Što su tvari?

 Sve što možeš vidjeti, dodirnuti, pomirisati ili okusiti u tvojoj sobi građeno je od tvari.

Kemija
- Grana znanosti koja proučava tvari: njihovu strukturu, svojstva, sastav, kao i promjene
kojima su tvari podložne
Tvar – sve ono što ima masu i zauzima prostor
Masa – mjera za količinu (kvantitet) tvari
Volumen – mjera za količinu prostora
- Postoje mišljenja da naziv kemija potječe od staroegipatske riječi hem ili ham
- Vještinu starih Egipćana preuzeli su Arapi, dodavši njezinu nazivu gramatički član al i
nazvali je alkemijom
- Kemija je u 13.stoljeću nastala u Europi od arapske alkemije

Razvoj kemije
Kemija kroz vrijeme
 Demokrit (500 godina B.C.)
- tvari su sastavljene od pojedinačnih čestica, ‘atomos’ = nedjeljiv
 Alkemičari (do 1600. godine)
- razvoj eksperimentalnih metoda i tehnika
 Robert Boyle (17. st.)
- kvantitativna mjerenja svojstava plinova
-PV=k
- uvodi u kemiju pokus, postavlja temelje za razvoj suvremene kemije

Kemija kroz vrijeme (18. st.)

 Antoine Laurent Lavoisier
- izgaranje - reakcija tvari s kisikom
- zakon o očuvanju mase
- tvar se ne može stvoriti niti uništiti
 Joseph Proust
- zakon stalnih omjera masa
 Joseph Gay-Lussac i Amedeo Avogadro
- eksperimenti kojima se određuju kemijske formule spojeva
- Pri stalnoj temperaturi i tlaku volumen je plina direktno razmjeran broju čestica plina
- isti volumeni različitih plinova sadrže jednak broj čestica
- Dva volumena vodika reagiraju s jednim volumenom kisika dajući dva volumena vode
- pretpostavka je da vodik i kisik čine dvoatomne molekule

Kemija kroz vrijeme (19. st.)

 John Dalton
- atomistička hipoteza
- zakon umnoženih omjera
  Stanislao Cannizzaro
- odredio približne vrijednosti relativnih atomskih masa

Kemija kroz vrijeme (19. st.)

 Wilhelm Röentgen
- otkriće x-zraka koje prodiru kroz tkivo
 Henri Bequerel
- otkriće radioaktivnosti
 Maria i Pierre Curie
- otkriće radioaktivnih elemenata Po i Ra

Kemija kroz vrijeme (20. st.)

 Ernest Rutherford
- otkriće jezgre u atomu
 Niels Bohr
- kvantni model atoma
 Louis de Broglie
- dualna priroda tvari – val i čestica
 Erwin Schrödinger
- stanja elektrona odredio valnom jednadžbom

TVARI
Što su tvari?
Tvar – materija, građa, ono od čega se što sastoji
(V. Anić, Rječnik hrvatskoga jezika)

Tales – prapočelo svega je voda

Anaksimen – prapočelo je zrak
Empedoklo i Aristotel – osnovna četiri elementa

Svojstva tvari
Po čemu se razlikuju tvari?
Podjela po boji?
- brašno, sol, šećer, mlijeko ...

Taljenje (talište)
Talište – karakteristično svojstvo neke tvari

Fizikalna svojstva
Fizikalna svojstva su: gustoća, tvrdoća, talište, vrelište, kristalni oblik, kalavost, topljivost,
električna i toplinska vodljivost, itd.
Boju tvari možemo samo djelomično smatrati karakterističnim fizikalnim svojstvom, jer
obično ovisi o veličini čestica tvari (tako je krupno kristaliziran živin oksid crvene boje, a
sitno kristaliziran žut).
Karakteristična fizikalna svojstva su karakteristične konstante čistih tvari uz točno
određene vanjske uvjete i točno određeno agregatno stanje tvari (tako je, kemijski sastav
leda, vode i vodene pare isti, ali su fizikalna svojstva različita).

Fizikalna svojstva
 Intenzivna svojstva:
- neovisna o količini tvari (gustoća, talište i vrelište itd.)
 Ekstenzivna svojstva
- ovise o količini tvari (volumen, masa, ukupna energija itd.)

Kemijska svojstva
Kemijska svojstva čistih tvari očituju se prilikom njihovih kemijskih promjena, tj. kada pri
kemijskim reakcijama prelaze u druge tvari.
Kuhinjsku sol (talinu) možemo električnom strujom pretvoriti u mekan metalni natrij i
zelenožuti plinoviti klor.

Promjene tvari
Kod fizikalne promjene mijenja se samo energetsko stanje tvari, a sama tvar se kod toga
ne mijenja – ona ostaje ista.
Kod kemijske promjene dolazi do bitne promjene sastava tvari – produkt kemijske
promjene nije više ista tvar kao ona prije kemijske promjene
Kemijsku promjenu prati i fizikalna promjena tj. promjenom sastava tvari mijenja se i
njezino energetsko stanje

Zagrijavanjem tekućina njihova temperatura raste

Vrenje (vrelište)
Tekućina se ne može zagrijati na višu temperaturu od temperature vrenja
I čvrste tvari mogu isparavati, i to bez taljenja – sublimacija (naftalen, jod)

Temperaturne skale
Temperatura – iskazuje stupanj zagrijanosti nekog tijela

Izvori tvari
Zrak (dušik, kisik, plemeniti plinovi, ...)
Stijene (metali, minerali, rude ...)
Nafta (organski spojevi)
Voda (soli)
Biljke (škrob, celuloza, pluto, aromatična ulja ...)

METODA ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA

Znanost
- Postupak obrade i razumijevanja određene vrste informacija
- Ako ne postoji test za utvrđivanje mogućih krivih rezultata, nije znanstvena metoda
- Znanost – metoda koja odgovara na praktična pitanja
- Tehnologija – metoda rješavanja praktičnih pitanja
Znanstvena metoda

Kemičar – “problem solver”

1. Opažanje – zeleni listovi, različite nijanse
2. Hipoteza – različiti spojevi u listu omogućuju fotosintezu
3. Eksperiment – izolacija zelene tvari iz lista kromatografijom
4. Prikupljanje podataka – analiza eksperimenta, žuta i zelena mrlja na kredi
5. Zaključak – zelena tvar (klorofil) iz lista sastoji se od najmanje dvije tvari
Ekstrakcija klorofila iz lišća
Kromatografsko odjeljivanje