www.sajt.com.

hr

NASTAVNE METODE I SPOZNAJNI PROCESI

DEFINICIJA NASTAVNE METODE

Metoda – grč. methodos – postupak, put, način postupanja u nekom radu,

praktičnoj djelatnosti, prema unaprijed utvrđenom redu, a za postizanje
određenog cilja.

- gotove, unaprijed određene metodskim sustavom i verificirane sheme,

modeli, procedura, način rada, po kojima se odvija nastavna djelatnost,
pomoću kojih pod rukovodstvom nastavnika učenici stječu znanja, vještine
i navike, razvijaju svoje umne sposobnosti i izgrađuju svoju osobu.

U svojoj biti su različiti elementi, manifestacije objektivne stvarnosti koje

se iskorištavaju na specifičan način da bi se postigao predviđeni cilj.
Nastavna metoda može biti svaka djelatnost koja se susreće u
svakodnevnom životu, ako se primjenjuje u nastavne svrhe i ispunjava
određene pedagoške uvjete.

KLASIFIKACIJA NASTAVNIH METODA

U različitim metodikama nastavne se metode klasificiraju prema različitim

kriterijima. U našoj nastavnoj praksi najčešće se sureće klasifikacija prema
izvorima spoznaje.

Pedagogija

1. metoda usmenog izlaganja

2. metoda razgovora

3. metoda rada s tekstom

4. metoda demonstracije

5. metoda grafičkih radova

6. metoda laboratorijskih radova

Didaktika

A metode za stjecanje znanja, vještina i navika

1. metode žive riječi 2. metoda čitanja 3. metoda pokazivanja

B metoda utvrđivanja gradiva

1. ponavljanje gradiva 2. vježbanja radi primjenjivanja gradiva

 www.sajt.com.hr

Problem određenja pojmova nastavnih metoda i njihove klasifikacije -

podjela prema osnovnim fazama saznanja (živo promatranje, apstraktno
mišljenje, praksa)

1. verbalno-tekstualne metode

2. ilustrativno-demonstrativne metode

3. laboratorijsko-eksperimentalne metode

Najprirodnije je da se metode klasificiraju po različitim elementima i

manifestacijama stvarnosti kojima se koristimo u nastavi.

razgovor – metoda razgovora

pitanja i odgovori – metoda pitanja i odgovora

prepisivanje – metoda prepisivanja

diktat – metoda diktata

pokazivanje predmeta – metoda pokazivanja predmeta

ilustracija crtežom – metoda ilustracije crtežom...

OPĆE I POSEBNE METODE

Opće nastavne metode (opće didaktičke metode) upotrebljavaju se u

nizu nastavnih predmeta.

Opće metode u nastavi stranih jezika (tehnike rada)

A. govorne metode (usmenog i pismenog izražavanja):

metoda izlaganja, pripovijedanja, razgovora, problemskog izlaganja,

opisivanja, objašnjavanja, dokazivanja, predavanja, uvjeravanja,
izvještavanja, referiranja, rasprave, citiranja, recitiranja, čitanja,
prepričavanja, diktiranja, prepisivanja, pismenih sastava, pjevanja...

B. metode demonstracije predmeta i radnji

metoda pokazivanja predmeta, demonstracije radnji, crtanja, pokazivanja

crteža – modela - skica, prikazivanja dijafilma, gledanja filma, rada sa
stripom...

C. metode radnih i drugih aktivnosti

metode rada s knjigom, rada s tehničkim sredstvima, rada s

instrumentima, laboratorijskih radova, ekperimenta, praktičnih
svakodnevnih djelatnosti, sportskih aktivnosti...
 www.sajt.com.hr

D. metode igre

metode stolnih igara, društvenih igara, igara u sobi, igara u prirodi,

slagaljke, dopunjaljke, križaljke, tombole

+ metode samostalnog učenja i učenja nastavnog gradiva pri izradi

domaćih zadaća, referata i drugih učeničkih radova

Za sve metode važna je verbalna komponenta da bi se što efikasnije i

potpunije naučio verbalni element stranog jezika.

Verbalni element – osnovno sredstvo realizacije metode i cilj nastave:

jezikom i govorom se služimo u nastavnom procesu – kroz nastavni proces
stječemo nove spoznaje, nova jezična znanja i govorne vještine.

Posebne ili specijalne nastavne metode (metodički postupci ili

metodički obrati, koraci, tehnike, faze...) nastaju ako se opće
nastavne metode konkretiziraju u odnosu prema verbalnim i ostalim
elementima nastavne metode u odnosu prema sudionicima, nastavnim
sredstvima i pojedinim fazama nastavnog procesa. Označuju konkretne
radnje u nastavi da bi se postigao određen cilj.

Teoretski prikaz pojedinog metodskog sustava treba sadržavati popis svih

općih i posebnih nastavnih metoda, opis nastavnog procesa i vježbi u
kojima se pojedine metode upotrebljavaju.

NEKE SPECIFIČNOSTI METODE NASTAVNIKOVA USMENOG IZLAGANJA I

METODE RAZGOVORA

Metoda nastavnikova usmenog izlaganja – jedna od najstarijih i

najefikasnijih nastavnih metoda.

Nastavnikova riječ može bolje i potpunije od bilo koje druge metode

upoznati učenike s novim sadržajima jer se odvija u živom i neposrednom
kontaktu nastavnika s učenicima. Nastavnik svoje izlaganje uvijek
prilagođuje konkretnoj situaciji, mijenja ga, dopunjuje, kombinira s drugim
metodama da bi učenici što bolje i dublje shvatili novu informaciju.

U izlaganju razlikujemo:

A. pripovijedanje - jasno, živo, izražajno, slikovito i emocionalno izlaganje

raznih događaja koji se izlažu redom kako su se dogodili, označuju se
mjesto i osobe, sudionici u događaju, navode se uzroci i posljedice

B. opisivanje – predstavljanje nekog predmeta, pejzaža, pojava, situacija,

vanjština čovjeka, ponašanja ili radnje jezičnim sredstvima. Učenici stječu
nove životne spoznaje sredstvima stranog jezika i bitno je da novostečene
spoznaje umiju i iskazati stranim jezikom, pa je svaka demonstracija nekog
predmeta vezana za učenje jezičnog izraza, uz sposobnosti da se predmet
opiše sredstvima stranog jezika.
 www.sajt.com.hr

C. objašnjavanje – izlaganje u kojem se nekoga upoznaje s novim,

nepoznatim pojmovima, predmetima, objašnjava se svrha i funkcioniranje
razmih predmeta, značenje nepoznatih riječi, leksičkih jedinica,
gramatičkih kategorija, stilističkih izražajnih sredstava...

