—Nenad Moacanin Is8N 0359-295x UDK 336 (496.1) (497.5) RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest lzvorni znanstveni rad Vol. 30, Zagreb 1997. Osmansko-turski porezni popisi i historijska geografija Ibtal-i tekebbiir-i bi-me’4l der intikadiyye-i Engel Pal (osvrt na primjedbe P. Engela) Objavijivanju osmanskih poreznih popisa cilj ne mora biti rekonstrukcija »Ortsund Flurnamen«. Moze, ali ne mora ito zavisi od mnogih okolnosti. »Krititko izdanje teksta, zapravo u punom smislu rijeti —8to implicira, primjerice, sravnjivanje svih dostupnih spo- mena nekog imena —u ovoj oblasti niposto nije wobiéajena stvar.' Za Engela je nesto samo- razumljivo da objavljenoj defterskoj gradi mora istodobno biti prikljuéen repertorij na- seljenih i nenaseljenih mjesta, s indeksom i kartama, uputama na neturske izvore koji spominju ista imena, podacima o geografskoj Sirini i duzini i sliéno. Pri tome se poziva na srijemski porezni defter iz godina 1566. do 1574, koji je 1983. objavio B. McGowan. Pre- ma Engelu, ovaj je autor uspio »pravilno rijeSiti« oko tisuéu imena mjesta »sa sigurnim pa- leografskim poznavanjem stednjovjekovnih izvorac, voden »sjajnom intuicijom pravim putem« te je stoga kriterij za sve daljnje publikacije. Tome nasuprot, prema opisu koji dalje u precenziji« (ne knjige, nego jedne moje metode) slijedi, imena mjesta u mojo} knjizi izgledaju iskrivijeno —ili ih uopée nema, a mnoga je od njih »razmjerno lako rijeSitiv. Time Engel deklasira i do sada najkvalitetnije radove, éak ne primamo povjesnigara, nego ista- knutih istrazivata iz Ze oblasti historijske geografije (usp., bilj. 1 i 3). Ilisu mozda izdanja koja pokrivaju regije izvan svetostjepanskoga povijesnoga okvira toga oslobodena. Valida Engel tako ne misli, ali upozoravam na logicku posljedicu izreéenoga. Dok sam pripremao poze8ki materijal, ne jednom sam razmisljao o radu na topografiji i ubikacijama, Kamo bi me to odvelo? Oduzelo bi mi jo8 godinu-dvije vremena, prisililo me na potragu za jozefinskim i raznoraznim generalstapskim kartama, na obilazak kata- starskih ureda, terena, »proéeSljavanje« arhivalija i napokon bih morao nadopisati jo8 sto- tinjak novih stranica (jer ako se u takav posao ulazi, onda nije dovoljno samo progitati ime, nego ditanje treba i obrazloziti biljeSkom, navesti sve varijante, razglabati o njegovu pori- jeklu, sastaviti popis lokaliteta, osjetno poveéati kazalo itd.). Lijepo, ali za3to da to ne uradi zi specijalist? Drugim rijegima, klasifikator po prirodnoj vokaciji, 3to ja kao empiriéar niti jesam niti Zelim biti. 1 Usp., Wolf-Dieter Hitteroth - Kamal Abdulfattah, Historical Geography of Palestine, Transjordan and Southern Syria in the Late 16th Century, Erlangen 1977. »(...) the book is not one of the type of ‘critical text-editions’, although it is compiled with the greatest possible care« (str. 1). 