PEDAGOŠKI FAKULTET

UNIVERZITETA U SARAJEVU
ODSJEK: Kultura življenja i tehnički odgoj

Socijalni oblici rada i njihova primjena u nastavi kulture življenja

Seminarski rad iz predmeta MNKŽ II

Studenti:
Mentor: Bošnjak Irma
Prof. Dr. Meliha Zeinlagić Hajrić Galijašević Alma

U Sarajevu; mart. 2013.

 SADRŽAJ

SADRŽAJ............................................................................................................................2
UVOD..................................................................................................................................3
1. SOCIJALNI OBLICI NASTAVNOG RADA.............................................................................4
1.1 Neposredni oblici nastave.............................................................................................5
1.1.1 Primjena neposrednih oblika rada u nastavi kulture življenja...................................5
1.2 Posredni ( indirektini ) oblici nastave.......................................................................5
1.2.1 Primjena posrednih oblika rada u nastavi kulture življenja......................................6
2. FRONTALNI OBLIK NASTAVNOG RADA .........................................................................7
2.1 Prednosti frontalnog oblika rada.......................................................................................8
2.2 Slabosti frontalnog oblika rada....................................................................................9
2.3 Primjena frontalnog oblika rada u nastavi kulture življenja..........................................10
3. GRUPNI OBLIK RADA...........................................................................................................10
3.1 Vrste grupnog rada, nedostatci i prednosti, načini ostvarivanja grupnog rada.............11
3.2 Primjena i primjeri grupnog oblika rada u nastavi kulture življenja.............................12
4. RAD U PARU............................................................................................................................13
4.1 Vrste rada u paru, tijek nastavnog rada, prednosti i teškoće.......................................13
4.2 Primjena i primjer rada u paru u nastavi kulture življenja.............................................14
5. INDIVIDUALNI OBLIK RADA..............................................................................................16
5.1 Razlozi,prednosti i nedostaci, te načini ostvarivanja individualnog rada......................16
5.2 Primjena individualnog rada u nastavi kulture življenja................................................18
6. INDIVIDUALZIRANI OBLIK RADA.....................................................................................18
6.1 Primjena individualiziranog oblika rada u nastavi kulture življenja..............................19
ZAKLJUČAK....................................................................................................................19
LITERATURA..................................................................................................................21

2
 UVOD

Socijalni oblici rada poučavaju i daju primjere učenicima ne samo u odnosu i razumjevanju u
učionici već u svakodnevnom životu,na koji način rješavati probleme te funkcionisati u društvu i
kolektivu sa drugima.
Pedagoški značaj socijalnih oblika rada jeste taj da upoznajući njihova pravila dolazimo do
saznanja da bi odgojno – obrazovni proces bio funkcionalan on mora biti organizovan tako da
podstiče učenike na aktivnost, da razvija njihove sposobnosti, te da budi njihovu pažnju. On ne
smije biti monoton, i ne smije zanemarivati individualne sposobnosti učenika. Sve to se može
postići pravilnom kombinacijom socijalnih oblika rada, koji su tema ovog seminarskog rada.
Socijalni oblici rada nisu nikakva novina, oni svoje korjene imaju u dalekoj prošlosti.
Njihova važnost u podučavanju je mnogostruka, ali zbog prednosti i nedostataka svakog od
socijalnog oblika rada, najbolji kvalitet nastave se postiže njihovm kombinacijom.
U nastavi kulture življenja, moraju se kombinovati svi oblici rada kako bi ona postigla svoj
najbolji efekt. Razni sadržaji ovog predmeta zahtjevaju direktno podučavanje nastavnika, rad u
grupi i u paru, kao i individualni i individualizirani rad.
Kako bi ih nastavnik mogao primjenivati, on ih mora dobro poznavati. U ovom radu će biti
predstavljeni svi socijalni oblici rada, kao i primjeri te njihovu primjenu u nastavi kulture
življenja.
Socijalni oblici rada su proučeni od strane velikog broja stručnjaka u području
pedagogije,psihologije te se dosta pažnje posvečivalo ovoj vrsti podučavanja i odnosa učenika
prema nastavi.Socijalni oblici rada,naročito u demokratskoj nastrojenoj školi se preporučuju i
koriste.

3
1. SOCIJALNI OBLICI NASTAVNOG RADA

Odgojno – obrazovni proces i pedagoške situacije u školi karakteriziraju različiti socijalni odnosi
među učenicima i nastavnicima. Pri tome se javljaju različite brojčane formacije u kojima se
učenici i nastavnici pojavljuju.
Brojčana formacija može biti obrazovna grupa, razred, odjeljenja, kao i radne grupe, parovi
učenika, te pojedini učenici kao individualni nosioci rada. Naime, riječ je o brojčanoj, tj.
sociološkoj formaciji učenika kao subjekta, tj. nositelju rada.
U svom udžbeniku „Didaktika 3“, Vilotijević Mladen navodi: „Oblik je raspored povezanosti
elemenata koji čine jednu cjelinu. “ 1
Danas postoje različiti oblici nastave, koji su se kao vidovi njene realizacije, historijski
razvijali, bogatili, postajali složeniji i razluđeniji.
Prema Vilotijević Mladenu: „ Oblik nastavnog rada je način aktivnosti nastavnika i učenika koji
karakterizira odgovarajuća vrsta sociološke oragniziranosti. “2
Polazeći od te organiziranosti u svakom didaktičkom sistemu se iskazuje direktno poučavanje
nastavnika i samostalan rad učenika.
Vilotijević M., navodi da oblik nastavnog rada zavisi od nekoliko faktora a to su:
• „nastavnikov pristup,
• uzrasta i sastava učenika ,
• nastavni sadržaj ,
koji zajedno čine didaktički trougao . “3
Oblike nastavnog rada ne treba poistovjećivati i miješati sa nastavnim metodama jer su oni širi
organizaciono – radni okvir. U istom obliku rada mogu se primjenjivati različite nastavne
metode.
Vilotijević M., u udžbeniku „Didaktika 3“, navodi podjele socijalnih oblika rada:
„Kada je riječ o podjeli oblika nastavnog rada, većina didaktičara polazi od vrste, karaktera i
raspodjele aktivnosti između nastavnika i učenika u nastavnom procesu, pa na osnovu toga,
socijalne oblike nastavnog rada dijele na dvije kategorije:
• Neposredni (direktni ) oblici nastave
• Posredni ( indirektini ) oblici nastave“4
„ Savremena didaktika je prihvatila klasifikaciju oblika nastavnog rada prema sociološkom
kriteriju na: frontalni, grupni, u parovima, individualni i individulazirajući. “ 5

