134 Istrazivanje o Ijudskom razumu, 1748. ae Naprijed, Zagreb, 1988., prema prijevodu |. Vidana U1] Svi predmeti Ijudskoga uma ili istrazivanja rode... Ako bismo pak hejeli dobiti zadovolja- mogu se prirodno podijeliti u dvije vrste, na- vajuée objainjenje o prirodi tih dokaza koji ime u odnose medw idejama i éinjenice. Prvo} nam prutaju sigumnost u pogledu injenica, visti pripadaju znanost geometrije, algebre i moramo ispitati kako dolazimo do spoznaje aritmetike, i ukratko, svaka tvednja koja je uuzroka i posljedice. intuitivno ili demonstrativno izvjesna. Da je 54) keadrat nad bipotenuzom jednak kvadratu nad ostalim dujema stranicama, jest teza koja ira ava odnos medu tim likovima. Da je tri puta pet jednako polovici od trideset, izxaiava odnos ‘medu tim brojevima. ‘Teze te veste mogu se Usudit éu se ustvrditi u obliku opée teze koja ne dopusta iznimke da se znanje 0 tom odno- su niu kojem sluéaju ne postize zalljutiva njem a priori, veé da u potpunosti potjege in iskustva, kad nalazimo da su odredeni pred: otkriti samo misaonom radnjom nezavisno ere earn eer od onoga Sto postoji bilo gdje u svemiru, [5] Kad se pita koja je privoda svi natih zaklju- (J Givanja o éinjenicama, Gini se da je pravi od- govor da se ona temelji na odnosu uaroka i posljedice. A kad se pita ito je temelj svih na- 4h zakljutivanja i zakljuéaka’ 0 tom odnosu, mote se odgovoriti jednom rijedju: iskustvo. No ako nas naie istrativacko raspolodenje rje 1a jo8 dalje pa pitamo S10 je temelj svib natih zabljutaka ia iskustva, to ukljuéuje novo pita [2] Cinjenice, koje predstavijaju drugu vistu predmeta ljudskog uma, ne mogy se ustano- viti na isti naéin, niti je dokaz njihove isti- nitosti, koliko god bio jak, jednake prirode kao onaj ranije. Ono Sto je suprotno nekoj Einjenici, jo8 je uvijek moguée: jer to nikad ne ukljuéuje kontradikeiju... Sud da sunce su ira nece izaéi, nije niSta manje pojmljiv i ne nije... Kazem, dakle, da se, éak nakon Sto ima- uldjuéuje nifta vige proturjeénosti nego eved mo iskustvo djelovanju uzroka i posljedice, ja da ce izadi.[..] nadi zakljudei iz tog iskustwa ne temelje ni na 2akljugivanju ni na bilo kojem razumskom procesu. [..] [3] Cini se da se sve zakljudivanje o &injenicama temelji na odnosu wzroka i posljedice. Jedi no s pomocu tog odnosa moiemo doprijeti [6] Naka nas osjetila obayjeitavaju o boji, tezini dalje od ogevidnosti naseg paméenja i nasih i évrstoci keuha, ali nas ai osjetila ni um ne osjetila... Covjek koji bi na pustom otoku mogu obavijestiti o onim svojstvima koja ga naiao sat ili kaka drugi sttoj, zaldjudio Gine prikladnim za ishranu i odrdavanje tije- da je na tom oroku jednom bilo Kjudi, S la... Sto se tide protlog iskusrve, mote se do nada zakljudivanja o Einjenicama iste su pri- pustiti da ono daje nepasredna i sigurna oba-yjestenja samo o onim predmetima io onom vremenskom periodu koje je ono upoznalo. No zaito bi to iskustvo trebalo prosirici na buduénost i na druge predmete koji bi, pre- ‘ma onome Sto mi znamo, mogli biti samo po ingledu sliéni, to je glavno pitanje na kojemu bih se zadriao. Kruh, koji sam ranije jeo, na- hranio me je, to jest, tijelo takvih osjecnih svojstava imalo je tada takve tajne mo¢i. No, slijedi li iz toga da me nelei drugi kruh u neko drugo vrijeme takoder mora nahraniti i da jednaka osjetna svojstva moraju uvijek pratiti jednake tajne moéi? Takav zakljuéak nikako ne izgleda nutan, (..] Zamislite da se neki tovjek, nadaren izvanred- rim sposobnostima uma i razmiljanja, naglo dovede na ovaj svijet. On bi, zaista, smjesca primijetio stalan slijed predmeta i dogadaja: ali on ne bi mogao orkriti nigta dalje. On naj- prije nikakvim zakljudivanjem ne bi bio spo- soban do¢i do ideje uzcoka i posljedites jer osobite se sile, s-pomocu kojih se odvijaju svi prirodni procesi, nikad ne javljaju osjetilima, niti je samo zato &o neki dogadaj'i jednoj prilici prethodi drugom umno zakligféiti da je taj jedan stoga uzrok, a drugi posljedica, Nji- hova 2druzenost moze biti proizvoljna iaslu- éajna i moda nema razloga da se egzistencija jednog izvede iz pojave drugog. Jednom rijeé ju, takav éovjek bez daljnjih