UDK 929 Hörmann, K.

: 82
394.46

130 godina od objavljivanja prvog toma

Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike
__________________________________
Elmir Spahić
Filozofski fakultet
Univerzitet u Sarajevu

U radu je riječ o dosadašnjoj recepciji, pregledu prvih prikaza i osvrta prvog toma zbir-
ke Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini Koste Hörmanna te pregledu
nešto kasnijih, ali bitnih studija koje su dodatno afirmirale bošnjačku usmenu epiku. Sto-
ga će rad činiti pregled radova koje su pisali Vatroslav Jagić, Luka Marjanović (detaljni
prikazi – u oba slučaja), zatim Tihomir Ostojić, Jan M. Černý i Bronislaw Grabowski, uz
nepotpisani osvrt objavljen u časopisu Agramer Zeitung (osvrti) te veoma važne studije o
ovoj zbirci, odnosno o bošnjačkoj usmenoj epici općenito Đenane Buturović.
Ključne riječi: Kosta Hörmann, epika, epski svijet, bošnjačka usmena epika, Đenana
Buturović

D
eset godina nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Her-
cegovinu, 1888. godine, objavljena je prva knjiga zbirke Narodne
pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini Koste Hörmanna, pr-
vog direktora Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.1 Godinu poslije, 1889.,
objavljena je druga knjiga zbirke.2 Prva knjiga broji 39, a druga 36 pjesama.
Hörmann je najavljivao i treći tom zbirke (u Pripomeni drugog toma), koji nikad
nije publiciran. Prvo izdanje (oba toma) rasprodano je još za vrijeme autorovog
života, a drugo izdanje urađeno je 1933. godine. I drugo izdanje veoma je brzo
rasprodano – najveći dio naklade izdanja otkupila je Vakufska direkcija u Sa-

1
Kosta Hörmann 1888. godine postavljen je za direktora Zemaljskog muzeja i ovu je dužnost
obavljao sve do 1894. godine, kad je postavljen za stalnog direktora Muzeja. (Buturović,
Đenana: Bosanskomuslimanska epika. Svjetlost, Sarajevo, 1992., 516.)
2
Izdavač – Zemaljska štamparija, format oba toma – 15 X 23, 5 cm, a pisana su latinicom.
(Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Svje-
tlost, Sarajevo, 1976., str. 49-50.)

Godišnjak 2018/421
SPAHIĆ

rajevu.3 Termini Muhamedovci i muhamedovski iz prvog izdanja (u oba toma)

