Interna Skripta VRSTE ISPLAKA

Gaurina-Međimurec, N.
: Bušotinski fluidi – Isplaka (Vrste isplaka) 1

______________________________________________________________________________________
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI
FAKULTET
BUŠOTINSKI FLUIDI I
ISPLAKA – III dio: Vrste isplaka
Prof.dr.sc. Nediljka Gaurina-Međimurec
ZAGREB, 2009.
Gaurina-Međimurec, N.: Bušotinski fluidi – Isplaka (Vrste isplaka) 2
______________________________________________________________________________________
NAPOMENA:
Skripta “ISPLAKA – III dio: Vrste isplaka” je radna, nerecenzirana verzija nastavnog
materijala, a namijenjena je studentima III. godine studija naftnog rudarstva koji slušaju
kolegij “BUŠOTINSKI FLUIDI I” kao pomoć u svladavanju gradiva iz navedenog kolegija.
Predstavlja autorsko djelo i bez odobrenja autora ne smije se koristiti u druge svrhe.
Prof. Prof.dr.sc. Nediljka Gaurina-Međimurec

______________________________________________________________________________________
SADRŽAJ Stranica
4. VRSTE ISPLAKA................................................................................................................6
4.1. ISPLAKE NA BAZI VODE……………………………………………………………..8

4.1.1. Voda……………………………………………………………………………..8
4.1.2. Aktivna čvrsta faza................................................................................................8
4.1.3. Inertna čvrsta faza..................................................................................................9
4.1.4. Kemijska faza........................................................................................................9
4.2. PODJELA ISPLAKA NA BAZI VODE………………………………………………10

4.2.1. Bentonitna isplaka (suspenzija bentonita u vodi)…………...………………….10
4.2.2. Kemijski obrađene isplake..................................................................................15
4.2.2.1. Inhibirajući mehanizmi dispergatora…………………………………….17
4.2.2.2. Kalcijske isplake (vapnena i gipsna)…………………………………….18
4.2.2.3. Kalijska isplaka………………………………………………..……………19
4.2.2.4. Magnezijska isplaka……………………………………………………….19
4.2.2.5. Lignosulfonatna isplaka………………………….……………………….19
4.2.2.5. Silikatna isplaka…………………………………………………………….22
4.2.2.6. Slane i solju zasićene isplake……………………………………………..25
4.2.2.8. Polimerne isplake…………………………………………………………25
4.2.2.9. Drill-in fluidi………………………………………………...………………26
4.3. ISPLAKE NA BAZI ULJA…………………………………………………………….31
4.4. SINTETIČKE ISPLAKE…………...………………………………………………….36
4.5. POSEBNA SREDSTVA ZA ČIŠĆENJE KANALA BUŠOTINE...............................40

4.5.1. Bušenje uz primjenu plina (zrak ili dušik)..........................................................44
4.5.2. Bušenje uz primjenu magle.................................................................................49
4.5.3. Bušenje uz primjenu pjene..................................................................................50
4.5.4. Bušenje uz primjenu plinizirane isplake.............................................................51
______________________________________________________________________________________
POPIS SLIKA Stranica
Slika 4.2.1. Usporedba djelovanja neinhibirane i silikatne isplake………………………..….23

Slika 4.2.2. Zatvaranje mikrofrakturiranih šejlova silikatima…………………………...……23
Slika 4.2.3. Stabilizacija krede silikatima…………………………………………...………..24
Slika 4.5.1. Raspon gustoće fluida za čišćenje kanala bušotine................................................41
Slika 4.5.2. Shematski prikaz radnih fluida s različitim udjelom zraka ...................................43
Slika 4.5.3. Tipično sigurno područje bušenja u uvjetima podtlaka (prozor)...........................44
Slika 4.5.4. Zatvoreni sustav optoka.........................................................................................45
Slika 4.5.5. Bušenje uz primjenu zraka.....................................................................................46
Slika 4.5.6. Tlačni zračni vod....................................................................................................48
Slika 4.5.7. Rotacijski preventer……………………………………..……………………….48
Slika 4.5.8. Bušenje uz primjenu pjene.....................................................................................50
Slika 4.5.9. Raspored fluida u bušotini……………………………………………………….53
Slika 4.5.10. Bušenje uz primjenu plinizirane isplake..............................................................54
______________________________________________________________________________________
POPIS TABLICA …………Stranica
Tablica 4.2.1. Tipični sastav isplake za početno bušenje ………………………………….…….10

Tablica 4.2.2. Sastav isplake 1..................................................................................................11
Tablica 4.2.3. Rezultati ispitivanja isplake 1………………………………………………....12
Tablica 4.2.4. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 1………...………….13
Tablica 4.2.5. Sastav isplake 2..................................................................................................13
Tablica 4.2.6. Rezultati ispitivanja isplake 2…………………………………………...…….14
Tablica 4.2.7. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 2……………………15
Tablica 4.2.8. Sastav lignosulfonatne isplake……………………………………………….20
Tablica 4.2.9. Rezultati ispitivanja lignosulfonatne isplake………………………………….21
Tablica 4.2.10. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela lignosulfonatne isplake…...22
Tablica 4.2.11. Sastav Drill-in fluida........................................................................................28
Tablica 4.2.12. Rezultati ispitivanja Drill-in fluida..................................................................29
Tablica 4.2.13. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela drill-in fluida.......................30
Tablica 4.3.1. Svojstva nekih ulja za pripremu uljnih isplaka……………………………..…31
Tablica 4.3.2. Prosječni sastav isplaka na bazi ulja ……………………………….……...….32
Tablica 4.3.3. Vrijednosti osmotskog tlaka za različite koncentracije CaCl2…………..…….33
Tablica 4.3.4. Vrijednosti osmotskog tlaka za različite koncentracije NaCl............................33
Tablica 4.3.5. Aktiviteti otopina NaCl i CaCl2…………………………………………...…..34
Tablica 4.4.1. Primjeri sintetičkih isplaka (naziv aditiva je ujedno naziv tipa isplake)............36
Tablica 4.4.2. Sintetičke isplake kompanije MI-SWACO ………………………………............37
Tablica 4.5.1. Raspon gustoće kompresibilnih i nekompresililnih fluida ………………………41
Tablica 4.5.2. Parametri tipični za bušenje uz primjenu fluida male
gustoće………………..42Tablica 4.5.3. Ovisnost količine zraka, isplake i PAT o promjeru i
dubini bušotine... ..........51
______________________________________________________________________________________
4. VRSTE ISPLAKA
Danas postoje brojne (preko stotinu) isplake za različite namjene i uvjete bušenja, ali glavni
zadatak svih isplaka (fluida za ispiranje) (engl. mud, drilling fluid, drilling system) je uspješna
izrada kanala bušotine. Koji će se tip isplake upotrijebiti u konkretnom slučaju ovisi o:
sastavu stijena kroz koje se kanal bušotine izrađuje te pojavama koje se očekuju tijekom
izrade kanala bušotine (dotok slojnog fluida, zagađivanje isplake, visoke temperature itd.).
Premda kod rotacijskog bušenja sve isplake imaju jednake zadatke, njihova svojstva se
prema potrebi mogu mijenjati kako bi se postigla brza, sigurna i uspješna izrada kanala
bušotine. Odabir, priprema i odgovarajuća obrada isplake te primjena odgovarajućeg režima
ispiranja imaju ključnu ulogu pri izradi vodoravnih bušotina. Po osnovnim svojstvima
najbolje odgovara onaj tip isplake primjenom kojeg je uspješno izrađen vertikalni i/ili
zakrivljeni kanal bušotine u istim ili sličnim stijenama.
Isplaka je posebna tekućina koja se utiskuje u bušotinu kroz niz bušaćih alatki. Izlazi
kroz mlaznice na dlijetu i vraća se prstenastim prostorom na površinu. Pri protjecanju
bušotinom, isplaka obavlja brojne zadatke važne za učinkovit i siguran proces izrade bušotine.
Isplaka se dizajnira tako da sastavom i svojstvima odgovara uvjetima u kanalu bušotine,
sastavu i svojstvima stijena kroz koje se buši, a da pri tom bude ekonomski i ekološki
prihvatljiva. Zadaci koje isplaka obavlja tijekom izrade kanala bušotine su (Gaurina-
Međimurec 2009): (1) iznošenje krhotina razrušenih stijena iz kanala bušotine, (2) ostvarenje
odgovarajućeg protutlaka na stijenke kanala bušotine, (3) održavanje stabilnosti kanala
bušotine, (4) podmazivanje i hlađenje bušaćih alatki u bušotini, (5) zadržavanje krhotina u
stanju lebdenja za vrijeme prekida optoka isplake, (6) omogućavanje mjerenja i drugih radova
u bušotini, (7) smanjenje težine niza bušaćih alatki, (8) smanjenje oštećenja ležišnih stijena,
(9) sprječavanje korozije bušaćih alatki i zaštitnih cijevi, (10) povećanje brzine bušenja i (11)
smanjenje štetnog utjecaja na okoliš i postizanje veće sigurnosti za vrijeme izvođenja radova.
Isplaka se sastoji od kontinuirane tekuće faze u koju se dodaju različiti aditivi radi
podešavanja njenih svojstava u skladu sa zahtjevima procesa bušenja. Sastav isplake može biti
jednostavan (npr. isplaka za početno bušenje; bentonitna suspenzija), ali i vrlo složen ovisno o
bušotinskim uvjetima kao što su tlak, temperatura, sastav stijena kroz koje se buši i drugo.
U procesu izrade kanala bušotine mogu se koristiti različite isplake koje se prema
kontinuiranoj fazi dijele na:
 isplake na bazi vode,

 isplake na bazi ulja,
 sintetičke isplake i
 plinovite medije.
U praksi se najviše primjenjuju različite isplake na bazi vode. Za početno bušenje

uglavnom se koriste jednostavne isplake – lagano obrađene bentonitne suspenzije. Sa
povećanjem dubine bušotine dolazi se u područja većih temperatura i većih tlakova što
zahtijeva i obradu osnovne isplake dodavanjem odgovarajućih aditiva. Na taj način nastaju
isplake složenijeg sastava koje često dobivaju naziv po aditivu koji je važan za njihovo
ponašanje. Koji će se tip isplake odabrati i primijeniti u praksi ovisi o:
______________________________________________________________________________________
 namjeni (bušenje za uvodnu, tehničku ili proizvodnu kolonu; metoda

opremanja, tip proizvodnje),
 stijenama i svojstvima stijena (šejlovi, pješčenjaci, anhidriti, propusnost
stijena i dr.),
 vodi za pripremu isplake (tip vode, koncentracija klorida, tvrdoća vode),
 mogućim ili očekivanim problemima (problematični šejlovi, obljepljivanje
dlijeta/BHA, prihvat, iscrpljeni pješčenjaci),
 bušaćoj garnituri/opremi (udaljena lokacija, ograničena površina,
mogućnosti miješanja, isplačne sisaljke, oprema za uklanjanje čvrstih čestica),
 mogućnosti zagađenja isplake (zagađivači: čvrste čestice, cement, sol,
anhidrit/gips, CO2, H2S) i
 podacima o bušenju (promjer kanala, nagib kanala, torzija/nateg, mehanička
brzina bušenja, gustoća isplake, maksimalna temperatura).
Gotovo je uobičajeno da se tijekom izrade svake bušotine koristi nekoliko različitih tipova
isplake.
______________________________________________________________________________________
4.1. ISPLAKE NA BAZI VODE
Isplake na bazi vode (engl. Water-Based Fluids –WBF or Water-Based Muds - WBM)
su isplake u kojima je kontinuirana faza voda. Uglavnom se sastoje od četiri osnovne
komponente:
 slatke ili slane vode (> 90%),
 aktivnih koloidnih čestica, i
 nertnih čestica i
 vodotopivih aditiva (kemikalija).
Aditivima se podešavaju svojstva isplake kako bi se djelotvorno odvijao procesa
bušenja. Udjeli pojedinih komponenti i interakcije među njima daju različite tipove i različita
svojstva isplaka na bazi vode. Podešavanjem sastava svakog pojedinog tipa isplake mogu se
podešavati njegova svojstva. Isplake na bazi vode se u praksi bušenja najviše koriste (> 80%
slučajeva) zbog niske cijene, jednostavnosti pripreme i neznatnoga štetnoga utjecaja na okoliš.
4.1.1. Voda
U isplakama na bazi vode, kao kontinuirana faza mogu se koristiti različiti tipovi vode
(slatka ili slana, tvrda). Na izbor tipa vode koji će se koristiti u isplaci utječu sljedeći faktori:
 raspoloživost (dostupnost vode na lokaciji),
 vrste geoloških formacija (vodoosjetljivost stijena, mogućnost oštećenja),
 vrste aditiva (utjecaj pH i saliniteta vode na njihovu topivost),
 tip EK mjerenja (utjecaj saliniteta kontinuirane faze na točnost rezultata).
Navedene kriterije treba pažljivo odmjeriti (jedan u odnosu na drugi) da bi se postigao

konačni kompromis. Ekonomičnost (tj. cijena slatke vode) igra veću ulogu u izboru vode nego
u izboru tipa isplake (npr. isplake na bazi morske vode u odnosu na isplake na bazi slatke
vode). S praktičnog stanovišta, posebno u slučaju radova na udaljenim odobalnim (engl.
offshore) lokacijama ili u područjima koja i inače prisutna nestašica vode, cijena transporta
može utjecati na odluku o upotrebi slatke vode.
Primarna funkcija kontinuirane faze, a to je kod ovih isplaka – voda, je da omogući

početnu viskoznost koja se može mijenjati radi postizanja željenih reoloških svojstava.
Viskoznost slatke vode pri standardnim uvjetima (P = 110,387 kPa i T = 15,6 C)
iznosi 1,1 mPa·s.
Druga funkcija kontinuirane faze (vode) isplake je da zadrži u suspenziji aktivne
koloidne čestice kao što su čestice bentonita, te inertne čestice kao što su čestice barita i
krhotine razrušenih stijena.
Kontinuirana faza (voda) predstavlja medij u kojem se otapaju aditivi koji se dodaju u
isplaku radi njenog kondicioniranja odnosno radi podešavanja njenih svojstava. Na
djelotvornost dodanih aditiva utječu pH vrijednost i salinitet kontinuirane faze.
4.1.2. Aktivna čvrsta faza
U isplakama na bazi vode aktivne čvrste, koloidne čestice su čestice gline.

Dodavanjem gline, u vodu ili u isplaku, dolazi do povećanja gustoće, viskoznosti, naprezanja
______________________________________________________________________________________
pri pokretanju, te do smanjenja filtracije. Gline koje se koriste u isplakama na bazi slatke vode
obično se dijele u tri glavna tipa: montmorilonitna, kaolinitna i ilitna glina. Najčešće se koristi
montmorilonitna glina zbog njene izražene sposobnosti da nakon primjene smicanja jednoliko
bubri u slatkoj vodi, uslijed čega nastaje kvalitetna, homogena bentonitna suspenzija. U
literaturi o isplaci nazivi montmorilonit i bentonit često se koriste kao sinonimi. Zamjenjiva
upotreba ovih termina je prihvatljiva jer se bentonit definira kao tip gline u kojem prevladava
mineral montmorilonit.
Atapulgitna glina, koja može bubriti i u slatkoj i u slanoj vodi, uglavnom se koristi u
isplakama na bazi slane vode.
Gline prisutne u isplakama na bazi vode potječu iz dva različita izvora, to su:
 gline koje se dodaju namjenski da osiguraju reološka svojstva i kontrolu
filtracije (komercijalne gline: bentonit i atapulgit),
 prirodne gline, na koje se nailazi tijekom bušenja kroz različite formacije, pa
one mogu biti inkorporirane u isplaku.
4.1.3. Inertna čvrsta faza
Inertne čestice u isplaci mogu se klasificirati ili kao oteživači ili kao čestice razušenih
stijena (zagađivači). Gustoća bentonitne suspenzije najčešće nije dovoljna za kontrolu slojnog
tlaka, te se u nju moraju dodati oteživači da bi se postigla željena gustoća isplake. Oteživači
(barit, hematit, galenit, kalcijev karbonat) su kemijski inertne čvrste čestice. Oni posjeduju
gustoću koja je dovoljna da osigura potreban hidrostatički tlak na dno bušotine. Oteživači koji
se koriste u isplaci na bazi vode moraju biti vodomočivi radi postizanja odgovarajuće
suspenzije u kontinuiranoj fazi.
4.1.4. Kemijska faza
Iako se isplake na bazi vode tradicionalno mogu razmatrati kao da su

sastavljene od tri prethodno opisane komponente, one u današnje vrijeme kao svoj integralni
dio sadrže i različite druge aditive (kemikalije). Skoro svi aditivi koji se koriste u isplakama
na bazi vode djeluju na svojstva isplake na više načina i obično imaju primarne i sekundarne
funkcije. Osim barita i gline, isplačni aditivi se koriste u malim količinama. Na osnovu
njihovih specifičnih funkcija, isplačne aditivi je moguće podijeliti u sljedeće grupe:
 aditivi za povećanje viskoznosti – viskoziferi (biopolimeri: XC, welan, diutan, guar

guma),
 dispergatori (razrjeđivači – stari naziv, deflokulatori) (polifosfati, tanini, lignini,
lignosulfonati),
 aditivi za smanjenje filtracije (škrob, smole, polianionska celuloza (PAC), Na-CMC,
Na-poliakrilat),
 podmazivači, deterdženti, emulgatori, PAT-i,
 materijali za zatvaranje mjesta gubljenja isplake (engl. Lost Circulation Materials –
LCM) (mljevene orahove ljuske, liskuni (tinjci), suhi repini rezanci, celofanski
listići, mljeveni CaCO3 i dr.),
 inhibitori korozije i dr.
______________________________________________________________________________________
4.2. PODJELA ISPLAKA NA BAZI VODE

