Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet

Sveučilište u Mostaru

Studij zootehnike

UZGOJ KONJA

mentor: prof.dr.sc. Stanko Ivanković

student: Marija Njavro

Mostar, studeni 2019.

Sadržaj

1. Uvod.................................................................................................................................... 1

2. Konj .................................................................................................................................... 2

3. Vanjski izgled konja ........................................................................................................... 3

4. Kretanje konja ..................................................................................................................... 5

5. Tipovi i pasmine konja ....................................................................................................... 6

5.1 Tipovi konja............................................................................................................... 6

5.2 Pasmine konja .......................................................................................................... 10

5.2.1 Podjela skupina unutar iste pasmine ............................................................. 10

5.2.2 Toplokrvne pasmine ...................................................................................... 11

5.2.3 Hladnokrvne pasmine konja .......................................................................... 13

5.2.4 Pasmine malih konja ..................................................................................... 15

6. Autohtone pasmine konja ................................................................................................. 19

7. Uzgoj konja za meso ......................................................................................................... 23

8. Uzgoj konja za kobilje mlijeko ......................................................................................... 25

9. Uzgoj konja za sportske discipline ................................................................................... 26

10. Terapijsko i rekreativno jahanje ..................................................................................... 31

11. Literatura ......................................................................................................................... 32

1
2
1. Uvod

Konj, životinja koja je od davnina imala važno mjesto u ljudskom društvu, gdje sa
čovjekom surađuje već tisućama godina, po prirodi je životinja krda, izrazito društvena koja
ima veliku sposobnost percepcije. Danas se konji više ne rabe jednakom mjerom i u iste
svrhe, ali su u čovjekovim očima i dalje ostali iznimno cijenjeni, a ljudi ih danas selektivno
uzgajaju kako bi udovoljavali potrebama i poimanju same ljepote konja.

Konjogojstvo se smatra specifičnom granom stočarstva jer seže čak 5000 do 6000 godina
unatrag. Tokom cijelog perioda od nekoliko tisućljeća, čovječanstvo je ovisilo o uporabi i
korištenju konja. Prvenstveno konj je služio kao izvor hrane (meso i mlijeko), ali prvim
pripitomljavanjem konji dobivaju ulogu i kao transportne životinje. Napredak mnogih
civilizacija nošen je na leđima konja. Ratovi, transport, komunikacije, kasnije i
poljoprivredni radovi potpuno su ovisili o učinkovistosti konja.

Danas kada govorimo o uzgoju konja i samome tržistu, nalazimo ponudu konja za mnoge
sportske discipline jahanja, za rekreativno jahanje i konjički turizam te za proizvodnju
hrane, poput mesa ili kobiljeg mlijeka te nekih popratnih proizvoda poput konjskog gnoja,
urina, seruma, krvi, dlake, grive i kože.

1
2. Konj

Suvremeni konj (Equus caballus) razvija se već 60 milijuna godina. Vrijeme je to koje je
bilo potrebno najstarijem pretku Eohippusu da evolucijom postigne razvoj porodice
Equidae. Razvoj je dalje tekao tokom oligocena gdje je evolucijom došlo do Mesohippusa,
tadašnjega konja koji je imao veličinu današnje ovce, sa tri prsta na prednjim i zadnjim
nogama. Merychippus je obilježio period miocena, karakterističan po tome što je i dalje
imao tri prsta na svakoj nozi, ali se oslanjao samo na srednji. Posljednji oblik koji nas je
dijelio do konja kakvog mi danas poznajemo jest Pliohippus, prvi je razvio kopito i za
njega se može sa sigurnošću reći da je izravna veza s modernim konjem.

Porodici konja (Equidae), pripadaju konji u užem smislu, magarci, mule, mazge i zebre te
ne toliko poznati afrički i azijski divlji magarci i divlji konj Przewalski. 1 Red su
neparnoprstaša Perissodactyla, odnosno kopitari Ungulata.

Neposredni preci suvremenog konja bila su tri primitivna tipa konja – Tarpan, Šumski konj
(područje sjeverne Europe) i Przewalski konj.

Slika 1.Evolucija konja

1
Vogel, C.; Complete Horse Care Manual; (2005.); Razvoj Konja; str. 10

2
3. Vanjski izgled konja

Konj se odlikuje ljepotom tijela, snažnim nogama, uskom izduljenom glavom i krupnim
očima. Uši kod konja su osrednje velike, šiljaste i jako pokretljive, vrat je snažan i mišićav,
a trup zaobljen i mesnat, dlaka mekana i kratka na zatiljku i repu grivasta. Ono što konja
čini drugačijim od ostalih kopitara jesu noge koje završavaju jedinstvenim nerascijepljenim
kopitom.

Kao glavno tjelesno obilježje kod uzgoja konja uzima se njegova konformacija, koja prije
svega mora odgovarati tipu i pasmini konja, a zatim učinkovito funkcionirati.

Kada govorimo o “dobroj” konformaciji, konj bi trebao imati simetrične udove koji će mu
omogućavati brzo galopiranje bez opterećivanja zglobova.Prsni koš konja mora biti dubok,
kako bi odgovarao oravilnom smještaju srca i pluća, a za lake brze kretnje bitni su snažni
stražnji mišići sap i noga.

Kod procjene vanjštine konja, ocjenjuje se tip pasmine te sklad tijela po zadanim
standarnima za određenu pasminu. Prvenstveno se ocjenjuju glava i vrat, zatim slijedi
prednji dio tijela – prsni koš, lopatica, greben, leđa), srednji i stražnji dio tijela ocjenjuju se
po redu - trbuh, spoj, sapi i rep. Posljednji se ocjenjuju stražnje i prednje noge, njihov stav,
koščatost, zglobovi, tetive, mišići i kopita.2

Kada govorimo o procjeni karaktera konja tokom ocjenjivanja, gleda se volja za radom,
temperament, ćud i poslušnost.

Radna sposobnost konja procjenjuje se na temelju postignutih rezultata na natjecanjima

( prepone, dresura, vožnja zaprega, daljinsko jahanje).

Dobru konfomaciju konja možemo prepoznati tako što će kada konj mirno stoji, njegove
stražnje noge biti točno iza prednjih, tako da se svaki par nogu podudara.

2
Baban, M.; Zootehnika; Konjogojska proizvodnja; (2011.); Procjena tjelesne konformacije konja;
str. 121 - 123

3
Ukoliko gledamo iz profila noge konja će biti ravne, osim u dijelu skočnog zgloba, a kopita
ne bi smjela biti okrenuta prema van ili prema unutra.3

Loša konformacija konja spriječavati će normalnu i olakšanu raspodjelu težine konja niz
noge, određena područja noge, zgloba ili kopita biti će dodatno opterećena, izrazito kod
prednjih nogu konja koje nose 60% njegove težine.