1
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 159
2
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 159
3
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 159
4
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 159
5
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 161
4
1.1 Neposredni oblici nastave

Prema Vilotijević Mladenu: „Neposredni su oni oblici u kojima nastavnik na klasičan način
„prenosi“ znanja i direktno rukovodi nastavnim procesom. “6
Nastavnik izlaže gradivo, objašnjava i pokaziva primjere. On je glavni, a često i jedini nosilac
čitavog procesa. Sam utvrđuje cilj i plan, bira metode i materijale te realizuje plan.
Učenik nije subjekat nastavnog procesa, on je pasivni slušalac.
Ali i u neposrednim oblicima nastave može se povećati aktivnost učenika izborom pravilnih
nastavnih metoda i nastavnih sredstava.
Pozitvne strane neposrednih nastavnih oblika su: ekonomičnost, jednostavnost organizacije,
takmičarski duh koji razvija kod učenika, a mane su im što su zapostavljene individualne
karakteristike učenika, tj. što se nastava prilagođava prosječnom učeniku.

1.1.1 Primjena neposrednih oblika rada u nastavi kulture življenja

Neposredni oblici nastave imaju svoje mjesto i u nastavi kulture življenja, ali oni ne smiju biti
jedini niti dominirajući socijalni oblik rada u nastavi kulture življenja.
Najčešće se primjenjuju pri upoznavanju učenika sa novom nastavnom temom, gdje je
najekonomičnije da nastavnik istovremeno upozna sve učenike sa novom nastavnom temom, da
ih upozna sa onim što će imati priliku da nauče u novoj nastavnoj temi.
Primjer:
Nastavna tema: Kultura stanovanja,
Nastavna jedinica: Uvod u kulturu stanovanja,
Stan kao preduvjet za odvijanje porodičnog života.
Nastavnik će istovremeno upoznati sve učenike u razredu sa novom nastavnom temom, te će isto
tako imati priliku da ispita viziju učenika o pojmu kulture stanovanja. Nakon toga upoznat će ih
sa histijskim razvojem ljudskog stanovanja od pećina do današnjih stanova.

1.2 Posredni ( indirektini ) oblici nastave

Vilotijević M. u udženiku „Didaktika 3“ navodi:

„Posredni oblici nastave su takvi oblici u kojima nastavnik vodi, usmejrava i kontrolira
obrazovni proces posrednim sredstvima – opštom oragnizacijom rada, pripremanjem posebnih
zadataka, radnih i kontrolnih listova, uputstvima. “7

6
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 159
7
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 160
5
Ovi oblici su se razvili iz „tihog rada“ , koji se praktikovao u kombinovanim odjeljenjima
malih škola. Kako su odjeljenja bila kombinovana od po dva ili više razreda, nastavnik je
jednom razredu davao zadatke za samostalan rad, i do su oni radili on je neposredno izlagao
učenicima drugog razreda.
Ovaka oblik rada je smatran neefikasnim, ali se kasnije uvidjelo da on može biti efikasan ako je
dobro osmišljen. On doprinosi osamostaljivanju učenika, a može ih navikavati i na samoučenje.
Vilotijević M., također navodi da se nastavom kroz posredne oblike može individualizirati
obrazovni proces i omogućiti učenicima da napreduju u skladu sa svojim sposobnostima i
interesiranjima.

1.2.1 Primjena posrednih oblika rada u nastavi kulture življenja

Posredni oblici nastave se često primjenjuju u nastavi kulture življenja, jer učenicima daju
prostora za samostalan rad ( rad bez velikok utjecaja nastavnika ). Primjenjujući posredne oblike
nastave učenici najlakše dolaze do saznanja o onome što znaju i onom što ne znaju, a isto tako
imaju priliku svojim vlastitim sposobnostima doći do saznanja o onom što ne znaju.

Primjer:
Nastavna tema: Važnost prehrane
Nastavna jedinica: Pripremanje zdravog sendića i voćne salate – vježba

Cilj vježbe jeste da učenici svoja znanja iz oblasti ishrane primjene praktično. Prije samog
početka vježbe nastavnik će učenicima podjeliti listiće kako bi provjerio njihova znanja vezana
za: piramidu pravilne ishrane, vrste hranjivih sastojaka i ulogu voća u ishrani.
Nakon petominutnog listića učenici će diskutovati o svojim odgovorima, kako bi zajedno došli
do zaključka koji su odgovori ispravni.
Nakon toga podjelit će se u grupe, dvije grupe će pripremati sendviće a druge dvije grupe će
pripremati voćnu salatu.
Nakon što završe svoje vježbe imat će zadatak da napišu koje su prednosti samostalnog
pripremanja sendvića kod kuće i njegovo nošenje u školu, kao i prednosti samostalne pripreme
voćne salate u odnosu na kopovinu gotove, te mišljenje učenika o nošenju voćnih salata u škole.