Isplake na bazi vode mogu se prema sastavu podijeliti na:
 kemijski neobrađene isplake (voda i bentonitna suspenzija) i
 kemijski obrađene isplake (fosfatna, taninska, lignitska, vapnena, gipsna, kalijska,
magnezijska, kalcijska, isplaka na bazi morske vode, slana ili djelomično slana,
zasićena slana, silikatna, glikolna, MMH, MMS, polimerna, itd.).
4.2.1. Bentonitna isplaka (suspenzija bentonita u vodi)
U određeni uvjetima za ispiranje kanala bušotine može se koristi voda ili neobrađena
bentonitna suspenzija. Bentonitna suspenzija predstavlja tip osnovne isplaka koja se obradom
odgovarajućim aditivima može prevesti u različite tipove isplaka na bazi vode. Ova se isplaka
obično koristi za početno bušenje. U nastavku bušenja slojne gline ulaze u isplake. Za njihovo
uklanjanje iz isplake koristi se površinska oprema za uklanjanje čvrstih čestica. Prirodne gline
koje po svom sastavu mogu biti bentonitne gline ulaskom u isplaku, kao krhotine razrušenih
stijena, izazvaju povećanje viskoznosti isplake. Zbog toga se ova isplaka naziva "prirodna
isplaka" i često je jako smično-razrjeđujuća. Prednosti ove isplake su mala cijena i velika
mehanička brzina bušenja.
Za početno bušenje uglavnom se koriste jednostavne isplake – lagano obrađene
bentonitne suspenzije (Tablica 4.2.1.).
Tablica 4.2.1. Tipični sastav isplake za početno bušenje
Komponenta Koncentracija Funkcija

Voda 1 m3 Bazni fluid
Bentonit 70 kg/m3 Viskoznost i filtracija
Ekstender bentonita 0,3 kg/m3 Izdašnost bentonita
NaOH 1 – 2 kg/m3 Kontrola pH vrijednosti
Polianionska celuloza 1 kg/m3 Viskoznost
Na2CO3 1 kg/m3 Kontrola tvrdoće vode
S povećanjem dubine bušotine dolazi se u područja većih temperatura i većih tlakova

što zahtijeva i obradu osnovne isplake dodavanjem odgovarajućih aditiva. Na taj način nastaju
isplake složenijeg sastava koje često dobivaju naziv po aditivu koji je važan za njihovo
ponašanje.
Prije dostizanja nekog kritičnog dijela bušotine neotežane bentonitne suspenzije
obradom se prevode u neku drugu isplaku. Radi lakše konverzije treba održavati nizak sadržaj
čestica u isplaci. Budući da isplaka nije otežana, ona ima mali efekt uzgona na krhotine pa
čišćenje kanala bušotine ovisi o viskoznosti isplake i dobavi.
Plastična viskoznost trebala bi biti mala, tako da se sposobnost iznošenja mora postići
s većim vrijednostima naprezanja pri pokretanju. Kemijski deflokulanti jako smanjuju
naprezanje pri pokretanju i viskoznost što može dovesti do neadekvatnog čišćenja kanala
bušotine. Prema tome, upotreba kemijskih deflokulanata u ovoj bi isplaci trebala biti striktno
ograničena.
______________________________________________________________________________________
Ukoliko je potrebna mala vrijednost filtracije, treba je postići dodavanjem bentonita

(prehidratiranog ako se koristi u slanoj vodi) i odgovarajućeg aditiva za smanjenje filtracije
(npr. škrob, CMC ili PAC). Tipične vrijednosti različitih svojstava ove isplake su:
 gustoća: 1020 - 1200 kg/m3
 Marshova viskoznost: 36 - 55 API s
 plastična viskoznost: 5 - 9 mPa·s
 naprezanje pri pokretanju: 6,12 – 12,75 Pa
 čvrstoća početnog gela: 2,55 - 5,1 Pa
 čvrstoća 10-min gela: 5,1 - 10,2 Pa
 pH vrijednost: 8,5 - 10,5
 filtracija: prema potrebi.
U nastavku se za ilustraciju sastava i svojstava ovog tipa isplake prikazuju podaci za dvije
isplake (Tablice 4.2.2. do 4.2.7):
 Isplaka 1 (voda + bentonit + škrob+guar gum + NaOH)
 Isplaka 2 (voda + bentonit + PAC LV)
Tablica 4.2.2. Sastav isplake 1
Isplaka 1
Komponenta Količina UZORAK
AVA Baker EMEC M-I Baroid
Vodovodna 1000 ml Voda Voda Voda Voda Voda
voda
Bentonit 40 g Avagel Milben EMECgel Bentonit Bentonit
Škrob LT 3g Victosal MILSTARCH POLYTREX Polysal Dextride
Guar Gum 1g Avagum Guar Gum Guar Gum Guar Gum Guar Gum
NaOH 1g NaOH NaOH NaOH NaOH NaOH
Pripremanje isplake 1 odvijalo se sljedećim redoslijedom:
1. Dodati bentonit u vodu (dodano 40 g bentonita u 1000 ml vode) i miješati 15 minuta,

2. Dodati škrob (dodano 3 g) i miješati 20 minuta,
3. Dododati odgovarajuću količinu Guar Gum (dodan 1 g) i miješati 15 minuta.
4. Dododati NaOH (dodan 1 g) i miješati 5 minuta,
5. Ostaviti da miruje 24 sata,
6. Nakon 24 sata (sljedeći dan) promiješati 5 minuta pri 1. brzini (3000 o/min) i ispitivati.
Rezultati ispitivanja isplake 1, koji je pripremljena na prethodno opisani način,

prikazani su u tablici 4.2.3.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.3. Rezultati ispitivanja isplake 1
ISPLAKA 1
Sastav UZORAK
Komponenta Količina AVA Baker EMEC M-I Baroid
voda
Škrob LT 3g Victosal Milstarch Polytrex Polysal Dextride
Guar Gum 1g Avagum Guar Gum Guar Gum Guar Gum Guar Gum
NaOH 1g NaOH NaOH NaOH NaOH NaOH
Gustoća 1020 kg/m3
REOLOGIJA: VISKOZIMETAR MODEL 900
Temperatura ºC 21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
OČITANJA
600 o/min lb/100 ft2 32,7 28,2 71,7 72,4 63,8 63,5 56,4 51,3 52,6 56,3
300 o/min lb/100 ft2 23,1 20 60,5 63,1 50,2 49,6 43,6 39,6 44,9 47,5
200 o/min lb/100 ft2 19,5 16,7 55,0 57,1 44,6 44,4 38,5 35,8 41,4 43,1
100 o/min lb/100 ft2 14,2 12,3 48,1 49,2 37 36,1 31,2 28,6 35,2 36,7
6 o/min lb/100 ft2 7,3 6,9 27,3 28,6 19,1 19,3 15,2 15 19,6 19,8
3 o/min lb/100 ft2 6,9 5,6 25,0 21,9 18,4 18,5 15 14,8 16,5 15,2
Čvrs. gela (10'') lb/100 ft2 6,88 5,42 24,2 17,5 19,0 19,0 15,2 15,0 8,31 6,38
Čvrs. gela (10') lb/100 ft2 10,4 11,9 22,1 17,3 20,6 18,5 15,4 15,5 8,42 6,38
Plastična visk. cP 9,0 7,7 10,5 8,8 12,7 13,1 12,1 11,0 7,7 8,3
Napre. pri pokret. lb/100 ft2 13,6 11,9 49,3 53,8 36,7 35,7 30,7 27,9 18,97 19,74
FILTRACIJA: API FILTER PREŠA
7,5 min/30 min ml 17,5/31,8 6,4/13,9 4,6/10,5 5,0/11,3 5,8/12,3
API filtracija ml 28,6 15,0 11,2 12,6 13,0
Debljina obloga mm nema 0,26 0,16 0,12 0,12
pH vrijednost - 11,62 11,62 11,68 11,52 (21,7°) 11,34
LSRV: BROOKFIELD VISKOZIMETAR
LSRV1 mPa.s 28707 27535 35215 48663 48312 36837 34474 26023 31898 40030
LSRV2 mPa.s 27105 26874 34454 48532 48482 39290 35405 27555 30960 39101
LSRV3 mPa.s 26674 26724 34154 48532 50235 40852 37895 28276 30802 39118
PODMAZIVANJE: LUBRICITY TESTER
Faktor - fk - 0,91892 0,91892 0,91892 0,91892 0,69246
Sred. vrijed. torzije - 40,85 39,57 55,22 35,68 39,98
Koeficijent trenja - 0,3754 0,3636 0,5075 0,3279 0,2802
Na temelju podataka iz tablice 4.2.3. izračunati su reološki parametri i prikazani u

tablici 4.2.4. zajedno sa podacima o čvrstoći gela.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.4. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 1
ISPLAKA 1
UZORAK
Parametar
Temperatura,ºC
21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
Plastična vis.,
9,0 7,7 10,5 8,8 12,7 13,1 12,1 11,0 7,7 8,3
mPa·s
Prividna vis.,
16,35 14,1 35,85 36,2 31,9 31,75 28,2 25,65 26,3 28,15
mPa·s
Indeks toka,- 0,501 0,495 0,245 0,198 0,346 0,356 0,371 0,373 0,228 0,245
Indeks konzist.,
0,518 0,464 6,7 9,349 2,965 2,744 2,196 1,97 5,52 5,257
Pa·sn
Naprez. pri
6,94 6,07 25,14 27,44 18,72 18,21 15,66 14,23 18,97 19,74
pokr., Pa
Čvrstoće gela
3,51 2,76 12,34 8,93 9,69 9,69 7,75 7,65 8,31 6,38
(10"), Pa
Čvrstoće gela
5,3 6,07 11,27 8,83 10,51 9,44 7,85 7,91 8,42 6,38
(10´), Pa
U nastavku se navode podaci za isplaku 2 .
Tablica 4.2.5. Sastav isplake 2
ISPLAKA 2
Komponenta Količina UZORAK
voda
PAC LV 5g Visco 83 Milpac EMEC PAC Polypac PAC-LV
SL LV SL UL
Pripremanje isplake 2 odvijalo se sljedećim redoslijedom:

2. Dodati PAC LV (dodano 5 g) i miješati 20 minuta,
Rezultati ispitivanja isplake 2, koja je pripremljen na prethodno opisani način,

prikazani su u tablici 4.2.6.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.6. Rezultati ispitivanja isplake 2
ISPLAKA 2
Sastav UZORAK
voda
PAC LV 5g Visco 83 SL Milpac LV EMEC Pac SL Polypac UL PAC-LV
Gustoća 1020 kg/m3

Temperatura ºC 21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
OČITANJA
600 o/min lb/100 ft2 36,3 31,8 48,8 43,3 49,0 44,5 51,1 45,4 39,9 30,9
300 o/min lb/100 ft2 21,5 18,5 30,8 26,7 30,4 27,3 32,3 27,9 24,5 18,8
200 o/min lb/100 ft2 16,3 13,3 23,8 20,2 23,7 21,1 24,8 21,3 19,2 14,0
100 o/min lb/100 ft2 9,8 8,1 15,1 12,9 14,4 13,5 15,3 14,1 11,6 8,7
6 o/min lb/100 ft2 2,1 2,1 2,9 2,8 2,9 2,9 3,4 3,4 2,6 2,1
3 o/min lb/100 ft2 2,1 2,1 2,7 2,7 2,7 2,7 3,3 3,3 2,1 1,8
Čvrst. gela (10'') lb/100 ft2 2,08 2,08 2,92 3,13 2,92 3,13 3,5 3,75 2,1 2,7
Čvrst. gela (10') lb/100 ft2 3,13 4,8 7,92 8,97 13,8 17,9 15,4 20,4 7,6 8,4
Napre. pri pokre. lb/100 ft2 6,6 5,3 12,8 10,0 11,8 10,1 13,5 10,4 9,1 6,7
7,5 min/30 min ml 4,4/10,8 4,1/9,9 5,4/11,0 3,6/8,4 4,5/9,8
Debljina obloga mm 0,14 0,1 0,1 0,1 0,11
pH vrijednost - 9,36 9,41 9,39 9,61 9,19
LSRV1 mPa.s 2666 5083 18070 13628 10440 11666 7200 14788 3203 5670
LSRV2 mPa.s 3008 5452 18490 17281 12369 14486 15489 19895 3327 5837
LSRV3 mPa.s 3403 5683 18470 17932 13809 17770 19698 24970 3992 6112
Faktor - fk - 0,75055 0,75055 0,75055 0,75055 0,77725
______________________________________________________________________________________

tablici 4.2.7. zajedno sa podacima o čvrstoći gela naveden isplake.
Tablica 4.2.7. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 2
ISPLAKA 2
UZORAK
Parametar AVA Baker EMEC M-I Baroid
Temperatura, ºC
21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
Plastična vis.,
14,0 12,4 16,9 15,7 11,5 16,1 17,7 16,4 15,4 12,1
mPa·s
Prividna vis.,
18,15 15,9 24,4 21,65 24,5 22,25 25,55 22,7 19,95 15,45
mPa·s
Indeks toka, - 0,755 0,781 0,664 0,697 0,688 0,705 0,661 0,702 0,703 0,716
Indeks konzist.,
0,099 0,072 0,251 0,176 0,212 0,172 0,266 0,179 0,156 0,11
Pa·sn
Naprez. pri
3,37 2,7 6,53 5,1 6,02 5,15 2,84 5,3 4,64 3,42
pokr., Pa
Čvrstoće gela
1,06 1,06 1,49 1,6 1,49 1,6 1,78 1,91 1,07 1,38
(10), Pa
Čvrstoće gela
1,6 2,45 4,04 4,57 7,04 9,13 7,85 10,4 3,88 4,28
(10), Pa
4.2.2. Kemijski obrađene isplake
Kemijski obrađene isplake su najčešće i inhibirane isplake. Inhibirana isplaka se

definira kao bilo koja isplaka koja ima vodenu fazu s kemijskim sastavom koji omogućava
usporavanje i čak spriječavanje (inhibiranje) hidratacije i disperzije glina kemijski i/ili fizički.
Nekoliko tipova isplaka odgovara tom opisu:
 sve kalcijem obrađene isplake (vapnena, gipsna),

 kalijska isplaka,
 magnezijska isplaka,
 lignosulfonatna isplaka,
 silikatna isplaka,
 slana i solju zasićena isplaka i
 polimerne isplake (isplake s malo čvrstih čestica).
Inhibirane isplake mogu se pripremiti dodavanjem dovoljne količine:
 odabranih dispergatora,
 različitih elektrolita (soli),
 odabranih polimera za podešavanje viskoznosti/filtracijei
 kombinacijom dva ili više prethodno navedenih aditiva.
______________________________________________________________________________________
Isplaka postiže inhibirajuća svojstva kad je u njenoj vodenoj fazi prisustna visoka
koncentracija nekih elektrolita (soli). U posljednje vrijeme ponovo je porasla popularnost
silikatnih isplaka koje svoje inhibirajuće djelovanje temelje na, u isplaci topivim, silikatima.
Najčešće se koriste elektroliti koji sadrže dvovalentne Ca2+ katione i jednovalentne Na+ i K+
katione. Stupanj inhibicije ovisi direktno o koncentraciji elektrolita u vodenoj fazi filtrata
isplake.
U isplakama obrađenim kalcijem, Ca2+ kationi, koji imaju veliku sposobnost zamjene
kationa, zamjeniti će Na+ katione iz glinenih struktura i izazvati stiskanje strukture (kolaps),
uz smanjenje volumena glinene čestice. Taj proces se može javiti i u raskrivenim naslagama
stijena, između glinovitih stijena i filtrata koji sadrži kalcij, izazivajući stabilnost kanala
bušotine. Slično je djelovanje i na krhotine šejla, čime se sprječava njihova daljnja
dezintegracija i disperzija u uzlaznom toku isplake. Izvor inhibirajućeg kationa Ca2+ može
biti:
 CaCl2, (slane isplake),
 Ca(OH)2 (vapnena isplaka) ili
 CaSO4 (gipsna).
U vodenoj fazi i filtratu isplake mora biti prisutna dovoljna količina Ca2+ kationa za
odvijanje svih neophodnih reakcija koje se odnose na izmjenu baze.
Topivost Ca(OH)2, CaSO4 i CaCl2 u vodi se znatno povećava s povećanjem
temperature. Topivost CaCl2 povećava se s povećanjem pH, dok se topivost Ca(OH)2 i CaSO4
smanjuje s povećanjem pH vrijednosti.
Budući da Na-montmorilonit adsorbira Ca2+ katione u mnogo većem stupnju nego
prirodne (slojne) gline, u vodenoj fazi ostaju manje količine Ca2+za inhibiranje čestica
probušenih stijena i slojnih glina. Filtrat isplake koji ima koncentraciju Ca2+ kationa preko
3500 ppm osigurava maksimalan stupanj inhibiranja bubrenja montmorilonitne glinu. Nakon
što se u reakcijama potroše Ca2+ kationi koji su bili prisutni u vodenoj fazi isplake doći će do
hidratiranja i dispergiranja gline. Zbog toga je važno pratiti koncentraciju kalcijevih iona u
isplaci i na vrijeme isplaku obraditi odgovarajućim aditivima.
Isplake na bazi slane vode mogu se smatrati inhibiranim isplakama, jer pri visokoj
koncentraciji soli ( 40 000 ppm) one inhibiraju hidrataciju i bubrenje montmorilonitne i
ilitne gline i sprečjavaju dezintegraciju krhotina šejla.
Visoke koncentracije Na+ kationa u filtratu isplake mogu imati štetne posljedice na
produktivnost ležišnih stijena jer se, uslijed zamjene iona, slojne gline kalcijske baze mogu
pretvoriti u jače bubrive gline natrijske baze. Kao rezultat tog procesa javlja se povećanje
volumena gline i disperzija glina, te se pore mogu začepiti čime se trajno smanjuje propusnost
ležišne stijene.
U inhibiranju bubrenja šejla djelotvorniji od natrijeva klorida (NaCl) je kalijev klorid
(KCl) koji se, kao izvor inhibirajućeg iona K+, dodaje u kalijske isplake. Optimalna inhibicija
hidratacije glina postiže se pri koncentraciji kalijeva klorida od oko 5% masenih. K+ kation
djeluje kao inhibitor vjerojatno zbog njegove male veličine i male energije hidratacije. K+
kationi mogu prodrijeti u glinene čestice u kojima se čvrsto vežu pomoću privlačnih sila. To
dovodi do međusobnog spajanja listića gline i smanjenja tendencije bubrenja gline.
Koncentracija KCl koja je potrebna za inhibiranje bubrenja gline ovisi o
mineraloškom sastavu gline. Za adekvatnu zaštitu tvrdih, ilitnih šejlova potrebno je oko 28,5
kg/m3 isplake, a mekih šejlova od 99,7 do 171 kg/m3.
______________________________________________________________________________________
4.2.2.1. Inhibirajući mehanizmi dispergatora
Na većim dubinama, temperature na dnu kanala bušotine su veće, a i dulje je vrijeme