A., B. i C. su najčešći na početnom i srednjem stupnju učenja jezika. U

nastavi ostalih predmeta frontalno izlaganje ima nedostatke – pasivnost
učenika, nemogućnost da se učenici aktivno uključe u nastavni proces,
slaba kontrola njihove pažnje i slaba povratna informacija. U nastavi
stranog jezika nastavi stranog jezika nastavnik obično izlaže nove
spoznaje u kratkim odlomcima. Izlaganje traje minutu-dvije, sastoji se od
kraće zaokružene cjeline koju učenici mogu zadržati u pamćenju. Poslije
izlaganja postavlja pitanja da provjeri razumijevanje i da razvije kroz
odgovore vještine i navike izgovora (artikulacije). Najbitnije je da se još
jednom ponavlja, nove leksičke jedinice se zapisuju na ploču, a zatim se
izlaganje nastavlja.

U nižim razredima osnovne škole izlagane cjeline se ograničuju na 2-3

rečenice. Dopunjuje se demonstracijom predmeta i radnji, slikama
predmeta i situacija. Neophodna je grafička zornost: ono što su čuli,
učenici trebaju vidjeti i napisano, i sami to umjeti napisati u svoje
bilježnice.

D. izvještavanje - i dokazivanje – običniji su na srednjem i naprednom

stupnju. Činjenice, događaji, zaključci se iznose znanstvenom
objektivnošću, dopunjuju se različitim slikama, tablicama, grafikonima,
dijapozitivima, koji trebaju potkrijepiti iznesene činjenice i dokaze.

Cilj izlaganja nije samo davanje nove informacije, stjecanje novih spoznaja,
već i da učenici istovremeno nauče na stranom jeziku te spoznaje jasno i
tečno izlagati.

Metoda razgovora rjeđe se primjenjuje pri upoznavanju s novim

sadržajima, ali je česta u svim ostalim etapama nastavnog procesa.
Razlikuje se prema tome tko postavlja pitanja i tko odgovara. Najobičniji je
oblik razgovora frontalni razgovor nastavnika i učenika: nastavnik
postavlja pitanja, a učenici odgovaraju. Vodi se radi ponavljanja
obrađenoga gradiva. Nastavnik izlaže novo gradivo u malim dijelovima, a
zatim pomoću pitanja i odgovora razvija primarne govorne vještine i
navike. – kombinacija metode razgovora i metode izlaganja. Obraća se
jednaka pažnja svim učenicima, potiče aktivnost čitavog razreda, a
istovremeno se vodi briga o jezičnom izrazu svakog pojedinog učenika.

1. Pitanja nastavnik postavlja cijelom razredu: moraju ih razumjeti svi

učenici, a zatim se prozivlje onaj koji će odgovarati.

2. Učenici se nikad ne pitaju po abecednom redu.

3. Odgovor mora biti glasan i razumljiv čitavom razredu.

 www.sajt.com.hr

Slabiji učenici trebaju odgovarati češće, na kraća i lakša pitanja, ali

ponavljati i teža nakon što su na njih već odgovorili bolji učenici.

5. Pitanja ne smiju biti nejasna ni predugačka.

6. Učenici ne smiju odgovarati na pitanja samo sa „da“ i „ne“.

7. Ako učenik ne zna odgovor, nastavnik će preformulirati pitanje ili

postaviti sugestivno pitanje (učenik odgovara sa „da“ i „ne“ i ponavljaju
pitanje).

8. Nepravilan odgovor nastavnik nikad ne prihvaća, pogotovo ne jezično

pogrešan odgovor, on ga ispravlja i traži od učenika da ponovi pravilan
odgovor.

9. Dobro je navoditi primjere koji ilustriraju pravila, navode i tvrdnje.

10. Za dobar odgovor učenika valja uvijek pohvaliti.

Postoji frontalni razgovor između učenika: jedan učenik postavlja pitanja

cijelom razredu,a odgovara onaj tko zna ili onaj kome je pitanje upućeno.

Razlikujemo razgovor u grupama koji se vodi pri ponavljanju ili pri

izvršavanju nekog zadatka, i razgovor u parovima koji se vodi nakon
frontalnog razgovora, a cilj mu je učvršćivanje istom stečenih govornih
vještina i navika.

SPOZNAJNI POSTUPCI

Psihičke aktovnosti se zahtijevaju od učenika u svakoj konkretnoj primjeni

nastavne metode. Prilagođene su dobi i interesima učenika. Prodanović
ističe da sprilikom primjene svake metode postoji mogućnost da se
primjenjuje spoznavanje putem indikcije-dedukcije, analize- sinteze,
sinteze-analize, konkretnog-apstraktnoog, apstraktnog-konkretnog, općeg-
pojedinačnog. Služimo se induktivno-deduktivnim, analitičko-sintetičkim,
logičkim nastavnim postupcima.

Postupci:

1. Imitacija ili radnja po obrascu – na početnom stupnju učenja jedan je od

osnovnih načina učenja jezičnog izraza. Usmjerena je usmjerena psihička
aktivnost i primjenjuje se zato da bi učenici što bolje spoznali pojedine
jezične elemente i različite vrste govorne aktivnosti.

2. Asocijacija (udruživanje, spajanje) – povezanost među pojedinim

opažanjima, predodžbama, pojmovima, mislima, riječima, uslijed koje
 www.sajt.com.hr

jedan opažaj, predodžba, pojam, misao ili riječ izaziva drugi. Leksička
jedinica može izazvati niz različitih asocijacija s obzirom na situaciju, s
obzirom na osobu koja ju je izgovorila, s obzirom na niz popratnih okolnosti
– opasnosti, velike hladnoće. uz glazbu...

3. Analogija (sličnost, podudaranje) – sličnost u nečemu među

predmetima, pojavama, mislima, riječima, koji se u cjelini razlikuju.
Suđenje po analogiji je misaoni postupak u kojem se na temelju sličnosti
jedne ili više oznaka među različitim predmetima zaključuje da među
njima postoji sličnost i u drugim oznakama. Tendencija izjednačavanja
– jezična silka koja različite oblike riječi, riječi različitog postanka
izjednačuje s drugim, sličnim, frekventnim riječima i oblicima. (val-žal)

4. Kontrast (suprostnost, opozicija, očita razlika) – dva su predmeta,

pojave, misli, u kontrastu ako se oštro razlikuju, odudaraju jedna od druge.

5. Analiza – rastavljanje cjeline na sastavne dijelove, izučavanje pojedinih

dijelova kao dijela cjeline, otkrivanje zavisnosti među dijelovima, tako da
se rečenice rastavljaju na funkcionalne jedinice, na leksičke jedinice, na
riječi i morfeme od kojih su sastavljene.