Slika 2. Loša konformacija nogu kod konja

3
Vogel, C.: Complete Horse Care Manual; (2005.); Tjelesna obilježja konja; str. 16 - 19

4
4. Kretanje konja

Konji većinu vremena provode pasući, kako u divljini tako i pripitomljeni konji, što znači
da se nisu razvili za duga razdoblja kretanja. Kretati će se obično u potrazi za novim
pašnjakom, ili u opasnosti kada konj galopira.

Tako su kod konja prepoznata 4 tipa kretanja:

 četvetotaktni hod, hodanje – konj se sa tri noge nalazi na tlu, a samo je jedna
podignuta, svaku nogu će naizmjenice spuštati na tlo, najprije jednu stražnju, pa
nasuprotnu prednju;
 dvotaktni hod, kasanje– suprotnja prednja i stražnja noga nalaze se u
naizmjeničnom dvotaktnom ritmu te tako udaraju od tlo;
 trotaktni hod, canter , lagani galop – u jednom trenutku tri noge konja su u zraku,
a samo jedna stražnja noga daje konju oslonac;
 četverotaktni hod , galop – u jednom trenutku sve četiri noge konja su u zraku te
niti jedna ne daje oslonac konju, ovakav trenutak traje svega nekoliko stotinka, a
konj tijekom punog galopa lagano mijenja vodeću prednju nogu.4

Slika 3. Konjski galop

4
Vogel, C.; Complete Horse Care Manual; (2005.); Hod I kretanje konja; str.22-23

5
5. Tipovi i pasmine konja

5.1 Tipovi konja

Puno prije same podjele na pasmine koje mi danas poznajemo, konji su se dijelili na tipove.
Ovakva podjela, iako se zasniva na tome da je krv jedini nositelj nasljednih svojstava i
pogrešna je, u konjogojstvu se zadržala zbog lakšeg prepoznavanja pasmina konja.

Tipove konja smo podijelili u četiri grupe, prema njihovim osnovnim, zajedničkim
karakteristikama koje određena pasmina ili tip konja može nositi.

Punokrvnjaci (punokrvni konji) jesu sve pasmine smišljeno uzgojenih konja, kod kojih
ćemo nalaziti utemeljenu genetičku osnovicu svih pastuških linija i rodova kobila, npr.
Engleski punokrvnjak, Arapski konj, Pura razza Espanola

Slika 4. Konj Secretariat, engleski punokrvni konj

6
Hladnokrvnjaci (hladnokrvi konji), spadaju u okcidentalnu skupinu, konji teške građe, od
700 kilograma pa na više,flagmatičnog temperamenta, usporenog kretanja, velike vučne
snage. Kroz prošlost su služili kao radni konji, radeći teške poslove u poljoprivredi, gradnji,
ratovima i slično. Neki primjeri tih tipova konja jesu pasmine Shire ( Engleska), Clydesdale
(Škotska), Percheron (Francuska), Belgijski hladnokrvnjak, Hrvatski posavac, Hrvatski
hladnokrvnjak.

Slika 5. Percheron konj

Toplokrvnjaci (toplokrvni konji) još poznati i kao orijentalni konji, jesu sve one pasmine
čiji je uzgoj temeljen na krvi od nekih punokrvnih tipova konja, najčešće
arapskih.Vanjskim izgledom je odmah vidljivo da se radi o sportskimi i rekrativnim
konjima, noge duže i vitkije nego one u hladnokrvnjaka, manja težina, manji eksterijer, vrat
je tanak i mišićav. To su temperamente pasmine konja čiju svrhu najčešće nalazimo u
sportskim disciplinama jahanja ili u rekreativnom jahanju.

Primjeri ovih tipova konja jesu pasmine Hanoveranac (Njemačka), Lipicaner (Slovenija),
KWPN (Nizozemska), Holstein ( Njemačka), Gidran (Mađarska), Nonius (Mađarska) te
američke pasmine poput Quarter konja, Paint i Morgan.

7
 Slika 6. Contender, holstein konj

Poniji, predstavljaju tip manjih i mali konja, korištenih kroz prošlost kako bi ljudima
pomagali na nepristupačnim terenima, kao tovarni konji ili čak u rudnicima prilikom
iskopavanja. Danas se većinom pasmine ovog tipa konja koriste rekreativno i malim
dijelom u sportu u dječijim kategorijama. Unutar ove podjele možemo razlikovati manje
konje, čija visina seže od 120 do 150 centimetara i ponije, čija visina ne prelazi 120
centimetara. Najbolji predstavnici manjih konja jesu Haflinger ( Austrija), Connemara
(UK), Welsh pony (UK), Bosanski brdski konj, a predstavnici ponija jesu Shetland poni
(UK), Falabella (Argentina) i slični.

8
Slika 7. Haflinger konj

Slika 8. Shetland poni

9
5.2 Pasmine konja

Pasmina predstavlja skupinu životinja unutar iste vrste, osim zajedničko podrijetla imati će
slične morfološke i fiziološke karakteristike koje će prenositi dalje na potomstvo.

Za razliku od zoologije, gdje je temeljna sistematska jedinica vrsta, kod uzgoja domažih
životinja odnosno zootehnike, temeljnu jedinicu činiti će pasmina.

Razvoj pasmina povezan je uz veliki vremenski raspon, gdje je dolazilo do različitih

utjecaja vanjskih faktora okoliša te nasljedne osnove, pa zatim i utjecaja prirodne selekcije i
same selekcije čovjeka.Utjecaj čovjeka ogleda se u primjeni planskog, smišljenog i
sustavnog rada u smislu ustaljivanja nasljednih varijacija koje su bile gospodarski
značajne.5

Pasmine konja puno prije utjecaja čovjeka , nastanjivale su određena područja, a njihov
broj te utjecaj okoliša i klimatskih uvjeta definirali su boju, visinu, temperament te ostala
svojstva tih konja.Velikim utjecajem čovjeka tokom godina, podjela konja po pasminama
dobivala je sve veći značaj. Konji su se tako počeli uzgajati kroz selekciju tijekom dužeg
vremenskog perioda te su tako definirane zajedničke pasminske karakteristike.

5.2.1 Podjela skupina unutar iste pasmine

Uzgojni tip jest skupina životinja unutar iste pasmine, kod kojih će se provoditi selekcija
različitog intenziteta, s obzirom na područje, gospodarski značaj, načinu hranidbe i
držanje.Kod uzgojnog tipa provoditi će se stroga selekcija, od ostalih primjeraka pasmine
ovaj tip će se od njih razlikovati u kakvoći i kvantitetu karakteristika, npr. Frizijski konji
(Nizozemska).

5
Jovanovac, S.; Principi uzgoja životinja; (2012.); Pasmine; Opća pasminska svojstva; str. 30 - 33

10
Linija predstavlja potomstvo značajnog rasplodnjaka koji je začetnik same linije potomaka.
Poveznica jedinki unutar linije jesu veći ili manji stupanj srodstva.
Linije će se održavati primjenom odgovarajućih svojstava unutar selekcije, posebnim
metodama te umjerenim uzgojem u srodstvu kako bi se održao ciljani nasljedni tip.Najbolji
primjer ovakve skupine jest pasmina Lipicaner, gdje unutar jedne pasmine nalazimo 7 linija
pastuha,čiji že začetnici imati temeljna pasminska obilježja.