kontakta isplake sa slojnim glinama i sa krhotinama razrušenih stijena. To postavlja stroge
zahtijeve na isplaku koja se mora koristiti. Idealna isplaka na bazi vode trebala bi se sastojati
od inertnog ili ne-reaktivnog fluida koji će doći u kontakt s formacijskim glinama. Postoje
tipovi inhibiranih isplaka koji se razlikuju od kalcijem obrađenih inhibiranih isplaka,
djelotvornost kojih ovisi o reakcijama izmjene baze.
Isplake koje su obrađene dispergatorima baziraju svoju sposobnost inhibiranja
uglavnom na fizičko-kemijskoj (ili mehaničkoj) stabilizaciji koja obuhvaća:
 formiranje fizičke barijere na strukturnim površinama gline adsorpcijom
makromolekularnih tvari, koje posjeduju strukturnu viskoznost zbog imobilizacije
medija disperzije,
 adsorpciju materijala koji kreiraju visoko viskozne slojeve na površinama minerala
gline.
Za upotrebu u isplakama vodene osnove pogodna sredstva su organski elektroliti zbog

njihove visoke tolerancije prema uobičajenim zagađivačima koji se susreću tijekom bušenja.
U tu svrhu dosta se koriste lignosulfonati (dispergatori ili organski polielektroliti).
Razumijevanje mehanizma adsorpcije polielektrolitnih tvari na površine gline izuzetno
je važno, jer o sposobnosti ovih aditiva da se adsorbiraju na površine gline ovisi stupanj
koloidne stabilizacije.
Reagiranjem lignosulfonata, koji posjeduju grupe vezane vodikom, sa glinama kod
kojih su na površinama (na različitim pozicijama) prisutni H+ kationi, stvara se jaka vodikova
veza. Na ovaj se način, kroz vodikove veze, molekule lignosulfonata adsorbiraju na površine
gline. Budući da su lignosulfonati polielektroliti, adsorpcijom molekula lignosulfonata, na
površini gline nastaje višestruki viskozni sloj (višeslojna adsorpcija) koji stabilizira česticu
gline. Ovi viskozni multislojevi sprječavaju flokulaciju čestica gline jer im ne dozvoljavaju da
se fizički dovoljno približe da bi počele djelovati van der Waals-ove sile. To dovodi do
smanjenja vrijednosti strukturne viskoznosti, naprezanja pri pokretanju i čvrstoće gela.
Kad se čestice gline odlože na licu formacije, uslijed jakog lateralnog privlačenja
između molekula lignosulfonata, počinje se stvarati nepropusan sloj što dovodi do smanjenja
filtracije. Porni prostori koji mogu postojati između taloženih čestica gline ispunjeni su
velikim molekulama lignosulfonata što dodatno sprječava izdvajanje filtrata u propusne
stijene.
Budući da se viskozni multislojevi adsorbiraju i na krhotinama šejla, sprječava se i
njihovo bubrenje i disperzija. U kontaktu sa slojnim glinama molekule lignosulfonata,
prisutne u filtratu isplake, također djeluju stabilizirajuće na minerale glina. Molekule
lignosulfonata su prevelike da bi mogle ući u strukturnu rešetku čestice gline, one presvlače
česticu i tako sprječavaju ulaz molekula vode među njene slojeve.
Lignosulfonati sprječavaju pojavu dva glavna mehanizma hidratacije šejlova i slojnih
glina, tj. površinsku i osmotsku hidrataciju, koje dovode do nestabilnosti kanala bušotine. Na
taj način šejl i slojne gline zadržavaju njihovo originalno stanje nakon ulaska filtrata isplake.
______________________________________________________________________________________
4.2.2.2. Kalcijske isplake (vapnena i gipsna)
Od inhibiranih isplaka sa Ca2+ ionom prvo je bila upotrebljena vapnena isplaka

(voda, bentonit, vapno, škrob ili CMC, dispergator – taninski ili lignosulfatni, NaOH), a njena
upotreba kulminirala je u razdoblju od 1943. do 1957. (Louisiana i Texas). Uz promjenu
sastava (Cr-lignosulfonat i lignit umjesto quebracha te Na-CMC umjesto škroba)
upotrebaljava se i danas u područjima s malim termičkim gradijentom.
Izvor inhibirajućeg iona Ca2+ je vapno – Ca(OH)2. Dvovalentni kationi pokazali su se
djelotvornim u sprječavanju bubrenja bentonitnih glina (Chesser, 1986). Široka prihvatljivost
vapnene isplake bila je u relativno maloj čvrstoći gela i toleranciji prema koncentraciji
odlomljenih čvrstih čestica, čime je trebalo manje vode i barita pri bušenju šejlova pod
povećanim tlakovima. Uočena je i bolja stabilnost kanala (Hale et al., 1993.).
Kalcijev ion ograničava bubrenje i disperziju šejlova. Međutim, on se i negativno
očituje, tj. izaziva flokulaciju bentonita u isplaci te smanjuje djelotvornost CMC-a kao aditiva
za smanjenje filtracije.
Uloga NaOH kod vapnene isplake je dvostruka: on neutralizira i pomaže otapanje
dispergatora (Cr-LS), ali ograničava otapanje vapna, čime se smanjuje flokulacija bentonitnih
čestica izazvana kalcijem. Kao nepoželjan učinak NaOH je izvor Na+ iona, koji mogu
pridonijeti bubrenju i disperziji šejlova.
Vapnena isplaka pruža dobru zaštitu od korozije, ali kod dulje upotrebe, zbog velike
pH vrijednosti (pH oko 12), na većim temperaturama (>120°C) solidificira.
Upotreba gipsne isplake počela je krajem pedesetih godina kad je pronađen
djelotvorni dispergator za njenu izradu, tj. ferokromlignosulfonat (FCL). Znatno je stabilnija
od vapnene isplake te se može uspješno upotrebljavati na temperaturama od 150 do 180°C.
Gipsna isplaka (voda, bentonit, FCL, gips, CMC, NaOH, antipjenušavac) se od
vapnene razlikuje u izvoru kalcija i u pH vrijednosti. Kalcij se dobiva od gipsa, a pH
vrijednost je manja (9 do 9,5). Sadržava znatno više iona kalcija i stoga je jače inhibirana, te
je otpornija na zagađivanje (i do 30 000 mg/l NaCl). Manji dio šejlova ipak dispergira. Ako se
upotrebljava tijekom bušenja kroz mekane naslage gipsnu isplaku potrebno je djelotvorno i
stalno obrađivati. Dobri rezultati postižu se kad se upotrebljava pri bušenju kroz naslage
gipsa, odnosno anhidrita.
Bubrenje i disperzija šejlova bili su dugo vremena sprječavani upotrebom isplaka koje
su sadržavale vapno ili gips, te dispergatore taninskog i lignosulfonatnog tipa radi
sprječavanja flokulacijskog efekta Ca2+ iona (Gray i Darley, 1980.). Premda te isplake
izazivaju mnogo manje bubrenje i disperziju od natrijskih isplaka, one zahtjevaju češću
obradu, a NaOH je potreban radi boljeg otapanja dispergatora što djeleomično ublažava
inhibirajući efekt Ca2+ iona. Zbog velikog sadržaja čvrstih čestica u njima, nepovoljno djeluju
na mehaničku brzinu bušenja.
Dispergatori koji se upotrebljavaju u vapnenim isplakama imaju svoje prednosti i
nedostatke. Deflokulacija glinenih čestica u cilju smanjenja vrijednosti naprezanja pri
pokretanju i čvrstoće gelova je poželjna. Međutim, nepoželjna je disperzija agregata šejlova
jer povećava plastičnu viskoznost isplake i pridonosi eroziji stijenki kanala bušotine. Vapnena
isplaka obrađena s modificiranim škrobom i s lignosulfonatima pokazala se kao vrlo
djelotvorna.
Primjenom takvih isplaka riješen je problem škriljavih glina na mnogim lokacijama,
gdje se koristila do 135°C, te čak do 163°C uz obradu s Na-bikromatom (Walker, 1978.).
______________________________________________________________________________________
Troškovi upotrebe takve isplake bili su znatno manji od onih pri upotrebi drugih tipova
isplaka.
Djelotvornost vapnene isplake povećana je otkrićem polisaharidnog deflokulanta (PSD
= guar-guma i ksantan guma), koji se dodaje s vapnom za smanjenje naprezanja pri pokretanju
i čvrstoće gelova bez izazivanja jake disperzije šejla (Walker et al., 1984.).
Drugo poboljšanje vapnene isplake postignuto je supstitucijom NaOH s KOH čime su
eliminirani nepoželjni efekti Na+ iona, a dobivene prednosti K+ iona. Rezultat je bolja
stabilnost kanala i manji troškovi isplake (Walker et al., 1984.). Jedna od uloga KOH je
ograničavanje topivosti vapna, čime se smanjuje učinak flokulacije a povećava mogućnost
podešavanja reoloških svojstava isplake i filtracije. Druga uloga je suzbijanje nestabilnosti
šejlova. KOH pridonosi manjoj disperziji od NaOH pod istim uvjetima. K+ ioni iz KOH
reagiraju sa šejlom ili glinom. Stoga, koncentracija Ca2+ nije odlučujući čimbenik za
inhibiciju šejlova ili glina. U vapnenim isplakama koje sadrže PSD-polisaharidni deflokulant,
koncentracija kalijevih iona od 1000-4000 mg/l dovoljna je da osigura dobru stabilnost kanala
i smanji troškove isplaka pod različitim uvjetima bušenja (Walker et al., 1984.).
4.2.2.3. Kalijska isplaka
Kalijska isplaka (voda, bentonit, K-lignit, KCl, PAT, antipjenušavac, KOH) je

najdjelotvorniji tip inhibirane isplake za bušenje kroz naslage koje bubre ili su sklone
urušavanaju. Posljednjih 15-ak godina intenzivno se koristi. Izvori inhibirajućeg iona kalija
su: KCl, KOH i K-lignit. Temperaturno je stabilna do oko 180 do 200 °C, a pH vrijednost se
nalazi u granicama od 9,5 do 10.
4.2.2.4. Magnezijska isplaka
Magnezijska isplaka (voda, MgO, CaO, polimer za kontrolu filtracije, MgCl2,

Mg(OH)2 ) je tip inhibirane isplake koja se upotrebljava za ispiranje bušotine prilikom
bušenja kroz naslage koje bubre ili su sklone zarušavanju te kroz naslage soli. Izvori
inhibirajućeg iona magnezija su: MgO, MgCl2 i Mg(OH)2. Sabilna je do oko 185°C, a pH
vrijednost je u rasponu od 9 do 9,5. Isplačni oblog magnezijske isplake djelomično je topiv u
HCl-u pa se može ukloniti sa stijenki kanala. Ta činjenica pridonosi povećanju proizvodnosti
bušotine.
4.2.2.5. Lignosulfonatna isplaka
Lignosulfonatna isplaka je tip jako dispergirane (deflokulirane) inhibirane isplake.

Primarni razrjeđivač u isplaci je lignosulfonat po kom je isplaka i dobila ime. Lignosulfonati u
isplaci djeluju tako da neutraliziraju privlačne sile među česticama glina. Naime oni
predstavljaju izvor aniona (negativni ioni) u isplaci. Neutraliziranjem kationa (pozitivni ioni)
na česticama gline ovi anioni uzrokuju međusobno odbijanje glinenih čestica zbog čega dolazi
do deflokuliranja bentonitne suspenzije i uslijed toga do smanjenja vrijednosti naprezanja pri
pokretanju, čvrstoće gela i indeksa toka. Lignosulfonati zahtijevaju alkalnu sredinu u kojoj će
se topiti. Zbog toga se obično dodaju hidroksilni ioni u formi NaOH i vapna (kalcijev
hidroksid) da se poveća pH vrijednost otopine. Najdjelotvorniji su kad je pH vrijednost
isplake od 11 do 12. Povećanjem koncentracije dispergatora u isplaci, lignosulfonatna isplaka
______________________________________________________________________________________
postiže visok stupanj tolerancije s obzirom na sadržaj čvrstih čestica i na kemijsko zagađenje,
te postaje stabilnija.
Premda se taj tip isplake u primjeni pokazao uspješnim, ponekad može dovesti do
problema u bušotini zbog velike koncentracije OH- iona, koji potiču disperziju glinenih
čestica, jer napadaju silikatne lance u čestici gline.
Lignosulfonatna isplaka se obično priprema iz neotežanih, bentonitnih suspenzija ili
konverzijom isplake za početno bušenje. Lagano obrađena lignosulfonatna isplaka sadrže 5,7
do 17,1 kg/m3 lignosulfonata, a potpuno inhibirana lignosulfonatna isplaka sadrži 22,8 do 34,2
kg/m3 lignosulfonata.
Temperaturno ograničenje ove isplake je oko 160 ºC jer se iznad te temperature
povećava brzine degradacije lignosulfonata. Temperaturna granica lignosulfonatne isplake
može se značajno povećati povećanjem koncentracije lignita, a smanjenjem koncentracije
lignosulfonata.
Tipične vrijednosti svojstava ove isplake su:

 gustoća: 1200 - 2160 kg/m3
 plastična viskoznost: 6 - 11 mPa·s (za gustoću 1200 kg/m3)
 naprezanje pri pokretanju: 4,08 - 7,65 Pa
 čvrstoća početnog gela: 1,02 - 4,08 Pa
 čvrstoća 10-min gela: 1,02- 7,14 Pa
 pH vrijednost: 9,5 - 11,5
 filtracija: prema potrebi.
Za ilustraciju u nastavku se prikazuju podaci o sastavu i svojstvima jedne

lignosulfonatne isplake koja je pripremljena od vode, bentonita, polimera – CMC-LV i Cr-
free lignosufonata (CFLS) uz dodatak NaOH radi povećanja pH vrijednosti (tablice 4.2.8. do
4.2.10.).
Tablica 4.2.8. Sastav lignosulfonatne isplake
Lignosulfonatna isplaka
UZORAK
Komponenta Količina
Vodovodna voda 1000 ml Voda Voda Voda Voda Voda
Bentonit 40 g Avagel Milben EMEC gel Bentonit Bentonit
CMC-LV 7g CMC LVT CMC LV EMEC CMC LV CMC - L
CMC LV
Cr-free lignosulfonat 3g Avafluid NP Unical CF FC-10 Spersen CFI BDF-284
NaOH 0,1 g NaOH NaOH NaOH NaOH NaOH
Pripremanje lignosulfonatne isplake odvijalo se sljedećim redoslijedom:

2. Dodati CMC LV (dodano 7 g) i miješati 20 minuta,
3. Dodati Cr-free lignosulfonat (dodano 3 g) i miješati 15 minuta,
4. Dodati NaOH (dodano 0,1 g) i miješati 5 minuta,
______________________________________________________________________________________

Rezultati ispitivanja lignosulfonatne isplake, koja je pripremljen na prethodno opisani

način, prikazani su u tablici 4.2.9.
Tablica 4.2.9. Rezultati ispitivanja lignosulfonatne isplake
Sastav UZORAK
CMC-LV 7g CMC LVT CMC LV EMEC CMC CMC LV CMC - L
LV
Cr-free Avafluid NP Unical CF FC-10 Spersen CFI BDF-284
lignosulfonat 3
NaOH 0,1 NaOH NaOH NaOH NaOH NaOH
Gustoća 1020 kg/m 3