6. Sinteza – spajanje dijelova u cjelinu (jednostavnih pojmova u složene),

tako se funkcionalne jedinice prema različitim funkcijama slažu u
funkcionalna polja,leksičke jedinice u semantička...

7. Apstrakcija – odbacivanje od niza predmeta njihovih specifičnih

elemenata i izdvajanje onoga što im je svima zajedničko (najbitinije za
pojedine gramatičke funkcije – oblikovanje nove pojmovne cjeline).

8. Klasifikacija – raspoređeivanje predmeta po njihovim osobinama u

pojedine skupine i grupe.

9. Specijalizacija – podjela neke aktivnosti u pojedine operacije da se

ilustrira postupak tvorbe, način funkcioniranja, mogućnost spajanja i
uključivanje jedinica niže jezične razine u višu.

10. Generalizacija (uopćavanje) – stvaranje općih zaključaka, dizanje na

viši stupanj gramatičkih apstrakcija...

Logički postupci:

1. Prepoznavanje; negacija (-A) negiranje i tvrdnja (A) potvrđivanje

elementarnog suda.

2. Binegacija: ni A ni B

3. Konjukcija: spajanje (veznikom ili bez veznika) A i B

4. Implikacija: složeni implikativni <8hipotetički) sud izražava odnos: ako A

onda B
 www.sajt.com.hr

5. Disjunkcija: razdvajanje, rastavljanje dvaju ili više izraza neke cjeline.

6. Ekvivalencija: jednaka vrijednost: A je jednako B

7. Alternacija: zamjena jednih elemenata drugima: ili A ili B

Postupci se upotrebljavaju za razvijanje jezičnog izraza.

EMOCIONALNI DOŽIVLJAJI

Svaka čovjekova životna manifestacija prožeta je različitim osjećajima.

Rijetki su trenuci apatije kada čovjek isključi sve emocije i ništa ne osjeća,
jer i osjećaji indiferentnosti, nezainteresiranosti, ravnodušnosti su oblici
iskazivanja emocija.

Emocionalna spoznaja vezana je uz interese, svjesna i nesvjesna htijenja

učenika, za one vrste psihičkih aktivnosti koje su najprirodnije u određenoj
dobi, za sklonost učenika određenom načinu razmišljanja i zaključivanja,
ljubavi prema sadržajima, predodžbama, asocijacijama i često se razlikuju
od razreda do razreda, u gradu i na selu, kod dječaka i djevojčica, zavise o
klimatskim uvjetima, klase, standarda.

Emocionalnim doživljajima se regulira odnos učenika prema nastavi i

njihov stupanj aktivnosti. Nastavnik će pobuđivati emocije učenika,
motivirati ih i pridobivati za rad, razvijati njihovu sklonost za izvršavanje
zadataka, usmjeravati njihovu aktivnost, radost, gnjev... pri obradi
raznovrsnih tema, jezičnih i izvanjezičnih sadržaja.

NEPOSREDAN I POSREDAN SPOZNAJNI PUT – INDUKCIJA I DEDUKCIJA

Indukcija – neposredni put spoznavanja u nastavi organiziran tako da

učenici neposredno promatraju predmete, procese, pojave koje se
proučavaju, da se oslanjaju na svoje stečeno iskustvo i predznanje i na
osnovi toga formiraju pravilne predodžbe, pojmove i zakone. Služi
dobivanju općih zakona iz pojedinačnih. Koristi se kad su konkretne
predodžbe nužni preduvjet za formiranje pravilnih pojmova, pravila i
zakona, dulji je put, ali za učenike najlakši i najjednostavniji.

DedUkcija – posredni put kad se kao osnovni elementi spoznaje daju

učenicima „apstraktna, gotova znanja“ koja se zatim ilustriraju različitim
elementima objektivne stvarnosti. Sastoji se u zaključivanju iz općeg na
pojedinačno. Veže se za učenje gramtike (jezična pravila pa primjeri).

Između njih postoji uzajamna povezanost. Pri oba pristupa potrebno se

koristiti odgovarajućim spoznajnim postupcima: analizom i sintezom,
apstrakcijom i klasifikacijom, konjukcijom i alternacijom...

EKSPLIKATIVNI, PROBLEMSKI I ISTRAŽIVAČKI PRISTUP

(ili metode – problemska nastava)

 www.sajt.com.hr

U znanstvenom procesu se otkrivaju nove, nepoznate činjenice, dok u

nastavnom procesu učenicima prezentiramo već istražene činjenice,
poznate istine, što uvjetuje i različit pristup znanstvenom i nastavnom
procesu.

Eksplikativni pristup – nastavnik na sažet i jednostavan način tumači

učenicima novo gradivo, postepeno i jasno objašnjava pojedine činjenice
da bi ih učenici što bolje shvatili i lakše upamtili. Učenike treba naučiti da
umiju sažeto, gramatički pravilno reproducirati nove spoznaje, da opisuju
različite pojave iz svakodnevnog života, prate sportske, kulturne i druge
društvene manifestacije.

Problemski pristup – u središtu je proces stjecanja znanja, dolaženja do

novih spoznaja. Nastavnik obavještava učenike da u nekom području
postoje određene spoznaje koje oni sami mogu otkriti. Pridobiva učenike
za rad, postavlja problem i pristupa njegovu rješavanju.

Meotdika rada:

- stvaranje problemske situacije (postavljanje problema i pobuđivanje

interesa da se on riješi)

- formuliranje zadataka

- isticanje pretpostavki

- obrazlaganje hipoteza

- provjeravanje pretpostavki

sistematizacija dobivenih spoznaja.

Najčešći je u starijim razredima srednje škole, u jezičnim školama i

fakultetima. U učenika se razvija sposobnost samostalnog stjecanja novih
spoznaja, logičkog izlaganja stečenog znanja, logičkog dokazivanja
spoznaja.

Istraživački pristup – ima sličnosti s problemskim pristupom samo što u

njemu dolazi više do izražaja samostalna istraživačka aktivnost učenika.
Rad se ne ograničuje na 1-2 školska sata i ne realizira se isključivo u
razredu. Primjenjuju se različite znanstvene metode (promatranje, čitanje i
analiziranje literature, modeliranje, statistički pistup...). Može se i
primjenjivati i parcijalno-istraživački pristup.

METODIKA SATA
 www.sajt.com.hr

Sat je osnovni oblik organizacije nastavnog procesa. Na njemu nastavnik

upoznaje učenike s različitim elementima stvarnosti. Stvarnost se spoznaje
sredstvima stranog jezika pa je konkretni zadatak:

- spoznaja određenih elemenata u stvarnosti

- razvijanje sposobnosti učenika da se ti elementi izražavaju sredstvima

stranog jezika

- proširivanje i usavršavanje izražajnih sredstava stranog jezika.