Rod čini skupina muškog i ženskog potomstva jedne istaknute kobile zbog određenih
kvalitetnih svojstava unutar pasmine, npr. kobile pasmine Engleski punokrvnjak.

5.2.2 Toplokrvne pasmine

Toplokrvni konji su tipični jahaći konji, korišteni u sportske ili rekreativne svrhe zbog svoje
lake građe, brzih kretnji i pokretljivosti.

Neki od predstavnika toplokrvnih pasmina konja jesu:

 Lipicaner predstavlja staru pasminu konja koja je ime dobila po ergeli Lipica u
Sloveniji, odakle ova pasmina potječe te gdje se i danas uzgaja. Pasminu karakterizira
kompaktno tijelo s dubokim opsegom trupa, kratak vrat i greben koji nije istaknut.
Ramena su dobro postavljena za jahanje i zapregu.Visina se u prosjeku kreće od 150
do 160 centimetara. Dolaze u bijeloj boji (bjelac), ali u malom postotku ih nalazimo i
kao vrance ili dorate. Njihova primarna najmena jest dresura i vožnja zaprega.

11
 Holstein najstariji od njemačkih toplokrvnih pasmina, ime je dobio po njemačkoj
pokrajini Holstein, gdje uzgoj seže sve do 14. stoljeća.U prošlosti uzgoj pasmine
Holstein bilo je briga samostana u Uetersenu, gdje je cilj bio stvoriti ratne i viteške
konje. Tokom stoljeća pasmina je došla pod utjecaj istočnjačkih i španjolskih pasmina,
što ih je učinilo lakšima po građi. Od 16. Do 18. Stoljeća Holstein je bila jedna od
najcjenjenijih pasmina konja u Europi, kao snažan zaprežni konj ili elegantan konj za
vuči kočija i fijakera. Kroz 19. Stoljeće uzgajivači su doveli engleskog punokrvnjaka,
gdje je dodatak nove krvi pasmini poboljšao sposobnost galopiranja i bržih kretnji te je
učinio idelanom za jahanje.Holstein pasmina dolazi u svim bojama, ali jednobojnim.
Njihova visina se kreće od 160 do 180 centimetara. Danas se Holstein koristi u
primarno u preponskom jahanju, zatim u dresuri ili rekreativnom jahanju.

 Andaluzijski konj je tijekom stoljeća dobivao razne nazive, uglavnom su potjecali iz

područja u kojima je pasmina uzgajana. Sama pasmina potječe iz razdoblja maurske
okupacije Španjolske, kada su dovedeni berberski konji iz Sjeverne Afrike i križani sa
kobilama autohtonih pasmina. Naziv Andaluzijski konj potječe iz geografskog
područja Andaluzije, gdje je tokom stoljeća bio koncentriran uzgoj ove pasmine. Od
1912. Španjolski uzgajivači koriste naziv Pura raza espanola, a uzgoj se suzio na
područje Cordobe i Seville.Elegantan konj, ritmičnoga hoda, karakterističan po
urođenoj ravnoteži i okretnosti. Najuočljivija značajka ove pasmine jest dugačka
raskošna griva i rep.Raspon boja unutar pasmine obično jesu riđa, bijela, nijanse sive,
crna, palomino, alata i kulaš. Visina konja kreće se od 150 do 165 centimetara.Danas
se Andaluzijski konji obično koriste u dresuri ili u manifestacijama koje uključuju
dugu tradiciju uzgoja ove pasmine.

12
 Slika 9. Pura raza espanola konj

5.2.3 Hladnokrvne pasmine konja

Hladnokrvni konji poznati su kao nježni divovi konjskog svijeta, u prošlosti korištene
najviše u gospodarske svrhe rada na polju, u rudnicima te na nepristupačnim terenima,
hladnokrvne pasmine konja odlikuje velika snaga i kratki korak i miran
temperament.Današnji hladnokrvni konji potomci su bojnih konja srednjovjekovnih
vitezova. Iako se konji više ne koriste u poljoprivrednim poslovima, uzgoj ovakvog tipa
pasmina ostao je sve do danas, gdje se konji koriste u zapregama, tradicionalnim
manifestacijama ili u privatne svrhe.Također neke hladnokrvne pasmine konja zbog svoje
težine, mišića i mesnatosti danas se uzgajaju za meso i mesne prerađevine.

13
Neki od predstavnika hladnokrvnih pasmina jesu:

 Percheron je francuska pasmina , poznata kroz prošlost kao bojni konj, poslije i kao
konj koji je vukao poštanske kočije te vukao tešku artiljeriju tijekom Prvog svjetskog
rata.Percheron je često tokom godina bio u prednosti nad ostalim hladnokrvnim
pasminama zbog izuzetno lakog prilagođavanja različitim klimatskim uvjetima te kao
dobar utemeljitelj pasmina za križanje.Pasmina najčešće dolazi u sivoj i crnoj boji,
visine od 160 do 185 centimentara.Karakteristike pasmine jesu tvrda kopita, dlaka na
petama, glava sa ravnim profilom i širokim nozdrvama.Danas ova pasmina konja
većinom služi u svrhu vožnje zaprega.

 Clydesdale poznat i kao jedini škotski hladnokrvni konj, predstavlja najvišu pasminu
konja na svijetu.Osebujan po tipu i izgledu, dugačkih noga s raskošnim svilenkastim
dlakama u donjem dijelu.Krupnih zglobova , izdašnog kretanja koje ga čini elegantnom
pasminom među teglećim konjima.Cyldesdale jest jedna od najpopularnijih pasmina
teških konja u svijetu, paga tako danas možemo naći u Europi, Rusiji, Južnoj Africi,
Australiji i Novom Zelandu, kao u SAD-u te Kanadi.
Pasminu karakterizira posebna riđa boja sa bijelim oznakama na licu i nogama, rijetko
kada dolaze u jabučasto sivoj boji.Danas se ova pasmina zbog izrazito malog broja u
svijetu koristi isključivo u svrhe vožnji zaprega i privatni uzgoj.

14
 Slika 10. Clydesdale konj

5.2.4 Pasmine malih konja

Kao što je već prije napisano, mali konji kroz povijest su bili od velike važnosti za čovjeka.
Pasmine su to koje su se razvijale na nepristupačnim terenima, teškima za rad i transport.
Za čovjeka je bilo od velike važnosti stvarati pasmine otporne na teške tipove terena i oštru
klimu.Tako su se godinama u različitim područjima svijeta stvarale pasmine pogodne kao
radni i tovarni konji. Mnoge od ovih pasmina zamijenila je mehanizacija, ali zbog njihove
karakteristične inteligencije, malene i dobre konformacije ove pasmine postaju idealne kao
jahaći konji kako za odrasle tako i za djecu.Danas ih možemo vidjeti u različitim sportskim
disciplinama dječijih kategorija ili pak kao rekreativne konje kroz konjički turizam.

