Artikulacija – zvučni reljef upotrebe jezika

Artikulacioni elementi: uređeni zvuk, stihijski zvuk; nastanak glasa

Zašto komuniciramo zvukom?

Koji su zvučni elementi kao jedinice govora?

Ima li zvuk značenje?

Kakav je odnos zvuka i emocije?

Naš um proizvodi ideje, a naš govorni aparat ih jasno izražava.

Fenomen jezika/govora je interesantan koliko i sam govorni aparat, ako ne i

više! Čovjeka posebno ushićuje činjenica da je jedan te isti govorni aparat
(glasne žice, usna šupljina, jezik itd.), koji dijele svi ljudi nezavisno o mjestu
zivljenja, boji kože itd., izvor na hiljade različitih jezika!

Lingvisti definisu jezik kao organizovani verbalni sistem koji se koristi u svrhu
komunikacije, a oko kojeg je složna određena grupa ljudi.

Postoje mnoge teorije o porijeklu jezika. Neke govore da je čovjek razvio svoj
prvi jezik oponašajući zvukove u prirodi. Tako je npr. zvuk slomljenog drveta
(npr. kraš, krk) imitirao i upotrebljavao u situaciji kada je htio da opiše slične
radnje. Za verbalno izražavanje osjećaja ljubavi ili nježnosti je koristio zvuk
poljupca uobličenog u rijec cmok, i tome slično. Žubor vode, zvuk koraka,
šuštanje lišća, zvižduk vjetra bi, po mišljenju određenegrupe teoretićara, također
dobili svoje uobličenje u kratke riječi koje su bile temelj vokabulara u
određenom periodu ljudske historije.

Druga teorija, takodje interesantna i nevjerovatna bas kao i prva, tvrdi da su se

uceni ljudi u odredjenom historijskom vremenu sastali i dogovorili oko upotrebe
rijeci i jezika. Medjutim, slabost ove teorije se ocituje u tome sto se dogovor
izmedju tih ljudi, na ovakvom nivou, nije moga dogoditi bez unaprijed
postojeceg jezika za komuniciranje.

Treca teorija tvrdi da je Gospodar poducio prvog covjeka na Zemlji, Adema,

nazivima svih stvari te da je to bio pocetni fond rijeci na kojem su prvi covjek i
zena gradili svoju verbalnu komunikaciju.
(Evanđelje po Ivanu) - Proslov

U početku bijaše Riječ

I Riječ bijaše kod Boga -

I Riječ bijaše Bog.

(96) Ugrušak:

1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

2. stvara čovjeka od ugruška!

3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

4. koji poučava peru,

5. koji čovjeka poučava onome što ne zna.

Prema 11. poglavlju Knjige Postanka, babilonska kula je bio toranj kojeg su
sagradili ljudi, Noini potomci, ujedinjeni u namjeri da dosegnu nebesa. Bog se
razljutio zbog ljudske oholosti i zanemarivanja vjere, te je srušio toranj i izazvao
haos time što su graditelji počeli govoriti različitim jezicima. Nakon toga su se
ljudi razišli i naselili različite krajeve svijeta a kulu ostavili razorenu. Ovom
pričom Biblija je nastojala objasniti raznolikost jezika i rasa.

Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka,
naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugome reče :
Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!. Opeke im bile mjesto kamena, a
paklina im služila za žbuku. Onda rekoše : Hajde da sebi podignemo grad i
toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!
Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče :
Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih
nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da
siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome jezik ne razumije. Tako ih Jahve
rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je
ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po
svoj zemlji.
Knjiga postanka (18-19-20): 1 reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude
sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.

Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i
predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje
stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 2°Čovjek nadjene imena svoj
stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena

vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se
najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (Sobe, 13)

31. I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i

reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"

(55) Milostivi

1. Milostivi 2. poučava Kur’anu,

3. stvara čovjeka,4. uči ga govoru

Muzika riječi – RIJEČI I EMOCIJE

Svako slovo, pored toga sto ima svoj specifican oblik, ima i svoj poseban zvuk.
Tako da je svaka rijec i recenica skup zvukova koji imaju svoj ritam definisan
obaveznom primjenom intonacije, akcenata, dužina…a sto se modernim jezikom
zove muzika.

Muzika, osim toga što je kombinacija zvukova i ritma, može biti definisana kao
jezik emocija i duše ili mudrost koju ljudi nisu znali izreci jezickim znacenjima
pa su se poslužili elementom zvuka koji uspješno aktivira dušu covjeka zajedno
sa emocijama.

Jedno od najkomplesknijih slova bosanskog (slavenskih) jezika je slovo ”Lj”, a

koje su naši preci koristili kao pocetno slovo imenica koje opisuju kompleksne
i/li prefinjene pojave, npr: ljubav, ljubomora, ljepota, ljudi, ljeto, ljutnja,
ljubičica itd.