Temperatura ºC 21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
OČITANJA
600 o/min lb/100 ft2 16,7 11,1 20,6 14,6 34,2 30,1 24,5 18,6 18,7 17,4
300 o/min lb/100 ft2 9,0 6,5 13,5 8,3 20,2 17,9 13,1 12,3 11 9,8
200 o/min lb/100 ft2 6,5 4,8 8,1 6,0 16,5 16,0 12,1 6,7 8,3 7,7
100 o/min lb/100 ft2 3,3 3,1 4,8 3,9 10,6 8,9 5,8 4,6 5,4 4,8
6 o/min lb/100 ft2 0,8 0,8 0,4 0,6 2,7 2,7 0,6 0,6 0,6 0,6
3 o/min lb/100 ft2 0,8 0,8 0,4 0,6 2,7 2,7 0,6 0,6 0,6 0,6
Čvrst. gela (10'') lb/100 ft2 0,83 0,83 0,42 0,63 2,71 2,92 0,63 0,63 0,6 0,6
Čvrst. gela (10') lb/100 ft2 0,83 0,83 0,42 0,64 11,7 18,8 0,63 1,04 2,8 4,8
Napre. pri pokret. lb/100 ft2 1,2 1,86 6,54 2,1 6,13 5,78 1,72 6,03 3,3 2,2
7,5 min/30 min ml 3,0/7,8 3,5/8 3,2/8,0 2,8/7,4 3,5/8,9
pH vrijednost - 9,12 9,15 9,23 9,27 9,13
LSRV1 mPa.s 4116 6529 2274 3848 2743 12085 3304 3854 2677 8268
LSRV2 mPa.s 4116 6529 2284 3859 8817 17763 3294 3950 2694 8258
LSRV3 mPa.s 4116 6529 2284 3859 1194 19315 3304 4055 2712 8413
Faktor - fk - 0,78522 0,78522 0,69672 0,69672 0,57725
______________________________________________________________________________________

tablici 4.2.10. zajedno sa podacima o čvrstoći gela navedene isplake.
Tablica 4.2.10. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela lignosulfonatne isplake
UZORAK
Parametar AVA Baker EMEC M-I Baroid
Temperatura, ºC
21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
Plastična vis., mPa·s 7,3 4,33 6,58 5,86 13,2 11,4 10,7 5,88 6,7 7,6
Prividna vis., mPa·s 8,35 5,55 10,3 7,3 17,1 15,05 12,25 9,3 9,35 8,7
Indeks toka, - 0,891 0,772 0,609 0,814 0,759 0,749 0,903 0,596 0,765 0,828
Indeks konzist.,
0,018 0,027 0,154 0,026 0,091 0,085 0,024 0,153 0,048 0,029
Pa·sn
Naprez. pri pokr., Pa 0,61 0,95 3,34 1,07 3,13 2,95 0,88 3,07 1,68 1,12
Čvrstoće gela
0,42 0,42 0,21 0,32 1,38 1,49 0,32 0,32 0,31 0,31
(10), Pa
Čvrstoće gela
0,42 0,42 0,21 0,33 5,97 9,59 0,32 0,53 1,43 2,45
(10), Pa
4.2.2.5. Silikatna isplaka
Silikatna isplaka je KCl/polimerna isplaka s malo čvrstih čestica i s dodatkom topivog

natrijevog ili kalijevog silikata radi povećanja inhibicije i stabilnosti kanala bušotine.
Silikatne isplake pokazuju izvanredna svojstva u stabiliziranju šejla i krede, čime se postiže
nominalan promjer kanala bušotine i stvaranje čvrstih krhotina tijekom bušenja kroz reaktivne
šejlove i meke krede. Silikati štite šejlove in-situ geliranjem u kontaktu s neutralnim slojnim
fluidom i taloženjem do kojeg dolazi uslijed reakcije silikata s dvovalentnim ionima prisutnim
na površini šejla.
Šejlovi koji sadrže male frakture lako se destabiliziraju isplakama čiji filtrati prodiru u
pukotine (cracks) i povećavaju tlak fluida u njima (Slika 4.2.1.). Treba napomenuti da isplake
na bazi ulja i sintetičke isplake ne mogu stabilizirati takve frakturirane šejlove: Ove isplake
djeluju primarno kroz granične kapilarne tlakove, koji su značajni za netaknute (neoštećene)
šejlove s malim porama ali su zanemarivi za šejlove s otvorenim frakturama.
Silikatne isplake mogu osigurati čak i veću stabilnost nego isplake na bazi ulja i
sintetičke isplake. Primarni zaštitni mehanizam je generiranje selektivne (osmotske)
membrane. Preporučuje se korištenje osnovnog fluida visokog salinitete (KCl ili NaCl) da se
iskoristi mehanizam izazvane dehidratacije visoko reaktivnih šejlova čime se povećava
stabilnost šejla.
______________________________________________________________________________________
P1  P2
Širenje frakture
P2 P1
Ulazak Neinhibirana isplaka P1
P1 P1
isplake
P2
Silikatni gel / talog
P2
Ulazak Silikatna isplaka P1
isplake
P1
P2
Slika 4.2.1. Usporedba djelovanja neinhibirane i silikatne isplake
Topivi silikati, imaju sposobnost da pune male pukotine i da ih zatvore za tlak (engl.
pressure-seal) tj. da ne dozvole prijenos bušotinskog tlaka u šejl. Mehanizam djelovanja je
brzo geliranje i taloženje silikatnih spojeva kad filtrat u mikrofrakturama naiđe na neutralni
porni fluid koji sadrži polivalentne ione (Slika 4.2.2.).
Silikatna isplaka
Šejl s Fraktura zatvorena

mikrofrakturama silikatnim talogom
Brzi prodor fluida i Otvorena fraktura Nema prodora fluida Barijera stvorena
prodiranje tlaka isplake Nema povećanja tlaka geliranim i istaloženim
silikatima
Slika 4.2.2. Zatvaranje mikrofrakturiranih šejlova silikatima
Silikatne isplake su najpogodnije za bušenje kroz visoko disperzivne šejlove. Primarni

zaštitni mehanizam je stvaranje filma koji smanjuje prodor filtrata i tlaka između čestica šejla.
______________________________________________________________________________________
Tijekom bušenja kroz meku kredu silikati sprječavaju disperziju i proširenja jer
reagiraju s Ca2+ ionima koji su prisutni na površini krhotina krede i stijenki kanala bušotine i
formiraju zaštitni film.
Neke krede (engl. Chalks) su meke i ekstremno disperzibilne, te bušenje kroz njih
može biti problematično (npr. u nekim područjima Sjevernog mora). One imaju tendenciju
ispiranja i brzog dispergiranja u isplakama na bazi vode što zahtijeva česta razrjeđenja isplake
(high dilution rates). Osim toga, njihovo ponašanje otežava kontrolu smjera kanala u
sekcijama porasta kuta i dovodi do loše primarne cementacije (van Oort et al., 1996).
Silikati sprječavaju disperziju i ispiranja (wash-outs), reagiranjem s Ca2+ ionima
prisutnim na površinama krhotina krede i stijenki kanala bušotine i stvaranjem zaštitnog filma
(uslijed taloženja proizvoda reakcije) (Slika 4.2.3.).
Zaštitni film obavlja dvije funkcije:
 sprječava penetriranje vode u kredu i na taj način smanjuje disperziju krede,

 usporava dotok Ca2+ iona u isplaku, čime zaustavlja zagađenje isplake Ca2+ ionima.
Prema izvještajima o bušenju kroz posebno meku kredu uz primjenu silikatne isplake,
primjećene su velike čvrste krhotine s vidljivim oznakama zubi dlijeta. Odlična jasnoća
krhotina nije se ranije nikad primijetila tijekom bušenja kroz takvu formaciju s bilo kojom
drugom isplakom na bazi vode (van Oort et al., 1996).
Silikatna isplaka može zatvoriti frakturiranu kredu na isti način kao i frakturirane
šejlove, tj. taloženjem i geliranjem.
Smanjeno zagađenje s
dvovalentnim ionima
2+
2+ Ca 2+
Ca Ca
2+ 2+
Ca Ca
Silikatna isplaka
Svježa krhotina krede
Smanjen prodor vode
2+
2+ Ca
Ca
2+ 2+
Ca Ca
Zaštitni sloj istaloženih silikata
Slika 4.2.3. Stabilizacija krede silikatima
Prema terenskim iskustvima opisanim u literaturi, ukoliko se javio kakav gubitak

optoka on je saniran sam od sebe bez potrebe za dodavanjem materijala za zatvaranje (LCM).
Zbog njenih superiornih svojstava u stabiliziranju šejla silikatna isplaka se može koristiti
tijekom bušenja kroz naslage anhidrita sa proslojcima šejla. Međutim, bušenje kroz anhidrit
može dovesti do prevelike potrošnje silikata odnosno smanjenja njegove koncentracije u
isplaci, te promjene reoloških i filtracijskih svojstava isplake. Zbog toga je neophodno
provođenje laboratorijskih ispitivanja radi utvrđivanja kritične koncentracije iona kalcija u
______________________________________________________________________________________
isplaci. Trenutna ograničenja u primjeni su temperaturna stabilnost polimera za reologiju i

kontrolu filtracije (do 107 ˚C) u sredini (isplaci) visoke pH vrijednosti, maksimalna gustoća
1800 kg/m3 i oštećenje ležišnih stijena. Silikatne fluide ne bi trebalo koristiti kao drill-in
fluide, sve dok se njihove karakteristike oštećenje ležišta ne budu bolje razumjele, jer postoje
neki dokazi iz laboratorijskih ispitivanja o rezultatima ekstremno male propusnosti. Trenutno
se istražuju veličina oštećenja formacije i mogućnosti čišćenja (engl. clean-up)/stimulacije ili
zaobilaženja (engl. by-passing) oštećenja, npr. perforiranjem.
4.2.2.6. Slane i solju zasićene isplake
Isplaka na bazi morske vode, djelomično slana i solju zasićena isplaka (voda,
prehidrirani bentonit ili atapulgit, škrob ili CMC, NaOH, NaCl), pokazale su se uspješnim pri
bušenju kroz glinene sedimente sklone bubrenju i urušavanju te kod bušenja kroz naslage soli.
Temperaturna stabilnost ovih isplaka ovisi o temperaturnoj stabilnosti polimera za smanjenje
filtracije. Ta stabilnost se postiže do vrijednosti od 180 do 210°C, dok pH vrijednost iznosi
oko 8.
Inhibirajuće djelovanje slane i zasićene slane isplake temelji se na velikoj
koncentraciji Na+ iona (do 300 000 mg/l NaCl).
4.2.2.8. Polimerne isplake
Polimerne isplake (engl. Polymer mud) su nedispergirane isplake, a upotrebljavaju se

za povećanje stabilnosti kanala bušotine i smanjenje oštećenja ležišnih stijena. One se baziraju
na polimerima i topivim solima za sprječavanje bubrenja i disperzije, te na intenzivnom
mehaničkom čišćenju, kako bi se spriječilo nakupljanje krhotina u isplaci. Zaštitno djelovanje
samog polimera nije dovoljno da spriječi bubrenje i disperziju, zato u isplaci mora biti
prisutna i sol radi smanjenja odbojnih sila među površinama čestica gline. U polimernim
isplakama ne upotrebljavaju se dispergatori, a pH vrijednost se drži malom (pH 6 do 8) tj.
samo za sprječavanje korozije. Količinom polimera u isplaci podešavaju se njezina reološka
svojstva. Bentonit se ne upotrebljava ili se upotrebljava u vrlo maloj količini radi izbjegavanja
prevelike kemijske obrade i lošije reološke stabilnosti. Glavna prednost upotrebe prirodnih
polimera u isplakama je ta, što se može postići maksimalna viskoznost s minimalnim
sadržajem čvrstih čestica. Korištenjem polimera kao koloida za postizanje reoloških svojstava
umjesto bentonita, dobiva se isplaka s malim sadržajem čvrstih čestica (engl. Low solids
mud) i na taj način se izbjegava štetno djelovanje bentonita u ležišnim stijenama neposredno
uokolo kanala bušotine. Isplaka koja ima manje čvrstih čestica od klasične isplake s
bentonitom jednake gustoće i slične upotrebe sadrži ukupno manje od 7% vol. čvrstih čestica i
manje od 3% vol. bentonita pri čemu odnos čvrstih čestica i bentonita treba biti 2:1. Koristi se
bentonit visoke izdašnosti (engl. premium quality bentonite) ili se bentonit zamjenjuje jednim
ili više polimera. Kombiniranjem bentonita visoke izdašnosti i odgovarajućeg polimera, PAC
i XC polimer, može se, ako je to potrebno, održavati mali udjel čestica u isplaci jer se postižu
jednake vrijednosti reoloških parametara kao s većim količinama običnog bentonita. Ovaj
koncept se najbolje primjenjuje na isplake manje gustoće (engl. low-density muds), do oko
1560 kg/m3 (13 lbm/gal), ali ima određenu opravdanost u svim isplakama jer se postiže veća
mehanička brzina bušenja, s manje koloidnih čestica i manja viskoznost pri većim smičnim
brzinama (protjecanje kroz mlaznice dlijeta).
______________________________________________________________________________________
Gustoća isplaka na bazi polimera podešava se otapanjem NaCl, CaCl2 ili drugih soli u
vodi. Taj salinitet ujedno služi za stabilizaciju stijena sastavljenih od glina jer se u slanoj vodi
smanjuje površinska, odnosno osmotska hidratacija gline. Osim toga, dugolančani polimeri
imaju sposobnost da se adsorbiraju na površinama gline, što sprječava doticaj gline s vodom,
čime se osigurava njihova stabilizacija te postiže jednolik promjer bušenog kanala bušotine.
Na sličan način će se spriječiti i disperzija krhotina razrušenih stijena, pa će se one lakše
iznijeti na površinu u nepromijenjenom stanju. Sprječavanjem disperzije krhotina razrušenih
stijena, u polimernoj isplaci ne dolazi do znatnijeg nakupljanja čvrstih čestica.
Polimerne isplake mogu također biti otežane i dispergirane. U takvim slučajevima
KOH se koristi za podešavanje pH vrijednosti, te za sprječavanje korozije i disperzije šejlova.
4.2.2.9. Drill-in fluidi
Drill-in fluidi se definiraju kao fluidi koji se koriste tijekom izrade ležišnih intervala
kanala bušotine. Po svom sastavu najčešće predstavljaju tip polimerne isplake. Njihova se
primjena vezuje uz izradu horizontalnih i bočnih bušotina. Izbor sastava drill-in fluida obično
se temelji na sljedećim kriterijima:
 djelotvorno čišćenje kanala bušotine,

 osiguranje stabilnosti stijenki kanala bušotine,
 smanjenje oštećenja ležišnih stijena,
 dobro podmazivanje i hlađenje bušaćih alatki,
 kompatibilnost s metodom opremanja i
 kompatibilnost sa stimulacijskim metodama.
Posebna se pažnja posvećuje smanjenju oštećenja ležišnih stijena tijekom bušenja i

zato drill-in fluid:
 ne smije sadržavati gline ili oteživače netopive u kiselini koji mogu migrirati u
formaciju i čepiti pore,
 treba sadržavati viskozifere razgradive ili topive u kiselini, aditive za smanjenje
filtracije i aditive za čepljenje pora odgovarajuće veličine koji ograničavaju
gubitak fluida u formaciju, a lako se mogu ukloniti određenim postupcima,
 kemijski sastav filtrata treba biti takav da spriječi bubrenje glina, migraciju glina ili
čepljenje ležišnih stijena,
 filtrat treba biti kompatibilan sa slojnim fluidima tako da ne izazove stvaranje
taloga,
 fluid i filtrat ne smiju mijenjati močivost stijena, tj. iz vodomočive u naftnomočivu
ili iz naftnomočive u vodomočivu,
 filtrat ne smije formirati emulzije sa slojnim fluidima i izazivati emulzijske
blokade formacije.
Pri izradi horizontalne bušotine ležišna stijena je dulje vrijeme izložena djelovanju
isplake nego pri izradi vertikalne ili koso usmjerene bušotine. Time se povećava mogućnost
prodiranja isplake i njezinog filtrata u naslagu, odnosno mogućnost njenog oštećenja, što se
______________________________________________________________________________________
očituje u smanjenju propusnosti. Početni dio horizontalnog kanala biti će najviše oštećen
(povećana dubina prodora filtrata) jer je najduže izložen djelovanju isplake i njenog filtrata.
Uzroci oštećenja mogu biti: čepljenje pora isplakom i njenim česticama, hidratacija
glinenih čestica u sloju, čepljenje pora zbog stvaranja emulzija i taloga i dr. Tip i veličina
oštećenja ovisit će o svojstvima stijena, sastavu i svojstvima isplake, te o vremenu izloženosti
ležišnih stijena djelovanju isplake.
Da bi se oštećenje slojeva svelo na najmanju moguću mjeru, potrebno je podesiti
sastav i svojstva isplake. Isplaka treba imati malu filtraciju (manju nego u vertikalnim
bušotinama) da, pod djelovanjem diferencijalnog tlaka, što manja količina filtrata prodre u
ležišne stijene. Osim toga, filtrat po svom tipu i kemijskom sastavu treba biti kompatibilan sa
slojnom vodom da se spriječi hidratacija glinenih čestica, te stvaranje emulzija i taloga.
Isplaka treba sadržavati čvrste čestice (npr. oteživač) koje je moguće ukloniti kemijskom
obradom.
Kako se ležišta mogu znatno razlikovati, treba odabrati fluid koji najmanje oštećuje i
to nakon što su provedena ispitivanja povratne propusnosti na reprezentativnim jezgrama.
Nažalost, usprkos svim poduzetim mjerama opreza oštećenje naslaga uokolo kanala bušotine
nemoguće je u potpunosti izbjeći, pa se danas u većini slučajeva preporuča stimulacija
horizontalnih bušotina.
Najvažniji zadatak je pronaći način za smanjenje oštećenja ležišnih stijena u
horizontalnim bušotinama (npr. "tehnika privremenog blokiranja – engl. temporary blocking
technique”, korištenje sredstava za stvaranje premoštenja i aditiva za smanjenje filtracije).
U horizontalnim bušotinama smanjenje koeficijenta trenja ima veliko značenje i
odabrana isplaka mora dobro podmazivati bušaće alatke i stijenke bušotine. Sve isplake imaju
određeni stupanj sposobnosti podmazivanja. Standardna mjera sposobnosti podmazivanja je
keoeficijent trenja koji se dodatno može smanjiti dodavanjem podmazivača u isplake na bazi
vode. Upotrebom isplake na bazi ulja postižu se manji koeficijenti trenja nego upotrebom
isplaka na bazi vode. Međutim, ograničavajući faktor je zaštita okoliša, te njihova visoka
cijena izrade u odnosu na isplake na bazi vode.
Fluidi za bušenje kroz ležišne intervale trebaju sadržavati:
 sol za sprječavanje hidratacije vodoosjetljivih stijena i povećanje gustoće,