15
Neki od primjera malih konja jesu:

 Haflinger predstavlja snažnu planinsku pasminu, podrijetlom su iz južnog Tirola u

Austriji, a ime su dobili po gradiću Haflingu, poznatom po uzgoju ove pasmine kroz
povijest.Tokom stoljeća kontrola uzgoja i pasmine te njeno planinsko okruženje doveli
su do nepromjenjivog tipa ponija, privlačne kestenjastožute ili zlatnožute boje sa
specifično bijelom grivom i repom.Pasmina vuče podrijetlo od izmurlih, hladnokrvnih
teških alpskih konja i srodnih pasmina s jedne strane te arapskih konja s druge
strane.Građa je izrazito snažna, mišićavi su, sa čvrstim leđima i sapima.Njihova visina
kreće se od 140 do 150 centimetara.
Tijekom godina Talijani su također uzgojili i selekcionirali svoj tip pasmine Haflinger,
takozvani moderni tip. Ono što a razlikuje od austrijskog tipa jest visina, koja često
prelazi 150 centimetara i bijele oznake koje se mogu pojaviti na licu (lisa, zvijezda,
brnja i slično).Haflinger se danas većinom koristi za rekrativno jahanje ili konjički
turizam.

 Connemara , jedini autohtoni irski konj, ime je dobio po pokrajini na zapadu Irske, na
području uz Atlantski ocean, poznatome po krajoliku pustopoljina, močvara i
planina.Pretci Connemara konja bili su mali keltski konji, koji su se dolaskom
španjolskih konja međusobno križali te je nastao prvi tip Connemara konja.Tijekom 19.
bogati zemljoposjednici su doveli arapske konje na otok, daljnim križanjem postavljen
je temelj uzgoja suvremenog Connemara konja.Brz, odvažan,inteligentan konj
najmenjen za jahanje djeci i odraslima.Visina pasmine se kreće od 130 do 145
centimetara, boje koje su karakteristične jesu alata, siva, vranac, palomino siva,
dorata.Pasmina se danas koristi u preponskom jahanju (dječije kategorije), zapregama,
turističkom i rekreativnom jahanju.

16
5.2.4.1 Poni konji

Poniji svojom visinom predstavljaju najmanje pasmine konja. Odlikuje ih živahni

temperament, stabilan korak. Glava je kratka i široka, uši malene i pokretljive, leđa su
kratka i snažna, noge jake, a kopita tvrda i mala.Dlaka ponija je izrazito gusta u odnosu na
druge tipove i pasmine konja.Kroz povijest uzgajani su i korišteni najčešće za rad u
rudnicima, njihova visina odgovarala je niskim hodnicima rudnika, što je omogućavalo
olakšan rad čovjeku.Pasmine ponija danas baš zbog njihove malene visine, jašu djeca, kako
rekreativno tako i u školama jahanja. Nekada se predstavnici ovih pasmina mogu vidjeti
kako vuku minijaturne zaprege.

Glavni predstavnik poni pasmina jest Shetland poni. Jedna od najpopularnijih pasmina na
svijetu, omiljeni prvi jahaći poni za djecu.Shetland poni razvijao se više od 2000 godina na
surovim otocima Shetland i Orkney iznad obale Škotske.Najmanja je to britanska autohtona
pasmina ponija, snažan i izdržljiv uspijeva se obraniti od surove klime, lako se prilagođava
na novu okolinu, a njegovi hranidbeni zahtjevi su minimalni.Tijekom povijesti pasmina je
korištena na poljoprivrednim imanjima, kao tovarni konji za nošenje treseta, zaprežni konji
te kasnije i za rad u rudnicima.Pasminu karakterizira mala visina od svega 90 centimetara
do 105 centimetara, sve boje su dopuštene, iako je temeljna boja crna, nalazimo alate,
smeđe, sive te dvobojne ponije. Rep i griva su jako raskošni, služe kako bi ih zaštitili od
nepovoljnih vremenskih uvjeta. Noge su kratke i snažne.Shetlandi se danas koriste najviše
kao dječiji jahaći poniji u školama jahanja ili privatno, a nekada se mogu vidjeti i u
zapregama.

17
Slika 11. Shetland poni

18
6. Autohtone pasmine konja

Hrvatski hladnokrvnjak pasmina je nastala križanjem lokalnih kobila koje su dalje križane
sa uvezenim pastusima, poput pasmine Ardenne, Percheron i slični. Na našem području
započeto je sa uzgojem tijekom prve polovice 19. stoljeća.

Pasmina je uglavnom dorate boje, iako se mogu naći iznimke poput sivaca, vranaca, alata i
dvobojnih konja. Visina hrvatskog hladnokrvnjaka se kreće od 150 do 165 centimetara, ali
zabilježena su i grla čija je visina dosezala i 175 centimetara. Snažan je radni konj,
naglasak za njegov rad se kroz povijet stavljao na vuču, kako pluga tako i zaprega. Danas je
ova pasmina izgubila tu ulogu pa su njeni predstavnici postali konji koji se uzgajaju
isključivo za proizvodnju mesa.

U rijetkim slučajevima nalazimo ga kao konja za rekreativno jahanje ili vuču zaprega.

Slika 12. Hrvatski hladnokrvni konj

19
Hrvatski posavac lakši je tip hladnokrvnog konja. Kao što mu i samo ime govori, nastao je
na području Posavine, križanjem starog posavskog hladnokrvnog konja “buške” i manjih
toplokrvnih pasmina. Utjecaj na sam nastanak pasmine su uz teške pasmine poput Ardenne
i Percheron imali i manji, toplokrvni lipicanski i arapski konji. Hrvatski posavac je srednje
teški, širok i plemenit nizinski konj, čistog hoda, čvrste konstitucije. Kroz prošlost uzgajan
u svrhu poljoprivrednih i gospodarskih radova, zapregu i vuču. Leđa Posavca su kratka do
srednje duga, ali jaka i široka sa izrazito naglašenim srcastim sapima. Noge su snažne i
čvrste, kopita široka, ali rožina srednje jačine. Boja pasmine dopuštena je u alatoj, vranoj,
kulaš, ali ponajviše doratoj boji. Visina posavca se kreće od 140 do 160 centimetara. Od
ostalih karakteristika treba istaknuti otpornost i sposobnost adaptacije na nepovoljne
okolišne čimbenike, ranozrelost, dobru plodnost i mliječnost te veliku skromnost u hranidbi
i iskorištavanju krme niske kakvoće. 6 Danas se Hrvatski posavac uzgaja ponajviše za
potrebe mesne industrije, malo manje u svrhu proizvodnje ljekovitog kobiljeg mlijeka.
Također posavce možemo naći kao rekreativne ili terapijske konje baš zbog njihovog
mirnog temperamenta, što ih čini idealnim konjima u terapiji pomoću jahanja.