zamijenjeni su u drugom izdanju (također u oba toma) pojmovima Muslimani
i muslimanski. U drugom izdanju zabilježene su neke promjene – odnose se
na različita obilježavanja glasova, glagola, pridjeva, red riječi, etc. Kad je riječ
o prvim intervencijama Hörmannove rukopisne ostavštine, oni su djelo Alije
Nametka iz 1957. godine – riječ je o 23 pjesme iz Hörmannove ostavštine, koje
je Nametak prekucao i uvezao u dvije priručne knjige.4 To je, naravno, poslije
učinila i Đenana Buturović (objavljena su 23 nova teksta u periodu 1964-˗1965)
te Hajrudin Ćurić (riječ je o jednoj pjesmi, objavljenoj 1967. godine). No, bit-
nost Hörmannove zbirke posebno je u tome što je narodne pjesme objavljene u
zbirci izdvojio iz cjelokupnog fonda jugoslavenske epske poezije, ne smatrajući
ih ni srpskim ni hrvatskim, zbog čega je zbirka privukla pažnju velikog broja
jugoslavenskih kritičara.
U Pristupu prvog toma zbirke Kosta Hörmann piše o razlozima njenog na-
stajanja; deset godina boravka u Bosni i Hercegovini uvjetovalo ga je da uđe
u domove odličnih naših muhamedovskih domorodaca s kojima je provodio
ugodni časak u ugodnu razgovoru i prijateljskoj zabavi. U takvim ambijentima,
odnosno sijelima, kako ih je nazvao, prepoznao je u njima radost kad zagude
javor-gusle, nakon čega uz njih iz pjevačeva zvonka grla zaori tanko glasovito
pjesma: ‘O junaštvu i o dobrim konjima’. Nadalje, kako je to obrazložio, in-
spirirali su ga u prikupljanju bošnjačke usmene epike begovi i age u trenucima
kad su slušali pjesme o starim slavama i junacima – kad spomene viteškog Mu-
staj-bega, hrabrog buljugbašu Muja i njegovog brata gojenog Halila, Osmana
Arnauta, bega Ljubovića i tanke bajraktare Orlanovića, Đulića, Vrsića i druge.
U takvim pjesmama Hörmann je, doslovce, vidio plemenita blaga, koja je htio
prikupiti kako bi se sav narod tim mogao okoristiti. Iako druge kulture, bio je
oduševljen krasotom koja se krila po ovakvim konacima, jer je, kako je govorio
prijateljima, trebalo taj biser sabrati. Prikupljanje tih pjesama za njega je znači-
lo čuvanje od propadanja uspomena na stare slave i junake, na njihove djedove.
S tim u vezi, ponudio se da to cvijeće ukiti u šarenu kitu, u čemu bi mu narod
pomogao u tome da ga samo priberu, što je odmah prihvaćeno pa se bošnjačka
usmena epika marljivo počela sakupljati. Dakako, nije slučajnost da u Pristupu
3
Godine 1937., na inicijativu Fehima Spahe, osnovan je Odbor za širenje pismenosti među
bosanskohercegovačkim muslimanima putem analfabetskih tečajeva, Hörmannove pjesme
dijeljene su kao nagrada opismenjacima. (Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci
muslimanskih narodnih pjesama. Svjetlost, Sarajevo, 1976., str. 51.)
4
Hörmann, Kosta: Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini (1888. i 1889), prir.
Alija Nametak, Rukopisi Odsjeka za duhovnu kulturu Etnološkog odjeljenja Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, Ms 46.

Godišnjak 2018/422
 130 godina od objavljivanja prvog toma Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike

piše o prijatelju Mehmed-begu Kapetanoviću, koji je u uvodu svoje pjesme o

boju pod Banjom Lukom pozdravio Hörmannov naum da se sve te pjesme sa-
beru i čim prije štampaju. I sve je to, pisao je Hörmann, bilo srdačno dočekano,
jer su mu dolazili sa svih krajeva, a i mnogi begovi kazivali su mu pjesme, ko je
koju upamtio, ali i gdje bi mogao zabilježiti neke druge.5 Također, u Pristupu
prvog toma zbirke Hörmann najavljuje drugi tom, koji je tada već bio zaključen
i koji je samo čekao na objavljivanje; što je bilo godinu poslije (1889). Jer, pisao
je, junačke i druge pjesme Muhamedanaca (odnosno Bošnjaka) sve dotad su bile
skrivene u zabiti te da pjesme ove zbirke uopće ne kaskaju za pjesmama kršte-
nog naroda, pod čim podrazumijeva da su ove pjesme zasebne. Veoma slikovito
piše o tome: Što je dosad čamilo u tami, to sad izlazi na svjetlost, da cvjeta i
miriše. U nastavku spominje Narodno blago Mehmeda-bega Kapetanovića, koji
je prvi uveo i muhamedovsku braću u kolo naših narodnih književnika. Hörmann
je pjesme6 podijelo na pjesme epskog značaja, pjesničko pričanje i ženske (še-
herske) pjesme, ističući da se odlučio za fonetički pravopis, a južni, ijekavski,
izgovor, slijedeći po načinu pisanja Đuru Daničića.
Povodom izdanja prvog toma Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike,
1888. godine, Vatroslav Jagić i Luka Marjanović napisali su detaljne priloge,
a zapažene osvrte napisali su Tihomir Ostojić, Jan M. Černý i Bronislaw Gra-
bowski. Zanimljiv osvrt donosi i Agramer Zeitung u 65. broju 1888. godine, ali
nepotpisan.7
Bitno je spomenuti da su radovi navedenih autora o Hörmannovoj zbirci ra-
zličiti, jer se najčešće svode na ocjenu isključivo sakupljača, redaktora, urednika,
kulturnog i javnog i političkog radnika, a mnogo rjeđe su to ocjene o narodnom
stvaralaštvu same zbirke. U tome se izdvaja osvrt Luke Marjanovića koji rigidno
negira samu zbirku, ali je u tome gotovo usamljen. No, zajedničke kritike su u
zamjeranju ujednačavanja jezika pjesama, a posebno dosljedno ijekaviziranje
teksta (Marjanović, Jagić, Černý, Grabowski, Ostojić, Schmaus). Osim toga,
kao propust navode to što Hörmann nije naveo imena pjevača, njihovu starost,
životne prilike, proces učenja pjesama (Marjanović, Jagić, Černý) te da Hör-
mann nije pjesme bilježio na licu mjesta, niti ih je bilježio direktno od pjevača,