 polimer za podešavanje reoloških svojstava,
 polimer za smanjenje filtracije, te
 materijal za privremeno čepljenje pora (stvaranje obloga).
Izbor tipa i količine navedenih komponenti u isplaci ovisit će o svojstvima naslaga

kroz koje se buši, temperaturnom gradijentu, te mogućnosti kemijskog zagađivanja isplake.
Za ilustraciju u nastavku se prikazuju podaci o sastavu i svojstvima drill-in fluida koji je

pripremljen od vode, XC polimera, škroba, kalcijeva karbonata uz dodatak podmazivača
(tablice 4.2.11. do 4.2.13.).
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.11. Sastav Drill-in fluida
Drill-in fluid
UZORAK
Komponenta Količina
XC 5g VISCO XC-84 Xanthan gum BIOPOLY-E Duo-Vis Barazan
Škrob 15 g Victosal MILSTARCH POLYTREX Polysal Dextride
CaCO3 (F) 50 g CaCO3 (F) FORDACAL 10 CaCO3 (EF) CaCO3 (M) CaCO3
EMEC DRILL N
Podmazivač (2%) 20 ml AVAGLYCO Rape Seed Oil
LUBE
LUBE 167
SLIDE
Pripremanje Drill-in fluida odvijalo se sljedećim redoslijedom:
1. Pripremiti vodenu otopinu XC polimera (dodano 5 g XC polimera u 1000 ml vode – iz

vodovoda) i miješati na II. brzini 20 minuta,
2. Dodati odgovarajuću količinu škroba (dodano 15 g) i miješati 15 minuta,
3. Nakon toga dodati odgovarajuću količinu CaCO3 (F) (dodano 50 g) i miješati 10 minuta,
4. Na kraju dodati podmazivač (dodano 20 ml).
Ispitana su svojstva Drill-in fluida koji je pripremljen na prethodno opisani način, a rezultati
ispitivanja su prikazani u tablici 4.2.12.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.12. Rezultati ispitivanja Drill-in fluida
Drill-in fluid
Sastav UZORAK
voda
XC VISCO XC-
5g XC Polymer BIOPOLY-E Duo-Vis Barazan
84
Škrob 15 g Victosal Milstarch Polytrex Polysal Dextride
CaCO3 (F) Kalcijev
50 g CaCO3 (F) Fordacal 10 CaCO3 (EF) CaCO3 (M) 10 Karbonat
Podmazivač-
20 ml AvaGlyco I Rape Seed Oil EMECLUBE Lube 167 Drill N Slide
2%
Gustoća 1030 kg/m 3

Temperatura ºC 21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
OČITANJA
600 o/min lb/100 ft2 44,9 41,2 53,9 47,5 57,1 52,9 47,2 46,5 41,6 38,5
300 o/min lb/100 ft2 34,2 32,5 39,2 35,0 44,2 41,3 37,7 36,1 32,7 30,2
200 o/min lb/100 ft2 29,6 27,7 33,3 34,0 36,1 34,8 32,8 32,3 27,9 26,4
100 o/min lb/100 ft2 24,0 22,7 26,7 23,6 30,0 28,1 27,7 27,3 22,7 21,5
6 o/min lb/100 ft2 10,8 10,0 10,6 9,0 14,4 13,3 15,8 15,6 11,3 10,0
3 o/min lb/100 ft2 9,8 8,3 9,2 7,9 12,9 11,5 14,2 14 9,3 8,8
Čvrst. gela (10'') lb/100 ft2 10,6 8,75 9,6 8,1 13,8 13,1 15,2 14,8 10,2 9,1
Čvrst. gela (10') lb/100 ft2 12,3 8,6 12,3 8,8 16,9 14,2 18,3 17,1 12,0 9,3
Plastična visk. cP 10,0 8,15 13,8 11,7 12,1 11 8,88 9,73 8,4 8,3
Napr. pri pokre. lb/100 ft2 23,5 23,8 24,4 22,6 31,3 29,6 28,3 25,8 23,8 21,9
7,5 min/30 min ml 3,1/7,3 1,6/5,0 3,5/8,0 3,3/7,5 2,3/5,3
API filtracija ml 8,4 3,4 9 8,4 6,2
pH vrijednost - 8,69 8,86 9,02 8,45 8,45
LSRV1 mPa·s 6779 4235 11034 12115 22526 9082 31289 32659 14463 9197
LSRV2 mPa·s 6649 4265 11044 12255 30639 9292 36750 32908 15514 9602
LSRV3 mPa·s 6780 4285 11054 12326 31360 9462 43812 33439 15666 9805

Faktor - fk - 0,71428 0,61594 0,6379 0,6391 0,6841
Sred. vrijed. - 28,45 29,97 28,88 5,97
torzije 14,9
NAPOMENE:
API filtr. = 2 x (V30 – V7,5)
Koeficijent trenja = Srednja vrijednost torzije x fk /100

tablici 4.2.13. zajedno sa podacima o čvrstoći gela navedenog fluida.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.2.13. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela drill-in fluida
Drill-in fluid
UZORAK
Parametar
Temperatura,ºC
21 50 21 50 21 50 21 50 21 50
Plastična vis.,
10,0 8,15 13,8 11,7 12,0 11,0 8,88 9,73 8,4 8,3
mPa·s
Prividna vis.,
22,45 20,6 26,95 23,75 28,55 26,45 23,6 23,25 20,8 19,25
mPa·s
Indeks toka,- 0,393 0,342 0,459 0,44 0,369 0,357 0,324 0,365 0,347 0,35
Indeks konzist.,
1,496 1,92 1,141 1,146 2,255 2,275 2,549 1,914 1,916 1,737
Pa·sn
Naprez. pri pokr.,
11,98 12,14 12,44 11,53 15,96 15,1 14,43 13,16 12,14 11,17
Pa
Čvrstoće gela
5,41 4,46 4,89 4,13 7,04 6,68 7,75 7,55 5,2 4,64
(10), Pa
Čvrstoće gela
6,27 4,39 6,27 4,49 8,62 7,24 9,33 8,72 6,12 4,47
(10), Pa
Kada uvjeti bušenja postanu zahtjevniji i kada karakteristike isplaka na bazi vode nisu
dovoljno dobre za obavljanje određenih zadataka, potrebno je upotrijebiti isplake boljih
svojstava, odnosno isplake koje nisu na bazi vode (engl. Nonaqueous Drilling Fluid Systems –
NADF) kao što su uljne ili sintetičke isplake. Iako se primjenom isplaka na bazi ulja mogu
postići znatno bolji rezultati, one često nisu prvi izbor zbog visoke cijene, mogućeg štetnog
utjecaja na okoliš i zahtjevnijeg zbrinjavanja otpadne isplake i isplakom zauljenih krhotina.
______________________________________________________________________________________
4.3. ISPLAKE NA BAZI ULJNA
Razvoj isplake na bazi ulja (engl. Oil Based Muds – OBM, Oil Based Drilling Fluids
– OBF) žapočeo je davne 1923. godine kada je patentirana uljna isplaka, koja je prvi put
primjenjena 1930. godine. Uljna isplaka s velikim udjelom vode (40% vode) nazvana -
inverzna uljna isplaka prvi put je primjenjena u praksi 1960. godine pa se prema nekim
literaturnim izvorima smatraju 1960-te pravim početkom uljnih isplaka u praksi koje se
trenutno koriste tijekom bušenja u 5 do 10 % slučajeva.
Isplake na bazi ulja se sastoje od rafiniranog ulja (dize ulje, mineralno ulje ili neko drugo ulje)
(>95%) koje čini kontinuiranu fazu u kojoj je dispergirana vodena otopina kalcijeva klorida
(Neff i dr., 2000). Isplake na bazi ulja sadrže 2 do 4% poliaromatskih ugljikovodika (PAH).
Prema sadržaju vode isplake na bazi ulja mogu se podijeliti na (1) čiste uljne isplake koje
sadrži do 5% vode i (2) inverzne uljne (emulzijske) isplake koje mogu sadržavati do 40%
(ili čak do 50%) vode. Uljne isplake su općenito vrlo djelotvorne kad imaju postotni omjer
ulje/voda od 65/35 do 95/5, ali se u praksi najčešće koristi omjer ulje/voda od 80/20 do 90/10.
U oba tipa uljne isplake, ulje je kontinuirana faza, a filtrat isplake je ulje. Kao kontinuirana
faza mogu se koristiti rafinirana ulja (npr. dizel ulje D-2, kerozin, mazut, parafinska ulja, itd.)
i otplinjena sirova nafta, pri čemu su glavni kriteriji za izbor ulja: svojstva, raspoloživost i
cijena. Svojstva ulja koja utječu na njihov izbor su: specifična težina, anilinska točka,
temperatura zapaljenja (plamište) i temperatura gorenja. Poželjne vrijednosti navedenih
svojstava su:
 specifična težina (API gravity): 30° do 40°API (0,8762-0,8251)
 anilinska točka (Aniline point): 60°C i više
 temperatura zapaljenja (plamište – Flash point): 81,2°C i više
 temperatura gorenja (Fire point):93,3°C i više.
U tablici 4.3.1. prikazana su svojstva nekih ulja za pripremu uljnih isplaka.
Tablica 4.3.1. Svojstva nekih ulja za pripremu uljnih isplaka
Početna Konačna
Gustoća Sadržaj Viskoznost
točka točka Plamište Anilinska
Tip ulja pri 15 °C aromata pri 40 °C
ključanja ključanja (°C) točka (°C)
(kg/m3) (%v/v) 1 mm2/s
(°C) (°C)
Diesel 840 195 390 65 68 25 3,4
Exxon
ESCAID 790 208 242 79 76 <0,1 1,6
110
Total HDF
814 230 325 105 86 6 3,2
200
Conoco
806 227 250 93 74 <1 2,1
LVT 200
Određena količina vode koja je emulgirana u dizel ulju i nafti potrebna je za otapanje aditiva
(npr. Ca(OH)2 za podešavanje alkalnosti, te CaCl2 za podešavanje saliniteta). Ostale
komponente uljne isplake su aditivi kojima se podešavaju pojedina svojstva isplake (npr.
barit, gline, emulgatori, lignit, vapno i drugi aditivi). Prosječni sastav isplaka na bazi ulja
prikazan je u Tablica 4.3.2 (Martinko, DIT 5, 1981).
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.3.2. Prosječni sastav isplaka na bazi ulja
Aditivi Čista uljna isplaka Inverzna uljna isplaka

Dizel ulje D-2, m³ 0,95 - 0,97 0,6 - 0,8
Voda, l 30 - 50 200 - 400
Oilfaze, kg 140 - 160 90 - 140
VG-69, kg 4-8 4-7
DV-22, kg 6 - 28 90 - 140
DV-33,kg 4-5 6-8
SE-11,kg 4-6 45 - 70
Ca(OH)2, kg 8 -12 12 - 15
CaCl2, kg 24 - 40 160 - 320
Barit, kg prema potrebi prema potrebi
Opis uloge aditiva, prikazanih u tablici 4.3.2., u uljnoj isplaci:Dizel ulje D-2 – kontinuirana
faza
Voda – služi kao komponenta za otapanje vapna i kalcijeva klorida
Oilfaze – smjesa sapuna velike mol. tež. i organofilnog bentonita, primarni emulgator,
osnovni materijali – nosioci viskoznosti, filtracije i drugih svojstava uljne isplake
VG-69 – organofilni bentonit (močiv u ulju i vodi); služi za podešavanje jačine gelova
DV-22 – sintetički organofilni koloid; služi za podešavanje filtracije isplake na povišenim
temperaturama.
DV-33 – organski površinsko-aktivni aditiv; služi kao uljno močivi agens, koji čini
čvrste čestice u isplaci uljno močivim
SE-11 – emulgator anionskog tipa; služi za stvaranje čvrste emulzije između ulja i vode
Ca(OH)2 – kalcijev hidroksid (vapno), služi za podešavanje alkaliniteta isplake
CaCl2 – kalcijev klorid; služi za postizanje određenog aktiviteta (saliniteta) isplake
Barit – barijev sulfat; služi za povećanje gustoće isplake
Gustoća neotežane uljne isplake iznosi oko 900 kg/m3, a otežane uljne isplake do 2400 kg/m3.
Kako je kod uljnih isplaka, ulje u kontaktu sa stijenom i krhotinama, ono nema
utjecaja na postojanost (konzistentnost) gline. Ipak se pokazalo da i kod takvih isplaka treba
obratiti pažnju na koncentraciju soli u diskontinuiranoj (vodenoj) fazi uljne isplake.
Mondshine (1969) je dokazao da će se hidratacija spriječiti ako je salinitet vodene faze
uljne isplake jednak salinitetu vode u porama šejla, jer se osmotska sila, koja nastoji izazvati
hidrataciju šejla s povećanjem saliniteta isplake, smanjuje. U slučaju primjene isplaka na bazi
ulja, osmotski tlak glavni je uzročnik nestabilnosti šejlova. U tablicama 4.3.3. i 4.3.4. navode
se vrijednosti osmotskog tlaka za različite koncentracije CaCl2 i NaCl.
Tablica 4.3.3. Vrijednosti osmotskog tlaka za različite koncentracije CaCl2

______________________________________________________________________________________
CaCl2, mg/l Osmotski tlak, kPa (psi)

53 600 3 447 (500)
100 000 7 583,4 (1100)
182 000 20 682 (3 000)
250 000 39 985,2 (5 800)
307 000 64 803,6 (9 400)
357 000 95 826,6 (13 900)
400 000 110 993,4 (16 100)
456 000 (zasićenje) 168 213,6 (24 400)
Tablica 4.3.4. Vrijednosti osmotskog tlaka za različite koncentracije NaCl
NaCl, mg/l Osmotski tlak, kPa (psi)

55 000 4 619 (670)
105 000 9 651,6 81 400)
149 000 15 166,8 (2 200)
189 000 22 060,8 (3 200)
226 000 29 644,2 (4 300)
268 000 (zasićenje) 39 985,2 (5 800)
Budući da će se voda iz šejla premjestiti u isplaku, ako je salinitet vodene faze isplake
veći od saliniteta vode u šejlu, to će uljna isplaka ostvarivati visok confining tlak na stijenke
kanala bušotine. To je zbog toga što ulje ne ulazi u pore šejla osim ako tlak stupca ne prelazi
kapilarni tlak, koji u fino zrnatoj stijeni iznosi nekoliko desetaka MPa.
Stoga ukupna težina stupca isplake, odnosno njen veliki dio, djeluje kao «confining»
tlak. Za razliku od isplaka na bazi vode, uljna isplaka može ostvariti confining tlak veći od
razlike između hidrostatičkog i slojnog tlaka.
Mondshine je uveo metodu koja uzima u obzir tlak bubrenja, koji on određuje
približno iz djelotvornog opterećenja (engl. effective stress) koje djeluje na šejl na
promatranoj dubini. Chenevert (1970) je, međutim, uveo u upotrebu pojam aktiviteta vode u
šejlu, budući da on određuje potencijal tlaka bubrenja.
Aktivitet vode je funkcija saliniteta i smanjuje se s povećanjem koncentracije soli u
njoj. Stoga će bubrenje biti spriječeno ako je aktivitet vode u unutarnjoj fazi isplake jednak
aktivitetu in situ vode u šejlu. Kod isplaka s kontinuiranom uljnom fazom u obzir treba
uzeti samo kemijski potencijal vode jer do zamjene iona ne dolazi, za razliku od isplaka na
bazi vode. Zbog razlike među šejlovima, uljne isplake uravnotežene aktivnosti treba, za svaki
slučaj problematičnih naslaga posebno dizajnirati.
Ako su u duž kanala bušotine zastupljeni šejlovi različitog aktiviteta, preporučuje se
dodavanje u isplaku dovoljno soli da se uravnoteži šejl najmanjeg aktiviteta jer će se time
voda ukloniti i iz drugih šejlova. Aktivitet vode u šejlu varira s lokacijom i s dubinom, te ga je
potrebno poznavati radi podešavanja aktiviteta vode u isplaci. Maksimalno smanjenje
aktiviteta vode u uljnoj isplaci koje se može postići s NaCl je 0,75, dok s CaCl2 iznosi 0,32
(Tablica 4.3.5., Chenevert 1970.b).
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.3.5. Aktiviteti otopina NaCl i CaCl2
NaCl, mg/l aw CaCl2, mg/l aw

