ravnatelj medicinske klinike u Jurjevu
profesor Adolf W e i l .
Jubilej medicinskog časopisa.
Dne 7. srpnja o. g. svršila je G a z e t a l e k a r s k a svoje prvo pedesetgo-
dište. Tom je prilikom izašao naročiti broj, u kom je na čelu članak od ured­
ništva, zatim od P e s z k e a historija časopisa od 1866—1916., te članci B r o-
nowskoga, Dubinskoga, Jaworskoga, Karwackoga, Krynskoga,
P a w i n s k o g a , P r u s z y n s k o g a , Pufawskoga, R z e j k o w s k o g a , Ser-
k o w s k o g a , S J a w i n s k o g a i S o k o l o w s . k o g a . K ovom jubileju našem
odličnom drugu šaljemo naše najtoplije i najsrdačnije čestitke.
Povišenje bolničkih pristojba.
Počam od I. kolovoza o. g. povišene su za 50 filira dnevne opskrbne
pristojba u svim bolnicama u Hrvatskoj izuzam bolnice u Senju, za koje ostaje
netaknuta pristojba sa K 2'50. Prema tome iznaša pristojba K 3 u bolnicama u
Srijemskim Karlovcima i u Vukovaru te u zemaljskom zavodu za umobolne u
Stenjevcu. K 3.50 u bolnicama u Bjelovaru, Brodu n. S., Dugoj resi. Glini, Gospiću,
V . Gorici, Karlovcu, Koprivnici, Mitrovici, Novoj Gradiški, Ogulinu, Petrinji,
Požegi, Sisku, Vinkovcima i Virovitici, a K 4 u bolnicama milosrdne braće i
milosrdnih sestara u Zagrebu, zatim u bolnicama u Osijeku, Pakracu, Varaždinu
i Zemunu.
266

Griza u Zagrebu.
U poslijednje je vrijeme u gradu Zagrebu i u okolišnim mjestima obolilo
više osoba od dizenterije i akutnih crijevnih katara. Gradsko je poglavarstvo us­
lijed toga pozvalo sve liječnike, da bezodvlačno prijave svaki slučaj gradskom
zdravstvenom odsjeku, a da bolesnike, kod kojih nije provediva izolacija, dadu
smjesta odpremiti gradskim kužnim kolimau gradsku kužnu bolnicu na Zelenom
brijegu. Odprema u druge bolnice nije dozvoljena.
„Bromural" i „dormigene"
Primamo na saopćenje slijedeće: U engleskim su bolnicama radi mnogih
slučajeva otrovanja veronalom već od dulje vremena tražili sredstvo, koje može
služiti zamjenom, kada veronal nije indiciran. Jedna se londonska tvrtka obratila
na patentsko sudište za dozvolu da smije prigotavljati „veronal bez pogibeljnih
pojava". Tu se radi o njemačkom bromuralu, koji je u Engleskoj patentom zaš­
tićen. Predsjednik patentskog sudišta Mc K e n n a izjavio je, da se sada u
Engleskoj ne može više biti bez bromurala, pa da zato treba samo pozdraviti,
ako je engleska kemijska industrija u stanju, da proizvadja bromural po nje­
mačkom uzoru. Taj „engleski" preparat njemačkog bromurala dobio je englesko
ime dormigene.

Stanje epidemijskih bolesti.

Zarazne bolesti u Hrvatskoj.
(Po iskazu kr. hrv. slav. dalm. zem. vlade.)