6
2. FRONTALNI OBLIK NASTAVNOG RADA

Prema Vilotijevi Mladenu: „ Frontalni oblik rada je takav organizacioni oblik u kome nastavnik
istovremeno radi sa cijelim odjeljenjem. “8
Naziv frontalni rad ovaj oblik je dobio zbog toga što nastavnik frontalno nastupa pred svim
učenicima u njohovom zajedničkom poučavanju.
On se primjenjuje pretežno u nastavnim sistemima u kojima u velikoj mjeri dominira
istovremeno zajedničko poučavanje svih učenika u odjeljenju.
Milan Sikirica u udžbeniku Metodika nastave kemije, iznosi sljedeće činjenice o frontalnom
obliku rada: „Frontalni oblik rada karakterizira nastavni proces orjenitiran prema nastavniku.
Nastavnik frontalno objašnjava sadržaje učenicima. Za ovakav način rada prilagođena je i
većina učionica. Aktivnost učenika manifestira se u sjedenju , slušanju , gledanju i pravljenju
bilježaka, tj. nastavnik diktira bitne sadržaje. Učenici zapisuju izdiktirano, uče napamet da bi
to mogli reproducirati kada nastavnik to od njih zatraži. Događa se da je dio učenika samo
fizički prisutan u prostoriji u kojoj se izvodi frontalni oblik nastave. U ovakvom načinu rada
dominira jednosmjerna komunikacija koja nije dovoljna za ostvarenje ciljeva odgoja i
obrazovanja“9.

Vilotijević Mladen u udžbeniku Didaktika 3 navodi da su se i u frontalnoj nastavi iskristalisala

su se dva načina rada : vezani i slobodni.
Vezani način rada karakterizira se dominantnom ulogom nastavnika koji čvrsto kontrolira čas i
najveći dio vremena koristi za svoju verbalnu aktivnost.
Slobodni način rada je kada učenici postavljaju cilj i zadatke časa, planiraju rad, realizuju ga i
svode rezultate. Nastavnik je tu u ulozi organizatora, on usmjerava i pomaže. I u slobodnom
načinu rada, ako je cijelo odjeljenje istovremeno angažovano na istom zadatku ili sadržaju,
frontalna nastava zadržava svoje osnovne karakteristike.

„Kako nastavnik direkton pomaže učenicima u usvajanju nastavnih sadržaja , takav sistem
nastave je dobio naziv – sistem direkton poučavanja, zbog toga što je poučavanje direktna
pomoć učenicima u unčenju. A budući da nastavnik u odjeljenju frontalno komunicira sa svim
učenicima radi zajedničkog poučavanja, taj se sistem nastave izvodi frontalnim, zajedničkim ili
kolektivnim radom. “10

8
Vilotijević, M. , Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 161
9
Sikirica, M. , Metodika nastave kemije, Priručnik za nastavnike kemije, Izd. Zagreb: Školska knjiga, 2003. ,
str. 45
10
Poljak, V. , Didaktika, Izd. Zagreb: Školska knjiga, 1990. , str. 158
7
2.1 Prednosti frontalnog oblika rada

Frontalni oblik rada preovladavao je u staroj školi, ali se zbog svojih prednosti zadržao sve do
danas.

Prednosti frontalnog oblika rada prema Vilotijević M. 11 :

• Ekonomičnost – jedan nastavnik radi sa velikim brojem učenika
• Lakše se postiže sistematičnost – jer je u njemu naglašena uloga nastavnika koji
dosljedno ostvaruje unaprijed postavljene zadatke
• Zajednički radom uspjeh postižu i slabiji učenici koji sami nebi mogli savladati neke
sadržaje
• Velik značaj odgojnog rada – učenici se muđusobno upoznaju, sarađuju, solidarišu i
socijalizuju
• Vlada takmičarski duh – jer učenik ima priliku da javno ispolji svoje vrijednosti što
stimulativno djeluje na njegovu radnu aktivnost.

Prednosti frontalnog oblika rada prema Poljak V. 12:

• Nastavnik izravno komunicira sa svim učenicima i pri tome kontrolira da li ga svi učenici
prate
• Učenici usvajaju način izražavanja, i pri tome i sami imaju priliku da se verbalno
izražavaju
• Nastavnik direkton rukovodi cijelim odjeljenjem, što doprinosi da se rad istovremeno
zajednički započne i završi
• Razvija se kolektivna radna disciplina i discipliniranost u radu
• Rad se pod rukovodstvom nastavnika vodi najsigurnijim putem do cilja.

11
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 164
12
Poljak, V. , Didaktika, Izd. Zagreb: Školska knjiga, 1990. , str. 157
8
2.2 Slabosti frontalnog oblika rada

Slabosti ovog oblika radu su ozbiljne i na njih se odavno ukazuje. Kritike su bile intenzivne u
drugoj polivini, a kuluminirale su krajem 19. vijeka. Javili su se pedagoški pravci koji su
potpuno negirali gotovo sve vrijednosti razredno – časovnog sistema, a naročito frontalnog
oblika rada. Najradikalniji su bili tzv. pobornici radne škole i nove škole.

13
Slabosti frontalnog oblika rada prema Vilotijević M. :
• Frontalna nastava je usmjerena prema prosječnim učenicima, njegove mogućnosti su
orjenitr nastavniku, prema njemu prilagođava izlaganje i tumačenje. Pri tome su
zapostavljeni nadprosječni i daroviti, kao i slabiji učenici.
• Nastavnik je u ulozi isporučioca gotovog znanja, a učenik je u receptorskoj poziciji.
Prilike u kojima su učenici aktivni su rijetke, što ne podstiče učenikovu maštu ni misao.
Njegove pokretačke sile su umrtvljene, a on se pasivizira.
• Vrlo rijedak kontakat nastavnika sa učenikom pojedincem, većina učenika nema priliku
da se u ovom načinu rada ispolji, da pokaže šta zna, a šta ne, pa su mogućnosti za
korekciju eventualnih propusta male.
• Frontalni oblik rada pruža vrlo malo mogućnosti za praktičnu primjenu stečenih znanja
koja, zbog toga, ostaju „knjiška“ i kao takva lahko se zaboravljaju.

Slabosti frontalnog oblika rada prema Poljak V14. :

• Teško je nastavu individulazirati, tj. prilagodit težinu i tempo rada različitim
individualnostima učenika.
• Rad se u priličnoj mjeri uniformira što monotono djeluje, a u učionici je atmosfera
predavaone i slušaonice.
• Kod učenika se formira psihologija gotovanstva , jer im sve gotovo daje nastavnik.
• Zabog velike angažiranosti na mnogo učenika taj rad nastavnika brzo umara.