5
Pod naslovom Imena onijeh rodoljuba, koji me potpomogoše pri sabiranju i uređivanju narod-
nih pjesana bosansko-hercegovačkih Muhamedovaca Kosta Hörmann navodi 36 pomagača.
6
Originalna varijanta je pjesna, tj. pjesne.
7
Vatroslav Jagić kratkim prikazom obilježio je i objavljivanje drugog toma zbirke, 1889. go-
dine. Opširniji prikaz dao je Tomo Maretić. Na obje knjige osvrnuli su se Ljuba Stojanović i
Vladimir Ćorović. O zbirci su pisali i Ivan Esih, Jovan Kršić, Alois Schmaus, Alija Nametak,
Muhsin Rizvić i dr.

Godišnjak 2018/423
SPAHIĆ

nego ih je sakupljao preko posrednika u raznim krajevima (Marjanović, Osto-

jić). Također, zajednička kritika je i to da je nepotpun tumač orijentalnih riječi
(Marjanović, Jagić, Černý, Grabowski).8 S obzirom na to da je Hörmann zbirku
bošnjačke usmene epike izdvojio iz cjelokupnog fonda jugoslavenske epske po-
ezije, ne smatrajući ih ni srpskim ni hrvatskim, određen broj kritičara (tačnije;
Jagić, Marjanović i Ostojić) pokušao ih je vezati za jednu ili drugu stranu.
Jagić sve pjesme iz Hörmannove zbirke naziva pjesmama Srba muhamedove
vjere, podvrstom srpske epike.9 Njegova teza ustvari je prva javna ocjena zbirke
– pišući da je ona neotkrivena tekovina naroda te skrećući pažnju na njene spe-
cifičnosti u odnosu na dotad poznatu epiku, dodajući da se njenom pojavom po-
stavlja i pitanje okvira narodne poezije srpskohrvatskog termina. Nadalje, Jagić
uočava i postavlja dobar broj značajnih kulturno-historijskih problema. Za njega
bi poseban tip ovih pjesama uputio na razliku o pitanju porijekla, tj. na vlastitu
razvojnu fazu. No, nije pokušavao objasniti tu razvojnu fazu, što, vjerovatno,
ima veze s tim da je u vrijeme objavljivanja recenzije Hörmannove zbirke bio
protivnik hrvatstva Starčevićeve koncepcije, pobornik šire slovenske uzajamno-
sti, odnosno protivnik hrvatskog i srpskog nacionalizma.10 Jagić je vrijednost
ove epike vidio isključivo u okvirima srpske. No, veoma je bitno što u bošnjač-
koj usmenoj epici uočava njenu originalnost – osjeća novi epski svijet i nove
osobenosti epike u Bosni i Hercegovini. Jagić, kao i Grabowski poslije, pjesmu
Filip Madžarin i gojeni Halil smatra najboljim produktom narodne poezije i
biserom zbirke. Uočava, nadalje, da poezija ove zbirke ističe bošnjačke junake
Bosne kao istaknute junake vilajeta, odnosno odnos tih junaka prema Carevini
s jedne, i Bosni, s druge strane. No, baš zbog toga, Jagić novootkriveni epski
svijet ne može posve uklopiti u teoriju da je riječ o podlozi srpske narodne epike.
Predstavnici bošnjačke usmene epike za Jagića su feudalni gospodari i otmjena
gospoda, čime ih predstavlja u uzusima građanske koncepcije 19. stoljeća. Time
je odbacio tezu za duže postojanje bošnjačke usmene epike, a Đerzeleza, epskog
junaka sa kraja 15. stoljeća, uvrstio je u junake 17. stoljeća. Uočava učestalu
upotrebu termina Turčin, ali ne i to da se njim obilježava vjerska pripadnost
Bošnjaka, dok ideju autonomne Bosne svodi na lokalno obilježje, a ne naglašava
bilo koji drugi zajednički ideal ličnosti pjesama osim vjere i odanosti sultanu.