Mjeseca l i p n j a 1916. prijavljeno je u Hrvatskoj i Slavoniji 934 novih slu­

čajeva (93 smrti) zaraznih bolesti, prema prošlom mjesecu — 165 oboljenja
(—25 smrti). D i f t e r i j e bilo je 57 oboljenja (10 smrti) i to u županiji modruško-
riječkoj 3 ( 0 ) u kotarima Slunj 1 ( 0 ) , Sušak 2 ( 0 ) ; u županiji zagrebačkoj 12 ( 3 )
i to u kotarima Dvor 7 ( 2 ) , V. Gorica 1 ( 0 ) , Jaska I ( 0 ) , Sisak i ( I ) , Zagreb 1 ( 0 ) ,
u gradu Karlovcu 1 ( 0 ) , u glavnom gradu Zagrebu 4 ( 0 ) ; u županiji varaždinskoj
8 ( 2 ) i to u kotarima Ivanec 2 (1), Krapina 1 ( 0 ) , Varaždin 5 ( 1 ) ; u županiji
bjelovarsko-križevačkoj 11 (1) i to u kotarima Garešnica I ( I ) , Gjurgjevac 4 (0),
u gradovima Koprivnica 3 ( 0 ) , Križevac 3 ( 0 ) ; u županiji požeškoj 3 ( 1 ) , i to
u kotarima Brod 1 (I), Pakrac 2 (0), u gradu Osijeku 0 ( 1 ) ; u županiji srijemskoj
14 ( 2 ) i to u kotarima Ilok 1 ( 0 ) , Irig 1 ( 0 ) , Mitrovica 2 (1), Ruma 1 (1),
Sid 2 ( 0 ) , Vukovar 6 (0) u gradu Mitrovici i ( 0 ) , u gradu Zemunu 2 ( 0 ) .
P e r t u s i d e bilo je 206 novih oboljenja (17 smrti) i to u županiji ličko-krbavskoj
u kotaru Brinje. 5 ( 1 ) ; u županiji modruško-riječkoj u .kotaru Slunj 5 (0) ; u žu­
paniji zagrebačkoj 38 (0) i to u kotarima Jaska 1 ( 0 ) , Sv. Ivan Zelina 37 ( 0 ) ,
u županiji varaždinskoj 101 (15) i to u kotarima Klanjec 86 (14), Ludbreg 11 ( 0 )
Pregrada 4 ( I ) ; u županiji bjelovarsko-križevačkoj 3 ( 0 ) u kotaru Grubišnopolje;
u županiji požeškoj 18 ( 0 ) u kotaru Daruvar; u županiji virovitičkoj 8 ( 0 ) i to
u kotarima D. Miholjac 6 ( 0 ) , Virovitica 2 ( 0 ) ; u županiji srijemskoj 28 ( I )
i to u kotarima Ilok 22 ( 0 ) , Irig 3 ( 0 ) , Šid 3 (I). T r b u š n e p o š a l i n e jav­
ljeno je 38 oboljenja (7 smrti) i to u županiji ličko-krbavskoj u kotaru Udbina
1 ( 0 ) ; u županiji zagrebačkoj 18 ( 2 ) i to u kotarima Petrinja 1 (1), Stubica 3 ( 0 ) ,
Zagreb 9 (I), u gradu Sisku 5 ( 0 ) ; u županiji varaždinskoj 7 ( 2 ) i to u kota­
rima Klanjec 1 (I), Zlatar 6 ( 1 ) ; u gradu Osijeku 5 ( 1 ) ; u županiji srijemskoj
3 (1) i to u kotarima Stara Pazova 1 (I), Šid 1 (0), Vukovar 1 ( 0 ) ; u gradu
Zemunu 4 (1). D i z e n t e r i j e bilo je 21 novo oboljenje (2 smrti) i to u župa­
niji modruško-riječkoj u kotaru Delnice 2 ( 1 ) ; u županiji zagrebačkoj I (0) u
kotaru Stubica; u županiji varaždinskoj 1 ( 0 ) u kotaru Klanjec; u županiji bjelo-
 267