iskustava nikada ne bi mogao nagadati ili sevaraci zakljuéke o bilo kojoj éinjenici nici biti uvjeren u bilo &to invan onoga Sto nije neposredno dostupno njegovom paméenju i njegovim osjetilima. Pretpostavimo opet da je on prikupio vige iskustva i da je u svijetu Zivio dovoljno dugo da primijeri kako su sligni predmeti ili do- (Biperaeineced ZNANIE gadgji stalno medusobno zdruZeni; kakva je posljedica takvog iskustva? On smjesta izvodi egzistenciju jednog predmeta iz pojave dra- g0g... Postoji neki drugi princip koji djeluje da on stvara takav zakljugak. Taj je princip obiéaj ili navika. Jer, kad god ponavljanje nekog odredenog postupka ili radnje proizvodi sklonost prema ponavljanju istog postupka ili radnje, a da ga na to nije natjeralo nikakvo zakljutivanje ili razum, uvijek kazemo da je ta sllonost posljedica obitaja... Svi su zakljuéci ix iskustva zato po- sljedice obiéaja, a ne umovanja. Obiéaj je tako veliki vodié Ijudskog #ivora Jedino zahvaljujuci com principupostaje nam nage iskustvo korisno i on nas navodi da u buduénosti ogekujemo niz dogadaja sligan onome Sto se javio u prodlosti. Bez ucjecaja obigaja ne bismo bag nigta znali ni o jednoj Einjenici ievan onoga sto je nepostedno dano paméenju i osjetilima. Nikad ne bismo zna- Ii kako da sredstva prilagodimo ciljevima, ni kako da svoje prisodne sile upotrijebimo da bismo proizveli neku posljedicu. Najedanput bi nestalo svakog djelovanja, kao i najveeg dijela umovanja. (...] Sto je, dakle, zakljuéak iz svega toga? Neito jednostayno, ali, treba priznati, priligno da- leko od uobigajenih filozofskih teorija. Sva vjerovanja o éinjenicama ili realno postoje- Gem porjeéu samo od nekog predmeta koji je neposredno dan paméenju i osjetilima i od uobitajene zdruienosti tog i nekog dru: g0g predmera. Ili, drugim rijegima, ako se w mnogo slugajeva naslo da dvije vsce pred- meta, plamen i vruéina, snijeg i hladnoéa, uvijek bile medusobno zdruéene, pa ako pla 135men ili snijeg onda ponovno budu nazoé osjetilima, duh je voden navikom da ogekuje yrudinu ili hladnoéu i da sjeruje kako takvo svojstvo postoji te ée biti otkriveno kod veceg pribligavanja. [..] [11] A prigovor je protiv pretjeranog skepticizma, koji je najvainiji i koji najvise zbunjuje, da od njega ne mode doéi nikakvo trajno dobro dokle je god on u punoj vaznosti... Ali pirono. vac ne mote oéekivati da ée njegova filozofija mati stalni utjecaj na Ijudski duh, ili, ako bi i imala, da bi taj utjecaj bio koristan drus- tvu. On naprotiv mora priznati, ako wopée eli neito priznati, da bi morao nestati sva- ki Ijudski Zivot kad bi njegovi principi stekli sveopéu i trajnu preylast. Svaki bi razgovor i svako djelovanje prestali, a Ijudi bi ostali u potpunom mrwvilu, sve dok nezadovoljene prirodne potrebe ne bi dokonéale njihovu bi- jednu egzistenciju U koliko je vsta Hume podielio sve moguée predmete udskoga znanja? Nabrojiih, Po emu se razi- kuju? Koje su veste/oblic judskoge znanja karakteristitni za pojedinu vrstu predmeta? © emu nam govore Zinjenice? Navedii nekoliko primjera onoga &to Hume naziva tinjenicarma. ‘Odakle dolazi nae znanje 0 Zinjenicama? Odakle vaSe znanje da je tekst koji sada ditate pisan ltinicom? Odakle vae znanje 0 boji slova koja upravo ditate? (Odakle va8e znanje da je autor ovoga udabenika pismen? Odakle znate da je muSkarac? Na Cemu potiva sve nafe zaklutiygnje-o Zinjenicama? Kake Hume potkreplje tu tyrdnju? Na Zemnu potiva nage kauzalno povezivanje? Kako Hume to potkrepliuje? Na emu podiva naSe iskustvo? Kojim setipom zakljutivanja formira na¥e iskustvo? Pokuej oblikovati Humeov izvod iz odlomaka 3. — 8. kao polislogizam. Koja je njegova konkluzja? Pokiifejsa¥eti Kjutnu ideju teksta u jednu retenicu. Zalto u 9. odlomku Hume ne govori o znanju © Ginjenicama. vee 0 verovanjuo éinjenicama? Ako sve nae zakljudivanje o Ginjenicama potiva na obigaju il navi, kolko je ono pouzdano? Mozemo li se na rjega osioniti? Zalto je vano Sto do znanja o tinjenicamma mozemo dod i zakjuéivanjem? Prinvaéa li Hume skepticizam? Kako bi izgledao r stonit na nae zakijutivanje 0 tinjenicama? 1a svakodnevni Zivot kada se uopée ne bismo mogii