Svaki sat s jedne strane čini zaokruženu nastavnu cjelinu, dok s druge
strane je samo karika u lancu nastavnog procesa. Rad u razredu i rad kod
kuće smatramo dijelovima nastavnog procesa kao i radom kojim se
postižu zajednički ciljevi i izvršavaju isti zadaci.

TEMA I CILJ SATA

Tema

Nastavni proces se tumači kao dugoročni, zajednički, sustavni rad

nastavnika i učenika na ostvarivanju odgojnih i obrazovnih zadataka.
Odgoj, izobrazba i formiranje kompletne učenikove osobe, sposobne da se
uključi u suvremeno društvo i svakodnevni život, krajnji je cilj nastave.

Odsječke u nastavi nazivamo tematskim jedinicama, tj. većim ili manjim

dijelovima nastavnog gradiva koji čine povezanu cjelinu s obzirom na
izvanjezični materijal (sport, grad, kazalište) i s obzirom na jezično gradivo
(leksičko i gramatičko). Podudaraju se često sa štivima (lekcijama) u
udžbeniku.

U metodici tematsku jedinicu zovemo nastavnom temu, a dio gradiva

nastavne teme koji se obrađuje u tijeku jednog sata – metodička ili
nastavna jedinica.

Ako se nastavna tema obrađuje npr. 5 sati i dijeli se u 5 nastavnih jedinica,

za svaku se nastavnu jedinicu određuju tema i cilj. U temi nastavne
jedinice označuju se leksički i gramatički elementi koje sadrže pojedine
vježbe u lekciji. Obično se kaže učenicima jer to potiče aktivnost učenika.

primjer u knjizi

Obrazovni cilj – obuhvaća izvanjezični i jezični materijal koji se obrađuje

na satu, ističu se pojedine vrste govorne aktivnosti – usmeno izražavanje,
pismo, čitanje, jezični aspekti – leksički, gramatički, ortoepski te etape
procesa učenja – upoznavanje s različitim sadržajima, razvijanje primarnih
vještina i govornih navika, razvijanje govornog umijeća...Odnosi se na
središnje vježbe sata.

Formulacija obrazovnog cilja treba biti kratka i jednostavna:

 www.sajt.com.hr

- učenje novog leksika, razvijanje vještine upotrebe novog leksika u

usmenom izražavanju

- upotreba novog leksika u svakodnevnim situacijama i u životu učenika

- upotreba novog leksika u rečenicama tipa...i sljedećim jezičnim

strukturama...

- pismena vježba – kompaktiranje jezičnog materijala u situacijama...

- razvijanje govornih vještina i učenje novog leksika pri opisu slike...

Odgojni cilj

Formulacija (uvijek vezana za temu – jezični materijal i govorne vježbe i

navike)

- razvijanje pozitivnih crta karaktera

- razvijanje dara opažanja u učenika (sposobnosti promatranja, pažnje,

pamćenja, emocija...)

- odgoj ljubavi prema domovini

- razvijanje osjećaja ponosa za djela naših ljudi (znanstvenika, učitelja...)

- razvijanje interesa za raznovrsne manifestacije društvenog života

- razvijanje ljubavi prema učenju

- razvijanje ljubavi prema materinskom jeziku (stranom...)

razvijanje ljubavi prema prirodi

- razvijanje poštovanja prema odraslima

- razvijanje prijateljstva i drugarstva između dječaka i djevojčica

- odgajanje učenika da budu pošteni

- razvijanje discipline

- odnos prema društvenoj imovini

- čuvanje društvene imovine od oštećivanja

KLASIFIKACIJA SATI U SKLOPU NASTAVNE TEME

Nastavne teme čine zaokružene cjeline u razvijanju govornih sposobnosti i

učenju jezičnog gradiva. Da bi se jedna tema obradila, potrebno je u
 www.sajt.com.hr

nekoliko sati provesti s učenicima više raznih vježbi u kojima su

predviđene sve aktivnosti potrebne da se izvanjezično i jezično gradivo
solidno nauči.

Nastavni proces – obrada nastavne teme. Tematska obrada nastavnog

materijala je prvi i osnovni princip nastave stranih jezika.

Tematsko učenje materijala ostvaruje se tako da se pojedine etape

nastavnog procesa u okvirima teme mnogostruko isprepliću, kombiniraju i
dopunjuju. Na svakom satu i u svakoj vježbi učenici steču nove spoznaje,
razvijaju govorne vještine i navike, ponavljaju i memoriraju nastavne
sadržaje.

U osnovnoj i srednjoj školi ne postoje sati stranog jezika koji bi se

poistovjetili s pojedinim etapama nastavnog procesa. Na svakom se satu u
različitim vježbama kombiniraju pojedine etape nastavnog procesa: npr. u
jednoj vježbi je cilj upoznavanje s novim leksikom, a u drugoj razvijanje
govornih vještina i navike stranog jezika... U svim vježbamam se
istovremeno (nastava se odvija na stranom jeziku) razvijaju govorne
vještine i navike stranog jezika, njeguje se i produbljuje jezični izraz.

Sati se razlikuju po početnim, središnjim i završnim vježbama.

Središnja vježba određuje karakter sata:

1. tip sata – sat učenja novih izvanjezičnih i jezičnih sadržaja

2. tip sata – sat učenja govornih navika i uvježbavanja jezičnoga gradiva

3. tip sata – sat razvijanja govornih sposobnosti

4. tip sata – sat ponavljanja

5. tip sata – kombinirani sat (različite vrste vježbanja – početni stupanj

učenja)

6. tip sata – slobodni sat (priprema za ekskurziju, izlete, posjete...)

Središnjom vježbom, njenim sadržajem i zadacima određuje se i mjesto

pojedinog sata u okvirima nastavne teme. Ako se nastavna tema sastoji od
3 nastavne jedinice, u njoj se obično provodi jedan sat 1. tipa, jedan 2. i
jedan 3., a ako se sastoji od pet, moguće su razne kombinacije.

Klasifikacija sati u okvirima nastavne teme omogućuje da se što preciznije

i pravilnije rasporedi sadržaj izvanjezičnog i jezičnog materijala u okvirima
nastavne teme. Što potpunije izvršavanje obrazovnog cilja (spoznajnog,
komunikacijskog i akumulacijskog) i cjelovitije razvijanje govornih
sposobnosti, usmenog i pismenog izražavanja, čitanja,
prevođenja...zahtijeva precizno planiranje rasporeda vježbi u okvirima
jednog sata i planiranja izovđenja svake pojedine vježbe.
 www.sajt.com.hr

Cijeli sat se sastoji od niza različitih vježbi, pa vježbu smatramo osnovnim

organizacijskim elementom sata.