100 000 0,93 100 000 0,94
200 000 0,84 150 000 0,90
270 000 0,75 200 000 0,83
(zasićena) 250 000 0,74
300 000 0,63
350 000 0,52
400.000 0,39
425.000 0,32
(zasićena kod 20°C)
Laboratorijska ispitivanja bubrenja potvrdila su uspješnost koncepta uravnotežene

aktivnosti pokazujući da se apsorpcija ne odvija kad je aktivitet vode u šejlu jednak aktivitetu
vode u isplaci (Chenevert, 1970.b). Chenevertova metoda je iskušana uspješno u praksi gdje se
pokazalo da je s uljnim isplakama uravnotežene aktivnosti moguće izraditi kanale nominalnih
promjera kroz meke i tvrde šejlove (Chenevert, 1979.b; O´Brien et al., 1973.).
Uljne isplake se može koristiti tijekom bušenja kroz sve tipove šejlova, soli, gipsa i drugih
problematičnih tipova naslaga: Područje njihove primjene obuhvaća:
 visokotemperaturne bušotine (preko 200°C),
 bušenje kroz vodoosjetljive stijene (mogućnost zarušavanja),
 bušenje kroz ležišne stijene sklone oštećenju,
 bušenje kroz stijene s niskim slojnim tlakom.
Osim navedenog, uljna isplaka se može koristiti i kao naftna kupka (engl. oil pills) za
oslobađanje prihvaćenih alatki, te u svim drugi slučajevima u kojima se ne može upotrijebiti
isplaka na bazi vode.
Prednosti uljne isplake u odnosu na isplaku na bazi vode su: (1) stabilna je na visokim
temperaturama (do oko 250°C), (2) nije osjetljiva na uobičajene zagađivače, (3) ne oštećuje
ležišne stijene, (4) sprječava hidrataciju glinenih čestica, (5) omogućava postizanje gotovo
nominalnog promjera kanala bušotine, (6) smanjuju mogućnost diferencijalnog prihvata
bušaćih alatki, (7) znatno smanjuje trenje (bolje podmazivanje), (8) štiti bušaće alatke od
korozije, te (9) manji volumen otpadne isplake (engl. waste mud) na kraju procesa bušenja
nego kod isplake na bazi vode. Posebno su djelotvorne tijekom bušenja koso usmjerenih i
horizontalnih bušotina.
Nedostaci uljne isplake su: (1) osjetljiva je na vodu (dotok iz sloja), (2) njena izrada je
otežana, (3) postoji određena opasnost od požara, (4) toksičnija je od isplake na bazi vode
(povećano zagađivanje okoliša), (5) relativno joj je visoka početna cijena (do 5 puta skuplja
od isplake na bazi vode), a (6) rad s njom je prljav pa kod korisnika izaziva odbojnost.
Premda su uljne isplake najbolje za sprječavanje hidratacije šejlova, velika početna cijena,
priprema, održavanje i zagađivanje okoline glavni su faktori koji ograničavaju njihovu
primjenu, te upućuju na korištenje odgovarajuće programiranih isplaka na bazi vode. Uz to,
velika plastična viskoznost i malo naprezanje pri pokretanju uljne isplake, ne osiguravaju tako
dobro čišćenje kanala bušotine kao što se to postiže s isplakama na bazi vode. To je i jedan od
razloga što se uglavnom upotrebljavaju isplake na bazi vode čak i u područjima gdje ima
vodoosjetljivih šejlova.
______________________________________________________________________________________
Uljne isplake se koriste samo kada to bušotinski uvjeti zahtijevaju (npr. inhibiranje
šejlova i/ili podmazivanje alatki) zbog: povećanja troškova kod radova na moru (engl.
offshore drilling) jer je potreban transport uljne isplake na kopno radi odlaganja ili
recikliranja, zakonskih ograničenja i udovoljavanja ekološkim zahtjevima te razvoja
alternativnih fluida kao što su sintetički fluidi (SBF).
U prošlosti su isplake na bazi ulja sadržavale dizel ili konvencionalno mineralno ulje
kao glavni sastojak. Međutim, industrija je prešla na upotrebu uljnih isplaka na bazi
mineralnih ulja niske toksičnosti koje sadrže < 0,35% PAH (engl. Low Toxicity Oil Based
Muds – LTOBM), a u novije vrijeme, na upotrebu isplaka na bazi poboljšanih mineralnih ulja i
sintetičkih spojeva (sintetičke isplake).
Prema koncentraciji poliaromatskih ugljikovodika (PAH) uljne isplake se dijele na:
1. Uljne isplake s visokim sadržajem aromata (D-2 i mineralno ulje): PAH>0,35 %,

2. Uljne isplake niske toksičnosti (engl. Low Toxicity Mineral Oil Based Fluids - LTMOBF)
(rafinirana sirova nafta): PAH>0,001-0,35 %,
3. Sintetičke isplake (engl. Synthetic based fluids - SBF) (sintetički ugljikovodici: olefini,
esteri, eteri): PAH<0,001 %.
Policiklički aromatski ugljikovodici (engl. Polycyclic aromatic hydrocarbons- PAH)

predstavljaju veliku skupinu organskih spojeva koji sadrže dva ili više spojenih aromatskih
prstenova koji se sastoje samo od atoma ugljika i vodika. Policiklički aromatski ugljikovodici
su: naftalen, acenaftilen, acenaften, fluoren, fenantren, antracen, fluoranten, piren, benzo (a)
antracen, krizen, benzo (b) fluoranten, benzo (k) fluoranten, benzo (a) piren, dibenz (a, h)
antracen, benz (g, h, i) perilen, indeno (1, 2, 3-cd) piren).
Uljna isplake se kod nas ne koristi, ali je svojevremeno, na eksploatacijskom polju

Molve (u sklopu CPS), u periodu intenzivnog bušenja, izgrađena Uljna stanica čija je
prvobitna namjena bila skladištenje rezerne uljne isplake, njeno pročišćavanje, obrada i izrada
nove, za potrebe bušenja i remonta. U sklopu Uljne stanice nalazi se i Stanica za otežane vode
(SOV) koja služi za interventna gušenja proizvodnih bušotina na polju Molve. Stanica je
preko razvodnika spojena s cjevovodima na pojedine bušotine.
4.4. SINTETIČKE ISPLAKE
Sintetičke isplake (engl. Synthetic Based Drilling Fluids –SBF, Synthetic Based Muds -SBM)
ili isplake na bazi sintetičkih spojeva su razvijene sredinom 1990-tih, a predstavljaju emulziju
sintetičkih spojeva (umjesto nafte ili dizl ulja) (npr. linearni a-olefini, poli-a-olefini, linearni
alkil benzeni, eteri, esteri, acetali), slane vode i aditiva.
Sintetički spojevi (ili sintetički fluid) su kontinuirana faza, a slana voda (engl. brine) je
dispergirana faza. Najčešće korišteni sintetički organski spojevi su esteri, eteri i olefini:
 ESTERI se mogu se sintetizirati iz masnih kiselina (engl. fatty acid) i alkohola.

Svojstva ovise o duljini “CH” lanca. Biraju se tako da smanje viskoznost fluida,
povećaju hidrolitičku stabilnost i smanje toksičnost.
 ETERI su materijali koji su obično sintetizirani iz alkohola. “CH” grupe etera
odabrane su tako da optimiraju “bušaća” svojstva i smanje toksičnost
______________________________________________________________________________________
 OLEFINI. U početku su korišteni polialfaolefini – PAO koji su proizvedeni

polimerizacijom linearnih alfa-olefina koji su kasnije zamjenjeni sa izomeriziranim
olefinima i linearnim alfa olefinima – LAO zbog manjih proizvodnih troškova i manje
kinematičke viskoznosti u uvjetima niskih temperatura (npr. bušenje u dubokim
morima – engl. Deepwater drilling).
Sintetičke isplake se koriste uglavnom tijekom bušenja na moru zbog njihove ekološke
prihvatljivosti i mogućnosti odlaganja krhotina u more, premda imaju visoku početnu cijenu.
Eteri su se prvenstveno koristili u norveškom sektoru Sjevernog mora, ali su zamijenjeni s
linearnim alfa olefinima (engl. linear alpha olefins-LAO).
Tijekom bušenja krhotine u isplaci i formacije šejla su prvenstveno izložene sintetičkoj
tekućini (a ne vodenoj fazi) čime se sprječava otapanje i degradacija stijenki kanala i
disperzija krhotina. Potrebno je manje razrjeđenje isplake pa se na kraju bušenja treba manji
volumen isplake odložiti u okoliš. Prednosti sintetičkih isplaka su: (1) posjeduju svojstva
isplaka na bazi ulja, (2) ne djeluju štetno na okoliš, (3) mogu se ispustiti u more (nema
masnog traga) i (4) biorazgradivost. Primjeri sintetičkih isplaka prikazani su u tablicama
4.4.1. i 4.4.2. Naziv aditiva je ujedno i naziv tipa isplake (Fluidi kompanije:
SCHLUMBERGER/MI-SWACO).
Napomena: Na tržištu su dostupni i novi tipovi uljnih i sintetičkih isplaka (vidi npr. Web
stranicu Schlumberger „Nonaqueous Fluid Systems” (MI-SWACO):
http://www.slb.com/services/drilling/drilling_fluid/df_systems/nonaqueous_drilling_fluid_sys
tems.aspx
Tablica 4.4.1. Sintetičke isplake kompanije MI-SWACO

Primarna Sekundarna Preporučena
Trgovački naziv Opis Sastav
funcija funkcija koncentracija
poliamidi i
primarni modificirane
ECOGREEN P emulgator PAT 8,5 – 28,5 l/m3
emulgator masne
kiseline
sekundarni surfaktanti
ECOGREEN S emulgator PAT 4 – 12 l/m3
emulgator ester
modifikator organski
2,85 – 5,7
NOVAMOD reologije gelirajući viskozifer -
kg/m3
(LSRV) agens
PAT, aditiv za
smanjenje
osnovni filtracije, 17,1 – 28,5
NOVAMUL - emulgator
emulgator viskozifer, kg/m3
stabilizator na
visokim temp,
U nastavku se navode opisi pojedinog aditiva iz tablice 4.4.1.
______________________________________________________________________________________
(1) ECOGREEN P
 Viskozna tekućina smeđe boje, relativne gustoće 0,93.
 Emulgator čiju osnovu čine poliamidi i modificirane masne kiseline.
 Ova tekućina je primarni viskozifer, dizajniran za korištenje u “ECOGREEN”
isplakama.
 Može se koristiti za pripremu emulzija “voda u esteru”, ali je djelotvorniji ako se
koristi s “ECOGREEN S” fluidom.
 Preporučena koncentracija: 8,5 do 28,5 l/m3 isplake (0,36 do 1,2 gal/bbl).
(2) ECOGREEN S
 Viskozna tekućina smeđe boje, relativne gustoće 0,88.
 Emulgator - smjesa surfaktanata u otapalu (alipatski ester), koristi se kao sekundarni
emulgator i agens za močivost u ECOGREEN sintetičkim isplakama.
 Čini integralni dio ECOGREEN isplake i treba ga kod pripreme nove isplake koristiti
s “ECOGREEN P“ fluidom.
 Preporučena koncentracija: 4 do 12 l/m3 isplake (0,17 do 0,5 gal/bbl).
(3) NOVAMOD
 Viskozna tekućina boje jantara, relativne gustoće između 0,8 do 0,9.
 Organski gelirajući agens, te modifikator reologije.
 Koristi se u “NOVADRIL”, “NOVAPLUS” i “NOVATEC” sintetičkim isplakama.
 Povećava LSRV vrijednost i čvrstoću gela te tako poboljšava čišćenje kanala bušotine.
 Primarna primjena NOVAMOD-a je u bušotinama velikog promjera, velikog kuta
otklona, horizontalnim bušotinama za poboljšavanje kapaciteta iznošenja krhotina.
 Omogućava veću mehaničku brzinu bušenja dok istodobno održava stabilnost
bušotine.
 Kad se koristi u preporučenim koncentracijama, daje smično razrjeđujući fluid što je
neophodno za dobro čišćenje otklonjenih kanala bušotinama.
 Preporučena koncentracija: 2,85 do 5,7 kg/m3 isplake (1 do 2 lb/bbl).
(4) NOVAMUL
 Aditiv boje tamnog jantara, relativne gustoće 0,92.
 Primarni emulgator u NOVADRILL, NOVAPLUS i NOVATEC sintetičkim
isplakama.
 Daje izrazito stabilnu emulziju, ima dobra svojstva močivosti, smanjuje filtraciju i
povećava temperaturnu stabilnost.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.4.2. Sintetičke isplake kompanije MI-SWACO (NOVATEC synthetic drilling fluid
system)
Primarna Sekundarna Preporučena

Trgovački naziv Opis Sastav
funcija funkcija konc.
aditiv za HTHP aditiv
8,6 – 20
NOVATEC F smanjenje - za čepljenje -
kg/m3
filtracije filtracije
poliamidi i agens za 8,6 – 31,4
primarni modificirane
močivost kg/m3
NOVATEC PE emulgator
emulgator masne
kiseline
agens za
sekundarni močivost 5,7 – 22,8
NOVATEC SE olefini emulgator
emulgator kg/m3
1,7 – 6,9 l/m3

NOVATHIN deflokuator - razrjeđivač PAT
emulgator,
razrjeđivačst
agens za 2,85 – 5,7
NOWAWET - PAT abilizator na
močivost kg/m3
visokim
temp.
U nastavku se navode opisi aditiva iz tablice 4.4.2.
(1) NOVATEC F
 Tekućina boje jantara, relativne gustoće 1,01.
 Aditiv za smanjenje filtracije isplake.
 Koristi se u NOVATEC isplakama, na povišenim temperaturama >200°C (>392°F).
 Brzo smanjuje HTHP filtraciju čak i kada se koristi pri malim koncentracijama.
 Stabilan je na visokim temperaturama (>200°C).
 Preporučena koncentracija: 8,6 do 20 kg/m3 isplake (3 do 7 lb/bbl).
(2) NOVATEC PE
 Emulgator koji je zasnovan na poliamidima i modificiranim masnim kiselinama.
 Koristi se u NOVATEC isplakama kao primarni emulgator, dok mu je sekundarna
funkcija aditiva za močivost.
 Pridonosi smanjenju HTHP filtracije.
 Može se samostalno koristitit za izradu emulzija “voda u olefinu”.
 Posebno je djelotvoran kad se koristi sa “NOVATEC SE” aditivom.
______________________________________________________________________________________
(3) NOVATEC SE
 Emulgator, a koristi se kao sekundarni emulgator u NOVATEC isplakama.
 Može se koristi samostalno za izradu čvrstih “voda u olefinu” emulzija, ali je posebno
djelotvoran kad se upotrebljava sa NOVATEC PE-om.
(4) NOVATHIN
 Viskozna tekućina boje slame, relativne gustoće 0,82.
 Deflokuator koji se koristi kao razrijeđivač za NOVADRIL, NOVAPLUS i
NOVATEC sintetičkim isplakama.
 Smanjuje viskoznost i čvrstoću gela bez potrebe za mijenjanjem odnosa sintetički
aditiv/isplaka.
 Preporučena koncentracija: 1,43 do 5,7 kg/m3 isplake (0,5 do 2 lb/bbl) ili 1,7 do 6,9
l/m3 isplake (7 do 29 gal/bbl).
(5) NOVAWET
 Viskozna tekućina tamno smeđe boje, relativne gustoće 0,9 do 0,95.
 Surfaktant (PAT) - aditiv za močivost koristi se u NOVADRIL; NOVAPLUS i
NOVATEC sintetičkim isplakama.
 Pojačava svojstva močivosti stijene svojom kontinuiranom fazom.
 NOVAWET poboljšava temperaturna svojstva, reologiju, filtraciju i stabilnost
emulzije dok istovremeno poboljšava otpornost isplake na zagađenje.
 Proizvod je posebno primjenjiv i u zasoljenim isplakama.
______________________________________________________________________________________
4.5. POSEBNA SREDSTVA ZA ČIŠĆENJE KANALA BUŠOTINE
Osim kapljevina pri izvođenju različitih radova u bušotini primjenjuju se plinovi (npr.
zrak, dušik i dr.), magle, pjene i plinizirane (aerizirane) isplake (Pavić, 1991; Gaurina-
Međimurec i Simon, 1993; Gaurina-Međimurec i Matanović, 1996; Lyons, 2009). Njihova
primjena u određenim geološko-tehničkim uvjetima osigurava najdjelotvornije bušenje kroz
zone gubljenja isplake, omogućavajući ne samo da se na minimum svedu ukupni gubici
vremena (zastoji) i materijalno – tehnička sredstva, nego da se i znatno poveća mehanička
brzina bušenja, te da se poboljša kvaliteta raskrivanja, cementiranja i osvajanja ležišnih
stijena.
Postoje različiti postupci izrade kanala bušotine uz primjenu plinovitih tvari, međutim,
najraširenije područje primjene ima bušenje uz ispiranje pliniziranom isplakom. Razlog tome
su manja ograničenja koja postavljaju geološki i hidrogeološki uvjeti i ležišta i manje
problema tijekom izrade kanala nego kad se primjenjuje bušenje uz propuhivanje plinom
(zrakom).
Ispiranje bušotina pliniziranim isplakama primijenjuje se u područjima gubljenja
isplake (kada je slojni tlak manji od hidrostatičkog tlaka, a tlak frakturiranja stijena neznatno
veći od slojnog tlaka); kavernoznim i raspucanim stijenama (npr. Dinaridi) te naftnim
ležištima s malim slojnim tlakom (npr. Panonski bazen).
Izrada kanala bušotine u navedenim područjima moguća je uz (Gaurina-Međimurec i
Pašić, 2009 i 2014):
(1) saniranje gubitaka (dodaci za čepljenje zona gubljenja isplake, DOB i DOBC čepovi,
cementni most i dr.),
(2) toleriranje gubitaka odnosno bušenje na slijepo (engl. Blind Drilling) bez povratnog
toka isplake na površinu i
(3) bušenje uz primjenu plina (zrak ili dušik) (engl. Air Drilling ili Dust Drilling, Drilling
with Nitrogen), magle (engl. Mist Drilling), pjene (engl. Foam Drilling) ili plinizirane
isplake (engl. Aerated Drilling) radi postizanja hidrodinamičke ravnoteže u području
raskrivenih stijena.
U slučaju pojave gubitaka isplake tijekom bušenja ili cirkuliranja vrlo je važno odmah
pristupiti saniranju gubitaka kako bi se smanjili troškovi i spriječilo oštećenje stijena odnosno
smanjenje njihove prirodne propusnosti, ukoliko se radi o potencijalnom ležištu
ugljikovodika. Stoga, ukoliko se očekuju gubici isplake treba imati unaprijed pripremljen
bazen u kojem se nalazi isplaka koja sadrži materijal za zatvaranje mjesta gubljenja isplake
(engl. LCM - Lost Circulation Materials) (npr. kalcijev karbonat različite granulacije i
vlaknasti materijal). Količina materijala za zatvaranje mjesta gubljenja, koja se dodaje u
isplaku ili samo jedan manji volumen isplake, ovisi o intenzitetu gubljenja isplake. U slučaju
velikih gubitaka isplake (preko 5 m3/h) pristupa se vađenju bušaćeg alata i ugrađivanju
bušaćih šipki bez dlijeta u područje zone gubitaka te polaganju manjeg volumena isplake (5 -
10 m3) s čepilima u koncentraciji 150 do 200 kg/m3.
Raspon gustoće kompresibilnih i nekompresililnih fluida koji se mogu koristiti za čišćenje
kanala bušotine prikazan je u tablici 4.5.1. i na slici 4.5.1.
______________________________________________________________________________________
Tablica 4.5.1. Raspon gustoće kompresibilnih i nekompresililnih fluida
Kompresibilni fluidi Gustoća (kg/m3)