13
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 164
14
Poljak, V. , Didaktika, Izd. Zagreb: Školska knjiga, 1990. , str. 157

9
2.3 Primjena frontalnog oblika rada u nastavi kulture življenja

Frontalni oblik rada kao najstariji oblik poučavanja ima svoje mjesto u nastavi kulture življenja,
on je neizbiježan ali ne smije postati dominantan niti jedini oblik poučavanja. On se najčešće
primjenjuje pri obradi novog gradiva, iz razloga što obrada novog gradiva zahtjevaju tehnička
pomagala, kao što su grafoskop, projektor, modeli itd.
On se također primjenjuje pri upoznavanju učenika sa zadacima za samostalan rad, njihovim
upoznavanjem i provjeravanjem.
Unatoč svim nedostatcima frontalni oblik rada se ponekad ne može izbjeći. Ali on ne smije
dominirati u nastavi kulture življenja.
Frontalni oblik rada kao direktno kolektivno poučavanje nije više danas jedini sistem nastave,
pa ga ne treba precjenjivati, ali ga zbog njegovih prednosti ne bi trebalo ni podcjenjivati.
On ne smije biti jedini način rada u nastavi nego se mora kombinovati sa ostalim socijalnim
oblicima rada.

Primjer:
Nastavna tema: Kultura odjevanja
Nastavna jedinica: Uvod u kulturu odjevanja – odjevanje kroz historiju,
Uloga odjevanja,
Vrste materijala za izradu odjeće.
Nastavnik na početku časa upoznaje učenike sa novom oblasti i njenim sadržaje. Zatim prelazi
na obradu nastavne jedinice, uz stalnu komunikaciju sa učenicima. Uz pravilan izbor nastavnih
metoda i sredstava, nastavnik učenicima približava i olakšava da uoče bitne sadržaje. Pomoću
vizuelnih sredstava nastavnik će učenicima prikazati historijski razvoj mode, kao i sve drugo što
bude u mogućnosti prikazati a što je vezano za nastavnu jedinicu.

3. GRUPNI OBLIK RADA

Grupna nastava je takav oblik rada u kome se odjeljenje dijeli na grupe, koje, svaka za sebe,
ostvaruju postavljene nastavne zadatke i o rezultatu svoga rada obavještavaju odjeljenski
kolektiv. Nastavnik je aktivan u prvoj fazi časa kada se raspodjeljuju zadaci i daju uputstva, a
zatim diskretno usmjerava rad i pomaže grupama ako je potrebno. U grupnom radu postoji ono
čega nema u frontalnom, diferenciranje razreda u početku kad se djele zadatci i na kraju kad se
zauzimaju stavovi o izvještaju, djeluju kao cjelina.
„Saradničko učenje je učenje u parovima i manjim skupinama učenika, koji rade na nekom
zajedničkom problemu. “15

15
Ivan de Zan, Metodika nastave prirode i društva, Školska knjiga d. d, Zagreb, 2005, str 313
10
3.1 Vrste grupnog rada, nedostatci i prednosti, načini ostvarivanja grupnog
rada
Vrste grupnog rada:
1. Prema načinu sastavljanja (nastavnik, za određene zadatke može formirati grupe od
učenika približnog nivoa znanja i sposobnosti (što nije preporučljivo i opasno je). Bolje
da se grupe sastavljaju prema kriterijumu druženja i prijateljstva, one su trajnije i
okupljaju učenike različitog nivoa znanja)
2. Prema vrsti rada zadataka (postoje grupe za pripremu i sakupljanje građe i za
uvježbavanje i demonstracije i grupe za obradu gradiva jer učenici moraju samostalno da
obrade novi nastavni sadržaj.
Veličina grupe je jedan od važnih uvjeta za uspješni rad grupe. Iskustvo govori da je velika ona
grupa od 5 do 7 učenika. U velikoj gupi se gube glavne prednosti grupnog rada, ne postiže se
zapošljavanje svih učenika i puna aktivnost svakog pojedinca, smanjuje se mogućnost
interakcije, ambiciozniji članovi potiskuju one povučeniji. Dok u premalim grupama izostala bi
interakcija, jer je potrebno više članova za bogatu interakciju, također bi izostalo sučeljavanje
mišljenja, a članovi bi bili preopterećeni. Najpogodnije su grupe od tri člana.

Prema Vilotijević Mladenu, Vrste zadataka za grupni rad su:

• „Diferencirani

• Istovrsni“16

Diferencirani zadaci su različiti za sve grupe; a mogu da se razlikuju po težini zadataka, po

problemu proučavanja, po temi, i sl.
Istvorsni zadaci su jednaki za sve grupe; te kod učenika mogu pobuditi želju za takmičarskim
duhom.
Wolfgang Mattes u svom udžbeniku: „Rutinski planirati - učinkovito podučavati“ navodi
Strategije za uspjeh nastavnika u grupnom obliku rada: „
a) Priprema (Prvo ispitati je li sadržaj koji treba obraditi prikladan za metodu grupnog rada.
Prije grupnog rada preporučljiv je prijašnji rad na tom sadržaju u individualnoj formi.
Bitno je isplanirati dovoljno vremena za rad u skupini).
b) Upute za rad: Dobre upute za rad trebale bi pokriti tri dimenzije:
- Šta se sadržajno treba raditi u skupini?
- Kako pri tome skupina treba postupati u metodičkom smislu?
- Koji se uspjeh očekuje od skupine na kraju radnog procesa?
c) Podjela skupina