STRUKTURA SATA

Najčešće se prema rasporedu i učenju jezičnog materijala razlikuju tri

dijela sata: početni (uvodni) u kojem se razvijaju govorne vještine i navike
na osnovi već naučenoga jezičnoga gradiva na prethodnim satima,
središnji dio u kojem se učenici upoznaju s novim jezičnim gradivom i
završni dio u kojem se izvodi rekapitulacija, kratko ponavljanje bitnih
elemenata novonaučenoga gradiva i ističe se odgojni cilj. Svaki dio sata
sastoji se od jedne ili više vježbi pa razlikujemo početne, središnje i
završne vježbe.

POČETNI DIO SATA

Da bi se pravilno vodio sat, nastavnik treba planirati tijek sata, jasno

odrediti zadatke svake pojedine vježbe, nastavne metode i u tančine
poznavati obrazovni cilj.

Sastoji se od 3-4 kratke govorne vježbe koje se temelje na već naučenom

jezičnom materijalu koji se u njima ponavlja, učvršćuje, razvijaju govorne
sposobnosti učenika.

1. Registracija sata – sve ono što nastavnik radi na satu treba imati
karakter govorne ili pismene vježbe. Pogodna je za razvijanje elementarne
jezične baze. U njoj se ograničeni jezični materijal iz sata u sat ponavlja da
učenici solidno upamte određene jezične strukture kojima nastavnik
popunjuje i širi elementarnu bazu. Sve se može ukomponirati u kratki
razgovor koji ne mora trajati više od jedne minute i koji može svaki sat
varirati. Nastavnik treba promišljeno postavljati pitanja i tražiti da odgovori
budu pravilno formulirani.

2. Animacijska vježba – prva govorna vježba sa svim karakteristikama

vježbe: tekst-zadatak-metoda-cilj. U njoj se ponavlja bazični leksik i jezične
strukture naučene na prethodnim satima, ali se nedovoljno ponavljaju i
zaboravljaju. Moraju biti lake i privlačne jer nastavnik već poznati jezični
materijal daje na lagan i zanimljiv način te ih tako spretno ukjlučuje u novi
artikulacijski sustav.

Pohvala treba biti ocjena. Kad se redovito provodi vježba, u njoj će

sudjelovati i slabiji učenici jer je gradivo i leksik već obrađeno i poznato.
Nastavnik za njih stalno sakuplja novi materijal, odabire tipične situacije,
leksičke i jezične lemente i ispisuje ih u posebnu bilježnicu (npr. stan,
ulica...).

Uvijek je povezana sa središnjim dijelom sata. Ako se na satu obrađuje

novo štivo, u vježbi se može ponavljati srodna tematika, novi jezični
materijal, one jezične strukture koje učenici već poznaju, a koji će poslužiti
kao primjeri za ilustraciju.
 www.sajt.com.hr

Izuzeci, posebni oblici, nepravilni glagoli...se lako uključuju i najčešći su

leksik i tematika vezani za svakodnevni život.

Npr. Tko zna brojiti na prste? Jedan prst, dva prsta, tri prsta, četiri prsta,
pet prstiju, mnogo prstiju.

U nižim se razredima mogu izgraditi i kartice sa slikama i imenima učenika

koji se susreću u štivima, te premještajući ih ispod različitih brojeva ili
predmeta sastavljati rečenice.

Stereotipne situacije iz svakodnevnog života i leksik vezan uz njih moraju

učenici odlično poznavati jer se na bazičnom leksiku temelje sve govorne
vještine i navike.

U animacijskim vježbama najlakše se uklanja interferencija materinskog

jezika, čestim ponavljanjem uče se i teže leksičke jedinice i gramatičke
strukture. Imaju oblik drila: nastavnik traži da učenici za njim 2-3 puta u
koru ponove riječi s novim glasom, s novim padežom...pa se takve vježbe
prema cilju zovu: fonetska gimnastika, leksička gimnastika, gramatička...

Prvi kontakt s učenicima na početku sata odlučujući je za rad u toku

čitavog sata. Dobro je šalom i dosjetkom započeti sat. Animacijska vježba
treba biti aktivizator pažnje, memorije svih učenika, mora se izvoditi s
čitavim razredom, organizirati tako da u njoj sudjeluje što veći broj
učenika.

3. Provjeravanje domaće zadaće – započeti sat s provjeravanjem domaće

zadaće nije nepravilno, ali najbolje je ako slijedi animacijsku vježbu,
Konkretan zadatak „kontrola domaće zadaće“ daje vježbi nužnu težinu i
ozbiljnost. Svaki učenik se individualno osjeća odgovoran ako domaći rad
nije izradio.

Provjeravanje treba organizirati uvijek kao govornu vježbu – usmenu ili

pismenu. Dok jedan učenik čita zadatak, ostali paze da nije što pogriješio.
Kontrolom treba obuhvatiti što veći broj učenika. Na tipičnim pogreškama
najbolje se odmah zaustaviti i pokušati ih objasniti, a neke riječi koje
učenici krivo izgovaraju i ponoviti u koru.

To je kratkotrajna vježba u kojoj se ne smije požurivati učenike. Nastavnik

često traži od učenika da kod kuće nauče čitati štivo, da nauče pjesmicu
napamet ili kratki dijalog, da sastave plan štiva, prevedu tekst, nađu nove
vrste riječi...Ako su rješenja individualna, nastavnik će sakupiti bilježnice
učenika. Najbolji radovi se čitaju na idućem satu.

4. Ponavljanje gradiva – u raznim se oblicima obavlja neprekidno u svim

govornim vježbama i na svakom dijelu sata. Razvijaju se govorne
sposobnosti učenika na stranom jeziku. Nastavnik organizira govornu
vježbu u kojoj se sažeto ponavlja ono što se radilo na prethodnom satu.
Provjerava što su upamtili, kako su to upamtili, je li većina učenika
 www.sajt.com.hr

razumjela i naučila novo gradivo, stekla određene govorne vještine, ima li

propusta u znanju i treba li što naknadno objasniti.

Mora biti sažeto, sadržajno i planski vođeno. Nije ograničeno samo na

materijal s prethodnog sata, ali je sadržajno povezano sa središnjim
dijelom sata. Ostvaruje se frontalnim razgovorom koji mora obuhvatiti što
veći broj učenika. Realiziraju se spoznajni, komunikacijski i akumulacijski
ciljevi nastave.

