HIDROMETRIJSKI PLOVCI v je srednja brzina plovka na

putu dužine L
L
v =
tijekom
trajanja
mjerenja t
t
MJERENJE BRZINSKE VISINE

PITOTOVA PRANDTLOVA CIJEV

CIJEV

v = 2gh
v = ϕ 2gh
za vodu φ=0,92
1

2
p1 p st v
h= − =
γ γ 2g
pst – statički pritisak
p1 – pritisak u točki 1
 MJERAČ BRZINE VODE
U TOČCI
ELEKTROMAGNETSKOM
INDUKCIJOM
(OTT HYDROMETRIE)

POVOLJAN ZA
MJERENJE
MALIH BRZINA
I ZAGAĐENE VODE
MJERENJE BRZINE VODE
POMOĆU ULTRAZVUKA

v > 35 kHz (ultrazvuk)

Čovjek čuje zvukove u rasponu
Od 40 Hz do 24 kHz
v < 40 Hz subsonični

t1-2; t2-1 – putovanje zvuka izmeñu

točaka 1-2 i 2-1

L1-2 – udaljenost izmeñu točaka 1 i 2

vg – srednja brzina vode na pravcu 1-2

 SUSTAV S RESPONDEROM

JEDAN PUT

UKRIŽENI SUSTAV PUTEVA

SUSTAV VIŠE PUTEVA

 MJERENJE PROTOKA VODE
Q (m3/s) (m3/h) (l/s) (l/min)

Protok vode predstavlja količinu vode koja proteče kroz poprečni presjek
vodotoka u odreñenoj jedinici vremena. Radi se o bitnom hidrološkom, ali
i hidrauličkom parametru svakog vodotoka ili izvora. Poznavanje protoka
vode i njihovih promjena tijekom vremena neophodni je preduvjet za
vršenje svih studijskih, projektantskih i izvoñačkih radova na vodotocima,
ali i vezano s upravljanjem vodnim resursima područja, šire regije ili cijele
države.
Osnovna podjela metoda mjerenja protoka je na: 1) Neposredne i 2)
Posredne (indirektne).
Neposredne metode spadaju u tzv. zapreminske metode mjerenja i mogu
se primjenjivati samo kod malih vodotoka i izvora.
Principijelno se razlikuju tri posredne metode mjerenja: 1) “Površina-
brzina”; 2) Mjerenje mjernim ureñajima (preljevima i hidrauličkim
kanalima); 3) Metoda mješavine.
 µ – koeficijent istjecanja (<1,0)
A = n × a (površina otvora kroz Q = µ × A × 2gh
koje istječe voda)
a – površina pojedinačnog otvora
n – broj otvora kroz koje istječe
voda
a = (d2 × П) / 4

Posuda na prevrtanje ili

Milneova posuda

MJERNA SKALA
DANAIDE
 B h max
Q=∫ ∫v dω × dL × dh = ∫ v dω × dω
0 0 ω

TIJELO
VODE
 SREDNJA BRZINA NA
VERTIKALI vsr
vsr = Fv / h

MJERENJE PROTOKA
HIDROMETRIJSKIM KRILOM
PRIMJER
UTJECAJ TURBULENCIJE
NA PULZACIJE BRZINA I
PROTOKA U OTVORENOM
VODOTOKU

UJEDNO OVO
PREDSTAVLJA
I PRIMJER UČINKA
MJERILA VREMENA
(“TIME SCALE EFFECT”)
NA TOČNOST MJERENJA
PROTOKA
TAHIGRAFSKA KRIVULJA
 LEMA O TRI INTEGRALA
∫ v × dAv = vsr × A
A=B
A=B
F

∫ × = α × sr × A
2 , 2
v dAv v
F

∫ × = α × sr × A
3 3
v dA v v
F

1
v dA v
∫0 vsr × A = 1
2
1
 v  dA v BOUSSINESQ-ov

∫
0

 v sr
 ×
 A
= α, KOEFICIJENT

3 CORRIOLIS-ov
1
 v  dA v
∫0  vsr  × A = α
KOEFICIJENT
Boussinesqov koeficijent je
odnos količine kretanja mase
tekućine koja proteče u jedinici
vremena kroz živi presjek, prema
količini gibanja tekućine
proračunatoj pod pretpostavkom
da je brzina vode u svim točkama
živog presjeka ista i jednaka
srednjoj brzini.