16
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 168.
11
 d) Jednoznačni kriteriji kvalitete (Konkretne upute za djelovanje su potrebne, nije dovoljno
reći učenicima da imaju obzira i da budu fer jedni prema drugima već tačno i jasno
uspostaviti pravila poput“ne pravljenja buke i ometanja skupina“. )“17
Prednosti grupnog oblika rada - izbjegava se osnovna slabost forntalne nastave. Grupa
obuhvata i obdarene, prosječne i slabije učenike i sve ih aktivira.
U grupi nema rivaliteta, svi međusobno surađuju. Nastavnik pomaže svim grupama i bolje
upoznaje učenike.
Teškoće i slabosti u grupnoj nastavi - Nema univerzalnog oblika koji bi obezbjeđivao potpun
uspjeh. Grupni rad treba primjenjivati zavisno od prirode gradiva i nastavnih zadataka ne u svako
vrijeme. Nije svako gradivo podesno za grupni rad. Suviše teško nastavno gradivo koji
premašuje individualne učenika nisu pogodne za grupni rad. Bez sredstava i radnih materijala se
ne može postići uspjeh. Škola treba da ima organizaciono - tehničke uvjete za grupni rad.
Ivan de Zan u udžbeniku „Metodika nastave prirode i društva“ navodi da grupni rad u učenicima
želi aktivirati znanstveni odnos koji karakteriziraju: „znatiželja, aktivnost, skepticizam, logičko
razmišljanje, informiranost, strategije, prihvaćanja. “18

3.2 Primjena i primjeri grupnog oblika rada u nastavi kulture življenja

Primjena grupnog oblika rada u nastavi Kulture življenja može biti mnogostrana zbog sadržaja i
oblika tog predmeta kao i njegovih mnogostranih mogućnosti korištenja praktičnog rada, vježbi
kao i dosta prikazivanja i demonstriranja sadržaja. Mogućnost koju grupni oblik rada nudi u
nastavi Kulture življenja jeste ta da učenici zajednički putem praktičnog rada i strategije
otkrivanjem samostalno dolaze do znanja, razmjenjujući mišljenja i dolazeći istraživanjem do
nekog odgovora. Zbog svoje strukture nastava Kulture življenja ima veliku primjenu i korist od
grupnog oblika rada.
Primjer1: Metoda slagalica : Učenike podjeliti na četvoročlane matične skupine. Svaka je
skupina označena bojama (žuta1, crtvena2, zelena3, plava4) a učenici u pojedinim skupinama su
označeni i slovom (a, b, c, d) . Tokom rada učenici sa jednakim brojem se okupljaju i imaju
zadatak proučiti zadani tekst. Trebaju ga pročitati, porazgovarati o njemu s ostalim učenicima u
skupini kako bi bili sigurni da su razumjeli. Nakon toga se vraćaju u matičnu skupinu i
poučavaju ostale članove o novom sadržaju, istraživanju i nađenim odg. na postavljana pitanja.
Primjer2: Vježba iz udžbenika osnovne škole u sklopu grupnog rada:
„Zadatak vježbe - Razvijanje miroljubivih osobina kao što su: biti pažljiv, miran, osjećajan,
druželjubiv, praveda, jedinstven, nenasilan, poštivanje različitosti.
Način rada - grupni rad, broj grupa treba da odgovara broju zadatih koraka mira.
Zadatak grupe - usmeno ili pismeno navesti primjere kako se može postići kultura mira prema
zadatom koraku. Pri radu slijedite upute iz udžbenika i upute nastavnika.
1. Prvi korak - Stvaranje kulture mira u učionici - Zadatak prve grupe
2. Drugi korak - Kultura mira iz učionice se prenosi na kulturu mira u školi. Zadatak 2

17
Wolfgang Mattes, Rutinski planirati - učinkovito podučavati, Naklada Ljevak, Zagreb 2007, str 126
18
Ivan de Zan, Metodika nastave prirode i društva, Školska knjiga d. d, Zagreb, 2005, str 314
12
 3. Treći korak - Kulturu mira prenosimo u našu porodicu
4. Četvrti korak - Širimo kulturu mira na sredinu življenja. Svaka grupa dobiva veliki papiur
na kome upisuje sadržaje navedenih koraka, zadataka, obaveze i načine njihova
provođenja. Na kraju preko svog predstavnika grupa prezentira urađeno.
5. Ostali koraci mira - Učestvujte u obilježavanju“Dana mira“ na kraju školske godine. “19

4. RAD U PARU

Rad u paru, koji neki didaktičari još nazivaju tandemskim, a neki partnerskim radom, je takav
nastavni oblik u kome dobijeni zadatak izvršavaju dvojica učenika. Ima autora koji rad u paru
svrstavaju u grupni rad, tj. smatraju ga specijalnim slučajem grupnog oblika rada, ali to je
pogrešno jer nije isto kad su u grupi dva(par) tri ili četri člana, jer od veličine zavise odnosi u
grupi, broj interakcija, komunikacija. U paru se može ostvariti jedinstvo, ako su parovi po
osobinama i stavovima komplementarni. Vilotijević M., u udžebiniku „Didaktika 3“ navodi da
postoje dvije jednake opasnosti: „potpuno srođivanje, jedinstvo u mišljenjima i potpuno
neslaganje. Oba su negativna“20
Radom u paru učenici se lakše sporazumjevaju i surađuju. Učenici se osposobljavaju da svoj rad
uspoređuju sa radom drugog učenika, da pomno sluša svog sugovornika, da uspoređuje svoje
sposobnosti sa sposobnostima svog para, da se brzo odluči u savladavanju teškoća. Učenici u
paru udružuju svoje znanje i sposobnosti.
Rad u paru se realizuje tako što učenici izlažu svoja mišljenja na određenu temu i putem
diskusije zajedno rade na jednom zadatku za razliku od grupnog rada gdje svaki učenik dobija
svoj dio zadatka i samostalno ga obavlja.