Slika 13. Hrvatski posavac

6
Baban, M.; Zootehnika; (2011.); Autohtone pasmine konja; Hrvatski posavac; str. 110

20
Međimurski konj jest pasmina koju danas nažalost svrstavamo u kritično ugrožene pasmine.
Njihovo stanje u Hrvatskoj broji svega 40 grla. Hladnokrvni, teški radni konj čija su osnova
uzgoja bile pasmine poput arapskog i engleskog punokrvnjaka križane sa domaćim
hladnokrvnim kobilama. Pasminu karakterizira iznimna snaga, mišićavost i mesnatost.
Uzgajan u svrhu poljoprivrednih i šumarskih radova, međimurski konj danas gubi tu ulogu.
Dolaskom mehanizacije i manjom potrebom za konjima tokom godina i između ratova,
uzgoj ove pasmine sveden je na niske grane. Unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj je broj
grla spao na svega dvadeset. Kroz entuzijazam nekolicine pojedinaca i otvaranjem Ergele
međimurskog konja u Žabniku (Međimurje, Hrvatska), još uvijek postoji nada za potpunom
revitalizacijom ove pasmine.

Slika 14. Međimurski konj

21
Bosanski brdski konj jedina je autohtona bosanskohercegovačka pasmina konja. Primjerke
ove pasmine nalazimo na području Hercegovine, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore,
Srbije te dijelom Makedonije. Po tipu konja zbog svoje visine koja se kreće od 125 do 145
centimetara, bosanski brdski konj spada u male konje. Prihvaćeno je kroz znanstvena
istraživanja da je pasmina daleki potomak divljih konja Tarpana i Przewalskog, koji su
križanjem sa arapskim konjima doveli do pasmine koju mi poznajemo danas. Ono po čemu
je bosanski brdski konj najprepoznatljiviji jest njegova jaka tjelesna građa u prednjem
dijelu tijela, velika otpornost na nepovoljne klimatske i okolišne uvjete. Pasmina je otporna
na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti. Zadovoljava se skromnom hranom i
smještajem. U prošlosti pasmina je uzgajana kao tovarni konj koji je mogao prelaziti i
najnepristupačnije terene, noseći teret i do 120 kilograma. Boja dlake koja je zastupljena
kod ovih konja jest u najvećem broju dorata, zatim vrana, alata i kulasasta, u manjem broju
nalazimo sivce ili dvobojne konje. Uzgoj bosanskog brdskog konja danas je u Bosni i
Hercegovini zastupljen jedino na ergeli “Žiga”, gdje se konji uzgajaju u čistoj krvi. Na
ergeli se može naći 13 rodova kobila i 3 linije pastuha. Pasmina je idealna za rekreativno
jahanje ili konjički turizam, zbog svoje mirne naravi i inteligencije, konje ove pasmine
mogu jašiti i djeca i odrasli.

slika 15. Bosanski brdski konj

22
7. Uzgoj konja za meso

Konjsko meso traženi je proizvod u zemljama Europse unije, posebice u Italiji,

Francuskoj,Španjolskoj, Njemačkoj, Belgiji te Nizozemskoj. U Americi konjsko meso
gotovo se i ne konzumira najvjerojatnije zbog dobre opskrbe ostalim vrstama mesa. Zbog
svojih organoleptičkih svojstava i kemijskog sastava te dijetetskog djelovanja. Konjsko
meso je zdravo za ljudsku prehranu.

Meso kopitara je u većoj ili manjoj mjeri oduvijek služilo ljudima za hranu. O tome
nedvojbeno svjedoče razbijene i nagorene kosti kopitara u spiljama diljem Europe.
Pretpostavlja se da je u pretpovijesno doba konjsko meso bilo uz meso divljeg bivola
najtraženija hrana životinjskog podrijetla. Stari Egipćani i Izraelci smatrali su konjsko meso
nečistim. Slično je preporučio Muhamed svojim sljedbenicima dok su naprotiv Perzijanci,
Grci i Rimljani rado jeli meso konja.

Veći udio glikogena, proteina i vode te manji udio masti, konjsko meso čine pogodnijim u
ishrani u odnosu na ostalo meso animalnog podrijetla. Tako je primjetan trend potrošnje
konjskog mesa unutar zemalja članica EU, gdje prosječna potrošnja po glavni stanovnika
iznosi 0,4kg godišnje. Hrvatska se vodi kao zemlja koja ima dobre pasminske i zemljopisne
uvjete za proizvodnju mesa kopitara. 7

Tijekom proteklih desetljeća u Hrvatskoj broj konja znatno smanjen. Ponajprije, zbog
uvođenja mehanizacije u poljodjelstvo, depopulacije sela, posljedica Domovinskog rata i
socijalnih događanja. Aktualne smjernice razvoja konjogojstva Hrvatske naglašavaju uzgoj
konja za sport i rekreaciju. Obaveza kao radne životinje skoro je nestala. Kao alternativa
uzgojima hladnokrvnih pasmina nudi se preorijentacija na proizvodnju konjskog mesa s
djelomično osiguranom izvoznom orijentacijom.

7
Dobranić , V., A. Večkovec , M. Kadivc, B. Njari; Konjsko meso i hippophagia; (2008.); Stručni
rad ; Sveučilište u Zagrebu; Veterinarski fakultet; Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih
namirnica; str. 2-3

23
S obzirom na udio hladnokrvnih pasmina i njihovih križanaca u ukupnoj populaciji konja
(> 80%), te mogućnost plasmana konjskog mesa na domaćem i inozemnom tržištu, ova se
alternativna proizvodnja čini izglednom. 8
Uz stručnu podršku može postati i visoko
dohodovna. Osobitost zemljopisnog položaja i neiskorišteni pašnjaci Hrvatske također
pružaju dobre izglede za ovu vrstu proizvodnje. Potrošnja konjskog mesa u našoj zemlji
gotovo nije vrijedna spomena, unatoč stanovitim razlikama na pojedinim krajevima i
mjestima.

Proizvodnja konjskog mesa temelji se na adekvatnoj procjeni ekoloških uvjeta u kojima će

se ona obavljati te tržišnim pokazateljima prema kojima će proizvodnja ciljano ići.
Proizvodni sustavi kod uzgoja konja za meso su u velikom postotku ekstenzivni što znači
da su njihv temelj prostrane pašnjačke površine. Sustavi proizvodnja konjskog mesa mogu
biti zatvorenog tipa, farmski uzgoj ili otvoreni tip, slobodnog napasivanja. Tov ždrebadi do
18 mjeseci i mladih ždrijebaca do 24 mjeseca starosti. Proizvodnja konjskog mesa mora se
temeljiti na pravilnoj prganizaciji pripusta, kako bi pravodobno uslijedilo ždrijebljenje pa
tako kobile i ždrebad maksimalno iskoristili pašnjake napasivanje.