Corriolisov koeficijent
predstavlja korekciju srednje
brzine pri razmatranju žive sile
(kinetičke energije) vodotoka.
MJERENJE PROTOKA POVRŠINSKIM PLOVCIMA
MJERENJE PROTOKA PRAĆENJEM PODIZANJA MJEHURIĆA ZRAKA S DNA
OTVORENOG VODOTOKA

Q = vr × A

vr –brzina podizanja
mjehurića zraka
kroz vodu
vr = 0,218 m/s

PRAVAC NA DNU KORITA

NIJE POTREBNO POZNAVATI (MJERITI)
NA KOJI JE POLOŽENA
POVRŠINU POPREČNOG PRESJEKA
PERFORIRANA CIJEV IZ
KOJE IZLAZE MJEHURIĆI
ZRAKA
 MJERENJE PROTOKA METODOM MJEŠAVINE
Metodom mješavine mjeri se protok na mjestima jake turbulencije, velikih brzina
vode, nepravilnog i promjenjivog poprečnog presjeka (brzaci, slapovi, kamenje u
poprečnom presjeku itd.).
Q × c = Q0 × K
Q – nepoznati (traženi) protok otvorenog vodotoka
c – koncentracija otopine koja se postiže miješanjem trasera (indikatora,
obilježavača) čija početna i poznata koncentracija iznosi K
Q0 – količina ubačene tekućine

Q = Q0 × (K/c)

Treba mjeriti samo koncentraciju c na nekoj udaljenosti od mjesta ubacivanja

gdje je postignuto potpuno miješanje trasera na cijelom profilu.
Postoje dva različita načina ubacivanja trasera: trenutačni i postepeni
(produženi).

Kao traseri služe: 1) boje; 2) kemijski obilježavači; 3) radioaktivne tvari; 4)

suspendirane tvari; 5) prirodni traseri.
Najčešće se koristi fluorescein i uranin.
Trasiranje i traseri koriste se i kod ustanovljavanja podzemnih veza u kršu.
Širenje trasera duž vodotoka
kod trenutnog ubacivanja

Oblik hidrograma
koncentracije trasera pri
trenutačnom ubacivanju
Širenje trasera kod
produženog
ubacivanja
 HIDRAULIČKI KANAL

Bit mjerenja hidrauličkim grañevinama

je u stvaranju uvjeta za pojavu
silovitog tečenja (kritične dubine)
kako donja voda ne bi stvarala
uspor i onemogućavala formiranje
jednoznačnog Q-H odnosa.
 PRELJEVI

Opća jednadžba preljeva

3
Q = σ×m×B× 2g ×H 2

m - hidraulički koeficijent

2 σ – koeficijent oblika preljeva

m= µ H
3 σ = 1 − 0,8 × n ×
µ – koeficijent prelijevanja B
PRELJEVI SA ŠIROKIM PRAGOM
RAZNE VRSTE MJERNIH GRAĐEVINA
MJERENJE PROTOKA U CIJEVIMA
ELEKTROMAGNETSKOM
INDUKCIJOM
MJERENJE PROTOKA U
OTVORENIM VODOTOCIMA
ELEKTROMAGNETSKOM
INDUKCIJOM
SUSTAV VIŠE PUTEVA KOD
MJERENJA PROTOKA
ULTRAZVUKOM
MJERENJE VODOSTAJA I PROTOKA PRI POJAVI PLIME I
OSEKE POMOĆU ULTRAZVUKA
 REZULTATI KONTINUIRANOG MJERENJE PROTOKA
ULTRAZVUKOM SUSTAVOM VIŠE PUTEVA