SREDIŠNJI DIO SATA

Sastoji se od 1-2 vježbi – središnje vježbe. Stječu se nove izvanjezične i

jezične spoznaje, produbljuju i šire govorne vještine i navike. Zauzimaju
oko dvije trećine nastavnog vremena na satu.

Prelazeći na središnju vježbu nastavnik najavljuje učenicima temu i

obrazovni cilj sata i zapisuje temu na ploču (naslov štiva, vježbe ili
gramatička jedinica). Tema može imati oblik kratkog plana. Ponekad se
priopćuje u tijeku vježbe. Isticanje teme i cilja sata pomaže učenicima da
koncentriraju pažnju na bitno, da svjesno prate tijek sata, kritički se
odnose prema metodama i aktivnostima u razredu, da lakše procijene što
su novo naučili te to lakše povežu sa starim znanjem i iskustvom. Prema
osnovnom cilju središnje vježbe precizira se i tema.

Sve središnje vježbe imaju neke zajedničke karakteristike uvjetovane

osnovnim principima metodskog sustava. U njima se stječu nove spoznaje
skupa s razvijanjem govornih vještina i navika., kroz govor i pismo i kao
rezultat govorne aktivnosti, da je situativnost jedan od osnovnih principa
razvijanja govornih sposobnosti, da sve što učenici nauče treba postati
njihovo vlasništvo, da nastava mora biti zorna, sustavna...

Stjecanje novih spoznaja povezano je s razvijanjem primarnih vještina i

navika – novo gradivo se uči u manjim dijelovima, odmah se provjerava
stupanj spoznaje u odgovorima učenika i tako se razvijaju govorne vještine
i navike. Količina gradiva se određuje prema učenikovim sposobnostima, a
nakon prvog ponavljanja i dalje količina novog gradiva se povećava.
Aktivnost učenika jedan je od osnovnih principa svake vježbe. Prava
govorna vježba je ona u kojoj je aktivnost učenika potpuna.

Aktivnost učenika najviše potiče izmjenjivanje različitih oblika rada. Uz

frontalni rad postoji i rad u grupama i u parovima, rad s knjigom i
samostalan rad učenika.

Svaki oblik samostalnog rada nastavnik solidno priprema. Učenici moraju

znati što rade, zbog čega i kakav rezultat treba biti. Najbolje je
primjenjivati iste ili slične metode s kojima su upoznati u frontalnom radu.
Tijekom samostalnog rada nastavnici učenicima pomažu, upućuju ih i
kontroliraju. Navikavaju učenike da ako naiđu na teškoću da im se obrate
pogledom. Učenici uvijek moraju znati rezultate svog rada – metode
upoznavanja s rezultatom unaprijed se upoznaju. Katkad uvode i
 www.sajt.com.hr

natjecateljske elemente.

Jedan od osnovnih zahtjeva je pravilan izobr zadataka. Žurba je česta

pogreška u samostalnom radu.

Učenici savjesnije pristupaju ako znaju da će nastavnik njihov rad

kontrolirati zato on pregleda i bilježnice koje su ogledalo rad učenika, a i
nastavnika. U njih se obično zapisuje:

1. datum i tema sata

2. sve što se u toku sata zapisuje na ploču

3. sve što nastavnik diktira ili izričito traži da se zapiše

4. sve što učenici smatraju da im je potrebno pribilježiti

U nižim razredima učenici ne samo čuju i zapisuju novi leksik već ga i

glasno u rečenicama izgovaraju. Svaki učenik na svakom satu mora nešto
izgovoriti. U razredima s velikim brojem učenika odgovaraju u koru.

Vježbe u središnjem dijelu sata: pripremni razgovor, odgovori na pitanja,

prepričavanje štiva po planu, razgovor o štivu po ključnicama, sažeto
prepričavanje, jezična analiza, proširivanje teme...

ZAVRŠNI DIO SATA

Sastoji se od vježbi u kojima se u sažetom obliku ponavlja ono što se radilo

u prethodnim vježbama.

1. Zadavanje domaćeg rada – govorna vježba povezana s ostalim u kojoj

se razvijaju govorne vještine i navike učenika, te se nastavlja i kod kuće u
samostalnom radu. Učenici su za određeni stupanja pažljiviji nego na
ostalim vježbama.

Ako se radi o vježbi u kojoj se u određenoj mjeri samo ponavlja ono što se
radilo u prethodnim vježbama s posebnom namjerom da se samostalni rad
učenika produlji i poslije završetka sata, ona spada u završni dio sata.

Pravila:

- Svaki domaći rad treba organizirati kao govornu vježbu.

- Nastavnik planira vrijeme.

- Mora biti organski vezan uz gradivo.

- Ne smije biti pretežak.

 www.sajt.com.hr

- Nastavnik mora objaniti učenicima što trebaju raditi, zbog čega, na koji
način i kakav treba biti rezultat. Najbolje je da se rješavaju slični zadaci
kao u prethodnim vježbama.

- Naslov se upisuje u bilježnice za domaći rad (datum i zadatak).

- Učenici osnovne škole rad kod kuće izrađuju 20-30 min.

Domaći rad je najčešće vezan za udžbenik i radnu bilježnicu. Moraju

obuhvaćati i svakodnevni život učenika. Provjeravanje domaćeg sata se
može spojiti s animacijskom vježbom. Izrada domaćeg rada mora biti
samostalni rad učenika. Može i u parovima, ali se u razredu moraju
dogovriti s kim će ga izgrađivati. Valja ga napisati isti dan kad je i zadan.

2. Sažetak i isticanje odgojnog cilja – dobar nastavnik osvješćuje kod

učenika čitav njihov rad i svaki pojedini jezični govorni element. Nastoji da
učenici potpuno shvate nastavnog gradivo, optimalno usvoje, točno
reproduciraju i vješto primjenjuju u iskazivanju svojih misli na stranom
jeziku. U kratkim, pravilnim rečenicama, u sažetom obliku ponovi ono što
se radilo na satu.

Cilj je sažetka da ne ostane ni jedan učenik koji u kratkim crtama ne bi

umio ponoviti što je na satu naučio. Nastavnik provjerava efikasnost svog
rada, pravilnost planiranja i primijenjenih metoda.

U sažetku kratko i jednostavno najavljuje temu sljedećeg sata pobuđujući

interes.

Odgojni cilj – kako su se u štivu ljudi ponašali, što su radili, jesu li se

trebali tako ponašati... Osvještavanje odgojnih elemenata u vezi sa štivom
često se provodi na drugom ili trećem satu obrade štiva, kada su učenici
već naučili novi leksik i nove strukture. Ne smije biti upadljiv, nametnut,
već mora prirodno slijediti iz situacije, biti formuliran tako da učenici
osjete potrebu da iskažu svoje mišljenje. Ako postoje različita mišljenja
treba ih iskoristiti za konstruktivnu govornu vježbu.