8
Na Tumač u drugom tomu zbirke osvrnuo se Jagić, smatrajući da je bolji od Tumača u prvom
tomu zbirke.
9
Jagić, Vatroslav: “Narodne pjesne Muhamedovaca, sabrao Kosta Hörmann, knj. I, Kritischer
Anzeiger, 8. 10, 624, Berlin, 1888., str. 427.
10
Bošković-Stulli, Maja: “Neka pitanja naše narodne poezije i Vatroslav Jagić”, Pregled, časo-
pis za društvena pitanja, br. 6, god. X, knj. I, Sarajevo, 1958., str. 558.

Godišnjak 2018/424
 130 godina od objavljivanja prvog toma Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike

Još jedna njegova omaška jeste naziv turska pjesma u vezi s najtipičnijim pje-
smama Bošnjaka. Kad je riječ o kompoziciji pjesama, navodi da u njenoj opšir-
nosti i specifičnostima vidi utjecaj orijentalne pjesme.
Zanimanje Luke Marjanovića za usmenu ekipu Bošnjaka datira iz 1886. go-
dine, dakle – dvije godine prije objavljivanja prvog toma Hörmannove zbirke.
S velikim pravom kaže se da je upravo Marjanović utemeljitelj bitnih terenskih
proučavanja ove epike, s tim da je bitno kazati da su ga ideološka ubjeđenja u
tom proučavanju itekako omeđila. Samo za period 1886-1888. Marjanović je
sa saradnicima sakupio i zabilježio 320 pjesama. Marjanovićeva kritika Hör-
mannove zbirke bošnjačke usmene epike ustvari je uperena ličnim narativima
protiv samog Hörmanna – kritizira i negira zbirku zbog toga što se pojavljuje
kao nenajavljena preteča zbirci bošnjačke usmene epike koju su pripremali on
i njegovi pomagači te i kao ideju da se u njoj prikupljene pjesme donose kao
narodno stvaralaštvo jednog naroda Bosne i Hercegovine.11 Zamjera Hörmannu
što pjesme nije nazvao srpskim ili hrvatskim te mu, zbog upotrebe izraza mu-
hamedanski, dodaje da će odgovarati pred Bogom, narodom i učenim svijetom.
Marjanović sumnja u to da se Hörmann za ove pjesme počeo interesirati zbog
dolaska u Bosnu i Hercegovinu te spominje da je Hörmann još godinu prije
objavljivanja prvog toma zbirke pozvao sve okružne i kotarske predstojnike i
gradske načelnike da svaki u svom kraju sakupi i bilježi pjesme te da ih šalje u
Sarajevo. Hörmann je odbijao svaku tezu u vezi s njegovim interesom za narod
i njegov položaj i moć u vladi. No, Marjanović je itekako imao pravo tvrdeći
da je Hörmann trebao navesti i podatke o instrumentima uz koje su pjevači pje-
vali pjesme. Zanimljivo je to što je Marjanović učestalost turcizama vidio kao
lošu stranu same zbirke. Đenana Buturović u vezi s Marjanovićevom kritikom
Hörmannove zbirke tvrdi da Marjanović nije imao dovoljno razumijevanja za
karakteristike bošnjačke usmene epike koje je prezentirala Hörmannova zbirka,
npr. vezirske epske pjesme, karakteristične za centralnu Bosnu.12
Kad je riječ o osvrtima na Hörmannovu zbirku, Ostojić, pak, smatra da su
prikupljene pjesme samo ogranak srpske narodne poezije, dok njegova reakcija
na pojam muhamedanski narod u vezi je s tim da na Balkanu postoje samo dva
jezika – srpski i bugarski.13 Grabowski je mišljenja da je Hörmann izdvajanjem
ovih pjesama podržao tezu o trećem narodu u Bosni i Hercegovini, smatrajući

11
Marjanović, Luka: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta
Hörmann, knj. I”, Vienac zabavi i pouci, XX, Zagreb, 1888., str. 488.
12
Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Saraje-
vo: Svjetlost, 1976., str. 68.
13
Ostojić, Tihomir: “Tri zbirke narodnih pjesama”, Stražilovo, 6. 10, br. 40, 1888., str. 483.