varsko-križevačkoj 8 (0) u kotaru Kutina; u županiji požeškoj 2 ( I ) i to u ko­

taru Novska 1 ( 0 ) , Požega 1 ( 1 ) ; u županiji srijemskoj 3 ( 0 ) i to u kotarima
Šid 1 ( 0 ) , Vukovar 2 (Oj. B o g i n j a bilo je 178 oboljenja (31 smrt) i to u žu­
paniji modruško-riječkoj 33 (4) i to u kotarima Slunj 21 ( 3 ) , Vojnić 12 ( 1 ) ; u
u županiji zagrebačkoj 41 (5) i to u kotarima Dvor 4 (2), Glina 2 (0), Kostaj­
nica 21 (I), Petrinja 10 ( 0 ) , Samobor 1 ( 0 ) , Topusko 1 ( 0 ) , u gradu Karlovcu
2 ( 2 ) ; u glavnom gradu Zagrebu 4 (0) ; u županiji varaždinskoj 3 ( 0 ) u kotaru
Ivanec; u županiji bjelovarsko-križevačkoj 8 (1) i to u kotarima Bjelovar 3 ( ' )
Gjurgjevac 5 (0) ; u županiji požeškoj 32 (5) i to u kotarima Novska 12 ( 0 ) ,
Pakrac 20 ( 5 ) ; u županiji virovitičkoj 28 ( 5 ) i to u kotarima Našice 16 ( 4 ) ,
Slatina 2 1), Virovitica 10 ( 0 ) ; u gradu Osijeku 7 ( 1 ) ; u županiji srijemskoj 2 2 ( 1 0 )
i, to u kotarima Irig 2 ( 0 ) , Ruma I ( 0 ) , Vinkovci 13 ( 9 ) , Vukovar 6 ( 1 ) .
Š k r l e t a javljeno je 112 novih oboljenja (22 smrti) i to u županiji modruško-
riječkoj 3 ( 0 ) u kotarima Delnice 2 (0), Ogulin I ( 0 ) ; u županiji zagrebačkoj 15 ( 4 )
i to u kotarima Petrinja 1 (1), Sv. Ivan Zelina 1 (0), u gradovima Karlovac 8 ( 0 ) ,
Petrinja 2 ( 2 ) , Sisak 3 ( I ) ; u glavnom gradu Zagrebu 7 ( 0 ) ; u županiji varaž­
dinskoj 15 ( 4 ) i to u kotarima Krapina 2 ( 0 ) , Ludbreg 7 (1), Pregrada 4 ( 3 ) ,
Zlatar 2 ( 0 ) ; u gradu Varaždinu 3 (0) ; u županiji bjelovarsko-križevačkoj 21 (5)
i to u kotarima Bjelovar 7 ( 0 ) , Garešnica 12 ( 4 ) , u gradovima Bjelovar 1 ( 0 ) ,
Koprivnica 1 ( 1 ) ; u županiji požeškoj u kotaru Novska 12 ( 0 ) ; u županiji viro­
vitičkoj u kotaru Slatina 11 ( 3 ) ; u županiji srijemskoj 25 (6) i to u kotarima
Ruma 13 (5), Šid 3 (1), Vinkovci 1 (0), Vukovar 8 (1). M o r b i l a bilo je 293
oboljenja (3 smrti) i to u županiji modruško-riječkoj u kotaru Slunj 3 (0 ; u žu­
paniji zagrebačkoj 30 (0) i to u kotarima Dvor 21 ( 0 ) , Sv. Ivan Zelina 3 ( 0 ) ,
u gradu Karlovcu 4 ( 0 ) , Sisku 2 ( 0 ) ; u glavnom gradu Zagrebu 4 ( 0 ) ; u žu­
paniji varaždinskoj 36 (0) u kotaru Zlatar; u županiji bjelovarsko-križevačkoj 98 ( 0 )
i to u kotarima Bjelovar 45 (0), Garešnica 55 (0), u gradu Koprivnici I ( 0 ) ; u
županiji požeškoj 4 (0) i to u kotaru Novska 3 ( 0 ) , u gradu Brodu 1 ( 0 ) , u
gradu Osijeku 2 ( 0 ) ; u županiji srijemskoj 126 ( 3 ) i to u kotarima Ilok 43 (1),
Irig 26 ( 0 ) , Mitrovica 6 ( 0 ) , Stara Pazova 23 ( 2 ) , Vinkovci 9 (0 , Vukovar 6 ( 0 ) ,
u gradovima Srijemski Karlovci 2 ( 0 ) , Mitrovica 1 (0). V a r i c e l e bilo je 5 obo­
ljenja (0 smrti) i to u županiji zagrebačkoj u gradu Karlovcu 2 ( 0 ) , u županiji
požeškoj 3 (0) u kotaru Novska. E p i d e m i č n e p a r o t i t i d e bilo je 17 obo­
ljenja 0 smrti) i to u županiji modruško-riječkoj u kotaru Slunj 13 ( 0 ) ; u županiji
zagrebačkoj u gradu Sisku 1 ( 0 ) ; u gradu Varaždinu 3 ( 0 ) . E r i z i p e l a bilo je
6 slučajeva (0 smrti) i to u županiji zagrebačkoj 1 (0) u kotaru Velika Gorica
i u gradu Osijeku 5 ( 0 ) . P u e r p e r a l n e s e p s e bilo je 1 oboljenje (1 smrt)
u županiji varaždinskoj u kotaru Ivanec.

Zarazne bolesti u opsegu c. i kr. generalnog gubernija u Srbiji.