P li n 1,2 -12
Magla 12-36
Pjena 36-424,8 uz protutlak: 420 -834
Plinizirana tekućina 480 - 834
Nekompresibilni fluidi Gustoća (kg/m3)
Tekućine (ulje, nafta, voda, isplake) 834 - 2280
1200 125
0 0
100 14
Gel i vo
40
s NaCl
Voda zasićena
e
83 e
Vod
lak
plak
isp
Na
ne is
2
l
da
aC
ane
ft
P
(a linizi
a
sC
tonit
tež
er ra
0
isp izira na
a
40
en
Vo inju o
lak na) e
lak
Ben
si ć
a s p
za
Sta e i it)
č
0 150
biln n
da
kg/m 3
Po
a pj a r
ena tež (ba
2400
Magla O
zrak, plin
Slika 4.5.1. Raspon gustoće fluida za čišćenje kanala bušotine
Fluidi male gustoće koriste se tijekom bušenja kroz zone malog tlaka i/ili tijekom bušenja
ispod tlaka ravnoteže (engl. Underbalanced Drilling – UBD). Bušenje ispod tlaka ravnoteže
definira se kao bušenje tijekom kojeg je cijelo vrijeme slojni tlak (tlak fluida u pornom
prostoru stijene) veći od dinamičkog tlaka isplake (ECD fluida u prstenastom prostoru) tj. Psl
> Pb. Tlak u kanalu bušotine namjerno se održava manjim od slojnog tlaka korištenjem radnih
fluida male gustoće. U uvjetima kad je tlak u bušotini manji od slojnog tlaka, u kanal bušotine
tijekom bušenja ili izvlačenja/spuštanja niza alatki pritječe slojni fluid (npr. nafta). Radi se o
kontroliranom dotoku slojnog fluida. Prednosti bušenja u uvjetima ispod tlaka ravnoteže su:
 povećanje mehaničke brzine bušenja,
 smanjenje gubljenja cirkulacije,
 produljenje radnog vijeka dlijeta,
 smanjenje mogućnosti diferencijalnog prihvata,
 poboljšana procjena formacije,
______________________________________________________________________________________
 smanjeno oštećenje ležišnih stijena (smanjena potreba za stimulacijskim radovima),

 ranije puštanje bušotine u proizvodnju,
 veći promjeri kanala raspoloživi za eksploataciju u "offshore"-u i
 ekološke prednosti.
Nedostaci/ograničenja bušenja u uvjetima ispod tlaka ravnoteže su:

 kolaps kanala,
 zarušavanje stijenki i
 ispiranje (erozija) stijenki
Stvaranje uvjeta podtlaka
Stvaranje i kontroliranje ispravnog stupnja podtlaka može biti krajnje složen proces.
Kompjuterski modeli omogućavaju samo praktično sredstvo predviđanja tlakova na ušću i na
dnu kanala bušotine za dvofazno protjecanje. Izbor isplake (posebna sredstva za čišćenje
kanala) za postizanje odgovarajućih uvjeta podtlaka jako ovisi o očekivanom slojnom tlaku.
Slojni tlak može biti iznad ili ispod hidrostatskog tlaka stupca vode u kanalu bušotine.
Potrebni volumni protok (dobava) zraka (plina) ovisi o parametrima konkretne bušotine, a to
su:
 ukupna dubina bušotine,
 mehanička brzina bušenja,
 površina poprečnog presjeka prstenastog prostora (promjer kanala i bušaćih šipki ili
savitljivog tubinga),
 tip formacije,
 veličina krhotina i
 tip stlačivog fluida: zrak ili dušik.
Parametri tipični za bušenje uz primjenu fluida male gustoće: dobava tekućine, kapacitet
injektiranja plina, tlak i potreban broj kompresora prikazani su u tablici 4.5.2. Na slici 4.5.2.
shematski su prikazani fluidi s različitim udjelom zraka (plina).
Tablica 4.5.2. Parametri tipični za bušenje uz primjenu fluida male gustoće
Radni fluid Zrak Tlak Tekućina Oprema

(Sm3/min) (kPa) (l/min)
Zrak 35,4 - 169,92 1380 - ništa 2-6
5250 kompresora
Magla 35,4 - 169,92 2760- 3,78 – 37,8 2-6
8280 kompresora
Pjena 11,33 – 45,31 2760- 37,8 - 378 1 mali
8280 kompresor
Aerizirana 14,16 – 42,48 4140- 378 - 1512 1 kompresor
isplaka 8280 (isplaka)
______________________________________________________________________________________
Zrak Magla Pjena Aerizirana Isplaka

isplaka
Slika 4.5.2. Shematski prikaz radnih fluida s različitim udjelom zraka
Vrijednosti dobave tekućine i plina moraju se nalaziti unutar sigurnog područja koje je
omeđeno linijama koje predstavljaju: sposobnost iznošenja krhotina, tlak kolapsa formacije,
ispiranje stijenki kanala bušotine i tlak ravnoteže (tlak u kanalu jednak slojnom tlaku) kao što
je prikazano na slici 4.5.3.
______________________________________________________________________________________
1400
Tlak ravnoteže Ispiranje stijenki
1200 (slojni tlak) kanala bušotine
Dobava tekućine (l/min)
1000
800
600 Tlak kolapsa

formacije
400
200
Sposobnost nošenja krhotina
0
0 5 10 15 20 25 30
Kapacitet injektiranja plina (Sm3/min)
Slika 4.5.3. Tipično sigurno područje bušenja u uvjetima podtlaka (prozor)

4.5.1. Bušenje uz primjenu plina (zrak ili dušik)
Bušenje uz primjenu plina (engl. Gas drilling) predstavlja tehnologiju bušenja uz primjenu
plinovitih fluida (engl. Gaseous fluids). To su:zrak (bušenje uz primjenu zraka; engl. Air
drilling or dusting),
 dušik (bušenje uz primjenu dušika; engl. Nitrogen drilling),
 prirodni plin i helij.
Bušenje uz primjenu zraka (engl. Air drilling, Dry air drilling) koristi se u područjima gdje su
stijene konsolidirane, tvrde i suhe odnosno gdje postoji vrlo mali dotok vode iz probušenih
stijena u kanal bušotine ili ga uopće nema (mogu se tolerirati samo vrlo male količine vode).
Omogućava izradu kanala kroz zone gubljenja isplake i zone malog tlaka uz održavanje
cirkulacije isplake. Za iznošenje krhotina razrušenih stijena koriste se, umjesto klasične
isplake, velike količine komprimiranog zraka. Količina potrebnog zraka ovisi o promjeru
kanala, prisutnosti vode, a u manjoj mjeri i o dubini kanala.
Tijekom bušenja u uvjetima podtlaka (UBD), u početku se koristio zrak koji se još uvijek
koristi za bušenje kroz tvrde stijene i tijekom izrade bušotina za vodu (engl. water wells).
Upotreba zraka se ne preporučuje tijekom bušenja kroz ležišta ugljikovodika jer kobinacija
kisika i prirodnog plina može stvoriti eksplozivnu mješavinu. Zabilježen je niz slučajeva u
kojima je podzemni požar uništio niz bušaćih alatki (engl. drillstrings), a požar može zahvatiti
i bušaću garniture ako mješavina dođe do površine. Ukoliko se kroz djelomično iscrpljena
ležišta ugljikovodika (engl. depleted reservoirs) buši uz primjenu plina često se koristi dušik.
Za udaljene ili odobalne (engl. offshore) lokacije, radi smanjenja logistike, može se koristiti
______________________________________________________________________________________
jedinica za dušik (engl. nitrogen generation system). Druga opcija je korištenje prirodnog plina,
ukoliko je dostupan. Zatvoreni sustav optoka u slučaju koristenja dušika prikazan je na slici
4.5.4.
Slika 4.5.4. Zatvoreni sustav optoka

Upotreba zraka ili plina pri izradi kana bušotine preporučuje se u:
 tvrdim, čvrstim i konsolidiranim naslagama,
 naslagama koje su slabo ili nisu nikako zasićene vodom,
 kavernoznim naslagama u kojima se isplaka potpuno gubi,
 naslagama zasićenim ugljikovodicima s malim Psl,
 stijenama kojim se struktura mijenja promjenom hidrostatičkog tlaka na dno,
 područja s izuzetno hladnom klimom.
Upotrebom zraka ili plina ostvaruje se niz prednosti: (1) povećava se mehanička brzina
bušenja za 10 do 12 puta, (2) produljuje se vijek trajanja dlijeta (zraka ekspandira i hladi
dlijeto), (3) smanjuje se utrošak dlijeta za 10 i više puta, (4) smanjuje se neproduktivno
vrijeme u tehnološkom ciklusu izrade bušotine, (5) smanjuju se troškovi izrade kanala
bušotine i (6) smanjuje se količina potrošnog materijala.
Međutim, čišćenje kanala uz ispuhivanje zrakom ili plinom nije moguće primjenjivati pri
izradi bušotina kroz:
 meke, plastične, sklone bubrenju, ljepljive i slabo vezane stijene,
 stijene zasićenim vodom,
 stijene s visokim slojnim tlakovima i stijene zasićenim ugljikovodicima.
Za iznošenje krhotina, koje u ovom slučaju nalikuju krupnijoj prašini, prosječna brzina u
prstenastom prostoru treba biti oko 900 m/min tj. bitno veća nego u slučaju korištenja isplake
jer se iznošenje krhotina bazira samo na brzini struje zraka u prstenastom prostoru.
Tijekom bušenja uz primjenu zraka kroz stijene iz kojih postoji znatniji dotok vode u
kanal bušotine, javlja se problem iznošenja krhotina jer dotok vode izaziva nakupljanje
______________________________________________________________________________________
krhotina (engl. mud rings) i praktički zaustavlja daljnje bušenje uz primjenu zraka, te se mora
primijeniti neki drugi medij.
Nakupljanje (aglomeracija) krhotina sprječava se dodavanje aditiva u ulaznu struju
zraka. U tu svrhu mogu se koristiti:
 cinkov i kalijev stearat koji čine krhotine neosjetljivim na vodu,
 silikatni gelovi koji adsorbiraju vodu koja dolazi iz formacije.
4.5.5. shematski je prikazano bušenje uz čišćenje (ispuhivanje) kanala bušotine zrakom.
KOMPRESOR
KOMPRESOR
KOMPRESOR
POMOĆNI
STOJKA
TLAČNI ZRAČNI
VOD
MANOMETAR
RAZDJELNIK
U ATMOSFERU
MJERAČ
PROTOKA
ROTACIJSKI POMO
ĆN I VOD
PREVENTER
IZLAZN
A (ISP
UŠNA)
CIJEV
BOP
BUŠOTINA
Slika 4.5.5. Bušenje uz primjenu zraka

______________________________________________________________________________________
Bušenje uz primjenu zraka za čišćenje kanala zahtijeva i dodatnu djelove opreme, kao što su:
 kompresori koji ostvaruju tlak potreban za istiskivanja isplake ili vode (do 10,3 MPa)
i za iznošenje krhotina suhih stijena (dovoljno je 2,4 MPa);
 tlačni zračni vod koji je sastavljen od tubinga promjera 2” ili 3”, a priključuje se na
stojku kojim se komprimirani zrak ili plin utiskuje u cirkulacijski sustav (Slika 4.5.6.);
 rotacijski preventer (rotacijska bušaća glava) kojim se tijekom bušenja hermetizira
ušće bušotine, te smanjuje rizik od erupcije (Slika 4.5.7.);
 izlazna (ispušna) cijev (promjera 7” i duljine 50 m) kojom se mješavina zraka i
krhotina odvodi iz neposredne blizine ušća bušotine, tj. iz zone opasnosti, a
priključena je neposredno ispod rotacijskog preventera, na ušće bušotine;
 manometri kojima se mjeri tlak protiskivanja plina a priključeni su na tlačni vod;.
 mjerač protoka kojim se određuje količina utiskivanog plina, koji se instalira na
tlačnom zračnom vodu.
 protupovratni ventili (PPV) koji, pri prekidu utiskivanja zraka, sprečjavaju povrat
čestica stijena kao i prodor slojnog fluida u bušaće alatke; prvi protupovratni ventil se
ugrađuje neposredno iznad dlijeta, a drugi u niz bušaćih alatki neposredno ispod ušća
bušotine.
______________________________________________________________________________________
Slika 4.5.6. Tlačni zračni vod
Slika 4.5.7. Rotacijski preventer

______________________________________________________________________________________
4.5.2. Bušenje uz primjenu magle

Bušenje uz primjenu magle (engl. mist drilling). koristi se kad tijekom bušenja uz
primjenu zraka iz stijena u kanal bušotine počne dotok malih količina vode (1,2 do 12 m3 po
satu). Količine zraka su povećane (obično 30% više nego što je potrebno kod bušenja uz
primjenu zraka). U struju zraka injektiraju se male količine otopine sredstva za stvaranje pjene
(pjenušavca) i inhibitora korozije. Sredstvo za stvaranje pjene sprječava sljepljivanje krhotina
razrušenih stijena, a inhibitor korozije je potrebno dodati da se spriječi korozivno djelovanje
mješavine vode i zraka na bušaće alatke.
Fluid koji se injektira u plin, dispergira u sitne kapljice i stvara maglu (engl. mist system) koja
se onda koristi za čišćenje kanala u nastavku bušenja. Općenito, ova se metoda mora koristi
pri bušenju djelova kanala u kojima postoji dotok slojne vode koji onemogućava daljnju
primjenu bušenja uz potpuno “suhi zrak”.
Karakteristike bušenja uz primjenu magle su:tehnologija je slična tehnologiji bušenja uz
ispuhivanje suhim zrakom, ali uz dodatak tekućine
 uklanjanje krhotina ostvaruje se zahvaljujući brzini toka u prstenastom prostoru,
 smanjeno je stvaranje nakupina krhotina (engl. mud rings),
 potrebni su veliki volumeni (30 do 40% više nego kod bušenja uz primjenu suhog
zraka).
 tlakovi su općenito veći nego kod bušenja uz primjenu suhog zraka,
 netočan omjer plin/tekućina dovodi do udaranja (engl. slugging) s pratećim

povećanjem tlaka.
Voda, koja sadrži sredstvo za stvaranje pjene (sapun) i inhibitor korozije, injektira se u struju
zraka (dušika) na površini, a iz bušotine se odbacuje vlažna (mokra) magla ("wet mist").
Tijekom bušenja uz primjenu magle u pravilu se koristi:
 96 do 99 % zraka,
 3,78 do 37,8 l/min vode i
 0,25 do 1 % pjenušavca.
Uz inhibitor korozije (NaHCO3 i Ca(OH)2), ponekad se dodaju i polimeri ili soli da inhibiraju
interakcije magle s vodoosjetljivim šejlovima. Sisaljka za injektiranje površinski aktivnih
tvari (PAT) i inhibitora korozije priključuje se na tlačni zračni vod. Injektiranjem PAT- a u
tok zraka ukljanja se voda iz bušotine. Količina PAT-a ovisi o veličini dotoka vode, salinitetu
slojne vode, količini utiskivanog zraka i raspoloživoj snazi kompresora.
Tijekom bušenja uz primjenu magle kroz vodoosjetljive stijene, dolazi do oštećenja stijenki
kanala bušotine, te može doći do njihovog zarušavanja, to oštećenje se osobito manifestira pri
dodavanju bušaćih šipki i kad se to uoči treba odmah napuniti bušotinu isplakom.
______________________________________________________________________________________
4.5.3. Bušenje uz primjenu pjene

Bušenje uz primjenu pjene (engl. Foam drilling).je posebno pogodno za bušenje kanala
velikih promjera u stijenama koje su sklone gubljenju cirkulacije. Pjena je disperzija plina i
tekućine u kojoj je tekućina kontinuirana faza, a plin je diskontinuirana faza. Niske vrijednosti
gustoće i viskoznosti pjene pri malim brzinama smicanja čine pjenu izuzetno korisnim
medijem u ležištima malog tlaka. Pjena je po konzistenciji slična pjeni za brijanje. Navedena
svojstva minimiziraju gubljenje fluida u stijenu i smanjuju potrebnu uzlaznu brzinu, a pri
tome osiguravaju visoku sposobnost iznošenja krhotina (bolju nego tekućina) pri minimalnim
tlakovima u cirkulaciji. ). 4.5.8. shematski je prikazano bušenje uz ispiranje pjenom.
3m3 3m3
KOMPRESOR
KOMPRESOR
KOMPRESOR
POMOĆNI
PUMPA
MJERAČ
M PROTOKA
FLUIDA
STOJKA
TLAČNI
ZRAČNI VOD
RAZDJELNIK GENERATOR
PJENE
U ATMOSFERU
MJERAČ
PROTOKA
ROTACIJSKI POMO
ĆN I VOD
PREVENTER
IZLAZ
NA (IS
PUŠN
A) C IJEV
BOP
BUŠOTINA
Slika 4.5.8. Bušenje uz primjenu pjene