Godišnjak 2018/425
SPAHIĆ

da su muslimani (Bošnjaci) iste nacionalnosti kao i kršćani.14 Černý je još 1888.

godine, vidjevši autentičnost ove poezije, kazao da pripada slavenskom stanov-
ništvu Bosne, a ne turskom, odnosno osmanskom.15 Nepoznati autor Agramer
Zeitunga mišljenja je da zbirka predstavlja nastavak rada Mehmeda-bega Kape-
tanovića, kao i to da je iz narodnog stvaralaštva izabrano ono što narod posjedu-
je u svojoj tradicionalnoj literaturi.
Studije Đenane Buturović, Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih na-
rodnih pjesama (1976) te Bosanskomuslimanska usmena epika (1992), itekako
su afirmirale narodne pjesme Bošnjaka, tj. nastavile njihovu afirmaciju nakon
Hörmannove zbirke. Đ. Buturović u knjizi Studija o Hörmannovoj zbirci mu-
slimanskih narodnih pjesama (1976) potcrtava osnovne varijante bošnjačke
usmene epike: a) razvijene epske pjesme koje po sadržaju i tradiciji pripadaju
tradicionalnoj epskoj školi srednje Bosne; b) pjesme o krajiškim junacima koje
pokazuju tekstualno jaču zapadnobosansku lokaciju; c) kraći oblici pjesama o
krajiškim junacima koje pokazuju izrazite sličnosti s pjesmama crnogorsko-her-
cegovačkog tipa; d) hercegovački tip pjesme o krajiškim junacima; e) pjesme o
krajiškim junacima s tematikom iz hajdučke muslimanske sredine; f) pjesme o
krajiškim junacima tipa pjesama Jukić-Martićeve zbirke koje pokazuju sličnost
s pjesmama treće varijante; g) pojednostavljene, konfesionalno neobilježene ep-
ske pjesme; h) crnogorsko-hercegovački tip muslimanske epske pjesme.16 Nada-
lje, autorica, također, naglašava najbitnije oznake narodne pjesme Bošnjaka: a)
izgrađivana je na historijskoj pozadini burnih zbivanja na Balkanu u toku četiri
puna stoljeća, bosanska muslimanska epska pjesma je sačuvala bosanskoher-
cegovački ambijent, neospornu bosanskohercegovačku lokalizaciju i južnosla-
vensku epsku osnovu; b) sadržajem i ideologijom koju odražava ona predstavlja
muslimansku epsku narodnu tradiciju čitavog bosanskohercegovačkog prostora
i nema elemenata koji bi njenu autohtonost dovodili u pitanje; c) posmatrana
u tokovima jugoslavenske usmene epske tradicije, muslimanska epska pjesma
prerasta političko-konfesionalne konflikte i različite suprotnosti te u cjelini uzeta
kao izraz naroda teži zajedništvu, usmjeruje se ka sporazumu i prilagođavanju,
što je, prije svega, bilo uvjetovano zajedničkim životom i istim porijeklom ju-

14
Grabowski, Bronislaw: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao
Kosta Hörmann, knj. I”, Miesiecnik gieografiezno-etnograficzny, tom III, Warszawa, 1889.,
str. 417-421.
15
Černý, Jan M.: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hör-
mann, kn. I”, Musea kràlevství českeho, LXII, sv. IV, str. 501.
16
Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Saraje-
vo: Svjetlost, 1976., str. 155.

