Prehrana pčela

Prirodna hrana odraslih pčela medarica je

pelud i med kojeg sakupljaju u prirodi
obilazeći najrazličitije vrste biljaka, neke više
neke manje. U današnjem komercijalnom
pčelarstvu gdje svaki pčelinjak bez obzira na
njegovu veličinu mora imati svoju
ekonomsku računicu to ponekad nije
dovoljno. U razdobljima kada su količine
nektarnih paša male i nedostatne pčele će
početi u većoj mjeri sakupljati sokove
prezrelog voća ili sokove koje proizvode
neke vrste biljnih ušiju i kao takve nakon
sakupljanja ih preraditi i deponirati u saće
unutar košnice. I to je naravno med
visokovrijedna namirnica, međutim za
potrebe opstanka pčelinjih zajednica preko
zime ili odgoja mladih pčela takav med nije prikladan za ishranu i može stvoriti kod pčela ukoliko
nema drugih izvora određene probavne smetnje pa čak i ukoliko pčele uđu u zimski period na
takvom medu može prouzročiti gubitak zajednice.

Prehrambene potrebe pčela:

Medonosna pčela treba u svojoj prehrani proteine (amino kiseline), ugljikohidrate (šećer), lipide
(masne kiseline, steroli), vitamine, minerale (soli), i vodu, te hranjive tvari da bi pčele imale
optimalnu prehranu moraju uvijek biti u prehrani u određenim kvalitativnim i kvantitativnim
omjerima.

Zašto treba hraniti pčele:

Pčelari u praksi prihranjuju pčelinje zajednice kako bi ih držali u optimalnom broju unutar zajednice
zbog: intezivnijeg prikupljanja nektara, oprašivanja poljoprivrednih nasada, proljetno/ljetne podjele
zajednica, uzgoja pčelinjih matica i naravno zbog boljeg i adekvatnijeg uzimljavanja. U novije
vrijeme zbog sve češćih upotreba pesticida u suvremenoj poljoprivredi prihranjivanje se vrši i zbog
nadoknade nastalih šteta unutar zajednica nakon tretiranja poljoprivrednih površina.

Proteini i aminokiseline:

Pčele radilice stare 1 do 14 dana proteine konzumiraju iz peludi koje pčele radilice unose u košnicu.
Pčele stare od 1 do 8 dana proteine dobiju iz hrane koju proizvode mlade pčele, mješavine

žljezdanih sekreta, peludi, meda. Ličinke i matica proteine crpe iz matične

mliječi koju luče mlade pčele radilice stare od 5 do 15 dana. Količina tj. postotak amino kiselina i
proteina koji je potreban za normalan razvoj legla i matice nije poznat ali je zato istražen kemijski
sastav matične mliječi. U prvih 5 - 6 dana odrastanja pčele troše velike količine peludi i na taj si
način osiguravaju normalan razvoj. U slučaju da bi taj dio prehrane izostavili i ne bi konzumirale
dovoljne količine proteina i amino kiselina njihove žlijezde neće se u potpunosti razviti. Matična
mliječ i pelud osiguravaju im adekvatan rast i razvoj. Potrebe za tom vrstom prehrane smanjuju se
kod pčela radilica od desetog do četrnaestog dana života. Nakon toga sve osnovne sastojke potrebne
za normalno funkcioniranje dobijaju iz nektarnih vrsti meda.

Ugljikohidrati:

Ugljikohidrati su rasprostranjeni u prirodnoj prehrani pčela i one ih koriste uglavnom za

proizvodnju energije. Neke ugljikohidrate pčele mogu probaviti i konzumirati, sa nekima imaju
problema prilikom probave, a neki su im čak i vrlo opasni po zdravlja - otrovni. Odrasla pčela
napreduje sa glukozom, fruktozom, saharozom, maltozom, trihilozom i melesitzom (vrste šećera),
ali ne koriste rhaminozu, ksilozu, arabinozu, galaktozu, manozu, laktozu, rafinozu, dekstrin,
odnosno inzulin. Razlike u korištenju ugljikohidrata između larve i odrasle jedinke se javljaju zbog
nedostatka odgovarajućih enzima.

Vitamini:

Vitamini su između ostalog sastavni dio meda i prehrane svake pčele. U trenucima kada pčele
počinju proizvodnju matične mliječi za potrebe mladih ličinki i matice, potrebna im je hrana
bogatija vitaminima. Za kvalitetan uzgoj legla treba ju im vitamini C i B kompleksa B kompleksa:
tiamin, riboflavin, nikotinamid (nijacin, nikotinska kiselina), piridoksin, pantotenat (pantotenska
kiselina), folne kiseline, i biotin.
Voda:

Vodu pčele prvenstveno koriste kao otapalo za guste

vrste meda, kao sredstvo za održavanje idealnog
postotka vlažnosti unutar košnice, a pomoću nje
održavaju također i optimalnu temperaturu legla.
Količina vode koju trebaju pčele i koju će prikupiti
ovisi o vanjskim temperaturama zraka, relativnoj
vlažnosti, snazi same zajednice te količini legla koju
uzgajaju u datom trenutku. Higjenske pojilice na
vašem pčelinjaku neka imaju tijekom dijela dana
hlad, ako je moguće neka niti ne budu izložene
direktno na suncu kako se voda ne bi pregrijala. (vidi
slika desno)

Minerali:

Minerali potrebni u prehrani ljudi i drugih kralježnjaka (natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, fosfor,
željezo, bakar, jod, mangan, kobalt, cink, nikal i) potrebni su i nekim vrstama kukaca. Pelud koju
prikupljaju medonosne pčele sadrži sve te vrijedne minerale, a neki od njih neophodni su za
normalan razvoj pčela.