4.1 Vrste rada u paru, tijek nastavnog rada, prednosti i teškoće

„S obzirom na sposobnosti učenika u paru razlikujemo:

- instruktivni rad (rad u kojem bolji učenik pomaže slabijem u stjecanju i
provjeravanju znanja.
- zajednički rad u paru (rad u kojem učenici u paru traže rješenja ili svaki radi
samostalno, a zatim zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima.
Pri sastavljanju parova učenika uzimaju se u obzir različiti stavovi npr. mjesto sjedenja,
slobodan izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, učeničke sposobnosti, učeničke
osobine. Nastavnik će donijeti odluku na osnovu toga da li je instruktivni par ili zajednički rad u
paru.
Prema vrsti radnih zadataka razlikujemo rad u razrednom odjeljenju:
a) svi parovi rade isti zadatak,
19
Subhija Kapić, Kultura življenja za 5 i 6 razred devetogodišnje škole, Bosanska riječ, Tuzla 2007, str 25
20
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 172
13
 b) svaki par radi poseban zadatak,
c) skupina parova radi na istom zadatku.
Nastavnik bira na odnosu sadržaja koji prelazi kada će koristiti metodu rada u paru i kako će ga
kombinovati sa drugim oblicima rada. Zatim priprema zadatke za svaki par s naputcima za rad.
Tokom nastave nastavnik prati, potiče, ispravlja, usmjerava i objašnjavam parovima.
Tok nastavnog rada u metodi rada u paru:
1. pripremanje učenika
2. upoznavanje sa naputcima za rad
3. rad parova na rješavanju zadataka
4. izvješće parova o urađenom
5. završni rad - provjera učinkovitosti rada. “21
„Prednosti rada u paru - znatno doprinosi razvijanju drugarskih odnosa, da povoljno utiče na
socijalizaciju. Partneri jedan u drugom nalaze oslonac, pomažu, surađuju. Uče se da treba
poštovati tuđe mišljenje, uvažavati sagovornika i biti prema njemu tolerantan. Partneri jedan
drugog podstiču na rad i koriguju. Ostvaruju verbalni dijalog i sučeljavaju stavove. Rad u
parovima omogućuje članovima da dođu do izražaja za razliku od frontalnog oblika rada.
Teškoće rada u paru - ograničena saradnja na samo dva učenika, moguća pojava suparništva i
izbijanje sukoba te učiteljovo otežano praćenje rada svih parova. Rad u paru najbolje kombinirati
sa drugim oblicima rada. Prvo treba učenike naučiti kako da surađuju i kominiciraju. Učenike u
ovaj oblik rada treba uvoditi postepeno“22

4.2 Primjena i primjer rada u paru u nastavi kulture življenja

Poput metode grupnog oblika rada tako i metoda rada u paru je jako srodna i ostvariva u
predmetu nastave Kulture življenja zbog njene praktične osobenosti i funkcije. Zbog raznih vrsta
praktičnih radova i demonstriranja te vježbi koje se koriste u ovom radu sve metode socijalnih
oblika rada su jako zastupljene.
Primjer: Primjer je iz udžbenika Kulture življenja u osnovoj školi.
„Vježba - Vezanje kravate.
Pripremna radnja - učenici se pridružuju u parove i pripremaju kravatu.
Aktivnost 1 - Nastavnik praktično pokazuje vezivanje kravate na jednom učeniku. Objašnjava
postupke pri vezanju kravate.
Aktivnost 2 - Parovi učenika zauzimaju mjesta i dogovaraju se ko je model, a ko veže kravatu(u
ponovljenom postupku vezivanja kravate mijenjaju uloge).

21
Ivan de Zan, Metodika nastave prirode i društva, Školska knjiga d. d, Zagreb, 2005, str 308
22
Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001. , str. 173
14
Zadatak - Prema naučenim radnjama u školi i skici u knjizi, ponoviti i uvježbati vezivanje
kravate. “23

23
Subhija Kapić, Kultura življenja za 5 i 6 razred devetogodišnje škole, Bosanska riječ, Tuzla 2007, str 97 - 98
15
5. INDIVIDUALNI OBLIK RADA

Individualni oblik nastavnog rada je takav oblik u kome svaki učenik u odjeljenju samostalno
radi svoj zadatak. Pri, tome zadaci mogu biti isti za sve učenike,a mogu biti i različiti.
Koncentrirati se duže vrijeme na neki zadatak, učiti riječi, korištenje kompjutera to se smatra
uspjesima koji se postižu samostalnim učenjem.
Individualni rad je najstariji oblik učenja uopšte. Dobro organizovan skupni rad s timskom
prezentacijom djeluje spektakularnije i prikladnije. Pojedini nastavnici smatraju posljedicom i
lošom tehnikom ako duže vrijeme svoje učenike izlažu samostalnom radu ali to je neopravdano
mišljenje. Učenici uče intenzivno pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti: pojedinačni rad mora biti
dobro ukomponiram u cjelokupni tijek nastave. Radni zadatak mora biti usklađen s metodom.On
mora zahtjevati od učenika, ali ne previse. Učenici moraju imati dovoljno vremena i biti svjesni
da će njihova individualna obrada nakon završetka metode preći u komunikacijsku primjeru. Sve
treba biti primjereno a rad mora biti odvijan u najvećoj tišini.Tako će učenici neovisno o
nastavniku u određenim fazama posvetiti se nečemu i preuzeti odgovornost za svoje učenje

5.1 Razlozi,prednosti i nedostaci, te načini ostvarivanja individualnog rada

Deset razloga za pojedinačni rad:

1.Važne bazične kompeticije svaki učenik mora individualno obraditi
2.Učenici preuzimaju odgovornosti za vlastito učenje
3.oni se sasvim posvećuju jednome
4.Individualni rad preduvjet je za učinkovit rad u skupini koji slijedi
5.Stvara kompeticiju čitanja
6.Pomaže u pripremi za klasifikacijske testove
7.Poboljšava kompeticiju pisanja domaćih zadaća
8.Omogućava individualno bavljenje i pomoć nastavnika
9.Stvara ugodnu tišinu u nastavnom danu punom hektika
10.Štedi nastavnike.“

Smatra se da je individualni rad preduvjet za dobar rad u paru i skupini.Uz pomoć individualnog
rada učenici mogu pokazati svoje unutarnje diferencijacije.Individualni rad stvara testnu
kompeticiju i za učenike stvara izglede za uspjeh u poslu.
Prednosti su individualnog rada to što učenik/ca se dovodi u neposredan odnos s nastavnim
sadržajem. Djeljujući sami učenici razvijaju svoju samostalnost, stječe samopouzdanje i razvija
svoje stvaralačke sposobnosti, a uspjeh ovisi o njemu samom. Taj se rad primjenjuje u radu s
kombiniranim odjelima radi stalne izmjene neposredne (uz učiteljevo podučavanje) i posredne
(samorad učenika).