ARIKULACIJA SATA (unutrašnja organizacija sata)

Sastoji se od pravilnog rasporeda vježbi kao strukturnih elemenata sata.

Svaki nastavni sat je kombinacija različitih vježbi, uvjetovana nizom raznih
faktora koje nastavnik uzima u obzir pri planiranju sata, npr.

- tip sata

- cilj i zadatak sata

- broj vježbi

- sadržaj vježbi
 www.sajt.com.hr

- znanje učenika i njihove govorne sposobnosti

- suodnos raznih vrsta govorne aktivnosti u vježbama

- kombinacija nastavnih metoda i spoznajnih postupaka

- organizacija učeničkog rada na satu...

Nema nastavnika koji je u svom radnom vijeku ponovio isti sat zbog raznih
nepredviđenih situacija u razredu

Nastavnik treba predvidjeti ne samo sadržaj i metode već i približno

trajanje svake vježbe da ih pravilno rasporedi u 45 min. Vježbe ne smiju
biti pretrpane jezičnim materijalom. Ako nastavnik planirane vježbe izvede
točno do kraja sata, govorimo o pravilnoj artikulaciji.

Pri nepravilnoj artikulaciji nastavnik može završiti sat pet ili deset minuta
prije zvona pa se u pripremi za sat uvijek planiraju i dodatne vježbe
(razgovor učenika i zapisivanje pojedinih odgovora na ploču što rade
srednji ili slabiji učenici – utječe na razvijanje govornih navika i pismenu
kulturu učenika).

U artikulaciju sata spada i pravilno doziranje vremena između početnog,

središnjeg i završnog dijela sata. Središnji dio traje tridesetak minuta, ali
potrebno je tolerirati i veće otklone. Mora biti jasno artikuliran, govorne
vježbe jasno izražene, moraju biti predviđeni tekst, zadaci i metode obrade
svake vježbe. Obično nastavnik na kraju središnjeg dijela pogleda na sat
da vidi koliko je ostalo do zvona.

Susreću se i blok-sati. Nisu tipični za nastavu stranih jezika i u stručnim

školama više se organiziraju radi usklađivanja rasporeda sati. Mogu biti
štetni. Da nauče strani jezik, učenici bi ga trebali češće slušati, a blok-sati
umanjuju tu mogućnost.

PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA I PRIPREMANJE ZA SAT

GODIŠNJI PLAN

Sastoji se od niza uzajamno povezanih etapa koje sve skupa tvore cjelovit
sustav planiranja. Samo precizno planiranje kompletnog nastavnog
materijala jamči pravilnu organizaciju nastavnog rada. Sastavljaju se dva
plana koji izlaze jedan iz drugoga i služe tome da se što točnije i pravilnije
planira provedba pojedine nastavne teme i jedinice. Nastavnik izgrađuje 1.
godišnji plan, 2. tematski plan.

Nakon upoznavanja s nastavnim programom, pažljivo proučava udžbenik,

radni priručnik za učenike, priručnik za nastavnike, dopunsku literaturu,
TV-emisije, dijafilmove i sav ostali materijal kojim će se koristiti tijekom
godine i nakon što je provjerio da li odgovaraju zahtjevima programa i
broju tjednih sati, nastavnik sastavlja koncept godišnjeg plana –
 www.sajt.com.hr

orijentacijsku shemu – raspoređuje lekcije u udžbeniku i ostali materijal po

mjesecima.

Kada je orijentacijski rasporedio nastavni materijal po mjesecima tijekom

čitave godine, nastavnik sastavlja godišnji plan (globalni plan, makroplan).
Godišnji se plan obično sastavlja na početku školske godine za čitavu
godinu. Daje se kratka formulacija svih nastavnih tema, označuju se
naslovi svih programskih sadržaja koji ulaze u temu, navodi sav jezični
materijal koji se uz temu obrađuje, kao i broj sati predviđenih za obradu
pojedine teme. Uz naziv teme, označuje se i jezični (fonemski, leksički,
gramatički, pravopisni, stilistički) materijal koji se obrađuje u pojedinim
nastavnim temama. Jezični materijal čini sastavni dio lekcije i u
udžbenicima je posebno naznačen. Navodi se i broj sati potrebnih za
obradu pojedine teme i označuje u kojem se vremenskom roku, mjesecu i
tjednu predviđa obrada teme.

TEMATSKI PLAN

Na temelju izrađenog godišnje gplana nastavnik započinje detaljnije

planiranje, mikroplaniranje. Sastavlja temtski plan (mikroplan, detaljni
plan, precizni plan, operativni plan, kratkoročni plan). Sastavlja se za kraće
razdoblje unaprijed, za tjedan ili mjesec dana, od. dva mjeseca. Navodi se
nasatvno gradivo koje ulazi u temu te odgojni i obrazovni ciljevi koji se
obradom žele postići. Nastavno se gradivo raspoređuje po nastavnim
jedinicama i vježbama. Planira se obrada novog jezičnog materijala,
razvijanje vještina i navika usmenog i pismenog izražavanja, ponavljanje i
provjeravanje već naučenog izvanjezičnog i jezičnog gradiva koje se
obrađivalo u prethodnim temama, kao i sva nastavna sredstva i pomagala
kojima će se nastavnik koristiti.

1. Tema – navodi se opća tema kako je prikazano u godišnjem planu, a u

zagradama se mogu navesti i naslovi štiva i dopunskog materijala.

2. Cilj – obrazovni (izvanjezični i jezični) i odgojni cilj sata. Izvanjezični

obrazovni cilj obično je upoznavanje s novim sadržajima vezanim uz temu i
odnos učenika prema tim sadržajima. Dio odgojnog cilja je razvijanje
različitih oblika ponašanja učenika prema tim sadržajima. U obrazovnom
cilju treba uvijek naznačiti koje se govorne vještine i navike razvijaju u
radu s konkretnim jezičnim materijalom. Planirajući obradu teme,
nastavnik ima pred očima konkretan razred, učenike, i prema razini
njihova znanja podešava obrazovni cilj, ističući svake godine razvijanje
onih govornih vještina koje će najoptimalnije pridonijeti učenju konkretnih
jezičnih sadržaja u tom razredu.

3. Nastavna jedinica – navodi se redni broj nastavne jedinice i tip sata (T-1
– prvi ili drugi sat obrade štiva, T-2 – sat stjecanja jezičnih spoznaja, T-3
– sat razvijanja vještina i navika, T-4 – sat ponavljanja).

