PRVO RAZDOBLJE U KNJIŽEVNOSTI

(1914. – 1929.)
MODERNA PROZA – Marcel Proust (Combray) i Franz Kafka (Preobražaj)

– prethodnik moderne proze i modernoga (psihološkog) romana jest Fjodor Mihajlovič

Dostojevski sa svojim romanom Zločin i kazna
– put prema modernoj prozi označio je Marcel Proust svojim romanesknim ciklusom U
traganju za izgubljenim vremenom (temelj: impresionistička poetika)

OBILJEŽJA MODERNE PROZE

1. težište se premješta s događaja na lik – njegov unutarnji svijet (rabe se asocijacije)

2. reproducira se čovjekova svijest
3. tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog, pripovjedni monolog, struja svijesti
4. vrijeme je subjektivno, tj. psihološko – individualno (kako doživljava svoje vrijeme),
tehnika vremenskoga simultaniteta (dva usporedna vremena), vrijeme je priče kratko
5. defabulativnost – fabula slabi ili se dokida, nema uzročno-posljedičnoga slijeda
6. odnos čovjek – svijet, traga se za životnim smislom i promišlja se o vlastitu identitetu
7. likovi – nisu junaci, promatrači, nemaju ciljeva, pasivni su, često su umjetnici
8. pripovjedač postaje jedan od likova (subjektivnost, nepouzdanost pripovjedača)
9. jezik filozofije i simbola (simbolizam)

MARCEL PROUST (1871. – 1922.)

– francuski romanopisac, jedan od utemeljitelja modernoga europskog romana
– odrastao u sigurnome okružju i ljubavi svoje obitelji, osobito majke
– poslije se prepušta intenzivnome životu, ali savladan bolešću, morao se povući u osamu
– posljednjih 10-ak godina života radi na ciklusu U traganju za izgubljenim vremenom

U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM VREMENOM

– ciklus započet 1906., pisan 1913. – 1928.
– prvi veliki romansijerski opus europske književnosti

– sedam dijelova:
1. Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime)
2. U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena – zavičaj)
3. Vojvotkinja de Guermantes
4. Sodoma i Gomora
5. Zatočenica
6. Bjegunica (ili Iščezla Albertina)
7. Pronađeno vrijeme.

O ROMANU COMBRAY
– prvi dio Puta k Swannu kojim počinje cijeli ciklus
– kronološki početak cijeloga opusa i ishodište njegove fabule
– odrastanje boležljiva i osjetljiva dječaka u zrela umjetnika
– autobiografska obilježja: oživljava pojedine trenutke iz Proustova djetinjstva u Combrayu
– bogata psihološki razrađena galerija likova, izvanredni opisi ozračja života u Combrayu,
impresionistički opisi prirode, proživljeni i oživljeni osjećaji hipersenzibilnoga dječaka
ANALIZA ULOMKA S KOLAČIĆEM „MADELEINE“

Ulomak s kolačićem madeleine ključan je pokazatelj prustovske poetike. On označava

pamćenje tijela, nenamjerno sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti. Nehotično
sjećanje Proustova su veza sadašnjosti i prošlosti. S pomoću mirisa i okusa toga tetina
kolačića autor doziva minule, prošle događaje u sadašnjost čineći ih živima. Sjećanja koja se
postupkom subjektivnoga autorova vremena vraćaju u sadašnjost oblikuju piščevu zbilju
opterećujući je prošlošću. Miris i okus Proustova djetinjstva sadržani su u mirisu lipova čaja i
okusa kolačića madeleine.

Odlomak započinje Proustovim primicanjem žličice čaja ustima. U čaju je prije toga stavio
komadić slavnoga kolačića da se razmekša. Nije ništa slutio, bio je utučen i iznemogao,
depresivan gledajući u tamnu i neizvjesnu budućnost. Međutim, kolačić madeleine u njemu
potiče osjećaj divnoga uživanja u kojemu nestaju sve životne nedaće. Proust taj osjećaj
uspoređuje s osjećajem ljubavne opijenosti. Smrtnost i slabost u njemu nestadu, misli o
pesimističnome životu zamijenjene su mislima odakle potječe taj opijajući osjećaj. U jednome
trenutku shvaća: istina nije u kolačima i čaju, istina je u njemu.

Osvijestio je da kolačić samo zaziva iz prošlosti iskustva, osjećaje i doživljaje koje je sam
proživio. Bit nije u hrani ili piću, bit je u ispitivanju samoga sebe. Tako, nakon promišljanja,
Proust ponovno poseže za kolačićem madeleine i šalicom lipova čaja, a osjećaj je opet bio
jednako intenzivan – samo i dalje bez ikakva logičnog razjašnjenja. Znakovita je autorova
misao: „… u meni treperi nešto što se pomiče sa svog mjesta, što bi htjelo da se izdigne, kao
kad bi se nešto u velikoj dubini otkinulo sa svog sidra.“

Proust počinje povezivati kolač i čaj s likom tete Leonie. Ona mu je, naime, nedjeljama ujutro
davala takav doručak kad bi došao u njezinu sobu da je pozdravi. Namočila bi kolačić u
običan ili lipov čaj i tako mu ga dala. Autor shvaća da se radi o „napuštenim uspomenama“
čiji su oblici uspavani pa ne dopiru do svijesti bez vanjskoga podražaja. Međutim, mirisi i
okusi dovoljni su za Proustov povratak u prošlost, odnosno u njegovo djetinjstvo.

Zaključak odlomka: „… tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje
šalice čaja.“ Cijeli je Combray sa svojom okolicom izašao iz njegove šalice čaja, iz njegova
pamćenja tijela, srca i uma.