Slika 16. Park prirode Lonjsko polje; Hrvatski posavac

8
Dobranić , V., A. Večkovec , M. Kadivc, B. Njari; Konjsko meso i hippophagia; (2008.); Stručni
rad ; Sveučilište u Zagrebu; Veterinarski fakultet; Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih
namirnica; str. 7-8

24
8. Uzgoj konja za kobilje mlijeko
Ljekovita svojstva kobiljeg mlijeka oduvijek su ovu namirnicu činila cijenjenom diljem
svijeta. Procjenjuje se da čak 30 milijuna ljudi na svijetu konzumira kobilje mlijeko tako da
ga susrećemo u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Nalazimo ga i kao
zamjenu humanom mlijeku kod prehrane novorođenčadi. Ono što kobilje mlijeko čini
zdravijim i optimalnijim od mlijeka drugih domaćih životinja jest njegov odnos kazeina i
proteina te jako nizak udio mliječne masti. Zbog visokog udjela proteina mliječnog seruma,
kobilje mlijeko je bogat izvor esencijalnih aminokiselina i pogodno je za prehranu ljudi.
Lipidi kobiljeg mlijeka sadrže manje triacilglicerola (oko 80 %) za razliku od humanog i
kravljeg mlijeka (oko 98 % u oba mlijeka), dok je veći udio fosfolipida (oko 5 %) i
slobodnih masnih kiselina (oko 9 %) u usporedbi s kravljim i humanim mlijekom. Kobilje
mlijeko sadrži visoku koncentraciju višestruko nezasićenih masnih kiselina, nizak sadržaj
kolesterola, visok udio laktoze te vitamina A, B i C.9

Redovitom konzumacijom kobiljeg mlijeka ublažavaju se ili uklanjaju problemi uzrokovani

alergijama, kožnim bolestima, bolestima probavnog i dišnog sustava i dr. Zbog svog
jedinstvenog sastava i lake probavljivosti pruža posebno olakšanje u periodu oporavka.
Kobilje mlijeko ima povoljan učinak na zdravlje ljudi čak i na samom početku pojave
bolesti, kao što su anemija, upala bubrega, dijareja i drugi gastrointestinalni poremećaji.
Učinkovito djeluje u ublažavanju kroničnih bolesti poput hepatitisa i čira na želucu. Kada
se mlijeko konzumira u svježem, prirodnom stanju, bez da je prethodno obrađeno, njegovo
djelovanje će biti najučinkovitije. Prosjek dnevne količine mlijeka koje su kobile sposobne
datirijetko kada prelaze 15 litara mlijeka dnevno, nekada i do 20. Dnevna količina
proizvedenog mlijeka računa se prema tjelesnoj masi kobile, a ona iznosi 2 do 3,5 kg na
100 kg žive vage. Posljednjih godina kobilje mlijeko postaje i u Hrvatskoj sve interesantniji
proizvod zbog svog specifičnog sastava i svojstava.

9
A. Brezovečki; Proizvodnja, sastav i svojstva kobiljeg mlijeka; Mljekarstvo;
file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Mljekarstvo_26_11_2014_217_227_pdf.pdf , pristupljeno
15. studenog, 2019.

25
9. Uzgoj konja za sportske discipline

Sve veća popularizacija konjičkog sporta u Hrvatskoj i okolnim zemljama tokom

posljednih godina dovela je uzgoj mnogih pasmina do svjetskog standarda. Danas brojimo
sve više ergela i privatnih štala, konjičkih klubova i udruga koje promiču određenu
disciplinu i uzgoj usmjeravaju prema odgovarajućim pasminama.

Međunarodna konjička organizacija (Federation Equestre Internationale – FEI) krovna je

organizacija konjičkih sportova koja je propisala glavna pravila i zakone za odnos prema
konjima u sportu s aspekta dobrobiti životinje. FEI također usmjerava osobe koje su
uključene u konjički sport prema najvišoj razini obrazovanja u području stručnosti njege i
treniranja natjecateljskih konja.10

 Pravila Međunarodne konjičke organizacije odnose se na sljedeće discipline:

Preponsko jahanje, kao najpopularnija disciplina konjičkog svijeta, održava se u
parkuru gdje nalazimo 10 do 13 prepona koje jahač i konj moraju preskakati u
zadanom vremenu. Ovom disciplinom ispituje se sklad natjecatelja i konja te njihova
povezanost. Prepone unutar parkura postavljene su na način da ukoliko konj dotakne
jednu od njih ona je automatski oborena i par dobiva 4 kaznena boda. Visina prepone
može biti od 50, 60,80,90,100,110,120,130 pa sve do 160 centimetara. Ukoliko konj
pokazuje neposlušnost ili jahač pada, može doći do diskvalifikacije. Pobjednici su onaj
jahač i konj koji iz parkura izlaze sa najmanje kaznenih bodova u najkraćem vremenu.
Najzahtjevnije utakmice ove discipline održavaju se na visini od 160 centimetara.

 Dresurno jahanje predstavlja osnovu svih drugih jahaćih disciplina. Dresurno jahanje
ili dresura je jahački stil u kojem konj i jahač u potpunom skladu izvode prijelaze
između hoda, kasa i galopa, te na višem nivou izvode komplicirane figure Visoke
škole. Za dresurnu arenu propisane su dimenzije 40m x 20m ili 60m x 20m,
preporučuje se da je podloga pješčana, a mora biti ograđena bijelom ogradom u visini

10
Baban, M.; Zootehnika; (2011.); Konjogojska proizvodnja; Različiti načini uporabe konja;
Dobrobit konja; str. 153

26
 oko 30cm, te označena sa slovima sukladno s pravilima FEI. Natjecanja se ocjenjuju
bodovanjem od 0 do 10. Ocjenjuje se svaka kretnja i element posebno, te nakon
završenog testa podjeljuju se skupne ocjene za kretnje, zamah i potisak, poslušnost,
sjedište i poziciju jahača s bodovanjem od 0 (nije izvedeno) do 10 (izvrsno).

 Kasačke utrke disciplina su konjičkog sporta gdje nalazimo pasmine isključivo

uzgajane u čistoj krvi poput Američkog ili Francuskg kasača. Konji utrku moraju trčati
u čistome kasu, bilo kakav prijelaz u hod ili galop znači diskvalifikaciju. Kroz kasačke
utrke ispituje se brzina, izdržljivost i pravilnost kasa dok su konji upregnuti u laganu
dvokolicu – sulke u kojima sjedi i upravlja vozač. Trkaća staza ima eliptičan oblik,
dužine 600, 800, 1000, 1600 metara, ovisno o kategoriji konja koji trče utrku. Podloga
staze može biti travnata ili pješčana. Zastupljenost uzgoja kasačkih konja i kasačkih
utrka u našoj regiji slabo je zastupljena. Trke se trče na svega 3 hipodroma –
zagrebačkom, beogradskom i šabačkom hipodromu. Ergela “Diamant” u Lipiku, danas
jedina broji grla adekvatnog uzgojnog tipa za ovaj sport, prodaju usmjerava prema
zemljama Europske Unije koje njeguju disciplinu kasačkih utrka poput Švedske i
Francuske.