4. Raspored programskog materijala – upisuju se vježbe koje čine

strukturu sata. POČ – početne vježbe, SRED – središnje i ZAV – završne.
 www.sajt.com.hr

Navode se samo naslovi, a potrebne napomene iznose se u pripremi

nastavnika za sat.

5. Nastavna sredstva – izdvajaju se nastavna pomagala i sredstva.

TEMATSKI PLAN

Nastavnik pažljivo odabire i planira onaj jezični materijal koji će najbolje

poslužiti za obradu teme i realizaciju postavljenih ciljeva. Ne opterećuje
učenike nastavnim materijalom već daje izbor koji će u najvećoj mjeri
osigurati optimalno izvršenje postavljenih zadataka. Planiranje zadataka
pruža nastavniku mogućnost da razradi strukturu čitavog niza sati,
nastojeći da oni budu što raznolikiji, da vodi brigu o rezultatima rada
poslije svake obrade teme, da što pažljivije organizira rad učenika,
ponavljanjem u dubljim i kraćim razdobljima...

PRIPREMA ZA SAT

Slijede iz „planiranja nastavnog gradiva“. Na osnovi razrađenog

tematskog plana nastavnik izrađuje planove nastavnih jedinica, tj. izvodi
pripremu za rad. Mora biti kratak i sadržajan. Upućuje na osnovnu
strukturu sata, na njegov sadržaj i metodiku izvedbe. Najprije se navodi
tema, odgojni i obrazovni cilj sata i nastavna sredstva. Središnje mjesto
zauzima prikaz tijeka sata, pojedini dijelovi sata: početni, središnji i
završni, ali ne kao u temtskom planu samo naslovi vježbi i jezičnog
gradiva, već se u svakoj vježbi sažeto daju najbitniji konkretni elementi
vježbe, jezični materijal i način njegove obrade.

U rubrici „tema“ navodi se samo onaj dio jezičnog gradiva koji se odnosi
na konkretan sat.

U rubrici „cilj“ označuje se a) razlog upoznavanja učenika s određenim

izvanjezičnim materijalom, b) praktični cilj obrade jezičnog gradiva:
razvijanje vještina i navika čitanja i pisanja, razvijanje govornog umijeća,
pismene kulture. Potrebno je istaknuti i odgojni cilj.
 www.sajt.com.hr

Plan nastavne jedinice nastavnik nosi sa sobom u razred i drži pred sobom.
Poslije sata unosi u rubriku „zapažanja“ kratke napomene o tome kako je
sat proveo, jesu li učenici svladali materijal, što je potrebno učiniti da se
iduće godine uklone nedostaci.

KONSPEKT UZORNOG SATA ILI DETALJNA PRIPREMA ZA SAT

U izvanrednim situacijama kad priprema za sat nije dovoljna da se u tijeku

održavanja sata prikaže rad nastavnika u svim pojedinostima, nastavnik
piše detaljnu pripremu za sat ili konspekt uzornog sata. Uzorni sati su
posebno pripremljeni sati na kojima se demostriraju suvremena nastavna
dostignuća, suvremene metode, metodski sustav, upotreba tehničkih i
drugih pomagala. Održavaju ih stariji nastavnici kako bi prenijeli svoje
iskustvo mlađim nastavnicima i nastavnicima početnicima. Održavaju se
na pedagoškim seminarima, stručnim tečajevima, nastavničkim
aktivima...na kojima se sastaju nastavnici iz raznih škola i prenose iskustva
jedni drugima.

Detaljna priprema za rad sastavlja se za svako uzorno predavanje. Sadrži:

glavu, tijek sata, plan ploče i primjedbe.

Glava: opći podaci o satu. Potrebno je navesti ime nastavnika koji drži sat,
razred i datum održavanja sata. Navodi se tip sata, nastavna jedinica u
okviru nastavne teme, odgojni i obrazovni cilj, nastavne metode, nastavna
pomagala, udžbenik, priručnik za nastavnike, dopunski nastavni materijal i
korištena literatura.

Tijek sata: izlaže se detaljno, označavaju se sve vježbe i metode rada,

način nastavnikova izlaganja, vrste razgovora, oblici ponavljanja, što i
kada se zapisju na ploču, koji se oblici rada primjenjuju...

Ako se radi o metodi razgovora nastavnik s lijeve strane zapisuje pitanja, a

s desne odgovore učenika što ne dopušta da ih nepredviđeni odgovori
skrenu s teme.

Svi nastavnici koji prisustvuju uzornom satu dobivaju po jedan primjerak

konspekta, pa tijek sata prate i po predavanju i po konspektu. Sve ono što
se tijekom sata zapisuje na ploču, u konspektu se potcrtava.

Plan ploče: zorno se prikazuje raspored napisanoga naploči točno po

dimenzijama ploče u razredu u kojemu će se sat održati. Ako se nešto za
vrijeme sata briše, nastavnik će to u konspektu označiti, a ako se
briše čitava ploča da bi se mogao napisati novi tekst, pokazat će to u
konspektu tako da to označi sa „Plan ploče I“, a ono što se piše poslije
brisanja „Plan ploče II“. Na ploču se može zapisati samo ono što su učenici
prije toga naučili u usmenom obliku. Grafičkoj slici riječi treba prethoditi
glasovna slika riječi. Za vrijeme zapisivanja na ploču nastavnik nastoji
svesti na minimum i šutnju u razredu. Još jednom ponavlja i glasno
izgovara sve ono što zapisuje. Nastavnik planira i gdje će i što učenici
 www.sajt.com.hr

pisati na ploči. Od njih traži da ono što pišu glasno izgovaraju jer tada
kontroliraju pogreške.

Napomene: navode se dodatne vježbe koje je nastavnik planirao u slučaju

da završi rad koju minutu prije zvona.

U konspekt se ne unose imena učenika koje nastavnik namjerava za

vrijeme sata pitati, ali nastavnik prije sata mora pogledati koga želi
ispitati.

PRIKAZ ILI ANALIZA SATA

Provodi se nakon uzornog sata. Obraća pažnju na nove metode , nove

postupke i tehniku rada koju je primijenio na satu. Zatim se osvrće na
artikulaciju sata, istiće što mu je na satu uspjelo po planu, a što nije te
navodi razloge za to. Ističe pozitivne i negativne strane.

U analizi sata na prvom se mjestu razmatra da li je predavač uspio

uspostaviti kontakt s učenicima, da li ih je uspio zainteresirati, na koji
način, je li razred bio aktivan, kako su bile raspoređene vježbe, kakvi su
bili prijelazi, je li je bilo zastoja. kakva je bila disciplina, je li sat na vrijeme
završio...