16
Dometi individualnog rada neposredno zavise od toga koja je vrsta ovog rada primjenjena.Ako
se svim učenicima daju isti zadaci da ih individualno savjađuju,onda tu nema nikakve
diferencijacije,jer se ne uvažavaju sposobnosti,znanja i intersiranja pojedinačnih učenika,To je
ozbiljna mana.Zato ovu vrstu rada(istovjetne zadatke)treba rijetko davati i u prilikama kad
nastavnik nije u stanju da na drugi način utvrdi nivo znanja učenika.
Nedostatci individualnog rada su: nemogućnost govorne saradnje sa dr.učenicima,otuđivanje
od rada kad se naiđe na poteškoće, zatvaranje u sebe, jačanje indivualnosti, mala učinkovitost pri
obradi novih nastavnih sadržaja. Nedostatci se mogu djelotvorno ukloniti tokom nastave sa
spajanjem sa drugim nastavnim oblicima rada.
„Za raznovrstan i individualan rad najprikladnije je da učitelj unaprijed ispiše zadatak za rad ili
nastavni listić.
Natavni listić obično sadrži:
1. Zadatak (pitanje) ili nekoliko njih međusobno povezanih,
2. Poruku,informaciju(uputu za uporabu izvora znanja,
3. Naputak za rad,
4. Prostor za rješenje i odgovor,
5. Provjeru i samoprovjeru(povratnu informaciju.“

„Prilikom samostalnog rada učenika mogu se primjenjivati svi poznati sociološki oblici rada:
individualni,rad u parovima i grupni.
Vrijeme za samostalni rad je ograničeno.Uslovljeno je uzrastom učenika i samim
predmetim.Fond sati samostalnog rada raste sa uzrastom učenika jer su učenici sposobniji za
samostalan rad sa godinama.
Samostalni rad učenika je sastavni dio permanentnog rada u osnovnoj školi.
-Samostalni rad je proces koji učenika stavlja u subjektivan položaj,pri čemu dolazi do izražaja
isključivo njegov samostalni rad,
-Samostalni oblik rada može se primjenjivati za sve predmete i sve časove,
-Sticanje navika za redovan i samostalan rad pridaje se istaknutu značenju,
-Učenika treba motivisati da samostalno postavlja cilj,planira vrijeme i redosljed
zadataka,sredstava i tehnika rada.
Pomoć nastavnika se sastoji u podsticanju,osposobljavanju učenika za samoradnju i primjenu
raznovrsnih tehnika efikasnog učenja i pamćenja.Prisustvo nastavnika nije potrebno uvijek,treba
imati povjerenja u učenike.“

17
5.2 Primjena individualnog rada u nastavi kulture življenja

Primjena individualnog rada u nastavi kulture življenja, kao što je već rečeno, je ista kao za
druge predmete. Zadaci,prednosti i nedostatci kao i načini na koji se može izvršiti ovaj socijalni
oblik rada su već navedeni. Razlika je samo u nastavnom sadržaju i kao i tome da je predmet
kulture življenja fleksibilan i predmet u kojem se često koristi praktični rad i učenje otkrivanjem
te se mogu bolje i češće izvršavati socijalni oblici rada nego u nekim drugim predmetima.
„Primjer primjene individualnog rada učenika u nastavi kulture življenja iz udžbenika osnovne
škole u vidu individualne vježbe iz nastavne jedinice „Savremena porodica“:
Zadatak 1: Na listu svoje sveske nacrtaj uvećan crtež br.1 i u prazne krugove upiši svoje članove.
U završnom djelu saznaj razdoblja porodičnog života-porodice.Osnivanje
porodice,povečanje,smanjenje porodice.“

6. INDIVIDUALZIRANI OBLIK RADA

U individualiziranom oblik rada, rad je prilagođen svakom pojedinom učeniku. Zahtjevi za

individualiziranim radom proizlaze iz razlika koje postoje među učenicima iste dobi i istog
razreda. Orijentacija nastave i učenja je na stvarne ličnosti učenika.
„Aspekti individualizacije: sadržajna (tematska), didaktičko - metodička, medija i tehnologija,
individualizacija prema dometu i tempu rada“24.
„Nastavnik mora da izabere oblike i materijale za individualizaciju, nakon čega učenik na
materijalima radi samostalno po svojim mogućnostima i sopstvenim tempom. Na kraju se za
svakog učenika verifikuje rezultat i unese u dokumentacione liste koje služe za praćenje rada
svakog učenika“25.
Prema Vilotijević Mladenu, Individulaizirani oblik rada je takav oblik rada da u njemu nastavnik
neposredno daje učeniku pojedincu zadatke , upućuje ga u rad, u izvore znanja, pomoćne
materijale.
Zadatke učenik treba da samostalno riješi, a ako mu nešto nije jasno može od nastavnika tražiti
objašnjenje i dodatne upute.
Nastavnik treba da prati učenikov rad i ukoliko uoči da mu je potrebna pomoć, on će mu je
pružiti. Nakon svake etape rada nastavnik provjerava ispravnost, komentariše urađeno,
ohrabruje učenika i upućuje da dalje radi.
Za ovakav oblik rada nastavnik se mora temeljito pripremiti, kako bi znao šta želi postići kod
učenika. On se mora pripremiti didaktički, ali mora da pripremi i radna sredstva.
Nakon završrenog rada, obavezan je razgovor o onom što je urađeno i zapažanja učenika.

24
Kovačević Vesna, Oblici rada u nastavi i učenju, str. 3 , https: //www. ffri. hr/datoteke/didaktika_oblici_rada.
pdf (24. 11. 2012. )
25
Kačapor S. , Kulić S, . Krulj S. , Pedagogija, Beograd: Svet knjige, 2003. , str. 276
18
6.1 Primjena individualiziranog oblika rada u nastavi kulture življenja

Individualizirani oblik rada, kao i prethodnih pet oblika rada ima svoje uporušte i u nastavi
kulture življenja.
Može se primjenjivati kod nadarenih učenika, kao i kod učenika sa posebnim potrebama.
Kada je riječ o nadarenim učenicima nastavnik je dužan učeniku pripremiti dodatni sadržaj, a uz
njega je obavezan prirpemiti učeniku i pitanja kako bi učenik svoju pažnju usmjerio na rad, a ne
na ometanje drugih učenika.
Također nastavnik mu može pripremiti različite dodatne vježbe koje su vezane za nastavni
sadržaj, a koje su vezane za nastavnu jednicu koja se obrađuje.
I dodatni sadržaji, kao i vježbe moraju biti prilagođene učenikovim psiho – fizičkim
sposobnostima.

