Kauzalno istraživanje je kompleksan zadatak posebno u društvenim naukama. Međutim, kako navode King, Keohane i Verba to ne bi trebalo da obeshrabri istraživače u postavljanju kauzalnih hipoteza. Polazeći od definicije kauzalnosti u kojoj se ona shvata kao "kauzalni efekat" koji proističe iz uticaja koji nezavisna varijabla ima na zavisnu, gde nezavisna varijabla predstavlja pretpostavljeni uzrok, dok zavisna pretpostavlja ishod kojim se istraživač bavi. U knjizi “Why nations fail” autora Acemoglu i Robinson postavljaju kauzalnu hipotezu prema kojoj nacije ‘uspevaju’ zahvaljujući izgradnji jakih institucija koje otvaraju prostor uspostavljanju uslova za jaku ekonomiju koja zastupa podsticajne mere proizvodnje. U ovom odnosu kauzaliteta, kauzalni efekat je stepen ekonomskog razvoja zemlje, dok je nezavisna varijabla stepen razvoja institucionalizma koja na njega utiče. Ovaj problem kauzaliteta autori rešavaju najslikovitije na primeru grada Nogales u Americi koji se jednim svojim delom nalazi u Meksiku a drugim u SAD. Postavljajući stepen ekonomskog razvoja grada u kauzalni odnos, autori navode da je uzrok izgradnje jakih institucija u SAD upravo bila činjenica da su britanski kolonizatori koji su došli na siromašniji deo zemlje nego španski konkvistadori, bili prinuđeni da lokalnom stanovništvu daju podsticaje za proizvodnju kako bi opstali- u ekonomskom ali i egzistencijalnom smislu. Ti počeci parlamentarizma, koji su bili de facto rezultat nemogućnosti uspostavljanja autoriteta i nameta nad lokalnim stanovništvom bili su zaslužni za razvoj jakog demokratskog sistema u severnom delu Amerike. S druge strane, u južnom delu grada Nogales, lociranom na teritoriji Meksika, stanovništvo danas ima neuporedivo lošije uslove za život- uzrok za to prema autorima, opet treba tražiti u istoriji ovog dela teritorije. Dolazak španskih konvistadora u 16. veku uspostavio je način uređenja društva utemeljen na koncentraciji moći u rukama vladajućih elita. Samim tim, lokalno stanovništvo podeljeno u tzv. encomiende nije imalu nikakvu korist od sopstvenog rada. Društvena zajednica utemeljena na strahovladi i koncentraciji bogatstva u rukama malog dela povlašćene elite, prema autorima dovodi do onoga što danas opisujemo kao “slabe države”- države u kojima su institucije privatizovane od strane autoritarnih režima na vlasti, u kojima je stanovništvo osiromašeno i bez garantovanih političkih, ekonomskih i ljudskih prava. U isto vreme, prisutan je i proces obrnute kauzalnosti gde države koje su u jednom momentu postojanja bile jake, ili neko duže vreme ostaju industrijski/tehnološki/vojno jake, ipak finalno ‘propadaju’ upravo zbog zatvorenosti institucija i lišavanja stanovništva koristi od sopstvenog rada- što je u opisanom kauzalnom odnosu glavni preduslov za jaku ekonomiju.