Primjenom pjena može se postići tlak na dno kanala bušotine koji je ekvivalentan
cirkulirajućoj gustoći u rasponu od 200 do 800 kg/m3.Primjenjuje se kad je dotok slojne vode
veći od 500 l/min odnosno 30 m3/h. Pjena nastaje kombiniranim utiskivanjem:zraka
 isplake (voda, bentonit (25-30 kg), Na2CO3 (3 kg), CMC HV (1,5 kg) i
 PAT (pjeneći agens, biorazgradivi kompleks anionskih deterdženata: 5-15 l/m3
isplake, među ostalim poboljšavaju sposobnost uzlaznog toka da iznosi krhotine na
površinu)
Količina zraka ovisi o promjeru bušotine (oko 10 puta manja nego za ispuhivanje Problemi
vezani uz dotok vode i eroziju stijenki mogu se uspješno riješiti primjenom kompaktne pjene
(engl. Stiff foam). Pjena je tijekom ispiranja veoma kompaktna te posjeduje veću sposobnost
______________________________________________________________________________________
iznošenja krhotina. Kod prekida cirkulacije sprječava taloženje krhotina na dno. Uzlazni tok
pjene ispunjava prstenasti prostor u potpunosti, čime se sprječava stvaranje zračnih čepova,
što, opet umanjuje pulzaciju pri protiskivanju pjene kroz cirkulacijski sustav.
U struju zraka injektira se lagana isplaka obrađena sa PAT (deterdžent) i aditivom za
stabiliziranje pjene (isplake). Ponekad se isplaka uspješno zamjenjuje slatkom ili slanom
vodom, a zrak prirodnim plinom, dušikom i CO2.
Volumen isplake u pjeni ovisi o: promjeru bušotine, mehaničkoj brzini bušenja i veličini
dotoka slojnog fluida. Volumen zraka ovisi o promjeru bušotine i treba biti toliki da ostvari
brzinu uzlaznog toka od 30 do 60 m/min, a iz izljevne cijevi treba stalno istjecati pjena.
Ovisnost količine zraka, isplake i PAT o promjeru i dubini bušotine prikazana je u tablici
4.5.3.
Tablica 4.5.3. Ovisnost količine zraka, isplake i PAT o promjeru i dubini bušotine (Brnić,
1989)
Promjer Dubina Količina Isplaka +

bušotine, m bušotine, m zraka,m /min PAT, m3/min
3
0,609 150 10-12 1,5 – 3

0,438 500 15-40 1,5 – 4
Bušenje uz primjenu kompaktne pjene može se koristiti u sljedećim slučajevima:

 izrada bušotina velikog promjera,
 izrada bušotina u nekonsolidiranim stijenama jer ih pjena učvršćuje (pijesak, šljunak i
konglomerat),
 raskrivanje, bez većih opasnosti od požara, stijena zasićenih ugljikovodicima niskog
slojnog tlaka,
 bušenje kroz rastresite i tektonski poremećene stijene u kojima se inače isplaka gubi
isplaka,
 uklanjanje pijeska s dna proizvodne bušotine, jer se pijesak znatno brže i jeftinije
uklanja kompaktnom pjenom nego primjenom jedne od konvencionalnih metoda,
 bušenje kroz vodoosjetljive stijene (glineni škriljci skloni zarušavanju),
 i u svim ostalim slučajevima u kojima je njena primjena ekonomski opravdana.
4.5.4. Bušenje uz primjenu plinizirane isplake
Bušenje uz primjenu plinizirane isplake je tehnologija kod koje se zrak ili dušik injektira u
neotežanu isplaku radi smanjenja njene gustoće, a time i hidrostatičkog tlaka na dno bušotine.
Gustoća plinizirane isplake je obično u rasponu od 480 do 830 kg/m3. Aerizirane isplake se
često koriste kao fluid za ispiranje tijekom bušenja u uvjetima ispod tlaka ravnoteže (engl.
Underbalanced Drilling - UBD) (Andersen et al., 2009). Dušik se koristi, ako postoji bilo
kakva mogućnost prisustva ugljikovodika kako bi se smanjila vjerojatnost od podzemnog
požara ili eksplozije. Može se koristiti i prirodni plin kad je dostupan. Izrada kanala bušotine
koji će se ispirati pliniziranom isplakom projektira se s obzirom na način i dubinu bušenja,
karakteristike stijena kroz koje se buši i mogućih problema povezanih s postojanjem zona
______________________________________________________________________________________
gubljenja isplake i zona dotoka slojne vode, nestabilnih naslaga i naslaga stijena zasićenih
ugljikovodicima. Primjena takve isplake bitno mijenja i tehnologiju izrade kanala bušotine.
Specifičnosti te tehnologije određene su prije svega uvjetima koji nastaju u bušotini (Pavić,
1991) (Slika 4.5.9.). Kod izrade kanala bušotine pliniziranom isplakom, isplaka se miješa sa
stlačenim plinom, te protiskuje kroz niz bušaćih alatki. Nakon prolaska kroz dlijeto protječe
prstenastim prostorom gdje plin zbog smanjenja hidrostatičkog tlaka počinje ekspandirati.
Pritom se povećava brzina protjecanja plinizirane isplake. U uzlaznom toku plinizirane
isplake, krhotine razrušenih stijena iznosi tekuća faza plinizirane isplake, dok se plin utiskuje
radi boljeg čišćenja dna kanala bušotine i smanjenja hidrodinamičkog tlaka na dno kanala
bušotine. Da se ispune ovi zahtjevi treba, u skladu s konkretnim geološko-tehničkim uvjetima,
dobro podesiti dobavu isplake odnosno plina. Režim cirkulacije plinizirane isplake mijenja se
promjenom koeficijenta pliniziranja ili ostvarivanjem protutlaka na ušću bušotine
prigušivanjem na površinskoj sapnici.
Upotreba dušika za smanjenje gustoće isplake ima niz prednosti u odnosu na zrak kao što su:
znatno manji troškovi, otklanjanje mogućnosti korozije bušaćih alatki, velika prilagodljivost
postrojenja za rad s tekućim dušikom te mogućnosti preciznog doziranja plinske faze,
povećanje sigurnosti pri radu (ne postoji mogućnost stvaranja eksplozivnih smjesa), velika
pokretljivost postrojenja, mogućnost povremenog korištenja u procesu izrade bušotine. Dušik
je neotrovan, inertan plin bez boje, okusa i mirisa. Nije zapaljiv i neznatno je topiv u većini
tekućina. Kod izrade i opremanja bušotina doprema se u tekućem stanju. Injektiranjem dušika
u isplaku smanjuje se njena gustoća na vrijednost koja omogućava postizanje hidrodinamičke
ravnoteže u području gubljenja isplake ili raskrivenih stijena.
Preporučuje se primjena visokokvalitetnih bentonitnih isplaka koje sadrže inhibitore korozije

(npr. vapno, natrijev bikromat i dr.), a imaju male vrijednosti gustoće i viskoznosti, te malu
filtraciju radi smanjenja mogućnosti osipanja i zarušavanja stijenki kanala bušotine.
Kod nas je ispiranje aeriziranim fluidima (isplaka ili voda) započelo 1971. godine, u
Dinaridima, na bušotini Premuda-1, te je kasnije primijenjeno i na drugim lokacijama (npr.
Nin-1, Brač-1, Poljica-1). Plinizirana isplaka (dušik) je prvi put primjenjena 1990. godine pri
izradi geotermalne bušotine Velika Ciglena-1 (Panonski bazen) (Stojanac, 1990).
Plinizirane isplake primjenjuju se pri izradi bušotina širom svijeta. Kod nas je njihova
primjena interesantna pri izradi bušotina u području Dinarida (kavernozne i raspucane stijene)
i Panonskog bazena (postojeća naftna ležišta s malim slojnim tlakom).
Tijekom izrade kanala bušotine ponekad se raskrivaju naslage stijena izuzetno povoljnih
kolektorskih svojstava koje karakteriziraju određeni hidrodinamički (ležišni) pokazatelji:
 slojni tlak je jednak ili manji od hidrostatičkog tlaka, a
 tlak primanja je neznatno veći od slojnog tlaka.
Bušenje kroz takva ležišta (hidrodinamičke cjeline) neminovno dovodi do gubljenje isplake u
netom raskrivene stijene. U takvim situacijama bušenje se može nastaviti uz toleriranje
gubljenja isplake (moguće veliko oštećenje stijena) ili se pristupa zatvaranju zona u koje se
isplaka gubi odnosno saniranju gubitaka. Intenzitet i ukupne količine tako izgubljene isplake
(uglavnom voda ili bentonitna suspenzija) redovito su vrlo velike. Kako se ne ostvaruje
povratni tok isplake, sav se fluid gubi/utiskuje u ležišne stijene.
______________________________________________________________________________________
Radi ilustracije, na osnovi analize sličnih primjera iz naše prakse, gubitak isplake
iznosi i preko 1000 m3/dan, dok su ukupne količine izgubljene isplake upravo proporcionalne
vremenu tretiranja odnosnog intervala kanala bušotine.
Slika 4.5.9. Raspored fluida u bušotini
Posljedice gubljenja isplake (gubljenja cirkulacije) su: povećani troškovi isplake i veliko
zagađenje ležišnih stijena u koje se gubi isplaka i/ili utiskuju različita čepiva za zatvaranje
mjesta gubljenja. U široj pribušotinskoj zoni dolazi do bitnog sniženja propusnosti ležišnih
stijena, a uklanjanja tih oštećenja, u fazi čišćenja i osvajanja bušotine, vrlo su dugotrajna i
skupa. U slučaju potpuih gubitaka, nije moguće geološkog praćenja izrade kanala bušotine jer
se na površini ne dobivaju uzorci ležišnih stijena niti uzorci ležišnih fluida. Uz to, stalno je
prisutna opasnost od zaglave bušaćih alatki, te su povećani rizici u slučaju potrebe za
jezgrovanjem, EK-mjerenjem i ostalim specifičnim operacijama. U slučajevima nešto većeg
zasićenja ležišnih stijena vodom (prijelazna zona, ili zona djelomičnog kretanja vode), kod
prirodnih ili umjetnih vodonapornih režima, može doći do promjene odnosa relativnih
propusnosti, pa se iz ležišta neće ostvariti dotok ugljikovodika već samo voda. Primjer za to je
bušotina Beničanci – 85 (Be–85), kojom se, usprkos tome što je locirana na samom vrhu
centralnog dijela strukture, pridobiva voda, a ne ugljikovodici.
Bušenje uz ispiranje pliniziranim (aeriziranim) isplakama može se primjeniti: kad nije
moguće bušenje uz primjenu zraka, kad postoje zone velikih gubitaka isplake i kad se buši
kroz ležišta niskog slojnog tlaka ( Slika 4.5.10.).
POMOĆNI KOMPRESOR
KOMPRESOR
KOMPRESOR
STOJKA
TLAČNI ZRAČNI VOD
RAZDJELNIK
MJERAČ
PROTOKA
U ATMOSFERU
POMOĆNA LINIJA I ISPUŠNI VOD RADNE ŠIPKE
U ATMOSFERU
U ATMOSFERU
ROTACIJSKI
PREVENTER ZRAK/FLUID
SEPARATOR
ISPLAČNA
PUMPA VIBRACIJSKA
BOP
SITA
BUŠOTINA
Slika 4.5.10. Bušenje uz primjenu plinizirane isplake

______________________________________________________________________________________
Kod ove metode zadržavaju se neke prednosti bušenja zrakom (veća brzina bušenja,
malo trošenje dlijeta), a metoda je još uvijek djelotvorna u slučaju potrebe za kontrolom
erupcije (nekontroliranog dotoka slojnog fluida). Tlak utiskivanja zraka može biti neznatno
veći od tlaka utiskivanja isplake (10 do 15 kPa), a utiskuje se 3 do 5 volumena zraka/1
volumen isplake.
gotovo svake, djelomičnog ili potpunog gubljenja isplake. Kao primjer navode se neke
bušotine:
 Pu – 1: gubici isplake 200 m3/h; potpuni gubici, statička razina na 40 m ispod ušća;
 Gla – 1: (1072 – 1450 m) potpuni gubici isplake;
 Krk – 1: potpuni gubici, statička razina na 100 m ispod ušća;
 Prem – 1 (1969/70), potpuni gubici, aeriziranje vode (2983,6 m – 3262,4 m).
Tijekom izrade bušotina Poljica – 1 (1979, TD = 5515 m) dolazilo je do djelomičnih i

potpunih gubitaka isplake te su primjenjivane različite metode: bušenje uz potpune gubitke,
ispuhavanje zrakom, ispiranje vodom, bušenje uz primjenu aerizirane vode i stabilne pjene.
Bušenje uz toleriranje gubljenja isplake (gubitka optoka) moguće je kroz stijene koje nisu
osjetljive na vodu (npr. karbonatne stijene) i kad je na raspolaganju neograničena količina
vode (more).
Tijekom izrade geotermalne bušotine Velika Ciglena – 1 (VC-1) (Bjelovarska Depresija)
došlo je do potpunog gubljenja isplake na dubini od 2585 m te je za bušenje intervala od 2572
m do 3434 m primijenjeno bušenje uz ispiranje pliniziranom isplakom (isplaka olakšana
dušikom).

Interna Skripta VRSTE ISPLAKA

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Interna Skripta VRSTE ISPLAKA

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Interna Skripta VRSTE ISPLAKA

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Gaurina-Međimurec, N.

: Bušotinski fluidi – Isplaka (Vrste isplaka) 1

ISPLAKA – III dio: Vrste isplaka

Prof.dr.sc. Nediljka Gaurina-Međimurec

Prof. Prof.dr.sc. Nediljka Gaurina-Međimurec

4.1. ISPLAKE NA BAZI VODE……………………………………………………………..8

4.2. PODJELA ISPLAKA NA BAZI VODE………………………………………………10

4.3. ISPLAKE NA BAZI ULJA…………………………………………………………….31

4.4. SINTETIČKE ISPLAKE…………...………………………………………………….36

4.5. POSEBNA SREDSTVA ZA ČIŠĆENJE KANALA BUŠOTINE...............................40

POPIS SLIKA Stranica

Slika 4.2.1. Usporedba djelovanja neinhibirane i silikatne isplake………………………..….23

POPIS TABLICA …………Stranica

Tablica 4.2.1. Tipični sastav isplake za početno bušenje ………………………………….…….10

 isplake na bazi vode,

U praksi se najviše primjenjuju različite isplake na bazi vode. Za početno bušenje

 namjeni (bušenje za uvodnu, tehničku ili proizvodnu kolonu; metoda

4.1. ISPLAKE NA BAZI VODE

Navedene kriterije treba pažljivo odmjeriti (jedan u odnosu na drugi) da bi se postigao

Primarna funkcija kontinuirane faze, a to je kod ovih isplaka – voda, je da omogući

4.1.2. Aktivna čvrsta faza

U isplakama na bazi vode aktivne čvrste, koloidne čestice su čestice gline.

4.1.3. Inertna čvrsta faza

4.1.4. Kemijska faza

Iako se isplake na bazi vode tradicionalno mogu razmatrati kao da su

 aditivi za povećanje viskoznosti – viskoziferi (biopolimeri: XC, welan, diutan, guar

4.2. PODJELA ISPLAKA NA BAZI VODE

4.2.1. Bentonitna isplaka (suspenzija bentonita u vodi)

Tablica 4.2.1. Tipični sastav isplake za početno bušenje

Komponenta Koncentracija Funkcija

S povećanjem dubine bušotine dolazi se u područja većih temperatura i većih tlakova

Ukoliko je potrebna mala vrijednost filtracije, treba je postići dodavanjem bentonita

Tablica 4.2.2. Sastav isplake 1

Pripremanje isplake 1 odvijalo se sljedećim redoslijedom:

1. Dodati bentonit u vodu (dodano 40 g bentonita u 1000 ml vode) i miješati 15 minuta,

Rezultati ispitivanja isplake 1, koji je pripremljena na prethodno opisani način,

Tablica 4.2.3. Rezultati ispitivanja isplake 1

Na temelju podataka iz tablice 4.2.3. izračunati su reološki parametri i prikazani u

Tablica 4.2.4. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 1

U nastavku se navode podaci za isplaku 2 .

Tablica 4.2.5. Sastav isplake 2

Pripremanje isplake 2 odvijalo se sljedećim redoslijedom:

1. Dodati bentonit u vodu (dodano 40 g bentonita u 1000 ml vode) i miješati 15 minuta,

Rezultati ispitivanja isplake 2, koja je pripremljen na prethodno opisani način,

Tablica 4.2.6. Rezultati ispitivanja isplake 2

Gustoća 1020 kg/m3

Na temelju podataka iz tablice 4.2.6. izračunati su reološki parametri i prikazani u

Tablica 4.2.7. Vrijednosti reoloških parametara i čvrstoće gela isplake 2

4.2.2. Kemijski obrađene isplake

Kemijski obrađene isplake su najčešće i inhibirane isplake. Inhibirana isplaka se

 sve kalcijem obrađene isplake (vapnena, gipsna),

Inhibirane isplake mogu se pripremiti dodavanjem dovoljne količine:

4.2.2.1. Inhibirajući mehanizmi dispergatora

Na većim dubinama, temperature na dnu kanala bušotine su veće, a i dulje je vrijeme

Za upotrebu u isplakama vodene osnove pogodna sredstva su organski elektroliti zbog

4.2.2.2. Kalcijske isplake (vapnena i gipsna)

Od inhibiranih isplaka sa Ca2+ ionom prvo je bila upotrebljena vapnena isplaka

4.2.2.3. Kalijska isplaka