 Galopske utrke najraširenija su disciplina konjjičkog svijeta. Od Sjeverne i Južne

Amerike, Europe, dijelova Afrike pa sve do Azije, nalazimo poznata trkališta koja
stoljećima njeguju uzgoj galoperskih pasmina, trening grla i prodaju. Pasmine koje
najčešće susrećemo jesu arapski i engleski punokrvnjaci, američki quarter i
angloarapski konji. Grla koja se uzgajaju za ovu disciplinu predstavljaju neke od
najskupljih konja na svijetu, a njihova cijena prelazi I nekoliko stotina tisuća eura ili
dolara. Galopske utrke trče se po dobi konja koji sudjeluju u utrkama, tako imamo
utrke dvogodaca (dvogodišnji konji), trogodaca (trogodišnji konji), četverogodaca
(četverogodišnji konji) i slično. Ovisno o dobi, utreniranosti, izdržljivosti i brzini grla,
staza može biti dužine od 800,1000,1200 pa sve do 4000 metara. Galopske staze
najčešće su pješčanog tipa, iako u nekim zemljama svijeta konji trče i na pravnatoj
površini. Kao i kod kasačkih utrka staza mora biti eliptičnog oblika, širine 20 do 30
metara. Džokej ili jahač skupa sa opremom koju konj nosi ne bi smio prelaziti težinu

27
 od 60 kilograma. Danas na našem području galopske pasmine se uzgajaju u privatnim
štalama i ergelama ili na državnim hipodromima poput sinjskog, zagrebačkog i
beogradskog. Najviše postignuća po pitanju uzgoja, osvojenih utrka i derbija broji
ergela “Surčin” u Srbiji koja se bavi uzgojem engleskog punokrvnjaka.

 Zaprežni sport najstarija je konjička disciplina te jedan od najstarijih sportova. Turniri

po kojima se vožnja zaprega odvija podijeljeni su na tri dijela. Prvi dio je dresura, drugi
dio je maraton i posljednji dio je vožnja preciznosti. Cilj dresurnog dijela natjecanja
jest ocjena slobode, isprevnosti koraka, usklađenosti konja, držanja konja i slično.
Tijekom natjecanja ocjenjuje se i vozač kroz njegov stil, kontrolu konja, stanje orme i
fijakera, odora te ukupan dojam. Cilj druge etape odnosno maratona jest ocjena snage,
fizičke spremnosti, izdržljivosti i poslušnosti konja te vozačev odnos sa konjem.
Posljednja te ujedno najzahtjevnija etapa jest vožnja preciznosti gdje je vozač dužan sa
svojim konjima preći parkur od najviše 20 prepreka, plastičnih čunjeva, mostova,
zavoja i slično. Pobjednik samog turnira jest onaj tim koji je kod ukupnog zbrajanja
bodova kroz sva tri dijela turnira ostvario najveći broj bodova. Zaprege se na
natjecanjima mogu vidjeti kao dvoprezi (upregnuta 2 konja), četveroprezi (upregnuta 4
konja), jednoprezi (jedan konj upregnut) i tandem (jedan konj upregnut ispred drugog).
Danas se ova disciplina na našem području najviše njeguje u Slavoniji i Vojvodini,
gdje možemo vidjeti brojne privatne štale i ergele poput ergele Kelebija, Dorić i slične,
kako se natječu po brojnim europskim i svjetskim natjecanjima. Hrvatske Državne
ergele Lipik i Đakovo grla uzgajaju najviše u smjeru zaprežnog sporta.

 Endurance poznato još kao daljinsko jahanje kroz cijelo vrijeme natjecanja ispitiva
izdžjivost, brzinu i koncentraciju konja zajedno sa jahačem i njegovim poznavanjem
terena koji je zadan za prelazak. Jahač mora poznavati tempo, kretanje i sposobnost
njegovog konja kroz najčešće nepoznati teren. Natjecanje je podijeljeno u 2 do 6 etapa,
ovisno o utreniranosti konja i jahača te dužini staze. Na kraju svake etape previđena je
stanka za odmor prilikom koje veterinar obavezno vrši pregled životinje, odlučuje na
temelju pulsa konja i vremena za odmor je li grlo dalje spremno za utrku ili je
diskvalificirano. Normalan puls u trenutku odmora između etapa ne smije prelaziti 56

28
 do 58 otkucaja po minuti. Jahači tijekom utrke imaju pravo samo odabrati tempo po
kojemu će trčati utrku, ali dopuštena su sva kretanja osim hoda, također jahač ima
pravo i kretati se pored konja. Rezultati će se određivati prema vremenu, gdje su
najbolje prolazno vrijeme te spremnost konja i jahača uvjet za najveći broj bodova.
Endurance se trči na četiri razine, prva ili A razina jesu utrke dužine od 20 do 40
kilometara, druga ili B razina su utrke od 41 do 80 kilometara, treća ili C razina su
utrke od 81 do 120 kilometara te posljednja i najteža D razina jesu sve utrke čija je
minimalna dužina 120 kilometara. Na našem području najveći broj sudionika
konjičkog sporta bavi se upravo endurance jahanjem. Neki od najtrofenijih klubova
kako u Hrvatskoj, Srbiji ili BiH tako i u Europi jesu Konjički klub “Vinia” iz
Bjelovara, Konjički klub “Garić” iz Garešnice, Konjički klub “Šebalj” iz Gospića te
Konjički klub “Stina” iz Gruda u Bosni i Hercegovini. Navedeni klubovi također se
bave i uzgojem grla za endurance jahanje, poput arapskih punokrvnjaka, akhal teke i
sličnih pasmina.

 Polo predstavlja glavnu momčadsku disciplinu konjičkog sporta. Glavni cilj cijele
utakmice jest pogodak i usmjeravanje lopte kroz zadani prostor, dok je jahač na konju
u laganom galopu. Lopta se udara palicom (najčešće od bambusa). Tim se sastoji od 4
para konja i jahača, a pobjednik je onaj tim koji ostvarinajviše pogodaka. Polo je
trenutačno na našem području zastupljen u Konjičkom klubu “Sveta Eufemija” u
Rovinju, gdje se jedan puta godišnje organizira polo turnir na kojem sudjeluju gosti i
timovi iz cijele Europe.

Uz prethodno navedene dicipline važno je istaknuti i nekoliko njih koje nažalost na našem
području još uvijek nisu zastupljenje, ali imaju veliki potencijal.

 Voltažiranje ili još poznato kao akrobatsko jahanje disciplina je gimnasticiranja jahača
na leđima konja. Dok je konj u laganome galopu – canteru, jahač uz pomoć osobe koja
kontrolira konja i drugih jahača u timu izvodi akrobacije. Tim se najčešće sastoji od 8
do 10 jahača i jednog konja.

29
 Western jahanje predstavlja poseban tip i stil jahanja njegovan kroz sjevernoameričku
kulturu i povijest. Kod western jahanja razlikujemo nekoliko poddisciplina poput
reininga, barrel racinga, gymkhane, team ropinga i slično.