294NeNAD MOACANIN - Osmansko-turski porezni popisi i historijska geografija Prema Engelu sam »rijeSiow premalo imena. Nije to&no. »RjeSavao« nisam nista. Da sam se samo u jednom sluéaju upustio u »rjeSavanje« morao bih to uéiniti svuda, ukljuujuéi viastita imena osoba koligina kojih je kudikamo veéa od broja imena mjesta. Ne mote se uiniti jedno, a izbjeci drugo. Osim historijsko-geografskih postoje i historijsko-jezikoslov- ni aspekti. Tada bih se morao povth svega baviti i filologijom. To bi opet povuklo lavinu pitanja povijesnoga karaktera i dovelo do novog probijanja veé uveéanog opsega knjige. Istrazivaé mora odlutiti Sto Zeli. Ako mu cilj nije mjestopisni rjeénik, onda kako imena osoba, tako i imena mjesta zasluzuju biti prenesena sto je moguce blite liku u izvorniku, konkretno u slugaju moje knjige u éetirima izvornicima. I najmanja nejasnoéa koju primi- jetimo (sve ne mozemo nikada) mora biti obiljezena. Ne uéinimo li tako, izgubit ée se ra- zlike u vigekratnom zapisivanju, a s tim i nemale moguénosti povjesniéarevih uvida, Ne smijemo propustiti da barem pribliznom reprodukeijom u okvirima prijevoda naznatimo kako jedan pisar u istom imenu upisuje slovo vie, a drugi slovo manje, za neke foneme rabi jednom jedno, a jednom drugo arapsko slovo. Ili pak potez njegova pera nalikuje slovu koje nije ekvivalent za fonem koji se doista izgovarao. Potonje je vazno i za osmansko-tur- sku paleografiju. U velikom broju sluéajeva nemamo za usporedbu drugih i i mog deftera, pa uza svu »logiénost« nekog éitanja ne smijemo zaob onoga Sto imamo pred ogima ne moze, ili pak ne mora nuzno Gitati na taj nagin. Unifikacija svih likova u kojima se neko ime pojavljuje dva, tri ili Getiri puta nedopusteno »frizira« iz- vor(e) i ukida moguénost da se vide sekvence, poput: Zulkouch (1375) - Zwlkouch (1401; 1421) - Zulchowch (1406) - Zwlkolch (1417) — Sulkovei (Csanki). Ono Sto sam u susljednim popisima éitao (reproducirao, ne »rjeSavao«) pomoti ée da se — nakon rjeSavanja »pod svaku cijenu« — uspostave upravo takve sekvence, bez kojih nema ni mjestopisnih rjetnika. »Odvorbanovei«: Odarjanovei (1540) — Odorjanovei (1545) - Odorjanovei (1561) — Darjanovei (1579) etc. (Daranovac). V. obrazlozenje dolje. Tako se iz popisa u popis moze pratiti krivudanje pisareva pera, odnosno na sto napisano ponajvie nalikuje, upravo kao u srednjovjekovnim listinama. Ako za Sulkovce postujemo sekvencu u —w —/, onda isto mora vrijediti i za ovdje prikazani, iz slitnih razloga nastali slijed Odarj - Odorj - Darj — Dar —. Nisam propustio usporediti &itanja iz popisa u popis: ona su se automatski nametala. Ali zbog svega reenoga nisam htio to Siniti. Iz gornjih se primjera vidi kako bi o mnogim naseljima trebalo pisati prave male studije. Sada sam za potrebe ovoga napisa samo na Daranovee i to Sto se iza imena krije utroSio desetak dana »odmjeravanja« mjesta u izvoru kako su napisana i razmi8janja o moguéim pretvorbama. S arhivskim radom bila bi i dva mjeseca. Cemu? Ma koliko se trudili, bitno je kakav vam se izvor »zalomi«. Istom bi u posebnom radu, koji moze doseéi opseg nove knjige, imalo smisla konaéno »rjeSavati« izgovor. Sve bi to trebalo navoditi u novome radu, i jo8 pregledati dva deftera glavarine koji prate »moje« popise »C« i »Dq, te treéi iz: 1628, da 0 neturskoj gradi i ne govorimo. Ne udiniti to, nego svuda tek ubaciti (tek pretpostavijeni!) stvarni izgovor nali- kuje matematiékoj zadaéi daka koji je presko&io zapisati postupak i odmah nadopisao »jed- nako toliko i toliko«. Engel kao ilustraciju »nerazumljivo krivih« éitanja navodi heterogenu skupinu primje- ra, u kojoj se naSao pokoji lapsus (Doljanovei — Doljanci), sluéaj pretpostavke o nedosljed- 295RADOVI ~ Zavod za