Kao što je prethodno već spomenuto, ovaj oblik rada koristiti se i u radu sa učenicima sa
posebnim potrebama, tj. kod učenika sa ispod prosječnom inteligencijom.
Za rad sa ovakvim učenicima nastavnik se mora dodatno pripremiti, sadržajno, metodički i
didaktički.
Nastavnik je dužan učeniku olakšati nastavno gradivo i pojednostaviti ga do mjere koju učenik
može da razumije.

ZAKLJUČAK

U nastavi kulture življenja se primjenjuju različiti socijalni oblici rada: frontalni, grupni, rad u
paru, individualni i individualizirani.
Svaki od ovih oblika ima svoje prednosti i mane, te zbog toga ne smije da dominira samo jedan
oblik rada.
Ne posotji univerzalno pravilo kada primjeniti koji oblik rada, obzirom na to nastavnik sam
mora da odluči koji od oblika je najefikasniji za određeni nastavni sadržaj.
U nastavi kultura življenja, zbog raznovrsnosti sadžaja koji se u njoj proučavaju, moguća je
primjena svih socijalnih oblika rada, kao i njihova kombinacija.
Socijalni oblici rada nisu nikakva novina, oni postoje od samog početka poučavanja.
Frontalni oblik rada, podrazumjeva nastavnikovo poučavanje cijelog razreda, i uz pravilan izbro
nastavnih metoda i sredstava on može biti veoma efikasan, ali ne smije da dominira u nastavi
kulture življenja.
19
Grupni oblik rada podrazumjeva rad učenika u manjim grupama, optimalne su grupe od 4 člana.
U nastavi kulture življenja ima veliki broj vježbi i nastavnog sadržaja koji je primjeren za ovaj
socijalni oblik rada. Grupe ne smiju da bu prevelike, broj učenika unutar grupe mora da
omogućuje polarizaciju mišljenja i pojačanu aktivnost. Nastavnik tokom rada grupe mora da
obilazi učenike, kako oni nebi previše lutali u svom radu.
Rad u paru, ili kako ga još nazivaju tendemski rad, također mora da se primjenjuje u nastavi
kulture življenja, sam sadržaj kulture življenja ima niz vježbi koje zahtjevaju saradnju dva
učenika, ali isto tako nastavnik sam mora da osjeti potrebu za ovim načinom rada, te da za to
pripremi i sebe i učenike. Rad u paru navikava učenike na saradničke odnose i daje bolji kvalitet.
Individualni oblik rada je najstariji oblik učenja, primjenjuje se svakodnevno u svim predmetima
izučavanja. Svrha njegove primjene u nastavi kulture življenja jeste da učenici samostalno nauče
nove sadržaje, samostalno urade određene zadatke kako bi nastavnik dobio uvid u ono šta djeca
znaju a šta ne znaju. Ovaj oblik rada je neophodan prilikom samostalnog vježbanja,
memorisanja, kao i izrade crteža. Također svrha ovog oblika rada u nastavi kulture življenja ali i
općenito, jeste da učenika osposobi za samostaln planiranje rada, kao i da kod učenika razvija
odgovornost prema radu.
U individualizirani obliku rada u nastavi kulture življenja pojedinac sam radi, pri čemu je taj rad
doziran prema njegovim mogućnostima i psiho – fizičkim sposobnostima. U ovom obliku rada
sadržaji i zadaci se prilagođavaju pojednicu, a ta prilagodba se opravdava na psihološkim
razlozima.
Svaki od ovih oblika ima svoje prednosti i mane, te zbog toga ne smije da dominira samo jedan
oblik rada.
Ne posotji univerzalno pravilo kada primjeniti koji oblik rada, obzirom na to nastavnik sam
mora da odluči koji od oblika je najefikasniji za određeni nastavni sadržaj.
Da bi nastavnik mogao da izvrši pravila izbor socijalnog oblika rada on mora da ih poznaje, ali
isto tako da se dogovara sa učenicima šta i kako bi oni voljeli da rade.
Jer uključivanje učenika u planiranje nastave kod njih budi interesovanje, a kada uvide da
nastavnik poštuje i realizuje njihove prijedloge sigurno će i oni poštovati i realizovati svoje
obaveze prema predmetu kulture življenja.

20
 LITERATURA

1. De Zan Ivan, Metodika nastave prirode i društva, Zagreb, Školska knjiga, 2005.

2. Havelka Nenad, Psihološne osnove grupnog rada, Beogradski izdavačko - grafički zavod,
Beograd 1980

3. Kačapor S. , Kulić S, . Krulj S. , Pedagogija, Beograd: Svet knjige, 2003. , str. 276

4. Kapić Subhija, Kultura življenja za 5 i 6 razred devetogodišnje škole, Tuzla, Bosanska

riječ , 2007

5. Kovačević Vesna, Oblici rada u nastavi i učenju, str. 3 , https: //www. ffri.
hr/datoteke/didaktika_oblici_rada. pdf (24. 11. 2012. )

6. Poljak, V. , Didaktika, Izd. Zagreb: Školska knjiga, 1990. , str. 157

7. Sikirica, M. , Metodika nastave kemije, Priručnik za nastavnike kemije, Izd. Zagreb:

Školska knjiga, 2003.

8. Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001.

9. Vilotijević Mladen, Didaktika 3, Organizacija nastave, Izd. Sarajevo: BH MOST, 2001.

10. Wolfgang Mattes, Rutinski planirati - učinkovito podučavati, Zagreb, Naklada Ljevak,
2007.

21