Dopunska prehrana pčela:

U rano proljeće, kada pelud i nektar nisu pčelama još dostupni ili su im dostupni u neadekvatnim
količinama te u djelovima godine kada je zbog manjeg lučenja nektara u biljaka pčele nemaju
dovoljne količine hrane dodatno kvalitetno prihranjivanje može imati važnu ulogu u napretku i
opstanku pčelinjih zajednica u modernom načinu pčelarenja. Smanjenjem unosa nektara i peluda
matica instinktivno smanjuje zalijeganje jajašca što bi kod dugotrajnijeg takvog razdoblja moglo
rezultirati značajnijim padom populacije u zajednici. Takve situacije smanjuju broj pčela i u
prirodnim zajednicama bez obzira na prikupljene zalihe meda. To se dešava za vrijeme velikih
ljetnih sušnih razdoblja, u rano proljeće kada
duže vrijeme pada kiša i slično.

Dopunski proteini u prehrani pčela:

Čovjek je odavno tražio biljni ili životinjski

proizvod koji bi bio adekvatna i potpuna
zamjena za prirodnu cvijetnu pelud. Iako u
prirodi možemo pronaći brojne namirnice sa
određenim proteinima nikad ni jedna nije
adekvatno zamijenila prirodnu pelud koju
pčele prikupljaju sa biljaka. Neke će
proteinske namirnice uspješno poboljšati
prehranu pčela i osigurati nastavak razvoja
zajednicama u vrijeme nestanka prirodnih
izvora.

Sojino brašno primjerica kao i pivski kvasci dodavani u kombinaciji ili pojedinačno pčelama su
ukusan obrok koji sadrži proteine i amino kiseline, lipide, vitamine, minerale potrebne za razvoj i
reprodukciju pčelinje zajednice. Kvasci i sojino brašno davani pčelama kao pogača ili u suhom
stanju unutar hranilica mogu biti "umjetna" hrana pčelama kada nema adekvatnih unosa iz prirode.

Korištenje šećera u prehrani pčela ovisi idjelomično o samoj nabavnoj cijenii. Saharozni sirupi iz
šećerne trske ili šećerne repe primjerice sa dodavanjem proteina mogu se pretvoriti u pogače koje
zadržavaju isto svojstvo tijekom dužeg remenskog razdoblja. Isto se može pripremiti naravno i sa
medom, još i bolje, međutim sama cijena meda u odnosu na šećer određuje i diktira uvijete prehrane
kod pčela u suvremenim pčelinjacima. Osim toga sa medom ukoliko se radi pogača ili sirup mogu
se prenjeti bolesti dok kod šećernih sirupa to nije slučaj.

Dodatak cvjetne peludi pogačama ili sirupu od 10 - 12% poboljšava kvalitetu i količinu esencijalnih
hranjivih tvari koje su potrebne da bi pčele održale vitalnost.

Nikad, baš nikad ne koristimo med ili pelud oboljelih kolonija jer možemo napraviti kontra učinak
te pčelinje zajednice ili oslabiti ili potpuno uništiti.

Dodavanje lijekova u prehrani:

Lijekovi za kontrolu ili bolesti probavnih smetnji kod pčela mogu biti uključeni ako je potrebno u
pogače ili sirup dopunske prehrane. Lijekove nikad ne stavljamo u proizvodne zajednice minimalno
5 tjedana prije glavne medonosne paše. Sredstva za prevenciju bolesti nozemoze dajemo kao
dodatak u bilo kom obliku ili pogači, sirupu
ili preko čiste cvjetne peludi.

Dopunski ugljikohidrati u prehrani pčela:

Pravilnim pristupom pčelinjim zajednicama

pčele će uvijek imati dostatne količine hrane
bez obzira na godišnje doba i na lučenje
nektara kod biljaka. Ponekad se za hranu
zbog vremenskih utjecaja mora pobrinuti i
pčelar vlasnik pčelinjaka. Uzgoj mladih pčela
iziskuje kod pčela stalnu prisutnost dostatnih
količina hrane. Sirupi napravljeni od šećera
šećerne repe, šećerne trske ili tekući glukozni
sirupi koje dobijemo u tekućim oblicima
zadovoljavajuća su zamjena kod ishrane
pčela.

Priprema i hranjenje pčela:

Mjere predostrožnosti prilikom hranjenja:

1. hraniti pred hraj dana kako bi se smanjila mogućnost grabeži

2. smanjiti leta na košnicama
3. što manje uznemiravati pčele

Prihrana suhim šećerom:

Suhim šećerom prihranjuju se pčele kada iz opravdanih razloga treba dati pčelama prihranu krajem
zime, a prerano je za davanje šećernog sirupa. Šećer se daje pčelama na preokrenutom poklopcu
kojeg stavljamo na najgornji nastavak. Neki pčelari stavljaju prazan nastavak i zatim šećer stavljaju
direktno na satonoše (vidi crtež 2 desno)

Kod ovakve prihrane mogućnosti za pojavom grabeži su minimalne, mnogo manje nego prilikom
prihrane šećernim sirupom koju možemo obaviti na identičan način.

Opskrba pčelinje zajednice vodom:

Voda mora biti dostupna pčelama u svakom trenutku! Nedostatak vode kod pčela negativno utječe
na ponašanje, prehranu, fiziologiju, uzgoj legla itd. Bez obzira imamo li u blizini prirodan izvor
vode ili ne pčelinjim zajednicama u suvremenom pčelinjaku moramo osigurati stalan pristup pitkoj
vodi preko higijenskih pojilica. Pčelar čije pčelinje zajednice uvijek imaju adekvatnu i
pravovremenu prihranu sa stalnim pristupom pčelama do vode imat će na pčelinjaku uvijek jake i
zdrave pčelinje zajednice.