hrvatsku povijest, vol. 30, 1997. str, 294-299 nosti pisara koje sam napustio, no ostao je u knjizi (Bedéinci), a zatim — skupinu primjera koji ne pokazuje ni8ta osim Engelova promasaja: »Pridvréki«: nakon Pr jasno stoji jedno o, dakle Podvrski jer u ovakvim rukopisima pisar nerijetko nesigurno krene jednim praveem, pa ga naglo promijeni, a »tragovi koéenja« ostanu na »cesti«; »Pridvrski« iz fragmenta »De ne smije prekriti ovu éinjenicu. »Odrijanoveie: To nije »Adriyanowez« (Csanki). En- gel kao primjer krivog éitanja navodi moje Odvorbanovce i Odvorance kod Vetova i Stra- Zemana, a ne vidi da postoje i oni kod Kaptola i oni jugozapadno od Pozege. Ne jedan, nego cetiri lokaliteta. »Adriyanowcz« mogu biti samo pozeSki, Sto se i vidi iz fragmenta »A« s likom Odarjanovci, dakle Darjanovci 1579. i danas Daranovac. Kod Straemana vrlo jasno pi8u Odvoranci i u najboljem bi sluéaju mogli biti Odoranci (vjerojatno bez veze s nekim Hadrijanom). Kaptolski pak lokalitet opet ne moze biti »Adriyanowez«, nego tek mozda »Adrianfalva«. | njega i vetovski toponim moramo gitati Odorjanovei jer tako jasno pie, a grafiju izvora valjda postujemo. Tko poznaje probleme koje stvaraju arapska pismena slozit ée se da su »Odvorbanovci« lik u najmanju ruku pogodniji za doradu negoli »Odri- janovci«, »Bekeievci«: to su Janusevci, jer nose ime po viasniku Janugu Tahiju. Prevagu od- nosi jedno »w« u liku zapisanu u fragmentu »D«, a ispuSteno u »Cx, te poraba »obiénoga« »k« za »n« u skladu s imenom vlasnika. Opet je »JakSevci« blize rjeSenju od »BekeSevci K]jué je opet u »D« gdje sam dospio do »Benusevci« (str. 500). V(i)dacijanovci: »Dacya- nowch« mogu biti samo Dacijanci (502) kao pustoselina, a ne Vidacijanovci sto je drugi lokalitet, moZda novo selo (je li Vi- jednako Wy-2) nastalo preseljenjem u drugu nahiju. »Vidac Banoveic (str. 445) omoguéuje razlikovanje od »Dacyanowch«, pa se onda prema Dacijancima popravlja u Vidacijanovci. Luéica: ne postoji, fragment »D« restituira »Lu- Ginci« (str. 495). U »Lomnici« se barem vidi »n«, a ** govori da lik zahtijeva doradu (str. 388). Egudovei: lik mozda Citljiv u fragmentu »A« a drugdje uvijek »Ogudovei«. To jesu stari Egudovei, ali se uporno pisanje »o« na poéetku ne smije izgubiti. Stovi8e, sasvim je moguée da je povjerenstvo za defter iz 1545. zapisalo lik Ogiidofée! Tada slovo »vav« ima smisla, a »Ogudovei« su korak blize definitivnom ditanju od Egudovaca. Sada se valjda Vidi koliko je ovaj posao ozbiljan i zahtjevan, te ga valja raditi od potetka, kao poseban rad. No ponudenim éitanjima u »recenziji« sve je fine nijanse pregazio Engelov trijumfalni stampedo. Konaéno preostali primjeri pokazuju da je lik koji sam prenio ne samo sukladan onome emu u originalu sklop grafema ponajvise nalikuje, nego i to da su gotovo uvijek prepoznatljivi, te su itekako iskoristivi u rekonstrukciji koja tek treba uslijediti. Ma tko se jednom bude prihvatio takva posla pratit ée kopije izvornika i tekst u knjizi istim redom, i ne treba mu nikakav indeks. Usporedujuéi moj rad s McGowanovim, éini se da ovaj »recenzente ili ne poznaje do- voljno sve okolnosti nastanka i karaktera McGowanova rada ili neke stvari ne shvaéa, ili pak presucuje. Knjiga je izasla 1983, ali je tekst, kao dio doktorske disertacije, dovrsen jo8 1967. otkada