( P o službenom izvješću od 5 . kolovoza 1916.)
Za vrijeme od 2.—29. s r p n j a 1916. od zaraznih je bolesti ostalo od
prije bolesno 1 164 osoba (604 vojnika, 79 ratnih zarobljenika, 481 gradjanska
osoba), na novo obolilo 2098 (1129 v., 259 z„ 710 g.), 1584 ozdravilo (916 v.,
160 z., 508 g.), 25 umrlo (5 v., 3 z., 17 g.), preostaje 1653 (812 v., 174 z.,
667 g.), P j e g a v e g r o z n i c e ostalo je 7 (2 v., 3 z., 2 g.), na novo obolilo
5 (3 v., 2 g.), ozdravilo 6 ( 1 v., 3 z., 2 g.), umrlo 0, preostaje 6 (4 v. 2 g.)
i to u gradu Beogradu I g., u okružju Cačak 2, Kruševac 2 g, Novipazar 2 v,
1 g., u rezervnoj bolnici Brčko u Beogradu 3 v., 1 z. P o v r a t n e groznice
ostalo je od prije 1 g., na novo obolilo 4 (2 v., 1 z., 1 g.), ozdravio 1 g., umro
1 v., preostaje 3 (2 v., 1 g.) i to u okružju Novipazar 2 (1 v, 1 g.), Uzice 3 (1
v., 1 z., 1 g.). T r b u š n e p o š a l i n e ostalo je 94 (24 v., 13 z., 57 g.), na
novo obolilo 94 (24 v., 13 z., 57 g.), ozdravilo 31 (8 v., 5 z., 18 g.), umrlo
6 (1 v., 1 z., 18 g.), preostaje 92 (25 v., 16 z., 51 g.) i to u gradu Beogradu
268