Godišnjak 2018/426
 130 godina od objavljivanja prvog toma Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike

naka o kojima pjeva.17 U studiji Bosanskomuslimanska usmena epika (1992)

Đenane Buturović, prvi dio u vezi je s uvodom u historiju bosanskomuslimanske
epike te pravcima proučavanja bosanskomuslimanske epike, dok Drugi dio pre-
zentira ranu južnoslavensku muslimansku tradiciju osmanskog perioda, bosan-
skomuslimansku epiku u 18. stoljeću, zatim bosanskomuslimansku epiku u 19.
i 20. stoljeću, njeno bilježenje i njene najpoznatije objavljene zbornike i, na sa-
mom kraju, karakteristike i osobenosti bosanskomuslimanske epike. Musliman-
sku epiku ili, kako je to kasnije, u narednim studijama nazvano, narodne pjesme
Bošnjaka, Đ. Buturović prezentira kao usmenu epiku koja je nastajala na znatno
širem prostoru nego što ga čini današnja Bosna i Hercegovina, što će kazati da
je ona stvarana u dugom periodu i na drugim područjima u kojima su živjeli
ili još žive Bošnjaci; u Novopazarskom sandžaku, u znatnim dijelovima Crne
Gore, Metohije i Kosova.18 Nadalje, autorica bitno podvlači da je epika Bošnjaka
zabilježena u 19. stoljeću uglavnom bilježena na području današnje Bosne i Her-
cegovine, a u 20. stoljeću, osim što je bilježena u Bosni i Hercegovini, bilježena
je i na području bivšeg Novopazarskog sandžaka i djelimično u Crnoj Gori. Od
velikog je značaja za ovu epiku sama promjena granica Bosne u osmanskom
periodu, kao i sami povijesni događaji u kojim su Bošnjaci bili značajni sudio-
nici. Svuda su sa sobom nosili svoje pjesme, ali ih, naravno, i stvarali u dalekim
krajevima i po povratku u domovinu. Autorica kao bitno napominje krajišku
(krajinsku ili krajišničku) epiku, čiji je sadržaj vezan za zbivanja u samoj Krajini
(regiji) i na krajini (granici), što joj i određuje ime. Nadalje, naglašava se i sama
važnost varijanti u epici, odnosno dva prenosioca: kazivača prenosioca i guslara
pjevača. Kad je riječ o epici dotadašnjih proučavanja, navodi se opažanje Aloisa
Schamusa o mnogim neriješenim pitanjima bošnjačke (tad muslimanske) epike,
spomenuvši i problem njene nedovoljne definiranosti u tadašnjoj jugoslovenskoj
nauci o narodnoj književnosti. Schamus je tvrdio da je takva epika izraz vlasti-
tog etničkog puta Bošnjaka, što se svodi na isticanje autonomnosti bošnjačke
epike koja se ogleda ponajviše u samoj kompoziciji epske pjesme. Kao prve
sakupljače bošnjačke epike navodi Vuka Vrčevića, Mehmed-bega Kapetanovi-
ća Ljubušaka, Kostu Hörmanna, Friedricha S. Kraussa, koji su i sami izricali
opažanja o njenoj originalnosti, s tim da je veliki doprinos bošnjačkoj epici dao
Luka Marjanović, koji je utemeljio terensko-studijsko proučavanje bošnjačke
epike. Iako su Marjanovićeva proučavanja provedena na suženoj teritoriji, pa su
samim tim parcijalna, ona su sistematična i veoma bitna. Osim njega, važni su

17
Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Saraje-
vo: Svjetlost, 1976., str. 166.
18
Buturović, Đenana: Bosanskomuslimanska usmena epika. Sarajevo: Svjetlost, 1992., str. 13.

Godišnjak 2018/427
SPAHIĆ

doprinosi Murka, Gesemanna i Schmausa. Upravo će Murkov utjecaj pokrenuti

tzv. američku homerološku školu s osnivačem Milmanom Parryjem i Albertom
B. Lordom. Summa summarum ove studije pokazala je da prve ocjene karakte-
ristike bošnjačke epike dugujemo folkoristici i književnoj historiografiji. Njeno
otkriće i naučnu identifikaciju dugujemo upravo Matiji Murku, Aloisu Schmau-
ssu, Gerhardu Gesemannu, Maximilianu Braunu i drugima. A noviju dimenziju
proučavanja bošnjačke epike dugujemo Milmanu Parryju i Albertu B. Lordu.
Đenana Buturović u Antologiji bošnjačke usmene epike (1997) još jednom pot-
crtava da su neosporne Hörmannove zasluge u sakupljanju bošnjačkih pjesama
za period 1884-1914. Nadalje, autorica Hörmannovu zbirku naziva kapitalnom
zbirkom bošnjačke epike.