Q (m3/s)

RUJAN 1994.
Mjerenje protoka ADCP-om (Acoustic Doppler Current
Profiler) ili DCM-om (Doppler Current Meter)
OBJAŠNJAVANJE DOPPLEROVOG EFEKTA

POŠTO PROMATRAČ STOJI NA MJESTU

ON IMA DOJAM DA PORED NJEGA
PROLAZE VALOVI S FREKVENCIJOM 1Hz

POŠTO SE ČAMAC GIBA USUSRET

VALOVIMA BRZINOM OD ČETIRI VALNE
DULJINE PROMATRAČ IMA DOJAM DA
PORED NJEGA PROLAZI PET VALOVA,
TJ. DA JE FREKVENCIJA VALOVA 5 Hz.

TO JE FENOMEN DOPPLEROVOG POMAKA FREKVENCIJA.

ADCP JE UREĐAJ KOJI POMOĆU EMITIRANIH AKUSTIČKIH SIGNALA
(ULTRAZVUKA), A NA PRINCIPU DOPPLEROVOG EFEKTA, MJERI
POPREČNI PRESJEK ANALIZIRANOG VODOTOKA, RASPODJELU
BRZINA U NJEMU TE NA TAJ NAČIN I PROTOK OTVORENOG
VODOTOKA. UREĐAJI SE I DALJE RAZVIJAJU TAKO SE DA VRLO
BRZO MOGU OČEKIVATI NOVOSTI I POBOLJŠANJA.

Prvo mjerenje protoka ADCP ureñajem izvršeno je 1982. godine na

rijeci Mississippi kod Baton Rougea (SAD). Mjerenje je bilo ”ručno”, a
razvoj je postignut tek primjenom kompjutorske tehnologije

ZA ODREĐIVANJE BRZINE TEČENJE VODE KORISTI SE ULTRAZVUK.

RAZNI PROIZVOĐAČI KORISTE RAZLIČITE FREKVENCIJE. ONE
NIKADA NISU NIŽE OD 35 kHz, A U PRAKSI SE NAJČEŠĆE SUSREĆU
UREĐAJI KOJI RADE NA FREKVENCIJAMA OD 300, 600 I 1200 kHz.

Mjerenje brzina vode pomoću ADCP-a temelji se na fizikalnom

principu koji je formulirao Christian Johann Doppler, a koji se odnosi
na prividnu promjenu frekvencija odreñenog izvora zvuka koji se giba
relativno prema nekom slušaču.
ADCP preko svog
primopredajnika, kroz akustični
snop (“beam”) emitira u stupac
vode akustički impuls (“ping”) te
potom sluša povratni odjek
signala koji se reflektira od
suspendiranih čestica koje teku
istom brzinom i istim smjerom
kao i voda.
ADCP se montira na čamac tako da bude
uronjen u vodu i usmjeren prema dnu
vodotoka. U kućištu ureñaja najčešće su
smještene četiri akustička primopredajnika
nagnuta pod kutom od 20° do 30° u odnosu
na vertikalnu os ureñaja, a u horizontalnoj
ravnini su meñusobno pomaknuta za 90°.
 TRAJANJE MJERENJA JE
NEUSPOREDIVO KRAĆE NEGO
U SLUČAJU MJERENJA S
HIDROMETRIJSKIM KRILOM.
TOČNOST MJERENJA ZAVISI O
ZNANJU MJERAČA I ISKUSTVU
STEČENOM PRI MJERENJIMA.

SLIČNOST S
MJERENJIMA
HIDROMETR.
KRILOM
MJERENJE PROTOKA DUNAVA
2006. GODINE ADCP UREĐAJIMA

ISTOVREMENO MJERENJE S DVA

ADCP UREĐAJA NA DUNAVU
ISTOVREMENA MJERENJA PROTOKA DUNAVA S ČETIRI RAZNA ADCP UREĐAJA

∆Q = 2676 – 2538 = 138 m3/s

razlika je oko 5 %