50 g., u okružju Čačak 5 ( 1 v., I z., 3 g.), Gornji Milanovac 1 g., Kragujevac
3 (2 v., 1 g.), Kruševac 9 (2 z , 6 g.), Mitrovica 4 g., Novipazar 9 v., Sme-
derevo 3 (2 v., I g.), Šabac 2 g., Valjevo 17 (7 v., 7 z , 4 g.), u rezervnoj
bolnici Brčko u Beogradu 14 (6 v., 7 z., 1 g.), u epidemijskoj bolnici u Beo­
gradu I I (7 v., 4 z.). D i z e n t e r i j e ostalo je 31 (15 v., 1 z., 15 g.), na novo
obolilo 66 (30 v., 11 z., 25 g.), ozdravilo 36 (16 v„ I z , 19 g.), umrlo 7 (3
v., I z., 3 g ), preostalo 54 (26 v., 10 z., 18 g.), i to u gradu Beogradu 21 g.,
u okružju Kragujevac 6 (1 v,, 5 g.), Kruševac 19 (12 v., 7 g.), Mitrovica 3 (2
v., I z.), Smederevo I g., Šabac 2 v., Valjevo 15 (6 v., 6 z., 3 g.), rezervna
bolnica Brčko u Beogradu 22 (15 v., 4 z., 3 g.), epidemijska bolnica u Beogradu
8 (7 v., 1 z.). B o g i n j a ostalo je 9 (4 v., 5 g.), na novo obolilo 20 (5 v.,
3' z., 12 g.), ozdravilo 9 (4 v., 5 g.), umrlo 7 (1 v., 6 g ) , prepstalo 13 (4 v.,
3 z., 6 g.), i to u okružju Beograd okoliš 3 g., Gornji Milanovac 1 g., Mitro­
vica 23 ( 9 v., 3 z., 11 g.), Smederevo 2 g. M a l a r i j e preostalo je 269 (164 v.,
21 z., 84 g.), na novo obolilo 1002 (605 v.. 153 z., 244 g ) , ozdravilo 792
(502 v., 82 z., 208 g.), umrlo 0, preostalo 479 (267 v. 92 z., 120 g.) i .to u
gradu Beogradu 4, u okružjima Beograd okoliš 194 (114 v., z8 z., 52 g.), Čačak
97 (33 v., 64 g.), Gornji Milanovac 11 v., Kragujevac 18 (9 v., 9 g.), Kruševac
39 (12 v., 8 z., 19 g.), Mitrovica 100 (96 v., 4 z.), Novipazar 3 (1 v., 2 g.),
Prijepolje 83 v., Smederevo 4 v., Sabac 216 (109 v., 32 z., 75 g.), Uzice 49
(47 v., 1 z., 1 g.), Valjevo 166 (68 v., 24 z., 74 g.), rezervna bolnica Brčko
u Beogradu 92 (76 v , 2 z., 14 g ) , rezervna bolnica Brno II. u Beogradu 168
(92 v., 62 z., 14 g.) epidemijska bolnica u Beogradu 27 (14 v., 13 z.). S k r l e t a
ostalo 7 (2 v., 5 g.), obolilo 11 (5 v., 2 z., 4 g.), ozdravilo 14 (7 v., 2 z.,
5 g.), umro 1 g...preostalo 3 g i to u gradu Beogradu 4 g., u okružjima Beo­
grad okoliš I g., Cačak 2 g., Kragujevac 6 (5 v., I z.), Kruševac 1 g., Valjevo
1 g., epidemijska bolnica Beograd 3 (2 v., 1 z.). D i f t e r i j e ostalo 14 g., obo­
lilo 27 (1 v., 26 g.), ozdravilo 24 g., umrla 2 g., preostaje 1.5 (1 v., 14 g.) i to
u gradu Beogradu 13 g., u okružjima Beograd okoliš 2 g., Cačak 3 g , Gornji
Milanovac 7 g., Kragujevac 5 g., Novipazar 3 (1 v., 2 g.), Smederevo 4 g.,
Valjevo 4 g. D o b r a c a ostalo je 29 (3 v., 26 g.), novo obolilo 13 g., ozdra­
vilo 38 (3 v., 35 g.), umrlo 0, preostaje 4 g. i to u gradu Beogradu 39 g., u
epidemijskoj bolnici u Beogradu 3 v. G o n o r e j e ostalo je 426 (240 v. 34 z.,
152 g.), novo obolilo 550 (277 v., 65 z., 208 g.), ozdravilo 413 (247 v., 57 z.,
109 g.), preostaje 563 (270 v., 42 z., 251 g.) i to u gradu Beogradu 137 g., u
okružju Beograd okoliš 3 g., Cačak 57 (29 v., 28 g.), Gor. Milanovac 9 (6 v.,
3 g.), Kragujevac 29 (28 v., 1 g.), Kruševac 42 (1 I v., 1 z., 30 g.), Mitrovica
20 g. Novipazar 13 (11 v., 2 g.), Smederevo 112 (30 v., 5 z., 77 g.), Sabac
59 (10 v., 49 g.), Uzice 18 v., Valjevo 40 (26 v., 12 z., 2 g.), u rezervnoj
bolnici Brčko 135 (115 v., 10 z., 10 g.), u rezervnoj bolnici Brno Ii. 302 (213 v.,
71 z., 18 g.). U l c u s m o l l e ostalo 67 (42 v., 2 z., 23 g ) , novo obolilo 91
(77 v., 3 z., II g.), ozdravilo 72 (46 v., 4 z., 22 g.) preostaje 86 (73 v., I z.,
12 g.) i to u gradu Beogradu II g., u okružju Cačak 23 (18 v., 15 g.), Gor.
Milanovac 7 ( 4 v., 3 g.), Kragujevac 9 v., Kruševac 4 g., Mitrovica 10 v.,
Novipazar 14 v.,) Šabac 15 (5 v., 10 g.), Uzice 3 v., Valjevo 10 (8 v., 2 z.),
rezervna bolnica Brčko u Beogradu 12 (10 v., 2 g.), rezervna bolnica Brno 11. u
Beogradu 40 (37 v., 3 g.). S i f i l i s a ostalo 269 (122 v., 9 z., 138 g.), obolilo
215 (100 v., 7 z., 108 g.), ozdravilo 148 (82 v., 6 z., 60 g.), umro 1 g , pre­
ostaje 335 (140 v., 10 z., 185 g.) i to u gradu Beogradu 103 g., u okružjima
Čačak 40 12 v., 28 g.), Gor. Milanovac 8 (3 v., 5 g.), Kragujevac 14 (13 v.,
1 z.), Kruševac 17 (3 v., 1 z 13 g . ) . Mitrovica 6 v., Novipazar 3 g., Smede­
revo 55 (13 v., I z., 41 g., Šabac 43 (1 v., 42 g.), Uzice I v., Valjevo 8 (7 v.,
1 z.), rezervna bolnica Brčko u Beogradu 85 (70 v., 6 z., 9 g.), rezervna bol­
nica Brno II. 101 (93 v., 6 z., 2 g.).
Vlasnik i izdavatelj:„Zbor liječnika kralj. Hrvatske i Slavonije" u Zagrebu
Urednik: dr. M i r o s l a v p l . Čačković. Tisak Pučke tiskare d. d* u Zagrebu.