Zaključak
Hörmannova zbirka Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini
(1888) kapitalna je zbirka bošnjačke usmene epike. Njena pojava uvjetovala je
veliko interesovanje književnih kritičara, ponajviše zbog toga što je to bila prva
zbirka usmene epike koja je izdvojena iz cjelokupne južnoslavenske usmene
epike, odnosno – nije bila ni srpska ni hrvatska. U vezi s tim, zabilježene su
mnoge reakcije povodom ove zbirke, pa su tako o njenom prvom tomu detaljne
prikaze prvo pisali Vatroslav Jagić, Luka Marjanović, a zapažene osvrte Tihomir
Ostojić, Jan M. Černý i Bronislaw Grabowski, uz osvrt nepotpisanog autora u
časopisu Agramer Zeitung. Marjanovićeva reakcija bila je drugačija od ostalih
zbog njegovog negiranja čitave zbirke. Kad je riječ o studijama u kojima se, na-
knadno, isticala neupitna važnost Hörmannove zbirke, onda se tu misli na studi-
je Đenane Buturović, koja je ovu zbirku nazvala kapitalnom zbirkom bošnjačke
usmene epike, jer ona to itekako jeste.

Literatura:

Buturović, Đenana: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine

od početka 16. v. do pojave zbirke Koste Höranna. GZM, 1888.
Buturović, Đenana: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pje-
sama. Sarajevo: Svjetlost, 1976.
Buturović, Đenana: Bosanskomuslimanska usmena epika. Sarajevo: Institut za
književnost, 1992.
Buturović, Đenana: Antologija bošnjačke usmene epike. Sarajevo: Mladinska
knjiga, 1997.

Godišnjak 2018/428
 130 godina od objavljivanja prvog toma Hörmannove zbirke bošnjačke usmene epike

Černý, Jan M.: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao

Kosta Hörmann, kn. I”, Musea kràlevství českeho, LXII, sv. IV, str. 501.
Grabowski, Bronislaw: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,
sabrao Kosta Hörmann, knj. I”, Miesiecnik gieografiezno-etnograficzny, tom III,
Warszawa, 1889., str. 417-421.
Hörmann, Kosta: Narodne pjesme Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. knj. I, Sara-
jevo: Preporod, 1996.
Jagić, Vatroslav: “Narodne pjesne Muhamedovaca, sabrao Kosta Hörmann, knj.
I, Kritischer Anzeiger, 8. 10, 624, Berlin, 1888., str. 427.
Marjanović, Luka: “Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,
sabrao Kosta Hörmann, knj. I”, Vienac zabavi i pouci, XX, Zagreb, 1888., str.
478-591.
Ostojić, Tihomir: “Tri zbirke narodnih pjesama”, Stražilovo, 6. 10, br. 40, 1888.,
str. 483.

130TH ANNIVERSARY OF THE PUBLISHING OF THE FIRST HÖRMANN’S

COLLECTION OF BOSNIAK ORAL EPICS

Elmir Spahić

Summary

The piece deals with the up-to-date reception, a review of the first presentations and
displays of Kosta Hörmann’s first collection of the National Folk Song of the Moham-
medans in Bosnia and Herzegovina, as well as the latter, but important reviews and stud-
ies that have furder affirmed the Bosniak oral epics. Therefore, the piece will contain
reviews of the pieces written by Vatroslav Jagić, Luka Marjanović (detailed displays ˗
in both cases), then Tihomir Ostojić, Jan M. Černý and Bronislaw Grabowski, with an
unsigned review published in the Agramer Zeitung (reviews,) as well as very important
studies on this collection, actually on Bosniak oral epics in general written by Đenana
Buturović.
Keywords: Kosta Hörmann, epics, epic world, Bosniak oral epics, Đenana Buturović

Godišnjak 2018/429