RAZVOJ GRČKOG PISMA

Linear A je, zajedno s kretskim hijeroglifima jedno od trenutačno

dva nedešifrirana pisma sa stare Krete. Korišteno je prije lineara B, koji ga
je naslijedilo, te kojime se zapisivao mikenski grčki jezik. Otkrio ga je
britanski arheolog Arthur Evans. Linear B dešifriran je 1950-ih godina.
Iako ta dva pisma dijele veliki broj znakova, ovo nije dovelo do
dešifriranja lineara A. Korištenje slogovnih vrijednosti iz lineara B u linearu
A proizvodi nerazumljive riječi. Ako su slogovne vrijednosti u ova dva
pisma doista slične, onda zapisi u linearu A ne odgovaraju ni jednome
poznatome jeziku, te je stoga pretpostavljen minojski jezik. Linear A ima
stotine znakova. Vjeruje se da oni predstavljaju slogovne, ideografske, te
semantičke vrijednosti na način sličan linearu B. Iako je najveći dio
slogovnih znakova sličan u ova dva pisma, 80% logograma u linearu A je
jedinstveno.

Linear B je grafijski sustav koji se u drugoj polovici drugog tisućljeća

pr. Kr. koristio za zapisivanje mikenskog grčkog jezika. Linear B većim
dijelom je slogovno pismo. Ne bilježi se opreka između duljine i kraćine
sloga. Osim znakova slogovne vrijednosti, za neke češće pojmove (kao
npr. čovjek, žena, žito, kola, pehar) postoje i ideogrami koji predstavljaju
čitave riječi. Postoje i simboli za brojevne jedinice. Brojevni sustav je
decimalan, a ima znakova i za razlomke. Pismo je vjerojatno nastalo u
kontinentalnoj Grčkoj gdje je kretski linear A prilagođen grčkom jeziku oko
16. st. pr. Kr. kada minojska kultura bilježi najveći procvat. Kasnijim je
napredovanjem Mikene linearno B pismo preneseno na Kretu. Upravo su
na Kreti, u Knosu, nađeni najstariji primjerci lineara B. Odnose se na doba
vladavine Ahejaca u 15. st. pr. Kr. Jezik je grčki. Britanski arheolog Arthur
Evans je početkom 20. st. započeo iskopavanja u Knosu gdje je pronašao
pločice s natpisima iz brončanog doba. Vidi se da su se na otoku u tom
razdoblju izmijenjivali različiti sustavi pisanja, ali se nije sačuvalo dovoljno
primjera da bi se mogli dešifrirati. Najopticajnije je bilo najmlađe pismo
koje je Evans nazvao linearom B. Dešifrirali su ga od 1951. do 1953.
Michael Ventris i John Chadwick.

Grčki se alfabet razvio iz feničkog alfabeta, danas sadrži 24 znaka i

piše se s lijeva na desno. Fenički alfabet je imao 22 suglasnika i pisao se s
desna na lijevo. Feničko pismo je najstarije europsko pismo i bilo je u
korištenju od 11. stoljeća prije Krista. Ono je temelj, time i prethodnica
grčkom i aramejskom pismu, iz kojeg se pak hebrejsko i arapsko pismo
razvilo. Tako da je fenički alfabet temelj većine današnjih pisama. U
grčkom je pismu, za razliku od feničkog, došlo do značajne promjene.
Nema samo znakova za suglasnike nego i za samoglasnike. Po tome se
grčki alfabet, na primjer, razlikuje od hebrejskog ili arapskog alfabeta.
Grčki je time bio prvi alfabet s znakovima za samoglasnike. Arapski i
hebrejski koriste takozvana konsonatna pisma, kod kojih se vokali ne
zapisuju. Starogrčki alfabet bio je prvi sa znakovima za samoglasnike.
Imao je relativno jasnu i jednoznačnu dodjelu što se ticalo pisanja i
izgovora. Uporabom diftonga (dva vokala kojim se gradi zaseban glas),
moglo se u starogrčkom, unatoč prisustvu samo sedam samoglasnika,
izreći dvanaest različitih diftonga. Starogrčki jezik se prvotno proširio u
vrijeme atenske prevlasti u delsko-atičkom savezu, na prostoru
sredozemngo mora. Kasnije, u vrijeme Aleksandra Velikog i poslije za
vladavine Rimskog Carstva, grčki se koristio u cijelom antičkom svijetu
kao jezik znanosti. Novogrčki ima, za razliku od starogrčkog, samo pet
samoglasnika. Za razliku od mnogih drugih jezika, u grčkom je pravilan
naglasak kod izgovora jako važan za značenje riječi. Naglašeni vokal se u
grčkom označuje akcentom. U novogrčkom se mogu naći mnoge strane
riječi koje dolaze iz turskog, talijanskog i francuskog.

Visoko
Valentino Vidakovic