se nije mijenjao (rukopis ima i prilozenu kartu koju izdavaé u knjizi nije reproducirao). Sto je karakteristiéno za taj rad? Pisac ga je kao uéenik T. Halasi-Kuna pri- redio potpuno na tragu madarske historijsko-geografske skole, odnosno njezinoga turko- lo8kog ogranka. I sam sam, dobrohotnoséu upravo Bruce McGowana, ranih osamdesetih godina bio predviden za suradnika na mega-projektu pokojnog profesora Halasi-Kuna, te bih vjerojatno priredio pozeski defter iz 1579. (ovdje je njegov dio spominjan kao »defter Da) na isti, ili gotovo isti nagin. Tada bi to bio, kao Sto i sada to vrijedi za svaki pokuSaj takve vrste, normalan i legitiman pristup. A ja bih po Engelovim kriterijima bio podoban, premda bi -za Pozestinu — postotak »rjedenja« jedva prelazio onaj koji je ovdje otit u gradi iz fragmenta »D«. 296NENAD MOACANIN ~ Osmansko-turski porezni popisi i historljska geografija Pa koliko je srijemski defter uzor za svaki drugi izdavatki projekt? Glede rjeSenja koja se u defteru nude s onu stranu geografskih tema, ako sudimo na naéin kako to Engel &ini, netko bi u McGowanovu radu naSao drastiénih propusta. Na dvadesetak mjesta turski je tekst progitan na nagin da rijegi koje su za historiografsku spoznaju doista kljuéne (jednom i cijela reenica) ili sugeriraju neSto posve drugo, pa se smisao potpuno gubi, ne znaée ni na kojem jeziku.” Tako je i sa sedam-osam neadekvatnih ili krivil glosaru, i konaéno —u samom direktoriju geografskih pojmova, gdje je oko 10 posto imena mijesta de facto nerijeSeno! Za Engela je to tisuéu sjajno razrijeSenih imena! I to samo zato Sto pisac nije ostavljao praznine. Ako nije bilo potvrde u neturskim izvorima, McGowan je ta mjesta obiljezio kao dubiozna, a stupanj nesigumnosti rangirao je prema jedno — ili vige- ‘znaénosti izgovora koji arapski grafemi sugeriraju. Tako sam mogao i sam upisati bilo Sto, pa da to budu » sjajno razrijeSena imena«, U sluéaju McGowanovih obja&njenja ~ ? »pro- bable« i - 7? »some doubt« postupao sam na isti nagin oznaéavajuéi takva mjesta s * i **. Medutim, umjesto ~ 22? (serious doubt«), smatrao sam da je takva miesta ili bolje prepu- stiti buduéem specijanom prougavanju i na to mjesto stavio tek jedno 11, ili, ako je pokuSaj itanja davao neito Sto se éinilo smislenim, upisivao to kao moguénost. Nedostatak je oznake ~ 2? (»serious doubt) u tome sto je sasvim formalne naravi, pa neka posve éitljiva mena, i tone samo (naizgled) ithjiva — 3to je Engelu dovoljno —nego i takva da mogu iz- drZati filolosko-etimolosku provjeru, stoje pod »ozbiljnom sumnjom« a posve su prihvat- Ijiva, dok mnoga druga s dva, jednim ili bez upitnika ne mogu biti provitana tako, djelo- mice ili potpuno. A nitko ne zna, i pitanje je da li ée ikada znati, kako su ta »ozbiljno sumnjiva« imena glasila. Kako izgleda Engelova montaza? Prema njegovim rijetima proizlazi da je McGowan rijesio sve, a ja (u fragmentu »Ca) nisam cijelu treéinu, sto je »neprihvatljivox. Ako i nije shvatio da ja nisam imao isti cilj kao izdavat srijemskoga deftera, opet je preSutio da: 1. Nema razlike izmedu moje oznake i McGowanova éitanja s tri upitnika. I sam autor kaze da u tom slugaju moze biti 2 do 3 pa do 8 do 10 moguéih éitanja (str. Ixxxiv). Nije li jednostavnije to onda ispustiti? Ta su naselja nestala, a nema ih ni u popisima srednjovje- kovnih naselja. Kako bi Engel dokazao valjanost éitanja pod tri upitnika, kad i njih otito ukljuduje u suvereno i definitivno rijeSene toponime? 