Jedno od jakih i oštrih slova našeg jezika je i slovo ”Ž”, a koje je mahom
korišteno priliko imenovanja izazovnih i opasnih stvari, npr.: život, žena,
željezo, želja, žedj, žrtva, žetva, žilet, žica, žaljenje itd.

Ako obratite pažnju samo na zvuk slijedecih rijeci, uz pretpostavku da ne znate

njihova znacenja, steci cete dojam da su se naši preci, iz odredenih razloga,
užasavali pojava koje su opisane tim rijecima, a to su: smrt, krst, krv, crv, trn,
crn, škrt itd.

U bosanskom, ali i u drugim jezicima, rijeci koje tvore suglasnici bez

samoglasnika (a, e, i, o, u) su izuzetno rijetke iz prostog razloga sto krutošcu,
grubošcu svoga zvuka opterecuju voklani aparat.

Zvuk slova (ili muzika odredenog jezika) oblikuje naše misli, emocije, pa i
raspoloženje. Podroban poznavalac razlicitih jezika stice dojam da su
specificnosti odredenog jezika (alfabeta) u dobroj mjeri preslikane na karakter
pa i fizionomiju govornika tog jezika.
GOVOR NAS ODREĐUJE

Razlicite geografske prilike i klimatski faktori, pored toga sto imaju neosporan
uticaj na nase fizioloske karakteristike (visinu, boju kose, ociju, boju koze,
jacinu dlake itd.), ti isti faktori (socio-geografski) oblikuju nase misli, emocije i
akcije, samim tim i strukturu jezika koju koristimo. Tako na primjer, ako
uporedimo strukturu jezika i nacin izrazavanja koji koriste narodi koji zive u
juznijim, toplim predjelima (arapski, spanski, italijanski itd.) sa strukturom
jezika i nacinom izrazavanja koji koriste narodi sa sjevernijih predjela (npr.
Skandinavija), uvidjet cemo da prvi imaju bogatiji fond rijeci, fleksibilnije
recenice, preciznije izraze te su skloniji razlicitim vidovima umjetnickog
izrazavanja. Dok je jezik Sjevernjaka, pretezno odlikovan krutim jezickim
pravilima, suhoparnim izrazima, slabim vokabularom itd. Slican slucaj je i
unutar jednog te istog jezickog podrucja, razumljivo, s blazom iznijansiranoscu
u prisutnim dijalektima (sjever i jug BiH na primjer).

Jedan je Rus pitao Italijana da pogodi značenje riječima: drug, družba, ljubav;
a Italijan je pretpostavio da se radi o nečem grubom, možda nekoj psovci. A, na
pitanje šta bi po zvuku mogla značiti riječ „teletina“, odgovorio je da je to
vjerovatno nešto nježno, nešto što koristimo možda kada se obraćamo ženama.

Balašević: U Talijana je svaka reč pesma - frusteluppi, miaflori, mama,

pizza, graccie – svaka reč može da se otpeva. Npr. devojka može da se zove:
Anna Marriaa...(pola pesme), a moja na primer: Groozda...Odakle može da bude
Anna Marria: Madona di Pjave, San Pjetro di Fume; a odakle Grozda može biti:
Iz Čuruga!

Znate one naše rečenice na stranoj fonološkoj adaptaciji:

Par lavora – tri kante! (Italija,Francuska)

Že-neee se-le-peee na-pa-reee ko-mu-heee na-le-pak!

Srbija – žene su muškarci

Po ceo dan sam bre blejala po gradu, šmekala neke frajere i to, a posle otišla na
pivo s ortakinjama; ludnica brate, ono, totalno kuliranje!
Hrvatska – muškarci su žene

E kompa, ne kužim za kaj pretpostavljaš da bi me Nikolina samo zbog toga

ostavila?

Jug BiH (Hercegovina): Muškarci su žene – blaža verzija

Brato, mazlumali smo ti čitav dan po čaršiji...a da vidiš treba, majke mi, drama
skroz.

Sjever BiH (Bosna): Žene su muškarci – blaža verzija

E, jaran'ce, to ti je fakat ofirno. Đe š' mi baa nakog mo'mka ukrast?

Dakle, govor/tekst se sastoji od rečenica, rečenice od riječi, riječi od

glasova/grafema/fonema.

Da bismo naučili šta je fonem, testirajmo nekoliko riječi:

muk – huk, vijek – lijek, para-bara, zavod-zahod

Kakva je uloga glasova/grafema/fonema m-h, v-l, p-b, v-h ?

ODGOVOR: Po njima se navedene riječi u parovima međusobno razlikuju!

Glas koji je dinstiktivno obilježje između dvije različite riječi jeste fonem!

Ili: Fonem je najmanja jezička jedinica koja ima distinktivnu funkciju; nema svog
značenja ali (aktivno) učestvuje u značenju riječi! Fonem je glas u upotrebi!

Glas sam za sebe ostaje glas (nije fonem)! Glasove (odnosno, artikulaciju i
osobine glasova) proučava fonetika. (fon-etika)

Foneme (glasove u funkciji) proučava fonologija.