Slika 17. dvopreg tandem

30
10. Terapijsko i rekreativno jahanje

Osim sportskih disciplina i alternativnih načina uzgoja i korištenja konja, danas možemo
reći da je svrha konja najcjenjenija kroz njegovo terapijsko djelovanje. Terapijsko jahanje
predstavlja oblik jahanja i druženja s konjima najmjenjen naprije djeci i odraslima s
posebnim potrebama. Terapijskim jahanjem se također mogu baviti i osobe sa bilo kojim
oblikom motoričkih poremećaja, psihičkim poteškoćama i slično. Potrebiti svoje vrijeme
provode na leđima konja u svrhu terapije, rehabilitacije te općenitog poboljšanja života.
Terapija jahanjem obavezno se provodi uz nadzor instruktora posebno educiranog za ovaj
vid jahanja kroz zadane vježbe za jahača. Vježbe se izvode bez sedla kako bi impulsi
konjskog hoda što bolje utjecali na tijelo jahača koji odrađuje vježbe. Uz terapijsko jahanje
danas vežemo i parakonjaništvo, natjecanje u dresurnom jahanju za osobe s posebnim
potrebama.

Rekreativno jahanje predstavlja u današnjem svijetu bilo kakav oblik jahanja ili imanja
konja bez natjecateljskog ili uzgojnog profita. Rekreativnim jahačima se smatraju osobe
koje svoje slobodno vrijeme provode jašući konje ili brinući se za njih gdje im to postaje
primarni hobi. Također uz rekreativno jahanje možemo vezati i konjički turizam.
Posljednjih godina u našoj široj regiji sve je više dostupno turističko jahanje, gdje većinom
grupa jahača turista sa svojim voditeljem – iskusnom i educiranom osobom, provodi
nekoliko sati jahanja u prirodi. Ovaj oblik turizma idealan je za promociju svih ljepota
naših krajeva kroz što prirodniji i opušteniji način.

31
11. Literatura

1. Baban, M. (2011.), Zootehnika; Konjogojska proizvodnja, Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku
2. Constantino, M., Lang, A. (2006.), Complete Horse, D&S Books Ltd.
3. Jovanovac, S. (2012.), Principi uzgoja životinja, Sveučilište J.J. Strossmayera u
Osijeku
4. Vogel, C. (1995.), Complete horse care manual, Dorling Kindersley Limited
5. Brehm, A.E. (1966.); Der Farbige Brehm; Verlag Herder KG, Breisgau; prijevod:
Vlatko Šarić; Život životinja, (1989.); Tiskarna Mladinska knjiga, Ljubljana
6. Dobranić , V., A. Večkovec , M. Kadivc, B. Njari; Konjsko meso i hippophagia;
(2008.); Stručni rad ; Sveučilište u Zagrebu; Veterinarski fakultet; Zavod za
higijenu i tehnologiju animalnih namirnica

Internet stranice :

1. Udruga za terapijsko i rekreacijsko jahanje „Nada – Vrbovec“, (2017.); Što je

terapijsko jahanje; http://www.nada-vrbovec.hr/terapijskojahanje/5-to-je-terapijsko-
jahanje.html , pristupljeno 11. studenog, 2019.
2. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; Domaći konj; Konji ;
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=33021 ,
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33013 , pristupljeno 14. studenog,
2019.
3. A. Brezovečki; Proizvodnja, sastav i svojstva kobiljeg mlijeka, Mljekarstvo;
Sveučilište u Zagrebu; Agronomski fakultet; Zavod za mljekarstvo;

32
file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Mljekarstvo_26_11_2014_217_227_pdf.pdf ,
pristupljeno 15. studenog, 2019.

POPIS SLIKA

slika 1. Internet stranica “Konjeništvo”; Razvoj konja ;

https://sites.google.com/site/konjenistvohana/home/zanimivosti/razvoj-konja ;
pristupljeno 8. studenog, 2019.

slika 2.Vogel, C.; Complete horse care; Bad leg conformation in horses ;(str. 19)

slika 3.Pinterest; Horse Gallop;

(2019.);https://www.pinterest.com/pin/658721882969127744/ ; pristupljeno 8.
studenog, 2019.

slika 4.Wikipedia; Secretariat (horse);

(2019.);https://en.wikipedia.org/wiki/Secretariat_(horse) ; pristupljeno 11.
studenog, 2019.

slika 5. Pinterest; Percheron horse;

https://www.pinterest.com/pin/152489137370301828/ ; pristupljeno 11. studenog,
2019.

slika 6. The Horse Magazine; Contender;

(2014.);http://www.horsemagazine.com/thm/2010/08/contender/ ; pristupljeno 11.
studenog, 2019.

33
slika 7.Pets4Homes; Haflinger horse;
https://www.pets4homes.co.uk/breeds/horses/haflinger/ ; pristupljeno 12. studenog,
2019.

slika 8.Natuurlikefoto.nl ; Shetland pony ; https://www.postcards-for-

postcrossing.com/postcard-Shetlandpony-459 ; pristupljeno 11. studenog (2019.)

slika 9. De Raza Tienda Hipica; Pura raza Espanola;

https://tiendahipicaderaza.es/blog/news/historia-del-pura-raza-espanol-pre ;
pristupljeno 11. studenog, 2019.

slika 10.Horse Journals; Clydesdale horse;

https://www.horsejournals.com/popular/breed-profiles/celebrating-clydesdale;
pristupljeno 11. studenog, 2019.

slika 11. PetGuide; Shetland pony ;

https://www.petguide.com/breeds/horse/shetland-pony/; pristupljeno 12. studenog,
2019.

slika 12. Konjogojstvo; Hrvatski hladnokrvni konj;

https://www.njuskalo.hr/konjogojstvo/konji-hrvatski-hladnokrvnjak-oglas-
17470370; pristupljeno 12. studenog, 2019.

slika 13. Sisak Portal; Hrvatski posavac; https://sisakportal.hr/tag/odabir-

najljepseg-pastuha-hrvatski-posavac/?cbg_tz=; pristupljeno, 12. studenog, 2019.

34
slika 14. Wikipedia; Međimurski konj:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Me%C4%91imurski_konj_(Croatia)_-
_tamni_alat.jpg; pristupljeno 12. studenog, 2019.

slika 15.Wikipedia; Bosanski brdski konj;

https://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanski_brdski_konj; pristupljeno 12. studenog,
2019.

slika 16.Službene stranice Parka prirode Lonjsko polje; Hrvatski posavac;

http://www.pp-lonjsko-polje.hr/new/hrvatski/novosti.html; pristupljeno 12.
Studenog, 2019.

slika 17.Moje-Đakovo.com; dvopreg tandem;https://moje-djakovo.com/na-

svecanosti-za-512-rodjendan-ergele-predstavljen-jedinstveni-dvopreg-tandem/;
pristupljeno 15. studenog, 2019.

35