2. McGowan je od 1100 svojih imena u 27 posto sluéajeva imao posla s jo8 postojecim naseljima, odnosno u narednih desetak postotaka barem spomenom kod Csénkia. Vidi se to i po oznagenim geografskim Sirinama i duZinama, inae odakle bi to mogao dokugiti? 2 Te se rijedi ponavljaju kroz defter svaka viSe puta a znace: ielja«, treba: kei (passim), »na livadi«, treba: umjesto (26), nzapovjednik Baki, treba: ostali partneri (421), nsporedni Hizir, treba: njegova ckselencija (283), »Hizi, sing, treba: ekselencija (277), »u kuéia, treba: zapovjednik tvrdave (72), »od- pjevaéa-osobe-drvac, treba: da sijeku drva (330), »plodovig, treba: stabla (135)rvoda Ilinci« , treba: toplice (204), »brodu od vesla ti groka«, treba: prema brodu netko tri groéa (330) , »graniéar, treba: sggnéar (36), »zapis kasabec, treba: zapis kadije (276), nveslae«, treba: kranar (329), shanovic , treba: kuce (279), »carinaw, treba: komad (279), »Madar«, treba: tesar (50). Naravno da to ne ometa turkologa u Kori8tenju knjige, jer se br2o vidi o Gemu je rijet. Ipak spominjem ove ozbiljnije primjere da naglasim kako je besmisleno i jalovo inzistirati na »toGnom Gitanju« bez razumijevanja Sto to sve implicira. Hiitteroth-Abdulfattah, idem. O mezrama: »«Their names (...) are seldom found on topographical maps. The authors therefore decided to omit them on the list, as well as on the maps« (str. 23). O neturskim izvorima kao dopuni kartama: »(...) no attempts have been made to correlate this informati- on with other Western or Oriental sources. This will be left to later studies« (str. 12). 297RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 30, 1997. Str. 294-299 Uz ta imena vezano je gotovo 500 mezri (»pustara«) s jasnom oznakom kojem selu poje- dini lokalitet pripada, pa su tako i one lokalizirane (jako zapravo »poluubicirane«). Kod mene je obmuto: Grad, trgovista i sela Sine éetvrtinu imena (75), a sve ostalo su slabo ili nikako naseljeni lokaliteti, svega neSto preko 300. Do kraja 16. stoljeéa jo8 je mozda pe- desetak »pustara« preraslo u sela a do oko 1700. godine vise je od polovice propalo i za- boravljeno, nema ih ni na kakvim kartama, a nema ih ni priblizno u zadovoljavajuéem bi ju kod Csdinkia. U samom dijelu deftera koji ovdje donosim, ubiciraju se tek prema nahi Upravo sam s toga razloga odustao od Sizifova posla. 3. Engel »ne vidi« razliku izmedu paleografskih osobina pisma u srijemskom defteru i mojem defteru »C«. Prvi pripada skupini najljep8e pisanih popisa te vrste, dok bi se drugi visoko rangirao medu najteze pisanim popisima te vrste. Uostalom, to i nije sluzbeno odo- breni primjerak, nego koncept koji je Porta proglasila nevaze¢im. 4, Osobito je metodolo8ki promaseno, kada se veé ocjenjuje jedan znavenjski pa i kvan- titativno sporedni dio rada — knjige, i taj sektor suziti na samo jedan od &etiriju fragmenata defterske grade. Da je pogledao kako »rjeSenja« u fragmentu »D« korespondiraju izvorni- ku (BOA, TT 672) moada bi shvatio da je upravo u posljednjem fragmentu (popis iz. 1579) fakcicki repertorij lokaliteta: neprogitanih je mjesta minimalno, postotno éak i manje nego trostrukih upitnika u »McGowanovu defteruc, izvornik je pisan neusporedivo kvalitenije i totnije (pripada istom tipu nlijepih« deftera sedamdesetih godina 16. stoljeéa), mezre su svrstane uz sela (poznata smje8taja) — eto i ubikacija. Tko bas hoée, moze éitanjem »una- trag« razjainjavati veliku vecinu nejasnoéa u starijim popisima. Cemu njih ovdje éiniti urednima i dotjeranima kada to nisu izvorno bili, sa svim precrtanim mjestima, dopisanim biljeskama i nesigumo pisanim imenima. Neka fragmenti »A«, »B«i »C« lijepo ostanu pri- marno gradom za demografsku, socijalnu i gospodarsku povijest, a fragment »D« koji veé sam djelomice »usustavljuje« mjestopisnu materiju, i to vrlo éitko, moze posluziti i kao pod- loga za »rjeSavanje« imena. Uopée ne dvojim o tome da Pozega s okolicom nakon stoljeéa Csnkia, Bosendorfera, Pavisiéa, Buturca, Mazurana, Hellera i drugih zasluzuje da dobije historijsko-geografsku, antroponimijsku i toponomastiéku monografiju cum pertinentiis.. 5. Sukladno toéki 2. MeGowan je morao rjeSavati tek oko 200 imena koja nije veé imao tako reéi »pri ruci«. Medu njima je onih devedesetak s tri upitnika 8to onda znaéi vjerojatno nerijesenu polovicu stvarno teikih toponima, Broj mojih imena Engel je prvo smanjio na 296, aima ih oko 310, zatim je neprihvatljivim itanjem proglasio njih 93. Do toga je broja doSao tako da je je zbrojio sve oznake 1 (neprogitano) i nevaljalim proglasio jo8 Sezdeset »rjeSenjac sto ilustrira svojim primjerima u »recenziji«. Pretpostavijam da je odabrao one koje smatra najuvjerljivijima. Ako je tako, a vidimo da se od treéine do polovice njih (ovdje 40 posto) moze opovrgnuti, onda bi nam ostalo svega nesto preko Sezdeset nerealiziranih i mo’da doista nedostatnih Sitanja, ako i toliko! A to je petina (kada se uzmu u obzir sva mena), odnosno éetvrtina (mezri, kao »tvrdokornih« imena po sebi i bez oznagene pripad- nosti selu). $ tom razlikom da ja nisam teZio »rje¥enjimac. Nije mi ni na kraj pameti da se upuStam u utakmicu i nadmetanje s McGowanovim re- zultatima. Bruce je (mogu tako reéi jer govorim o svom dobrom prijatelju) uradio divan posao i od njega sam vrlo mnogo nauéio. A nekoliko vokala i konsonanata amo-tamo ni8ta ne znaéi. Ove sam usporedbe naveo samo zato da pokazem koliko su isprazna i naposljetku smije8na cjepkanja poput Engelovih. O ubiciranju: u ukupnome materijalu (1100 imena) McGowanova dubiozna éitanja, ujedno i ubikacije, iznosila bi oko 10 posto. No on je gotovo svuda kod spomena »pustara« 298NENAD MOACANIN - Osmansko-turski porezni popisi i historijska geografija nalazio u izvorniku oznaku »blizu tog i tog« (nezd-i, der kurb-i), dok Sak i u mojem fra gmentu »D« u oko 15 posto slugajeva te oznake nema. Oba je popisa doduse izvela ista osoba (Zaim Behram), no u pozeskom kadiluku mjesta uopée nisu popisivana tako da uz ime veéeg naselja prvo budu zabiljeena imena manjih koja mu gravitiraju, pa zatim redom dalje - kao u Srijemu — nego »na preskok«: iza grada Pozege naprije dolaze Doljanovci kod Kaptola, pa dio okolice PoZege, zatim opet Kaptol s okolicom, pa mjesta oko Jak3i¢a i Trenkova, pa opet neka sela uz PoZegu i tako dalje. Da li to odrazava nekadainji sustav gospostija, tko zna. 6. Napomenimo i to, da od oko 350 lokaliteta u PoZestini koji se nalaze spomenuti u srednjovjekovnim izvorima (ponajvi8e iz 15. stoljeéa), dobar dio od barem stotinu njih ni- kada nitko neée rijeSiti (a ponajmanje Engel). To su toponimi koji se kriju iza stotinjak eif- tluka i zemina, Prihodi od tih parcela su prosjeéno znatno visi nego na srijemskim éiftluci- ma, Sto jasno upuéuje na bivSa sela. MoZda ée netko s dovoljno »fanatizma« jednom i ustanoviti da je ovaj ili onaj éiftluk vjerojatno bio »villa ili possessio tai tau, u posjedu »no- biles de genere tih i tih«. Upozoravam i na tu okolnost o kojoj bi itekako trebalo voditi ra- una kod ditanja svega i svatega pod svaku cijenu. Sto se mene tie, ne, hvala. Sazetak Napisao sam knjigu o PoZegi, u koju je ukljuéena grada u prijevodu samo kao potpora i ilustracija raspravi te kao podloga za buduéa istrazivanja, prvenstveno socijalno ~i eko- nomsko-historijska a potom, ako se hoée, moze biti i predradnjom i za izradu mjestopisnog tjetnika. Niti se knjiga zove »Defter br. taj i taj«, niti ima uvod koji kao u v »kritiékih izdanja grade« na nekoliko stranica daje upute od paleografskih i diplomatiékih osobitosti do arhivisti¢kih podataka te on sluzi sistematizaciji i klasifikaciji grade, a ne kao kod mene grada raspravi. Ovdje se sada javlja »recenzent«, koji prvo podmeée kukaviéje jaje, a onda utréava na (od petardi zamagljeni) teren kao veliki guru toponomastike i pod okriljem mraka »lektorira« nesto sto je, ne po sebi, nego u odnosu na jedan zamiiljeni »di- rectory of localities« — koncept ( tojest fragment »Cu, zaobilazeéi fragment »D« koji pruza kudikamo vise)! Naposljetku bih jo’ mogao pomisliti da ako, kako sam ovdje pokazao, »li- jevom rukom« i »zmireéki« postizem stupanj Sitkosti imena ravan onome u autora koji to rade uz najsiru porabu tome pripadajucih postupaka i sredstava, onda, da se »naljutim«, pa potnem stvamo pedantno cjepidladiti, »gdje bi mi bio kraj«? Sapienti sat. 299FILOZOFSKI FAKULTET SVEUCILISTA U ZAGREBU ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY INSTITUT FUR KROATISCHE GESCHICHTE RADOVI 30 ZAGREB 1997.Izdavaé Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu Za izdavaca Stipe Botica Redakcija Branka Boban Neven Budak Mirjana Gross Franko Mirosevié Iskra Iveljié Nika Stancié Bozena Vranjeé-Soljan Urednicki kolegij Ivo Goldstein Marijan Maticka Mario Strecha Tzvrsni urednik Mario Strecha Adresa urednistva Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Zagreb, Ivana Ludiéa 3 tel. 385 1/6120 150, 6120 166, fax. 385 1/ 6156 879 Casopis izlazi jednom godisnje. txdavanje éasopisa sufinancira Ministarsivo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Riegenjem Republizkog komiteta za prosvietu, kulturu, fizitku i tehnigku kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5.X.1982. asopis »Radovik osloboden je plaéanja poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem UP-547/2-84-1984.Tehnicki urednik KreSo Turéinovié Naslovna stranica Iva Makvié Lektura i korektura Ljiljana Cikota Prijevod sazetaka na engleski jezik Marina Denona-Krsnik CIP ~ Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveutiligna biblioteka, Zagreb UDK 949. 75 RADOVI 30 / {uredivatki odbor Ivo Goldstein... et al.]. - Zagreb + Zavod 2a hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 1997. - 372 str. ; 24m = Summaries. ISBN 0353-295X